Hrvatski sabor
49
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE O BORBI PROTIV PODMIĆIVANJA STRANIH JAVNIH SLUŽBENIKA U MEĐUNARODNIM POSLOVNIM TRANSAKCIJAMA
Proglašavam Zakon o potvrđivanju Konvencije o borbi protiv podmićivanja stranih javnih službenika u međunarodnim poslovnim transakcijama, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 27. listopada 2023.
Klasa: 011-02/23-02/104
Urbroj: 71-10-01/1-23-2
Zagreb, 2. studenoga 2023.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Zoran Milanović, v. r.
ZAKON
O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE O BORBI PROTIV PODMIĆIVANJA STRANIH JAVNIH SLUŽBENIKA U MEĐUNARODNIM POSLOVNIM TRANSAKCIJAMA
Članak 1.
Potvrđuje se Konvencija o borbi protiv podmićivanja stranih javnih službenika u međunarodnim poslovnim transakcijama, sastavljena u Parizu 17. prosinca 1997. u izvorniku na engleskom i francuskom jeziku.
Članak 2.
Tekst Konvencije iz članka 1. ovoga Zakona, u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik, glasi:
CONVENTION
ON COMBATING BRIBERY OF FOREIGN PUBLIC OFFICIALS IN INTERNATIONAL BUSINESS TRANSACTIONS
PREAMBLE
The Parties,
Considering that bribery is a widespread phenomenon in international business transactions, including trade and investment, which raises serious moral and political concerns, undermines good governance and economic development, and distorts international competitive conditions;
Considering that all countries share a responsibility to combat bribery in international business transactions;
Having regard to the Revised Recommendation on Combating Bribery in International Business Transactions, adopted by the Council of the Organisation for Economic Co-operation and Development (OECD) on 23 May 1997, C(97)123/FINAL, which, inter alia, called for effective measures to deter, prevent and combat the bribery of foreign public officials in connection with international business transactions, in particular the prompt criminalisation of such bribery in an effective and co-ordinated manner and in conformity with the agreed common elements set out in that Recommendation and with the jurisdictional and other basic legal principles of each country;
Welcoming other recent developments which further advance international understanding and co-operation in combating bribery of public officials, including actions of the United Nations, the World Bank, the International Monetary Fund, the World Trade Organisation, the Organisation of American States, the Council of Europe and the European Union;
Welcoming the efforts of companies, business organisations and trade unions as well as other non-governmental organisations to combat bribery;
Recognising the role of governments in the prevention of solicitation of bribes from individuals and enterprises in international business transactions;
Recognising that achieving progress in this field requires not only efforts on a national level but also multilateral co-operation, monitoring and follow-up;
Recognising that achieving equivalence among the measures to be taken by the Parties is an essential object and purpose of the Convention, which requires that the Convention be ratified without derogations affecting this equivalence;
Have agreed as follows:
Article 1
THE OFFENCE OF BRIBERY OF FOREIGN PUBLIC OFFICIALS
1. Each Party shall take such measures as may be necessary to establish that it is a criminal offence under its law for any person intentionally to offer, promise or give any undue pecuniary or other advantage, whether directly or through intermediaries, to a foreign public official, for that official or for a third party, in order that the official act or refrain from acting in relation to the performance of official duties, in order to obtain or retain business or other improper advantage in the conduct of international business.
2. Each Party shall take any measures necessary to establish that complicity in, including incitement, aiding and abetting, or authorisation of an act of bribery of a foreign public official shall be a criminal offence. Attempt and conspiracy to bribe a foreign public official shall be criminal offences to the same extent as attempt and conspiracy to bribe a public official of that Party.
3. The offences set out in paragraphs 1 and 2 above are hereinafter referred to as «bribery of a foreign public official».
4. For the purpose of this Convention:
a. «foreign public official» means any person holding a legislative, administrative or judicial office of a foreign country, whether appointed or elected; any person exercising a public function for a foreign country, including for a public agency or public enterprise; and any official or agent of a public international organisation;
b. «foreign country» includes all levels and subdivisions of government, from national to local;
c. «act or refrain from acting in relation to the performance of official duties» includes any use of the public official’s position, whether or not within the official’s authorised competence.
Article 2
RESPONSIBILITY OF LEGAL PERSONS
Each Party shall take such measures as may be necessary, in accordance with its legal principles, to establish the liability of legal persons for the bribery of a foreign public official.
Article 3
SANCTIONS
1. The bribery of a foreign public official shall be punishable by effective, proportionate and dissuasive criminal penalties. The range of penalties shall be comparable to that applicable to the bribery of the Party’s own public officials and shall, in the case of natural persons, include deprivation of liberty sufficient to enable effective mutual legal assistance and extradition.
2. In the event that, under the legal system of a Party, criminal responsibility is not applicable to legal persons, that Party shall ensure that legal persons shall be subject to effective, proportionate and dissuasive non-criminal sanctions, including monetary sanctions, for bribery of foreign public officials.
3. Each Party shall take such measures as may be necessary to provide that the bribe and the proceeds of the bribery of a foreign public official, or property the value of which corresponds to that of such proceeds, are subject to seizure and confiscation or that monetary sanctions of comparable effect are applicable.
4. Each Party shall consider the imposition of additional civil or administrative sanctions upon a person subject to sanctions for the bribery of a foreign public official.
Article 4
JURISDICTION
1. Each Party shall take such measures as may be necessary to establish its jurisdiction over the bribery of a foreign public official when the offence is committed in whole or in part in its territory.
2. Each Party which has jurisdiction to prosecute its nationals for offences committed abroad shall take such measures as may be necessary to establish its jurisdiction to do so in respect of the bribery of a foreign public official, according to the same principles.
3. When more than one Party has jurisdiction over an alleged offence described in this Convention, the Parties involved shall, at the request of one of them, consult with a view to determining the most appropriate jurisdiction for prosecution.
4. Each Party shall review whether its current basis for jurisdiction is effective in the fight against the bribery of foreign public officials and, if it is not, shall take remedial steps.
Article 5
ENFORCEMENT
Investigation and prosecution of the bribery of a foreign public official shall be subject to the applicable rules and principles of each Party. They shall not be influenced by considerations of national economic interest, the potential effect upon relations with another State or the identity of the natural or legal persons involved.
Article 6
STATUTE OF LIMITATIONS
Any statute of limitations applicable to the offence of bribery of a foreign public official shall allow an adequate period of time for the investigation and prosecution of this offence.
Article 7
MONEY LAUNDERING
Each Party which has made bribery of its own public official a predicate offence for the purpose of the application of its money laundering legislation shall do so on the same terms for the bribery of a foreign public official, without regard to the place where the bribery occurred.
Article 8
ACCOUNTING
1. In order to combat bribery of foreign public officials effectively, each Party shall take such measures as may be necessary, within the framework of its laws and regulations regarding the maintenance of books and records, financial statement disclosures, and accounting and auditing standards, to prohibit the establishment of off-the-books accounts, the making of off-the-books or inadequately identified transactions, the recording of non-existent expenditures, the entry of liabilities with incorrect identification of their object, as well as the use of false documents, by companies subject to those laws and regulations, for the purpose of bribing foreign public officials or of hiding such bribery.
2. Each Party shall provide effective, proportionate and dissuasive civil, administrative or criminal penalties for such omissions and falsifications in respect of the books, records, accounts and financial statements of such companies.
Article 9
MUTUAL LEGAL ASSISTANCE
1. Each Party shall, to the fullest extent possible under its laws and relevant treaties and arrangements, provide prompt and effective legal assistance to another Party for the purpose of criminal investigations and proceedings brought by a Party concerning offences within the scope of this Convention and for non-criminal proceedings within the scope of this Convention brought by a Party against a legal person. The requested Party shall inform the requesting Party, without delay, of any additional information or documents needed to support the request for assistance and, where requested, of the status and outcome of the request for assistance.
2. Where a Party makes mutual legal assistance conditional upon the existence of dual criminality, dual criminality shall be deemed to exist if the offence for which the assistance is sought is within the scope of this Convention.
3. A Party shall not decline to render mutual legal assistance for criminal matters within the scope of this Convention on the ground of bank secrecy.
Article 10
EXTRADITION
1. Bribery of a foreign public official shall be deemed to be included as an extraditable offence under the laws of the Parties and the extradition treaties between them.
2. If a Party, which makes extradition conditional on the existence of an extradition treaty, receives a request for extradition from another Party with which it has no extradition treaty, it may consider this Convention to be the legal basis for extradition in respect of the offence of bribery of a foreign public official.
3. Each Party shall take any measures necessary to assure either that it can extradite its nationals or that it can prosecute its nationals for the offence of bribery of a foreign public official. A Party which declines a request to extradite a person for bribery of a foreign public official solely on the ground that the person is its national shall submit the case to its competent authorities for the purpose of prosecution.
4. Extradition for bribery of a foreign public official is subject to the conditions set out in the domestic law and applicable treaties and arrangements of each Party. Where a Party makes extradition conditional upon the existence of dual criminality, that condition shall be deemed to be fulfilled if the offence for which extradition is sought is within the scope of Article 1 of this Convention.
Article 11
RESPONSIBLE AUTHORITIES
For the purposes of Article 4, paragraph 3, on consultation, Article 9, on mutual legal assistance and Article 10, on extradition, each Party shall notify to the Secretary-General of the OECD an authority or authorities responsible for making and receiving requests, which shall serve as channel of communication for these matters for that Party, without prejudice to other arrangements between Parties.
Article 12
MONITORING AND FOLLOW-UP
The Parties shall co-operate in carrying out a programme of systematic follow-up to monitor and promote the full implementation of this Convention. Unless otherwise decided by consensus of the Parties, this shall be done in the framework of the OECD Working Group on Bribery in International Business Transactions and according to its terms of reference, or within the framework and terms of reference of any successor to its functions, and Parties shall bear the costs of the programme in accordance with the rules applicable to that body.
Article 13
SIGNATURE AND ACCESSION
1. Until its entry into force, this Convention shall be open for signature by OECD Members and by non-members which have been invited to become full participants in its Working Group on Bribery in International Business Transactions.
2. Subsequent to its entry into force, this Convention shall be open to accession by any non-signatory which is a member of the OECD or has become a full participant in the Working Group on Bribery in International Business Transactions or any successor to its functions. For each such non-signatory, the Convention shall enter into force on the sixtieth day following the date of deposit of its instrument of accession.
Article 14
RATIFICATION AND DEPOSITARY
1. This Convention is subject to acceptance, approval or ratification by the Signatories, in accordance with their respective laws.
2. Instruments of acceptance, approval, ratification or accession shall be deposited with the Secretary-General of the OECD, who shall serve as Depositary of this Convention.
Article 15
ENTRY INTO FORCE
1. This Convention shall enter into force on the sixtieth day following the date upon which five of the ten countries which have the ten largest export shares set out in the annexed document, and which represent by themselves at least sixty per cent of the combined total exports of those ten countries, have deposited their instruments of acceptance, approval, or ratification. For each Signatory depositing its instrument after such entry into force, the Convention shall enter into force on the sixtieth day after deposit of its instrument.
2. If, after 31 December 1998, the Convention has not entered into force under paragraph 1 above, any Signatory which has deposited its instrument of acceptance, approval or ratification may declare in writing to the Depositary its readiness to accept entry into force of this Convention under this paragraph 2. The Convention shall enter into force for such a Signatory on the sixtieth day following the date upon which such declarations have been deposited by at least two Signatories. For each Signatory depositing its declaration after such entry into force, the Convention shall enter into force on the sixtieth day following the date of deposit.
Article 16
AMENDMENT
Any Party may propose the amendment of this Convention. A proposed amendment shall be submitted to the Depositary which shall communicate it to the other Parties at least sixty days before convening a meeting of the Parties to consider the proposed amendment. An amendment adopted by consensus of the Parties, or by such other means as the Parties may determine by consensus, shall enter into force sixty days after the deposit of an instrument of ratification, acceptance or approval by all of the Parties, or in such other circumstances as may be specified by the Parties at the time of adoption of the amendment.
Article 17
WITHDRAWAL
A Party may withdraw from this Convention by submitting written notification to the Depositary. Such withdrawal shall be effective one year after the date of the receipt of the notification. After withdrawal, co-operation shall continue between the Parties and the Party which has withdrawn on all requests for assistance or extradition made before the effective date of withdrawal which remain pending.
Done in Paris this seventeenth day of December, Nineteen Hundred and Ninety-Seven in the French and English languages, each text being equally authentic.
ANNEX
DAFFE/IME/BR(97)18/FINAL
STATISTICS ON OECD EXPORTS
| OECD EXPORTS | |||
| 1990-1996 | 1990-1996 | 1990-1996 | |
| US$ million | % | % | |
| of Total OECD | of 10 largest | ||
| United States | 287 118 | 15,9% | 19,7% |
| Germany | 254 746 | 14,1% | 17,5% |
| Japan | 212 665 | 11,8% | 14,6% |
| France | 138 471 | 7,7% | 9,5% |
| United Kingdom | 121 258 | 6,7% | 8,3% |
| Italy | 112 449 | 6,2% | 7,7% |
| Canada | 91 215 | 5,1% | 6,3% |
| Korea (1) | 81 364 | 4,5% | 5,6% |
| Netherlands | 81 264 | 4,5% | 5,6% |
| Belgium – Luxembourg | 78 598 | 4,4% | 5,4% |
| Total 10 largest | 1 459 148 | 81,0% | 100% |
| Spain | 42 469 | 2,4% | |
| Switzerland | 40 395 | 2,2% | |
| Sweden | 36 710 | 2,0% | |
| Mexico (1) | 34 233 | 1,9% | |
| Australia | 27 194 | 1,5% | |
| Denmark | 24 145 | 1,3% | |
| Austria* | 22 432 | 1,2% | |
| Norway | 21 666 | 1,2% | |
| Ireland | 19 217 | 1,1% | |
| Finland | 17 296 | 1,0% | |
| Poland (1)** | 12 652 | 0,7% | |
| Portugal | 10 801 | 0,6% | |
| Turkey * | 8 027 | 0,4% | |
| Hungary ** | 6 795 | 0,4% | |
| New Zealand | 6 663 | 0,4% | |
| Czech Republic *** | 6 263 | 0,3% | |
| Greece * | 4 606 | 0,3% | |
| Iceland | 949 | 0,1% | |
| Total OCDE | 1 801 661 | 100% | |
Notes: * 1990 – 1995; ** 1991 – 1996; *** 1993 – 1996
Source: OECD, (1) IMF.
Concerning Belgium – Luxembourg: Trade statistics for Belgium and Luxembourg are available only on a combined basis for the two countries. For purposes of Article 15, paragraph 1 of the Convention, if either Belgium or Luxembourg deposits its instrument of acceptance, approval or ratification, or if both Belgium and Luxembourg deposit their instruments of acceptance, approval or ratification, it shall be considered that one of the countries which have the ten largest exports shares has deposited its instrument and the joint exports of both countries will be counted towards the 60 percent of combined total exports of those ten countries, which is required for entry into force under this provision.
KONVENCIJA
O BORBI PROTIV PODMIĆIVANJA STRANIH JAVNIH SLUŽBENIKA U MEĐUNARODNIM POSLOVNIM TRANSAKCIJAMA
PREAMBULA
Stranke,
smatrajući da je podmićivanje široko rasprostranjena pojava u međunarodnim poslovnim transakcijama, uključujući trgovinu i ulaganje, koja izaziva ozbiljne moralne i političke zabrinutosti, potkopava dobro upravljanje i gospodarski razvoj te narušava međunarodne uvjete tržišnog natjecanja;
smatrajući da sve zemlje dijele odgovornost za borbu protiv podmićivanja u međunarodnim poslovnim transakcijama;
uzimajući u obzir Revidiranu preporuku o borbi protiv podmićivanja u međunarodnim poslovnim transakcijama, koju je usvojilo Vijeće Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) 23. svibnja 1997., C(97)123/FINAL, kojom se, između ostalog, poziva na djelotvorne mjere za odvraćanje, sprječavanje i borbu protiv podmićivanja stranih javnih službenika u vezi s međunarodnim poslovnim transakcijama, posebno na brzu kriminalizaciju takvog podmićivanja na djelotvoran i koordiniran način te u skladu s dogovorenim zajedničkim elementima navedenima u toj Preporuci, kao i s nadležnošću i drugim temeljnim pravnim načelima svake zemlje;
pozdravljajući druge nedavne događaje koji dodatno unaprjeđuju međunarodno razumijevanje i suradnju u borbi protiv podmićivanja javnih službenika, uključujući djelovanja Ujedinjenih naroda, Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske trgovinske organizacije, Organizacije američkih država, Vijeća Europe i Europske unije;
pozdravljajući napore trgovačkih društava, poslovnih organizacija i sindikata, kao i drugih nevladinih organizacija u borbi protiv podmićivanja;
priznajući ulogu vlada u sprječavanju traženja mita od pojedinaca i poduzeća u međunarodnim poslovnim transakcijama;
priznajući da postizanje napretka u ovom području zahtijeva ne samo napore na nacionalnoj razini, već i multilateralnu suradnju, nadzor i praćenje;
priznajući da je postizanje jednakosti mjera koje stranke trebaju poduzeti temeljni cilj i svrha Konvencije, što zahtijeva da se Konvencija ratificira bez ograničenja koja utječu na ovu jednakost;
sporazumjele su se kako slijedi:
Članak 1.
KAZNENO DJELO PODMIĆIVANJA STRANIH JAVNIH SLUŽBENIKA
1. Svaka stranka poduzima one mjere koje su potrebne kako bi se utvrdilo da prema njezinom pravu kazneno djelo čini svaka osoba koja namjerno ponudi, obeća ili da bilo kakvu nepripadajuću novčanu ili drugu korist, izravno ili putem posrednika, stranom javnom službeniku, za tog službenika ili za treću stranu, kako bi službenik djelovao ili se suzdržao od djelovanja tijekom obavljanja službenih dužnosti radi pribavljanja ili zadržavanja poslovne ili druge nedopuštene koristi u međunarodnom poslovanju.
2. Svaka stranka poduzima sve potrebne mjere kako bi se utvrdilo da supočiniteljstvo, koje uključuje poticanje, pomaganje, ili odobrenje djela podmićivanja stranog javnog službenika, predstavlja kazneno djelo. Pokušaj podmićivanja i dogovor o podmićivanju stranog javnog službenika predstavljaju kaznena djela u istoj mjeri kao i pokušaj podmićivanja i dogovor o podmićivanju javnog službenika te stranke.
3. Kaznena djela navedena u gornjim stavcima 1. i 2. u daljnjem se tekstu navode kao »podmićivanje stranog javnog službenika«.
4. Za potrebe ove Konvencije:
a. »strani javni službenik« označava svaku osobu koja obavlja zakonodavnu, upravnu ili pravosudnu službu strane zemlje, bilo da je imenovana ili izabrana; svaku osobu koja obavlja javnu službu za stranu zemlju, uključujući i za javno tijelo ili javno poduzeće; i svakog dužnosnika ili službenika međunarodne javne organizacije;
b. »strana zemlja« uključuje sve razine i jedinice vlasti, od nacionalne do lokalnih;
c. »djelovati ili suzdržati se od djelovanja tijekom obavljanja službenih dužnosti« uključuje svako korištenje položaja javnog službenika, bez obzira je li ono u okviru ovlasti službenika ili ne.
Članak 2.
ODGOVORNOST PRAVNIH OSOBA
Svaka stranka poduzima one mjere koje su potrebne, u skladu s njezinim pravnim načelima, radi utvrđivanja odgovornosti pravnih osoba za podmićivanje stranog javnog službenika.
Članak 3.
SANKCIJE
1. Podmićivanje stranog javnog službenika kažnjava se djelotvornim, razmjernim i odvraćajućim kaznenopravnim kaznama. Raspon kazni usporediv je s onim koji je primjenjiv na podmićivanje javnih službenika stranke i uključuje, u slučaju fizičkih osoba, oduzimanje slobode dostatno za omogućavanje djelotvorne uzajamne pravne pomoći i izručenja.
2. U slučaju da, prema pravnom poretku stranke, kaznena odgovornost nije primjenjiva na pravne osobe, ta stranka osigurava da pravne osobe podliježu djelotvornim, razmjernim i odvraćajućim nekaznenopravnim sankcijama, uključujući novčane sankcije, za podmićivanje stranih javnih službenika.
3. Svaka stranka poduzima one mjere koje su potrebne kako bi osigurala da mito i prihod od podmićivanja stranog javnog službenika, ili imovina čija vrijednost odgovara vrijednosti takvog prihoda, podliježu privremenom oduzimanju i oduzimanju ili da su primjenjive novčane sankcije usporedivog učinka.
4. Svaka stranka razmatra izricanje dodatnih građanskopravnih ili upravnopravnih sankcija osobi koja podliježe sankcijama za podmićivanje stranog javnog službenika.
Članak 4.
NADLEŽNOST
1. Svaka stranka poduzima one mjere koje su potrebne radi uspostave svoje nadležnosti za kazneno djelo podmićivanja stranog javnog službenika kada je ono počinjeno u cijelosti ili djelomično na njezinom državnom području.
2. Svaka stranka koja ima nadležnost za kazneni progon svojih državljana za kaznena djela počinjena u inozemstvu poduzima one mjere koje su potrebne radi uspostave takve nadležnosti i u pogledu podmićivanja stranog javnog službenika, prema istim načelima.
3. Kada više od jedne stranke ima nadležnost za navodno kazneno djelo opisano u ovoj Konvenciji, uključene stranke međusobno se savjetuju, na zahtjev jedne od njih, radi određivanja najprikladnije nadležnosti za kazneni progon.
4. Svaka stranka preispituje je li njezin postojeći temelj za nadležnost djelotvoran u borbi protiv podmićivanja stranih javnih službenika te, ako nije, poduzima korektivne mjere.
Članak 5.
PROVEDBA
Istraga i kazneni progon podmićivanja stranog javnog službenika podliježu primjenjivim pravilima i načelima svake stranke. Na njih ne smiju utjecati razlozi nacionalnog gospodarskog interesa, mogući učinak na odnose s drugom državom ili identitet uključenih fizičkih ili pravnih osoba.
Članak 6.
ZASTARA
Svaki rok zastare primjenjiv na kazneno djelo podmićivanja stranog javnog službenika omogućava dovoljno dug rok za istragu i kazneni progon ovog kaznenog djela.
Članak 7.
PRANJE NOVCA
Svaka stranka koja je podmićivanje njezinog javnog službenika proglasila predikatnim kaznenim djelom u svrhu primjene njezinog zakonodavstva o pranju novca čini to pod istim uvjetima i za podmićivanje stranog javnog službenika, bez obzira na mjesto gdje se podmićivanje dogodilo.
Članak 8.
RAČUNOVODSTVO
1. S ciljem djelotvorne borbe protiv podmićivanja stranih javnih službenika, svaka stranka poduzima one mjere koje su potrebne, u okviru njezinih zakona i propisa u vezi s vođenjem računovodstvene dokumentacije i evidencija, objavljivanjem financijskih izvještaja te računovodstvenim i revizijskim standardima, radi zabrane uvođenja neevidentiranih računa, obavljanja neevidentiranih ili nedovoljno identificiranih transakcija, evidentiranja nepostojećih rashoda, unosa pasive s neispravnom identifikacijom predmeta, kao i uporabe lažnih isprava od strane trgovačkih društava koja podliježu tim zakonima i propisima u svrhu podmićivanja stranih javnih službenika ili skrivanja takvog podmićivanja.
2. Svaka stranka osigurava djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće građanskopravne, upravnopravne ili kaznenopravne kazne za takve propuste i krivotvorenja u vezi s računovodstvenom dokumentacijom, evidencijama, računima i financijskim izvještajima takvih trgovačkih društava.
Članak 9.
UZAJAMNA PRAVNA POMOĆ
1. Svaka stranka, u najvećoj mogućoj mjeri, u skladu sa svojim zakonima i odgovarajućim međunarodnim ugovorima i dogovorima, pruža brzu i djelotvornu pravnu pomoć drugoj stranci u svrhu kaznenih istraga i postupaka koje je ta stranka pokrenula u vezi s kaznenim djelima obuhvaćenim područjem primjene ove Konvencije i nekaznenih postupaka iz područja primjene ove Konvencije koje je ta stranka pokrenula protiv pravne osobe. Zamoljena stranka bez odgode obavješćuje stranku moliteljicu o svim dodatnim informacijama ili dokumentima koji su joj potrebni uz zahtjev za pomoć i, ako je to zatraženo, o statusu i ishodu zahtjeva za pomoć.
2. Ako stranka uvjetuje uzajamnu pravnu pomoć postojanjem dvostruke kažnjivosti, smatra se da dvostruka kažnjivost postoji ako je kazneno djelo za koje se pomoć traži obuhvaćeno područjem primjene ove Konvencije.
3. Stranka neće odbiti pružanje uzajamne pravne pomoći u kaznenim stvarima obuhvaćenim područjem primjene ove Konvencije na temelju bankovne tajne.
Članak 10.
IZRUČENJE
1. Smatra se da je podmićivanje stranog javnog službenika obuhvaćeno kaznenim djelima koja podliježu izručenju prema zakonima stranaka i međunarodnim ugovorima o izručenju između njih.
2. Ako stranka koja izručenje uvjetuje postojanjem međunarodnog ugovora o izručenju primi zahtjev za izručenje od druge stranke s kojom nema međunarodni ugovor o izručenju, može ovu Konvenciju smatrati pravnim temeljem za izručenje u odnosu na kazneno djelo podmićivanja stranog javnog službenika.
3. Svaka stranka poduzima sve potrebne mjere kako bi osigurala da može izručiti svoje državljane ili da može kazneno goniti svoje državljane za kazneno djelo podmićivanja stranog javnog službenika. Stranka koja odbije zahtjev za izručenje osobe zbog podmićivanja stranog javnog službenika samo na temelju toga što je ta osoba njezin državljanin, predmet podnosi njezinim nadležnim tijelima radi kaznenog progona.
4. Izručenje zbog podmićivanja stranog javnog službenika podliježe uvjetima utvrđenima u domaćem pravu te primjenjivim međunarodnim ugovorima i dogovorima svake stranke. Ako stranka uvjetuje izručenje postojanjem dvostruke kažnjivosti, taj se uvjet smatra ispunjenim ako je kazneno djelo za koje se traži izručenje obuhvaćeno područjem primjene članka 1. ove Konvencije.
Članak 11.
NADLEŽNA TIJELA
Za potrebe članka 4. stavka 3. o savjetovanju, članka 9. o uzajamnoj pravnoj pomoći i članka 10. o izručenju, svaka stranka obavješćuje glavnog tajnika OECD-a o tijelu ili tijelima nadležnim za podnošenje i primanje zahtjeva, koja služe kao komunikacijski kanal te stranke za ta pitanja, ne dovodeći u pitanje druge dogovore između stranaka.
Članak 12.
NADZOR I PRAĆENJE
Stranke surađuju u provedbi programa sustavnog praćenja radi nadzora i promicanja pune provedbe ove Konvencije. Osim ako se konsenzusom stranaka ne odluči drukčije, to se odvija u okviru Radne skupine OECD-a protiv podmićivanja u međunarodnim poslovnim transakcijama i u skladu s njezinim pravilima djelovanja ili unutar okvira i pravila djelovanja bilo kojeg sljednika njezinih funkcija, a stranke snose troškove programa u skladu s pravilima koja se primjenjuju na to tijelo.
Članak 13.
POTPISIVANJE I PRISTUP
1. Do njezinog stupanja na snagu, ova Konvencija otvorena je za potpisivanje članicama OECD-a i nečlanicama koje su pozvane postati punopravnim sudionicama u njegovoj Radnoj skupini protiv podmićivanja u međunarodnim poslovnim transakcijama.
2. Nakon njezinog stupanja na snagu, ova Konvencija otvorena je za pristup bilo kojoj nepotpisnici koja je članica OECD-a ili je postala punopravna sudionica u Radnoj skupini protiv podmićivanja u međunarodnim poslovnim transakcijama ili bilo kojem sljedniku njezinih funkcija. Za svaku takvu nepotpisnicu Konvencija stupa na snagu šezdesetog dana nakon datuma polaganja njezine isprave o pristupu.
Članak 14.
RATIFIKACIJA I DEPOZITAR
1. Ova Konvencija podliježe prihvatu, odobrenju ili ratifikaciji potpisnica, u skladu s njihovim odgovarajućim zakonima.
2. Isprave o prihvatu, odobrenju, ratifikaciji ili pristupu polažu se kod glavnog tajnika OECD-a, koji djeluje kao depozitar ove Konvencije.
Članak 15.
STUPANJE NA SNAGU
1. Ova Konvencija stupa na snagu šezdesetog dana nakon datuma na koji pet od deset zemalja koje imaju deset najvećih izvoznih udjela navedenih u priloženom dokumentu, i koje same predstavljaju najmanje šezdeset posto kombiniranog ukupnog izvoza tih deset zemalja, položi svoje isprave o prihvatu, odobrenju ili ratifikaciji. Za svaku potpisnicu koja položi svoju ispravu nakon takvog stupanja na snagu, Konvencija stupa na snagu šezdesetog dana nakon polaganja njezine isprave.
2. Ako, nakon 31. prosinca 1998., Konvencija nije stupila na snagu prema gornjem stavku 1., svaka potpisnica koja je položila svoju ispravu o prihvatu, odobrenju ili ratifikaciji može depozitaru pisano izjaviti svoju spremnost da prihvati stupanje na snagu ove Konvencije prema ovom stavku 2. Konvencija za takvu potpisnicu stupa na snagu šezdesetog dana nakon datuma na koji su takve izjave položile najmanje dvije potpisnice. Za svaku potpisnicu koja položi svoju izjavu nakon takvog stupanja na snagu, Konvencija stupa na snagu šezdesetog dana nakon datuma polaganja.
Članak 16.
IZMJENA I DOPUNA
Svaka stranka može predložiti izmjenu i dopunu ove Konvencije. Predložena izmjena i dopuna podnosi se depozitaru, koji ju priopćava drugim strankama najmanje šezdeset dana prije sazivanja sastanka stranaka radi razmatranja predložene izmjene i dopune. Izmjena i dopuna usvojena konsenzusom stranaka, ili na takav drugi način koji stranke mogu utvrditi konsenzusom, stupa na snagu šezdeset dana nakon što sve stranke polože ispravu o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju ili pod takvim drugim okolnostima koje su stranke odredile u vrijeme usvajanja izmjene i dopune.
Članak 17.
POVLAČENJE
Stranka se može povući iz ove Konvencije podnošenjem pisane obavijesti depozitaru. Povlačenje proizvodi učinak godinu dana nakon datuma primitka obavijesti. Nakon povlačenja, suradnja se nastavlja između stranaka i stranke koja se povukla po svim neriješenim zahtjevima za pomoć ili izručenje koji su podneseni prije datuma na koji povlačenje proizvodi učinak.
Sastavljeno u Parizu sedamnaestog dana prosinca tisuću devetsto devedeset sedme na francuskom i engleskom jeziku, pri čemu je svaki tekst jednako vjerodostojan.
PRILOG
DAFFE/IME/BR(97)18/FINAL
STATISTIKA IZVOZA OECD-a
| IZVOZI OECD-a | |||
| 1990. – 1996. | 1990. – 1996. | 1990. – 1996. | |
| milijuna US$ | % | % | |
| od ukupnog OECD-a | od 10 najvećih | ||
| Sjedinjene Američke Države | 287 118 | 15,9% | 19,7% |
| Njemačka | 254 746 | 14,1% | 17,5% |
| Japan | 212 665 | 11,8% | 14,6% |
| Francuska | 138 471 | 7,7% | 9,5% |
| Ujedinjena Kraljevina | 121 258 | 6,7% | 8,3% |
| Italija | 112 449 | 6,2% | 7,7% |
| Kanada | 91 215 | 5,1% | 6,3% |
| Koreja (1) | 81 364 | 4,5% | 5,6% |
| Nizozemska | 81 264 | 4,5% | 5,6% |
| Belgija – Luksemburg | 78 598 | 4,4% | 5,4% |
| Ukupno 10 najvećih | 1 459 148 | 81,0% | 100% |
| Španjolska | 42 469 | 2,4% | |
| Švicarska | 40 395 | 2,2% | |
| Švedska | 36 710 | 2,0% | |
| Meksiko (1) | 34 233 | 1,9% | |
| Australija | 27 194 | 1,5% | |
| Danska | 24 145 | 1,3% | |
| Austrija* | 22 432 | 1,2% | |
| Norveška | 21 666 | 1,2% | |
| Irska | 19 217 | 1,1% | |
| Finska | 17 296 | 1,0% | |
| Poljska (1)** | 12 652 | 0,7% | |
| Portugal | 10 801 | 0,6% | |
| Turska * | 8 027 | 0,4% | |
| Mađarska ** | 6 795 | 0,4% | |
| Novi Zeland | 6 663 | 0,4% | |
| Češka Republika *** | 6 263 | 0,3% | |
| Grčka * | 4 606 | 0,3% | |
| Island | 949 | 0,1% | |
| Ukupno OECD | 1 801 661 | 100% | |
Napomene: * 1990. – 1995.; ** 1991. – 1996.; *** 1993. – 1996.
Izvori: OECD, (1) MMF.
Što se tiče Belgije – Luksemburga: trgovinska statistika za Belgiju i Luksemburg dostupna je samo na kombiniranoj osnovi za dvije zemlje. Za potrebe članka 15. stavka 1. Konvencije, ako Belgija ili Luksemburg položi svoju ispravu o prihvatu, odobrenju ili ratifikaciji, ili ako i Belgija i Luksemburg polože svoje isprave o prihvatu, odobrenju ili ratifikaciji, smatrat će se da je jedna od zemalja koje imaju deset najvećih izvoznih udjela položila svoju ispravu i zajednički izvozi obiju zemalja uračunavat će se u 60 posto kombiniranog ukupnog izvoza tih deset zemalja, što je potrebno za stupanje na snagu prema ovoj odredbi.
Članak 3.
Republika Hrvatska će, u skladu s člankom 11. Konvencije iz članka 1. ovoga Zakona, dostaviti glavnom tajniku OECD-a sljedeće obavijesti:
Za potrebe članka 4. stavka 3. Konvencije o borbi protiv podmićivanja stranih javnih službenika u međunarodnim poslovnim transakcijama, Republika Hrvatska određuje Državno odvjetništvo Republike Hrvatske kao svoje tijelo nadležno za podnošenje i primanje zahtjeva za savjetovanje radi određivanja najprikladnije nadležnosti za kazneni progon.
Za potrebe članaka 9. i 10. Konvencije o borbi protiv podmićivanja stranih javnih službenika u međunarodnim poslovnim transakcijama, Republika Hrvatska određuje Ministarstvo pravosuđa i uprave kao svoje tijelo nadležno za podnošenje i primanje zahtjeva za uzajamnu pravnu pomoć i za izručenje.
Članak 4.
Provedba ovoga Zakona u djelokrugu je tijela državne uprave nadležnog za poslove pravosuđa.
Članak 5.
Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona Konvencija iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi u odnosu na Republiku Hrvatsku te će se podaci o njezinu stupanju na snagu objaviti sukladno odredbi članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine«, br. 28/96.).
Članak 6.
Ovaj Zakon stupa na snagu prvoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 022-02/23-01/100
Zagreb, 27. listopada 2023.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Gordan Jandroković, v. r.