Uredba o objavi Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Moldove o međusobnoj pomoći u carinskim pitanjima

NN 11/2006 (27.12.2006.), Uredba o objavi Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Moldove o međusobnoj pomoći u carinskim pitanjima

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

144

Na temelju članka 30. stavka 1. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine«, broj 28/96), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 30. studenoga 2006. godine donijela

UREDBU

O OBJAVI UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE REPUBLIKE MOLDOVE O MEĐUSOBNOJ POMOĆI U CARINSKIM PITANJIMA

Članak 1.

Objavljuje se Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Moldove o međusobnoj pomoći u carinskim pitanjima, sklopljen u Kišinevu, 30. svibnja 2005. godine, u izvorniku na hrvatskom, moldavskom i engleskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora iz članka 1. ove Uredbe, u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE REPUBLIKE MOLDOVE O MEĐUSOBNOJ POMOĆI U CARINSKIM PITANJIMA

Vlada Republike Hrvatske i Vlada Republike Moldove u daljnjem tekstu ugovorne stranke

U ŽELJI DA razviju prijateljske odnose, uključujući i suradnju u carinskim pitanjima;

IMAJUĆI U VIDU da su kršenja carinskog zakonodavstva štetna za gospodarske, fiskalne i trgovinske interese njihovih zemalja, kao i za zakonite interese trgovine;

IMAJUĆI U VIDU važnost pravilnog utvrđivanja carine, poreza i drugih pristojbi pri uvozu i izvozu robe, kao i ispravnog razvrstavanja robe, utvrđivanja njene vrijednosti i podrijetla kao i pravilne primjene propisa koji se odnose na zabrane, ograničenja i kontrole;

IMAJUĆI U VIDU da nedopuštena trgovina opojnim drogama, psihotropnim tvarima i njihovim nadomjescima predstavlja opasnost za javno zdravlje i društvo;

PREPOZNAJUĆI potrebu za međunarodnom suradnjom u pitanjima vezanim uz primjenu i provedbu carinskog zakonodavstva;

UVJERENE da borba protiv carinskih prekršaja može biti učinkovitija kroz suradnju njihovih carinskih službi;

UZIMAJUĆI U OBZIR Preporuku Vijeća za carinsku suradnju o međusobnoj upravnoj pomoći od 5. prosinca 1953.;

UZIMAJUĆI U OBZIR odredbe Jedinstvene konvencije o opojnim drogama od 30. ožujka 1961. godine, izmijenjene i dopunjene Protokolom od 25. ožujka 1972. godine, Konvencije o psihotropskim supstancama od 21. veljače 1971. kao i Konvencije Ujedinjenih naroda protiv nedozvoljenog prometa drogama i psihotropskim supstancama od 19. prosinca 1988. godine

Sporazumjele su se kako slijedi:

Članak 1.

DEFINICIJE

Za potrebe ovog Ugovora:

a) »carinska služba« – znači u Republici Hrvatskoj: Ministarstvo financija – Carinska uprava Republike Hrvatske, a u Republici Moldovi: Carinski odjel;

b) »carinsko zakonodavstvo« – znači zakone i druge propise koje primjenjuju carinske službe vezane uz uvoz, izvoz, provoz, skladištenje robe ili druge postupke, koji se odnose na naplatu carine, poreza i ostalih pristojbi koje ubiru carinske službe, tako i na mjere zabrane, ograničenja i kontrole u svezi kretanja roba preko državnih granica;

c) »služba tražiteljica« – znači carinsku službu, koja podnosi zahtjev za pružanje pomoći u carinskim pitanjima na temelju ovog Ugovora ili koja takvu pomoć prima;

d) »zatražena služba« – znači carinsku službu koja prima zahtjev za pružanje pomoći u carinskim pitanjima na temelju ovog Ugovora ili koja takvu pomoć pruža;

e) »carinski prekršaj« – znači svaku povredu ili pokušaj povrede carinskog zakonodavstva;

f) »osoba« – znači fizičku i pravnu osobu, ukoliko iz konteksta ne proizlazi drugačije;

g) »informacija« – znači između ostalog, izvješća, evidencije, isprave i druge obavijesti bilo u elektronskom obliku ili ne, kao i njihove ovjerene preslike;

h) »osobni podaci« – znači podatke o određenoj ili odredivoj fizičkoj osobi;

i) »nadzirana pošiljka« – znači metodu omogućavanja prolaska iz, kroz ili u državno područje država ugovornih stranaka nedopuštenih ili sumnjivih pošiljki opojnih droga, psihotropnih tvari,i tvari navedenih u Tabeli I i II u dodatku Konvencije Ujedinjenih naroda protiv nedozvoljenog prometa drogama i psihotropskim supstancama iz 1988. godine, ili njihovim nadomjescima, sa znanjem i pod nadzorom njihovih nadležnih vlasti, u cilju otkrivanja osoba uključenih u radnje koje se smatraju carinskim prekršajem.

Članak 2.

OPSEG PRIMJENE UGOVORA

1. Sukladno odredbama ovog Ugovora, ugovorne stranke pružaju jedna drugoj međusobnu pomoć putem svojih carinskih službi, u granicama svojih nadležnosti, raspoloživih sredstava i u skladu sa zakonodavstvom važećim na državnom području njihovih država, kako bi:

a) unaprijedile promet putnika i roba između država ugovornih stranaka;

b) osigurale ispravnu primjenu carinskog zakonodavstva njihovih država;

c) spriječile, istražile, te suzbile kršenja carinskog zakonodavstva;

d) dostavile upravne akte i dokumente koji se odnose na primjenu carinskog zakonodavstva.

2. Odredbe ovog Ugovora namijenjene su jedino osiguravanju uzajamne suradnje između carinskih službi. One ni na koji način ne daju pravo bilo kojoj osobi da zadrži, prikrije ili isključi bilo kakav dokaz ili da ometa provedbu zahtjeva za pružanje pomoći.

3. U slučaju kada zatražena služba nije nadležno tijelo za postupanje po zahtjevu, bez odgode će proslijediti zahtjev nadležnom tijelu, koja će u tom slučaju postupiti sukladno svojim zakonskim ovlastima ili će uputiti službu tražiteljicu na pravilan postupak koji je potrebno provesti u odnosu na upućeni zahtjev.

4. Ovaj Ugovor ne obuhvaća pravnu pomoć u kaznenim stvarima.

5. Ovim Ugovorom se ne osigurava podmirivanje carine, poreza i bilo kojih drugih pristojbi na državnom području države zatražene ugovorne stranke, a koji su nastali na državnom području ugovorne stranke tražiteljice.

Članak 3.

POJEDNOSTAVNJENJE CARINSKIH FORMALNOSTI

1. Carinske službe:

a) uzajamnim dogovorom, prihvaćaju potrebne mjere kako bi pojednostavile carinske postupke i ubrzale kretanje putnika i promet roba između država ugovornih stranaka;

b) uzajamno prihvaćaju carinska obilježja (plombe, žigove i pečate), carinsku dokumentaciju i, u slučaju potrebe, na robu koja se prevozi stavljaju svoja vlastita carinska obilježja.

2. Roba i prijevozna sredstva koja se nalaze u provoznom režimu nisu predmet carinjenja, osim u slučajevima kad postoji dokaz koji upućuje da je uvoz, izvoz i provoz takove robe zabranjen zakonodavstvom država ugovornih stranaka.

Članak 4.

OPSEG PRUŽANJA POMOĆI

1. Pomoć, koja se pruža temeljem ovog Ugovora, bilo na inicijativu samih carinskih službi ili na osnovu zahtjeva, uključuje, između ostalog, davanje odgovarajućih podataka za osiguranje primjene carinskog zakonodavstva, pravilnog utvrđivanja carinskih davanja, poreza i drugih pristojbi na uvezenu ili izvezenu robu, kao i ispravno razvrstavanje robe, utvrđivanje vrijednosti i podrijetla robe od strane carinskih službi. Ove informacije također uključuju, ali nisu ograničene samo na:

a) postupke provedbe zakona koji bi mogli biti korisni u prevenciji carinskih prekršaja, a naročito, posebne mjere koje se koriste za suzbijanje carinskih prekršaja;

b) nove metode korištene u izvršenju carinskih prekršaja;

c) iskustva i nalaze proizašle iz uspješne primjene novih provedbenih načina i tehnika;

d) tehnike i poboljšane načine kontrole putnika i tereta;

e) bitne promjene carinskog zakonodavstva njihovih država.

2. Pomoć, sukladno stavku 1. ovog članka, osiguravati će se za sve postupke koji se vode u državi ugovorne stranke tražiteljice, bili oni sudski, administrativni ili istražni, i uključuje, ali nije ograničena samo na, postupke razvrstavanja robe, utvrđivanja vrijednosti, podrijetla robe i ostala pitanja značajna za provedbu carinskog zakonodavstva.

3. Ugovorne stranke će, putem svojih carinskih službi, ukoliko to nije u suprotnosti sa zakonodavstvom njihovih država, nastojati surađivati i na:

a) pokretanju, razvijanju ili unaprjeđivanju posebnih programa obuke za njihove djelatnike;

b) uspostavljanju i održavanju komunikacije kako bi se olakšala sigurna i brza razmjena informacija;

c) olakšavanju djelotvorne suradnje, uključujući razmjenu djelatnika, stručnjaka i određivanje djelatnika za vezu;

d) razmatranju i ispitivanju nove opreme ili postupaka;

e) pojednostavljenju i usklađivanju njihovih carinskih postupaka; i

f) svim drugim općim administrativnim pitanjima, koji s vremena na vrijeme zahtijevaju zajedničke akcije.

4. Pomoć koja se pruža sukladno ovom Ugovoru ne uključuje zadržavanje osoba, niti prikupljanje ili prinudnu naplatu carinskih pristojbi, drugih davanja, kazni ili drugih novčanih sredstava.

Članak 5.

PRIOPĆAVANJE INFORMACIJA

Carinske službe će u što kraćem vremenskom razdoblju jedna drugoj dostavljati, i bez posebnog zahtjeva, samoinicijativno, sve informacije od suštinske važnosti, a do kojih se došlo tijekom obavljanja njihovih uobičajenih djelatnosti i koje pružaju osnove za sumnju da će biti počinjeni ozbiljni carinski prekršaji na državnom području druge ugovorne stranke. Priopćene informacije odnosit će se, posebice, na kretanje:

a) roba, koje bi moglo predstavljati eventualnu opasnost za okoliš ili zdravlje ljudi;

b) oružja, streljiva, eksplozivnih ili otrovnih tvari, eksplozivnih naprava;

c) predmeta koji imaju povijesnu, umjetničku, kulturnu ili arheološku vrijednost;

d) roba velikog značaja, koje su podložne ne tarifnim ograničenjima propisanim u skladu s katalozima određenim od carinskih službi.

Članak 6.

POSEBNI OBLICI SURADNJE

1. Po primitku zahtjeva, carinske službe se međusobno obavještavaju o tome, da li je roba izvezena iz ili uvezena u državno područje države jedne od ugovornih stranaka bila uvezena u ili izvezena iz državnog područja države druge ugovorne stranke. Obavijest, poslana temeljem zahtjeva, sadržavat će informaciju o vrsti carinskog postupka, koji je nad njom proveden, ako ga je bilo. Ovo se odnosi i na slučajeve kada se roba ponovno izvozi s državnog područja države druge ugovorne stranke.

2. Na zahtjev, carinske službe dostavljaju jedna drugoj informacije koje pokazuju da li je roba za koju je odobren povlašteni tretman pri izvozu s državnog područja države jedne ugovorne stranke bila ispravno uvezena u državno područje države druge ugovorne stranke, što podrazumijeva i dostavu podataka o carinskom postupku koji je nad njom proveden.

3. Carinska služba jedne ugovorne stranke će, samoinicijativno (u slučajevima kada je potrebno naknadno pribaviti pisano odobrenje carinske službe druge ugovorne stranke) ili na temelju zahtjeva primljenog od druge ugovorne stranke, unutar svojih nadležnosti provoditi posebne mjere nadzora nad:

a)  prijevoznim sredstvima i kontejnerima, o kojima postoje saznanja ili sumnje da su se upotrebljavali, da se upotrebljavaju ili bi se mogli upotrijebiti u kršenju carinskog zakonodavstva koje je na snazi na državnom području druge ugovorne stranke;

b) robama određenim od strane ugovorne stranke tražiteljice, kao predmet opsežne tajne trgovine, kojoj je ta ugovorna stranka zemlja odredišta;

c) pojedinim osobama za koje je ugovornoj stranci tražiteljici poznato da su počinile carinski prekršaj ili se sumnja da ga čine, posebice onih koje ulaze u ili izlaze iz državnog područja njezine države.

4. Carinske službe ugovornih stranaka će dostaviti jedna drugoj sve raspoložive obavijesti vezane uz djelatnosti, koje bi mogle dovesti do carinskih prekršaja unutar državnog područja države druge ugovorne stranke. U slučajevima koji bi mogli dovesti do značajnih šteta za gospodarstvo, javno zdravstvo, sigurnost ili za bilo koji drugi vitalni interes druge ugovorne stranke, informacije o tome dostavljaju se i bez podnijetog zahtjeva.

5. U svrhe sprječavanja, istraživanja i suzbijanja carinskih prekršja vezanih uz opojne droge, psihotropne tvari ili njihove nadomjestke carinske službe ugovornih stranaka prosljeđivat će jedna drugoj sve podatke o mogućim kršenjima carinskog zakonodavstva države druge ugovorne stranke, i to što je moguće brže i bez dostavljenog zahtjeva.

6. Carinske službe će na zahtjev, dostavljati jedna drugoj sve informacije o činjenicama jesu li potvrde ili druge isprave, koje su bile podnijete po nalogu carinskih tijela, vjerodostojne i sadrže li sve potrebne podatke.

Članak 7.

BORBA PROTIV NEDOPUŠTENE TRGOVINE OPOJNIM DROGAMA I PSIHOTROPNIM TVARIMA

1. U svrhu jačanja aktivnosti vezanih uz sprječavanje, istragu i borbu protiv nedopuštene trgovine opojnim drogama, psihotropnim tvarima ili njihovim nadomjescima, carinske službe će samoinicijativno, bez odgode, dostavljati jedne drugima, podatke koji se odnose na:

a) osobe za koje se zna da su uključene u, ili se sumnja da su uključene u aktivnosti, za koje se zna ili se sumnja da predstavljaju ili za koje postoji vjerojatnost da će dovesti do nedopuštene trgovine opojnim drogama, psihotropnim tvarima ili njihovim nadomjescima;

b) prijevozna sredstva, uključujući kontejnere i poštanske pošiljke, koje se koriste ili za koje se sumnja da će biti korištena u nedopuštenoj trgovini opojnim drogama, psihotropnim tvarima i njihovim nadomjescima;

c) nove proizvode koji su se pojavili ili se koriste kao opojne droge, psihotropne tvari ili njihovi nadomjesci, a koji su predmet nedopuštene trgovine.

2. Carinske službe, i bez posebnog zahtjeva, dostavljaju jedne drugima obavijesti o načinima korištenim u nedopuštenoj trgovini opojnim drogama i psihotropnim tvarima ili njihovim nadomjescima, kao i o novim metodama nadzora.

3. Obavijesti, poruke i isprave koje ugovorne stranke primaju u skladu sa stavcima 1. i 2. ovog članka mogu se podnijeti tijelima koja provode zakon i vladinim tijelima koja su ovlaštena za borbu protiv nedopuštene trgovine opojnim drogama, psihotropnim tvarima ili njihovim nadomjescima.

Članak 8.

NADZIRANA POŠILJKA

1. Ugovorne stranke mogu, međusobnim dogovorom i u okviru svojih nadležnosti utvrđenim zakonodavstvom njihovih država, pokretati nadzirane pošiljke kako bi se otkrile osobe uključene u nedopuštenu trgovinu opojnim drogama, psihotropnim tvarima ili njihovim nadomjescima i poduzeti zakonite mjere protiv njih. Kada odluka o korištenju nadzirane pošiljke nije u okviru nadležnosti carinske službe, pokrenuti će se suradnja s nadležnim državnim službama u čiju nadležnost ulazi njihovo poduzimanje ili će se predmet proslijediti nadležnoj službi.

2. Odluke koje se odnose na korištenje nadziranih pošiljaka donose se od slučaja do slučaja i, ako je potrebno, sukladno dogovorima ili sporazumima koji bi mogli biti postignuti u vezi sa svakim od pojedinih slučajeva. Ako je to potrebno, one mogu uzeti u obzir i financijske dogovore i sporazume između svojih nadležnih službi.

3. Nedopuštene pošiljke za koje se dogovori nadziranje, mogu, uz uzajamnu suglasnost nadležnih službi, biti zaustavljene, te im se može odobriti nedirnuti nastavak kretanja opojnih droga, psihotropnih tvari ili njihovh nadomjestaka, ili- u slučaju kada su osigurani uvjeti – uklanjanje ili zamjena u cijelosti ili djelomično.

Članak 9.

DOSTAVA DOKUMENATA

1. Carinska služba jedne ugovorne stranke će na zahtjev carinske službe druge ugovorne stranke dostaviti sve tražene isprave. U svrhu dokaza da je spis preuzet, potrebno će biti dostavnicu vlastoručno potpisati od strane osobe kojoj je spis upućen, s naznakom datuma i načina dostave.

2. Carinske službe ugovornih stranaka će na temelju zahtjeva, osigurati dokumentaciju vezanu uz prijevoz i otpremu robe iskazujući podatke o vrijednosti, te dispoziciji i odredištu takove robe.

3. Temeljem posebnog zahtjeva, na odgovarajući će se način ovjeravati preslike predmeta, isprava i drugih materijala. Izvornici takvih predmeta, isprava i drugih materijala zahtijevat će se jedino za one slučajeve, u kojima preslike neće biti dostatne.

4. Odredba o izvornicima predmeta, isprava i drugih materijala u vezi s ovim Ugovorom ne utječe na pravo zatražene carinske službe, niti na pravo trećih stranaka u odnosu na njih. Takvi će izvornici biti vraćeni što je prije moguće. Na zahtjev, izvornici potrebni za donašanje odluka (presuda) ili sličnih razloga biti će vraćeni bez odgode.

5. Podaci zatraženi temeljem ovog Ugovora mogu se dostaviti i u elektronskom obliku. U tim slučajevima, zajedno s njima dostavljaju se i sve upute i obavijesti koje su potrebne za njihovo tumačenje.

6. Na zahtjev jedne carinske službe, druga carinska služba će prema svom nahođenju ovlastiti svoje djelatnike, ukoliko oni pristanu na to, da se mogu pojaviti kao vještaci ili svjedoci u sudskim ili upravnim postupcima na državnom području države zatražene carinske službe, te da podnesu predmete, isprave ili druge materijale, ili njihove ovjerene preslike, koji su potrebni za postupke.

7. Na zahtjev carinske službe jedne ugovorne stranke, carinska služba druge ugovorne stranke će uručiti preslike rješenja upravnih tijela, koja su vezana uz primjenu carinskog zakonodavstva.

8. Primitak dokumenata treba ovjeriti carinska služba, navodeći na njima i datum primitka.

9. Zahtjev iz stavka 6. ovog članka mora u sadržavati datum i vrstu postupka, imena stranaka o kojima se radi, te svojstvo u kojemu se carinski djelatnik treba pojaviti.

Članak 10.

RAZMJENA ISKUSTAVA I PRUŽANJE POMOĆI

1. Carinske službe će razmjenjivati podatke glede:

a) svojih iskustava u obavljanju carinskih djelatnosti i novih metoda kojima se čine carinski prekršaj;

b) pomoćnih tehničkih sredstava koje koriste;

c) ostalih carinskih problema, koji su od interesa za obje ugovorne stranke.

2. Carinske službe će uzajamno pružati svu pomoć u carinskim pitanjima, uključujući također:

a) razmjenu carinskih djelatnika, kako bi se upoznali s opremom koju koriste carinske službe;

b) obuku i pomoć carinskih djelatnika;

c) razmjenu stručnjaka u carinskim pitanjima;

d) razmjenu stručnih, znanstvenih i tehničkih informacija vezanih uz carinska pitanja.

Članak 11.

KONTROLA I PREGLED

1. Na zahtjev carinske službe jedne ugovorne stranke, carinska služba druge ugovorne stranke organizira kontrolu ili pregled slučajeva navedenih u članku 2, stavcima 1. (b) i (c) ovog Ugovora. Nalazi će se dostavljati službi tražiteljici.

2. Pregledi i kontrole provoditi će se sukladno zakonodavstvu koje je na snazi na državnom području države zatražene ugovorne stranke.

3. Zatražena carinska služba može dozvoliti djelatnicima carinske službe tražiteljice da budu prisutni tijekom obavljanja pregleda i kontrola, sukladno ovom Ugovoru. Kada su predstavnici carinske službe jedne ugovorne stranke prisutni na državnom području druge ugovorne stranke, moraju u svakom trenutku biti u mogućnosti dokazati svoj službeni status. Ne smiju nositi odoru niti oružje.

4. Dok su tamo, oni će uživati istu zaštitu kakva je predviđena i za carinske djelatnike druge ugovorne stranke u skladu sa zakonodavstvom države te ugovorne stranke, te će biti odgovorni za sve prekršaje koje bi mogli počiniti.

Članak 12.

VJEŠTACI I SVJEDOCI

1. Ukoliko sudovi ili tijela jedne ugovorne stranke to zahtijevaju u svezi postupaka koji se pred njima vode radi kršenja carinskog zakonodavstva, carinska služba druge ugovorne stranke može u ovlastiti svoje službenike, da se u okvirima danih ovlaštenja pojave kao vještaci ili svjedoci pred tim sudovima ili tijelima. Ti službenici će pružiti dokaz ili dati iskaz o činjenicama koje su utvrdili u tijeku obavljanja svojih dužnosti. U zahtjevu za svjedočenje mora jasno biti naznačeno u kojem predmetu i u kojem svojstvu bi se službenik morao pojaviti.

2. Službenik od kojeg se traži da se pojavi u svojstvu svjedoka ili vještaka ima povlasticu odbiti svjedočenje ili davanje izjave, ukoliko na to ima pravo ili obvezu prema zakonodavstvu svoje države.

Članak 13.

OBLIK I SADRŽAJ ZAHTJEVA ZA PRUŽANJE POMOĆI

1. Zahtjevi koji proizlaze iz ovog Ugovora dostavljaju se u pisanom obliku. Isprave potrebne za izvršavanje zahtjeva trebaju bit priložene zahtjevu. Kada je to zbog hitnosti postupka potrebno, može se prihvatiti i usmeni zahtjev, ali se on mora odmah pismeno potvrditi.

2. Zahtjevi sukladno stavku 1. ovog članka trebaju uključivati sljedeće podatke:

a) naziv službe tražiteljice;

b) vrstu postupka o kojemu se radi;

c) predmet i razlog zahtjeva;

d) imena i adrese stranaka na koje se zahtjev odnosi, ako su poznata;

e) kratak opis predmeta o kojem se radi i zakonske odredbe;

f) vezu između tražene pomoći i predmeta na koji se ona odnosi.

3. Svi zahtjevi trebaju biti podneseni na službenom jeziku zatražene službe ili na engleskom jeziku ili na jeziku prihvatljivom za obje ugovorne stranke.

Članak 14.

IZUZEĆA OD OBVEZE PRUŽANJA POMOĆI

1. U slučajevima gdje zatražena ugovorna stranka smatra, da bi udovoljavanje zahtjevu kršilo suverenitet, sigurnost, javni interes ili neki drugi bitan interes njezine države ili bi predstavljalo povredu gospodarske, poslovne ili službene tajne na državnom području njezine države, pomoć se može odbiti ili se može učiniti zavisnom o udovoljavanju određenim uvjetima ili zahtjevima.

2. U slučaju da se zahtjevu ne može udovoljiti, o toj se činjenici kao i o razlozima vezanim uz odbijanje bez odgode treba izvijestiti službu tražiteljicu.

3. Ako služba tražiteljica zahtjeva pomoć koju sama ne bi mogla pružiti ukoliko bi to od nje tražila carinska služba druge ugovorne stranke, na ovu će okolnost upozoriti u svom zahtjevu. U tom će slučaju na zatraženoj službi biti odluka o udovoljavanju takovom zahtjevu.

4. Zatražena služba može odgoditi pružanje pomoći ukoliko bi to moglo utjecati na istragu koja je u tijeku, na sudski progon ili postupak. U takvom će se slučaju posavjetovati sa službom tražiteljicom, kako bi se utvrdilo da li se pomoć može pružiti pod onim uvjetima ili okolnostima koje bi zatražena služba mogla pružiti.

Članak 15.

POVJERLJIVOST

1. Informacije i druge obavijesti primljene tijekom pružanja uzajamne pomoći mogu biti korištene samo za svrhe navedene u ovom Ugovoru, uključujući i njihovu uporabu u sudskim ili upravnim postupcima.

2. Sve informacije i druge obavijesti primljene od carinskih službi bilo koje od ugovornih stranaka, u skladu s ovim Ugovorom, smatraju se povjerljivima i neće biti dostavljene niti jednoj osobi ili tijelu, osim ako to nije predviđeno ovim Ugovorom.

3. Takvi podaci i obavijesti uživat će bilo koju dodatnu zaštitu s obzirom na njihovu povjerljivost i tajnost, i to na načine koji su predviđeni na državnom području države ugovorne stranke čija ih je carinska služba primila.

4. Odredbe stavka 2. ovog članka ne odnose se na slučajeve koji se odnose na prekršaje vezane uz opojne droge, psihotropne tvari ili njihove nadomjestke. Takvi podaci se mogu dostavljati drugim tijelima ugovorne stranke tražiteljice, a koja su izravno uključena u borbu protiv nedopuštene trgovine opojnim drogama, psihotropnim tvarima i njihovim nadomjescima.

5. Služba tražiteljica neće koristiti dokaze ili informacije dobivene sukladno ovom Ugovoru za neke druge svrhe, osim onih koje je navela u svom zahtjevu, ukoliko prethodno ne pribavi pristanak zatražene službe.

Članak 16.

POSTUPANJE PO ZAHTJEVU

1. Zatražena služba će poduzeti sve potrebne mjere za izvršenje zahtjeva, te će ako je potrebno, nastojati pribaviti sve informacije i upravne ili sudske mjere (odluke) potrebne za udovoljavanje zahtjevu.

2. Ako zatražena služba ne raspolaže traženim podacima, nastojat će ih pribaviti kao da radi u svoje ime, ili u ime službe tražiteljice.

3. Carinska služba jedne ugovorne stranke će, po primitku zahtjeva carinske službe druge ugovorne stranke, provesti sve potrebne istrage, uključujući i ispitivanja vještaka i svjedoka, ili osoba za koje se sumnja da su počinile carinski prekršaj, te poduzeti provjere, kontrole i ispitivanja radi utvrđivanja činjenica u svezi s predmetima na koje se odnosi ovaj Ugovor.

4. Na zahtjev, zatražena služba može u najvećoj mogućoj mjeri dopustiti djelatnicima službe tražiteljice da budu prisutni u državi zatražene ugovorne stranke, za vrijeme dok njeni djelatnici istražuju carinske prekršaje koje su od interesa za službu tražiteljicu.

5. Služba tražiteljica će, ako se to traži, biti obaviještena o vremenu i mjestu poduzimanja radnji koje trebaju biti poduzete kao odgovor na upućeni zahtjev, kako bi se njihovo djelovanje moglo uskladiti.

6. Djelatnici službe tražiteljice, koji su ovlašteni za istraživanje kršenja carinskog zakonodavstva, mogu zatražiti da zatražena služba istraži sve značajne podatke, uključujući pregled knjiga, evidencija i drugih isprava ili elektronske podatke, te da im dostavi njihove preslike ili sve informacije vezane uz carinske prekršaje.

Članak 17.

KORIŠTENJE PRIMLJENIH INFORMACIJA

1. Carinske službe mogu, kao dokaz, koristiti informacije i isprave, koje su primile u skladu s odredbama ovog Ugovora u obliku zapisnika o sprovedenim postupcima, u obliku izjava svjedoka tijekom istražnih radnji, u sudskim ili upravnim sporovima koji su vezani za carinske prekršaje.

2. Pobliže određivanje informacija i isprava, kao i način na koji se one koriste tijekom sudskih ili upravnih sporova, određena su zakonodavstvom države ugovorne stranke tražiteljice.

Članak 18.

TROŠKOVI

1. Carinske službe ugovornih stranaka odustaju od svih zahtjeva za naknadu troškova koji su nastali tijekom izvršenja ovog Ugovora, uz izuzeće troškova za svjedoke, naknada vještacima kao i troškova za prevoditelje, ukoliko oni nisu državni službenici.

2. Ako se traži ili će se tražiti podmirenje većih troškova ili troškova neuobičajene naravi, carinske službe ugovornih stranka konzultirati će se radi određivanja načina i uvjeta za ispunjenje zahtjeva, te o načinu podmirenja troškova.

Članak 19.

PROVEDBA UGOVORA

1. Carinske službe odgovorne su za provedbu ovog Ugovora. One će, između ostalog:

a) biti u izravnoj vezi radi rješavanja pitanja koja bi mogla proizaći iz ovog Ugovora;

b) nakon konzultacija, ako su one potrebne, izdati upute ili dogovorene postupke radi provedbe ovog Ugovora;

c) nastojati uzajamno rješavati probleme ili sumnje koje bi mogle proizaći iz primjene ovog Ugovora ili bilo kojeg drugog carinskog pitanja, koje bi se moglo pojaviti među njima;

d) dogovoriti izravnu komunikaciju između svojih istražnih odjela.

2. Sporovi za koje se ne bi moglo pronaći rješenje, riješit će se diplomatskim putem.

Članak 20.

TERITORIJALNA PRIMJENA

Ovaj Ugovor će se primjenjivati na carinskim područjima država obiju ugovornih stanaka.

Članak 21.

STUPANJE NA SNAGU I OTKAZ

1. Ovaj Ugovor stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je primljena kasnija pisana obavijest, diplomatskim putem, kojom se ugovorne stranke međusobno izvješćuju da su ispunjeni unutarnji pravni uvjeti za njegovo stupanje na snagu.

2. Carinske službe ugovornih stranaka suglasne su održavati sastanke radi preispitivanja ovog Ugovora ili rasprave o bilo kojem drugom carinskom pitanju koje proizlazi iz njihove suradnje. Sastanci će se održavati na zahtjev jedne od carinskih službi odnosno nakon isteka pet godina od dana stupanja na snagu ovog Ugovora, osim ako pisano ne izvijeste jedna drugu da takav sastanak nije potreban.

3. Svaka ugovorna stranka može otkazati Ugovor u svako doba pisanom obaviješću diplomatskim putem. Otkaz Ugovora proizvodi učinak tri mjeseca nakon datuma kada je druga ugovorna stranka primitka obavijest o otkazu. Postupci koji su u tijeku u vrijeme otkaza Ugovora biti će okončani u skladu sa odredbama ovog Ugovora.

U POTVRDU PRETHODNO NAVEDENOG, niže potpisani, propisano za to ovlašteni od svojih Vlada, potpisali su ovaj Ugovor.

Sastavljeno u Chisinau dana 30. svibnja 2005. u dva izvornika, svaki na hrvatskom, moldavskom i engleskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni. U slučaju razlika u tumačenju mjerodavan je engleski tekst.

ZA VLADU                                                                           ZA VLADU

REPUBLIKE HRVATSKE                                                    REPUBLIKE MOLDOVE

mr. sc. Željko Kuprešak, v. r.                                                         Nikolaj Vilcu, v. r.

veleposlanik                                                                             generalni direktor carine

 

Članak 3.

Provedba Ugovora iz članka 1. ove Uredbe u djelokrugu je Ministarstva financija – Carinske uprave Republike Hrvatske.

Članak 4.

Ova Uredba stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Na dan donošenja ove Uredbe Ugovor iz članka 1. ove Uredbe nije na snazi, te će se podaci o njegovu stupanju na snagu objaviti, sukladno odredbi članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.

Klasa: 413-01/03-02/01

Urbroj: 5030114-06-1

Zagreb, 30. studenoga 2006.

Predsjednik

dr. sc. Ivo Sanader, v. r.