MINISTARSTVO PRAVOSUĐA I UPRAVE
37
Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 12/93.), Ministarstvo pravosuđa i uprave objavljuje Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, koju je usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda u Parizu, 9. prosinca 1948., koje je Republika Hrvatska stranka od 8. listopada 1991., na temelju notifikacije o sukcesiji položene kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda 12. listopada 1992.
Tekst Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik, glasi:
CONVENTION
ON THE PREVENTION AND PUNISHMENT OF THE CRIME OF GENOCIDE
THE CONTRACTING PARTIES,
HAVING CONSIDERED the declaration made by the General Assembly of the United Nations in its resolution 96 (I) dated 11 December 1946 that genocide is a crime under international law, contrary to the spirit and aims of the United Nations and condemned by the civilized world;
RECOGNIZING that at all periods of history genocide has inflicted great losses on humanity; and
BEING CONVINCED that, in order to liberate mankind from such an odious scourge, international co-operation is required,
HEREBY AGREE AS HEREINAFTER PROVIDED:
Article I
The Contracting Parties confirm that genocide, whether committed in time of peace or in time of war, is a crime under international law which they undertake to prevent and to punish.
Article II
In the present Convention, genocide means any of the following acts committed with intent to destroy, in whole or in part, a national, ethnical, racial or religious group, as such:
(a) Killing members of the group;
(b) Causing serious bodily or mental harm to members of the group;
(c) Deliberately inflicting on the group conditions of life calculated to bring about its physical destruction in whole or in part;
(d) Imposing measures intended to prevent births within the group;
(e) Forcibly transferring children of the group to another group.
Article III
The following acts shall be punishable:
(a) Genocide;
(b) Conspiracy to commit genocide;
(c) Direct and public incitement to commit genocide;
(d) Attempt to commit genocide;
(e) Complicity in genocide.
Article IV
Persons committing genocide or any of the other acts enumerated in article III shall be punished, whether they are constitutionally responsible rulers, public officials or private individuals.
Article V
The Contracting Parties undertake to enact, in accordance with their respective Constitutions, the necessary legislation to give effect to the provisions of the present Convention and, in particular, to provide effective penalties for persons guilty of genocide or any of the other acts enumerated in article III.
Article VI
Persons charged with genocide or any of the other acts enumerated in article III shall be tried by a competent tribunal of the State in the territory of which the act was committed, or by such international penal tribunal as may have jurisdiction with respect to those Contracting Parties which shall have accepted its jurisdiction.
Article VII
Genocide and the other acts enumerated in article III shall not be considered as political crimes for the purpose of extradition.
The Contracting Parties pledge themselves in such cases to grant extradition in accordance with their laws and treaties in force.
Article VIII
Any Contracting Party may call upon the competent organs of the United Nations to take such action under the Charter of the United Nations as they consider appropriate for the prevention and suppression of acts of genocide or any of the other acts enumerated in article III.
Article IX
Disputes between the Contracting Parties relating to the interpretation, application or fulfilment of the present Convention, including those relating to the responsibility of a State for genocide or any of the other acts enumerated in article III, shall be submitted to the International Court of Justice at the request of any of the parties to the dispute.
Article X
The present Convention, of which the Chinese, English, French, Russian and Spanish texts are equally authentic, shall bear the date of 9 December 1948.
Article XI
The present Convention shall be open until 31 December 1949 for signature on behalf of any Member of the United Nations and of any non-member State to which an invitation to sign has been addressed by the General Assembly.
The present Convention shall be ratified, and the instruments of ratification shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations.
After 1 January 1950, the present Convention may be acceded to on behalf of any Member of the United Nations and of any non-member State which has received an invitation as aforesaid.
Instruments of accession shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations.
Article XII
Any Contracting Party may at any time, by notification addressed to the Secretary-General of the United Nations, extend the application of the present Convention to all or any of the territories for the conduct of whose foreign relations that Contracting Party is responsible.
Article XIII
On the day when the first twenty instruments of ratification or accession have been deposited, the Secretary-General shall draw up a procès-verbal and transmit a copy thereof to each Member of the United Nations and to each of the non-member States contemplated in article XI.
The present Convention shall come into force on the ninetieth day following the date of deposit of the twentieth instrument of ratification or accession.
Any ratification or accession effected subsequent to the latter date shall become effective on the ninetieth day following the deposit of the instrument of ratification or accession.
Article XIV
The present Convention shall remain in effect for a period of ten years as from the date of its coming into force.
It shall thereafter remain in force for successive periods of five years for such Contracting Parties as have not denounced it at least six months before the expiration of the current period.
Denunciation shall be effected by a written notification addressed to the Secretary-General of the United Nations.
Article XV
If, as a result of denunciations, the number of Parties to the present Convention should become less than sixteen, the Convention shall cease to be in force as from the date on which the last of these denunciations shall become effective.
Article XVI
A request for the revision of the present Convention may be made at any time by any Contracting Party by means of a notification in writing addressed to the Secretary-General.
The General Assembly shall decide upon the steps, if any, to be taken in respect of such request.
Article XVII
The Secretary-General of the United Nations shall notify all Members of the United Nations and the non-member States contemplated in article XI of the following:
(a) Signatures, ratifications and accessions received in accordance with article XI;
(b) Notifications received in accordance with article XII;
(c) The date upon which the present Convention comes into force in accordance with article XIII;
(d) Denunciations received in accordance with article XIV;
(e) The abrogation of the Convention in accordance with article XV;
(f) Notifications received in accordance with article XVI.
Article XVIII
The original of the present Convention shall be deposited in the archives of the United Nations.
A certified copy of the Convention shall be transmitted to all Members of the United Nations and to the non-member States contemplated in article XI.
Article XIX
The present Convention shall be registered by the Secretary-General of the United Nations on the date of its coming into force.
KONVENCIJA
O SPRJEČAVANJU I KAŽNJAVANJU
ZLOČINA GENOCIDA
UGOVORNE STRANKE,
UZIMAJUĆI U OBZIR izjavu Opće skupštine Ujedinjenih naroda u njezinoj rezoluciji 96 (I) od 11. prosinca 1946. da je genocid zločin prema međunarodnom pravu, protivan duhu i ciljevima Ujedinjenih naroda i osuđen od civiliziranog svijeta;
PRIZNAJUĆI da je u svim razdobljima povijesti genocid prouzročio velike gubitke čovječanstvu, i
UVJERENE da je potrebna međunarodna suradnja kako bi se čovječanstvo oslobodilo tog groznog zla,
SPORAZUMJELE SU SE KAKO JE DALJE NAVEDENO:
Članak I.
Ugovorne stranke potvrđuju da je genocid, bilo da je počinjen u vrijeme mira ili u vrijeme rata, zločin prema međunarodnom pravu koji se obvezuju spriječiti i kazniti.
Članak II.
U ovoj Konvenciji, genocid znači bilo koje od sljedećih djela počinjeno s namjerom da se potpuno ili djelomično uništi nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina, kao što je:
(a) ubijanje članova skupine;
(b) nanošenje teške tjelesne ozljede ili duševne boli članovima skupine;
(c) namjerno podvrgavanje skupine životnim uvjetima kojima je cilj njezino potpuno ili djelomično fizičko uništenje;
(d) nametanje mjera s namjerom sprječavanja rađanja unutar skupine;
(e) prisilno preseljavanje djece iz skupine u drugu skupinu.
Članak III.
Kažnjiva su sljedeća djela:
(a) genocid;
(b) dogovor za počinjenje genocida;
(c) izravno i javno poticanje na počinjene genocida;
(d) pokušaj počinjenja genocida;
(e) sudioništvo u genocidu.
Članak IV.
Osobe koje počine genocid ili bilo koje drugo djelo navedeno u članku III. kaznit će se, bilo da su oni ustavno odgovorni državni upravljači, javni službenici ili pojedinci.
Članak V.
Ugovorne stranke obvezuju se donijeti, u skladu s njihovim ustavima, potrebno zakonodavstvo za provedbu odredaba ove Konvencije, a posebno za osiguranje učinkovitih kazni za osobe krive za genocid ili bilo koje drugo djelo navedeno u članku III.
Članak VI.
Osobama optuženim za genocid ili bilo koje drugo djelo navedeno u članku III. sudi nadležni sud države na čijem je državnom području djelo počinjeno, ili takav međunarodni kazneni sud koji može imati nadležnost u odnosu na one ugovorne stranke koje prihvate njegovu nadležnost.
Članak VII.
Genocid i druga djela navedena u članku III. ne smatraju se političkim zločinima u svrhu izručenja.
Ugovorne stranke obvezuju se u takvim slučajevima odobriti izručenje u skladu s njihovim zakonima i međunarodnim ugovorima na snazi.
Članak VIII.
Svaka ugovorna stranka može zatražiti od nadležnih organa Ujedinjenih naroda poduzimanje takve radnje prema Povelji Ujedinjenih naroda koju smatra prikladnom za sprječavanje i suzbijanje djela genocida ili bilo kojeg drugog djela navedenog u članku III.
Članak IX.
Sporovi između ugovornih stranaka koji se odnosi na tumačenje, primjenu ili izvršenje ove Konvencije, uključujući one koji se odnose na odgovornost države za genocid ili bilo koje drugo djelo navedeno u članku III., podnose se Međunarodnom sudu na zahtjev bilo koje od stranaka u sporu.
Članak X.
Ova Konvencija, čiji su kineski, engleski, francuski, ruski i španjolski tekstovi jednako vjerodostojni, nosi datum 9. prosinca 1948.
Članak XI.
Ova Konvencija otvorena je za potpisivanje do 31. prosinca 1949. u ime bilo kojeg člana Ujedinjenih naroda i bilo koje države nečlanice kojoj je Opća skupština uputila poziv za potpisivanje.
Ova Konvencija podliježe ratifikaciji, a isprave o ratifikaciji polažu se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.
Nakon 1. siječnja 1950., ovoj Konvenciji može se pristupiti u ime bilo kojeg člana Ujedinjenih naroda i bilo koje države nečlanice koja je primila gore spomenuti poziv.
Isprave o pristupu polažu se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.
Članak XII.
Svaka ugovorna stranka može u bilo koje doba, obaviješću upućenom glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, proširiti primjenu ove Konvencije na sva ili neka od područja za čije je vođenje vanjskih odnosa ta ugovorna stranka odgovorna.
Članak XIII.
Na dan kada je položeno prvih dvadeset isprava o ratifikaciji ili pristupu, glavni tajnik sastavlja zapisnik i prosljeđuje njegov primjerak svakom članu Ujedinjenih naroda i svakoj od država nečlanica predviđenih u članak XI.
Ova Konvencija stupa na snagu devedesetog dana nakon datuma polaganja dvadesete isprave o ratifikaciji ili pristupu.
Svaka ratifikacija ili pristup dostavljeni nakon potonjeg datuma stupa na snagu devedesetog dana nakon polaganja isprave o ratifikaciji ili pristupu.
Članak XIV.
Ova Konvencija ostaje na snazi za razdoblje od deset godina od datuma njezinog stupanja na snagu.
Nakon toga ostaje na snazi u uzastopnim razdobljima od pet godina za one ugovorne stranke koje je nisu otkazale najmanje šest mjeseci prije isteka tekućeg razdoblja.
Otkaz se obavlja pisanom obaviješću upućenom glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.
Članak XV.
Ako, kao posljedica otkaza, broj stranaka ove Konvencije postane manji od šesnaest, Konvencija prestaje biti na snazi od datuma na koji posljednji od tih otkaza proizvodi učinke.
Članak XVI.
Zahtjev za reviziju ove Konvencije može podnijeti bilo koja ugovorna stranka u bilo koje doba pisanom obaviješću upućenom glavnom tajniku.
Opća skupština odlučuje o eventualnim koracima koje treba poduzeti u vezi s takvim zahtjevom.
Članak XVII.
Glavni tajnik Ujedinjenih naroda obavješćuje sve članove Ujedinjenih naroda i države nečlanice predviđene u članku XI. o sljedećem:
(a) potpisivanjima, ratifikacijama i pristupima primljenim u skladu s člankom XI.;
(b) obavijestima primljenim u skladu s člankom XII.;
(c) datumu na koji ova Konvencija stupa na snagu u skladu s člankom XIII.;
(d) otkazima primljenim u skladu s člankom XIV.;
(e) prestanku Konvencije u skladu s člankom XV.;
(f) obavijestima primljenim u skladu s člankom XVI.
Članak XVIII.
Izvornik ove Konvencije polaže se u arhivu Ujedinjenih naroda.
Ovjerena preslika Konvencije dostavlja se svim članovima Ujedinjenih naroda i državama nečlanicama navedenim u članku XI.
Članak XIX.
Ovu Konvenciju registrira glavni tajnik Ujedinjenih naroda na datum njezinog stupanja na snagu.
Klasa: 912-04/23-01/10
Urbroj: 514-06-01-02-02/01-23-03
Zagreb, 27. srpnja 2023.
Ministar
dr. sc. Ivan Malenica, v. r.