HRVATSKI SABOR

88

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE VIJEĆA EUROPE O PRANJU, TRAGANJU, PRIVREMENOM ODUZIMANJU I ODUZIMANJU PRIHODA STEČENOGA KAZNENIM DJELOM I O FINANCIRANJU TERORIZMA

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom i o financiranju terorizma, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 15. srpnja 2008. godine.

Klasa: 011-01/08-01/104
Urbroj: 71-05-03/1-08-2
Zagreb, 17. srpnja 2008.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE VIJEĆA EUROPE O PRANJU, TRAGANJU, PRIVREMENOM ODUZIMANJU I ODUZIMANJU PRIHODA STEČENOGA KAZNENIM DJELOM I O FINANCIRANJU TERORIZMA

Članak 1.

Potvrđuje se Konvencija Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom i o financiranju terorizma, sastavljena u Varšavi 16. svibnja 2005. u izvorniku na engleskom i francuskom jeziku, koju je Republika Hrvatska potpisala u Strasbourgu 29. travnja 2008.

Članak 2.

Tekst Konvencije iz članka 1. ovoga Zakona, u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik, glasi:

KONVENCIJA VIJEĆA EUROPE O PRANJU, TRAGANJU, PRIVREMENOM ODUZIMANJU I ODUZIMANJU PRIHODA STEČENOGA KAZNENIM DJELOM I O FINANCIRANJU TERORIZMA
PREAMBULA

Države članice Vijeća Europe i druge potpisnice ove Konvencije,
smatrajući da je cilj Vijeća Europe postizanje većeg jedinstva među njegovim članicama;
uvjerene u potrebu vođenja zajedničke kaznene politike usmjerene na zaštitu društva;
smatrajući da borba protiv teških kaznenih djela, koja u sve većoj mjeri postaju međunarodni problem, zahtijeva korištenje modernih i učinkovitih metoda na međunarodnoj razini;
vjerujući da se jedna od tih metoda sastoji u oduzimanju počiniteljima kaznenih djela nezakonitog prihoda i predmeta pribavljenih kaznenim djelom;
smatrajući da se za postizanje ovog cilja mora također uspostaviti učinkovit sustav međunarodne suradnje;
imajući u vidu Konvenciju Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom (ETS br. 141 – u daljnjem tekstu: 'Konvencija iz 1990.');
podsjećajući također na Rezoluciju 1373 (2001.) o prijetnjama međunarodnom miru i sigurnosti koje su posljedica terorističkih djela, usvojenu od strane Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 28. rujna 2001., a posebno njezin stavak 3.d;
podsjećajući na Međunarodnu konvenciju o suzbijanju financiranja terorizma koju je Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila 9. prosinca 1999., a posebno njene članke 2. i 4. koji obvezuju države stranke da propišu financiranje terorizma kao kazneno djelo;
uvjerene u nužnost poduzimanja hitnih koraka kako bi ratificirale i u potpunosti provele gore navedenu Međunarodnu konvenciju o suzbijanju financiranja terorizma,
sporazumjele su se kako slijedi:

Poglavlje I.
ZNAČENJE IZRAZA
Članak 1.
ZNAČENJE IZRAZA

U smislu ove Konvencije:
a. »nezakonit prihod« znači svaku imovinsku korist koja je izravno ili neizravno nastala ili je pribavljena kaznenim djelom. Ona se može sastojati od bilo koje imovine, kako je određeno u točki b ovoga članka;
b. »imovina« obuhvaća sve vrste imovine, materijalnu i nematerijalnu, pokretnu i nepokretnu, kao i pravne dokumente ili isprave koje dokazuju pravo ili interes u takvoj imovini;
c. »predmet« znači svaku imovinu koja je bila ili bi bila korištena, na bilo koji način, u cijelosti ili djelomično, za počinjenje jednog ili više kaznenih djela;
d. »oduzimanje« znači kaznu ili mjeru koju odredi sud u postupku u vezi s kaznenim djelom, odnosno kaznenim djelima nakon provedenog postupka za jedno ili više kaznenih djela, čija je posljedica trajno oduzimanje imovine;
e. »glavno kazneno djelo« znači svako kazneno djelo kojim je ostvaren nezakonit prihod koji može biti predmet kaznenog djela kako je određeno u članku 9. ove Konvencije.
f. »financijska obavještajna jedinica« (u daljnjem tekstu: 'FOJ') znači središnju nacionalnu agenciju nadležnu za primanje (i, ako je dopušteno, traženje), analizu i dostavljanje nadležnim tijelima, davanje financijskih podataka
i. koje se odnose na nezakonit prihod na koji se sumnja i moguće financiranje terorizma, ili
ii. koji su propisani nacionalnim zakonodavstvom ili propisom,
radi suzbijanja pranja novca i financiranja terorizma;
g. »zamrzavanje« ili »privremeno oduzimanje« znači privremenu zabranu prenošenja, uništenja, otuđenja, raspolaganja ili kretanja imovine ili privremeno čuvanje ili nadzor nad imovinom na temelju naloga izdanog od strane suda ili drugog nadležnog tijela;
h. »financiranje terorizma« znači radnje iz članka 2. gore navedene Međunarodne konvencije o suzbijanju financiranja terorizma.

Poglavlje II.
FINANCIRANJE TERORIZMA
Članak 2.
PRIMJENA KONVENCIJE O FINANCIRANJU TERORIZMA

1. Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje su potrebne da bi joj omogućile primjenu odredaba sadržanih u poglavljima III., IV. i V. ove Konvencije o financiranju terorizma.
2. Svaka stranka osobito osigurava da je u mogućnosti otkrivati, ulaziti u trag, utvrditi, zaplijeniti i oduzimati imovinu, zakonitog ili nezakonitog porijekla, koja se koristi ili je namijenjena za korištenje bilo kakvim sredstvima, u cijelosti ili djelomično, za financiranje terorizma, ili nezakonit prihod ostvaren ovim kaznenim djelom, te u tu svrhu osigurava suradnju u najširoj mogućoj mjeri.

Poglavlje III.
MJERE KOJE JE POTREBNO PODUZETI NA NACIONALNOJ RAZINI
Odjeljak 1.
OPĆE ODREDBE
Članak 3.
MJERE ODUZIMANJA

1. Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne da bi mogla oduzimati predmete i nezakonit prihod ostvaren kaznenim djelom, odnosno imovinu čija vrijednost odgovara takvom nezakonitom prihodu i opranoj imovini.
2. Pod uvjetom da se stavak 1. ovog članka primjenjuje na pranje novca te na kategorije kaznenih djela iz priloga ove Konvencije, svaka stranka može, u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju i pristupu, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, izjaviti da se stavak 1. ovog članka primjenjuje:
a. samo ako se kazneno djelo kažnjava lišavanjem slobode ili pritvorom čije najdulje trajanje iznosi više od jedne godine. Međutim, svaka stranka može dati izjavu o ovoj odredbi u odnosu na oduzimanje nezakonitog prihoda ostvarenog kaznenim djelima utaje poreza kako bi bila u mogućnosti oduzeti takav nezakonit prihod, kako na nacionalnoj razini tako i putem međunarodne suradnje, prema nacionalnom i međunarodnom zakonodavstvu o naplati poreznog duga i/ili
b. samo na popis posebno navedenih kaznenih djela.
3. Stranke mogu predvidjeti obvezno oduzimanje u slučaju kaznenih djela koja podliježu režimu oduzimanja. Stranke mogu u ovu odredbu uključiti kaznena djela pranja novca, trgovine drogom, trgovine ljudima i sva druga teška kaznena djela.
4. Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje su potrebne da bi mogla zahtijevati da, u odnosu na teška kaznena djela ili kaznena djela utvrđena nacionalnim zakonodavstvom, počinitelj dokaže porijeklo eventualnog nezakonitog prihoda ili druge imovine koja podliježe oduzimanju u mjeri u kojoj je taj zahtjev u skladu s načelima njezinog domaćeg prava.
Članak 4.
ISTRAŽNE I PRIVREMENE MJERE
Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje su nužne da bi mogla utvrditi, ući u trag, zamrznuti ili brzo zaplijeniti imovinu na kojoj se treba izvršiti oduzimanje u skladu sa člankom 3., osobito da bi joj olakšale izvršenje kasnijeg oduzimanja.

Članak 5.
ZAMRZAVANJE, PRIVREMENO ODUZIMANJE I ODUZIMANJE

Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne da bi osigurala da mjere zamrzavanja, privremenog oduzimanja i oduzimanja također obuhvaćaju:
a. imovinu u koju je nezakonit prihod pretvoren ili zamijenjen,
b. imovinu stečenu na zakonit način, ako je nezakonit prihod ostvaren kaznenim djelom objedinjen, u cijelosti ili dijelom, s takvom imovinom, do procijenjene vrijednosti objedinjenog nezakonitog prihoda ostvarenog kaznenim djelom,
c. dobit ili druge koristi koje proizlaze iz nezakonitog prihoda ostvarenog kaznenim djelom, iz imovine u koju je nezakonit prihod ostvaren kaznenim djelom pretvoren ili zamijenjen, ili od imovine s kojom je nezakonit prihod ostvaren kaznenim djelom objedinjen, do procijenjene vrijednosti objedinjenog nezakonitog prihoda, na isti način i u istoj mjeri kao nezakonit prihod ostvaren kaznenim djelom.

Članak 6.
UPRAVLJANJE ZAMRZNUTOM ILI ZAPLIJENJENOM
IMOVINOM

Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje su potrebne da bi se osiguralo valjano upravljanje zamrznutom ili zaplijenjenom imovinom u skladu sa člancima 4. i 5. ove Konvencije.

Članak 7.
ISTRAŽNE OVLASTI I TEHNIKE

1. Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne za davanje ovlasti svojim sudovima ili drugim nadležnim tijelima da odrede da im se bankarske, financijske ili poslovne evidencije stave na raspolaganje ili da se zaplijene radi obavljanja radnji iz članaka 3., 4. i 5. Stranka ne smije odbiti postupati prema odredbama ovog članka iz razloga bankarske tajne.
2. Ne dovodeći u pitanje stavak 1., svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne da bi joj omogućile:
a. da utvrdi da li je fizička ili pravna osoba imatelj ili korisnik jednog ili više računa, bilo koje vrste, u bilo kojoj banci sa sjedištem na njezinom državnom području i, ako je tako, da dođe do svih podataka u vezi s identificiranim računima,
b. da dođe do podataka o navedenim bankovnim računima i bankovnim transakcijama koje su obavljene tijekom navedenog razdoblja putem jednog ili više navedenih računa, uključujući podatke o bilo kojem računu platitelja ili računu primatelja,
c. da nadzire, tijekom navedenog razdoblja, bankovne transakcije koje se obavljaju putem jednog ili više utvrđenih računa i
d. da osigura da banke ne otkriju dotičnom klijentu banke ili trećim osobama da su informacije tražene ili dobivene u skladu s točkama a., b. ili c. ili da se vodi istraga.
Stranke su dužne razmatrati proširivanja ove odredbe na račune u nebankarskim financijskim institucijama.
3. Svaka stranka je dužna razmatrati usvajanje onih zakonodavnih i drugih mjera koje mogu biti potrebne da bi joj omogućile uporabu posebnih istražnih tehnika koje olakšavaju utvrđivanje i ulaženje u trag nezakonitom prihodu ostvarenom kaznenim djelom te prikupljanje dokaza s tim u vezi, poput praćenja, nadziranja telekomunikacija, pristupa računalnim sustavima i naloga za izdavanje posebnih isprava.

Članak 8.
PRAVNI LIJEKOVI

Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne da se osigura da zainteresirane stranke na koje se odnose mjere iz članaka 3., 4., i 5., i druge mjerodavne odredbe iz ovog Odjeljka, imaju na raspolaganju učinkovite pravne lijekove za zaštitu svojih prava.

Članak 9.
KAZNENA DJELA PRANJA NOVCA

1. Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne da bi se sljedeća djela utvrdila kao kaznena djela prema domaćem pravu, kada su počinjena s namjerom:
a. konverzije ili prijenosa imovine za koju se zna da predstavlja nezakonit prihod, sa svrhom prikrivanja ili maskiranja nezakonitog porijekla takve imovine ili pomaganja bilo kojoj osobi uključenoj u izvršenje glavnog kaznenog djela da izbjegne zakonske posljedice svojih djela,
b. prikrivanje ili maskiranje prave prirode, porijekla, mjesta, raspolaganja, premještanja te postojanje prava, odnosno vlasništva na imovinu za koju se zna da predstavlja nezakonit prihod,
te, sukladno njezinim ustavnim načelima i temeljnim načelima njezinog pravnog poretka,
c. stjecanje, posjedovanje ili uporaba imovine, za koju se zna u vrijeme primitka, da je predstavljala nezakonit prihod,
d. sudjelovanje u izvršenju, udruživanje ili zavjera radi izvršenja, pokušaj izvršenja i pomaganje, poticanje, olakšavanje i davanje savjeta u izvršenju bilo kojeg od kaznenih djela utvrđenih sukladno ovom članku.
2. U svrhu provedbe i primjene stavka 1. ovog članka:
a. nije od važnosti potpada li glavno kazneno djelo pod kaznenopravnu nadležnost određene stranke,
b. može se predvidjeti da se kaznena djela utvrđena u tom stavku ne primjenjuju na osobe koje su počinile glavno kazneno djelo,
c. znanje, namjera ili svrha potrebni kao element nekog kaznenog djela utvrđenog u tom stavku, mogu se izvoditi iz objektivnih činjeničnih okolnosti.
3. Svaka stranka može donijeti one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne da bi se utvrdile kao kazneno djelo prema domaćem pravu sve ili neke radnje iz stavka 1. ovog članka, u samo jednom od ili u oba dolje navedena slučaja, kada je počinitelj
a. sumnjao da je imovina nezakonit prihod ostvaren kaznenim djelom,
b. morao pretpostaviti da je imovina nezakonit prihod ostvaren kaznenim djelom.
4. Pod uvjetom da se stavak 1. ovog članka primjenjuje na vrste glavnih kaznenih djela iz priloga ove Konvencije, svaka država ili Europska zajednica može, u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju i pristupu, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, izjaviti da se stavak 1. ovog članka primjenjuje:
a. samo ako je glavno kazneno djelo kažnjivo lišenjem slobode ili pritvorom čije najdulje trajanje iznosi više od jedne godine, ili za one stranke koje u svom pravnom sustavu imaju najnižu kaznu za kaznena djela, ako je kazneno djelo kažnjivo lišenjem slobode ili pritvorom čije najdulje trajanje iznosi više od šest mjeseci, i/ili
b. samo na popis posebno navedenih glavnih kaznenih djela, i/ili
c. na skupinu teških kaznenih djela u nacionalnom zakonodavstvu stranke.
5. Svaka stranka osigurava da prethodna ili istodobna osuda zbog glavnog kaznenog djela nije pretpostavka za osudu zbog pranja novca.
6. Svaka stranka osigurava da je osuda zbog pranja novca prema ovom članku moguća ako je dokazano da je imovina, predmet stavka 1. točaka a. ili b. ovog članka, nastala iz glavnog kaznenog djela, bez da je nužno utvrditi točno kojeg kaznenog djela.
7. Svaka stranka osigurava da se glavna kaznena djela pranja novca prošire na radnje koje su izvršene u drugoj državi, a koje predstavljaju kazneno djelo u toj državi, i koje bi, da su izvršene na državnom području te stranke, predstavljale glavno kazneno djelo. Svaka stranka može predvidjeti da jedini preduvjet bude činjenica da bi to ponašanje predstavljalo glavno kazneno djelo, da se dogodilo na njezinom državnom području.

Članak 10.
ODGOVORNOST PRAVNIH OSOBA

1. Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje bi mogle biti potrebne da se osigura da se pravne osobe mogu smatrati odgovornima za kaznena djela pranja novca utvrđena u skladu s ovom Konvencijom, koja su počinjena u njihovu korist od strane bilo koje fizičke osobe, koja je postupala zasebno ili kao dio pravne osobe, a koja je na rukovodećem mjestu unutar pravne osobe, na temelju:
a. ovlasti predstavljanja pravne osobe ili
b. ovlasti donošenja odluka u ime pravne osobe ili
c. ovlasti vršenja nadzora u pravnoj osobi,
kao i za umiješanost takve fizičke osobe kao pomagatelja ili poticatelja u gore navedenim kaznenim djelima.
2. Osim slučajeva već predviđenih u stavku 1., svaka stranka poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da se pravna osoba može smatrati odgovornom ako je nepostojanje nadzora ili kontrole od strane fizičke osobe navedene u stavku 1., omogućilo počinjenje kaznenih djela navedenih u stavku 1. u korist te pravne osobe od strane fizičke osobe tijekom njezinog izvršavanja ovlasti.
3. Odgovornost pravne osobe prema ovom članku ne isključuje pokretanje kaznenog postupka protiv fizičkih osoba koje su počinitelji, poticatelji ili pomagatelji u kaznenim djelima iz stavka 1.
4. Svaka stranka osigurava da se na pravne osobe koje se smatraju odgovornima u skladu s ovim člankom primjene učinkovite, primjerene i odvraćajuće kaznenopravne ili nekaznenopravne sankcije, uključujući novčane kazne.

Članak 11.
PRETHODNE ODLUKE

Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne da bi se osigurala mogućnost uzimanja u obzir, pri određivanju kazne, pravomoćne sudske odluke protiv fizičke ili pravne osobe donesene u drugoj stranci u vezi s kaznenim djelima reguliranim u skladu s ovom Konvencijom.

Odjeljak 2.
FINANCIJSKA OBAVJEŠTAJNA JEDINICA (FOJ) I PREVENCIJA
Članak 12.
FINANCIJSKA OBAVJEŠTAJNA JEDINICA (FOJ)

1. Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne da bi se osnovala Financijska obavještajna jedinica (FOJ), kako je utvrđeno ovom Konvencijom.
2. Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne da bi se osiguralo da FOJ ima pristup, izravno ili neizravno te pravodobno financijskim, upravnim i policijskim podacima koji su joj potrebni za pravilno obavljanje njezinih zadaća, uključujući i analizu izvješća o sumnjivim transakcijama.

Članak 13.
MJERE ZA SPRJEČAVANJE PRANJA NOVCA

1. Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne za uspostavu obuhvatnog unutarnjeg regulatornog režima i režima nadziranja i praćenja kako bi se spriječilo pranje novca te uzima u obzir odgovarajuće međunarodne standarde, uključujući osobito preporuke koje je donijela Financijska akcijska radna skupina o pranju novca.
2. S tim u vezi, svaka stranka usvaja osobito one zakonodavne i druge mjere koje su potrebne da:
a. može zatražiti od pravnih ili fizičkih osoba koje se bave djelatnostima za koje je osobito vjerojatno da bi mogle biti korištene u svrhu pranja novca, i u onoj mjeri u kojoj se tiče tih djelatnosti, da:
i. utvrde i provjere identitet svojih stranaka i, prema potrebi, njihovih krajnjih korisnika te da provedu analizu poslovanja koja je u tijeku, uzimajući pritom u obzir pristup temeljen na riziku,
ii. prijave sumnje na pranje novca sukladno sigurnosnim mjerama,
iii. poduzmu dodatne mjere, kao što su vođenje evidencije o identifikacijama stranaka i transakcijama, obučavanje osoblja te utvrđivanje unutarnjih politika i postupaka, a ako je potrebno, prilagođenih njihovom opsegu i vrsti posla;
b. zabrane, prema potrebi, osobama iz točke a. da otkriju činjenicu da su poslani izvješće o sumnjivoj transakciji ili sličan podatak, ili da se vodi ili da bi se mogla voditi istraga o pranju novca;
c. osiguraju da osobe iz točke a. podliježu učinkovitom sustavu nadzora i, prema potrebi, praćenja da bi se osiguralo da ispunjavaju zahtjeve u borbi protiv pranja novca, ukoliko je potrebno na osnovi njihove osjetljivosti na rizik.
3. U tom pogledu, svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne da bi se otkrio značajan fizički prekogranični prijenos gotovine i odgovarajućih prenosivih financijskih instrumenata koji glase na donositelja.

Članak 14.
ODGAĐANJE DOMAĆIH SUMNJIVIH TRANSAKCIJA

Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje su potrebne da bi se omogućilo da FOJ ili, prema potrebi, neko drugo nadležno tijelo ili institucija, poduzmu hitne radnje kada postoji sumnja da je transakcija povezana s pranjem novca, da bi se transakcija obustavila ili da bi se uskratilo odobrenje za poduzimanje transakcija kako bi se mogla transakcija analizirati i potvrditi sumnja. Svaka stranka može ograničiti takvu mjeru na slučajeve kada je podnesena prijava o sumnjivoj transakciji. Najduže trajanje odgađanja davanja ili uskrate pristanka za provedbu transakcije utvrđeno je mjerodavnim odredbama nacionalnog zakonodavstva.

Poglavlje IV.
MEĐUNARODNA SURADNJA
Odjeljak 1.
NAČELA MEĐUNARODNE SURADNJE
Članak 15.
OPĆA NAČELA I MJERE ZA MEĐUNARODNU SURADNJU

1. Stranke međusobno surađuju u najvećoj mogućoj mjeri radi istraga i postupaka kojima je cilj oduzimanje predmeta i nezakonitog prihoda ostvarenog kaznenim djelom.
2. Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne da bi joj omogućile ispunjavanje sljedećih zahtjeva, pod uvjetima predviđenim u ovom poglavlju:
a. za oduzimanje određenih dijelova imovine koji predstavljaju nezakonit prihod ili predmete ostvarene kaznenim djelom, kao i za oduzimanje nezakonitog prihoda koji se sastoji od tražbine na plaćanje novčanog iznosa koji odgovara visini nezakonitog prihoda ostvarenog kaznenim djelom;
b. za pomoć u istrazi i privremenim mjerama radi nekog od oblika oduzimanja iz točke a.
3. Pomoć u istrazi i privremene mjere iz stavka 2. točke b. provode se ukoliko su dopuštene i u skladu s unutarnjim pravom zamoljene stranke. Ako zahtjev u pogledu jedne od ovih mjera točno navodi formalnosti ili postupke koji su nužni prema pravu stranke moliteljice, čak i ako se oni ne provode zamoljenoj stranci, ova potonja postupa u skladu s takvom zahtjevom u mjeri u kojoj tražena radnja nije protivna temeljnim načelima njezinog prava.
4. Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne da bi se osiguralo da zamolnice drugih stranaka radi utvrđivanja, ulaženja u trag, zamrzavanja ili privremenog oduzimanja nezakonitog prihoda i predmeta ostvarenih kaznenim djelom imaju istu važnost kao i oni podneseni u unutarnjim postupcima.

Odjeljak 2.
POMOĆ U ISTRAZI
Članak 16.
OBVEZA PRUŽANJA POMOĆI

Stranke, po zamolnici, jedna drugoj pružaju pomoć u najvećoj mogućoj mjeri, u utvrđivanju i ulaženju u trag predmetima, nezakonitom prihodu ostvarenog kaznenim djelom te drugoj imovini koja se može zaplijeniti. Takva pomoć uključuje svaku mjeru koja se tiče predlaganja i utvrđivanja dokaza o postojanju, mjestu gdje se nalazi ili o kretanju, prirodi, pravnom položaju ili vrijednosti navedene imovine.

Članak 17.
ZAMOLNICE ZA PODACIMA O BANKOVNIM RAČUNIMA

1. Svaka stranka, pod uvjetima iz ovoga članka poduzima, u ispunjavanju zamolnice druge stranke, mjere koje su nužne da bi utvrdila da li fizička ili pravna osoba protiv koje se vodi kaznena istraga ima ili vodi jedan ili više računa, bilo koje vrste, u bilo kojoj banci na njezinom državnom području te, ukoliko ima ili vodi, dužna je dostaviti podatke o utvrđenim računima.
2. Obveza iz ovoga članka primjenjuje se samo u onoj mjeri u kojoj banka kod koje se vodi taj račun raspolaže tom informacijom.
3. Uz uvjete iz članka 37. stranka moliteljica u zamolnici:
a. navodi zašto smatra da će traženi podatak vjerojatno biti od velike važnosti za potrebe kaznene istrage u pogledu kaznenog djela,
b. navodi zbog čega pretpostavlja da banke u zamoljenoj stranci vode račun te točno navodi, u najširem smislu, koje bi banke i/ili koji računi mogli biti povezani sa slučajem i
c. navodi svaku dodatnu informaciju koju ima na raspolaganju koja bi mogla olakšati izvršavanje zamolnice.
4. Zamoljena stranka može izvršiti zamolnicu pod istim uvjetima koje primjenjuje u pogledu zamolnice za pretragom i privremenim oduzimanjem.
5. Svaka država ili Europska zajednica može, u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju i pristupu, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, izjaviti da se ovaj članak primjenjuje samo na one kategorije kaznenih djela koje su navedene u popisu iz priloga ove Konvencije.
6. Stranke mogu proširiti ovu odredbu na račune kod nebankarskih financijskih institucija. Na takvo se proširenje može primjenjivati načelo uzajamnosti.

Članak 18.
ZAMOLNICE ZA PODACIMA O BANKOVNIM
TRANSAKCIJAMA

1. Po zamolnici druge stranke, zamoljena stranka će dostaviti podatke o navedenim bankovnim računima i bankovnom poslovanju koje je izvršeno tijekom navedenog razdoblja putem jednog ili više računa navedenih u zamolnici, uključujući i podatke o svakom računu s kojeg ili na koji je novac poslan.
2. Obveza iz ovog članka primjenjuje se samo u onoj mjeri u kojoj je taj podatak na raspolaganju banci kod koje se račun nalazi.
3. Uz zamolnice navedene u članku 37. stranka moliteljica u svojoj zamolnici navodi zašto smatra da je traženi podatak bitan za potrebe kaznene istrage u pogledu kaznenog djela.
4. Zamoljena stranka može postupiti u skladu s tom zamolnicom pod istim uvjetima koje primjenjuje u pogledu zamolnice za pretragom i privremenim oduzimanjem.
5. Stranke mogu proširiti ovu odredbu na račune kod nebankarskih financijskih institucija. Na takvo se proširenje može primjenjivati načelo uzajamnosti.

Članak 19.
ZAMOLNICE ZA NADZOR BANKOVNIH TRANSAKCIJA

1. Svaka će stranka osigurati na zamolnicu druge stranke mogućnost nadziranja tijekom navedenog razdoblja, bankovnog poslovanja koje je izvršavano putem jednog ili više računa navedenih u zamolnici i dostaviti rezultate o tome stranci moliteljici.
2. Uz zamolnice navedene u članku 37. stranka moliteljica u svojoj zamolnici navodi zašto smatra da je zatraženi podatak bitan za potrebe kaznene istrage u pogledu kaznenog djela.
3. Odluku o nadziranju u svakom pojedinom slučaju donosi nadležno tijelo zamoljene stranke, uzimajući u obzir nacionalno zakonodavstvo te stranke.
4. O praktičnim detaljima u vezi s nadzorom sporazumijevaju se nadležna tijela zamoljene stranke i stranke moliteljice.
5. Stranke mogu proširiti ovu odredbu na račune kod nebankarskih financijskih institucija.

Članak 20.
DOSTAVLJANJE PODATAKA NA VLASTITU INICIJATIVU

Ne dovodeći u pitanje svoje vlastite istrage ili postupke, stranka može bez prethodne zamolnice proslijediti drugoj stranci informaciju o predmetima i nezakonitom prihodu ostvarenom kaznenim djelom, ako smatra da otkrivanje takve informacije može pomoći stranci primateljici u pokretanju ili provođenju istraga ili postupaka ili bi mogla biti razlog za podnošenje zamolnice od strane te stranke u skladu s ovim poglavljem.

Odjeljak 3.
PRIVREMENE MJERE
Članak 21.
OBVEZA IZRICANJA PRIVREMENIH MJERA

1. Na zamolbu druge stranke koja je pokrenula kazneni postupak ili postupak radi oduzimanja stranka izriče nužne privremene mjere, kao što su zamrzavanje ili privremeno oduzimanje, da bi spriječila svako poslovanje, prijenos ili raspolaganje imovinom koja bi kasnije mogla biti predmetom zamolnice za oduzimanje ili koja bi mogla omogućiti ispunjavanje te zamolnice.
2. Stranka koja je zaprimila zamolnicu za oduzimanje sukladno članku 23. izriče, ako je tako zatraženo, mjere iz stavka 1. ovog članka u vezi s imovinom koja je predmet zamolnice ili koja bi mogla omogućiti ispunjenje zamolnice.

Članak 22.
IZVRŠENJE PRIVREMENIH MJERA

1. Nakon izvršenja privremenih mjera zatraženih u skladu sa člankom 21. stavkom 1. stranka moliteljica dostavlja na vlastitu inicijativu, i što je prije moguće, zamoljenoj stranci sve informacije koje bi mogle dovesti u pitanje ili promijeniti opseg ovih mjera. Stranka moliteljica također bez odgode pruža sve dopunske informacije zatražene od zamoljene stranke, a koje su potrebne za provedbu i nastavak privremenih mjera.
2. Prije ukidanja bilo koje privremene mjere donesene u skladu s ovim člankom, zamoljena stranka daje stranci moliteljici kad je god to moguće, priliku da iznese svoje razloge u korist nastavka mjere.

Odjeljak 4.
ODUZIMANJE
Članak 23.
OBVEZA ODUZIMANJA

1. Stranka koja je od druge stranke zaprimila zamolnicu za oduzimanje predmeta ili nezakonitog prihoda ostvarenog kaznenim djelom koji se nalaze na njezinom državnom području:
a. izvršava nalog za oduzimanje koji je izdao sud stranke moliteljice u odnosu na takve predmete i nezakonit prihod ostvaren kaznenim djelom ili
b. podnosi zamolnicu svojim nadležnim tijelima radi dobivanja naloga za oduzimanje i, ako je takav nalog izdan, izvršava ga.
2. U svrhu primjene stavka 1. točke b. ovog članka, svaka stranka je, kad god je to nužno, nadležna pokrenuti postupak oduzimanja prema vlastitom pravu.
3. Odredbe stavka 1. ovog članka također se primjenjuju na oduzimanje koje se sastoji od zamolnice da se plati novčani iznos koji odgovara vrijednosti nezakonitog prihoda stečenog kaznenim djelom, ako se imovina na kojoj se može izvršiti oduzimanje nalazi u zamoljenoj stranci. U takvim slučajevima, prilikom izvršenja oduzimanja sukladno stavku 1., stranka koja je primila zamolnicu namiruje, ako uplata nije obavljena, potraživanje na bilo kojoj imovini koja je na raspolaganju u tu svrhu.
4. Ako se zamolnica za oduzimanje odnosi na točno određeni dio imovine, stranke se mogu sporazumjeti da zamoljena stranka može izvršiti oduzimanje u obliku zamolnice za isplaćivanjem novčanog iznosa koji odgovara vrijednosti te imovine.
5. Stranke u najvećoj mogućoj mjeri surađuju u skladu sa svojim domaćim pravom s onim strankama koje zatraže izvršenje onakvih mjera kao što je oduzimanje, čija je posljedica oduzimanje imovine, a koje nisu kaznenopravne sankcije, ako su takve mjere naložila pravosudna tijela stranke moliteljice u vezi s kaznenim djelom, pod uvjetom da je utvrđeno da imovina predstavlja nezakonit prihod stečen kaznenim djelom ili drugu imovinu u smislu članka 5. ove Konvencije.

Članak 24.
IZVRŠENJE ODUZIMANJA

1. Postupci za dobivanje naloga i izvršenje oduzimanja u skladu s člankom 23. propisani su pravom zamoljene stranke.
2. Zamoljenu stranku obvezuju utvrđenja činjenica ako su navedena u osudi ili sudskoj odluci stranke moliteljice ili ako se takva osuda ili sudska odluka implicitno na njima temelji.
3. Svaka država ili Europska zajednica može, u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju i pristupu, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, izjaviti da se stavak 2. ovog članka primjenjuje samo u skladu s njihovim ustavnim načelima i temeljnim načelima njezinog pravnog poretka.
4. Ako se oduzimanje sastoji od zamolnice za isplatu novčanog iznosa, nadležno tijelo zamoljene stranke pretvara iznos iz zamolnice u valutu te stranke prema važećem tečaju u vrijeme donošenja odluke o izvršenju oduzimanja.
5. U slučaju članka 23. stavka 1. točke a. samo stranka moliteljica ima pravo odlučiti hoće li podnijeti zamolnicu za preispitivanje naloga za oduzimanje.

Članak 25.
ODUZETA IMOVINA

1. Imovinom koju je stranka oduzela u skladu sa člancima 23. i 24. ove Konvencije, ona raspolaže u skladu sa svojim domaćim pravom i upravnim postupcima.
2. Prilikom postupanja po zamolnici druge stranke u skladu sa člancima 23. i 24. ove Konvencije, stranke daju prednost, u mjeri koju omogućuje domaće pravo i ako je tako zatraženo, vraćanju oduzete imovine stranci moliteljici, tako da ona može isplatiti odštetu žrtvama kaznenih djela ili vratiti tu imovinu njenim zakonitim vlasnicima.
3. Prilikom postupanja po zamolnici druge stranke u skladu sa člancima 23. i 24. ove Konvencije, stranka može posebno razmotriti sklapanje sporazuma ili dogovora o raspodjeli takvog vlasništva s drugim strankama, načelno ili pojedinačno za konkretan slučaj, u skladu sa svojim domaćim pravom ili upravnim postupcima.

Članak 26.
PRAVO IZVRŠENJA I NAJVIŠI IZNOS KOJI SE MOŽE ODUZETI

1. Zamolnica za oduzimanje podnesena u skladu sa člancima 23. i 24. ne utječe na pravo stranke moliteljice da sama izvrši nalog za oduzimanje.
2. Ništa u ovoj Konvenciji ne tumači se tako da omogući da ukupna visina oduzimanja premaši onaj iznos novca koji je naveden u nalogu za oduzimanje. Ako stranka utvrdi da bi se to moglo dogoditi, dotične stranke započinju konzultacije kako bi se izbjegla takva posljedica.

Članak 27.
KAZNA ZATVORA U SLUČAJU NEIZVRŠENJA

Zamoljena stranka u slučaju neizvršenja ne smije izreći kaznu zatvora ili drugu mjeru kojom se ograničava sloboda osobe zbog zamolnice iz članka 23., ako je stranka moliteljica tako navela u zamolnici.

Odjeljak 5.
ODBIJANJE I ODGAĐANJE SURADNJE
Članak 28.
RAZLOZI ZA ODBIJANJE

1. Suradnja u skladu s ovim poglavljem može se odbiti ako:
a. bi tražena radnja bila u suprotnosti s temeljnim načelima pravnog poretka zamoljene stranke, ili
b. je vjerojatno da bi izvršenje zamolnice ugrozilo suverenitet, sigurnost, javni poredak ili druge bitne interese zamoljene stranke, ili
c. po mišljenju zamoljene stranke, važnost slučaja na koji se zamolnica odnosi ne opravdava poduzimanje tražene radnje, ili
d. je kazneno djelo na koje se zamolnica odnosi kazneno djelo protiv imovine, osim financiranja terorizma,
e. je kazneno djelo na koje se zamolnica odnosi političko kazneno djelo, osim financiranja terorizma, ili
f. zamoljena stranka smatra da bi postupanje u skladu s traženom radnjom bilo u suprotnosti s načelom ne bis in idem, ili
g. kazneno djelo na koje se zamolnica odnosi ne bi bilo kazneno djelo prema pravu zamoljene stranke, kada bi bilo počinjeno u okviru njezine nadležnosti. Međutim, ovaj razlog za odbijanje odnosi se na suradnju prema odjeljku 2. samo ako tražena pomoć obuhvaća prisilnu mjeru. Ako je za suradnju u skladu s ovim poglavljem potrebna dvostruka kažnjivost, smatra se da je taj zahtjev ispunjen bez obzira na to svrstavaju li obje stranke kazneno djelo u istu kategoriju kaznenih djela ili označavaju kazneno djelo istom terminologijom pod uvjetom da obje stranke smatraju takvo postupanje kaznenim djelom.
2. Suradnja u skladu s odjeljkom 2., ako tražena pomoć obuhvaća prisilnu mjeru, te u skladu s odjeljkom 3. ovog poglavlja, može također biti odbijena ukoliko tražene mjere, prema domaćem pravu zamoljene stranke, ne bi mogle biti poduzete za potrebe istraga ili postupaka, kad bi se radilo o sličnom domaćem slučaju.
3. Ako pravo zamoljene stranke nalaže, suradnja u skladu s odjeljkom 2., ako tražena pomoć obuhvaća radnju prisile te u skladu s odjeljkom 3. ovog poglavlja, može također biti odbijena ako zatražene ili druge mjere koje bi imale sličan učinak ne bi bile dopuštene prema pravu zamoljene stranke, ili, u pogledu nadležnih tijela stranke moliteljice, ako zamolnicu nije odobrio sudac ili drugo pravosudno tijelo, uključujući državne odvjetnike, prilikom njihovog postupanja povodom kaznenih djela.
4. Suradnja prema odjeljku 4. ovog poglavlja može također biti odbijena, ukoliko:
a. prema pravu zamoljene stranke oduzimanje nije predviđeno u odnosu na vrstu kaznenog djela na koje se zamolnica odnosi ili
b. bi, ne dovodeći u pitanje obvezu prema članku 23. stavku 3., bila u suprotnosti s načelima domaćeg prava zamoljene stranke koji se tiču ograničenja u pogledu oduzimanja u odnosu na kazneno djelo i:
i. imovinsku korist koja bi se mogla smatrati nezakonitim prihodom koji je njime pribavljen ili
ii. imovinu koja bi se mogla smatrati predmetom pribavljenim njegovim izvršenjem ili
c. se prema pravu zamoljene stranke oduzimanje više ne može izreći ili izvršiti zbog proteka vremena ili
d. se, ne dovodeći u pitanje članak 23. stavak 5., zamolnica ne odnosi na raniju osudu, ili sudsku odluku ili izjavu iz takve odluke o tome da je počinjeno kazneno djelo ili više kaznenih djela, na temelju kojih je izrečena ili zatražena mjera oduzimanja ili
e. oduzimanje ili nije izvršno u zamoljenoj stranci ili još uvijek postoji mogućnost ulaganja redovnih pravnih lijekova ili
f. se zamolnica odnosi na nalog za oduzimanje koji je rezultat odluke donesene u odsutnosti osobe protiv koje je izdan, a po mišljenju zamoljene stranke, postupak proveden od strane stranke moliteljice u kojem je donesena takva odluka poštuje osnovna prava na obranu koja pripadaju svakome protiv koga je podignuta optužnica.
5. Za potrebe stavka 4. točke f. ovog članka, ne smatra se da je odluka donesena u odsutnosti ako:
a. je potvrđena ili izrečena nakon pobijanja te osobe ili
b. je donesena u žalbenom postupku, pod uvjetom da je žalbu podnijela ta osoba.
6. Prilikom razmatranja, u pogledu stavka 4. točke f. ovog članka, da li su poštivana osnovna prava na obranu, zamoljena stranka uzima u obzir činjenicu da je dotična osoba namjerno nastojala izbjeći suđenje, ili činjenicu da je ta osoba, nakon što je imala mogućnost podnijeti pravni lijek protiv odluke donesene u odsutnosti, izabrala to ne učiniti. Isto se primjenjuje kada je dotična osoba, nakon što joj je uredno uručen sudski poziv, izabrala ne postupiti u skladu s njim, niti tražiti odgodu.
7. Stranka se ne smije pozvati na bankarsku tajnu navodeći je kao razlog odbijanja bilo kakve suradnje u skladu s ovim poglavljem. Ako njezino domaće pravo predviđa, stranka može tražiti da zamolnicu za suradnju koja bi pretpostavljala prestanak obveze čuvanja bankarske tajne, odobri sudac ili neko drugo pravosudno tijelo, uključujući državne odvjetnike, prilikom postupanja tih tijela povodom kaznenih djela.
8. Ne dovodeći u pitanje razlog za odbijanje iz stavka 1. točke a. ovog članka:
a. zamoljena stranka ne smije navesti kao prepreku za pružanje bilo kakve suradnje u skladu s ovim poglavljem činjenicu da je osoba koja je pod istragom ili u pogledu koje su tijela stranke moliteljice izdala nalog za oduzimanje, pravna osoba;
b. činjenica da je fizička osoba protiv koje je izdan nalog za oduzimanje nezakonitog prihoda stečenog kaznenim djelom umrla ili činjenica da je pravna osoba protiv koje je izdan nalog za oduzimanje nezakonitog prihoda naknadno prestala postojati, ne navodi se kao prepreka pružanju pomoći u skladu s člankom 23. stavkom 1. točkom a;
c. zamoljena stranka ne smije navesti kao prepreku za pružanje bilo kakve suradnje u skladu s ovim poglavljem činjenicu da je osoba koja je pod istragom ili u pogledu koje su tijela stranke moliteljice izdala nalog za oduzimanje, navedena u zamolnici kao organizator glavnog kaznenog djela i kaznenog djela pranja novca, u skladu s člankom 9. stavkom 2. točkom b. ove Konvencije.

Članak 29.
ODGODA

Zamoljena stranka može odgoditi postupanje u skladu sa zamolnicom ako bi takvo postupanje dovelo u pitanje istrage ili postupke koje provode njezina tijela.

Članak 30.
DJELOMIČNO ILI UVJETNO ISPUNJAVANJE ZAMOLNICA

Prije odbijanja ili odgode suradnje prema ovom poglavlju, zamoljena stranka, po potrebi, nakon savjetovanja sa strankom moliteljicom, razmatra može li se zamolnici udovoljiti djelomično ili pod uvjetima koje ona drži potrebnim.

Odjeljak 6.
OBAVJEŠĆIVANJE I ZAŠTITA PRAVA TREĆIH
Članak 31.
DOSTAVLJANJE DOKUMENATA

1. Stranke pružaju, u najvećoj mogućoj mjeri, uzajamnu pomoć jedna drugoj u dostavi sudskih pismena osobama na koje se odnose privremene mjere i oduzimanje.
2. Ništa u ovom članku nema za cilj omesti:
a. mogućnost slanja sudskih pismena poštom izravno osobama u inozemstvu,
b. mogućnost da sudski službenici, dužnosnici ili druga nadležna tijela stranke u kojoj je nastao dokument uruče sudska pismena izravno preko svojih konzularnih predstavništava te stranke ili preko sudskih službenika, vršitelja sudbenih dužnosti ili drugih nadležnih tijela odredišne stranke,
osim ako odredišna stranka izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe ne izjavi suprotno u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu.
3. Prilikom uručivanja sudskih pismena osobama u inozemstvu na koje se odnose privremene mjere ili nalozi za oduzimanje izdani u stranci pošiljateljici, ova stranka navodi koji pravni lijek prema njezinom pravu stoji na raspolaganju takvim osobama.

Članak 32.
PRIZNANJE STRANIH ODLUKA

1. Prilikom rješavanja zamolnice za suradnjom prema odjeljcima 3. i 4., zamoljena stranka priznaje svaku sudsku odluku donesenu u zamoljenoj stranci u odnosu na prava u pogledu kojih treći podnose tužbeni zahtjev.
2. Priznavanje se može odbiti ako:
a. treće stranke nisu imale odgovarajuću mogućnost ostvariti svoja prava ili
b. odluka nije sukladna odluci već donesenoj o istoj stvari u zamoljenoj stranci ili
c. nije u skladu s javnim poretkom zamoljene stranke ili
d. je odluka donesena u suprotnosti s odredbama o isključivoj nadležnosti predviđenoj pravom zamoljene stranke.

Odjeljak 7.
POSTUPOVNA I DRUGA OPĆA PRAVILA
Članak 33.
SREDIŠNJE TIJELO

1. Stranke određuju središnje tijelo ili, po potrebi, tijela koja su nadležna za slanje i odgovaranje na zamolnice upućene u skladu s ovim poglavljem, za izvršavanje tih zamolnica ili njihovo prosljeđivanje tijelima nadležnim za njihovo izvršavanje.
2. Svaka stranka u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu priopćuje glavnom tajniku Vijeća Europe nazive i adrese tijela određenih u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

Članak 34.
IZRAVNA KOMUNIKACIJA

1. Središnja tijela međusobno izravno komuniciraju.
2. U slučaju žurnosti, pravosudna tijela, uključujući državne odvjetnike, stranke moliteljice mogu slati izravno takvim tijelima zamoljene stranke zamolnice ili priopćenja u skladu s ovim poglavljem. U takvim slučajevima preslika se istodobno šalje preko središnjeg tijela stranke moliteljici središnjem tijelu zamoljene stranke.
3. Svaka zamolnica ili priopćenje u skladu sa stavcima 1. i 2. ovog članka mogu se proslijediti putem Međunarodne organizacije kriminalističke policije (Interpol).
4. Ako je zamolnica upućena u skladu sa stavkom 2. ovog članka, a tijelo nije nadležno za njegovo rješavanje, ono ga upućuje nadležnom nacionalnom tijelu i odmah o svom postupku izvješćuje stranku moliteljicu.
5. Zamolnice ili priopćenja iz odjeljka 2. ovog poglavlja koja ne uključuju prisilne mjere, nadležna tijela stranke koja upućuje zamolnicu mogu izravno uputiti nadležnim tijelima zamoljene stranke.
6. Pravosudna tijela stranke moliteljice mogu prijedloge zamolnica ili priopćenja iz ovog poglavlja uputiti izravno takvim tijelima zamoljene stranke i prije formalne zamolnice, kako bi se osiguralo učinkovito postupanje po primitku. Takav prijedlog zamolnice ili priopćenja mora sadržavati dovoljno podataka i dokazne isprave o ispunjavanju uvjeta propisanih zakonodavstvom zamoljene stranke.

Članak 35.
OBLIK ZAMOLNICE I JEZICI

1. Sve zamolnice u skladu s ovim poglavljem moraju biti u pisanom obliku. Mogu se slati elektroničkim putem ili drugim telekomunikacijskim sredstvom, pod uvjetom da je stranka moliteljica spremna u svako doba, na zamolnicu, pokazati pisani zapis tog traženja i izvornik. Međutim, svaka stranka može, u svako doba, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, navesti uvjete pod kojima je spremna prihvaćati i izvršavati zamolnice zaprimljene elektroničkim putem ili drugim telekomunikacijskim sredstvom.
2. U skladu s odredbama stavka 3. ovog članka, prijevodi zamolnica ili dokaznih isprava se ne traže.
3. U vrijeme potpisivanja ili pri polaganju svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, svaka država ili Europska zajednica može priopćiti glavnom tajniku Vijeća Europe izjavu da ona zadržava pravo zahtijevati da uz zamolnice koje su joj upućeni te dokazne isprave uz takve zamolnice bude priložen prijevod na njihov vlastiti jezik ili na jedan od službenih jezika Vijeća Europe ili na onaj od tih jezika koji one odrede. Tom prilikom može izraziti spremnost prihvatiti prijevode na neki drugi jezik koji sama navede. Druge stranke mogu primijeniti pravilo o uzajamnosti.

Članak 36.
LEGALIZACIJA

Dokumenti poslani radi primjene ovog poglavlja oslobođeni su formalnosti vezanih za legalizaciju.

Članak 37.
SADRŽAJ ZAMOLNICE

1. Zamolnica za suradnju u skladu s ovim poglavljem sadrži:
a. tijelo koje podnosi zamolnicu i tijelo koje provodi istrage ili postupke,
b. predmet i razlog zamolnice,
c. podatke, uključujući važne činjenice (kao što su datum, mjesto i okolnosti kaznenog djela) na koje se istrage ili postupci odnose, osim u slučaju zamolnice za notifikaciju,
d. da li suradnja uključuje prisilnu mjeru:
i. tekst zakonskih odredaba ili, ako to nije moguće, navod mjerodavnog važećeg prava i
ii. naznaku da bi tražena ili bilo koja druga mjera koja bi imala sličan učinak mogla biti poduzeta na državnom području stranke moliteljice u skladu s njezinim vlastitim pravom,
e. ako je to potrebno i ako je moguće:
i. podatke o dotičnoj osobi ili osobama, uključujući ime, datum i mjesto rođenja, državljanstvo i mjesto, a, u slučaju pravne osobe, njezino sjedište i
ii. imovinu u vezi s kojom se traži suradnja, mjesto gdje se nalazi, njezine veze s navedenom osobom ili osobama, svaka veza s kaznenim djelom, kao i sve druge dostupne informacije o drugim osobama, interes u takvoj imovini i
f. bilo kakav poseban postupak koji zahtjeva stranka moliteljica.
2. Zamolnica za izricanje privremenih mjera u skladu s odjeljkom 3. u vezi s privremenim oduzimanjem imovine na kojoj se može izvršiti nalog za oduzimanje, a sastoji se od zamolnice za isplatu novčanog iznosa, također sadrži najviši iznos za koji se traži namirenje iz te imovine.
3. Uz podatke iz stavka 1., svaka zamolnica u skladu s odjeljkom 4. sadrži:
a. u slučaju članka 23. stavka 1. točke a:
i. ovjerenu vjerodostojnu presliku naloga za oduzimanje kojeg je izdao sud u stranci moliteljici i izjavu o razlozima na temelju kojih je nalog izdan, ako nisu navedeni u samom nalogu,
ii. potvrdu nadležnog tijela stranke moliteljice da je nalog za oduzimanje ovršan i da više nisu na raspolaganju redovni pravni lijekovi,
iii. podatak o opsegu izvršenja naloga i
iv. podatak o nužnosti poduzimanja bilo kakvih privremenih mjera;
b. u slučaju članka 23. stavka 1. točke b. izjavu o činjenicama na koje se oslanja stranka moliteljica i koje su dovoljne da omoguće zamoljenoj stranci da zatraži nalog prema svom domaćem pravu;
c. ako su treće stranke imale priliku utužiti svoja prava, isprave kojima se to potvrđuje.

Članak 38.
NEPOTPUNA ZAMOLNICA

1. Ako zamolnica nije u skladu s odredbama ovog poglavlja ili dostavljeni podatak nije dovoljan da bi omogućio zamoljenoj stranci da postupi u skladu s njom, ta stranka može tražiti od stranke moliteljice da izmjeni i dopuni zamolnicu ili ju upotpuni dodatnim podacima.
2. Zamoljena stranka može odrediti rok za zaprimanje takvih izmjena i dopuna ili podataka.
3. U očekivanju primitka traženih izmjena i dopuna ili podataka u vezi sa zamolnicom iz odjeljka 4. ovog poglavlja, zamoljena stranka može poduzeti bilo koju od mjera navedenih u odjeljcima 2. ili 3. ovog poglavlja.

Članak 39.
VEĆI BROJ ZAMOLNICA

1. Ako zamoljena stranka primi više od jedne zamolnice u skladu s odjeljcima 3. ili 4. ovog poglavlja u vezi iste osobe ili imovine, veći broj zamolnica ne sprječava tu stranku da postupi u skladu sa zamolnicama koje uključuju izricanje privremenih mjera.
2. U slučaju većeg broja zamolnica iz odjeljka 4. ovog poglavlja, zamoljena stranka razmatra mogućnost konzultacija sa strankama moliteljicama.

Članak 40.
OBVEZA NAVOĐENJA RAZLOGA

Zamoljena stranka navodi razloge za svaku odluku o odbijanju, odgodi ili uvjetovanju bilo kakve suradnju prema ovom poglavlju.

Članak 41.
INFORMACIJE

1. Zamoljena stranka žurno obavještava stranku moliteljicu o:
a. radnji poduzetoj po zamolnici sukladno ovom poglavlju,
b. konačnim rezultatima radnje provedene na temelju zamolnice,
c. odluci o odbijanju, odgodi ili uvjetovanju, u cijelosti ili djelomice, bilo kakve suradnje u skladu s ovim poglavljem,
d. svim okolnostima koje onemogućuju izvršenje tražene radnje ili za koje je vjerojatno da će je bitno odgoditi i
e. u slučaju privremenih mjera poduzetih u skladu sa zamolnicama prema odjeljcima 2. ili 3. ovog poglavlja, onim odredbama svog domaćeg prava koje bi automatski dovele do ukidanja privremene mjere.
2. Stranka moliteljica žurno obavještava zamoljenu stranku o:
a. svakom naknadnom preispitivanju, odluci ili nekoj drugoj činjenici zbog koje nalog za oduzimanje prestaje biti ovršan, u cijelosti ili djelomice i
b. svakoj promjeni, stvarnoj ili pravnoj, zbog koje bilo kakva radnja u skladu s ovim poglavljem više nije opravdana.
3. Ako stranka, na temelju istog naloga za oduzimanje, zahtijeva oduzimanje kod više stranaka, ona o zamolnici obavještava sve stranke na koje se odnosi izvršenje naloga.

Članak 42.
OGRANIČENJE KORIŠTENJA

1. Zamoljena stranka može izvršenje zamolnice uvjetovati time da tijela stranke moliteljice dobivene podatke ili dokaze neće koristiti ili prosljeđivati, bez njezinog prethodnog pristanka, u svrhe drugih istraga ili postupaka, osim onih navedenih u zamolnici.
2. Svaka država ili Europska zajednica može, u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, izjaviti da, bez njezinog prethodnog pristanka, tijela stranke moliteljice ne mogu koristiti ili prosljeđivati podatke ili dokaze koje im pruže u skladu s ovim poglavljem u svrhe drugih istraga ili postupaka osim onih navedenih u zamolnici.

Članak 43.
TAJNOST

1. Stranka moliteljica može tražiti da zamoljena stranka štiti tajnost činjenica i sadržaja zamolnice, osim u mjeri koja je potrebna za izvršenje zamolnice. Ako zamoljena stranka ne može postupiti u skladu sa zahtjevom tajnosti, o tome žurno obavještava stranku moliteljicu.
2. Stranka moliteljica čuva, ako to nije u suprotnosti s temeljnim načelima njezinog nacionalnog zakonodavstva i ako je tako zatraženo, tajnost svih dokaza i podataka koje joj je dostavila zamoljena stranka, osim u mjeri u kojoj je njihovo otkrivanje nužno za istrage ili postupke opisane u zamolnici.
3. U skladu s odredbama njezinog domaćeg prava, stranka koja je primila informaciju u skladu s člankom 20. koja je dostavljena na vlastitu inicijativu, postupa sukladno zahtjevu o tajnosti koji zatraži stranka koja je dostavila informaciju. Ako druga stranka ne može postupiti u skladu s takvim zahtjevom, o tome žurno obavještava stranku koja šalje informaciju.

Članak 44.
TROŠKOVI

Redovne troškove postupanja po zamolnici snosi zamoljena stranka. Ako su potrebni znatni ili izvanredni troškovi kako bi se postupilo po zamolnici, stranke se savjetuju radi dogovaranja o uvjetima pod kojima će se zamolnica ispuniti te kako će se podmiriti troškovi.

Članak 45.
NAKNADA ŠTETE

1. Kada osoba pokrene sudski postupak radi utvrđivanja odgovornosti za štetu koja je nastala kao posljedica činjenja ili propusta vezano uz suradnju prema ovom poglavlju, dotične stranke razmatraju mogućnost međusobnog savjetovanja, ukoliko je potrebno, kako bi utvrdile kako raspodijeliti iznos troškova.
2. Stranka protiv koje je pokrenut postupak za naknadu štete nastoji obavijestiti drugu stranku o tom postupku, ako bi ta stranka mogla imati interes u tom slučaju.

Poglavlje V.
SURADNJA IZMEĐU FOJ-a
Članak 46.
SURADNJA IZMEĐU FOJ-a

1. Stranke osiguravaju da FOJ-e, kako su utvrđene u ovoj Konvenciji, surađuju u cilju suzbijanja pranja novca, da bi prikupile i analizirale, ili, po potrebi, istražile u okviru FOJ-a važne informacije o svakoj činjenici koja bi mogla ukazati na pranje novca u skladu s njihovim nacionalnim ovlastima.
2. U smislu stavka 1., svaka stranka osigurava da FOJ-e razmjenjuju, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev, u skladu s ovom Konvencijom ili u skladu s postojećim ili budućim memorandumima o suglasnosti koji su usklađeni s ovom Konvencijom, sve dostupne informacije koje bi mogle biti od važnosti za obradu ili analizu podataka ili, ukoliko je potrebno, za istragu koju provode FOJ-e glede financijskih transakcija vezanih uz pranje novca i uključene fizičke ili pravne osobe.
3. Svaka stranka osigurava da obavljanje zadaća FOJ-a u skladu s ovim člankom ne utječe njihov unutarnji položaj, bez obzira da li se radi o upravnim, policijskim ili pravosudnim tijelima.
4. Uz svaki zahtjev upućen u skladu s ovim člankom prilaže se kratka izjava koja sadrži bitne činjenice poznate FOJ-u koji upućuje zamolbu. FOJ je dužan u zahtjevu navesti na koji će način zatražen podatak biti korišten.
5. Kada je zahtjev postavljen u skladu s ovim člankom, FOJ koji je primio zamolbu dostavlja sve bitne informacije, uključujući dostupne financijske informacije te zatražene policijske informacije, koje su zatražene u zahtjevu, bez traženja formalnog zahtjeva u skladu s važećim konvencijama ili sporazumima između stranaka.
6. FOJ može odbiti otkriti informaciju koja bi naštetila kaznenoj istrazi koja se vodi u zamoljenoj stranci ili, u iznimnim okolnostima, ako bi otkrivanje informacije bilo očigledno u suprotnosti sa zakonitim interesima konkretne fizičke ili pravne osobe ili stranke ili na neki drugi način ne bi bilo u skladu s temeljnim načelima nacionalnog zakonodavstva zamoljene stranke. Svako takvo odbijanje odgovarajuće se objašnjava FOJ-u koji je zatražio informaciju.
7. Informacije ili dokumenti dobiveni u skladu s ovim člankom koriste se samo u svrhe utvrđene u stavku 1. Informacije koje dostavi FOJ neke druge stranke ne daju se trećoj strani, niti ih smije FOJ koji ih je primio koristiti, bez prethodnog pristanka FOJ-a koji ih je dostavio, u neke druge svrhe osim u svrhu analize.
8. Prilikom prosljeđivanja podataka i dokumenata u skladu s ovim člankom, FOJ pošiljatelj može nametnuti određena ograničenja i uvjete u vezi s korištenjem podataka u druge svrhe, osim za one koje su utvrđene u stavku 7. FOJ primatelj je dužan postupati u skladu s svim takvim ograničenjima ili uvjetima.
9. Ako stranka želi koristiti dobivene informacije ili dokumente u svrhu kaznene istrage ili kaznenog progona za potrebe navedene u stavku 7., FOJ pošiljatelj ne može uskratiti svoj pristanak na takvo korištenje osim ako to ne čini na temelju ograničenja u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom ili uvjeta navedenih u stavku 6. Svako uskraćivanje davanja pristanka mora biti valjano objašnjeno.
10. FOJ-e poduzimaju sve potrebne mjere, uključujući i mjere osiguranja, kako bi osigurale da druga tijela, službe ili odjeli nemaju pristup podacima poslanim sukladno ovom članku.
11. Dostavljena informacija se čuva, u skladu s Konvencijom Vijeća Europe od 28. siječnja 1981. za zaštitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka (ETS br. 108) i uzimajući u obzir Preporuku Odbora ministara Vijeća Europe br. R(87) 15 od 15. rujna 1987. o korištenju osobnih podataka u policijskom sektoru, najmanje istim onim pravilima o tajnosti i zaštiti osobnih podataka, koja se primjenjuju prema nacionalnom zakonodavstvu koje se odnosi na FOJ koji je postavio zahtjev.
12. FOJ koji je poslao informaciju može se opravdano raspitivati u vezi s korištenjem dobivenih podataka, a FOJ koji je tu informaciju primio, kada je god to izvedivo, dostavlja takvu traženu povratnu informaciju.
13. Stranke navode jedinicu koja je FOJ u smislu ovog članka.

Članak 47.
MEĐUNARODNA SURADNJA RADI ODGODE SUMNJIVIH TRANSAKCIJA

1. Svaka stranka usvaja one zakonodavne i druge mjere koje mogu biti potrebne da bi se dozvolilo FOJ-u poduzimanje hitnih radnji, na zahtjev stranog FOJ-a, radi obustave ili uskrate pristanka na obavljanje buduće transakcije na isti rok i pod istim uvjetima kakvi se primjenjuju u njegovom domaćem pravu na odgodu transakcija.
2. Radnje navedene u stavku 1. poduzimaju se ako je FOJ koji je zaprimio zahtjev uvjeren, nakon navođenja razloga od strane FOJ-a koji je uputio zahtjev, da:
a. je transakcija povezana s pranjem novca i da
b. bi transakcija bila obustavljena, ili bi bio uskraćen pristanak za obavljanje transakcije, da je transakcija bila navedena u izvješću o domaćoj sumnjivoj transakciji.

Poglavlje VI.
MEHANIZMI PRAĆENJA I RJEŠAVANJE SPOROVA
Članak 48.
MEHANIZMI PRAĆENJA I RJEŠAVANJE SPOROVA

1. Konferencija stranaka (KS) odgovorna je za praćenje provedbe Konvencije. KS:
a. prati pravilnu provedbu Konvencije od strane stranaka,
b. na zahtjev stranke, daje mišljenje o svim pitanjima koja se tiču tumačenja i primjene Konvencije.
2. KS obavlja zadatke u skladu s gornjim stavkom 1. točkom a. koristeći se svim raspoloživim javnim sažecima Užeg odbora stručnjaka za procjenu mjera protiv pranja novca (Moneyval) (za zemlje u sklopu Moneyval-a) te svim raspoloživim javnim sažecima FATF-a (za zemlje u sklopu FATF-a), nadopunjenim, ukoliko je potrebno, povremenim upitnicima za samoocjenjivanje. Postupci praćenja bavit će se područjima obuhvaćenim ovom Konvencijom samo u vezi onih područja koja nisu obuhvaćena drugim mjerodavnim međunarodnim standardima na temelju kojih se provode uzajamna ocjenjivanja od strane FATF-a i Moneyvala.
3. Ukoliko KS zaključi da treba daljnje informacije u obavljanju svojih funkcija, povezuje se sa dotičnom strankom, koristeći se, ako tako zatraži KS, postupcima i mehanizmima Moneyvala. Dotična stranka zatim izvješćuje KS. KS na temelju toga odlučuje hoće li provesti dublju procjenu položaja dotične stranke. Ovo može, ali ne mora nužno, uključivati i posjet ocjenjivačkog tima zemlji.
4. U slučaju spora između stranaka vezano uz tumačenje ili primjenu Konvencije, one rješenje spora traže putem pregovora ili bilo kojeg drugog mirnog sredstva po njihovom izboru, uključujući i iznošenje spora pred KS-u, arbitražni sud čije su odluke obvezujuće za stranke, ili Međunarodni sud, već prema dogovoru konkretnih stranaka.
5. KS usvaja svoj poslovnik.
6. Glavni tajnik Vijeća Europe saziva KS najkasnije godinu dana nakon stupanja na snagu ove Konvencije. Nakon toga održavaju se redoviti sastanci KS-a u skladu s poslovnikom koji je usvojila KS.

Poglavlje VII.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 49.
POTPISIVANJE I STUPANJE NA SNAGU

1. Konvencija je otvorena za potpisivanje državama članicama Vijeća Europe, Europskoj zajednici i državama nečlanicama koje su sudjelovale u njenoj izradi. Te države ili Europska zajednica mogu izraziti svoj pristanak biti vezane:
a. potpisivanjem bez rezerve ratifikacije, prihvata ili odobrenja ili
b. potpisivanjem uz uvjet ratifikacije, prihvata ili odobrenja, nakon kojeg slijede ratifikacija, prihvat i odobrenje.
2. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju polažu se kod glavnog tajnika Vijeća Europe.
3. Ova Konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od datuma kada je šest potpisnica, od kojih su najmanje četiri države članice Vijeća Europe, iskazalo svoj pristanak biti vezane Konvencijom u skladu s odredbama stavka 1.
4. U odnosu na bilo koju potpisnicu koja naknadno izrazi svoj pristanak da bude vezana Konvencijom, Konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od datuma izražavanja njezinog pristanka da bude vezana Konvencijom u skladu s odredbama stavka 1.
5. Nijedna stranka Konvencije iz 1990. ne može ratificirati, prihvatiti ili odobriti ovu Konvenciju, a da se ne smatra vezanom najmanje onim odredbama koje odgovaraju odredbama Konvencije iz 1990. kojima je ona vezana.
6. Od njezinog stupanja na snagu, stranke Konvencije koje su u isto vrijeme stranke Konvencije iz 1990.:
a. u svojim međusobnim odnosima primjenjuju odredbe ove Konvencije,
b. nastavljaju primjenjivati odredbe Konvencije iz 1990. u svojim odnosima s drugim strankama navedene Konvencije, ali ne na ovu Konvenciju.

Članak 50.
PRISTUPANJE KONVENCIJI

1. Nakon stupanja na snagu ove Konvencije, Odbor ministara Vijeća Europe može, nakon savjetovanja sa strankama ove Konvencije, pozvati bilo koju državu koja nije članica Vijeća i koja nije sudjelovala u njezinoj izradi da pristupi ovoj Konvenciji, na temelju odluke donesene većinom glasova kako je predviđeno u članku 20. stavku d. Statuta Vijeća Europe i jednoglasnom odlukom predstavnika stranaka koji imaju pravo sudjelovati u radu Odbora.
2. U odnosu na svaku državu koja pristupa, Konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od dana polaganja isprave o pristupu kod glavnog tajnika Vijeća Europe.

Članak 51.
TERITORIJALNA PRIMJENA

1. Svaka država ili Europska zajednica može, u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, navesti područje ili područja na koje se Konvencija primjenjuje.
2. Svaka stranka može, u bilo koje vrijeme kasnije, na temelju izjave upućene glavnom tajniku Vijeća Europe, proširiti primjenu Konvencije na bilo koje drugo područje navedeno u izjavi. U odnosu na to područje, Konvencija stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od datuma kada je glavni tajnik zaprimio takvu izjavu.
3. Svaka izjava koja je dana u skladu s odredbama prethodnih dvaju stavaka, može se u odnosu na svako područje navedeno u takvoj izjavi, povući obaviješću upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe. Povlačenje stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od datuma kada je glavni tajnik zaprimio takvu obavijest.

Članak 52.
ODNOS S DRUGIM KONVENCIJAMA I SPORAZUMIMA

1. Ova Konvencija ne utječe na prava i obveze stranaka koji proizlaze iz međunarodnih mnogostranih instrumenata o posebnim pitanjima.
2. Stranke ove Konvencije mogu sklapati između sebe dvostrane ili mnogostrane sporazume o pitanjima koja su uređena ovom Konvencijom, u svrhu dopunjavanja ili jačanja njezinih odredaba ili lakše primjene načela koja su u njoj sadržana.
3. Ako su dvije ili više stranaka već sklopile sporazum ili ugovor u vezi s predmetom koji je uređen ovom Konvencijom ili na neki drugi način uspostavile odnos u pogledu tog predmeta, imaju pravo primijeniti taj sporazum ili ugovor ili urediti odnose u skladu s njima, umjesto Konvencije, ako on olakšava međunarodnu suradnju.
4. Ne dovodeći u pitanje cilj i svrhu ove Konvencije te ne dovodeći u pitanje njezinu potpunu primjenu od strane drugih stranaka, stranke koje su članice Europske unije, prilikom primjene Konvencije, primjenjuju u svojim međusobnim odnosima pravila Zajednice i Europske unije, ako postoje pravila Zajednice ili Europske unije koja uređuju određeni predmet, a koja se mogu primijeniti na određeni slučaj.

Članak 53.
IZJAVE I REZERVE

1. Svaka država ili Europska zajednica može, u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, uputiti jednu ili više izjava predviđenih u članku 3. stavku 2., članku 9. stavku 4., članku 17. stavku 5., članku 24. stavku 3., članku 31. stavku 2., članku 35. stavcima 1. i 3. i članku 42. stavku 2.
2. Svaka država ili Europska zajednica može također u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, izjavom upućenom glavnom tajniku, staviti rezervu na primjenu, djelomice ili u cijelosti, odredaba članka 7., stavka 2. točke c., članka 9. stavka 6., članka 46. stavka 5. i članka 47.
3. Svaka država ili Europska zajednica može u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu izjaviti na koji način namjerava primijeniti članke 17. i 19. ove Konvencije, osobito uzimajući u obzir međunarodne sporazume na području međunarodne suradnje u kaznenim stvarima. Dužna je obavijestiti glavnog tajnika o svakoj promjeni ove informacije.
4. Svaka država ili Europska zajednica može u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, izjaviti:
a. da neće primjenjivati članak 3. stavak 4. ove Konvencije ili
b. da će članak 3. stavak 4. ove Konvencije primjenjivati samo djelomično ili
c. način na koji namjerava primjenjivati članak 3. stavak 4. ove Konvencije
One obavještavaju glavnog tajnika o svakoj promjeni ove informacije.
5. Nikakve se druge rezerve ne mogu staviti.
6. Svaka stranka koja je stavila rezervu u skladu s ovim člankom, može ju povući, u potpunosti ili djelomice, obaviješću upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe. Povlačenje stupa na snagu datumom primitka takve obavijesti od strane glavnog tajnika.
7. Stranka koja je stavila rezervu u vezi s nekom odredbom ove Konvencije ne može tražiti da druga stranka primjenjuje tu odredbu; može, međutim, ako je njezina rezerva djelomična ili uvjetovana, tražiti primjenu te odredbe u onoj mjeri u kojoj ju je sama prihvatila.

Članak 54.
IZMJENE I DOPUNE

1. Izmjene i dopune Konvencije može predložiti svaka stranka, a priopćuje ih glavni tajnik Vijeća Europe državama članicama Vijeća Europe, Europskoj zajednici te svakoj državi nečlanici koja je pristupila ili koja je pozvana da pristupi ovoj Konvenciji u skladu s odredbama članka 50.
2. Svaka izmjena i dopuna koju stranka predloži priopćuje se Europskom odboru za pitanja kriminaliteta (CDPC) koji svoje mišljenje o toj predloženoj izmjeni i dopuni predaje Odboru ministara.
3. Odbor ministara razmatra predloženu izmjenu i dopunu te mišljenje CDPC-a, te može usvojiti tu izmjenu i dopunu većinom glasova, kako je predviđeno člankom 20. stavkom d. Statuta Vijeća Europe.
4. Tekst svih izmjena i dopuna koje je usvojio Odbor ministara u skladu sa stavkom 3. ovoga članka prosljeđuje se strankama na prihvaćanje.
5. Sve izmjene i dopune usvojene u skladu sa stavkom 3. ovog članka stupaju na snagu tridesetog dana nakon što su sve stranke obavijestile glavnog tajnika o njihovom prihvaćanju.
6. Kako bi se ažurirale kategorije kaznenih djela navedene u prilogu te kako bi se izmijenio i dopunio članak 13., sve stranke ili Odbor ministara mogu predložiti izmjene i dopune. Strankama ih priopćuje glavni tajnik Vijeća Europe.
7. Nakon savjetovanja sa strankama koje nisu članice Vijeća Europe i, po potrebi, CDPC-a, Odbor ministara može usvojiti izmjenu i dopunu predloženu u skladu sa stavkom 6. većinom glasova kako je predviđeno člankom 20.d. Statuta Vijeća Europe. Izmjena i dopuna stupa na snagu nakon proteka godine dana od datuma kada je proslijeđena strankama. Tijekom ovog razdoblja, svaka stranka može notificirati glavnom tajniku moguće prigovore u vezi sa stupanjem na snagu takve izmjene i dopune.
8. Ako jedna trećina stranaka priopći glavnom tajniku prigovor u vezi sa stupanjem na snagu izmjene i dopune, izmjena i dopuna ne stupa na snagu.
9. Ako manje od jedne trećine stranaka priopći prigovor, izmjena i dopuna stupa na snagu za one stranke koje nisu notificirale prigovor.
10. Kada izmjena i dopuna jednom stupi na snagu u skladu sa stavcima 6. do 9. ovog članka, a stranka je priopćila prigovor u vezi s njim, ova izmjena i dopuna stupa na snagu u odnosu na dotičnu stranku prvog dana mjeseca koji slijedi nakon datuma kad je dotična stranka glavnom tajniku Vijeća Europe notificirala svoj prihvat. Stranka koja je uložila prigovor može ga povući u bilo kojem trenutku tako da tu odluku priopći glavnom tajniku Vijeća Europe.
11. Ako je Odbor ministara usvojio izmjenu i dopunu, država ili Europska zajednica ne može izraziti svoj pristanak da budu vezane Konvencijom, bez istodobnog prihvaćanja te izmjene i dopune.

Članak 55.
OTKAZIVANJE

1. Svaka stranka može, u bilo kojem trenutku, otkazati ovu Konvenciju obaviješću upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe.
2. Otkaz stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od datuma kad je glavni tajnik zaprimio obavijest.
3. Ova Konvencija, međutim, nastavlja se primjenjivati na provedbu, u skladu s člankom 23., oduzimanja za koje je upućena zamolnica u skladu s odredbama ove Konvencije prije datuma stupanja otkaza na snagu.

Članak 56.
OBAVIJESTI

Glavni tajnik Vijeća Europe obavještava države članice Vijeća Europe, Europsku zajednicu, države nečlanice koje su sudjelovale u izradi Konvencije, svaku državu pozvanu da joj pristupi te sve druge stranke Konvencije o:
a. svakom potpisivanju,
b. polaganju svake isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu,
c. svakom datumu stupanja na snagu Konvencije u skladu s člancima 49. i 50.,
d. svakoj izjavi ili rezervi u skladu s člankom 53.,
e. svakom drugom aktu, obavijesti ili priopćenju u vezi s Konvencijom.
U potvrdu toga su niže potpisani, za to propisno ovlašteni, potpisali ovu Konvenciju.
Sastavljeno u Varšavi, 16. svibnja 2005. godine na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku, koji će se položiti u arhive Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerene preslike svakoj državi članici Vijeća Europe, Europskoj zajednici, državama nečlanicama koje su sudjelovale u izradi Konvencije te svim državama pozvanim da joj pristupe.

PRILOG
a. sudjelovanje u grupi koja se bavi organiziranim kriminalom i protupravna naplata;
b. terorizam, uključujući i financiranje terorizma;
c. trgovina ljudima i krijumčarenje migranata;
d. seksualno iskorištavanje, uključujući seksualno iskorištavanje djece;
e. nezakonita trgovina opojnim drogama i psihotropnim tvarima;
f. nezakonita trgovina oružjem;
g. nezakonita trgovina ukradenom i drugom robom;
h. korupcija i podmićivanje;
i. prijevara;
j. krivotvorenje novca;
k. krivotvorenje i piratska proizvodnja proizvoda;
l. kazneno djelo protiv okoliša;
m. ubojstvo, teška tjelesna ozljeda;
n. otmica, protupravno oduzimanje slobode te uzimanje talaca;
o. razbojništvo ili krađa;
p. krijumčarenje;
q. iznuda;
r. krivotvorenje;
s. piratstvo; i
t. trgovanje povlaštenim podacima i manipulacija tržištem.
Članak 3.
Republika Hrvatska priopćit će na Konvenciju iz članka 1. ovoga Zakona, prilikom polaganja isprave o ratifikaciji, sljedeće izjave:
IZJAVA
vezana uz članak 24. Konvencije
Sukladno članku 24. stavku 3. Konvencije, Republika Hrvatska izjavljuje da se članak 24. stavak 2. Konvencije primjenjuje samo u skladu s ustavnim načelima i temeljnim načelima pravnog poretka Republike Hrvatske.
IZJAVA
vezana uz članak 33. Konvencije
Sukladno članku 33. stavku 2. Konvencije Republika Hrvatska izjavljuje da su središnja tijela, određena sukladno stavku 1. članka 33. Konvencije, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, Uprava kriminalističke policije, Ilica 335, Zagreb i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Gajeva 30a, Zagreb.
IZJAVA
vezana uz članak 35. Konvencije
Sukladno članku 35. stavku 3. Konvencije Republika Hrvatska izjavljuje da zamolnice i dokazne isprave uz takve zamolnice trebaju biti popraćene prijevodom na hrvatski jezik, odnosno ukoliko to nije moguće, na engleski jezik.
IZJAVA
vezana uz članak 42. Konvencije
Sukladno članku 42. stavku 2. Konvencije Republika Hrvatska izjavljuje da, bez njezinog prethodnog pristanka, tijela stranke moliteljice ne mogu koristiti ili prosljeđivati podatke ili dokaze u svrhe drugih istraga ili postupaka osim onih navedenih u zamolnici.

Članak 4.

Provedba ovoga Zakona u djelokrugu je središnjih tijela državne uprave nadležnih za poslove pravosuđa, unutarnjih poslova, financija, te u djelokrugu pravosudnih tijela.

Članak 5.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona Konvencija iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi u odnosu na Republiku Hrvatsku te će se podatak o njezinom stupanju na snagu objaviti sukladno odredbi članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.

Članak 6.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 215-01/08-01/03
Zagreb, 15. srpnja 2008.

HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.