Zakon o dopuni Zakona o potvrđivanju Europske konvencije o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima od 20. travnja 1959. godine i Dodatnog protokola Europskoj konvenciji o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima od 17. ožujka 1978. godine

NN 7/2021 (27.10.2021.), Zakon o dopuni Zakona o potvrđivanju Europske konvencije o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima od 20. travnja 1959. godine i Dodatnog protokola Europskoj konvenciji o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima od 17. ožujka 1978. godine

HRVATSKI SABOR

58

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O POTVRĐIVANJU EUROPSKE KONVENCIJE O UZAJAMNOJ SUDSKOJ POMOĆI U KAZNENIM STVARIMA OD 20. TRAVNJA 1959. GODINE I DODATNOG PROTOKOLA EUROPSKOJ KONVENCIJI O UZAJAMNOJ SUDSKOJ POMOĆI U KAZNENIM STVARIMA OD
17. OŽUJKA 1978. GODINE

Proglašavam Zakon o dopuni Zakona o potvrđivanju Europske konvencije o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima od 20. travnja 1959. godine i Dodatnog protokola Europskoj konvenciji o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima od 17. ožujka 1978. godine, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 1. listopada 2021.

Klasa: 011-01/21-01/70
Urbroj: 71-10-01/1-21-2
Zagreb, 6. listopada 2021.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Zoran Milanović, v. r.

ZAKON

O DOPUNI ZAKONA O POTVRĐIVANJU EUROPSKE KONVENCIJE O UZAJAMNOJ SUDSKOJ POMOĆI U KAZNENIM STVARIMA OD 20. TRAVNJA 1959. GODINE I DODATNOG PROTOKOLA EUROPSKOJ KONVENCIJI O UZAJAMNOJ SUDSKOJ POMOĆI U KAZNENIM STVARIMA OD 17. OŽUJKA 1978. GODINE

Članak 1.

U Zakonu o potvrđivanju Europske konvencije o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima od 20. travnja 1959. godine i Dodatnog protokola Europskoj konvenciji o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima od 17. ožujka 1978. godine (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, br. 4/99.) iza članka 3. dodaju se članci 3.a i 3.b koji glase:

»Članak 3.a

Republika Hrvatska priopćit će na Konvenciju i Dodatni protokol iz članka 1. ovoga Zakona sljedeću izjavu:

IZJAVA

U skladu s člankom 24. Konvencije kako je izmijenjen člankom 6. Drugog dodatnog protokola uz Konvenciju, Republika Hrvatska, kao država članica Europske unije koja sudjeluje u pojačanoj suradnji u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja (»EPPO«), izjavljuje da se Ured europskog javnog tužitelja pri izvršavanju svoje nadležnosti, kako je predviđena člancima 22., 23. i 25. Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939, smatra pravosudnim tijelom za potrebe izdavanja zahtjeva za uzajamnu pomoć u skladu s Konvencijom i njezinim protokolima, kao i za potrebe pružanja informacija ili dokaza koje je EPPO već zaprimio ili bi mogao zaprimiti nakon pokretanja istrage u području svoje nadležnosti, na zahtjev druge ugovorne stranke u skladu s Konvencijom i njezinim protokolima. EPPO se također smatra pravosudnim tijelom za potrebe primanja informacija u skladu s člankom 21. Konvencije u pogledu kaznenih djela u okviru svoje nadležnosti kako je predviđena člancima 22., 23. i 25. Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939. Svrha ove izjave je dopuna prethodnih izjava koje je Republika Hrvatska podnijela u skladu s člankom 24. Konvencije.

Pozivajući se na ovu izjavu danu u skladu s člankom 24. Konvencije, Republika Hrvatska koristi se mogućnošću da protumači pravne učinke izjave na sljedeći način:

a) Ako se u Konvenciji ili njezinim protokolima upućuje na stranku koja je uputila zahtjev ili stranku koja prima zahtjev, to se u slučaju zahtjeva koje je izdao Ured europskog javnog tužitelja ili zahtjeva koji su njemu upućeni tumači kao da se odnosi na državu članicu EU-a u kojoj djeluje nadležni delegirani europski tužitelj čije su ovlasti i funkcije navedene u članku 13. Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939.

b) Ako se u Konvenciji ili njezinim protokolima upućuje na pravo stranke koja je uputila zahtjev ili stranke koja prima zahtjev, to se u slučaju zahtjeva koje je izdao Ured europskog javnog tužitelja ili koji su njemu upućeni tumači kao da se odnosi na pravo Unije, posebno na Uredbu Vijeća (EU) 2017/1939, kao i na nacionalno pravo države članice EU-a u kojoj djeluje nadležni delegirani europski tužitelj, u mjeri u kojoj je to primjenjivo u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe.

c) Ako se Konvencijom ili njezinim protokolima predviđa mogućnost da stranka daje izjave ili stavlja rezerve, sve takve izjave koje je Republika Hrvatska dala i rezerve koje je stavila smatraju se primjenjivima u slučaju zahtjeva koje druga stranka uputi Uredu europskog javnog tužitelja kad god delegirani europski tužitelj koji se nalazi u Republici Hrvatskoj ima nadležnost u skladu s člankom 13. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939.

d) Kao pravosudno tijelo koje upućuje zahtjev i djeluje u skladu s člankom 24. Konvencije kako je izmijenjen člankom 6. Drugog dodatnog protokola uz Konvenciju, Ured europskog javnog tužitelja će poštovati sve uvjete ili ograničenja u pogledu upotrebe pribavljenih informacija i dokaza koje stranka koja prima zahtjev može odrediti na temelju Konvencije i njezinih protokola.

e) Obveze koje su za stranku koja je uputila zahtjev propisane člankom 12. Konvencije obvezujuće su i za pravosudna tijela države članice EU-a u kojoj djeluje nadležni delegirani europski tužitelj. Navedeno se primjenjuje i u slučaju obveza stranke koja je uputila zahtjev na temelju članka 11. Konvencije kako je izmijenjen člankom 3. Drugog dodatnog protokola i na temelju članaka 13., 14. i 23. Drugog dodatnog protokola u odnosu na državu članicu EU-a u kojoj djeluje delegirani europski tužitelj koji ima nadležnost u skladu s člankom 13. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939.

Članak 3.b

Republika Hrvatska priopćit će na Konvenciju iz članka 1. ovoga Zakona sljedeće izjave:

IZJAVA

U skladu s člankom 15. Konvencije kako je izmijenjen člankom 4. Drugog dodatnog protokola uz Konvenciju, Republika Hrvatska izjavljuje da se zahtjevi za uzajamnu pomoć Uredu europskog javnog tužitelja, kao i informacije koje je dostavila ugovorna stranka u skladu s člankom 21. Konvencije upućuju izravno Uredu europskog javnog tužitelja, a izjava dana u skladu s člankom 15. Konvencije kako je izmijenjen člankom 4. Drugog dodatnog protokola uz Konvenciju ne primjenjuje se u slučaju Ureda europskog javnog tužitelja. Zahtjevi za uzajamnu pomoć šalju se središnjem uredu u okviru Ureda europskog javnog tužitelja ili uredu delegiranog europskog tužitelja u Republici Hrvatskoj. EPPO, prema potrebi, prosljeđuje taj zahtjev nadležnim tijelima Republike Hrvatske ako EPPO nema ili ne izvršava svoju nadležnost u određenom slučaju.

IZJAVA

U skladu s člankom 15. Konvencije kako je izmijenjen člankom 4. Drugog dodatnog protokola uz Konvenciju, Republika Hrvatska osim toga izjavljuje da Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske prosljeđuje zahtjeve koje u skladu s člankom 11. Konvencije kako je izmijenjen člankom 3. Drugog dodatnog protokola i člancima 13. i 14. Drugog dodatnog protokola u mjeri u kojoj se odnose na navedeni članak 11. pokrene jedan od delegiranih europskih tužitelja u Republici Hrvatskoj.«.

Članak 2.

Izjave iz članka 1. ovoga Zakona proizvode učinak od datuma njihova primitka od strane glavnog tajnika Vijeća Europe. Podatak o stupanju na snagu izjava iz članka 1. ovoga Zakona objavit će se nakon njihova stupanja na snagu sukladno članku 30. stavku 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine«, br. 28/96.).

Članak 3.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 022-03/21-01/84
Zagreb, 1. listopada 2021.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Gordan Jandroković, v. r.