HRVATSKI SABOR

69

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU IZMJENA I DOPUNA KONVENCIJE O FIZIČKOJ ZAŠTITI NUKLEARNOG MATERIJALA

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Izmjena i dopuna Konvencije o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 12. svibnja 2006. godine.

Klasa: 011-01/06-01/09

Urbroj: 71-05-03/1-06-2

Zagreb, 17. svibnja 2006.

Predsjednik

Republike Hrvatske

Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU IZMJENA I DOPUNA KONVENCIJE O FIZIČKOJ ZAŠTITI NUKLEARNOG MATERIJALA

Članak 1.

Potvrđuju se Izmjene i dopune Konvencije o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala usvojene 8. srpnja 2005. u Beču u izvorniku na engleskom, arapskom, kineskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Izmjena i dopuna Konvencije iz članka 1. ovoga Zakona, u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik, glasi:

IZMJENE I DOPUNE KONVENCIJE O FIZIČKOJ ZAŠTITI NUKLEARNOG MATERIJALA

1.         Naslov Konvencije o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala usvojene 26. listopada  1979. (u daljnjem tekstu: Konvencija) zamijenjen je sljedećim naslovom:

            KONVENCIJA O FIZIČKOJ ZAŠTITI NUKLEARNOG MATERIJALA I NUKLEARNIH POSTROJENJA

2.         Preambula Konvencije zamijenjena je sljedećim tekstom:

            DRŽAVE STRANKE OVE KONVENCIJE,

            PRIZNAJUĆI pravo svih država da razvijaju i primjenjuju nuklearnu energiju u miroljubive svrhe i njihove opravdane interese za moguće koristi koje bi proizašle iz miroljubive primjene nuklearne energije,

            UVJERENE u potrebu olakšavanja međunarodne suradnje i prijenosa nuklearne tehnologije za miroljubivu primjenu nuklearne energije,

            IMAJUĆI U VIDU da je fizička zaštita od vitalnog značenja za zaštitu javnog zdravlja, sigurnosti, okoliša te nacionalne i međunarodne sigurnosti,

            IMAJUĆI U VIDU ciljeve i načela Povelje Ujedinjenih naroda u vezi s održavanjem mira i sigurnosti u svijetu i promocije dobrosusjedskih i prijateljskih odnosa i suradnje među državama,

            UZIMAJUĆI U OBZIR da će se prema odredbama stavka 4. članka 2. Povelje Ujedinjenih naroda »Sve članice u svojim međunarodnim odnosima suzdržati od prijetnje ili korištenja sile protiv integriteta državnog područja ili političke neovisnosti bilo koje države, ili bilo kojeg drugog nesuglasja s ciljevima Ujedinjenih naroda«,

            PODSJEĆAJUĆI na Deklaraciju o mjerama za suzbijanje međunarodnog terorizma, u prilogu Rezolucije 49/60 Opće skupštine od 9. prosinca 1994.,

            U ŽELJI da uklone potencijalne opasnosti nametnute nedozvoljenom trgovinom, nezakonitim uzimanjem i korištenjem nuklearnog materijala te sabotažom nuklearnog materijala i nuklearnih postrojenja, te konstatirajući da fizička zaštita od takvih djela postaje sve veća nacionalna i međunarodna briga,

            DUBOKO ZABRINUTE porastom terorističkih djela u svim oblicima i manifestacijama po čitavom svijetu, i prijetnji koje nameće međunarodni terorizam i organizirani kriminal,

            VJERUJUĆI da fizička zaštita igra značajnu ulogu u podupiranju neširenja nuklearnog oružja i protuterorističkih ciljeva,

            U ŽELJI da putem ove Konvencije pridonosi jačanju fizičke zaštite nuklearnog materijala i nuklearnih postrojenja koja se koriste u miroljubive svrhe u čitavom svijetu,

            UVJERENE da su prijestupi koji se odnose na nuklearni materijal i nuklearna postrojenja predmet ozbiljne brige i da postoji hitna potreba da se usvoje odgovarajuće i učinkovite mjere, ili da se učvrste postojeće mjere, kako bi se osiguralo sprječavanje, otkrivanje i kažnjavanje takvih prijestupa,

            U ŽELJI da ojačaju daljnju međunarodnu suradnju kako bi se uspostavile, u suglasju s nacionalnim zakonima svake države stranke i s ovom Konvencijom, učinkovite mjere fizičke zaštite nuklearnog materijala i nuklearnih postrojenja,

            UVJERENE da ova Konvencija treba upotpuniti sigurno korištenje, skladištenje i prijevoz nuklearnog materijala i siguran rad nuklearnih postrojenja,

            PRIZNAJUĆI da na međunarodnoj razini postoje formulirane preporuke za fizičku zaštitu, koje se s vremena na vrijeme obnavljaju, koje mogu pružiti naputke o suvremenim sredstvima postizanja učinkovite razine fizičke zaštite,

            PRIZNAJUĆI također da je učinkovita fizička zaštita nuklearnog materijala i nuklearnih postrojenja koja se koriste u vojne svrhe odgovornost države koja posjeduje takav nuklearni materijal i nuklearna postrojenja i shvaćajući da takav materijal i postrojenja jesu, i nadalje će ostati, podvrgnuta strogoj fizičkoj zaštiti,

            SPORAZUMJELE su se kako slijedi:

3.         U članku 1. Konvencije, nakon točke (c) dodaju se dvije nove točke kako slijedi:

            (d)       »nuklearno postrojenje« znači postrojenje (uključujući prateće zgrade i opremu) u kojem se proizvodi, prerađuje, koristi, rukuje, skladišti ili odlaže nuklearni materijal, ukoliko bi oštećenje ili ometanje takvog postrojenja moglo dovesti do oslobađanja značajnih količina zračenja ili radioaktivnog materijala,

            (e)        »sabotaža« znači svako namjerno djelo usmjereno protiv nuklearnog postrojenja ili nuklearnog materijala u uporabi, skladištenju ili prijevozu koje bi moglo izravno ili neizravno ugroziti zdravlje i sigurnost osoblja, stanovništva ili okoliša izlaganjem zračenju ili ispuštanjem radioaktivnih tvari.

4.         Nakon članka 1. Konvencije, dodaje se novi članak 1.A, kako slijedi:

Članak 1.A

Svrhe ove Konvencije su postići i održavati u cijelom svijetu učinkovitu fizičku zaštitu nuklearnog materijala koji se koristi za miroljubive svrhe i nuklearnih postrojenja koja se koriste za miroljubive svrhe; spriječiti i suzbijati prijestupe koji se odnose na takav materijal i postrojenja po čitavom svijetu; kao i olakšati suradnju među državama strankama u ovom smislu.

5. Članak 2. Konvencije se zamjenjuje sljedećim tekstom:

1. Ova Konvencija će se primjenjivati na nuklearni materijal koji se koristi u miroljubive svrhe u uporabi, skladištenju ili prijevozu i na nuklearna postrojenja koja se koriste u miroljubive svrhe pod uvjetom da će se, međutim, članci 3. i 4. i stavak 4. članka 5. ove Konvencije primjenjivati na takav nuklearni materijal za vrijeme međunarodnoga nuklearnog prijevoza.            

2. Odgovornost za uspostavljanje, provođenje i održavanje režima fizičke zaštite u državi stranci snosi u cijelosti ta država.           

3. Neovisno o obvezama koje su države stranke izričito preuzele prema ovoj Konvenciji, ništa iz ove Konvencije neće se tumačiti tako da utječe na suverena prava države.

4. (a) Ništa iz ove Konvencije neće utjecati na druga prava, obveze i odgovornosti država stranaka prema međunarodnom pravu, posebno na ciljeve i načela Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodno humanitarno pravo.

(b) Aktivnosti oružanih snaga tijekom oružanih sukoba, s obzirom da se ovi termini tumače prema međunarodnom humanitarnom pravu i regulirani su tim pravom, nisu regulirane ovom Konvencijom, i aktivnosti koje poduzimaju vojne snage neke države pri obavljanju svojih službenih dužnosti, utoliko koliko su regulirane drugim propisima međunarodnog prava, nisu regulirane ovom Konvencijom.

(c) Ništa iz ove Konvencije neće se tumačiti kao zakonito ovlaštenje uporabili prijetnje uporabom sile protiv nuklearnog materijala ili nuklearnih postrojenja korištenih u miroljubive svrhe.

(d) Ništa iz ove Konvencije ne dopušta niti čini zakonitima inače nezakonita djela, niti ne sprječava sudski progon prema drugim zakonima.

5. Ova Konvencija se neće primjenjivati na nuklearni materijal koji se koristi ili drži za vojne namjene ili na nuklearno postrojenje koje sadrži takav materijal.

6.         Nakon članka 2. ove Konvencije, dodaje se novi članak 2.A, kako slijedi:

Članak 2.A

1. Svaka država stranka će uspostaviti, provoditi i održavati odgovarajući režim fizičke zaštite koji se odnosi na nuklearni materijal i nuklearna postrojenja pod njezinom nadležnošću, s ciljem:

(a) zaštite od krađe i drugoga nezakonitog uzimanja nuklearnog materijala u uporabi, skladištenju i prijevozu,

(b) osiguravanja provedbe brzih i opsežnih mjera kako bi se locirao i, kad je to odgovarajuće, vratio nestali ili ukradeni nuklearni materijal; kad se materijal nalazi izvan njezinog državnog područja, ta država stranka će djelovati sukladno članku 5.,

(c) zaštite nuklearnog materijala i nuklearnih postrojenja od sabotaže, i

(d) ublažavanja ili svođenja na minimum radioloških posljedica sabotaže.

2. U provedbi stavka 1. svaka država stranka će:

(a) uspostaviti i održavati zakonodavni i regulatorni okvir za upravljanje fizičkom zaštitom,

(b) osnovati ili odrediti nadležno tijelo ili tijela odgovorna za provedbu zakonodavnog i regulatornog okvira i

(c) poduzeti druge odgovarajuće mjere neophodne za fizičku zaštitu nuklearnog materijala i nuklearnih postrojenja.

3. U provedbi obveza sukladno stavcima 1. i 2. svaka država stranka će, bez štete za bilo koje druge odredbe ove Konvencije, primijeniti u mjeri u kojoj je to razumno i praktično sljedeća Temeljna načela fizičke zaštite nuklearnog materijala i nuklearnih postrojenja.

TEMELJNO NAČELO A: Odgovornost države

Odgovornost za uspostavljanje, provođenje i održavanje režima fizičke zaštite u okviru države snosi u cijelosti ta država.

TEMELJNO NAČELO B: Odgovornosti za vrijeme međunarodnog prijevoza

Odgovornost države za osiguranje da nuklearni materijal bude odgovarajuće zaštićen proteže se na međunarodni prijevoz istog, sve dok se ta odgovornost valjano ne prenese na drugu državu.

TEMELJNO NAČELO C: Zakonodavni i regulatorni okvir

Država je odgovorna za uspostavljanje i održavanje zakonodavnog i regulatornog okvira za upravljanje fizičkom zaštitom. Ovaj okvir treba osigurati uspostavljanje primjenljivih zahtjeva fizičke zaštite i uključiti sustav ocjene i davanja odobrenja ili drugih postupaka kojima će se davati ovlaštenja. Ovaj okvir treba sadržavati sustav nadzora nuklearnih postrojenja i prijevoza koji će potvrditi sukladnost s primjenljivim zahtjevima i uvjetima dozvole ili nekog drugog dokumenta kojim se daje ovlaštenje, i uspostaviti način provedbe primjenjivih zahtjeva i uvjeta, uključujući djelotvorne kazne.

TEMELJNO NAČELO D: Nadležno tijelo

Država treba osnovati ili odrediti nadležno tijelo koje je odgovorno za provedbu zakonskog i regulatornog okvira, i posjeduje odgovarajuće ovlaštenje, sposobnost i financijska sredstva te osoblje za izvršenje dodijeljenih mu odgovornosti. Država treba poduzeti korake kako bi osigurala djelotvornu neovisnost između funkcija nadležnog tijela države i funkcija svakog drugog tijela koje je zaduženo za promociju ili korištenje nuklearne energije.

TEMELJNO NAČELO E: Odgovornost nositelja dozvole

Odgovornosti za provedbu raznih elemenata fizičke zaštite u okviru države trebaju biti jasno određene. Država treba osigurati da osnovnu odgovornost za provedbu fizičke zaštite nuklearnog materijala ili nuklearnih postrojenja snose nositelji odgovarajućih dozvola ili drugih dokumenata koji im daju ovlaštenje (npr. operatori ili otpremnici).

TEMELJNO NAČELO F: Kultura sigurnosti

Sve organizacije uključene u provedbu fizičke zaštite trebaju dati odgovarajuću prednost kulturi sigurnosti, njezinom razvoju i održavanju u mjeri neophodnoj za osiguranje njezine djelotvorne primjene u cijeloj organizaciji.

TEMELJNO NAČELO G: Prijetnja

Fizička zaštita države se treba zasnivati na trenutačnoj procjeni države glede postojanja prijetnje.

TEMELJNO NAČELO H: Postupni pristup

Zahtjevi fizičke zaštite trebaju se zasnivati na postupnom pristupu, uzimajući u obzir trenutačnu procjenu prijetnje, relativnu privlačnost, vrstu materijala i potencijalne posljedice povezane s neovlaštenim odstranjivanjem nuklearnog materijala i sa sabotažom nuklearnog materijala ili nuklearnih postrojenja.

TEMELJNO NAČELO I: Obrana po dubini

Zahtjevi države za fizičkom zaštitom trebaju odražavati ideju o nekoliko slojeva i metoda zaštite (strukturne ili druge tehničke, kadrovske i organizacijske) koje bi neprijatelj trebao svladati ili zaobići kako bi postigao svoje ciljeve.

TEMELJNO NAČELO J: Osiguranje kvalitete

Politika osiguranja kvalitete i programi osiguranja kvalitete bi se trebali uspostaviti i provesti s namjerom postizanja povjerenja da su zadovoljeni određeni zahtjevi glede svih aktivnosti koje su važne za fizičku zaštitu.

TEMELJNO NAČELO K: Planovi u slučaju nesreće

Planove u slučaju nesreće kao odgovor na neovlašteno odstranjivanje nuklearnog materijala ili sabotažu nuklearnih postrojenja ili nuklearnog materijala, ili pokušaje istog nositelji dozvole i odgovarajuća nadležna tijela trebaju pripremiti i odgovarajuće uvježbavati.

TEMELJNO NAČELO L: Tajnost

Država treba utvrditi uvjete za zaštitu tajnosti podataka, čije neovlašteno otkrivanje bi moglo ugroziti fizičku zaštitu nuklearnog materijala i nuklearnih postrojenja.

4. (a) Odredbe ovoga članka neće se primjenjivati ni na koji nuklearni materijal za koji država stranka razumno odluči da ne treba biti predmetom režima fizičke zaštite uspostavljenog sukladno stavku 1, uzimajući u obzir vrstu materijala, njegovu količinu i odgovarajuću privlačnost te potencijalne radiološke i druge posljedice povezane s bilo kojim nedopuštenim djelom usmjerenim protiv njega i postojeće procjene prijetnje.

(b) Nuklearni materijal koji nije predmetom odredbi ovoga članka sukladno točki (a) treba biti zaštićen u skladu s razumnom praksom zbrinjavanja.

7. Članak 5. Konvencije se zamjenjuje sljedećim tekstom:

1. Države stranke će odrediti i obavijestiti jedna drugu izravno ili preko Međunarodne agencije za atomsku energiju o svojim točkama za kontakt u odnosu na područje primjene ove Konvencije.

2. U slučaju krađe, pljačke ili bilo kojega drugoga nezakonitog uzimanja nuklearnog materijala ili vjerojatne prijetnje od istog, države stranke će, u skladu sa svojim nacionalnim zakonima, pružiti suradnju i pomoć u najvećoj mogućoj mjeri, pri vraćanju i zaštiti takvog materijala državi koja to zatraži. Posebno:

(a) država stranka će poduzeti odgovarajuće korake kako bi što prije obavijestila druge države koje djeluju zainteresirano o bilo kakvoj krađi, pljački ili drugom nezakonitom uzimanju nuklearnog materijala ili vjerojatnoj prijetnji od istog, i po potrebi obavijestila Međunarodnu agenciju za atomsku energiju i druge odgovarajuće međunarodne organizacije;

(b) pri tom će, po potrebi, zainteresirane države stranke razmijeniti informacije jedna s drugom i s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju i drugim odgovarajućim međunarodnim organizacijama s ciljem zaštite ugroženoga nuklearnog materijala, osiguranja integriteta kontejnera za prijevoz ili povrata nezakonito uzetog nuklearnog materijala, pa će:

(i) uskladiti svoje napore preko diplomatskih i drugih dogovorenih kanala,

(ii) pružiti pomoć, ako se to od njih traži,

(iii) osigurati povratak nuklearnog materijala koji je ukraden ili nestao kao posljedica prethodno navedenih događaja.

Načine provedbe ove suradnje odredit će države stranke na koje se to odnosi.

3. U slučaju vjerojatne prijetnje od sabotaže nuklearnog materijala ili nuklearnog postrojenja ili u slučaju sabotaže istih, države stranke će, u najvećoj mogućoj mjeri, u skladu sa svojim nacionalnim zakonima i sukladno svojim odgovarajućim obvezama prema međunarodnom pravu, surađivati kako slijedi:          

(a) ako neka država stranka ima saznanja o vjerojatnoj prijetnji od sabotaže nuklearnog materijala ili nuklearnog postrojenja u drugoj državi, ova prva će odlučiti o odgovarajućim koracima koje će poduzeti kako bi obavijestila tu državu čim prije, i po potrebi Međunarodnu agenciju za nuklearnu energiju i druge odgovarajuće međunarodne organizacije o toj prijetnji, s ciljem sprječavanja te sabotaže;

(b) u slučaju sabotaže nuklearnog materijala ili nuklearnog postrojenja u državi stranci i ako po njezinom mišljenju postoji vjerojatnost da druge države budu pod utjecajem radioloških posljedica, prva, bez štete po svoje druge obveze prema međunarodnom pravu, treba poduzeti odgovarajuće korake kako bi što prije obavijestila državu ili države za koje je vjerojatno da će biti pod utjecajem radioloških posljedica i kako bi po potrebi obavijestila Međunarodnu agenciju za atomsku energiju i druge odgovarajuće međunarodne organizacije, u smislu svođenja na minimum ili ublažavanja radioloških posljedica istog;

(c) ako u smislu točaka (a) i (b) država stranka traži pomoć, svaka država stranka kojoj je zahtjev za pomoć upućen će što prije odlučiti i obavijestiti državu stranku koja traži pomoć, izravno ili preko Međunarodne agencije za atomsku energiju je li u stanju pružiti traženu pomoć te opseg i uvjete pomoći koja se može pružiti;

(d) koordinacija suradnje prema točkama (a) do (c) bit će preko diplomatskih ili drugih dogovorenih kanala. Načine provedbe ove suradnje države stranke o kojima se radi odredit će dvostrano ili mnogostrano.

4. Države stranke će surađivati i savjetovati se međusobno, prema potrebi, izravno ili preko Međunarodne agencije za atomsku energiju i drugih odgovarajućih međunarodnih organizacija, u smislu ostvarivanja pomoći pri stvaranju, održavanju i unapređivanju sustava fizičke zaštite nuklearnog materijala u međunarodnom prijevozu.

5. Država stranka može se savjetovati i surađivati, prema potrebi, s drugim državama strankama izravno ili preko Međunarodne agencije za atomsku energiju i drugih odgovarajućih međunarodnih organizacija, u smislu dobivanja njihovih uputa pri stvaranju, održavanju i usavršavanju svojega nacionalnog sustava fizičke zaštite nuklearnog materijala u domaćoj uporabi, skladištenju i prijevozu i za nuklearna postrojenja.

8. Članak 6. Konvencije zamjenjuje se sljedećim tekstom:

1. Države stranke poduzet će odgovarajuće mjere sukladno svojem nacionalnom zakonodavstvu kako bi zaštitile tajnost svake informacije koju prime u povjerenju, na temelju odredbi ove Konvencije, od druge države stranke ili sudjelovanjem u djelatnosti koja se obavlja radi provedbe Konvencije. Ako države stranke u povjerenju daju podatke međunarodnim organizacijama ili državama koje nisu stranke ove Konvencije, poduzet će se mjere da se osigura zaštita tajnosti takvih informacija. Država stranka koja je primila informacije u povjerenju od druge države stranke može dati ove informacije trećim državama jedino uz pristanak te druge države stranke.

2. Od država stranaka se neće tražiti prema ovoj Konvenciji da daju bilo koje informacije koje im nije dopušteno dati sukladno nacionalnim zakonima ili koje bi ugrozile sigurnost te države ili fizičku zaštitu nuklearnog materijala ili nuklearnih postrojenja.

9.         Stavak 1. članka 7. Konvencije zamjenjuje se sljedećim tekstom:

1. Namjerno počinjenje:

(a) djela bez zakonske ovlasti, koje čini primitak, posjedovanje, korištenje, promet, preinačenje, odlaganje ili raspršivanje nuklearnog materijala i koje uzrokuje ili je vjerojatno da će uzrokovati smrt ili ozbiljnu ozljedu bilo koje osobe ili znatnu štetu na imovini ili okolišu,

(b) krađe ili pljačke nuklearnog materijala,

(c) pronevjere ili pribavljanja nuklearnog materijala prijevarom,

(d) djela koje predstavlja nošenje, slanje ili preseljenje nuklearnog materijala u ili iz države bez zakonske ovlasti,

(e) djela usmjerenog protiv nuklearnog postrojenja, ili djela koje se upliće u rad nuklearnog postrojenja, kad prekršitelj namjerno uzrokuje, ili kad zna da je vjerojatno da će to djelo uzrokovati smrt ili ozbiljnu ozljedu bilo koje osobe ili znatnu štetu na imovini ili okolišu izlaganjem zračenju ili ispuštanjem radioaktivnih tvari, osim ako je to djelo poduzeto sukladno nacionalnom zakonodavstvu države stranke na državnom području na kojem je smješteno to nuklearno postrojenje,

(f) djela koje predstavlja zahtjev za nuklearnim materijalom pomoću prijetnje ili upotrebom sile ili bilo kojim drugim oblikom zastrašivanja,

(g) prijetnjom:

(i) da će se nuklearni materijal upotrijebiti s ciljem da prouzroči smrt ili ozbiljnu ozljedu bilo koje osobe ili znatnu štetu na imovini ili okolišu ili da se počini prijestup opisan u točki (e), ili

(ii) da će biti počinjen prijestup opisan u točkama (b) i (e) kako bi se prisilila fizička ili pravna osoba, međunarodna organizacija ili država da počini ili ne počini neko djelo,

(h)  pokušaja da se počini bilo koji prijestup opisan u točkama (a) do (e),

(i) sudjelovanje u bilo kojem prijestupu opisanom u točkama (a) do (h),

(j) djela bilo koje osobe koja organizira ili usmjerava druge da počine prijestup opisan u točkama (a) do (h), i

(k) djela koje pridonosi počinjenju bilo kojeg prijestupa opisanog u točkama (a) do (h) koji počini grupa osoba djelujući sa zajedničkim ciljem; takvo djelo će biti namjerno i bit će bilo:

(i) izvršeno s ciljem nastavljanja kriminalne djelatnosti ili kriminalne namjere grupe, kad takva aktivnost ili namjera uključuje počinjenje prijestupa opisanog u točkama (a) do (g), ili

(ii) izvršeno sa znanjem namjere te grupe da počini prijestup opisan u točkama (a) do (g) smatrat će se kažnjivim djelom u svakoj državi stranci prema njezinom nacionalnom zakonodavstvu.

10.       Nakon članka 11. Konvencije, dodaju se dva nova članka, članak 11.A i članak 11.B, kako slijedi:

Članak 11.A

Ni jedan od prijestupa navedenih u članku 7. u svrhu izručenja ili uzajamne pravne pomoći, neće se smatrati političkim prijestupom ili prijestupom povezanim s političkim prijestupom ili prijestupom inspiriranim političkim motivima. Prema tome, zahtjev za izručenjem ili međusobnom pravnom pomoći utemeljen na takvom prijestupu ne može se odbaciti isključivo na temelju razloga da se tiče političkog prijestupa ili prijestupa povezanog s političkim prijestupom ili prijestupom inspiriranim političkim motivima.

Članak 11.B

Ništa u ovoj Konvenciji neće biti tumačeno kao nametanje obveze izručenja ili pružanja uzajamne pravne pomoći, ako država stranka od koje se to traži ima značajne razloge za vjerovanje da je zahtjev za izručenjem za prijestupe navedene u članku 7. ili za uzajamnom pravnom pomoći glede takvih prijestupa postavljen zbog progona ili kažnjavanja neke osobe na osnovi rase, religije, nacionalnosti, etničkog podrijetla ili političkog uvjerenja takve osobe ili bi udovoljavanje tom zahtjevu prouzročilo predrasudu prema položaju te osobe zbog bilo kojeg od ovih razloga.

11. Nakon članka 13. Konvencije, dodaje se novi članak 13.A kako slijedi:

Članak 13.A

Ništa u ovoj Konvenciji neće utjecati na prijenos nuklearne tehnologije u miroljubive svrhe koji se poduzima kako bi se ojačala fizička zaštita nuklearnog materijala i nuklearnih postrojenja.

12.       Stavak 3. članka 14. Konvencije zamijenjen je sljedećim tekstom:

3. Kad prijestup uključuje nuklearni materijal u domaćoj uporabi, skladištenju ili prijevozu, pa oboje, navodni počinitelj i nuklearni materijal ostanu na državnom području države stranke na kojem je prijestup počinjen, ili gdje prijestup uključuje nuklearno postrojenje i navodni prekršitelj ostaje na državnom području države stranke na kojem je prijestup počinjen, ništa iz ove Konvencije neće se tumačiti kao zahtjev da država stranka pruža informacije u vezi s kaznenim postupkom koji proizlazi iz takvog prijestupa.

13.       Članak 16. Konvencije zamjenjuje se sljedećim tekstom:

1. Konferenciju država stranaka sazvat će depozitar po isteku pet godina od stupanja na snagu Izmjena i dopuna usvojenih 8. srpnja 2005. godine, u svrhu razmatranja provedbe ove Konvencije te primjerenosti preambule, cjelokupnog radnog dijela i dodataka u svjetlu tadašnje opće situacije.

2. U razmacima ne manjim od pet godina nakon toga većina država stranaka može zahtijevati, podnošenjem takvoga prijedloga depozitaru, sazivanje budućih konferencija u istu svrhu.

14.       Fusnota b/ Dodatka II. Konvenciji zamjenjuje se sljedećim tekstom:

b/ Materijal koji nije ozračen u reaktoru ili materijal ozračen u reaktoru, ali s razinom zračenja jednakom ili manjom od 1 graya/sat (100 rada/sat) na udaljenosti od jednog metra bez zaklona.

15.       Fusnota e/ Dodatka II. Konvenciji zamjenjuje se sljedećim tekstom:

e/ Drugo gorivo koje je na temelju njegova izvornog sadržaja fisilnog materijala klasificirano kao kategorija I i II prije ozračivanja, može se klasificirati jednu kategoriju niže dok razina zračenja goriva prelazi 1 gray/sat (100 rada/sat) na udaljenosti od jednog metra bez zaklona.

AMENDMENT TO THE CONVENTION ON THE PHYSICAL PROTECTION OF NUCLEAR MATERIAL

1.         The Title of the Convention on the Physical Protection of Nuclear Material adopted on 26 October 1979 (hereinafter referred to as »the Convention«) is replaced by the following title:

            CONVENTION ON THE PHYSICAL PROTECTION OF NUCLEAR MATERIAL AND NUCLEAR FACILITIES

2.         The Preamble of the Convention is replaced by the following text:

            THE STATES PARTIES TO THIS CONVENTION,

            RECOGNIZING the right of all States to develop and apply nuclear energy for peaceful purposes and their legitimate interests in the potential benefits to be derived from the peaceful application of nuclear energy,

            CONVINCED of the need to facilitate international co-operation and the transfer of nuclear technology for the peaceful application of nuclear energy,

            BEARING IN MIND that physical protection is of vital importance for the protection of public health, safety, the environment and national and international security,

            HAVING IN MIND the purposes and principles of the Charter of the United Nations concerning the maintenance of international peace and security and the promotion of good-neighbourliness and friendly relations and co-operation among States,

            CONSIDERING that under the terms of paragraph 4 of Article 2 of the Charter of the United Nations, »All members shall refrain in their international relations from the threat or use of force against the territorial integrity or political independence of any state, or in any other manner inconsistent with the Purposes of the United Nations,«

            RECALLING the Declaration on Measures to Eliminate International Terrorism, annexed to General Assembly resolution 49/60 of 9 December 1994,

            DESIRING to avert the potential dangers posed by illicit trafficking, the unlawful taking and use of nuclear material and the sabotage of nuclear material and nuclear facilities, and noting that physical protection against such acts has become a matter of increased national and international concern,

            DEEPLY CONCERNED by the worldwide escalation of acts of terrorism in all its forms and manifestations, and by the threats posed by international terrorism and organized crime,

            BELIEVING that physical protection plays an important role in supporting nuclear non-proliferation and counter-terrorism objectives,

            DESIRING through this Convention to contribute to strengthening worldwide the physical protection of nuclear material and nuclear facilities used for peaceful purposes,

            CONVINCED that offences relating to nuclear material and nuclear facilities are a matter of grave concern and that there is an urgent need to adopt appropriate and effective measures, or to strengthen existing measures, to ensure the prevention, detection and punishment of such offences,

            DESIRING to strengthen further international co-operation to establish, in conformity with the national law of each State Party and with this Convention, effective measures for the physical protection of nuclear material and nuclear facilities,

            CONVINCED that this Convention should complement the safe use, storage and transport of nuclear material and the safe operation of nuclear facilities,

            RECOGNIZING that there are internationally formulated physical protection recommendations that are updated from time to time which can provide guidance on contemporary means of achieving effective levels of physical protection,

            RECOGNIZING also that effective physical protection of nuclear material and nuclear facilities used for military purposes is a responsibility of the State possessing such nuclear material and nuclear facilities, and understanding that such material and facilities are and will continue to be accorded stringent physical protection,

            HAVE AGREED as follows:

3.         In Article 1 of the Convention, after paragraph (c), two new par­agraphs are added as follows:

            (d)       »nuclear facility« means a facility (including associated buildings and equipment) in which nuclear material is produced, processed, used, handled, stored or disposed of, if damage to or interference with such facility could lead to the release of significant amounts of radiation or radioactive material;

            (e)        »sabotage« means any deliberate act directed against a nuclear facility ornuclear material in use, storage or transport which could directly or indirectly endanger the health and safety of personnel, the public or the environment by exposure to radiation or release of radioactive substances.

4.         After Article 1 of the Convention, a new Article 1A is added as follows:

Article 1A

The purposes of this Convention are to achieve and maintain worldwide effective physical protection of nuclear material used for peaceful purposes and of nuclear facilities used for peaceful purposes; to prevent and combat offences relating to such material and facilities worldwide; as well as to facilitate co-operation among States Parties to those ends.

5. Article 2 of the Convention is replaced by the following text:

1. This Convention shall apply to nuclear material used for peaceful purposes in use, storage and transport and to nuclear facilities used for peaceful purposes, provided, however, that articles 3 and 4 and paragraph 4 of article 5 of this Convention shall only apply to such nuclear material while in international nuclear transport.

2. The responsibility for the establishment, implementation and maintenance of a physical protection regime within a State Party rests entirely with that State.

3. Apart from the commitments expressly undertaken by States Parties under this Convention, nothing in this Convention shall be interpreted as affecting the sovereign rights of a State.

4. (a) Nothing in this Convention shall affect other rights, obligations and responsibilities of States Parties under international law, in particular the purposes and principles of the Charter of the United Nations and international humanitarian law.

(b) The activities of armed forces during an armed conflict, as those terms are understood under international humanitarian law, which are governed by that law, are not governed by this Convention, and the activities undertaken by the military forces of a State in the exercise of their official duties, inasmuch as they are governed by other rules of international law, are not governed by this Convention.

(c) Nothing in this Convention shall be construed as a lawful authorization to use or threaten to use force against nuclear material or nuclear facilities used for peaceful purposes.

(d)  Nothing in this Convention condones or makes lawful otherwise unlawful acts, nor precludes prosecution under other laws.

5. This Convention shall not apply to nuclear material used or retained for military purposes or to a nuclear facility containing such material.

6.         After Article 2 of the Convention, a new Article 2A is added as follows:

Article 2A

1. Each State Party shall establish, implement and maintain an appropriate physical protection regime applicable to nuclear material and nuclear facilities under its jurisdiction, with the aim of:

(a) protecting against theft and other unlawful taking of nuclear material in use, storage and transport;

(b) ensuring the implementation of rapid and comprehensive measures to locate and, where appropriate, recover missing or stolen nuclear material; when the material is located outside its territory, that State Party shall act in accordance with article 5;

(c) protecting nuclear material and nuclear facilities against sabotage; and

(d) mitigating or minimizing the radiological consequences of sabotage.

2. In implementing paragraph 1, each State Party shall:

(a) establish and maintain a legislative and regulatory framework to govern physical protection;

(b) establish or designate a competent authority or authorities responsible for the implementation of the legislative and regulatory framework; and

(c) take other appropriate measures necessary for the physical protection of nuclear material and nuclear facilities.

3. In implementing the obligations under paragraphs 1 and 2, each State Party shall, without prejudice to any other provisions of this Convention, apply insofar as is reasonable and practicable the following Fundamental Principles of Physical Protection of Nuclear Material and Nuclear Facilities.

FUNDAMENTAL PRINCIPLE A: Responsibility of the State

The responsibility for the establishment, implementation and maintenance of a physical protection regime within a State rests entirely with that State.

FUNDAMENTAL PRINCIPLE B: Responsibilities During International Transport

The responsibility of a State for ensuring that nuclear material is adequately protected extends to the international transport thereof, until that responsibility is properly transferred to another State, as appropriate.

FUNDAMENTAL PRINCIPLE C: Legislative and Regulatory Framework

The State is responsible for establishing and maintaining a legislative and regulatory framework to govern physical protection. This framework should provide for the establishment of applicable physical protection requirements and include a system of evaluation and licensing or other procedures to grant authorization. This framework should include a system of inspection of nuclear facilities and transport to verify compliance with applicable requirements and conditions of the license or other authorizing document, and to establish a means to enforce applicable requirements and conditions, including effective sanctions.

FUNDAMENTAL PRINCIPLE D: Competent Authority

The State should establish or designate a competent authority which is responsible for the implementation of the legislative and regulatory framework, and is provided with adequate authority, competence and financial and human resources to fulfill its assigned responsibilities. The State should take steps to ensure an effective independence between the functions of the State’s competent authority and those of any other body in charge of the promotion or utilization of nuclear energy.

FUNDAMENTAL PRINCIPLE E: Responsibility of the License Holders

The responsibilities for implementing the various elements of physical protection within a State should be clearly identified. The State should ensure that the prime responsibility for the implementation of physical protection of nuclear material or of nuclear facilities rests with the holders of the relevant licenses or of other authorizing documents (e.g., operators or shippers).

FUNDAMENTAL PRINCIPLE F: Security Culture

All organizations involved in implementing physical protection should give due priority to the security culture, to its development and maintenance necessary to ensure its effective implementation in the entire organization.

FUNDAMENTAL PRINCIPLE G: Threat

The State’s physical protection should be based on the State’s current evaluation of the threat.

FUNDAMENTAL PRINCIPLE H: Graded Approach

Physical protection requirements should be based on a graded approach, taking into account the current evaluation of the threat, the relative attractiveness, the nature of the material and potential consequences associated with the unauthorized removal of nuclear material and with the sabotage against nuclear material or nuclear facilities.

FUNDAMENTAL PRINCIPLE I: Defence in Depth

The State’s requirements for physical protection should reflect a concept of several layers and methods of protection (structural or other technical, personnel and organizational) that have to be overcome or circumvented by an adversary in order to achieve his objectives.

FUNDAMENTAL PRINCIPLE J: Quality Assurance

A quality assurance policy and quality assurance programmes should be established and implemented with a view to providing confidence that specified requirements for all activities important to physical protection are satisfied.

FUNDAMENTAL PRINCIPLE K: Contingency Plans

Contingency (emergency) plans to respond to unauthorized removal of nuclear material or sabotage of nuclear facilities or nuclear material, or attempts thereof, should be prepared and appropriately exercised by all license holders and authorities concerned.

FUNDAMENTAL PRINCIPLE L: Confidentiality

The State should establish requirements for protecting the confidentiality of information, the unauthorized disclosure of which could compromise the physical protection of nuclear material and nuclear facilities.

4. (a) The provisions of this article shall not apply to any nuclear material which the State Party reasonably decides does not need to be subject to the physical protection regime established pursuant to paragraph 1, taking into account the nature of the material, its quantity and relative attractiveness and the potential radiological and other consequences associated with any unauthorized act directed against it and the current evaluation of the threat against it.

(b) Nuclear material which is not subject to the provisions of this article pursuant to sub-paragraph (a) should be protected in accordance with prudent management practice.

7. Article 5 of the Convention is replaced by the following text:

1. States Parties shall identify and make known to each other directly or through the International Atomic Energy Agency their point of contact in relation to matters within the scope of this Convention.

2. In the case of theft, robbery or any other unlawful taking of nuclear material or credible threat thereof, States Parties shall, in accordance with their national law, provide co-operation and assistance to the maximum feasible extent in the recovery and protection of such material to any State that so requests. In particular:

(a) a State Party shall take appropriate steps to inform as soon as possible other States, which appear to it to be concerned, of any theft, robbery or other unlawful taking of nuclear material or credible threat thereof, and to inform, where appropriate, the International Atomic Energy Agency and other relevant international organizations;

(b) in doing so, as appropriate, the States Parties concerned shall exchange information with each other, the International Atomic Energy Agency and other relevant international organizations with a view to protecting threatened nuclear material, verifying the integrity of the shipping container or recovering unlawfully taken nuclear material and shall:

(i) co-ordinate their efforts through diplomatic and other agreed channels;

(ii) render assistance, if requested;

(iii) ensure the return of recovered nuclear material stolen or missing as a consequence of the above-mentioned events.

The means of implementation of this co-operation shall be determined by the States Parties concerned.

3. In the case of a credible threat of sabotage of nuclear material or a nuclear facility or in the case of sabotage thereof, States Parties shall, to the maximum feasible extent, in accordance with their national law and consistent with their relevant obligations under international law, co-operate as follows:

(a) if a State Party has knowledge of a credible threat of sabotage of nuclear material or a nuclear facility in another State, the former shall decide on appropriate steps to be taken in order to inform that State as soon as possible and, where appropriate, the International Atomic Energy Agency and other relevant international organizations of that threat, with a view to preventing the sabotage;

(b) in the case of sabotage of nuclear material or a nuclear facility in a State Party and if in its view other States are likely to be radiologically affected, the former, without prejudice to its other obligations under international law, shall take appropriate steps to inform as soon as possible the State or the States which are likely to be radiologically affected and to inform, where appropriate, the International Atomic Energy Agency and other relevant international organizations, with a view to minimizing or mitigating the radiological consequences thereof;

(c) if in the context of sub-paragraphs (a) and (b), a State Party requests assistance, each State Party to which a request for assistance is directed shall promptly decide and notify the requesting State Party, directly or through the International Atomic Energy Agency, whether it is in a position to render the assistance requested and the scope and terms of the assistance that may be rendered;

(d) co-ordination of the co-operation under sub-paragraphs (a) to (c) shall be through diplomatic or other agreed channels. The means of implementation of this co-operation shall be determined bilaterally or multilaterally by the States Parties concerned.

4. States Parties shall co-operate and consult, as appropriate, with each other directly or through the International Atomic Energy Agency and other relevant international organizations, with a view to obtaining guidance on the design, maintenance and improvement of systems of physical protection of nuclear material in international transport.

5. A State Party may consult and co-operate, as appropriate, with other States Parties directly or through the International Atomic Energy Agency and other relevant international organizations, with a view to obtaining their guidance on the design, maintenance and improvement of its national system of physical protection of nuclear material in domestic use, storage and transport and of nuclear facilities.

8. Article 6 of the Convention is replaced by the following text:

1. States Parties shall take appropriate measures consistent with their national law to protect the confidentiality of any information which they receive in confidence by virtue of the provisions of this Convention from another State Party or through participation in an activity carried out for the implementation of this Convention. If States Parties provide information to international organizations or to States that are not parties to this Convention in confidence, steps shall be taken to ensure that the confidentiality of such information is protected. A State Party that has received information in confidence from another State Party may provide this information to third parties only with the consent of that other State Party.

2. States Parties shall not be required by this Convention to provide any information which they are not permitted to communicate pursuant to national law or which would jeopardize the security of the State concerned or the physical protection of nuclear material or nuclear facilities.

9.         Paragraph 1 of Article 7 of the Convention is replaced by the following text:

1. The intentional commission of:

(a) an act without lawful authority which constitutes the receipt, possession, use, transfer, alteration, disposal or dispersal of nuclear material and which causes or is likely to cause death or serious injury to any person or substantial damage to property or to the environment;

(b) a theft or robbery of nuclear material;

(c) an embezzlement or fraudulent obtaining of nuclear material;

(d) an act which constitutes the carrying, sending, or moving of nuclear material into or out of a State without lawful authority;

(e)  an act directed against a nuclear facility, or an act interfering with the operation of a nuclear facility, where the offender intentionally causes, or where he knows that the act is likely to cause, death or serious injury to any person or substantial damage to property or to the environment by exposure to radiation or release of radioactive substances, unless the act is undertaken in conformity with the national law of the State Party in the territory of which the nuclear facility is situated;

(f) an act constituting a demand for nuclear material by threat or use of force or by any other form of intimidation;

(g) a threat:

(i) to use nuclear material to cause death or serious injury to any person or substantial damage to property or to the environment or to commit the offence described in sub-paragraph (e), or

(ii) to commit an offence described in sub-paragraphs (b) and (e) in order to compel a natural or legal person, international organization or State to do or to refrain from doing any act;

(h) an attempt to commit any offence described in sub-paragraphs (a) to (e);

(i) an act which constitutes participation in any offence described in sub-paragraphs (a) to (h);

(j) an act of any person who organizes or directs others to commit an offence described in sub-paragraphs (a) to (h); and

(k) an act which contributes to the commission of any offence described in sub-paragraphs (a) to (h) by a group of persons acting with a common purpose; such act shall be intentional and shall either:

(i) be made with the aim of furthering the criminal activity or criminal purpose of the group, where such activity or purpose involves the commission of an offence described in sub-paragraphs (a) to (g), or

(ii) be made in the knowledge of the intention of the group to commit an offence described in sub-paragraphs (a) to (g)

shall be made a punishable offence by each State Party under its national law.

10.       After Article 11 of the Convention, two new articles, Article 11A and Article 11B, are added as follows:

Article 11A

None of the offences set forth in article 7 shall be regarded for the purposes of extradition or mutual legal assistance, as a political offence or as an offence connected with a political offence or as an offence inspired by political motives. Accordingly, a request for extradition or for mutual legal assistance based on such an offence may not be refused on the sole ground that it concerns a political offence or an offence connected with a political offence or an offence inspired by political motives.

Article 11B

Nothing in this Convention shall be interpreted as imposing an obligation to extradite or to afford mutual legal assistance, if the requested State Party has substantial grounds for believing that the request for extradition for offences set forth in article 7 or for mutual legal assistance with respect to such offences has been made for the purpose of prosecuting or punishing a person on account of that person’s race, religion, nationality, ethnic origin or political opinion or that compliance with the request would cause prejudice to that person’s position for any of these reasons.

11. After Article 13 of the Convention, a new Article 13A is added as follows:

Article 13A

Nothing in this Convention shall affect the transfer of nuclear technology for peaceful purposes that is undertaken to strengthen the physical protection of nuclear material and nuclear facilities.

12.       Paragraph 3 of Article 14 of the Convention is replaced by the following text:

3. Where an offence involves nuclear material in domestic use, storage or transport, and both the alleged offender and the nuclear material remain in the territory of the State Party in which the offence was committed, or where an offence involves a nuclear facility and the alleged offender remains in the territory of the State Party in which the offence was committed, nothing in this Convention shall be interpreted as requiring that State Party to provide information concerning criminal proceedings arising out of such an offence.

13.       Article 16 of the Convention is replaced by the following text:

1. A conference of States Parties shall be convened by the depositary five years after the entry into force of the Amendment adopted on 8 July 2005 to review the implementation of this Convention and its adequacy as concerns the preamble, the whole of the operative part and the annexes in the light of the then prevailing situation.

2. At intervals of not less than five years thereafter, the majority of States Parties may obtain, by submitting a proposal to this effect to the depositary, the convening of further conferences with the same objective.

14.       Footnote b/ of Annex II of the Convention is replaced by the following text:

b/ Material not irradiated in a reactor or material irradiated in a reactor but with a radiation level equal to or less than 1 gray/hour (100 rads/hour) at one metre unshielded.

15.       Footnote e/ of Annex II of the Convention is replaced by the following text:

e/ Other fuel which by virtue of its original fissile material content is classified as Category I and II before irradiation may be reduced one category level while the radiation level from the fuel exceeds 1 gray/hour (100 rads/hour) at one metre unshielded.

Članak 3.

Za provedbu ovoga Zakona nadležan je Državni zavod za nuklearnu sigurnost.

Članak 4.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, Izmjene i dopune Konvencije iz članka 1. ovoga Zakona, nisu na snazi, te će se podaci o njihovom stupanju na snagu objaviti sukladno odredbi članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 542-02/06-01/01

Zagreb, 12. svibnja 2006.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik

Hrvatskoga sabora

Vladimir Šeks, v. r.