Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova

NN 12/2008 (29.12.2008.), Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova

DRŽAVNI ZAVOD ZA INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO

158

Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republike Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« br. 12/93 odnosno 3/99),) Državni zavod za intelektualno vlasništvo objavljuje u izvorniku na engleskom i u prijevodu na hrvatskom jeziku

Ovjereni primjerak

Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova (1891) sa svim izmjenama i dopunama koje su bile na snazi 8. listopada 1991. godine (uključivo sa zadnjim izmjenama od 28. 9. 1979. godine kojie su stupile na snagu 23. listopada 1983.)

MADRIDSKI SPORAZUM O MEĐUNARODNOJ REGISTRACIJI ŽIGOVA

od 14. travnja 1891. godine, revidiran u Bruxellesu 14. prosinca 1900. godine, u Washingtonu 2. lipnja 1911. godine, u Haagu 6. studenoga 1925. godine, u Londonu 2. lipnja 1934. godine, u Nici 15. lipnja 1957. godine, u Stockholmu 14. srpnja 1967. godine te izmijenjen i dopunjen 28. rujna 1979. godine

Članak 1.

[OSNIVANJE POSEBNE UNIJE; PODNOŠENJE ŽIGOVA MEĐUNARODNOM UREDU; DEFINICIJA ZEMLJE PODRIJETLA]

(1) Zemlje na koje se primjenjuje ovaj Sporazum čine Posebnu uniju za međunarodnu registraciju žigova.

(2) Državljani svake zemlje ugovornice mogu u svim drugim zemljama strankama ovoga Sporazuma osigurati zaštitu svojih žigova koji se primjenjuju na proizvode ili usluge, a koji su registrirani u zemlji podrijetla, podnošenjem prijava spomenutih žigova Međunarodnom uredu za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: Međunarodni ured) iz Konvencije o osnivanju Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: Organizacija) posredstvom ureda zemlje podrijetla.

(3) Zemljom podrijetla smatra se zemlja Posebne unije u kojoj podnositelj prijave ima stvarno i djelatno industrijsko ili trgovačko poduzeće; ako nema takvo poduzeće u nekoj zemlji Posebne unije, zemljom podrijetla smatra se zemlja Posebne unije u kojoj podnositelj prijave ima prebivalište; ako nema prebivalište u Posebnoj uniji, a državljanin je neke zemlje Posebne unije, zemljom podrijetla smatra se zemlja čiji je državljanin podnositelj prijave.

Članak 2.

[UPUĆIVANJE NA ČLANAK 3. PARIŠKE KONVENCIJE (ISTI POSTUPAK PREMA ODREĐENIM KATEGORIJAMA OSOBA I DRŽAVLJANIMA ZEMALJA UNIJE)]

Prema državljanima zemalja koje nisu pristupile ovom Sporazumu, a koji na teritoriju Posebne unije utemeljene ovim Sporazumom ispunjavaju uvjete utvrđene člankom 3. Pariške konvencije za zaštitu industrijskoga vlasništva, mora se postupati na isti način na koji se postupa prema državljanima zemalja ugovornica.

Članak 3.

[SADRŽAJ PRIJAVE ZA MEĐUNARODNU REGISTRACIJU]

(1) Svaka prijava za međunarodnu registraciju mora biti podnesena na obrascu propisanome Pravilnikom; ured zemlje podrijetla žiga dužan je potvrditi da podaci u toj prijavi odgovaraju podacima iz nacionalnog registra te navesti datum i broj prijave žiga i njegove registracije u zemlji podrijetla, kao i datum prijave za međunarodnu registraciju.

(2) Podnositelj prijave mora navesti proizvode ili usluge za koje se traži zaštita žiga kao i, ako je moguće, odgovarajući razred ili razrede prema klasifikaciji ustanovljenoj Nicanskim sporazumom o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova. Ako podnositelj prijave to ne učini, Međunarodni ured razvrstava proizvode ili usluge u odgovarajuće razrede spomenute klasifikacije. Naznaku razreda koju je naveo podnositelj prijave kontrolira Međunarodni ured u suradnji s nacionalnim uredom. U slučaju nesuglasja u mišljenju nacionalnog ureda i Međunarodnog ureda, mjerodavno je mišljenje Međunarodnog ureda.

(3) Ako podnositelj prijave zahtijeva zaštitu boje kao razlikovnog elementa svojega žiga, on mora:

1. navesti tu činjenicu, i svojoj prijavi dodati napomenu navodeći boju ili kombinaciju boja za koju zahtijeva zaštitu;

2. priložiti svojoj prijavi primjerke u boji spomenutoga žiga, koji se prilažu uz obavijest Međunarodnog ureda. Broj tih primjeraka određen je Pravilnikom.

(4) Međunarodni ured odmah registrira žigove za koje su prijave podnesene u skladu s člankom 1. Registracija nosi datum prijave za međunarodnu registraciju u zemlji podrijetla, ako je Međunarodni ured prijavu primio u roku od dva mjeseca od toga datuma. Ako Međunarodni ured ne primi prijavu u tom roku upisuje ju onoga dana kad ju primi. Međunarodni ured bez odgode o toj registraciji obavješćuje nacionalne urede na koje se ona odnosi. Registrirani žigovi objavljuju se u periodičnom Glasilu koje izdaje Međunarodni ured, na temelju podataka iz prijave za registraciju. Što se tiče žigova koji sadržavaju neki figurativni element ili poseban oblik slova, Pravilnikom je propisano mora li podnositelj prijave priložiti kliše ili ne mora.

(5) Radi davanja publiciteta registriranim žigovima u zemljama ugovornicama, svaki nacionalni ured prima od Međunarodnog ureda određeni broj besplatnih primjeraka spomenute publikacije i određeni broj tih primjeraka po sniženoj cijeni, razmjerno broju jedinica navedenom u članku 16. stavku 4. točki a) Pariške konvencije za zaštitu industrijskoga vlasništva, pod uvjetima utvrđenim Pravilnikom. Taj se publicitet smatra dostatnim u svim zemljama ugovornicama i nikakav drugi ne smije se zahtijevati od podnositelja prijave.

Članak 3.bis.

[»TERITORIJALNO OGRANIČENJE«]

(1) Svaka zemlja ugovornica može u svakom trenutku pisanim putem obavijestiti glavnog direktora Organizacije (u daljnjem tekstu: glavni direktor) da se zaštita koja proistječe iz međunarodne registracije proširuje na tu zemlju samo na izričit zahtjev nositelja žiga.

(2) Ta obavijest ima učinak istekom šest mjeseci od datuma na koji ju je glavni direktor priopćio ostalim zemljama ugovornicama.

Članak 3.ter.

[ZAHTJEV ZA »TERITORIJALNO PROŠIRENJE«]

(1) Svaki zahtjev za proširenje zaštite koja proistječe iz međunarodne registracije na zemlju koja se koristi pravom iz članka 3.bis. mora biti posebno naveden u prijavi iz članka 3. stavka 1.

(2) Svaki zahtjev za teritorijalno proširenje koji se podnosi nakon međunarodne registracije mora biti podnesen posredstvom ureda zemlje podrijetla na obrascu propisanome Pravilnikom. Međunarodni ured odmah ga upisuje u registar i o njemu bez odgode obavješćuje nacionalni ured ili urede na koje se odnosi. Taj se zahtjev objavljuje u periodičnom glasilu koje izdaje Međunarodni ured. Takvo teritorijalno proširenje vrijedi od datuma njegova upisa u međunarodni registar; prestaje vrijediti prestankom međunarodne registracije žiga na koju se odnosi.

Članak 4.

[UČINCI MEĐUNARODNE REGISTRACIJE]

(1) Računajući od datuma tako izvršene registracije pri Međunarodnom uredu u skladu s odredbama iz članaka 3. i 3.ter., zaštita žiga u svakoj zemlji ugovornici u kojoj je zatražena ista je kao da je prijava žiga izravno podnesena u toj zemlji. Naznaka razreda proizvoda ili usluga predviđena člankom 3. ne obvezuje zemlje ugovornice glede određivanja opsega zaštite žiga.

(2) Svaki žig koji je bio predmetom međunarodne registracije uživa pravo prvenstva predviđeno člankom 4. Pariške konvencije za zaštitu industrijskoga vlasništva, bez obveze ispunjavanja formalnosti predviđenih u odjeljku D toga članka.

Članak 4.bis.

[ZAMJENA MEĐUNARODNE REGISTRACIJE RANIJIM NACIONALNIM REGISTRACIJAMA]

(1) Kada je neki žig čija je prijava već podnesena u jednoj zemlji ugovornici ili u više njih kasnije registriran pri Međunarodnom uredu na ime istoga nositelja prava ili njegova sljednika, smatra se da međunarodna registracija zamjenjuje ranije nacionalne registracije, bez utjecaja na bilo koja prava stečena tim ranijim registracijama.

(2) Nacionalni ured dužan je, na zahtjev, zabilježiti međunarodnu registraciju u svojim registrima.

Članak 5.

[ODBIJANJE OD STRANE NACIONALNIH UREDA]

(1) U zemljama u kojima zakonodavstvo to dopušta, uredi koje Međunarodni ured obavijesti o registraciji žiga ili o zahtjevu za proširenje zaštite podnesenom u skladu s člankom 3.ter., imaju pravo izjaviti da zaštita toga žiga ne može biti odobrena na njihovu teritoriju. Svako takvo odbijanje može se temeljiti samo na razlozima koji bi se primijenili, u skladu s Pariškom konvencijom za zaštitu industrijskoga vlasništva, u postupku po prijavi žiga za nacionalnu registraciju. Međutim, zaštita ne smije biti odbijena, čak ni djelomično, samo iz razloga što nacionalno zakonodavstvo dopušta registraciju samo za ograničen broj razreda ili za ograničen broj proizvoda i usluga.

(2) Uredi koji se žele koristiti tim pravom moraju dostaviti Međunarodnom uredu obavijest o svojem odbijanju, navodeći sve razloge za odbijanje, u roku predviđenome njihovim nacionalnim zakonom, a najkasnije prije isteka godine dana računajući od datuma međunarodne registracije žiga ili zahtjeva za proširenje zaštite podnesenog u skladu s člankom 3.ter.

(3) Međunarodni ured prosljeđuje, bez odgode, po jedan primjerak tako dostavljene obavijesti o odbijanju uredu zemlje podrijetla i nositelju žiga ili njegovu zastupniku, ako je spomenuti nacionalni ured priopćio Međunarodnom uredu podatke o zastupniku. Zainteresirana stranka ima ista pravna sredstva kao da je prijavu podnijela izravno u zemlji u kojoj je zaštita odbijena.

(4) Razloge za odbijanje žiga Međunarodni ured priopćava svim zainteresiranim strankama koje to zatraže.

(5) Nacionalni uredi koji u gore spomenutom roku od najviše jedne godine ne dostave Međunarodnom uredu nikakvu odluku o privremenom ili konačnom odbijanju vezanom uz registraciju žiga ili uz zahtjev za proširenje zaštite gube pravo predviđeno stavkom 1. ovoga članka u odnosu na žig o kojemu je riječ.

(6) Nadležna tijela ne smiju proglasiti međunarodni žig ništavim, a da nositelju žiga nije pravodobno pružena mogućnost da brani svoja prava. Obavijest o ništavosti dostavlja se Međunarodnom uredu.

Članak 5.bis.

[DOKUMENTACIJA S DOKAZIMA O ZAKONITOSTI UPORABE NEKIH ELEMENATA ŽIGA]

Dokumentacija s dokazima o zakonitosti uporabe nekih elemenata koje žig sadržava, kao što su: grbovi, štitovi, portreti, počasne oznake, titule, nazivi tvrtki, imena osoba, s iznimkom imena podnositelja prijave, ili drugi slični natpisi, a koje bi mogli zahtijevati uredi zemalja ugovornica, oslobođeni su svake ovjere ili potvrde, osim potvrde od strane ureda zemlje podrijetla.

Članak 5.ter.

[PRIJEPIS PODATAKA IZ REGISTRA; PRETRAŽIVANJA U ODNOSU NA PRIJAVU; IZVACI IZ MEĐUNARODNOGA REGISTRA]

(1) Međunarodni ured izdaje svakome tko to zatraži, uz naplatu pristojbe utvrđene Pravilnikom, prijepis podataka iz registra koji se odnose na određeni žig.

(2) Međunarodni ured može također, uz naplatu, obavljati pretraživanja prvenstva među međunarodnim žigovima.

(3) Izvaci iz međunarodnoga registra zatraženi radi predočenja u nekoj od zemalja ugovornica oslobođeni su svake ovjere.

Članak 6.

[TRAJANJE MEĐUNARODNE REGISTRACIJE; NEOVISNOST MEĐUNARODNE REGISTRACIJE; PRESTANAK ZAŠTITE U ZEMLJI PODRIJETLA]

(1) Žig se pri Međunarodnom uredu registrira za razdoblje od dvadeset godina, s mogućnošću produženja vrijednosti pod uvjetima navedenim u članku 7.

(2) Nakon isteka roka od pet godina od datuma međunarodne registracije, ta registracija postaje neovisna o nacionalnom žigu registriranom prije toga u zemlji podrijetla, što je podložno sljedećim odredbama.

(3) Nije dopušteno pozivati se, u cijelosti ili djelomično, na zaštitu koja proistječe iz međunarodne registracije, bez obzira na to je li ta registracija bila predmetom prijenosa prava ili nije, ako u roku od pet godina od datuma međunarodne registracije, nacionalni žig, prije toga registriran u zemlji podrijetla u smislu članka 1., više ne uživa, u cijelosti ili djelomično, zakonsku zaštitu u toj zemlji. Ta se odredba primjenjuje i u slučaju kad ta zakonska zaštita kasnije prestane zbog sudskoga spora pokrenutoga prije isteka razdoblja od pet godina.

(4) U slučaju brisanja žiga po zahtjevu nositelja ili po službenoj dužnosti, ured zemlje podrijetla zahtijeva brisanje žiga od strane Međunarodnog ureda, koji to i čini. Dođe li do sudskoga spora, spomenuti ured dostavlja Međunarodnom uredu, po službenoj dužnosti ili na zahtjev tužitelja, primjerak tužbe ili bilo koju drugu dokumentaciju s dokazima da je spor pokrenut, kao i primjerak pravomoćne sudske presude; Međunarodni ured o tome stavlja zabilješku u međunarodni registar.

Članak 7.

[PRODUŽJENJE VRIJEDNOSTI MEĐUNARODNE REGISTRACIJE]

(1) Svakoj se registraciji može produžiti vrijednost za razdoblje od dvadeset godina računajući od isteka prethodnoga razdoblja, uplatom samo osnovne pristojbe i, po potrebi, dodatnih i dopunskih pristojbi predviđenih člankom 8. stavkom 2.

(2) Produženje vrijednosti ne smije uključivati nikakve promjene u odnosu na posljednje stanje prethodne registracije.

(3) Prigodom prvoga produženja vrijednosti u skladu s odredbama Nicanskog akta od 15. lipnja 1957. godine ili ovog akta, moraju se prema Međunarodnoj klasifikaciji navesti razredi na koje se registracija odnosi.

(4) Šest mjeseci prije isteka razdoblja zaštite Međunarodni ured slanjem neslužbene obavijesti podsjeća nositelja žiga i njegova zastupnika na točan datum isteka toga roka.

(5) Uz naplatu pristojbe u uvećanom iznosu utvrđene Pravilnikom, odobrava se dodatni rok od šest mjeseci za produženje vrijednosti međunarodne registracije.

Članak 8.

[NACIONALNA PRISTOJBA; MEĐUNARODNA PRISTOJBA; PODJELA VIŠKA PRIHODA, DODATNIH PRISTOJBI I DOPUNSKIH PRISTOJBI]

(1) Ured zemlje podrijetla može, po vlastitoj odluci, utvrditi i u svoju korist naplaćivati nacionalnu pristojbu koju može zahtijevati od nositelja žiga za koji se traži međunarodna registracija ili produženje vrijednosti.

(2) Registracija žiga pri Međunarodnom uredu uvjetovana je prethodnom uplatom međunarodne pristojbe koja obuhvaća:

a) osnovnu pristojbu,

b) dodatnu pristojbu za svaki razred preko tri razreda Međunarodne klasifikacije u koje se razvrstavaju proizvodi ili usluge na koje se žig odnosi,

c) dopunsku pristojbu u slučaju svakoga zahtjeva za proširenje zaštite u smislu članka 3.ter.

(3) Međutim, ako je broj razreda proizvoda ili usluga utvrdio ili osporio Međunarodni ured, dodatna pristojba iz stavka 2. točke b) može se uplatiti u roku utvrđenom Pravilnikom ne dovodeći u pitanje datum registracije. Ako nakon isteka spomenutoga roka dodatna pristojba nije plaćena ili ako podnositelj prijave nije ograničio popis proizvoda ili usluga u zatraženom opsegu, smatra se da se od prijave za međunarodnu registraciju odustalo.

(4) Godišnji prihod od raznih primanja s naslova međunarodne registracije, osim onih predviđenih u stavku 2. točkama b) i c), Međunarodni ured dijeli u jednakim dijelovima zemljama strankama ovog akta, nakon što odbije troškove i izdatke nastale provedbom spomenutog akta. Ako u trenutku njegova stupanja na snagu ovaj akt neka zemlja još nije ratificirala ili mu nije pristupila, ona do dana stupanja na snagu svoje ratifikacije ili svojega pristupa ima pravo na udio u višku prihoda izračunatoga na temelju ranijeg akta koji se na nju primjenjuje.

(5) Iznosi koji proizlaze iz dodatnih pristojbi predviđenih u stavku 2. točki b) dijele se nakon isteka svake godine zemljama strankama ovog akta ili Nicanskog akta od 15. lipnja 1957. godine, razmjerno broju žigova za koje je zatražena zaštita u svakoj od njih tijekom te godine, a taj se broj, kad je riječ o zemljama koje obavljaju prethodno ispitivanje, množi s koeficijentom koji je određen Pravilnikom. Ako u trenutku njegova stupanja na snagu ovaj akt neka zemlja još nije ratificirala ili mu nije pristupila, ona, do datuma stupanja na snagu svoje ratifikacije ili svojega pristupa, ima pravo na raspodjelu iznosa izračunatih na temelju Nicanskog akta.

(6) Iznosi koji proizlaze iz dopunskih pristojbi predviđenih u stavku 2. točki c) dijele se prema odredbama iz stavka 5. zemljama koje su se koristile pravom predviđenom u članku 3.bis. Ako u trenutku njegova stupanja na snagu ovaj akt neka zemlja još nije ratificirala ili mu nije pristupila, ona, do datuma stupanja na snagu svoje ratifikacije ili svojega pristupa, ima pravo na raspodjelu iznosa izračunatih na temelju Nicanskog akta.

Članak 8.bis.

[ODRICANJE OD ZAŠTITE U JEDNOJ ZEMLJI ILI U VIŠE NJIH]

Osoba na čije je ime upisana međunarodna registracija može se u svakom trenutku odreći zaštite u jednoj zemlji ugovornici ili u više njih izjavom podnesenom uredu svoje zemlje, a radi njezina dostavljanja Međunarodnom uredu, koji o njoj obavješćuje zemlje u odnosu na koje je odricanje izvršeno. Ta izjava ne podliježe nikakvoj pristojbi.

Članak 9.

[PROMJENE U NACIONALNIM REGISTRIMA KOJE SE TIČU I MEĐUNARODNE REGISTRACIJE; OGRANIČENJE POPISA PROIZVODA I USLUGA NAVEDENIH U MEĐUNARODNOJ REGISTRACIJI; DODAVANJE TOM POPISU; ZAMJENE U TOM POPISU]

(1) Isto tako, ured zemlje nositelja međunarodne registracije mora Međunarodni ured obavijestiti o svim poništajima, brisanjima, odricanjima, prijenosima prava i drugim promjenama na žigu upisanim u nacionalni registar, ako se te promjene tiču i međunarodne registracije.

(2) Međunarodni ured upisuje te promjene u međunarodni registar, o njima obavješćuje urede zemalja ugovornica i objavljuje ih u svojem Glasilu.

(3) Isto se tako postupa kada osoba na čije je ime upisana međunarodna registracija zahtijeva ograničenje popisa proizvoda ili usluga na koje se registracija odnosi.

(4) Ti postupci mogu biti podložni uplati pristojbe, koja je utvrđena Pravilnikom.

(5) Naknadno dodavanje popisu novih proizvoda ili usluga može se postići samo podnošenjem nove prijave u skladu s odredbama iz članka 3.

(6) Zamjena jednoga proizvoda drugim proizvodom ili jedne usluge drugom uslugom smatra se dodavanjem.

Članak 9.bis.

[PRIJENOS MEĐUNARODNOGA ŽIGA KOJI IMA ZA POSLJEDICU PROMJENU ZEMLJE NOSITELJA]

(1) Kada je žig koji je upisan u međunarodni registar prenesen na osobu nastanjenu u drugoj zemlji ugovornici, a ne u zemlji osobe na čije je ime upisana međunarodna registriracija, ured zemlje osobe na čije je ime upisana međunarodna registracija mora o tom prijenosu obavijestiti Međunarodni ured. Međunarodni ured upisuje prijenos prava, o njemu obavješćuje druge urede i objavljuje ga u svojem Glasilu. Ako je prijenos prava izvršen prije isteka razdoblja od pet godina računajući od međunarodne registracije, Međunarodni ured mora zatražiti pristanak ureda zemlje novoga nositelja i objaviti, ako je to moguće, datum i broj registracije žiga u zemlji novoga nositelja.

(2) U međunarodni registar ne može se upisati nikakav prijenos žiga upisanoga u taj registar, ako je prijenos obavljen u korist osobe koja nema pravo podnijeti međunarodnu prijavu žiga.

(3) Ako prijenos prava nije moguće upisati u međunarodni registar ili zato što je zemlja novoga nositelja odbila dati pristanak ili zato što je spomenuti prijenos prava obavljen u korist osobe koja nema pravo podnijeti prijavu za međunarodnu registraciju, ured zemlje bivšega nositelja ima pravo zahtijevati od Međunarodnog ureda da taj žig izbriše iz međunarodnoga registra.

Članak 9.ter.

[PRIJENOS MEĐUNARODNOGA ŽIGA SAMO ZA JEDAN DIO REGISTRIRANIH PROIZVODA ILI USLUGA ILI SAMO ZA NEKE ZEMLJE UGOVORNICE; UPUĆIVANJE NA ČLANAK 6.QUARTER. PARIŠKE KONVENCIJE
(PRIJENOS ŽIGA)]

(1) Ako je Međunarodni ured obaviješten o prijenosu međunarodnoga žiga samo za jedan dio registriranih proizvoda ili usluga, on to upisuje u svoj registar. Svaka zemlja ugovornica ima pravo odbiti priznanje takva prijenosa prava ako su proizvodi ili usluge obuhvaćeni tako prenesenim dijelom slični onima za koje žig ostaje i dalje registriran u korist prenositelja prava.

(2) Međunarodni ured upisuje i prijenos međunarodnoga žiga u odnosu na samo jednu zemlju ugovornicu ili više njih.

(3) Ako u navedenim slučajevima dođe do promjene zemlje nositelja, ured zemlje novoga nositelja mora, ako se međunarodni žig prenosi prije isteka razdoblja od pet godina računajući od međunarodne registracije, dati svoj pristanak koji se zahtijeva u članku 9.bis.

(4) Odredbe iz gore navedenih stavaka primjenjuju se podložno članku 6.quarter. Pariške konvencije za zaštitu industrijskoga vlasništva.

Članak 9.quater.

[ZAJEDNIČKI URED VIŠE ZEMALJA UGOVORNICA; ZAHTJEV VIŠE ZEMALJA UGOVORNICA DA SE PREMA NJIMA POSTUPA KAO PREMA JEDNOJ ZEMLJI]

(1) Ako se više zemalja Posebne unije dogovori o provedbi unifikacije svojih nacionalnih zakonodavstava o žigu, mogu obavijestiti glavnoga direktora:

a) da se njihovi nacionalni uredi zamjenjuju zajedničkim uredom i

b) da se njihovi teritoriji smatraju jednom zemljom radi primjene svih odredaba koje prethode ovomu članku ili dijela tih odredaba.

(2) Takva obavijest ima učinak istekom šest mjeseci od datuma na koji ju glavni direktor dostavi ostalim zemljama ugovornicama.

Članak 10.

[SKUPŠTINA POSEBNE UNIJE]

(1) a) Posebna unija ima Skupštinu sastavljenu od zemalja koje su ovaj akt ratificirale ili su mu pristupile.

b) Vladu svake zemlje zastupa jedan izaslanik kojemu mogu pomagati zamjenici, savjetnici i stručnjaci.

c) Troškove svakog izaslanstva snosi vlada koja ga je imenovala, osim troškova puta i naknade boravka za jednog izaslanika svake zemlje članice, koji se plaćaju iz fondova Posebne unije.

(2) a) Skupština:

i) bavi se svim pitanjima koja se odnose na održavanje i razvoj Posebne unije i primjenu ovoga Sporazuma,

ii) daje Međunarodnom uredu upute u vezi s pripremama revizijskih konferencija, vodeći računa o primjedbama zemalja Posebne unije koje ovaj akt nisu ratificirale ili mu nisu pristupile,

iii) mijenja Pravilnik, što uključuje i utvrđivanje iznosa pristojbi navedenih u članku 8. stavku 2. i drugih pristojbi koje se odnose na međunarodnu registraciju,

iv) preispituje i odobrava izvješća i djelatnosti glavnoga direktora što se odnose na Posebnu uniju i daje mu sve potrebne upute o pitanjima iz nadležnosti Posebne unije,

v) određuje program, usvaja dvogodišnji proračun Posebne unije i odobrava njezine završne račune,

vi) usvaja financijski pravilnik Posebne unije,

vii) osniva odbore stručnjaka i radne skupine koje smatra potrebnima za ostvarivanje ciljeva Posebne unije,

viii) odlučuje kojim će se zemljama koje nisu članice Posebne unije i kojim će se međuvladinim i međunarodnim nevladinim organizacijama dopustiti nazočnost na njezinim sastancima kao promatračima,

ix) usvaja izmjene članaka od 10. do 13.,

x) poduzima sve druge odgovarajuće aktivnosti radi postizanja ciljeva Posebne unije,

xi) obavlja sve ostale funkcije u skladu s ovim Sporazumom.

b) O pitanjima koja su od interesa i za druge Unije kojima upravlja Organizacija, Skupština odlučuje nakon savjetovanja s Koordinacijskim odborom Organizacije.

(3) a) Svaka zemlja članica Skupštine ima jedan glas.

b) Polovica zemalja članica Skupštine čini kvorum.

c) Bez obzira na odredbe iz podstavka b), ako je tijekom neke sjednice broj zastupljenih zemalja manji od polovice, ali je jednak broju trećine zemalja članica Skupštine ili je veći od toga broja, Skupština može donositi odluke, ali sve takve odluke, osim onih koje se odnose na njezine vlastite postupke, postaju izvršne tek nakon što se ispune uvjeti navedeni u daljnjem tekstu. Međunarodni ured priopćuje te odluke zemljama članicama Skupštine koje nisu bile zastupljene i poziva ih da u roku od tri mjeseca od datuma spomenutoga priopćenja pisanim putem glasuju ili izraze svoje suzdržavanje. Ako je nakon isteka toga roka broj zemalja koje su na taj način glasovale ili izrazile svoje suzdržavanje najmanje jednak broju zemalja koje su nedostajale da bi se postigao kvorum na samoj sjednici, takve odluke postaju izvršne, uz uvjet da je istodobno postignuta potrebna većina.

d) Podložno odredbama iz članka 13. stavka 2. Skupština donosi odluke dvotrećinskom većinom danih glasova.

e) Suzdržavanja se ne smatraju glasovima.

f) Jedan izaslanik može zastupati samo jednu zemlju i glasovati samo u njezino ime.

g) Zemljama Posebne unije koje nisu članice Skupštine dopuštena je nazočnost na njezinim sastancima kao promatračima.

(4) a) Skupština se sastaje jedanput svake druge kalendarske godine na redovitoj sjednici na poziv glavnoga direktora i, osim u iznimnim slučajevima, u isto vrijeme i na istomu mjestu kao Glavna skupština Organizacije.

b) Skupština se sastaje na izvanrednoj sjednici koju saziva glavni direktor na zahtjev jedne četvrtine zemalja članica Skupštine.

c) Glavni direktor priprema dnevni red svake sjednice.

(5) Skupština usvaja svoj poslovnik o radu.

Članak 11.

[MEĐUNARODNI URED]

(1) a) Međunarodni ured obavlja međunarodnu registraciju i poslove koji se na nju odnose, kao i sve ostale upravne poslove koji se odnose na Posebnu uniju.

b) Međunarodni ured posebno priprema sastanke i obavlja poslove tajništva Skupštine i onih odbora stručnjaka i radnih skupina koje osniva Skupština.

c) Glavni direktor najviši je dužnosnik Posebne unije i zastupa Posebnu uniju.

(2) Glavni direktor i svi članovi osoblja koje on odredi sudjeluju, bez prava glasa, na svim sastancima Skupštine i onih odbora stručnjaka ili radnih skupina koje osniva Skupština. Glavni direktor ili član osoblja kojeg on odredi po službenoj je dužnosti tajnik tih tijela.

(3) a) U skladu s uputama Skupštine, Međunarodni ured priprema konferencije za reviziju odredaba ovoga Sporazuma, osim onih iz članaka od 10. do 13.

b) Međunarodni ured može se savjetovati s međuvladinim i međunarodnim nevladinim organizacijama o pripremama za revizijske konferencije.

c) Glavni direktor i osobe koje on odredi sudjeluju u raspravama na revizijskim konferencijama bez prava glasa.

(4) Međunarodni ured obavlja sve ostale poslove koji su mu povjereni.

Članak 12.

[FINANCIJE]

(1) a) Posebna unija ima proračun.

b) Proračun Posebne unije obuhvaća vlastite prihode i izdatke Posebne unije, njezin doprinos proračunu zajedničkih izdataka unija i, po potrebi, iznos stavljen na raspolaganje proračunu Konferencije Organizacije.

c) Izdaci koji se ne mogu pripisati isključivo Posebnoj uniji već se pripisuju i jednoj drugoj uniji ili većem broju drugih unija kojima upravlja Organizacija, smatraju se zajedničkim izdacima unija. Udio Posebne unije u tim zajedničkim izdacima razmjeran je interesu koji ona ima u njima.

(2) Proračun Posebne unije donosi se vodeći računa o potrebama koordinacije s proračunima drugih unija kojima upravlja Organizacija.

(3) Proračun Posebne unije financira se iz sljedećih izvora:

i) pristojbi za međunarodnu registraciju i drugih pristojbi i troškova koji se plaćaju za druge usluge koje Međunarodni ured pruža u okvirima Posebne unije,

ii) prihoda od prodaje izdanja Međunarodnog ureda koja se odnose na Posebnu uniju i uplata tantijema za ta izdanja,

iii) donacija, ostavština i subvencija,

iv) najamnina, kamata i raznih drugih prihoda.

(4) a) Iznose pristojbi navedenih u članku 8. stavku 2. i drugih pristojbi u vezi s međunarodnom registracijom utvrđuje Skupština na prijedlog glavnoga direktora.

b) Iznosi tih pristojbi utvrđeni su tako da prihodi Posebne unije koji potječu od pristojbi i drugih izvora, osim dodatnih i dopunskih pristojbi iz članka 8. stavka 2. točaka b) i c), budu dostatni barem za pokrivanje troškova Međunarodnog ureda vezanih za Posebnu uniju.

c) Ako se proračun ne usvoji prije početka novoga financijskog razdoblja, ostaje na razini proračuna iz prethodne godine, kako je to predviđeno financijskim pravilnikom.

(5) Podložno odredbama iz stavka 4. točke a), visinu pristojbi i iznosa koji se plaćaju za druge usluge koje pruža Međunarodni ured u okvirima Posebne unije određuje glavni direktor, koji o tome podnosi izvješće Skupštini.

(6) a) Posebna unija raspolaže fondom obrtnih sredstava koji se temelji na jednokratnoj uplati svake zemlje Posebne unije. Ako fond postane nedostatan, Skupština odlučuje o njegovu povećanju.

b) Iznos prve uplate svake zemlje u spomenuti fond ili iznos njezina sudjelovanja u njegovu povećanju razmjeran je doprinosu te zemlje kao članice Pariške unije za zaštitu industrijskoga vlasništva proračunu te unije za godinu u kojoj je fond osnovan ili u kojoj je donesena odluka o njegovu povećanju.

c) Omjer i uvjete plaćanja određuje Skupština na prijedlog glavnog direktora i nakon savjetovanja s Koordinacijskim odborom Organizacije.

d) Sve dok traje ovlaštenje Skupštine da se rezervni fond Posebne unije upotrebljava kao fond obrtnih sredstava, Skupština može obustaviti primjenu odredaba iz točaka a), b) i c).

(7) a) U sporazumu o sjedištu sklopljenome sa zemljom na teritoriju koje Organizacija ima svoje sjedište predviđa se da ta zemlja daje predujmove ako fond obrtnih sredstava nije dostatan. Iznos tih predujmova i uvjeti uz koje se odobravaju predmet su, za svaki pojedini slučaj, posebnih sporazuma između zemlje o kojoj je riječ i Organizacije.

b) I zemlja iz točke a) i Organizacija imaju pravo pisanim priopćenjem otkazati obvezu odobravanja predujmova. Otkaz ima učinak istekom tri godine od kraja godine u kojoj je bio priopćen.

(8) Reviziju računa obavlja jedna zemlja ili više zemalja Posebne unije ili vanjski revizori, na način predviđen financijskim pravilnikom. Njih, uz njihov pristanak, imenuje Skupština.

Članak 13.

[IZMJENE I DOPUNE ČLANAKA OD 10. DO 13.]

(1) Prijedloge za izmjenu i dopunu članaka 10., 11., 12. i ovoga članka može dati svaka zemlja članica Skupštine ili glavni direktor. Te prijedloge glavni direktor mora dostaviti zemljama članicama Skupštine najmanje šest mjeseci prije njihova razmatranja na Skupštini.

(2) Izmjene i dopune članaka iz stavka 1. mora usvojiti Skupština. Za usvajanje je potrebno tri četvrtine danih glasova, a za svaku izmjenu i dopunu članka 10. i ovoga stavka potrebno je četiri petine danih glasova.

(3) Svaka izmjena i dopuna članaka navedenih u stavku 1. stupa na snagu istekom jednoga mjeseca nakon što glavni direktor primi od tri četvrtine zemalja, koje su u trenutku usvajanja izmjene i dopune bile članice Skupštine, pisane obavijesti o njihovu prihvaćanju, sastavljene u skladu s njihovim odgovarajućim ustavnim postupcima. Svaka tako usvojena izmjena i dopuna tih članaka obvezuje sve zemlje koje su članice Skupštine u trenutku stupanja izmjene i dopune na snagu, ili koje to postanu nakon toga datuma.

Članak 14.

[RATIFIKACIJA I PRISTUP; STUPANJE NA SNAGU; PRISTUP RANIJIM AKTIMA; UPUĆIVANJE NA ČLANAK 24. PARIŠKE KONVENCIJE (TERITORIJI)]

(1) Svaka zemlja Posebne unije koja je potpisala ovaj akt može ga ratificirati, a ako ga nije potpisala, može mu pristupiti.

(2) a) Svaka zemlja izvan Posebne unije koja je stranka Pariške konvencije za zaštitu industrijskoga vlasništva može pristupiti ovom aktu i tako postati članicom Posebne unije.

b) Odmah nakon primitka obavijesti da je jedna od tih zemalja pristupila ovom aktu, Međunarodni ured, u skladu s člankom 3., dostavlja uredu te zemlje skupnu obavijest o svim žigovima koji u tom trenutku uživaju međunarodnu zaštitu.

c) Tom obaviješću, spomenutim se žigovima osiguravaju povlastice iz navedenih odredaba na teritoriju te zemlje i počinje teći rok od jedne godine tijekom kojeg odnosni ured može dati izjavu predviđenu člankom 5.

d) Međutim, u trenutku pristupanja ovom aktu, svaka zemlja može izjaviti da je, osim za međunarodne žigove koji su već u toj zemlji bili predmetom istovjetne nacionalne registracije koja još vrijedi i koja se na zahtjev zainteresiranih stranaka odmah priznaje, primjena ovog akta ograničena na žigove koji su registrirani nakon datuma stupanja pristupa na snagu.

e) Ta izjava oslobađa Međunarodni ured od potrebe dostavljanja spomenute skupne obavijesti. Međunarodni ured dostavlja obavijest samo o žigovima za koje, u roku od godine dana računajući od pristupa nove zemlje, primi zahtjev s podacima potrebnim za korištenje iznimke predviđene u točki d).

f) Međunarodni ured ne dostavlja skupnu obavijest onim zemljama koje u trenutku pristupa ovom aktu izjave da će se koristiti pravom predviđenim člankom 3.bis. Te zemlje mogu istodobno izjaviti i da se primjena ovog akta ograničava na žigove registrirane od dana kad njihov pristup stupa na snagu; međutim, to ograničenje ne utječe na one međunarodne žigove koji su u tim zemljama već bili predmetom istovjetne nacionalne registracije i koji mogu biti predmetom zahtjeva za proširenje zaštite podnesenih i priopćenih u skladu s člankom 3.ter. i člankom 8. stavkom 2. točkom c).

g) Smatra se da registracije žigova koje su predmetom jedne od obavijesti predviđenih ovim stavkom zamjenjuju registracije izvršene izravno u novoj zemlji ugovornici prije datuma stupanja na snagu njezina pristupa.

(3) Isprave o ratifikaciji i pristupu polažu se kod glavnoga direktora.

(4) a) U pet zemalja koje su prve položile svoje isprave o ratifikaciji ili pristupu, ovaj akt stupa na snagu istekom tri mjeseca od polaganja pete takve isprave.

b) U svakoj drugoj zemlji ovaj akt stupa na snagu istekom tri mjeseca od datuma na koji je glavni direktor uputio obavijest o ratifikaciji ili pristupu te zemlje, osim ako je u ispravi o ratifikaciji ili pristupu naznačen neki kasniji datum. U tom slučaju ovaj akt u toj zemlji stupa na snagu na tako naznačeni datum.

(5) Ratifikacija ili pristup znači prihvaćanje svih odredbi i stjecanje svih prednosti iz ovog akta.

(6) Nakon stupanja na snagu ovog akta neka zemlja može pristupiti Nicanskom aktu od 15. lipnja 1957. godine samo uz ratifikaciju ovog akta ili uz pristup ovom aktu. Pristup aktima ranijim od Nicanskog akta ne prihvaća se, čak ni uz ratifikaciju ovog akta ili uz pristup ovom aktu.

(7) Na ovaj Sporazum primjenjuju se odredbe iz članka 24. Pariške konvencije za zaštitu industrijskoga vlasništva.

Članak 15.

[OTKAZ]

(1) Ovaj Sporazum ostaje na snazi neograničeno vrijeme.

(2) Svaka zemlja može otkazati ovaj akt obaviješću upućenom glavnom direktoru. Taj otkaz obuhvaća i otkazivanje svih ranijih akata, a ima učinak samo u zemlji koja ga je uputila, dok Sporazum ostaje na snazi i primjenjuje se u svim ostalim zemljama Posebne unije.

(3) Otkaz ima učinak istekom godine dana nakon što glavni direktor primi tu obavijest.

(4) Nijedna zemlja ne može se koristiti pravom otkaza predviđenim ovim člankom prije isteka roka od pet godina računajući od dana kad je postala članicom Posebne unije.

(5) Međunarodni žigovi koji su registrirani prije dana kad otkaz stupa na snagu, a koji nisu odbijeni u razdoblju od godine dana predviđenome u članku 5., imaju i nadalje, tijekom cijeloga razdoblja međunarodne zaštite, istu zaštitu kao da su prijave tih žigova izravno podnesene u zemlji koja je izvršila otkazivanje.

Članak 16.

[PRIMJENA RANIJIH AKATA]

(1) a) U odnosima između zemalja Posebne unije koje su ga ratificirale ili su mu pristupile, ovaj akt zamjenjuje, od dana kad za njih stupi na snagu, tekstove Madridskoga sporazuma iz 1891. godine koji su prethodili ovom aktu.

b) Međutim, svaka zemlja Posebne unije koja je ratificirala ovaj akt ili mu je pristupila ostaje u svojim odnosima sa zemljama koje nisu ratificirale ovaj akt ili mu nisu pristupile obvezana ranijim tekstovima koje nije unaprijed otkazala u smislu članka 12. stavka 4. Nicanskog akta od 15. lipnja 1957. godine.

(2) Zemlje izvan Posebne unije koje postanu stranke ovog akta dužne su ga primjenjivati na međunarodne registracije obavljene pri Međunarodnom uredu posredstvom nacionalnog ureda bilo koje zemlje Posebne unije koja nije stranka ovog akta, uz uvjet da te registracije zadovoljavaju u tim zemljama uvjete što ih propisuje ovaj akt. U pogledu međunarodnih registracija izvršenih pri Međunarodnom uredu posredstvom nacionalnih ureda onih zemalja izvan Posebne unije koje postanu stranke ovog akta, te zemlje pristaju na to da spomenuta zemlja članica Posebne unije može zahtijevati ispunjavanje uvjeta propisanih najnovijim aktom kojega je stranka.

Članak 17.

[POTPIS, JEZICI, FUNKCIJE DEPOZITARA]

(1) a) Ovaj se akt potpisuje u izvorniku na francuskom jeziku i polaže se se kod Vlade Švedske.

b) Glavni direktor, nakon savjetovanja sa zainteresiranim vladama, utvrđuje službene tekstove na drugim jezicima koje odredi Skupština.

(2) Ovaj akt ostaje otvoren za potpisivanje u Stockholmu do 13. siječnja 1968. godine.

(3) Glavni direktor prosljeđuje dva primjerka potpisanog teksta ovoga akta, ovjerena od Vlade Švedske, vladama svih zemalja Posebne unije, a na zahtjev, i vladi bilo koje druge zemlje.

(4) Glavni direktor registrira ovaj akt u Tajništvu Ujedinjenih naroda.

(5) Glavni direktor obavješćuje vlade svih zemalja članica Posebne unije o: potpisima, polaganju isprava o ratifikaciji ili pristupu i izjavama koje te isprave sadržavaju, stupanju na snagu bilo kojih odredaba ovoga akta, obavijestima o otkazu i obavijestima u vezi s primjenom članaka 3.bis., 9.quater., 13., 14. stavka 7. i članka 15. stavka 2.

Članak 18.

[PRIJELAZNE ODREDBE]

(1) Do stupanja na dužnost prvoga glavnog direktora pozivanja u ovome aktu na Međunarodni ured Organizacije ili na glavnoga direktora moraju se tumačiti kao pozivanja na Ured Unije utemeljen Pariškom konvencijom za zaštitu industrijskoga vlasništva, odnosno na njezina direktora.

(2) Zemlje Posebne unije koje nisu ratificirale ovaj akt ili mu nisu pristupile mogu se, tijekom pet godina nakon stupanja na snagu Konvencije o osnivanju Organizacije, ako to žele, koristiti pravima predviđenima člancima od 10. do 13. ovog akta kao da su obvezane tim člancima. Svaka zemlja koja se želi koristiti tim pravima dostavlja glavnome direktoru pisanu obavijest koja ima učinak na dan njezina primitka. Te se zemlje smatraju članicama Skupštine do isteka toga razdoblja.

DRŽAVNI ZAVOD ZA INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO

MADRID AGREEMENT CONCERNING THE INTERNATIONAL REGISTRATION OF MARKS

of April 14, 1891, as revised at Brussels on December 14, 1900, at Washington on June 2, 1911, at The Hague on November 6, 1925, at London on June 2, 1934, at Nice on June 15, 1957, and at Stockholm on July 14, 1967, and as amended on September 28, 1979

Article 1

[ESTABLISHMENT OF A SPECIAL UNION. FILING OF MARKS AT INTERNATIONAL BUREAU. DEFINITION OF COUNTRY OF ORIGIN]

(1) The countries to which this Agreement applies constitute a Special Union for the International registration of marks.

(2) Nationals of any of the contracting countries may, in all the other countries party to this Agreement, secure protection for their marks applicable to goods or services, registered in the country of origin, by filing the said marks at the International Bureau of Intellectual Property (hereinafter designated as »the International Bureau«) referred to in the Convention establishing the World Intellectual Property Organization (hereinafter designated as »the Organization«), through the intermediary of the Office of the said country of origin.

(3) Shall be considered the country of origin the country of the Special Union where the applicant has a real and effective industrial or commercial establishment; if he has no such establishment in a country of the Special Union, the country of the Special Union where he has his domicile; if he has no domicile within the Special Union but is a national of a country of the Special Union, the country of which he is a national.

Article 2

[REFERENCE TO ARTICLE 3 OF PARIS CONVENTION (SAME TREATMENT FOR CERTAIN CATEGORIES OF PERSONS AS FOR NATIONALS OF COUNTRIES OF THE UNION)]

Nationals of countries not having acceded to this Agreement who, within the territory of the Special Union constituted by the said Agreement, satisfy the conditions specified in Article 3 of the Paris Convention for the Protection of Industrial Property shall be treated in the same manner as nationals of the contracting countries.

Article 3

[CONTENTS OF APPLICATION FOR INTERNATIONAL REGISTRATION]

(1) Every application for international registration must be presented on the form prescribed by the Regulations; the Office of the country of origin of the mark shall certify that the particulars appearing in such application correspond to the particulars in the national register, and shall mention the dates and numbers of the filing and registration of the mark in the country of origin and also the date of the application for international registration.

(2) The applicant must indicate the goods or services in respect of which protection of the mark is claimed and also, if possible, the corresponding class or classes according to the classification established by the Nice Agreement concerning the International Classification of Goods and Services for the Purposes of the Registration of Marks. If the applicant does not give such indication, the International Bureau shall classify the goods or services in the appropriate classes of the said classification. The indication of classes given by the applicant shall be subject to control by the International Bureau, which shall exercise the said control in association with the national Office. In the event of disagreement between the national Office and the International Bureau, the opinion of the latter shall prevail.

(3) If the applicant claims color as a distinctive feature of his mark, he shall be required:

1. to state the fact, and to file with his application a notice specifying the color or the combination of colors claimed;

2. to append to his application copies in color of the said mark, which shall be attached to the notification given by the International Bureau. The number of such copies shall be fixed by the Regulations.

(4) The International Bureau shall register immediately the marks filed in accordance with Article 1. The registration shall bear the date of the application for international registration in the country of origin, provided that the application has been received by the International Bureau within a period of two months from that date. If the application has not been received within that period, the International Bureau shall record it as at the date on which it received the said application. The International Bureau shall notify such registration without delay to the Offices concerned. Registered marks shall be published in a periodical journal issued by the International Bureau, on the basis of the particulars contained in the application for registration. In the case of marks comprising a figurative element or a special form of writing, the Regulations shall determine whether a printing block must be supplied by the applicant.

(5) With a view to the publicity to be given in the contracting countries to registered marks, each Office shall receive from the International Bureau a number of copies of the said publication free of charge and a number of copies at a reduced price, in proportion to the number of units mentioned in Article 16(4)(a) of the Paris Convention for the Protection of Industrial Property, under the conditions fixed by the Regulations. Such publicity shall be deemed in all the contracting countries to be sufficient, and no other publicity may be required of the applicant.

Article 3bis

[«TERRITORIAL LIMITATION»]

(1) Any contracting country may, at any time, notify the Director General of the Organization (hereinafter designated as »the Director General«) in writing that the protection resulting from the international registration shall extend to that country only at the express request of the proprietor of the mark.

(2) Such notification shall not take effect until six months after the date of the communication thereof by the Director General to the other contracting countries.

Article 3ter

[REQUEST FOR «TERRITORIAL EXTENSION»]

(1) Any request for extension of the protection resulting from the international registration to a country which has availed itself of the right provided for in Article 3bis must be specially mentioned in the application referred to in Article 3(1).

(2) Any request for territorial extension made subsequently to the international registration must be presented through the intermediary of the Office of the country of origin on a form prescribed by the Regulations. It shall be immediately registered by the International Bureau, which shall notify it without delay to the Office or Offices concerned. It shall be published in the periodical journal issued by the International Bureau. Such territorial extension shall be effective from the date on which it has been recorded in the International Register; it shall cease to be valid on the expiration of the international registration of the mark to which it relates.

Article 4

[EFFECTS OF INTERNATIONAL REGISTRATION]

(1) From the date of the registration so effected at the International Bureau in accordance with the provisions of Articles 3 and 3ter, the protection of the mark in each of the contracting countries concerned shall be the same as if the mark had been filed therein direct. The indication of classes of goods or services provided for in Article 3 shall not bind the contracting countries with regard to the determination of the scope of the protection of the mark.

(2) Every mark which has been the subject of an international registration shall enjoy the right of priority provided for by Article 4 of the Paris Convention for the Protection of Industrial Property, without requiring compliance with the formalities prescribed in Section D of that Article.

Article 4bis

[SUBSTITUTION OF INTERNATIONAL REGISTRATION FOR EARLIER NATIONAL REGISTRATIONS]

(1) When a mark already filed in one or more of the contracting countries is later registered by the International Bureau in the name of the same proprietor or his successor in title, the international registration shall be deemed to have replaced the earlier national registrations, without prejudice to any rights acquired by reason of such earlier registrations.

(2) The national Office shall, upon request, be required to take note in its registers of the international registration.

Article 5

[REFUSAL BY NATIONAL OFFICES]

(1) In countries where the legislation so authorizes, Offices notified by the International Bureau of the registration of a mark or of a request for extension of protection made in accordance with Article 3ter shall have the right to declare that protection cannot be granted to such mark in their territory. Any such refusal can be based only on the grounds which would apply, under the Paris Convention for the Protection of Industrial Property, in the case of a mark filed for national registration. However, protection may not be refused, even partially, by reason only that national legislation would not permit registration except in a limited number of classes or for a limited number of goods or services.

(2) Offices wishing to exercise such right must give notice of their refusal to the International Bureau, together with a statement of all grounds, within the period prescribed by their domestic law and, at the latest, before the expiration of one year from the date of the international registration of the mark or of the request for extension of protection made in accordance with Article 3ter.

(3) The International Bureau shall, without delay, transmit to the Office of the country of origin and to the proprietor of the mark, or to his agent if an agent has been mentioned to the Bureau by the said Office, one of the copies of the declaration of refusal so notified. The interested party shall have the same remedies as if the mark had been filed by him direct in the country where protection is refused.

(4) The grounds for refusing a mark shall be communicated by the International Bureau to any interested party who may so request.

(5) Offices which, within the aforesaid maximum period of one year, have not communicated to the International Bureau any provisional or final decision of refusal with regard to the registration of a mark or a request for extension of protection shall lose the benefit of the right provided for in paragraph (1) of this Article with respect to the mark in question.

(6) Invalidation of an international mark may not be pronounced by the competent authorities without the proprietor of the mark having, in good time, been afforded the opportunity of defending his rights. Invalidation shall be notified to the International Bureau.

Article 5bis

[DOCUMENTARY EVIDENCE OF LEGITIMACY OF USE OF CERTAIN ELEMENTS OF MARK]

Documentary evidence of the legitimacy of the use of certain elements incorporated in a mark, such as armorial bearings, escutcheons, portraits, honorary distinctions, titles, trade names, names of persons other than the name of the applicant, or other like inscriptions, which might be required by the Offices of the contracting countries shall be exempt from any legalization or certification other than that of the Office of the country of origin.

Article 5ter

[COPIES OF ENTRIES IN INTERNATIONAL REGISTER. SEARCHES FOR ANTICIPATION. EXTRACTS FROM INTERNATIONAL REGISTER]

(1) The International Bureau shall issue to any person applying therefor, subject to a fee fixed by the Regulations, a copy of the entries in the Register relating to a specific mark.

(2) The International Bureau may also, upon payment, undertake searches for anticipation among international marks.

(3) Extracts from the International Register requested with a view to their production in one of the contracting countries shall be exempt from all legalization.

Article 6

[PERIOD OF VALIDITY OF INTERNATIONAL REGISTRATION. INDEPENDENCE OF INTERNATIONAL REGISTRATION. TERMINATION OF PROTECTION IN COUNTRY OF ORIGIN]

(1) Registration of a mark at the International Bureau is effected for twenty years, with the possibility of renewal under the conditions specified in Article 7.

(2) Upon expiration of a period of five years from the date of the international registration, such registration shall become independent of the national mark registered earlier in the country of origin, subject to the following provisions.

(3) The protection resulting from the international registration, whether or not it has been the subject of a transfer, may no longer be invoked, in whole or in part, if, within five years from the date of the international registration, the national mark, registered earlier in the country of origin in accordance with Article 1, no longer enjoys, in whole or in part, legal protection in that country. This provision shall also apply when legal protection has later ceased as the result of an action begun before the expiration of the period of five years.

(4) In the case of voluntary or ex officio cancellation, the Office of the country of origin shall request the cancellation of the mark at the International Bureau, and the latter shall effect the cancellation. In the case of judicial action, the said Office shall send to the International Bureau, ex officio or at the request of the plaintiff, a copy of the complaint or any other documentary evidence that an action has begun, and also of the final decision of the court; the Bureau shall enter notice thereof in the International Register.

Article 7

[RENEWAL OF INTERNATIONAL REGISTRATION]

(1) Any registration may be renewed for a period of twenty years from the expiration of the preceding period, by payment only of the basic fee and, where necessary, of the supplementary and complementary fees provided for in Article 8(2).

(2) Renewal may not include any change in relation to the previous registration in its latest form.

(3) The first renewal effected under the provisions of the Nice Act of June 15, 1957, or of this Act, shall include an indication of the classes of the International Classification to which the registration relates.

(4) Six months before the expiration of the term of protection, the International Bureau shall, by sending an unofficial notice, remind the proprietor of the mark and his agent of the exact date of expiration.

(5) Subject to the payment of a surcharge fixed by the Regulations, a period of grace of six months shall be granted for renewal of the international registration.

Article 8

[NATIONAL FEE. INTERNATIONAL FEE. DIVISION OF EXCESS RECEIPTS, SUPPLEMENTARY FEES, AND COMPLEMENTARY FEES]

(1) The Office of the country of origin may fix, at its own discretion, and collect, for its own benefit, a national fee which it may require from the proprietor of the mark in respect of which international registration or renewal is applied for.

(2) Registration of a mark at the International Bureau shall be subject to the advance payment of an international fee which shall include:

(a) a basic fee;

(b) a supplementary fee for each class of the International Classification, beyond three, into which the goods or services to which the mark is applied will fall;

(c) a complementary fee for any request for extension of protection under Article 3ter.

(3) However, the supplementary fee specified in paragraph (2)(b) may, without prejudice to the date of registration, be paid within a period fixed by the Regulations if the number of classes of goods or services has been fixed or disputed by the International Bureau. If, upon expiration of the said period, the supplementary fee has not been paid or the list of goods or services has not been reduced to the required extent by the applicant, the application for international registration shall be deemed to have been abandoned.

(4) The annual returns from the various receipts from international registration, with the exception of those provided for under (b) and (c) of paragraph (2), shall he divided equally among the countries party to this Act by the International Bureau, after deduction of the expenses and charges necessitated by the implementation of the said Act. If, at the time this Act enters into force, a country has not yet ratified or acceded to the said Act, it shall be entitled, until the date on which its ratification or accession becomes effective, to a share of the excess receipts calculated on the basis of that earlier Act which is applicable to it.

(5) The amounts derived from the supplementary fees provided for in paragraph (2)(b) shall be divided at the expiration of each year among the countries party to this Act or to the Nice Act of June 15, 1957, in proportion to the number of marks for which protection has been applied for in each of them during that year, this number being multiplied, in the case of countries which make a preliminary examination, by a coefficient which shall be determined by the Regulations. If, at the time this Act enters into force, a country has not yet ratified or acceded to the said Act, it shall be entitled, until the date on which its ratification or accession becomes effective, to a share of the amounts calculated on the basis of the Nice Act.

(6) The amounts derived from the complementary fees provided for in paragraph (2)(c) shall be divided according to the requirements of paragraph (5) among the countries availing themselves of the right provided for in Article 3bis. If, at the time this Act enters into force, a country has not yet ratified or acceded to the said Act, it shall be entitled, until the date on which its ratification or accession becomes effective, to a share of the amounts calculated on the basis of the Nice Act.

Article 8bis

[RENUNCIATION IN RESPECT OF ONE OR MORE COUNTRIES]

The person in whose name the international registration stands may at any time renounce protection in one or more of the contracting countries by means of a declaration filed with the Office of his own country, for communication to the International Bureau, which shall notify accordingly the countries in respect of which renunciation has been made. Renunciation shall not be subject to any fee.

Article 9

[CHANGES IN NATIONAL REGISTERS ALSO AFFECTING INTERNATIONAL REGISTRATION. REDUCTION OF LIST OF GOODS AND SERVICES MENTIONED IN INTERNATIONAL REGISTRATION. ADDITIONS TO THAT LIST. SUBSTITUTIONS IN THAT LIST]

(1) The Office of the country of the person in whose name the international registration stands shall likewise notify the International Bureau of all annulments, cancellations, renunciations, transfers, and other changes made in the entry of the mark in the national register, if such changes also affect the international registration.

(2) The Bureau shall record those changes in the International Register, shall notify them in turn to the Offices of the contracting countries, and shall publish them in its journal.

(3) A similar procedure shall be followed when the person in whose name the international registration stands requests a reduction of the list of goods or services to which the registration applies.

(4) Such transactions may be subject to a fee, which shall be fixed by the Regulations.

(5) The subsequent addition of new goods or services to the said list can be obtained only by filing a new application as prescribed in Article 3.

(6) The substitution of one of the goods or services for another shall be treated as an addition.

Article 9bis

[TRANSFER OF INTERNATIONAL MARK ENTAILING CHANGE IN COUNTRY OF PROPRIETOR]

(1) When a mark registered in the International Register is transferred to a person established in a contracting country other than the country of the person in whose name the international registration stands, the transfer shall be notified to the International Bureau by the Office of the latter country. The International Bureau shall record the transfer, shall notify the other Offices thereof, and shall publish it in its journal. If the transfer has been effected before the expiration of a period of five years from the international registration, the International Bureau shall seek the consent of the Office of the country of the new proprietor, and shall publish, if possible, the date and registration number of the mark in the country of the new proprietor.

(2) No transfer of a mark registered in the International Register for the benefit of a person who is not entitled to file an international mark shall be recorded.

(3) When it has not been possible to record a transfer in the International Register, either because the country of the new proprietor has refused its consent or because the said transfer has been made for the benefit of a person who is not entitled to apply for international registration, the Office of the country of the former proprietor shall have the right to demand that the International Bureau cancel the mark in its Register.

Article 9ter

[ASSIGNMENT OF INTERNATIONAL MARK FOR PART ONLY OF REGISTERED GOODS OR SERVICES OR FOR CERTAIN CONTRACTING COUNTRIES. REFERENCE TO ARTICLE 6QUATER OF PARIS CONVENTION (ASSIGNMENT OF MARK)]

(1) If the assignment of an international mark for part only of the registered goods or services is notified to the International Bureau, the Bureau shall record it in its Register. Each of the contracting countries shall have the right to refuse to recognize the validity of such assignment if the goods or services included in the part so assigned are similar to those in respect of which the mark remains registered for the benefit of the assignor.

(2) The International Bureau shall likewise record the assignment of an international mark in respect of one or several of the contracting countries only.

(3) If, in the above cases, a change occurs in the country of the proprietor, the Office of the country to which the new proprietor belongs shall, if the international mark has been transferred before the expiration of a period of five years from the international registration, give its consent as required by Article 9bis.

(4) The provisions of the foregoing paragraphs shall apply subject to Article 6quater of the Paris Convention for the Protection of Industrial Property.

Article 9quater

[COMMON OFFICE FOR SEVERAL CONTRACTING COUNTRIES. REQUEST BY SEVERAL CONTRACTING COUNTRIES TO BE TREATED AS A SINGLE COUNTRY]

(1) If several countries of the Special Union agree to effect the unification of their domestic legislations on marks, they may notify the Director General:

(a) that a common Office shall be substituted for the national Office of each of them, and

(b) that the whole of their respective territories shall be deemed to be a single country for the purposes of the application of all or part of the provisions preceding this Article.

(2) Such notification shall not take effect until six months after the date of the communication thereof by the Director General to the other contracting countries.

Article 10

[ASSEMBLY OF THE SPECIAL UNION]

(1)(a) The Special Union shall have an Assembly consisting of those countries which have ratified or acceded to this Act.

(b) The Government of each country shall be represented by one delegate, who may be assisted by alternate delegates, advisors, and experts.

(c) The expenses of each delegation shall be borne by the Government which has appointed it, except for the travel expenses and the subsistence allowance of one delegate for each member country, which shall be paid from the funds of the Special Union.

(2)(a) The Assembly shall:

(i) deal with all matters concerning the maintenance and development of the Special Union and the implementation of this Agreement;

(ii) give directions to the International Bureau concerning the preparation for conferences of revision, due account being taken of any comments made by those countries of the Special Union which have not ratified or acceded to this Act;

(iii) modify the Regulations, including the fixation of the amounts of the fees referred to in Article 8(2) and other fees relating to international registration;

(iv) review and approve the reports and activities of the Director General concerning the Special Union, and give him all necessary instructions concerning matters within the competence of the Special Union;

(v) determine the program and adopt the biennal budget of the Special Union, and approve its final accounts;

(vi) adopt the financial regulations of the Special Union;

(vii) establish such committees of experts and working groups as it may deem necessary to achieve the objectives of the Special Union;

(viii) determine which countries not members of the Special Union and which intergovernmental and international non-governmental organizations shall be admitted to its meetings as observers;

(ix) adopt amendments to Articles 10 to 13;

(x) take any other appropriate action designed to further the objectives of the Special Union;

(xi) perform such other functions as are appropriate under this Agreement.

(2)(b) With respect to matters which are of interest also to other Unions administered by the Organization, the Assembly shall make its decisions after having heard the advice of the Coordination Committee of the Organization.

(3)(a) Each country member of the Assembly shall have one vote.

(b) One-half of the countries members of the Assembly shall constitute a quorum.

(c) Notwithstanding the provisions of subparagraph (b), if, in any session, the number of countries represented is less than one-half but equal to or more than one-third of the countries members of the Assembly, the Assembly may make decisions but, with the exception of decisions concerning its own procedure, all such decisions shall take effect only if the conditions set forth hereinafter are fulfilled. The International Bureau shall communicate the said decisions to the countries members of the Assembly which were not represented and shall invite them to express in writing their vote or abstention within a period of three months from the date of the communication. If, at the expiration of this period, the number of countries having thus expressed their vote or abstention attains the number of countries which was lacking for attaining the quorum in the session itself, such decisions shall take effect provided that at the same time the required majority still obtains.

(d) Subject to the provisions of Article 13(2), the decisions of the Assembly shall require two-thirds of the votes cast.

(e) Abstentions shall not be considered as votes.

(f) A delegate may represent, and vote in the name of, one country only.

(g) Countries of the Special Union not members of the Assembly shall be admitted to the meetings of the latter as observers.

(4)(a) The Assembly shall meet once in every second calendar year in ordinary session upon convocation by the Director General and, in the absence of exceptional circumstances, during the same period and at the same place as the General Assembly of the Organization.

(b) The Assembly shall meet in extraordinary session upon convocation by the Director General, at the request of one-fourth of the countries members of the Assembly.

(c) The agenda of each session shall be prepared by the Director General. (5) The Assembly shall adopt its own rules of procedure.

Article 11

[INTERNATIONAL BUREAU]

(1)(a) International registration and related duties, as well as all other administrative tasks concerning the Special Union, shall be performed by the International Bureau.

(b) In particular, the International Bureau shall prepare the meetings and provide the secretariat of the Assembly and of such committees of experts and working groups as may have been established by the Assembly.

(c) The Director General shall be the chief executive of the Special Union and shall represent the Special Union.

(2) The Director General and any staff member designated by him shall participate, without the right to vote, in all meetings of the Assembly and of such committees of experts or working groups as may have been established by the Assembly. The Director General, or a staff member designated by him, shall be ex officio secretary of those bodies.

(3)(a) The International Bureau shall, in accordance with the directions of the Assembly, make the preparations for the conferences of revision of the provisions of the Agreement other than Articles 10 to 13.

(b) The International Bureau may consult with intergovernmental and international non-governmental organizations concerning preparations for conferences of revision.

(c) The Director General and persons designated by him shall take part, without the right to vote, in the discussions at those conferences.

(4) The International Bureau shall carry out any other tasks assigned to it.

Article 12

[FINANCES]

(1)(a) The Special Union shall have a budget.

(b) The budget of the Special Union shall include the income and expenses proper to the Special Union, its contribution to the budget of expenses common to the Unions, and, where applicable, the sum made available to the budget of the Conference of the Organization.

(c) Expenses not attributable exclusively to the Special Union but also to one or more other Unions administered by the Organization shall be considered as expenses common to the Unions. The share of the Special Union in such common expenses shall be in proportion to the interest the Special Union has in them.

(2) The budget of the Special Union shall be established with due regard to the requirements of coordination with the budgets of the other Unions administered by the Organization.

(3) The budget of the Special Union shall be financed from the following sources:

(i) international registration fees and other fees and charges due for other services rendered by the International Bureau in relation to the Special Union;

(ii) sale of, or royalties on, the publications of the International Bureau concerning the Special Union;

(iii) gifts, bequests, and subventions;

(iv) rents, interests, and other miscellaneous income.

(4)(a) The amounts of the fees referred to in Article 8(2) and other fees relating to international registration shall be fixed by the Assembly on the proposal of the Director General.

(b) The amounts of such fees shall be so fixed that the revenues of the Special Union from fees, other than the supplementary and complementary fees referred to in Article 8(2)(b) and (c), and other sources shall be at least sufficient to cover the expenses of the International Bureau concerning the Special Union.

(c) If the budget is not adopted before the beginning of a new financial period, it shall be at the same level as the budget of the previous year, as provided in the financial regulations.

(5) Subject to the provisions of paragraph (4)(a), the amount of fees and charges due for other services rendered by the International Bureau in relation to the Special Union shall be established, and shall be reported to the Assembly, by the Director General.

(6)(a) The Special Union shall have a working capital fund which shall be constituted by a single payment made by each country of the Special Union. If the fund becomes insufficient, the Assembly shall decide to increase it.

(b) The amount of the initial payment of each country to the said fund or of its participation in the increase thereof shall be a proportion of the contribution of that country as a member of the Paris Union for the Protection of Industrial Property to the budget of the said Union for the year in which the fund is established or the decision to increase it is made.

(c) The proportion and the terms of payment shall be fixed by the Assembly on the proposal of the Director General and after it has beard the advice of the Coordination Committee of the Organization.

(d) As long as the Assembly authorizes the use of the reserve fund of the Special Union as a working capital fund, the Assembly may suspend the application of the provisions of subparagraphs (a), (b), and (c).

(7)(a) In the headquarters agreement concluded with the country on the territory of which the Organization has its headquarters, it shall be provided that, whenever the working capital fund is insufficient, such country shall grant advances. The amount of those advances and the conditions on which they are granted shall be the subject of separate agreements, in each case, between such country and the Organization.

(b) The country referred to in subparagraph (a) and the Organization shall each have the right to denounce the obligation to grant advances, by written notification. Denunciation shall take effect three years after the end of the year in which it has been notified.

(8) The auditing of the accounts shall be effected by one or more of the countries of the Special Union or by external auditors, as provided in the financial regulations. They shall be designated, with their agreement, by the Assembly.

Article 13

[AMENDMENT OF ARTICLES 10 TO 13]

(1) Proposals for the amendment of Articles 10, 11, 12, and the present Article, may be initiated by any country member of the Assembly, or by the Director General. Such proposals shall be communicated by the Director General to the member countries of the Assembly at least six months in advance of their consideration by the Assembly.

(2) Amendments to the Articles referred to in paragraph (1) shall be adopted by the Assembly. Adoption shall require three-fourths of the votes cast, provided that any amendment to Article 10, and to the present paragraph, shall require four-fifths of the votes cast.

(3) Any amendment to the Articles referred to in paragraph (1) shall enter into force one month after written notifications of acceptance, effected in accordance with their respective constitutional processes, have been received by the Director General from threefourths of the countries members of the Assembly at the time it adopted the amendment. Any amendment to the said Articles thus accepted shall bind all the countries which are members of the Assembly at the time the amendment enters into force, or which become members thereof at a subsequent date.

Article 14

[RATIFICATION AND ACCESSION. ENTRY INTO FORCE. ACCESSION TO EARLIER ACTS. REFERENCE TO ARTICLE 24 OF PARIS CONVENTION (TERRITORIES)]

(1) Any country of the Special Union which has signed this Act may ratify it, and, if it has not signed it, may accede to it.

(2)(a) Any country outside the Special Union which is party to the Paris Convention for the Protection of Industrial Property may accede to this Act and thereby become a member of the Special Union.

(b) As soon as the International Bureau is informed that such a country has acceded to this Act, it shall address to the Office of that country, in accordance with Article 3, a collective notification of the marks which, at that time, enjoy international protection.

(c) Such notification shall, of itself, ensure to the said marks the benefits of the foregoing provisions in the territory of the said country, and shall mark the commencement of the period of one year during which the Office concerned may make the declaration provided for in Article 5.

(d) However, any such country may, in acceding to this Act, declare that, except in the case of international marks which have already been the subject in that country of an earlier identical national registration still in force, and which shall be immediately recognized upon the request of the interested parties, application of this Act shall be limited to marks registered from the date on which its accession enters into force.

(e) Such declaration shall dispense the International Bureau from making the collective notification referred to above. The International Bureau shall notify only those marks in respect of which it receives, within a period of one year from the accession of the new country, a request, with the necessary particulars, to take advantage of the exception provided for in subparagraph (d).

(f) The International Bureau shall not make the collective notification to such countries as declare, in acceding to this Act, that they are availing themselves of the right provided for in Article 3bis. The said countries may also declare at the same time that the application of this Act shall be limited to marks registered from the day on which their accessions enter into force; however, such limitation shall not affect international marks which have already been the subject of an earlier identical national registration in those countries, and which could give rise to requests for extension of protection made and notified in accordance with Articles 3ter and 8(2)(c).

(g) Registrations of marks which have been the subject of one of the notifications provided for in this paragraph shall be regarded as replacing registrations effected direct in the new contracting country before the date of entry into force of its accession.

(3) Instruments of ratification and accession shall be deposited with the Director General.

(4)(a) With respect to the first five countries which have deposited their instruments of ratification or accession, this Act shall enter into force three months after the deposit of the fifth such instrument.

(b) With respect to any other country, this Act shall enter into force three months after the date on which its ratification or accession has been notified by the Director General, unless a subsequent date has been indicated in the instrument of ratification or accession. In the latter case, this Act shall enter into force with respect to that country on the date thus indicated.

(5) Ratification or accession shall automatically entail acceptance of all the clauses and admission to all the advantages of this Act.

(6) After the entry into force of this Act, a country may accede to the Nice Act of June 15, 1957, only in conjunction with ratification of, or accession to, this Act. Accession to Acts earlier than the Nice Act shall not be permitted, not even in conjunction with ratification of, or accession to, this Act.

(7) The provisions of Article 24 of the Paris Convention for the Protection of Industrial Property shall apply to this Agreement.

Article 15

[DENUNCIATION]

(1) This Agreement shall remain in force without limitation as to time.

(2) Any country may denounce this Act by notification addressed to the Director General. Such denunciation shall constitute also denunciation of all earlier Acts and shall affect only the country making it, the Agreement remaining in full force and effect as regards the other countries of the Special Union.

(3) Denunciation shall take effect one year after the day on which the Director General has received the notification.

(4) The right of denunciation provided for by this Article shall not be exercised by any country before the expiration of five years from the date upon which it becomes a member of the Special Union.

(5) International marks registered up to the date on which denunciation becomes effective, and not refused within the period of one year provided for in Article 5, shall continue, throughout the period of international protection, to enjoy the same protection as if they had been filed direct in the denouncing country.

Article 16

[APPLICATION OF EARLIER ACTS]

(1)(a) This Act shall, as regards the relations between the countries of the Special Union by which it has been ratified or acceded to, replace, as from the day on which it enters into force with respect to them, the Madrid Agreement of 1891, in its texts earlier than this Act.

(b) However, any country of the Special Union which has ratified or acceded to this Act shall remain bound by the earlier texts which it has not previously denounced by virtue of Article 12(4) of the Nice Act of June 15, 1957, as regards its relations with countries which have not ratified or acceded to this Act.

(2) Countries outside the Special Union which become party to this Act shall apply it to international registrations effected at the International Bureau through the intermediary of the national Office of any country of the Special Union not party to this Act, provided that such registrations satisfy, with respect to the said countries, the requirements of this Act. With regard to international registrations effected at the International Bureau through the intermediary of the national Offices of the said countries outside the Special Union which become party to this Act, such countries recognize that the aforesaid country of the Special Union may demand compliance with the requirements of the most recent Act to which it is party.

Article 17

[SIGNATURE, LANGUAGES, DEPOSITARY FUNCTIONS]

(1)(a) This Act shall be signed in a single copy in the French language and shall be deposited with the Government of Sweden.

(b) Official texts shall be established by the Director General, after consultation with the interested Governments, in such other languages as the Assembly may designate.

(2) This Act shall remain open for signature at Stockholm until January 13, 1968.

(3) The Director General shall transmit two copies, certified by the Government of Sweden, of the signed text of this Act to the Governments of all countries of the Special Union and, on request, to the Government of any other country.

(4) The Director General shall register this Act with the Secretariat of the United Nations.

(5) The Director General shall notify the Governments of all countries of the Special Union of signatures, deposits of instruments of ratification or accession and any declarations included in such instruments, entry into force of any provisions of this Act, notifications of denunciation, and notifications pursuant to Articles 3bis, 9quater, 13, 14(7), and 15(2).

Article 18

[TRANSITIONAL PROVISIONS]

(1) Until the first Director General assumes office, references in this Act to the International Bureau of the Organization or to the Director General shall be construed as references to the Bureau of the Union established by the Paris Convention for the Protection of Industrial Property or its Director, respectively.

(2) Countries of the Special Union not having ratified or acceded to this Act may, until five years after the entry into force of the Convention establishing the Organization, exercise, if they so desire, the rights provided for under Articles 10 to 13 of this Act as if they were bound by those Articles. Any country desiring to exercise such rights shall give written notification to that effect to the Director General; such notification shall be effective from the date of its receipt. Such countries shall be deemed to be members of the Assembly until the expiration of the said period.