141
Na
temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
Proglašavam
Zakon o potvrđivanju Protokola o nadzoru emisija dušikovih oksida ili njihovih
prekograničnih strujanja uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom
onečišćenju zraka iz 1979. godine, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici
3. listopada 2007. godine.
Klasa:
011-01/07-01/152
Urbroj:
71-05-03/1-07-2
Zagreb,
10. listopada 2007.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
Članak
1.
Potvrđuje
se Protokol o nadzoru emisija dušikovih oksida ili njihovih prekograničnih
strujanja uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz
1979. godine, sastavljen u Sofiji 31. listopada 1988. godine u izvorniku na
engleskom, francuskom i ruskom jeziku.
Članak
2.
Tekst
Protokola iz članka 1. ovoga Zakona, u izvorniku na engleskom jeziku i u
prijevodu na hrvatski jezik, glasi:
PROTOKOL O NADZORU EMISIJA DUŠIKOVIH OKSIDA ILI NJIHOVIH
PREKOGRANIČNIH STRUJANJA UZ KONVENCIJU O DALEKOSEŽNOM PREKOGRANIČNOM
ONEČIŠĆENJU ZRAKA IZ 1979. GODINE
Stranke,
Odlučne
u provedbi Konvencije o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka,
Zabrinute
jer trenutne emisije onečišćujućih tvari uzrokuju štetu prirodnim bogatstvima
koja su od životne važnosti za okoliš i gospodarstvo u izloženim dijelovima
Europe i Sjeverne Amerike,
Znajući
da je Izvršno tijelo Konvencije na svojoj drugoj sjednici prepoznalo potrebu
učinkovitog smanjenja ukupnih godišnjih emisija dušikovih oksida iz
stacionarnih i pokretnih izvora ili njihovih prekograničnih strujanja do 1995.
godine te potrebu od strane drugih država koje su već postigle napredak u
smanjenju tih emisija, da održavaju i provjeravaju svoje standarde za emisiju
dušikovih oksida,
Uzimajući
u obzir postojeće znanstvene i tehničke podatke o emisijama, atmosferskim
kretanjima i učincima dušikovih oksida i njihovih sekundarnih produkata na
okoliš, kao i podatke o tehnologijama nadzora,
Svjesne
da se negativne posljedice emisija dušikovih oksida na okoliš razlikuju među
zemljama,
Odlučne
poduzeti učinkovito djelovanje za nadzor i smanjenje domaćih godišnjih emisija
dušikovih oksida ili njihovih prekograničnih strujanja, osobito primjenom
prikladnih domaćih standarda za emisije iz novih pokretnih i velikih novih
stacionarnih izvora, te kroz rekonstrukcije postojećih velikih stacionarnih
izvora,
Prepoznajući
da se znanstvene i tehničke spoznaje o ovim pitanjima razvijaju i da će biti
potrebno uzeti taj razvoj u obzir pri razmatranju djelovanja ovoga Protokola i
odlučivanja o daljnjim aktivnostima,
Imajući
u vidu da je cilj izrade pristupa utemeljenog na kritičnim opterećenjima
uspostava znanstvene osnove usmjerene na posljedice, a o kojoj treba voditi
računa pri budućem razmatranju djelovanje ovog Protokola i donošenju odluke o
daljnjim međunarodno dogovorenim mjerama za ograničenje i smanjenje emisija
dušikovih oksida ili njihovih prekograničnih strujanja,
Prepoznajući
da će brzo razmatranje postupaka za osiguranje povoljnijih uvjeta za razmjenu
tehnologije doprinijeti učinkovitom smanjenju emisija dušikovih oksida na
području Komisije,
Cijeneći
uzajamne napore koje je poduzelo nekoliko zemalja radi provedbe trenutačnog i
značajnog smanjenja godišnjih nacionalnih emisija dušikovih oksida,
Potvrđujući
mjere koje su neke zemlje već poduzele, a koje su pokazale učinke smanjenje
emisija dušikovih oksida,
Sporazumjele
su se kako slijedi:
Članak
1.
DEFINICIJE
U
svrhe ovoga Protokola,
1.
»Konvencija« znači Konvencija o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka,
usvojena u Ženevi 13. studenoga 1979. godine,
2.
»EMEP« znači Program suradnje na praćenju i procjeni dalekosežnoga prijenosa
onečišćujućih tvari u zraku u Europi,
3.
»Izvršno tijelo« znači Izvršno tijelo Konvencije, sastavljeno sukladno članku
10., stavku 1. Konvencije,
4.
»Zemljopisni obuhvat EMEP-a« znači područje određeno člankom 1., stavkom 4.,
Protokola uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz
1979. godine o dugoročnom financiranju Programa suradnje na praćenju i procjeni
dalekosežnoga prijenosa onečišćujućih tvari u zraku u Europi (EMEP), usvojenoga
u Ženevi 28. rujna 1984. godine,
5.
»Stranke« znači, ukoliko kontekst ne zahtijeva drukčije, stranke ovoga Protokola,
6.
»Komisija« znači Gospodarska komisija Ujedinjenih naroda za Europu,
7.
»Kritično opterećenje« označava kvantitativnu procjenu izloženosti jednoj ili
više onečišćujućih tvari ispod koje, prema sadašnjim spoznajama, ne dolazi do
nikakvih značajnih štetnih posljedica na utvrđene osjetljive sastavnice
okoliša,
8.
»Glavni postojeći stacionarni izvor« znači svaki postojeći stacionarni izvor
toplinske snage najmanje 100 MW,
9.
»Glavni novi stacionarni izvor« znači svaki novi stacionarni izvor toplinske
snage najmanje 100 MW,
10.
»Kategorija glavnog izvora« znači svaku kategoriju izvora koji ispušta ili može
ispuštati onečišćujuće tvari u zrak u obliku dušikovih oksida, uključujući
kategorije navedene u tehničkom dodatku, i koje sudjeluju s najmanje 10 posto u
ukupnim godišnjim nacionalnim emisijama dušikovih oksida, izmjerenim ili
izračunatim u prvoj kalendarskoj godini nakon datuma stupanja na snagu ovog
Protokola te svake četvrte godine nakon toga,
11.
»Novi stacionarni izvor« znači svaki stacionarni izvor čija je izgradnja ili
znatna preinaka započela po isteku dvije godine od datuma stupanja na snagu
ovoga Protokola,
12.
»Novi pokretni izvor« znači svako motorno vozilo ili drugi pokretni izvor koji
je proizveden po isteku dvije godine od datuma stupanja na snagu ovoga
Protokola.
Članak
2.
TEMELJNE
OBVEZE
1.
Stranke će, što je moguće prije i kao prvi korak, poduzeti učinkovite mjere
nadzora i/ili smanjenja svojih godišnjih nacionalnih emisija dušikovih oksida
ili njihovih prekograničnih strujanja, tako da one najkasnije do 31. prosinca
1994. godine ne prekorače godišnje nacionalne emisije dušikovih oksida ili
prekograničnih strujanja takvih emisija iz kalendarske 1987. godine ili bilo
koje prethodne godine koja će biti utvrđena nakon potpisivanja ili pristupa
Protokolu, pod uvjetom da osim toga, u odnosu na svaku stranku koja navede tu
prethodnu godinu, njezina nacionalna prosječna godišnja prekogranična strujanja
ili nacionalne prosječne godišnje emisije dušikovih oksida za razdoblje od 1.
siječnja 1987. do 1. siječnja 1996. godine ne prekorače prekogranična strujanja
ili nacionalne emisije iz kalendarske 1987. godine.
2.
Nadalje, nakasnije dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ovog Protkola,
stranke će naročito:
(a)
primjenjivati nacionalne standarde emisija na glavne nove stacionarne izvore
i/ili kategorije izvora i na znatno preinačene stacionarne izvore iz kategorije
glavnih izvora, na osnovi najboljih raspoloživih ekonomski izvedivih
tehnologija uzimajući u obzir tehnički dodatak,
(b)
primjenjivati nacionalne standarde emisija na nove pokretne izvore iz svih
kategorija glavnih izvora, na osnovi najbolje raspoloživih ekonomski izvedivih
tehnologija, uzimajući u obzir tehnički dodatak i relevantne odluke usvojene u
okviru Povjerenstva Komisije za unutarnji promet,
(c)
uvoditi mjere nadzora onečišćenja za glavne postojeće stacionarne izvore,
vodeći računa o tehničkom dodatku i značajkama postrojenja, njegovoj starosti i
stupnju iskorištenosti te o potrebi da se izbjegnu neželjeni prekidi u radu.
3.
(a) Stranke će, kao drugi korak, najkasnije šest mjeseci od datuma stupanja na
snagu ovog Protokola, započeti s pregovorima o daljnjim koracima za smanjenje
nacionalnih godišnjih emisija dušikovih oksida ili prekograničnih strujanja
takvih emisija, vodeći računa o najboljim raspoloživim znanstvenim i
tehnološkim dostignućima, međunarodno prihvaćenim kritičnim opterećenjima i
drugim elementima koji proizlaze iz programa rada utvrđenog u članku 6.,
(b)
U tu svrhu, stranke će surađivati radi uspostavljanja:
(i)
kritičnih opterećenja,
(ii)
smanjenja nacionalnih godišnjih emisija dušikovih oksida ili njihovih
prekograničnih strujanja, što se zahtijeva radi postizanja dogovorenih ciljeva
utemeljenih na kritičnim opterećenjima, i
(iii)
mjera i vremenskog rasporeda za ostvarenje takvih smanjenja, s početkom
najkasnije 1. siječnja 1996. godine.
4.
Stranke mogu poduzeti strože mjere od onih zahtijevanih ovim člankom.
Članak
3.
RAZMJENA
TEHNOLOGIJE
1.
Stranke će, sukladno njihovim nacionalnim zakonima, propisima i praksi,
poboljšati razmjenu tehnologije radi smanjenja emisija dušikovih oksida,
osobito putem promicanja:
(a)
komercijalne razmjene raspoložive tehnologije,
(b)
izravnih industrijskih kontakata i suradnje, uključujući zajednička ulaganja,
(c)
razmjene informacija i iskustava, i
(d)
pružanje tehničke pomoći.
2.
U promicanju aktivnosti navedenih u alinejama (a) do (d) gornjeg stavka,
stranke će stvoriti povoljne uvjete omogućujući kontakte i suradnju među
odgovarajućim organizacijama i pojedincima iz privatnog i javnog sektora koji
mogu osigurati tehnologiju, usluge projektiranja i konstruiranja, opremu ili
financijska sredstva.
3.
Najkasnije šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ovoga Protokola stranke će
započeti s preispitivanjem postupaka za stvaranje povoljnih uvjeta za razmjenu
tehnologije za smanjenje emisije dušikovih oksida.
Članak
4.
BEZOLOVNO
GORIVO
Stranke
će, što je moguće prije i najkasnije dvije godine od datuma stupanja na snagu
ovoga Protokola, učiniti bezolovno gorivo dovoljno dostupnim, a naročito kao
minimum duž glavnih međunarodnih tranzitnih pravaca, kako bi se omogućilo
kretanje vozilima opremljenim katalizatorima.
Članak
5.
POSTUPAK
RAZMATRANJA
1.
Stranke će redovito revidirati ovaj Protokol, vodeći računa o najboljim
raspoloživim znanstvenim spoznajama i tehnološkom razvoju.
2.
Prvo razmatranje obavit će se najkasnije godinu dana od datuma stupanja na
snagu ovoga Protokola.
Članak
6.
AKTIVNOSTI
KOJE TREBA PODUZETI
Stranke
će dati visoku prednost istraživanju i praćenju koje se odnosi na razvoj i
primjenu pristupa utemeljenog na kritičnim opterećenjima, kako bi se na
znanstvenoj osnovi odredila potrebna smanjenja emisija dušikovih oksida.
Stranke će, naročito putem domaćih ili međunarodnih istraživačkih programa,
Planom rada Izvršnog tijela i drugim programima suradnje u okviru Konvencije
nastojati:
(a)
utvrditi i kvantificirati posljedice emisija dušikovih oksida na ljude, biljni
i životinjski svijet, vode, tlo i materijale, vodeći računa o utjecaju
dušikovih oksida iz drukčijih izvora od atmosferskog taloženja,
(b)
odrediti zemljopisnu raspodjelu osjetljivih područja,
(c)
razvijati mjerenja i modele izračuna, uključujući usklađene metodologije za
izračun emisija, kvantificirati dalekosežni prijenos dušikovih oksida i
relevantnih onečišćujućih tvari,
(d)
poboljšati procjene izvršenja i troškova tehnologija za nadzor emisija
dušikovih oksida te pratiti razvoj poboljšanih i novih tehnologija, i
(e)
razvijati, u kontekstu pristupa utemeljenog na kritičnim opterećenjima, metode
za objedinjavanje znanstvenih, tehničkih i ekonomskih podataka radi utvrđivanja
odgovarajuće strategije nadzora.
Članak
7.
NACIONALNI
PROGRAMI, POLITIKE I STRATEGIJE
Stranke
će, bez nepotrebnog odgađanja, izraditi nacionalne programe, politike i
strategije za provedbu obveza iz ovoga Protokola, koji će služiti kao sredstvo
za nadzor i smanjenje emisija dušikovih oksida ili njihovih prekograničnih
strujanja.
Članak
8.
RAZMJENA
INFORMACIJA I GODIŠNJE IZVJEŠĆIVANJE
1.
Stranke će razmjenjivati informacije izvještavajući Izvršno tijelo o
nacionalnim programima, politikama i strategijama koje su izradile sukladno
članku 7. i godišnjim izvješćivanjem o ostvarenom napretku i svakoj promjeni
tih programa, politika i strategija, a naročito o:
(a)
razinama nacionalnih godišnjih emisija dušikovih oksida i na osnovi čega su
izračunate,
(b)
napretku u primjeni nacionalnih standarda emisija zahtijevanih sukladno članku
2. alinejama 2(a) i 2(b), nacionalnim standardima emisija koji se primjenjuju
ili će se primjenjivati te o izvorima i/ili kategorijama izvora na koje se
odnose,
(c)
napretku u uvođenju mjera za nadzor onečišćenja sukladno članku 2. alineji
2(c), izvorima na koje se odnose i mjerama koje su uvedene ili će se uvesti,
(d)
napretku u dostupnosti bezolovnog goriva,
(e)
mjerama koje se poduzimaju radi omogućivanja razmjene tehnologije,
(f)
napretku o utvrđivanju kritičnih opterećenja.
2.
Takve informacije treba, koliko je god to moguće, dostavljati sukladno
jedinstvenom okviru za izvješćivanje.
Članak
9.
IZRAČUNI
EMEP
će, koristeći pogodne modele i pravodobno uoči godišnjih zasjedanja Izvršnog
tijela, pružiti Izvršnom tijelu izračune bilance dušika kao i prekograničnih
strujanja i taloženja dušikovih oksida u zemljopisnom obuhvatu EMEP-a. U
područjima izvan zemljopisnog obuhvata EMEP-a koristit će se modeli pogodni s
obzirom na specifične okolnosti stranaka Konvencije.
Članak
10.
TEHNIČKI
DODATAK
Tehnički
dodatak ovom Protokolu ima karakter preporuke. On je sastavni dio Protokola.
Članak
11.
IZMJENE
I DOPUNE PROTOKOLA
1.
Svaka stranka može predložiti izmjene i dopune ovoga Protokola.
2.
Predložene izmjene i dopune u pisanom obliku podnose se Izvršnom tajniku
Komisije, koji će iste priopćiti svim strankama. Izvršno tijelo će razmotriti
predložene izmjene i dopune na svojem idućem godišnjem zasjedanju, pod uvjetom
da je Izvršni tajnik strankama priopćio prijedloge najmanje devedeset dana
unaprijed.
3.
Izmjene i dopune Protokola, koje nisu izmjene i dopune njegovog Tehničkog
dodatka, usvojit će se konsenzusom stranaka prisutnih na zasjedanju Izvršnoga
tijela, a za stranke koje su ih prihvatile stupit će na snagu devedesetoga dana
nakon datuma kada je dvije trećine stranaka položilo svoje isprave o prihvatu
navedenih izmjena i dopuna. Izmjene i dopune stupaju na snagu za bilo koju
stranku koja ih je prihvatila, nakon što je dvije trećine stranaka položilo
svoje isprave o prihvatu izmjena i dopuna, devedesetoga dana nakon datuma kada
je ta stranka položila svoju ispravu o prihvatu izmjena i dopuna.
4.
Izmjene i dopune Tehničkog dodatka usvojit će se konsenzusom stranaka prisutnih
na zasjedanju Izvršnoga tijela, a stupaju na snagu trideset dana od datuma kada
su priopćene, sukladno stavku 5. ovog članka.
5.
Izvršni tajnik će izmjene i dopune iz stavka 3. i 4. ovog članka nakon
usvajanja, što je moguće prije, priopćiti svim strankama.
Članak
12.
RJEŠAVANJE
SPOROVA
U
slučaju spora između dviju ili više stranaka u vezi s tumačenjem ili primjenom
ovoga Protokola, stranke će zatražiti rješenje spora putem pregovora ili putem
bilo kojih drugih načina rješavanja sporova koji su prihvatljivi strankama u
sporu.
Članak
13.
POTPISIVANJE
1.
Ovaj će Protokol biti otvoren za potpisivanje u Sofiji od 1. studenoga 1988.
godine do uključujući 4. studenoga 1988. godine, a potom u sjedištu Ujedinjenih
naroda u New Yorku do 5. svibnja 1989. godine, državama članicama Komisije, kao
i državama sa savjetodavnim statusom pri Komisiji, sukladno stavku 8.
Rezolucije br. 36 (IV) Gospodarskog i socijalnog vijeća od 28. ožujka 1947.
godine, te od strane regionalnih organizacija za gospodarske integracije koje
čine suverene države članice Komisije, ovlaštene za pregovaranje, sklapanje i
primjenu međunarodnih ugovora u pitanjima obuhvaćenima Protokolom, pod uvjetom
da su države i organizacije o kojima je riječ stranke Konvencije.
2.
U pitanjima unutar njihovih ovlasti, takve će regionalne organizacije za
gospodarsku integraciju, u svoje ime ostvarivati prava i ispunjavati obveze što
ih ovaj Protokol dodjeljuje njihovim državama članicama. U takvim slučajevima
države članice navedenih organizacija neće moći pojedinačno ostvarivati ta
prava.
Članak
14.
RATIFIKACIJA,
PRIHVAT, ODOBRENJE IPRISTUP
1.
Ovaj Protokol podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju od strane
potpisnica.
2.
Ovaj će Protokol biti otvoren za pristup od 6. svibnja 1989. godine državama i
organizacijama na koje se odnosi članak 13. stavak 1.
3.
Država ili organizacija koja pristupa ovom Protokolu nakon 31. prosinca 1993.
godine može primijeniti članke 2. i 4. najkasnije do 31. prosinca 1995. godine.
4.
Isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu polažu se kod glavnog
tajnika Ujedinjenih naroda koji obavlja dužnosti depozitara.
Članak
15.
STUPANJE
NA SNAGU
1.
Ovaj Protokol stupa na snagu devedesetoga dana nakon datuma polaganja šesnaeste
isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu.
2.
Za svaku državu i organizaciju navedenu u članku 13. stavku 1. koja ratificira,
prihvati ili odobri ovaj Protokol, ili istom pristupi nakon polaganja šesnaeste
isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenje ili pristupu, Protokol stupa na
snagu devedesetoga dana nakon datuma kada takva stranka položi svoju ispravu o
ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu.
Članak
16.
POVLAČENJE
U
bilo kojem trenutku nakon pet godina od datuma kada je ovaj Protokol stupio na
snagu za stranku, ta se stranka može iz njega povući pisanom obaviješću
depozitaru. Svako takvo povlačenje stupa na snagu devedesetoga dana nakon
datuma kada je depozitar zaprimio obavijest ili nekog kasnijeg datuma
naznačenog u obavijesti o povlačenju.
Članak
17.
VJERODOSTOJNI
TEKSTOVI
Izvornik
ovog Protokola, čiji su engleski, francuski i ruski tekst jednako
vjerodostojni, polaže se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.
U
POTVRDU TOGA su niže potpisani, u tu svrhu propisno ovlašteni, potpisali ovaj
Protokol.
SASTAVLJENO
u Sofiji, tridesetprvog dana mjeseca listopada tisuću devetsto osamdeset i osme
godine.
TEHNIČKI
DODATAK
1.
Svrha ovog dodatka je pružiti strankama Konvencije smjernice za utvrđivanje
načina i tehnika nadzora NOx koje će im omogućiti provedbu njihovih obveza iz
Protokola.
2.
Dodatak se temelji na informacijama o načinima i tehnikama za smanjenje emisije
NOx, te njihovoj iskoristivosti i troškovima sadržanima u službenim dokumentima
Izvršnog tijela i njegovih pomoćnih tijela, dokumentima ECE Odbora za unutarnji
transport i njegovih pomoćnih tijela, te na dodatnim informacijama dobivenih od
ovlaštenih vladinih stručnjaka.
3.
Dodatak se odnosi na nadzor emisija NOx koje se smatraju zbrojem dušikovih
oksida (NO) i dušikovog dioksida (NO) izraženih kao NO, te navodi brojne mjere
i tehnike za smanjenje NOx u širokom rasponu troškova i učinkovitosti. Ukoliko
nije drukčije navedeno, smatra se da su ove tehnike utemeljene na pouzdanim
radnim iskustvima stečenim, u velikom broju slučajeva, tijekom pet ili više
godina. Međutim, ne može se smatrati iscrpnim navođenjem svih mogućnosti
nadzora; njegov je cilj dati smjernice strankama za utvrđivanje najboljih
raspoloživih i ekonomski izvedivih tehnologija kao osnove za nacionalne
standarde emisija i uvođenje mjera nadzora onečišćenja.
4.
Izbor mjera za nadzor onečišćenja u svakom pojedinačnom slučaju ovisit će o
brojnim čimbenicima, uključujući relevantna zakonska i regulatorna rješenja,
strukturu primarne energije, industrijsku infrastrukturu i gospodarske prilike
u dotičnoj državi stranki, te u slučaju stacionarnih izvora, specifične
okolnosti postrojenja. Također treba imati na umu da su izvori NOx često izvor
drugih onečišćujućih tvari, kao što su sumporovi oksidi (SOx), hlapivi organski
spojevi (HOS-evi) i krute čestice. Pri utvrđivanju mogućnosti nadzora takvih
izvora, sve emisije onečišćujuće emisije treba promatrati zajedno kako bi se
postigao maksimalni učinak ublaženja i utjecaj izvora na okoliš sveo na
najmanju mjeru.
5.
Dodatak odražava razinu spoznaja i iskustava o mjerama nadzora NOx, uključujući
rekonstrukciju, postignutu kod stacionarnih izvora do 1992. godine, te do 1994.
godine kod pokretnih izvora. Budući da se ove spoznaje i iskustva stalno
proširuju, naročito kod novih vozila obuhvaćenih tehnologijom niske emisije i
razvojem alternativnih goriva, kao i preinakama i drugim strategijama za
postojeća vozila, dodatak je potrebno redovito osuvremenjivati i dopunjavati.
I.
TEHNOLOGIJE NADZORA EMISIJA NOx IZ STACIONARNIH IZVORA
6.
Izgaranje fosilnih goriva glavni je izvor antropogenih emisija NOx iz
stacionarnih izvora. Osim toga, neki procesi bez izgaranja mogu značajno
pridonijeti emisijama. Glavne kategorije emisija NOx iz stacionarnih izvora
koje se temelje na EMEP/CORINAIR 90, obuhvaćaju:
(a)
Javne elektrane, kogeneracijska postrojenja i toplane područnog grijanja:
(i)
ložišta,
(ii)
stacionarne turbine za izgaranje i motori s unutarnjim izgaranjem,
(b)
Komercijalna, institucionalna i stambena postrojenja za izgaranje:
(i)
komercijalna ložišta,
(ii)
ložišta u kućanstvima,
(c)
Industrijska postrojenja za izgaranje i procesi s izgaranjem:
(i)
ložišta i procesni grijači (bez izravnog kontakta između dimnog plina i
proizvoda),
(ii)
procesi (direktni kontakt); (npr. procesi kalcinacije u rotacijskim pećima,
proizvodnja cementa, vapna itd., proizvodnja stakla, metalurški procesi,
proizvodnja celuloze),
(d)
Procesi bez izgaranja, npr. proizvodnja dušične kiseline,
(e)
Vađenje, prerada i distribucija fosilnih goriva,
(f)
Obrada i odlaganje otpada, npr. spaljivanje komunalnog i industrijskog otpada.
7.
Na području koje obuhvaća Gospodarska komisija za Europu (ECE), na procese sa
izgaranjem (kategorije (a), (b), (c)) otpada 85 % emisija NOx iz stacionarnih
izvora. Na procese bez izgaranja, npr. proizvodne procese, otpada 12 %, dok na
vađenje, preradu i distribuciju fosilnih goriva otpada 3 % ukupne količine
emisija NOx. Premda u mnogim zemljama koje obuhvaća Gospodarska komisija za
Europu (ECE) najveći doprinos emisijama NOx iz stacionarnih izvora daju
elektrane iz kategorije (a), cestovni promet je uobičajeni najveći pojedinačni
izvor emisija NOx, ali raspodjela emisija varira među strankama Konvencije.
Pored toga, treba obratiti pozornost i na industrijske izvore.
OPĆE
MOGUĆNOSTI SMANJENJA EMISIJA NOx IZ IZGARANJA
8.
Općenite mogućnosti smanjenja emisija NOx su:
(a)
Mjere gospodarenja energijom: 1/
(i)
štednja energije,
(ii)
diverzifikacija energije,
(b)
Tehničke mogućnosti:
(i)
zamjena/pročišćavanje goriva,
(ii)
druge tehnologije izgaranja,
(iii)
preinake procesa i izgaranja,
(iv)
obrada dimnog plina.
9.
Za postizanje najučinkovitijeg programa smanjenja emisija NOx potrebno je uz
mjere navedene pod (a), razmotriti kombinaciju tehničkih mogućnosti naznačenih
pod (b). Nadalje, pri kombiniranju preinake izgaranja i obrade dimnih plinova
naročito treba procijeniti posebnosti lokacije.
10.
U nekim slučajevima, varijante za smanjenje emisije NOx mogu dovesti i do
smanjenja emisija CO i SO te drugih onečišćujućih tvari.
Štednja
energije
11.
Racionalno korištenje energije (povećana energetska efikasnost/vođenje procesa,
kogeneracijska postrojenja i/ili upravljanje potražnjom) obično dovodi do
smanjenja emisija NOx.
Diverzifikacija
energije
12.
Općenito, emisije NOx moguće je smanjiti povećanjem udjela izvora koji stvaraju
energiju bez izgaranja (npr. korištenje vode, nuklearne energije, vjetra itd.)
u energetskoj strukturi. Međutim, treba voditi računa o ostalim utjecajima na
okoliš.
Zamjena/čišćenje
goriva
13.
Tablica 1. prikazuje razine nekontroliranih emisija NOx koje se mogu očekivati
pri izgaranju fosilnih goriva u različitim sektorima.
14.
Zamjena goriva (npr. goriva s visokim sadržajem dušika s onim niskog sadržaja
ili ugljena s plinom) može dovesti do nižih emisije NOx, ali mogu postojati
određena ograničenja, kao što su raspoloživost goriva s niskom emisijom (npr.
prirodni plin na razini postrojenja) i mogućnost prilagodbe postojećih peći na
NOx različita goriva. U mnogim zemljama koje obuhvaća ECE, neka postrojenja za
izgaranje ugljena ili loživog ulja zamijenjena su postrojenjima za izgaranje
plina.
15.
Čišćenje goriva u svrhu uklanjanja dušika iz goriva nije ekonomična mogućnost.
Međutim, sve šira primjena tehnologije krekiranja u rafinerijama također dovodi
do smanjenja sadržaja dušika u krajnjem proizvodu.
Ostale
tehnologije izgaranja
16.
To su tehnologije izgaranja s povećanim toplinskim učinkom i smanjenim
emisijama NOx. One obuhvaćaju:
(a)
kogeneracijsko korištenje plinskih turbina i motora,
(b)
izgaranje u fluidiziranom sloju (FCB): pjenušanje (BFBC) i cirkuliranje (CFBC),
(c)
kombinirani ciklus integriranog uplinjavanja (IGCC),
(d)
plinske turbine s kombiniranim ciklusom (CCGT).
17.
Razine emisija za ove tehnike sažeto prikazuje tablica 1.
18.
Stacionarne turbine za izgaranje također se mogu uključiti među postojeće
konvencionalne elektrane (poznate kao topping). Ukupna učinkovitost može
porasti za 5-6 %, ali ostvarljivo smanjenje NOx ovisit će o specifičnim
uvjetima lokacije i goriva. Plinske turbine i plinski motori široko se
primjenjuju u kogeneracijskim postrojenjima. Uobičajena postignuta ušteda
energije iznosi 30%. Isto tako, primjena novih koncepta u izgaranju i
tehnologiji sustava znatno je pridonijela smanjenju emisija NOx. Međutim, veći
zahvati na postojećem sustavu ložišta postali su neophodni.
19.
FBC je tehnologija izgaranja kojom se spaljuju antracit i lignit, ali se mogu
spaljivati i druga kruta goriva kao što su naftni koks i goriva slabije
kakvoće, primjerice otpad, treset i drvo. Osim toga, emisije se mogu smanjiti
integriranom kontrolom izgaranja u sustavu. Noviji koncept FBC-a je izgaranje u
fluidiziranom sloju pod tlakom (PFBC) i već se komercijalno primjenjuje za
proizvodnju električne energije i topline. Ukupni instalirani kapacitet
izgaranja u fluidiziranom sloju blizu je iznosa od oko 30.000 MWtopl (250 do
350 postrojenja) uključujući 8.000 MWtopl kapaciteta u rasponu iznad 50 MWtopl.
20.
IGCC uključuje uplinjavanje ugljena i kombinirani ciklus proizvodnje energije u
plinskoj i parnoj turbini. Uplinjeni ugljen spaljuje se u komori za izgaranje u
plinskoj turbini. Također, postoji tehnologija za ostatke teškog ulja i
bitumensku emulziju. Instalirani kapacitet trenutno iznosi oko 1.000 MWel (5
postrojenja).
21.
Trenutno se planiraju elektrane na plin s kombiniranim ciklusom, koje koriste
napredne plinske turbine, energetske efikasnosti 48 – 52% i smanjenim emisijama
NOx.
Preinake
procesa i izgaranja
22.
To su mjere koje se koriste pri izgaranju radi smanjenja stvaranja NOx.
Obuhvaćaju kontrolu omjera zraka pri izgaranju, temperature plamena, omjera
goriva i zraka itd. Sljedeće tehnike izgaranja, bilo pojedinačno ili u
kombinaciji, dostupne su za nove i postojeće instalacije. One se u velikoj
mjeri primjenjuju u sektoru elektrana i nekim područjima industrijskog sektora:
(a)
izgaranje uz mali suvišak zraka (LEA),2/
(b)
smanjeno predgrijavanje zraka (RAP),2/
(c)
plamenik izvan funkcije (BOOS),2/
(d)
paljenje plamenika s pomakom (BBF),2/
(e)
plamenici s malim sadržajem NOx (LNB),2/, 3/
(f)
recirkulacija dimnog plina (FGR),3/
(g)
izgaranje u zraku iznad plamena (OFA),2/, 3/
(h)
smanjenje NOx ponovnim spaljivanjem u ložištu (IFNR),4/
(i)
ubrizgavanje vode/pare i slabo/prethodno umiješana kombinacija.5/
23.
Razine emisija koje nastaju primjenom ovih tehnika sažeto prikazuje tablica 1.
(uglavnom na osnovi iskustava u elektranama).
24.
Preinake izgaranja stalno se razvijaju i optimaliziraju. Smanjenje NOx ponovnim
spaljivanjem u ložištima ispituje se u nekim velikim oglednim elektranama, dok
se osnovne preinake izgaranja uglavnom odnose na projektiranje ložišta i
plamenika. Na primjer, suvremeni projekti ložišta obuhvaćaju otvore za
izgaranje u zraku iznad plamena, dok su plinski/uljni plamenici opremljeni za
recirkulaciju dimnog plina. Najnovija generacija plamenika s malim sadržajem
NOx (LNB) kombinira stupnjevanje zraka i goriva. Zadnjih godina zabilježen je u
zemljama članicama Gospodarske komisije za Europu (ECE) znatni porast
rekonstrukcija velikih razmjera u svrhu preinake izgaranja. Do 1992. godine
ukupno je instalirano oko 150.000 MW.
Procesi
obrade dimnih plinova
25.
Svrha procesa obrade dimnih plinova jest uklanjanje već stvorenih NOx, te se
također smatraju sekundarnim mjerama. Gdje god je to moguće, obično se u prvoj
fazi smanjenja NOx, prije procesa obrade dimnih plinova, primjenjuju primarne
mjere. Svi današnji procesi obrade dimnih plinova utemeljeni su na uklanjanju
NOx pomoću suhih kemijskih procesa.
26.
To su, kako slijedi:
(a)
selektivna katalitička redukcija (SCR),
(b)
selektivna nekatalitička redukcija (SNCR),
(c)
kombinirani procesi uklanjanja NOx/SOx:
(i)
proces s aktivnim ugljenom (AC),
(ii)
kombinirano katalitičko uklanjanje NOx/SOx.
27.
Razine emisije za SCR i SNCR sažeto prikazuje tablica 1. Podaci se temelje na
praktičnom iskustvu prikupljenom od brojnih postrojenja koja ih primjenjuju. Do
1991. godine je u europskom dijelu koje obuhvaća ECE izgrađeno oko 130 SCR
postrojenja što odgovara 50.000 MWel, 12 SNCR instalacija (2.000 MWel), 1 AC
postrojenje (250 MWel) i 2 kombinirana katalitička procesa (400 MWel).
Učinkovitost uklanjanja NOx pomoću AC i kombiniranih katalitičkih procesa
slična je kao kod SCR.
28.
Tablica 1. također sažeto prikazuje troškove tehnologija koje se primjenjuju za
uklanjanje NOx.
TEHNIKE
NADZORA U DRUGIM SEKTORIMA
29.
Za razliku od većine procesa izgaranja, primjena preinaka izgaranja i/ili
procesa u sektoru industrije ima mnoga ograničenja specifična za proces.
Primjerice, u pećima za cement ili topljenje stakla potrebne su određene visoke
temperature radi osiguranja kakvoće proizvoda. Tipične korištene preinake izgaranja
su izgaranje u stupnjevima/plamenici za izgaranje s niskim sadržajem NOx,
recirkulacija dimnih plinova i optimalizacija procesa (npr. predkalcinacija u
pećima za cement).
30.
Neki primjeri navedeni su u tablici 1.
NUSPOJAVE
/ NUSPRODUKTI
31.
Sljedeće nuspojave neće sprječiti primjenu bilo koje tehnologije ili metode,
ali ih treba razmotriti kada postoji nekoliko mogućnost za smanjenje NOx.
Međutim, općenito se ove nuspojave mogu ograničiti ispravnim projektiranjem i
načinom rada:
(a)
Preinake izgaranja:
–
moguće smanjenje svekupne učinkovitosti,
–
povećano stvaranje CO i emisija ugljikovodika,
–
korozija uslijed reducirajuće atmosfere,
–
moguće stvaranje NO u FBC sustavima,
–
moguće povećanje količine lebdećeg ugljenog pepela,
(b)
SCR:
–
NH3 u lebdećem pepelu,
–
stvaranje amonijevih soli u silaznim postrojenjima,
–
deaktivacija katalizatora,
–
povećana konverzija SO u SO3,
(c)
SNCR:
–
NH3 u lebdećem pepelu,
–
stvaranje amonijevih soli u silaznim postrojenjima,
–
moguće stvaranje NO.
32.
U smislu nusprodukata, jedini relevantni produkti su deaktivirani katalizatori
iz SCR procesa. Budući su klasificirani kao otpad, njihovo jednostavno
odlaganje nije moguće, ali postoji mogućnost recikliranja.
33.
Reagentska proizvodnja amonijaka i ureje za procese obrade dimnih plinova
obuhvaća brojne odvojene korake koji zahtijevaju energiju i reaktante. Sustavi
za uskladištenje amonijaka podliježu odgovarajućim propisima sigurnosti i
projektirani su na način da funkcioniraju kao totalno zatvoreni sustavi, što
dovodi do minimalnih emisija amonijaka. Međutim, korištenje NH3 nije ugroženo
čak ako se uzmu u obzir indirektne emisije koje se odnose na proizvodnju i
prijenos NH3.
PRAĆENJE
I IZVJEŠĆIVANJE
34.
Mjere koje se poduzimaju radi provedbe nacionalnih strategija i politike
smanjenja onečišćenja zraka obuhvaćaju zakonska i regulacijska rješenja,
ekonomske poticaje i restrikcije, kao i tehnološke zahtjeve (najbolja
raspoloživa tehnologija).
35.
Općenito, standardi za ograničenje emisija mogu se uspostaviti prema izvoru emisije,
sukladno veličini postrojenja, načinu rada, tehnologiji izgaranja, vrsti goriva
i ovisno o time je li postrojenje novo ili postojeće. Alternativni, također
primjenjiv pristup je određivanje cilja za smanjenje ukupne emisije NOx iz
grupe postojećih izvora i omogućivanje strankama da izaberu gdje će poduzeti
mjere za ostvarenje toga cilja (bubble koncept).
36.
Ograničenje emisija NOx na razine koje su utvrđene nacionalnim zakonskim
okvirom treba kontrolirati sustavom stalnog praćenja i izvješćivanja, te
izvješćivati nadzorna tijela.
37.
Na raspolaganju je nekoliko sustava za praćenje koji ujedno koriste metode
stalnog i povremenog mjerenja. Međutim, zahtjevi pojedinih stranaka za kakvoćom
variraju. Mjerenja trebaju obavljati kvalificirane ustanove pomoću odobrenih
sustava mjerenja/praćenja. U tu svrhu najbolje osiguranje predstavlja sustav
dodjele certifikata.
38.
U okviru suvremenih sustava automatskog praćenja i opreme za procesnu kontrolu,
izvješćivanje nije problem. Za prikupljanje podataka za daljnju upotrebu na
raspolaganju je suvremena tehnika. Međutim, podaci koji se dostavljaju
nadležnim tijelima razlikuju se među strankama. Kako bi se postigla bolja
usporedljivost potrebno je uskladiti skupove podataka i propise. Usklađenost je
također poželjna zbog osiguranja kvalitete sustava mjerenja/praćenja. O tome
treba voditi računa pri uspoređivanju podataka od različitih stranaka.
39.
Kako bi se izbjegle nepodudarnosti i nedosljednosti potrebno je točno utvrditi
ključne elemente i parametre koji uključuju:
–
Definirane standarde izraţene kao ppmv, mg/mł, g/GJ, kg/h ili kg/t proizvoda.
Veăinu ovih jedinica treba izračunati i specificirati u smislu temperature
plina, vlažnosti, tlaka, sadržaja kisika ili ulazne vrijednosti topline,
–
Definirano vrijeme u kojem se mogu utvrditi prosječne vrijednosti standarda,
izraženo u satima, mjesecima ili godinama,
–
Definirano vrijeme prekida u radu i odgovarajuće interventne propise koji se
odnose na zaobilaženje sustava za praćenje ili isključivanje instalacije,
–
Definirane načine za nadoknađivanje podataka koji nedostaju ili su izgubljeni
zbog prekida u radu opreme,
–
Definirane skupine parametara koje treba mjeriti. Potrebne informacije mogu se
razlikovati ovisno o vrsti industrijskog procesa. To također obuhvaća utvrđivanje
smještanje mjernih točaka unutar sustava.
40.
Potrebno je osigurati kontrolu kvalitete mjerenja.
II.
TEHNOLOGIJE ZA NADZOR EMISIJA NOx IZ POKRETNIH IZVORA
GLAVNI
EMITERI NOx IZ POKRETNIH IZVORA
41.
Primarni pokretni izvori antropogenih emisija NOx uključuju:
Cestovna
vozila:
–
osobni automobili na benzinsko i dizelsko gorivo,
–
lagana komercijalna vozila,
–
teška radna vozila (HDV),
–
motocikli i mopedi,
–
traktori (poljoprivredni i šumarski).
Primjene
vancestovnih motora:
–
poljoprivredni, pokretni industrijski i građevinski strojevi.
Ostali
pokretni izvori:
–
željeznički promet,
–
brodovi i ostala plovila,
–
zrakoplovi.
42.
Cestovni promet je glavni izvor antropogenih emisija NOx u mnogim ECE zemljama,
s doprinosom od dvije trećine ukupnim nacionalnim emisijama. Sadašnja vozila na
benzinsko gorivo pridonose dvije trećine ukupnim nacionalnih emisija NOx iz
cestovnog prometa. Međutim, u nekoliko slučajeva emisije NOx iz prometa teških
teretnih vozila premašuju opadajuće emisije iz osobnih automobila.
43.
Mnoge zemlje su donijele propise koji ograničavaju emitiranje onečišćujućih
tvari iz cestovnih vozila. Za necestovno korištenje vozila neke su zemlje ECE
donijele standarde za emisije uključujući NOx, a ECE radi na izradi istih.
Emisije NOx iz ovih drugih izvora mogu biti značajne.
44.
Dok ne budu dostupni drugi podaci, ovaj dodatak usredotočen je isključivo na
cestovni promet.
OPĆENI
ASPEKTI TEHNOLOGIJE ZA NADZOR EMISIJA NOx IZ CESTOVNIH VOZILA
45.
Cestovna vozila koja se navode u ovom dodatku su osobni automobili, laka
komercijalna vozila, motocikli, mopedi i teška radna vozila.
46.
Ovaj dodatak bavi se ujedno i novim i vozilima u upotrebi, pri čemu je
pozornost prije svega usmjerena na kontrolu emisija NOx iz novih tipova vozila.
47.
Navedeni iznosi troškova za razne tehnologije su očekivani proizvodni troškovi,
a ne maloprodajne cijene.
48.
Važno je osigurati praktičnu provedbu standarda emisije za nova vozila. To se
može učiniti programom pregleda i održavanja, osiguranjem sukladnosti
proizvodnje, punim vijekom trajanja, garancijama za dijelove koji služe za
kontrolu emisije i povlačenjem neispravnih vozila.
49.
Fiskalne olakšice mogu potaknuti ubrzano uvođenje tražene tehnologije. Preinake
su od ograničene koristi za smanjenje NOx i nije ih moguće primjeniti više nego
na mali postotak voznog parka.
50.
Tehnologije ugradnje katalizatora na benzinske motore na paljenje svjećicom
zahtijevaju korištenje bezolovnog goriva koje bi trebalo biti široko dostupno.
Upotreba tehnologija naknadne obrade u dizelskim motorima kao što su
oksidacijski katalizatori ili odvajači krutih čestica zahtijeva korištenje
goriva s malim sadržajem sumpora (maksimalno 0,05 posto sadržaja S).
51.
Upravljanje gradskim i daljinskim prometom, iako nije obrađeno u ovom dodatku
bitno je kao djelotvorni dodatni pristup smanjenju emisija uključujući i NOx.
Mjere za smanjenje emisija NOx i drugih onečišćujućih tvari u zraku mogu
obuhvaćati provedbu ograničenja brzine i učinkovito upravljanje prometom.
Ključne mjere za upravljanje prometom imaju usmjerene su ka promjenama u
podjeli na javni i daljinski prijevoz, osobito u osjetljivim područjima kao što
su gradovi ili Alpe, na način da se prijevoz sa cesta preusmjeri na željeznicu,
korištenjem taktičnih, strukturalnih, financijskih i restriktivnih elemenata, a
također i optimalizacijom logistike u sustavu dostave. One će također biti
korisne protiv drugih štetnih posljedica širenja prometa kao što su buka,
zagušenja itd.
52.
Postoje razne tehnologije i projektne opcije koje omogućavaju istodobnu
kontrolu različitih onečišćujućih tvari. Kod nekih primjena postignuti su
suprotni efekti (npr. nekatalitički benzinski ili dizelski motori) pri
smanjenju emisija NOx. To se može promijeniti primjenom novih tehnologija (npr.
uređaji i elektronika za čišćenje poslije obrade). U strategiji suzbijanja
emisije NOx iz dizelskih vozila, također ulogu mogu imati promjene u sastavu
dizelskog goriva i gorivo koje sadrži aditive za smanjenje emisije NOx nakon
izgaranja.
TEHNOLOGIJE
ZA NADZOR EMISIJA NOx IZ CESTOVNIH VOZILA
Osobni
automobili na benzinsko i dizelsko gorivo i laka komercijalna vozila
53.
Glavne tehnologije za nadzor emisije NOx navedene su u tablici 2.
54.
Osnova za usporedbu u tablici 2. je tehnološka opcija B koja predstavlja
nekatalitičku tehnologiju razvijenu kao odgovor na zahtjeve Sjedinjenih Država
iz 1973./1974. godine ili ECE propis 15-046/ Europske gospodarske komisije
sukladno Sporazumu o prihvaćanju jedinstvenih uvjeta za odobravanje i uzajamno
priznavanje odobrenja za opremu i dijelove motornih vozila iz 1958. godine. U
tablici su također prikazane i tipične razine emisija za katalitički nadzor pri
otvorenoj i zatvorenoj petlji koje se mogu postići, kao i troškove koji iz toga
proizlaze.
55.
»Nekontrolirana« razina (A) u tablici 2. odnosi se na stanje iz 1970. godine na
ECE području, ali još uvijek može prevladavati u nekim područjima.
56.
Razina emisije u tablici 2. odražava emisije mjerene standardnim postupkom
ispitivanja. Emisije iz vozila na cestama mogu se razlikovati zbog djelovanja,
između ostalog, okolne temperature, radnih uvjeta (osobito pri većoj brzini),
svojstava goriva i održavanja. Međutim, potencijal smanjenja naveden u tablici
2. smatra se reprezentativnim za smanjenja koja se mogu postići u praksi.
57.
Trenutno najučinkovitija raspoloživa tehnologija za smanjenje NOx jest opcija
E. Ovom tehnologijom postižu se velika smanjenja emisija NOx, hlapivih
organskih sopjeva (HOS-eva) i CO.
58.
Kao odgovor na regulatorne programe za daljnje smanjenje emisija NOx (npr.
vozila s malom emisijom u Kaliforniji) razvijeni su napredni trostazni
katalizatori sa zatvorenom petljom (opcija F). Ova poboljšanja usredotočena su
na upravljanje motorom, vrlo preciznu kontrolu omjera zraka i goriva, veće
opterećenje katalizatora, ugrađene dijagnostičke sustave (OBD) i druge napredne
mjere kontrole.
Motocikli
i mopedi
59.
Premda su stvarne emisije NOx iz motocikala i mopeda vrlo male (npr. kod
dvotaktnih motora), njihove emisije NOx ipak treba uzeti u obzir. Dok će mnoge
stranke Konvencije ograničiti emisije HOS-eva iz ovih vozila, njihove emisije
NOx mogu rasti (npr. kod četverotaktnih motora). Općenito, primjenjuju se iste
tehnološke opcije kako je opisano kod osobnih automobila na benzinsko gorivo.
Strogi standardi emisija NOx već se provode u Austriji i Švicarskoj.
Teška
radna vozila na dizelsko gorivo
60.
U tablici 3. prikazane su tri tehnološke opcije. Osnovna izvedba motora je
dizelski motor s turbokompresorom. Trend je izrada motora s turbokompresorom i
međuhlađenjem, naprednim sustavima ubrizgavanja goriva i elektroničkom
kontrolom. Ovaj trend može imati potencijal za poboljšanje osnovnih
karakteristika potrošnje goriva. Usporedne procjene za potrošnju goriva nisu
obuhvaćene.
TEHNIKE
ZA NADZOR VOZILA U UPOTREBI
Puni
vijek trajanja, povlačenje i garancija
61.
Radi unapređivanja sustava trajne kontrole emisije, treba obratiti pozornost na
standarde emisije koji u »punom vijeku trajanja« vozila ne smiju biti
prekoračeni. Programi nadzora su potrebni radi ojačavanja ovog zahtjeva. Prema
takvim programima, proizvođači su dužni povući vozila koja ne udovoljavaju
zahtjevanim standardima. Kako bi se osiguralo da vlasnik nema problema vezanih
za proizvodnju, proizvođači trebaju pružiti garancije za dijelove koji služe
kontroli emisije.
62.
Ne smije biti nijedan uređaj koji će umanjiti učinkovitost ili isključiti
sustave za kontrolu emisija u svim radnim uvjetima, osim uvjeta koji su
neophodni za normalni rad (npr. hladni start).
Pregled
i održavanje
63.
Program pregleda i održavanja ima važnu sekundarnu funkciju. Njime se potiče
redovito održavanje i sprječavaju vlasnici vozila da samoinicijativno
popravljaju uređaje ili onemogućuju kontrolu emisije, kako direktnom provedbom
tako i javnim informiranjem. Pregledom treba potvrditi da su kontrole emisije u
izvornim postavkama. Također treba provjeriti nisu li uklonjeni sustavi za
kontrolu emisije.
64.
Poboljšano praćenje karakteristika kontrole emisije moguće je postići s
ugrađenim dijagnostičkim sustavima (OBD) koji bilježe rad dijelova za kontrolu
emisije, pohranjuju kodove o poremećajima radi daljnjeg ispitivanja te u
slučaju kvara upozoravaju vozača na potrebu popravka.
65.
Programi pregleda i održavanja mogu biti korisni za sve vrste nadzornih
tehnologija jer osiguravaju da se nova vozila održavaju. Kod vozila s
katalizatorima bitno je osigurati održavanje proizvođačkih specifikacija i
postavki novih vozila, kako bi se izbjeglo pogoršanje svih glavnih
onečišćujućih tvari uključujući NOx.
TABLICA
1.
Kategorija
izvora (i): električna energija, kogeneracijska postrojenja i područno grijanje
Izvor energije |
Nekontrolirane emisije |
Preinake procesa i izgaranja |
Obrada dimnih plinova |
||||||||
|
|
|
|
|
(a) nekatalitička |
(b) katalitička |
|||||
mg/m³ 1/ |
mg/m³ 1/ |
mg/m³ 1/ |
g/GJ 1/ |
ECU/kWel2/ |
mg/m³ 1/ |
g/GJ 1/ |
ECU/kWel2/ |
mg/m³ 1/ |
g/GJ1/ |
ECU/kWel2/ |
|
Ložišta: |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
ugljen, WBB4/ |
1500-2200 |
530-770 |
1000-1800 |
350-630 |
3-25 |
nema |
|
nema |
< 200 |
< 70 |
50-100 |
ugljen, DBB5/ |
800-1500 |
280-530 |
300-850 |
100-300 |
3-25 |
200-400 |
70-140 |
9-11 |
< 200 |
< 70 |
50-100 (125-200)12/ |
smeđi ugljen5/ |
450-750 |
189-315 |
190-300 |
80-126 |
30-40 |
< 200 |
< 84 |
|
< 200 |
< 85 |
80-100 |
teško ulje6/ |
700-1400 |
140-400 |
150-500 |
40-140 |
do 20 |
175-250 |
50-70 |
6-8 |
< 150 |
< 40 |
50-70 |
lako ulje6/ |
350-1200 |
100-332 |
100-350 |
30-100 |
do 20 |
nema podataka |
|
6-8 |
< 150 |
< 40 |
50-70 |
BE14/ |
800 |
|
nema podataka |
|
nema podataka |
nema podataka |
|
|
|
|
nema |
prirodni plin6/ |
150-600 |
40-170 |
50-200 |
15-60 |
3-20 |
nema podataka |
|
5-7 |
< 100 |
< 30 |
|
FBC |
200-700 |
|
180-400 |
|
1400-16007/ |
< 130 |
|
|
nema podataka |
|
|
PFBC |
150-200 |
50-70 |
|
|
11007/ |
60 |
|
|
< 140 |
< 50 |
|
IGCC13/ |
< 600 |
|
< 100 |
|
|
|
|
|
nema podataka |
|
|
Plinske turbine + CCGT:13/, 18/ |
|
|
|
|
Investicijski troškovi: |
|
|
|
|
|
|
prirodni plin |
165-310 |
140-270 |
30-150 |
26-130 |
suhi: 50-100 ECU/kWel |
nije primjenjivo |
|
|
|
|
|
dizelsko ulje |
235-430 |
230-370 |
50-200 |
45-175 |
mokri: 10-50 ECU/kWel |
nije primjenjivo |
|
|
20 |
17 |
|
IC motori4/ |
4800-6300 |
1500-2000 |
320-640 |
100-200 |
|
|
|
|
120-180 |
70 |
|
Kategorija
izvora (ii): Postrojenja za izgaranje u komercijalne svrhe, u ustanovama i
stambenim objektima
Izvor energije |
Nekontrolirane emisije |
Preinake procesa i izgaranja |
Obrada dimnih plinova |
||||||||
|
|
|
|
|
(a) nekatalitička |
(b) katalitička |
|||||
mg/m³ 1/ |
g/GJ 1/ |
mg/m³ 1/ |
g/GJ 1/ |
ECU/kWel2/ |
mg/m³ 1/ |
g/GJ 1/ |
ECU/kWel 2/ |
mg/m³ 1/ |
g/GJ1/ |
ECU/kWel2/ |
|
ugljen |
110-500 |
45-175 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
smeđi ugljen |
70-400 |
30-160 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
lako ulje |
180-440 |
50-120 |
130-250 |
35-70 |
|
|
|
|
|
|
|
plin |
140-290 |
40-80 |
60-150 |
16-40 |
2-10 |
|
|
|
|
|
|
drvo15/ |
85-200 |
50-120 |
70-140 |
40-80 |
|
|
|
|
|
|
|
Kategorija
izvora (iii): Industrijska postrojenja za izgaranje i procesi s izgaranjem
Izvor energije |
Nekontrolirane emisije |
Preinake procesa i izgaranja |
Obrada dimnih plinova |
||||||||
|
|
|
|
|
(a) nekatalitička |
(b) katalitička |
|||||
mg/m³ 1/ |
mg/m³ 1/ |
mg/m³ 1/ |
g/GJ 1/ |
ECU/kWel2/ |
mg/m³ 1/ |
g/GJ 1/ |
ECU/kWel2/ |
mg/m³ 1/ |
g/GJ1/ |
ECU/kWel2/ |
|
Industrijska ložišta: |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
ugljen, PF8/ |
600-2200 |
200-770 |
do 700 |
do 245 |
|
|
|
|
|
|
|
ugljen, usitnjen3/ |
150-600 |
50-200 |
do 500 |
do 175 |
|
|
|
|
|
|
|
smeđi ugljen |
200-800 |
80-340 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
teško ulje6/ |
400-1 000 |
110-280 |
do 650 |
do 180 |
|
|
|
|
|
|
|
lako ulje6/ |
150-400 |
40-110 |
do 250 |
do 70 |
|
|
|
|
|
|
|
prirodni plin6/ |
100-300 |
30-80 |
do 150 |
do 42 |
2-10 |
|
|
|
|
|
|
Plinske turbine |
|
|
|
|
Investicijski troškovi: |
|
|
|
|
|
|
prirodni plin |
165-310 |
140-270 |
30-150 |
26-130 |
suhi: 50-100 ECU/kWel |
nije primjenjivo |
|
|
20 |
17 |
|
dieselsko ulje |
235-430 |
200-370 |
50-200 |
45-175 |
mokri: 10-50 ECU/kWel |
nije primjenjivo |
|
|
120-180 |
70 |
|
FBC 8/ |
100-700 |
|
100-600 |
|
|
|
|
|
|
|
|
IC motori |
4800-6300 |
1500-2000 |
320-640 |
100-200 |
|
|
|
|
|
|
|
Industrijski procesi: |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Kalcinacija |
1000-2000 |
|
500-800 |
|
|
|
|
|
|
|
|
Staklo: |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
staklene ploče |
|
6 kg/t |
500-2000 |
|
|
|
|
|
<500 |
|
|
posude |
|
2.5 kg/t |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
fiberglas |
|
0.5 kg/t |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
industrijsko |
|
4.2 kg/t |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Metali: |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
sinteriranje |
300-50016/ |
1.5 kg/t |
|
|
|
|
|
|
<500 |
|
|
koksna peć |
1000 |
1 kg/t |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Goriva od |
< 3 000 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Elektrolučne peći |
50-200 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Papir i pulpa: |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
crni lug |
17017/ |
(50-80 g/GJ) |
|
(20-40 g/GJ) |
|
60 |
|
|
|
|
13-20 |
Kategorija izvora (iv): Procesi bez izgaranja
Izvor energije |
Nekontrolirane emisije |
Preinake procesa i izgaranja |
Obrada dimnih plinova |
||||||||
|
|
|
|
|
(a) nekatalitička |
(b) katalitička |
|||||
mg/m³ 1/ |
g/GJ1/ |
mg/m³ 1/ |
g/GJ 1/ |
ECU/kWel2/ |
mg/m³ 1/ |
g/GJ 1/ |
ECU/kWel2/ |
mg/m³ 1/ |
g/GJ1/ |
ECU/kWel2/ |
|
Proizvodnja |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
niski tlak |
5000 |
16.5 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
srednji tlak |
oko 1 000 |
3.3 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
visoki tlak |
< 380 |
< 1.25 |
|
|
|
|
|
|
|
0,01-0,8 |
|
HOKO (-50 bara) |
< 380 |
< 1.25 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Kiselinsko |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
mjed |
|
2510/ |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
nehrđajući čelik |
|
0.3 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
ugljični čelik |
|
0.1 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Kategorija izvora (v): Vađenje, prerada i distribucija fosilnih goriva
Izvor energije |
Nekontrolirane emisije |
Preinake procesa i izgaranja |
Obrada dimnih plinova |
||||||||
|
|
|
|
|
(a) nekatalitička |
(b) katalitička |
|||||
mg/m³ 1/ |
g/GJ1/ |
mg/m³ 1/ |
g/GJ 1/ |
ECU/kWel2/ |
mg/m³ 1/ |
g/GJ 1/ |
ECU/kWel2/ |
mg/m³ 1/ |
g/GJ1/ |
ECU/kWel2/ |
|
Rafinerije5/ |
~ 1000 |
|
100-700 |
|
|
|
|
|
|
|
|
Kategorija izvora (vi): Obrada i odlaganje otpada
Izvor energije |
Nekontrolirane emisije |
Preinake procesa i izgaranja |
Obrada dimnih plinova |
||||||||
|
|
|
|
|
(a) nekatalitička |
(b) katalitička |
|||||
mg/m³ 1/ |
g/GJ1/ |
mg/m³ 1/ |
g/GJ 1/ |
ECU/kWel2/ |
mg/m³ 1/ |
g/GJ 1/ |
ECU/kWel2/ |
mg/m³ 1/ |
g/GJ1/ |
ECU/kWel2/ |
|
Spalionice11/ |
250-500 |
|
200-400 |
|
|
|
|
|
< 100 |
|
|
TABLICA
2.
Tehnologije
za kontrolu emisija iz osobnih automobila i lakih komercijalnih vozila na
benzinsko i dizelsko gorivo
Tehnološka opcija |
Razina emisije NOx (%) |
Procjena dodatnih
proizvodnih troškova1/ (US $) |
|
|
Benzinsko gorivo |
|
|
A. |
Nekontrolirana situacija |
100 |
- |
B. |
Preinake na motoru
(dizajn motora, sustavi rasplinjača i paljenja, ubrizgavanje zraka) |
70 |
2/ |
C. |
Katalizator otvorene
petlje |
50 |
150-200 |
D. |
Trostazni katalizator
zatvorene petlje |
25 |
250-4503/ |
E. |
Napredni trostazni
katalizator zatvorene petlje |
10 |
350-6003/ |
F. |
Kalifornijska vozila
niske emisije (napredna opcija E) |
6 |
>700 3/ |
|
Dizelsko gorivo |
|
|
G. |
Konvencionalni dizelski
motori s indirektnim ubrizgavanjem |
40 |
- |
H. |
Motori s indirektnim
sekundarnim ubrizgavanjem i visokim tlakom ubrizgavanja s elektroničkom
regulacijom |
30 |
1000-12004/ |
I. |
Motor s direktnim
ubrizgavanjem i turbokomprimiranjem |
50 |
1000-12004/ |
Napomena: opcije C, D, E i F zahtijevaju korištenje
bezolovnog benzina;
opcije H i I zahtijevaju korištenje
dizelskog goriva s malim sadržajem
sumpora.
1/
Po vozilu, u odnosu na tehnološku opciju B. Zahtjevi u vezi s NOx mogu utjecati
na cijene goriva i proizvodne troškove u rafineriji, ali to nije obuhvaćeno
procjenom dodatnih proizvodnih troškova.
2/
Troškovi preinake motora s opcije A na B procjenjuju se na 40-100 US $.
3/
U tehnološkim opcijama D, E i F, emisije CO i HOS-ova značajno su smanjene uz
smanjenje emisija NOx. Tehnološke opcije B i C dovode do kontrole CO i HOS-ova.
4/
Potrošnja goriva je znatno smanjena u usporedbi s opcijom G dok su emisije
čestica u tehnološkoj opciji G znatno više.
TABLICA
3.
Tehnologije
za teška radna vozila, razine emisije i troškovi
Tehnološka opcija |
Razina |
Očekivani dodatni proizvodni troškovi1/
(US $) |
|
A. |
Dizelski motori s
turbokomprimiranjem (EURO I) |
100 |
0 |
B. |
Dizelski
motori s turbokomprimiranjem i međuhlađenjem (EURO II) |
85 |
1500-3000 |
C. |
Dizelski
motori s turbokomprimiranjem i međuhlađenjem, visoko tlačnim ubrizgavanjem
goriva, crpkom za gorivo na elektroničku regulaciju, komorom za izgaranje i
recirkulacijom plinova kroz ispušni kanal |
50-60 |
3000-6000 |
D. |
Prijelaz na motor s
paljenjem pomoću svjećica sa trostaznim katalizatorom, koji koristi ukapljeni
naftni plin (LPG), CNG ili goriva obogaćena kisikom |
10-30 |
do 10000 |
Napomena: Opcija C zahtijeva korištenje dizelskog
goriva s niskim sadržajem
sumpora.
1/
Po vozilu, te ovisno o veličini motora u odnosu na osnovnu tehnološku opciju A.
Zahtjevi u vezi s NOx mogu imati utjecaja na cijene goriva i proizvodne
troškove u rafineriji, ali to nije obuhvaćeno procjenom dodatnih proizvodnih
troškova.
PROTOCOL TO THE 1979 CONVENTIONON LONG-RANGE TRANSBOUNDARY
AIR POLLUTION CONCERNING THE CONTROL OF EMISSIONS OF NITROGEN OXIDES OR THEIR
TRANSBOUNDARY FLUXES
The
Parties,
Determined
to implement the Convention on Long-range Transboundary Air Pollution,
Concerned
that present emissions of air pollutants are causing damage, in exposed parts
of Europe and North America, to natural resources of vital environmental and
economic importance,
Recalling
that the Executive Body for the Convention recognized at its second session the
need to reduce effectively the total annual emissions of nitrogen oxides from
stationary and mobile sources or their transboundary fluxes by 1995, and the
need on the part of other States that had already made progress in reducing
these emissions to maintain and review their emission standards for nitrogen
oxides,
Taking
into consideration existing scientific and technical data on emissions,
atmospheric movements and effects on the environment of nitrogen oxides and
their secondary products, as well as on control technologies,
Conscious
that the adverse environmental effects of emissions of nitrogen oxides vary
among countries,
Determined
to take effective action to control and reduce national annual emissions of
nitrogen oxides or their transboundary fluxes by, in particular, the
application of appropriate national emission standards to new mobile and major
new stationary sources and the retrofitting of existing major stationary
sources,
Recognizing
that scientific and technical knowledge of these matters is developing and that
it will be necessary to take such developments into account when reviewing the
operation of this Protocol and deciding on further action,
Noting
that the elaboration of an approach based on critical loads is aimed at the
establishment of an effect-oriented scientific basis to be taken into account
when reviewing the operation of this Protocol and at deciding on further
internationally agreed measures to limit and reduce emissions of nitrogen
oxides or their transboundary fluxes,
Recognizing
that the expeditious consideration of procedures to create more favourable
conditions for exchange of technology will contribute to the effective
reduction of emissions of nitrogen oxides in the region of the Commission,
Noting
with appreciation the mutual commitment undertaken by several countries to
implement immediate and substantial reductions of national annual emissions of
nitrogen oxides,
Acknowledging
the measures already taken by some countries which have had the effect of
reducing emissions of nitrogen oxides,
Have
agreded as follows:
Article
1
DEFINITIONS
For
the purposes of the present Protocol,
1.
«Convention» means the Convention on Long-range Transboundary Air Pollution,
adopted in Geneva on 13 November 1979;
2.
«EMEP» means the Cooperative Programme for Monitoring and Evaluation of the
Long-range Transmission of Air Pollutants in Europe;
3.
«Executive Body» means the Executive Body for the Convention constituted under
article 10, paragraph 1, of the Convention;
4.
«Geographical scope of EMEP» means the area defined in article 1, paragraph 4,
of the Protocol to the 1979 Convention on Long-range Transboundary Air
Pollution on Long-term Financing of the Cooperative Programme for Monitoring
and Evaluation of the Long-range Transmission of Air Pollutants in Europe
(EMEP), adopted in Geneva on 28 September 1984;
5.
«Parties» means, unless the context otherwise requires, the Parties to the
present Protocol;
6.
«Commission» means the United Nations Economic Commission for Europe;
7.
«Critical load» means a quantitative estimate of the exposure to one or more
pollutants below which significant harmful effects on specified sensitive
elements of the environment do not occur according to present knowledge;
8.
«Major existing stationary source» means any existing stationary source the
thermal input of which is at least 100 MW;
9.
«Major new stationary source» means any new stationary source the thermal input
of which is at least 50 MW;
10.
«Major source category» means any category of sources which emit or may emit
air pollutants in the form of nitrogen oxides, including the categories
described in the Technical Annex, and which contribute at least 10 per cent of
the total national emissions of nitrogen oxides on an annual basis as measured
or calculated in the first calendar year after the date of entry into force of
the present Protocol, and every fourth year thereafter;
11.
«New stationary source» means any stationary source the construction or
substantial modification of which is commenced after the expiration of two
years from the date of entry into force of this Protocol;
12.
«New mobile source» means a motor vehicle or other mobile source which is
manufactured after the expiration of two years from the date of entry into
force of the present Protocol.
Article
2
BASIC
OBLIGATIONS
1.
The Parties shall, as soon as possible and as a first step, take effective
measures to control and/or reduce their national annual emissions of nitrogen
oxides or their transboundary fluxes so that these, at the latest by 31
December 1994, do not exceed their national annual emissions of nitrogen oxides
or transboundary fluxes of such emissions for the calendar year 1987 or any
previous year to be specified upon signature of, or accession to, the Protocol,
provided that in addition, with respect to any Party specifying such a previous
year, its national average annual transboundary fluxes or national average
annual emissions of nitrogen oxides for the period from 1 January 1987 to 1 January
1996 do not exceed its transboundary fluxes or national emissions for the
calendar year 1987.
2.
Furthermore, the Parties shall in particular, and no later than two years after
the date of entry into force of the present Protocol:
(a)
Apply national emissions standards to major new stationary sources and/or
source categories, and to substantially modified stationary sources in major
source categories, based on the best available technologies which are
economically feasible, taking into consideration the Technical Annex;
(b)
Apply national emission standards to new mobile sources in all major source
categories based on the best available technologies which are economically
feasible, taking into consideration the Technical Annex and the relevant
decisions taken within the framework of the Inland Transport Committee of the
Commission; and
(c)
Introduce pollution control measures for major existing stationary sources,
taking into consideration the Technical Annex and the characteristics of the
plant, its age and its rate of utilization and the need to avoid undue
operational disruption.
3.(a)
The Parties shall, as a second step, commence negotiations, no later than six
months after the date of entry into force of the present Protocol, on further
steps to reduce national annual emissions of nitrogen oxides or transboundary
fluxes of such emissions, taking into account the best available scientific and
technological developments, internationally accepted critical loads and other
elements resulting from the work programme undertaken under article 6;
(b)
To this end, the Parties shall cooperate in order to establish:
(i)
Critical loads;
(ii)
Reductions in national annual emissions of nitrogen oxides or transboundary
fluxes of such emissions as required to achieve agreed objectives based on
critical loads; and
(iii)
Measures and a timetable commencing no later than 1 January 1996 for achieving
such reductions.
4.
Parties may take more stringent measures than those required by the present
article.
Article
3
EXCHANGE
TECHNOLOGY
1.
The Parties shall, consistent with their national laws, regulations and
practices, facilitate the exchange of technology to reduce emissions of
nitrogen oxides, particularly through the promotion of:
(a)
Commercial exchange of available technology;
(b)
Direct industrial contacts and cooperation, including joint ventures;
(c)
Exchange of information and experience; and
(d)
Provision of technical assistance.
2.
In promoting the activities specified in subparagraphs (a) to (d) above, the
Parties shall create favourable conditions by facilitating contacts and
cooperation among appropriate organizations and individuals in the private and
public sectors that are capable of providing technology, design and engineering
services, equipment or finance.
3.
The Parties shall, no later than six months after the date of entry into force
of the present Protocol, commence consideration of procedures to create more
favourable conditions for the exchange of technology to reduce emissions of
nitrogen oxides.
Article
4
UNLEADED
FUEL
The
Parties shall, as soon as possible and no later than two years after the date
of entry into force of the present Protocol, make unleaded fuel sufficiently
available, in particular cases as a minimum along main international transit routes,
to facilitate the circulation of vehicles equipped with catalytic converters.
Article
5
REVIEW
PROCESS
1.
The Parties shall regularly review the present Protocol, taking into account
the best available scientific substantiation and technological development.
2.
The first review shall take place no later than one year after the date of
entry into force of the present Protocol.
Article
6
WORK
TO BE UNDERTAKEN
The
Parties shall give high priority to research and monitoring related to the
development and application of an approach based on critical loads to
determine, on a scientific basis, necessary reductions in emissions of nitrogen
oxides. The Parties shall, in particular, through national research programmes,
in the work plan of the Executive Body and through other cooperative programmes
within the framework of the Convention, seek to:
(a)
Identify and quantify effects of emissions of nitrogen oxides on humans, plant
and animal life, waters, soils and materials, taking into account the impact on
these of nitrogen oxides from sources other than atmospheric deposition;
(b)
Determine the geographical distribution of sensitive areas;
(c)
Develop measurements and model calculations including harmonized methodologies
for the calculation of emissions, to quantify the long-range transport of
nitrogen oxides and related pollutants;
(d)
Improve estimates of the performance and costs of technologies for control of
emissions of nitrogen oxides and record the development of improved and new
technologies; and
(e)
Develop, in the context of an approach based on critical loads, methods to
integrate scientific, technical and economic data in order to determine
appropriate control strategies.
Article
7
NATIONAL
PROGRAMMES, POLICIES AND STRATEGIES
The
Parties shall develop without undue delay national programmes, policies and
strategies to implement the obligations under the present Protocol that shall
serve as a means of controlling and reducing emissions of nitrogen oxides or
their transboundary fluxes.
Article
8
INFORMATION
EXCHANGE AND ANNUAL REPORTING
1.
The Parties shall exchange information by notifying the Executive Body of the
national programmes, policies and strategies that they develop in accordance
with article 7 and by reporting to it annually on progress achieved under, and
any changes to, those programmes, policies and strategies, and in particular
on:
(a)
The levels of national annual emissions of nitrogen oxides and the basis upon
which they have been calculated;
(b) Progress in applying national emission standards
required under article 2, subparagraphs 2 (a) and 2 (b), and the national
emission standards applied or to be applied, and the sources and/or source
categories concerned;
(c)
Progress in introducing the pollution control measures required under article
2, subparagraph 2 (c), the sources concerned and the measures introduced or to
be introduced;
(d)
Progress in making unleaded fuel available;
(e)
Measures taken to facilitate the exchange of technology; and
(f)
Progress in establishing critical loads.
2.
Such information shall, as far as possible, be submitted in accordance with a
uniform reporting framework.
Article
9
CALCULATIONS
EMEP
shall, utilizing appropriate models and in good time before the annual meetings
of the Executive Body, provide to the Executive Body calculations of nitrogen
budgets and also of transboundary fluxes and deposition of nitrogen oxides
within the geographical scope of EMEP. In areas outside the geographical scope
of EMEP, models appropriate to the particular circumstances of Parties to the
Convention therein shall be used.
Article
10
TECHNICAL
ANNEX
The
Technical Annex to the present Protocol is recommendatory in character. It
shall form an integral part of the Protocol.
Article
11
AMENDMENTS
TO THE PROTOCOL
1.
Any Party may propose amendments to the present Protocol.
2.
Proposed amendments shall be submitted in writing to the Executive Secretary of
the Commission who shall communicate them to all Parties. The Executive Body
shall discuss the proposed amendments at its next annual meeting provided that
these proposals have been circulated by the Executive Secretary to the Parties
at least ninety days in advance.
3.
Amendments to the Protocol, other than amendments to its Technical Annex, shall
be adopted by consensus of the Parties present at a meeting of the Executive
Body, and shall enter into force for the Parties which have accepted them on
the ninetieth day after the date on which two-thirds of the Parties have
deposited their instruments of acceptance thereof. Amendments shall enter into
force for any Party which has accepted them after two-thirds of the Parties
have deposited their instruments of acceptance of the amendment, on the
ninetieth day after the date on which that Party deposited its instrument of
acceptance of the amendments.
4.
Amendments to the Technical Annex shall be adopted by consensus of the Parties
present at a meeting of the Executive Body and shall become effective thirty
days after the date on which they have been communicated in accordance with paragraph
5 below.
5.
Amendments under paragraphs 3 and 4 above shall, as soon as possible after
their adoption, be communicated by the Executive Secretary to all Parties.
Article
12
SETTLEMENTS
OF DISPUTES
If
a dispute arises between two or more Parties as to the interpretation or
application of the present Protocol, they shall seek a solution by negotiation
or by any other method of dispute settlement acceptable to the parties to the
dispute.
Article
13
SIGNATURE
1.The
present Protocol shall be open for signature at Sofia from 1 November 1988
until 4 November 1988 inclusive, then at the Headquarters of the United Nations
in New York until 5 May 1989, by the member States of the Commission as well as
States having consultative status with the Commission, pursuant to paragraph 8
of Economic and Social Council resolution 36 (IV) of 28 March 1947, and by
regional economic integration organizations, constituted by sovereign States
members of the Commission, which have competence in respect of the negotiation,
conclusion and application of international agreements in matters covered by
the Protocol, provided that the States and organizations concerned are Parties
to the Convention.
2.
In matters within their competence, such regional economic integration
organizations shall, on their own behalf, exercise the rights and fulfil the
responsibilities which the present Protocol attributes to their member States.
In such cases, the member States of these organizations shall not be entitled
to exercise such rights individually.
Article
14
RATIFICATION,
ACCEPTANCE, APPROVAL AND ACCESSION
1.The
present Protocol shall be subject to ratification, acceptance or approval by
Signatories.
2.
The present Protocol shall be open for accession as from 6 May 1989 by the
States and organizations referred to in article 13, paragraph 1.
3.
A State or organization which accedes to the present Protocol after 31 December
1993 may implement articles 2 and 4 no later than 31 December 1995.
4.
The instruments of ratification, acceptance, approval or accession shall be
deposited with the Secretary-General of the United Nations, who will perform
the functions of depositary.
Article
15
ENTRY
INTO FORCE
1.The
present Protocol shall enter into force on the ninetieth day following the date
on which the sixteenth instrument of ratification, acceptance, approval or
accession has been deposited.
2.
For each State and organization referred to in article 13, paragraph 1, which
ratifies, accepts or approves the present Protocol or accedes thereto after the
deposit of the sixteenth instrument of ratification, acceptance, approval, or
accession, the Protocol shall enter into force on the ninetieth day following
the date of deposit by such Party of its instrument of ratification,
acceptance, approval, or accession.
Article
16
WITHDRAWAL
At
any time after five years from the date on which the present Protocol has come
into force with respect to a Party, that Party may withdraw from it by giving
written notification to the depositary. Any such withdrawal shall take effect
on the ninetieth day following the date of its receipt by the depositary, or on
such later date as may be specified in the notification of the withdrawal.
Article
17
AUTHENTIC
TEXTS
The
original of the present Protocol, of which the English, French and Russian
texts are equally authentic, shall be deposited with the Secretary-General of
the United Nations.
IN
WITNESS WHEREOF the undersigned, being duly authorized thereto, have signed the
present Protocol.
DONE
at Sofia this thirty-first day of October one thousand nine hundred and
eighty-eight.
TECHNICAL
ANNEX
1.
The purpose of this annex is to provide guidance to the Parties to the
Convention in identifying NOx control options and techniques in the
implementation of their obligations under the Protocol.
2.
It is based on information on options and techniques for NOx emission reduction
and their performance and costs contained in official documentation of the
Executive Body and its subsidiary bodies; and in documentation of the ECE
Inland Transport Committee and its subsidiary bodies; and on supplementary
information provided by governmentally designated experts.
3.
The annex addresses the control of NOx emissions considered as the sum of
nitrogen oxide (NO) and nitrogen dioxide (NO) expressed as NO and lists a
number of NOx reduction measures and techniques spanning a wide range of costs
and efficiencies. Unless otherwise indicated these techniques are considered to
be well established on the basis of substantial operating experience, which in
most cases has been gained over five years or more. It cannot, however, be
considered as an exhaustive statement of control options; its aim is to provide
guidance to Parties in identifying best available technologies which are
economically feasible as a basis for national emission standards and in the
introduction of pollution control measures.
4.The
choice of pollution control measures for any particular case will depend on a
number of factors, including the relevant legislative and regulatory
provisions, primary energy pattern, industrial infrastructure and economic
circumstances of the Party concerned and, in the case of stationary sources,
the specific circumstances of the plant. It should be borne in mind also that
sources of NOx are often sources of other pollutants as well, such as sulphur
oxides (SOx), volatile organic compounds (VOCs), and particulates. In the
design of control options for such sources, all polluting emissions should be
considered together in order to maximize the overall abatement effect and minimize
the impact of the source on the environment.
5.The
annex reflects the state of knowledge and experience of NOx control measures,
including retrofitting, which has been achieved by 1992, in the case of
stationary sources, and by 1994 in the case of mobile sources. As this
knowledge and this experience continuously expand, particularly with new
vehicles incorporating low-emission technology and the development of
alternative fuels, as well as with retrofitting and other strategies for
existing vehicles, the annex needs to be updated and amended regularly.
I.
CONTROL TECHNOLOGIES FOR NOx EMISSIONS FROM STATIONARY SOURCES
6.
Fossil fuel combustion is the main source of anthropogenic NOx emissions from
stationary sources. In addition, some non-combustion processes may contribute
considerably by th eemissions. The mayor stationary source categories of NOx
emissions, based on EMEP/CORINAIR 90 include:
(a)
Public power, cogeneration and district heating plants:
(i)
Boilers;
(ii)
Stationary combustion turbines and internal combustion engines;
(b)
Commercial, institutional and residential combustion plants:
(i)
Commercial boilers;
(ii)
Domestic heaters;
(c)
Industrial combustion plants and processes with combustion:
(i)
Boilers and process heaters (no direct contact between flue gas and products);
(ii)
Processes (direct contact); (e.g. calcination processes in rotary kilns,
production of cement, lime, etc., glass production, metallurgical operation,
pulp production);
(d)
Non-combustion processes, e.g. nitric acid production;
(e)
Extraction, processing and distribution of fossil fuels;
(f)
Waste treatment and disposal, e.g. incineration of municipal and industrial
waste.
7.
For the ECE region, combustion processes (categories (a), (b), (c)), account
for 85 per cent of NOx emissions from stationary sources. Non-combustion
processes, e.g. production processes, account for 12 per cent, and extraction,
processing and distribution of fossil fuels for 3 per cent of total NOx
emissions. Although in many ECE countries, power plants in category (a) are the
largest stationary contributor to NOx emissions, road traffic is usually the
largest single overall source of NOx emissions, but the distribution does vary
between Parties to the Convention. Furthermore, industrial sources should be
kept in mind.
GENERAL
OPTIONS FOR REDUCING NOx EMISSIONS FROM COMBUSTION
8.
General options for NOx reduction are:
(a)
Energy management measures:1/
(i)
Energy saving;
(ii)
Energy mix;
(b)
Technical options:
(i)
Fuel switching/cleaning;
(ii)
Other combustion technologies;
(iii)
Process and combustion modifications;
(iv)
Flue gas treatment.
9.
To achieve the most efficient NOx reduction programme, beyond the measures
listed in (a), a combination of technical options identified in (b) should be
considered. Furthermore, the combination of combustion modification and flue
gas treatment needs site specific evaluation.
10.
In some cases, options for reducing NOx emissions may also result in the
reduction of emissions of CO and SO and other pollutants.
Energy
saving
11.
The rational use of energy (improved energy efficiency/process operation,
cogeneration and/or demand-side management) usually results in a reduction in
NOx emissions.
Energy
mix
12.
In general, NOx emissions can be reduced by increasing the proportion of
non-combustion energy sources (i.e. hydro, nuclear, wind, etc.) to the energy
mix. However, further environmental impacts have to be considered.
Fuel
switching/cleaning
13.
Table 1 shows the uncontrolled NOx emission levels to be expected during fossil
fuel combustion for the different sectors.
14.
Fuel switching (e.g. from high- to low-nitrogen fuels or from coal to gas) can
lead to lower NOx emissions but there may be certain restrictions, such as the
availability of low emitting fuels (e.g. natural gas on plant level) and
adaptability of existing furnaces to NOx different fuels. In many ECE
countries, some coal or oil combustion plants are being replaced by gas-fired
combustion plants.
15.
Fuel cleaning for fuel nitrogen removal is not a commercial option. Increasing
the application of cracking technology in refineries, however, also brings
about a reduction in the nitrogen content of the end-product.
Other
combustion technologies
16.
These are combustion technologies with improved thermal efficiency and reduced
NOx emissions. They include:
(a)
Cogeneration using gas turbines and engines;
(b)
Fluidized bed combustion (FBC): bubbling (BFBC) and circulating (CFBC);
(c)
Integrated gasification combined cycle (IGCC);
(d)
Combined cycle gas turbines (CCGT).
17.
The emission levels for these techniques are summarized in table 1.
18.
Stationary combustion turbines can also be integrated into existing
conventional power plants (known as topping). The overall efficiency can
increase by 5 per cent to 6 per cent, but achievable NOx reduction will depend
on site and fuel specific conditions. Gas turbines and gas engines are widely
applied in cogeneration applications. Typically some 30 per cent energy saving
can be attained. Both have made significant progress in reducing NOx emissions
through new concepts in combustion and system technology. However, major
alterations to the existing boiler system become necessary.
19.
FBC is a combustion technology for burning hard coal and brown coal but it can
also burn other solid fuels such as petroleum coke and low-grade fuels such as
waste, peat and wood. In addition, emissions can be reduced by integrated
combustion control in the system. A newer concept of FBC is pressurized
fluidized bed combustion (PFBC) presently being commercialized for the
generation of electricity and heat. The total installed capacity of FBC has
approached approximately 30,000 MWth (250 to 350 plants), including 8,000 MWth
in the capacity range of > 50 MWth.
20.
The IGCC process incorporates coal gasification and combined cycle power
generation, in a gas and steam turbine. The gasified coal is burned in the
combustion chamber of the gas turbine. The technology also exists for heavy oil
residue and bitumen emulsion. The installed capacity is presently about 1,000
MWel (5 plants).
21.
Combined cycle gas power stations using advanced gas turbines with an energy
efficiency of 48 per cent-52 per cent and with reduced NOx emissions are
currently being planned.
Process
and combustion modifications
22.
These are measures applied during combustion to reduce the formation of NOx.
They include the control of combustion air ratio, flame temperature, fuel to
air ratio, etc. The following combustion techniques, either singly or in
combination, are available for new and existing installations. They are widely
implemented in the power plant sector and in some areas of the industrial
sector:
(a)
Low excess air combustion (LEA);2/
(b)
Reduced air preheat (RAP);2/
(c)
Burner-out-of-service (BOOS);2/
(d)
Biased-burner-firing (BBF);2/
(e)
Low NOx burners (LNB);2/, 3/
(f)
Flue gas recirculation (FGR);3/
(g)
Over fire air combustion (OFA);2/, 3/
(h)
In-furnace- NOx -reduction reburning (IFNR);4/
(i)
Water/steam injection and lean/premixed combination.5/
23.
The emission levels due to the application of these techniques are summarized
in table 1 (based mainly on experience in power plants).
24.
Combustion modifications have been under continuous development and
optimization. In-furnace- NOx -reduction is being tested in some large-scale
demonstration plants, whereas basic combustion modifications are incorporated
mainly into boiler and burner design. For example, modern furnace designs
incorporate OFA ports, and gas/oil burners are equipped for flue gas
recirculation. The latest generation of LNBs combines both air-staging and
fuel-staging. A remarkable increase in full-scale retrofit of combustion
modifications in ECE member countries has been recorded in the last years. By
1992 a total of about 150,000 MW was installed.
Flue
gas treatment processes
25.
Flue gas treatment processes aim at removing already formed a NOx nd are also
referred to as secondary measures. Wherever possible it is usual to apply
primary measures as a first stage of NOx reduction before applying flue gas
treatment processes. The state-of-the-art flue gas treatment processes are all
based on the removal of NOx by dry chemical processes.
26.
They are the following:
(a)
Selective Catalytic Reduction (SCR);
(b)
Selective Non-catalytic Reduction (SNCR);
(c)
Combined NOx/SOx removal processes:
(i)
Activated Carbon Process (AC);
(ii)
Combined catalytic NOx/SOx removal.
27.
The emission levels for SCR and SNCR are summarized in table 1. Data are based
on the practical experience gathered from a large number of implemented plants.
By 1991 in the European part of the ECE about 130 SCR plants corresponding to
50,000 MWel, 12 SNCR installations (2,000 MWel), 1 AC plant (250 MWel) and 2
combined catalytic processes (400 MWel) were erected. The NOx removal efficiency
of AC and combined catalytic processes are similar to SCR.
28.
Table 1 also summarizes the costs of applying the NOx abatement technologies.
CONTROL
TECHIQUES FOR OTHER SECTORS
29.Unlike
most combustion processes, the application of combustion and/or process
modifications in the industrial sector has many process specific limitations.
In cement kilns or glass melting furnaces, for example, certain high
temperatures are necessary to ensure the product quality. Typical combustion
modifications being used are staged combustion/low NOx burners, flue gas
recirculation and process optimization (e.g. precalcination in cement kilns).
30.
Some examples are given in table 1.
SIDE-EFFECTS/BY-PRODUCTS
31.
The following side-effects will not prevent the implementation of any
technology or method, but should be considered when several NOx abatement
options are possible. However, in general, these side-effects can be limited by
proper design and operation:
(a)
Combustion modifications:
–
Possible decrease in overall efficiency;
–
Increased CO formation and hydrocarbon emissions;
–
Corrosion due to reducing atmosphere;
–
Possible NO formation in FBC systems;
–
Possible increase of carbon fly ash;
(b)
SCR:
–
NH3 in the fly ash;
–
Formation of ammonium salts on downstream facilities;
–
Deactivation of catalyst;
–
Increased conversion of SO to SO3;
(c)
SNCR:
–
NH3 in the fly ash;
–
Formation of ammonium salts on downstream facilities;
–
Possible formation of NO.
32.In
terms of by-products, deactivated catalysts from the SCR process are the only
relevant products. Due to the classification as waste, a simple disposal is not
possible, however recycling options exist.
33.The
reagent production of ammonia and urea for flue gas treatment processes
involves a number of separate steps which require energy and reactants. The
storage systems for ammonia are subject to the relevant safety legislation and
such systems are designed to operate as totally closed systems, with a
resultant minimum of ammonia emissions. The use of NH3 is, however, not
jeopardized even when taking into account the indirect emissions related to the
production and transportation of NH3.
MONITORING
AND REPORTING
34.
The measures taken to carry out national strategies and policies for the
abatement of air pollution include legislation and regulatory provisions,
economic incentives and disincentives, as well as technological requirements
(best available technology).
35.
In general emission limiting standards may be set per emission source according
to plant size, operating mode, combustion technology, fuel type and whether it
is a new or existing plant. An alternative approach also used is to set a
target for the reduction of total NOx emissions from a group of existing
sources and to allow the Parties to choose where to take action to reach this
target (bubble concept).
36.
The limiting of the NOx emissions to the levels set out in the national
framework legislation has to be controlled by a permanent monitoring and
reporting system and reported to the supervising authorities.
37.
Several monitoring systems, using both continuous and discontinuous measurement
methods, are available. However quality requirements vary among Parties.
Measurements are to be carried out by qualified institutes and approved
measuring/monitoring systems. To this end a certification system would provide
the best assurance.
38.
In the framework of modern automated monitoring systems and process control
equipment, reporting creates no problems. The collection of data for further
use is a state-of-the-art technique. However, data to be reported to competent
authorities differ from Party to Party. To obtain better comparability, data
sets and prescribing regulations should be harmonized. Harmonization is also
desirable for quality assurance of measuring/monitoring systems. This should be
taken into account when comparing data from different Parties.
39.
To avoid discrepancies and inconsistencies, key issues and parameters including
the following, must be well-defined:
–
Definition of the standards expressed as ppmv, mg/mł, g/GJ, kg/h or kg/t of
products. Most of these units need to be calculated and need specification in
terms of gas temperature, humidity, pressure, oxygen content or heat input
value;
–
Definition of time over which standards may be averaged, expressed as hours,
months or a year;
–
Definition of failure times and corresponding emergency regulations regarding
bypass of monitoring systems or shut-down of the installation;
–
Definition of methods for backfilling of data missed or lost as a result of
equipment failure;
–
Definition of the parameter set to be measured. Depending on the type of
industrial process, the necessary information may differ. This also involves
the location of the measurement point within the system.
40.
Quality control of measurements must be ensured.
II.
CONTROL TECHNOLOGIES FOR NOx EMISSIONS FROM MOBILE SOURCES
MAJOR
NOx EMITTERS FROM MOBILE SOURCES
41.
Primary mobile sources of anthropogenic NOx emissions include:
Road
vehicles:
–
Petrol-fuelled and diesel-fuelled passenger cars;
–
Light commercial vehicles;
–
Heavy-duty vehicles (HDV);
–
Motor cycles and mopeds;
–
Tractors (agricultural and forestry).
Non-road
engine applications:
–
Agricultural, mobile industrial and construction machinery.
Other
mobile sources:
–
Rail transport;
–
Ships and other marine craft;
–
Aircraft.
42.
Road transport is a major source of anthropogenic NOx emission in many ECE
countries, contributing up to two thirds of the total national emissions.
Current petrolfuelled vehicles contribute up to two thirds of total national
road NOx emissions. In a few cases, however, the NOx emissions from HDV traffic
will exceed the decreasing emissions from passenger cars.
43.
Many countries have enacted regulations that limit the emission of pollutants
from road vehicles. For non-road applications, emission standards including NOx
have been enacted by some ECE countries and are under preparation in the ECE
itself. NOx emissions from these other sources may be substantial.
44.
Until other data become available this annex concentrates on road vehicles
only.
GENERAL
ASPECTS OF CONTROL TECHNOLOGY FOR NOx EMISSIONS FROM ON-ROAD VEHICLES
45.
The road vehicles considered in this annex are passenger cars, light commercial
vehicles, motor cycles, mopeds and heavy-duty vehicles.
46.
This annex deals with both new and in-use vehicles, with the attention
primarily focused on NOx emission control for new vehicle types.
47.
Cost figures for the various technologies given are expected production costs
rather than retail prices.
48.
It is important to ensure that new-vehicle emission standards are maintained in
service. This can be done through inspection and maintenance programmes,
ensuring conformity of production, full useful-life durability, warranty of
emission-control components, and recall of defective vehicles.
49.
Fiscal incentives can encourage the accelerated introduction of desirable
technology. Retrofit is of limited benefit for NOx reduction, and may be
difficult to apply to more than a small percentage of the vehicle fleet.
50.
Technologies that incorporate catalytic converters with spark-ignited petrol
engines require the use of unleaded fuel, which should be made generally
available. The use of after-treatment technologies in diesel engines like
oxidation catalysts or particulate traps requires the use of low-sulphur fuels
(maximum 0.05 per cent S content).
51.
The management of urban and long-distance traffic, though not elaborated in
this annex, is important as an efficient additional approach to reducing emissions
including NOx. Measures to reduce NOx emissions and other air pollutants may
include enforcement of speed limits and efficient traffic management. Key
measures for traffic management aim at changing the modal split of public and
long-range transport especially in sensitive areas like cities or the Alps by
transferring transport from road to rail through tactical, structural,
financial and restrictive elements and also by optimizing the logistics of the
delivery systems. They will also be beneficial for other harmful effects of
traffic expansion such as noise, congestion, etc.
52.
A variety of technologies and design options are available making simultaneous
control of different pollutants possible. For some applications reverse effects
have been experienced when reducing NOx emissions (e.g. non-catalyst petrol or
diesel engines). This may change with the employment of new technologies (e.g.
after-treatment cleaning devices and electronics). Reformulated diesel fuel and
fuel containing post-combustion NOx reducing additives may also have a role in
a strategy to combat diesel vehicle NOx.
CONTROL
TECHNOLOGIES FOR NOx EMISSIONS FROM ROAD VEHICLES
Petrol-and
diesel-fuelled passenger cars and lightcommercial vehicles
53.
The main technologies for controlling NOx emissions are listed in table 2.
54.
The basis for comparison in table 2 is technology option B, representing
non-catalytic technology designed in response to the requirements of the United
States for 1973/74 or of ECE Regulation 15-046/ pursuant to the 1958 Agreement
concerning the Adoption of Uniform Conditions of Approval and Reciprocal
Recognition of Approval for Motor Vehicle Equipment and Parts. The table also
presents typical emission levels for open- and closedloop catalytic control as
well as their cost.
55.
The «uncontrolled» level (A) in table 2 refers to the 1970 situation in the ECE
region, but may still prevail in certain areas.
56.
The emission level in table 2 reflects emissions measured with standard test
procedures. Emissions from vehicles on the road may differ because of the
effect of, inter alia, ambient temperature, operating conditions (especially at
higher speed), fuel properties, and maintenance. However, the reduction
potential indicated in table 2 is considered representative of reductions
achievable in use.
57.
The most efficient currently available technology for NOx reduction is option
E. This technology achieves large reductions of NOx, volatile organic compounds
(VOC), and CO emissions.
58.
In response to regulatory programmes for further NOx emission reductions (e.g.
lowemission vehicles in California), advanced closed-loop three-way catalyst
systems are being developed (option F). These improvements will focus on engine
management, very precise control of air-fuel ratio, heavier catalyst loading,
on-board diagnostic systems (OBD) and other advanced control measures.
Motor
cycles and mopeds
59.
Although actual NOx emissions of motor cycles and mopeds are very low (e.g.
with two-stroke engines), their NOx emissions should be considered. While VOC
emissions of these vehicles are going to be limited by many Parties to the
Convention, their NOx emissions may increase (e.g. with four-stroke engines).
Generally the same technology options as described for petrol-fuelled passenger
cars are applicable. In Austria and Switzerland strict NOx emission standards
are already implemented.
Heavy-duty
diesel-fuelled vehicles
60.
In table 3 three technology options are summarized. The baseline engine
configuration is the turbocharged diesel engine. The trend is towards
turbocharged engines with intercooling, advanced fuel injection systems and
electronic control. This trend may have the potential to improve baseline fuel
consumption performance. Comparative estimates of fuel consumption are not
included.
CONTROL
TECHNIQUES FOR IN-USE VEHICLES
Full
useful life, recall and warranties
61.
To promote durable emission-control systems, consideration should be given to
emission standards that may not be exceeded for the ``full useful life» of the
vehicle. Surveillance programmes are needed to enforce this requirement. Under
such programmes, manufacturers are responsible for recalling vehicles that fail
to meet the required standards. To ensure that the owner has no
production-related problems, manufacturers should provide warranties for
emission-control components.
62.
There should not be any devices to reduce the efficiency or switch off the
emission control systems during any operating conditions except conditions
which are indispensable for trouble-free running (e.g. cold start).
Inspection
and maintenance
63.
The inspection and maintenance programme has an important secondary function.
It may encourage regular maintenance and discourage vehicle owners from
tampering with or disabling the emission controls, both through direct
enforcement and public information. Inspection should verify that emission
controls are in their original working order. It should also ensure that
emission control systems have not been removed.
64.
Improved monitoring of emission control performance can be achieved by on-board
diagnostic systems (OBD) which monitor the functioning of emission control
components, store fault codes for further interrogation and call the attention
of the driver to ensure the repair in case of malfunction.
65.
Inspection and maintenance programmes can be beneficial for all types of
control technology by ensuring that new-vehicle emission levels are maintained.
For catalystcontrolled vehicles it is essential to ensure that the new-vehicle
specifications and settings are maintained to avoid deterioration of all major
pollutants, including NOx.
TABLE
1
Source
category (i): Public power, cogeneration and district heating
Energy source |
Uncontrolled |
Process and Combustion |
Flue Gas treatment: |
||||||||
mg/m³1/ |
mg/m³1/ |
mg/m³1/ |
g/GJ1/ |
ECU/kWel2/ |
(a) Non-catalytic |
(b) Catalytic |
|||||
mg/m³1/ |
g/GJ1/ |
ECU/kWel2/ |
mg/m³1/ |
g/GJ1/ |
ECU/kWel2/ |
||||||
Boilers: |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
– Coal, WBB4/ |
1500-2200 |
530-770 |
1000-1800 |
350-630 |
3-25 |
no data |
|
no data |
< 200 |
< 70 |
50-100 (125-200)12/ |
– Coal, DBB5/ |
800-1 500 |
280-530 |
300-850 |
100-300 |
3-25 |
200-400 |
70-140 |
9-11 |
< 200 |
< 70 |
50-100 (125-200)12/ |
– Brown coal5/ |
450-750 |
189-315 |
190-300 |
80-126 |
30-40 |
< 200 |
< 84 |
|
< 200 |
< 85 |
80-100 |
– Heavy oil6/ |
700-1 400 |
140-400 |
150-500 |
40-140 |
up to 20 |
175-250 |
50-70 |
6-8 |
< 150 |
< 40 |
50-70 |
– Light oil6/ |
350-1200 |
100-332 |
100-350 |
30-100 |
up to 20 |
no data |
|
6-8 |
< 150 |
< 40 |
50-70 |
BE 14/ |
800 |
|
no data |
|
no data |
no data |
|
|
|
|
no data |
Natural gas 6/ |
150-600 |
40-170 |
50-200 |
15-60 |
3-20 |
no data |
|
5-7 |
< 100 |
< 30 |
|
FBC |
200-700 |
|
180-400 |
|
1400-16007/ |
< 130 |
|
|
no data |
|
|
PFBC |
150-200 |
50-70 |
|
|
1 100 7/ |
60 |
|
|
< 140 |
< 50 |
|
IGCC 13/ |
< 600 |
|
< 100 |
|
|
|
|
|
no data |
|
|
Gas turbines + CCGT:13/, 18/ |
|
|
|
|
Investment Cost: |
|
|
|
|
|
|
– natural gas |
165-310 |
140-270 |
30-150 |
26-130 |
Dry: 50-100 ECU/kWel |
N/A |
|
|
|
|
|
– diesel oil |
235-430 |
230-370 |
50-200 |
45-175 |
Wet: 10-50 ECU/kWel |
N/A |
|
|
20 |
17 |
|
IC Engines4/ (natural gas |
4800-6300 |
1500-2000 |
320-640 |
100-200 |
|
|
|
|
120-180 |
70 |
|
Source
category (ii): Commercial, institutional and residental combustion plants
Energy source |
Uncontrolled |
Process and Combustion |
Flue Gas treatment: |
||||||||
mg/m³1/ |
g/GJ1/ |
mg/m³1/ |
g/GJ1/ |
ECU/kWel2/ |
(a) Non-catalytic |
(b) Catalytic |
|||||
mg/m³1/ |
g/GJ1/ |
ECU/kWel2/ |
mg/m³1/ |
g/GJ1/ |
ECU/kWel2/ |
||||||
Coal |
110-500 |
45-175 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Brown coal |
70-400 |
30-160 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Ligh oil |
180-440 |
50-120 |
130-250 |
35-70 |
|
|
|
|
|
|
|
Gas |
140-290 |
40-80 |
60-150 |
16-40 |
2-10 |
|
|
|
|
|
|
Wood 15/ |
85-200 |
50-120 |
70-140 |
40-80 |
|
|
|
|
|
|
|
Source
category (iii): Industrial combustion plants and processes with combustion
Energy source |
Uncontrolled |
Process and Combustion |
Flue Gas treatment: |
||||||||
mg/m³1/ |
mg/m³1/ |
mg/m³1/ |
g/GJ1/ |
ECU/kWel2/ |
(a) Non-catalytic |
(b) Catalytic |
|||||
mg/m³1/ |
g/GJ1/ |
ECU/kWel2/ |
mg/m³1/ |
g/GJ1/ |
ECU/kWel2/ |
||||||
Industrial |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
– Coal, PF8/ |
600-2 200 |
200-770 |
up to 700 |
up to 245 |
|
|
|
|
|
|
|
– Coal, grates3/ |
150-600 |
50-200 |
up to 500 |
up to 175 |
|
|
|
|
|
|
|
– Brown coal |
200-800 |
80-340 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
– Heavy oil6/ |
400-1 000 |
110-280 |
up to 650 |
up to 180 |
|
|
|
|
|
|
|
– Light oil6/ |
150-400 |
40-110 |
up to 250 |
up to 70 |
|
|
|
|
|
|
|
– Natural gas6/ |
100-300 |
30-80 |
up to 150 |
up to 42 |
2-10 |
|
|
|
|
|
|
Gas turbines +CCGT:13/, 18/ |
|
|
|
|
Investment Cost: |
|
|
|
|
|
|
– natural gas |
165-310 |
140-270 |
30-150 |
26-130 |
Dry: 50-100 ECU/kWel |
N/A |
|
|
20 |
17 |
|
– diesel oil |
235-430 |
200-370 |
50-200 |
45-175 |
Wet: 10-50 ECU/kWel |
N/A |
|
|
120-180 |
70 |
|
FBC8/ |
100-700 |
|
100-600 |
|
|
|
|
|
|
|
|
IC engines |
4800-6300 |
1500-2000 |
320-640 |
100-200 |
|
|
|
|
|
|
|
Industrial |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
– Calcination |
1000-2000 |
|
500-800 |
|
|
|
|
|
|
|
|
Glass: |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
– Plate glass |
|
6 kg/t |
500-2000 |
|
|
|
|
|
<500 |
|
|
– Containers |
|
2.5 kg/t |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
– Fiberglass |
|
0.5 kg/t |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
– Industrial |
|
4.2 kg/t |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Metals: |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
– Sintering |
300-50016/ |
1.5 kg/t |
|
|
|
|
|
|
<500 |
|
|
- Coke ovens |
1 000 |
1 kg/t |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
- Baced carbon fuels |
< 3 000 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
- Electric arc |
50-200 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Paper and pulp: |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Black licquor |
17017/ |
(50-80 g/GJ) |
|
(20-40 g/GJ) |
|
60 |
|
|
|
|
13-20 |
Source
category (iv): Non-combustion processes
Energy source |
Uncontrolled |
Process and Combustion |
Flue Gas treatment: |
||||||||
mg/m³1/ |
g/GJ1/ |
mg/m³1/ |
g/GJ1/ |
ECU/kWel2/ |
(a) Non-catalytic |
(b) Catalytic |
|||||
mg/m³1/ |
g/GJ1/ |
ECU/kWel2/ |
mg/m³1/ |
g/GJ1/ |
ECU/kWel2/ |
||||||
Nitric acid: |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
– Low pressure (1-2,2 bar) |
5 000 |
16.5 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
– Medium pressure (2,3-8 bar) |
approx. |
3.3 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
– High pressure (8-15 bar) |
< 380 |
< 1.25 |
|
|
|
|
|
|
|
0.01-0.8 |
|