USTAVNI SUD HRVATSKE

Ustavni sud Hrvatske, nakon javne rasprave održane 25. listopada 1989. godine, na sjednici 1. veljače 1990. godine, donio je ovu

ODLUKU

1. Utvrđuje se da odredba člana 124. stava 2. zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85, 42/86) nije u skladu s Ustavom SR Hrvatske.

2. Ova Odluka dostavlja se Saboru SR Hrvatske u smislu člana 418. Ustava SR Hrvatske.

3. Ova će se Odluka objaviti u "Narodnim novinama".

Okružni sud u Splitu podnio je prijedlog za ocjenu ustavnosti odredbe navedene u izreci. Inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti te odredbe dali su: Odvjetnička komora Hrvatske, Udruženje vlasnika obiteljskih kuća i stanova - Zagreb, te više građana.

Osporenom odredbom člana 124. stava 2. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85, 42/86) određeno je da se vlasnikom prema stavu 1. ovoga člana i člana 123. stava 1. ovoga zakona smatra osoba koja je pravo vlasništva na stan stekla prije stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (do 26. prosinca 1958). U odredbi člana 124. stav 1. radi se o vlasniku obiteljske kuće odnosno stana koji stanuje u teškim stambenim uvjetima zbog čega općina osigurava osobi iz člana 3. stava 2. ovoga zakona drugi odgovarajući stan iz postoječeg stambenog fonda, a u odredbi člana 123. stav 1. radi se o vlasniku obiteljske kuće odnosno stana koji ima pravo zamijeniti stan u kojem stanuje i ima stanarsko pravo na stan u svom vlasništvu u kojem stanuje osoba iz člana 3. stava 2. ovoga zakona. Odredba člana 3. stava 2. ima u vidu osobu koja je po ranijim propisima stekla stanarsko pravo na stan u vlasništvu građana.

Razmotrivši relevantne činjenice za ocjenu osporene odredbe, kao i rezultate javne rasprave, Ustavni sud Hrvatske ocijenio je da odredba člana 124. stava 2. Zakona o stambenim odnosima nije u skladu s Ustavom SR Hrvatske.

Odredbe Ustava SR Hrvatske omogućavaju, pod određenim uvjetima, ograničenje prava vlasništva zakonom. Mogućnost ograničenja prava vlasništva - ako to zahtijeva opći interes utvrđen na osnovi zakona - proizlazi iz člana 113. stava 1., a također i iz odredbe člana 114. stava 1. u kojoj je navedeno da se pravo vlasništva ostvaruje kako u skladu s prirodom i namjenom nekretnina i drugih stvari, tako i u skladu s društvenim interesom utvrđenim zakonom.

Prema tome, pravo vlasništva može se ograničiti samo uz uvjete propisane zakonom, a u skladu s Ustavom, tj. u okviru prirode i namjene stvari, te općih odnosno društvenih interesa.

Međutim, ograničenje pak sadržano u osporenoj odredbi: razlikovanje vlasnika u pravu na useljenje u vlastitu obiteljsku kuću odnosno stan ovisno o vremenu njihova stjecanja - do stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji (26. prosinca 1958. godine) i poslije toga datuma - u suprotnosti je s općim principom ravnopravnosti građana, u ovom slučaju, vlasnika nekretnina i njihovog ustavnog položaja. Ograničenje u vlasničkim pravima po osnovi stjecanja vlasništva prema vremenu nije u skladu s odredbama stava 2. člana 229. Ustava SR Hrvatske koji osigurava jednakost građana kada utvrđuje da su svi pred zakonom jednaki.

To je razlog zbog kojeg je odlučeno kao u izreci.

Broj: U/I-62/1986

Zagreb, 01. veljače 1990.