Na temelju člana 90. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", br. 59/90), Zakonodavno-pravna komisija Sabora Republike Hrvatske na sjednici održanoj 20. veljače 1991. godine, utvrdila je pročišćeni tekst Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju.
Pročišćeni tekst Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju obuhvaća Zakon o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", br.8/89 - pročišćeni tekst) te njegove izmjene i dopune objavljene u "Narodnim novinama", br. 33/89, 31/90 i 59/90 u kojima je naznačeno vrijeme njihova stupanja na snagu.
Klasa : 500-01 /90-01 / 10
Zagreb, 20. veljače 1991.
Predsjednik Zakonodavno-pravne komisije Sabora Republike Hrvatske
Vice Vukojević, v. r.
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Svi građani imaju pravo na zaštitu zdravlja. U skladu sa svojim potrebama
i mogućnostima građani zajedno sa zdravstvenim radnicima osiguravaju, usmjeravaju
i provode mjere zdravstvene zaštite radi čuvanja i unapređivanja zdravlja,
ostvarivanja socijalne sigurnosti, unapređivanja zdravstvenih uvjeta života,
općeg razvoja i društva i povećanja proizvodnosti rada te gospodarske i
obrambene moći.
Članak 2.
Radi ostvarivanja osobnih i zajedničkih potreba građana kad su te potrebe
i interesi istovremeno potrebe i interesi društva i radi ostvarivanja ustavom
i zakonom zajamčenih prava u oblasti zdravstva i zdravstvene zaštite ovim
zakonom osniva se Republički fond zdravstvenog osiguranja i zdravstva Hrvatske
(u daljem tekstu: Republički fond).
Članak 3.
Zadovoljavanje potreba u zdravstvenoj zaštiti osigurava se na naćelima
uzajamnosti i solidarnosti za sve građane, na način i prema uvjetima utvrđenim
ovim zakonom.
Članak 4.
Građani slobodno biraju organizaciju zdravstva i liječnika koji će im
pružiti zdravstvenu zaštitu.
Članak 5.
Građani samozaštitnim aktivnostima brinu se za ćuvanje svojeg zdravlja,
zdravlja djece i omladine, za ostvarivanje zdravstvenih uvjeta okoline
u kojoj žive i rade i za izvršavanje propisanih mjera zdravstvene zaštite.
Članak 6.
Sredstva za ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu i drugih prava iz zdravstvenog osiguranja osiguravaju i udružuju građani iz dohotka poduzeća i druge pravne osobe i
iz svog osobnog dohotka i društ.veno-političke zajednice iz svojih sredstava.
Članak 7.
Građani zadovoljavaju potrebe u zdravstvenoj zaštiti i druga prava iz
zdravstvenog osiguranja, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, najmanje
u opsegu koji je utvrđen ovim zakonom i u skladu s ratificiranim međunarodnim
ugovorima.
Članak 8.
Nitko ne može smanjiti niti ograničiti prava koja osiguranicima pripadaju prema odredbama ovoga zakona.
Pravo na zdravstvenu zaštitu i druga prava iz zdravstvenog osiguranja, stečena prema ovom zakonu, mogu prestati samo u slučajevima propisanim zakonom.
Prava koja pripadaju osiguranicima prema ovom zakonu ne mogu se ugovorom mijenjati, prenositi na druge osobe niti nasljeđivati.
Prava na novčana primanja iz ovoga zakona, koja su dospjela za isplatu,
a ostala su neisplaćena zbog smrti osiguranika, mogu se nasljeđivati.
Članak 9.
Radi zadovoljavanja osobnih i zajedničkih potreba i interesa u zdravstvenoj
zaštiti, građani zajedno s radnicima organizacija zdravstva organiziraju
zdravstvenu zaštitu na načelima jedinstva i cjelovitosti, osiguravajući
njenu funkcionalnost, racionalnost, efikasnost i dostupnost, polazeći od
plana zadovoljavanja potreba u zdravstvenoj zaštiti i ocjene zdravstvenog
stanja stanovništva.
Članak l0.
Zdravstvena zaštita ostvaruje se u organizacijama zdravstva.
Radnici organizacije zdravstva dužni su pružati zdravstvenu zaštitu djeci i građanima u skladu s razvojem i dostignućima medicinske znanosti i materijalnim mogućnostima društva u cjelini, a prema dogovorenom standardu kvalitete i postupaka te organizirati rad tako da pružanje zdravstvene zaštite bude racionalno, efikasno i dostupno osiguranicima.
Određene poslove u zdravstvenoj zaštiti, pod uvjetima i na način propisan
ovim zakonom, mogu obavljati i organizacije drugih djelatnosti, te zdravstveni
radnici samostalno osobnim radom.
Članak 11.
Zdravstvena djelatnost od posebnog je društvenog interesa.
Članak 12.
Mjere zdravstvene zaštite mogu provoditi zdravstveni radnici koji su
za to osposobljeni i koji ispunjavaju druge uvjete propisane ovim zakonom.
Članak 13.
Organizacija zdravstva, poduzeća i druge pravne osobe, Republički fond
te zdravstveni radnici brinu se za osiguranje potrebnog broja zdravstvenih
radnika i njihovo stručno usavršavanje na osnovi plana potreba kadrova
zdravstva utvrđenog od Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske (u daljnjem
tekstu: Ministarstvo zdravstva) te potreba i specifičnosti općina odnosno
grada Zagreba.
Članak 14.
Organizacija zdravstva, poduzeća i druge pravne osobe koje obavljaju poslove zdravstvene zaštite dužne su o svom radu obavještavati građane, općinu i grad Zagreb, odnosno Ministarstvo zdravstva i Republički fond.
Rad Republičkog fonda je javan i o svom radu dužan je obavještavati
Ministarstvo zdravstva i Sabor Republike Hrvatske.
Članak 15.
Nadzor nad stručnim radom organizacija zdravstva i zdravstvenih radnika
obavlja se na način propisan ovim zakonom.
Članak 16
Opći akti Republičkog fonda i opći akti organizacija zdravstva kojima
se uređuje postupak, način i uvjeti pružanja zdravstvene zaštite objavljuju
se u službenim glasilima i u drugim sredstvima informiranja, u skladu s
ovim zakonom, statutom Republičkog fonda i statutom organizacije zdravstva.
II. ZADOVOLJAVANJE POTREBA U ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI
1. Mjere zdravstvene zaštite
Članak 17.
Zdravstvena zaštita kao organizirana društvena djelatnost je skup mjera koje se poduzimaju odnosno provode radi čuvanja i unapređivanja zdravlja, suzbijanja i sprečavanja bolesti, liječenja i rehabilitacije građana.
Mjere zdravstvene zaštite jesu:
1. podizanje zdravstvene kulture i briga za aktivnu rekreaciju i organizirani odmor građana;
2. zdravstvena zaštita čovjekove okoline i zdravstveni nadzor, unapređivanje zdravstvenih uvjeta za život i rad građana;
3. sprečavanje, otkrivanje i suzbijanje bolesti, liječenje, njega i rehabilitacija oboljelih i povrijeđenih, posebno radnika, djece, omladine, boraca narodnooslobodilačkog rata i žena za vrijeme trudnoće, porođaja i nakon porođaja te osoba sa smetnjama u razvoju;
4. druge mjere kojima se unapređuje zdravstvena zaštita.
Članak 18.
Zdravstveni radnici u provođenju mjera zdravstvene zaštite :
- prate i proučavaju zdravstveno stanje i higijenske prilike, uvjete života i rada građana i sudjeluju u njihovu saniranju;
- ispituju uzroke i pojave širenja zaraznih i drugih bolesti, alkoholizma i drugih bolesti ovisnosti te sudjeluju u njihovu sprečavanju i suzbijanju;
- prate, proučavaju i ispituju uzroke privremene i trajne nesposobnosti za rad, predlažu mjere koje treba poduzeti u cilju njihova smanjenja te utvrđuju opću i posebnu zdravstvenu sposobnost;
- sudjeluju u provođenju zdravstvenog odgoja i prosvjećivanja, planiranja porodice, tjelesnog odgoja, rekreacije i sporta i drugih mjera koje pridonose povećanju duševne i tjelesne sposobnosti građana;
- otkrivaju bolesti te liječe, njeguju i provode rehabilitaciju oboljelih, povrijeđenih i osoba sa smetnjama u razvoju;
- provode zdravstveni nadzor;
- opskrbljuju građane lijekovima, krvi i krvnim derivatima te drugim sredstvima za zdravstvenu zaštitu;
- obavljaju i druge poslove kojima se unapređuje zdravlje građana;
- utvrđuju smrt i uzroke smrti.
Poslove iz stavka 1. ovoga članka obavljaju zdravstveni radnici u organizacijama
zdravstva odnosno zdravstveni radnici zaposleni u poduzećima i kod drugih
pravnih osoba te zdravstveni radnici samostalno osobnim radom.
Članak 19.
U obavljanju određenih poslova iz članka 18. ovoga zakona pored zdravstvenih radnika sudjeluju i radnici drugih organizacija i građani, organizacije u kojima se obrazuju zdravstveni radnici, Republički fond, stručna udruženja zdravstvenih radnika, organizacije Crvenog križa i druge organizacije te organi nadležnih inspekcija.
Organizacije zdravstva u provođenju mjera zdravstvene zaštite surađuju sa sanitetskom službom Jugoslavenske narodne armije.
Sudionici u obavljanju poslova zdravstvene zaštite međusobno surađuju.
Članak 20.
Mjere zdravstvene zaštite provode se na osnovi plana i programa mjera zdravstvene zaštite koje će donijeti Ministarstvo zdravstva.
Vrsta i opseg zdravstvene zaštite ovisi o postojećem zdravstvenom stanju stanovništva i očekivanim promjenama, razvoju i mogućnostima medicinske znanosti i dostignute razine zdravstvene zaštite, te o materijalnim mogućnostima društva.
Mjere zdravstvene zaštite ovise o prioritetu s obzirom na vrstu bolesti, dob, spol, zanimanje i druge okolnosti.
Plan i program mjera zdravstvene zaštite iz stavka 1. ovoga članka,
posebno utvrđuje zaštitu materinstva i djece predškolskog i školskog uzrasta
u primarnoj i polikliničko-konzilijarnoj zaštiti za svaku općinu, odnosno
grad Zagreb.
2. Organiziranje i provođenje zdravstvene zaštite
Članak 21.
Zdravstvena zaštita organizira se na načelu jedinstva medicine i provodi se u jedinstvenom sistemu zdravstvene djelatnosti i primjenom mjera primarne, polikliničko-konzilijarne i stacionarne zdravstvene zaštite.
Podjela rada između primarne, polikliničko-konzilijarne i stacionarne
zdravstvene zaštite vrši se ovisno o opsegu poslova i zadataka složenosti
medicinskih postupaka, specijaliziranosti kadrova i opreme te o specifičnostima
pojedinih područja, a u skladu s planom i programom mjera zdravstvene zaštite.
Članak 22.
Primarna zdravstvena zaštita obuhvaća mjere zdravstvene zaštite kojima se osigurava:
- briga o zdravstvenom stanju osiguranika;
- briga o životnim i radnim uvjetima i njihovu utjecaju na zdravlje osiguranika;
- pružanje zdravstvene zaštite.
Primarna zdravstvena zaštita organizira se na način da bude opće dostupna
i da usmjerava osiguranike u ostvarivanju zdravstvene zaštite.
Članak 23.
Primarna zdravstvena zaštita osobito:
1. sudjeluje u podizanju psihofizičke i radne sposobnosti radnika, učenika i studenata, omladine, sportaša i drugih osoba, provodi mjere zdravstvene zaštite, brine o njihovom zdravstvenom stanju i unapređenju zdravlja, osigurava i ocjenjuje njihovu sposobnost za rad odnosno školovanje i sport;
2. sudjeluje u provođenju preventivnih, a posebno higijensko-epidemioloških mjera zdravstvene zaštite;
3. provodi mjere zdravstvene zaštite djece predškolskog uzrasta, brine o njihovom zdravstvenom stanju i unapređivanju zdravlja i sudjeluje u podizanju njihove psihofizičke sposobnosti ;
4. vodi brigu o zdravstvenoj zaštiti žena za vrijeine trudnoće, porođaja i nakon porođaja te o drugim zdravstvenim potrebama žena;
5. provodi mjere zdravstvene zaštite i vodi brigu o unapređivanju i održavanju zdravstvenog stanja boraca narodnooslobodičakog rata;
6. provodi mjere zdravstvene zaštite osoba sa smetnjama u razvoj ;
7. ukazuje na nepovoljan utjecaj okoline na zdravstveno stanje i radnu sposobnost osiguranika;
8. pruža hitnu medicinsku pomoć;
9. provodi liječenje u ordinaciji odnosno u stanu osiguranika;
10. prati provođenje preventivnih, kurativnih i rehabilitacionih mjera;
11. provodi mjere prevencije, liječenje i saniranje usta i zubi;
12. organizira opskrbu lijekovima i drugim sredstvima za liječenje;
13. upućuje osiguranike na konzultativno-specijalističke preglede te na stacionarno i drugo liječenje;
14. koordinira i provodi nužne dijagnostičke i terapeutske postupke.
Članak 24.
Primarna zdravstvena zaštita provodi se i organizira u timskom radu u kojem sudjeluje najmanje liječnik opće medicine i medicinska sestra odnosno zdravstveni tehničar.
Poslove u primarnoj zdravstvenoj zaštiti uz liječnika opće medicine obavljaju i liječnici medicine rada, školske medicine, liječnici hitne medicinske pomoći, epidemiologije ili higijene sa svojim suradnicima.
U primarnoj zdravstvenoj zaštiti može sudjelovati pedijatar u zdravstvenoj zaštiti djece predškolskog uzrasta i ginekolog u zdravstvenoj zaštiti žena u vezi s trudnoćom, porođajem, materinstvom, planiranjem porodice i ranim otkrivanjem raka.
Liječnik stomatolog sa svojim suradnicima provodi zadatke iz točke 11, a diplomirani farmaceut sa svojim suradnicima zadatke iz točke 12. članka 23. ovoga zakona.
U provođenju pojedinih mjera primarne zdravstvene zaštite, a posebno u zdravstvenoj zaštiti radnika, djece predškolskog i školskog uzrasta, sudjeluju i psiholog i socijalni radnik odnosno drugi stručnjaci za pojedina specifična pitanja te zaštite.
Zdravstveni radnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u obavljanju svojih zadataka potiču i usmjeravaju samozaštitne aktivnosti osiguranika zdravstvene zaštite, kao i aktivnosti i mjere organizacija, mjesnih zajednica i društveno-političkih zajednica.
U svom radu zdravstveni radnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti primjenjuju
dispanzerske metode rada i surađuju s liječnicima drugih specijalnosti
u polikliničko-konzilijarnoj i stacionarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Članak 25.
Specifična zdravstvena zaštita radnika, koja je uvjet za rad i proizvodnju, obuhvaća:
1. liječničke preglede radi utvrđivanja opće i posebne zdravstvene sposobnosti:
2. sistematske kontrolne preglede radnika s obzirom na spol, dob i uvjete rada te pojavu profesionalnih bolesti, povreda na radu i kroničnih bolesti;
3. preglede radnika koji se obavezno provode radi zaštite okoline, zaštite potrošača odnosno osiguranika i druge obavezne zdravstvene preglede;
4 preglede radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti radnika za rad na određenim poslovima i zadacima ili radi izvršavanja obaveza organizacija u vezi s propisima o zaštiti na radu;
5. ocjenjivanje uvjeta rada na pojedinim poslovima i zadacima (djelovanje prašine, buke, rasvjete i sl.) radi zaštite od profesionalnih bolesti;
6. pružanje neposredne prve medicinske pomoći naglo oboljelom ili povrijeđenom radniku na licu mjesta u procesu rada ;
7. zdravstveni odgoj i zdravstveno prosvjećivanje radnika;
8. unapređivanje higijenskih uvjeta na određenim poslovima i zadacima te uvjeta prehrane i stanovanja radnika;
9. ocjenjivanje potrebe upućivanja radnika na provođenje medicinski programiranog aktivnog odmora radi unapređivanja zdravstvene i radne sposobnosti radnika te utvrđivanje njegovog zdravstvenog stanja nakon provedenog odmora;
10. provođenje medicinski programiranog aktivnog odmora;
11. druge preventivne mjere (neobavezno cijepljenje, neobavezni sistemski
pregledi i dr.).
Članak 26.
Polikliničko-konzilijarna i stacionarna zdravstvena zaštita putem svojih specijalističkih djelatnosti detaljno ispituju i utvrđuju pojedina oboljenja i zdravstvena stanja osiguranika, u pravilu upućenih iz primarne zdravstvene zaštite, provode specijalizirane dijagnostičke i terapeutske postupke i zahvate i rehabilitaciju te osiguravaju konzultacije primarnoj zdravstvenoj zaštiti i konzultacije između pojedinih specijalnosti.
Radi što kvalitetnijeg izvršavanja poslova i zadataka navedenih u stavku
1. ovoga članka, racionalnog korištenja kadrova, prostora i opreme te permanentnog
usavršavanja kadrova kroz rad, polikliničko-konzilijarna i stacionarna
zdravstvena zaštita u pravilu su organizaciono povezane u jedinstvenu cjelinu,
a razmještene su prema potrebama osiguranika.
3. Dužnosti i prava osiguranika, zdravstvenih radnika i njihovih organizacija
Članak 27.
Građani su dužni čuvati svoje zdravlje i zdravlje osoba o kojima se obavezno brinu, pridržavati se preporuka, uputa i savjeta liječnika i drugih zdravstvenih radnika.
Svatko je dužan u granicama svojih mogućnosti pružiti drugome prvu pomoć,
a u težim slučajevima obavijestiti odgovarajući organ odnosno organizaciju
zdravstva ili drugu organizaciju koja može pružiti ili organizirati pružanje
zdravstvene pomoći.
Članak 28.
Osiguranici čije liječenje dulje traje mogu osnovati udruženja radi aktivnog sudjelovanja u rješavanju svojih zdravstvenih problema.
Radnici zdravstva općim aktima uređuju način i postupak svojeg sudjelovanja
u rješavanju zdravstvenih problema osiguranika iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 29.
Kirurške i druge medicinske intervencije mogu se poduzimati samo uz prethodni pristanak oboljele osobe, a ako je ona maloljetna ili lišena poslovne sposobnosti, uz prethodni pristanak roditelja odnosno staratelja.
Iznimno, u hitnim slučajevima, kada je život oboljele osobe u opasnosti,
kirurške i druge medicinske intervencije mogu se poduzimati i bez prethodnog
pristanka ako je oboljela osoba u takvom stanju da ne može sama odlučivati,
ili ako zbog hitnosti nije moguće pribaviti pristanak roditelja odnosno
staratelja.
Članak 30.
Osobe oboljele od duševnih bolesti, koje predstavljaju opasnost za njihov život, život građana ili imovinu, smjestit će se u hitnim slučajevima na privremeno stacionarno liječenje u psihijatrijsku bolnicu.
Osobe oboljele od duševnih bolesti upućuju u psihijatrijsku bolnicu zdravstveni radnici. Ako takve osobe prilikom upućivanja u psihijatrijsku bolnicu pružaju fizički otpor, zdravstveni radnici zatražit će pomoć nadležne policijske uprave. Policijska uprava dužna je pružiti pomoć dok fizički otpor traje.
Organizacija zdravstva, koja je primila osobu oboljelu od duševne bolesti
na stacionarno liječenje, dužna je o tome bez odlaganja obavijestiti općinski
sud i organ starateljstva prema mjestu posljednjeg prebivališta odnosno
boravišta primljene osobe, a ako je prebivalište odnosno boravište nepoznato,
sud i organ starateljstva prema mjestu svojeg sjedišta.
Članak 31.
Zdravstveni radnici dužni su čuvati kao profesionalnu tajnu sve što saznaju o zdravstvenom stanju osiguranika.
Osiguraniku i osobi koja se brine o osiguraniku zdravstveni radnici dužni su dati potrebna obavještenja o zdravstvenom stanju osiguranika i o rezultatu mjera poduzetih u toku liječenja.
Podaci o zdravstvenom stanju osiguranika mogu se pružiti službenim osobama u skladu sa zakonom, a drugim osobama samo uz pristanak osiguranika.
Na čuvanje profesionalne tajne iz stavka 1. ovoga članka obavezni su i drugi radnici koji za nju saznaju u izvršavanju svojih dužnosti.
Organizacija zdravstva i poduzeća i druge pravne osobe općim aktom uređuju način čuvanja profesionalne tajne.
Povreda čuvanja profesionalne tajne prema odredbama ovoga članka predstavlja
težu povredu radnih obveza.
Članak 32.
Kad se u znanstvene ili nastavne svrhe obavlja pregled osiguranika zdravstvene
zaštite, organizacija zdravstva i zdravstveni radnik dužni su zaštiti identitet
i dostojanstvo osiguranika.
Članak 33.
Organizacija zdravstva i zdravstveni radnici dužni su građanima pružiti hitnu medicinsku pomoć.
Ako organizacija zdravstva odnosno zdravstveni radnik ne može pružiti
odgovarajuću medicinsku pomoć, poduzet će potrebne mjere radi pružanja
medicinske pomoći u odgovarajućoj organizaciji zdravstva.
Članak 34.
Osiguranik koji smatra da mu se zdravstvena zaštita ne pruža u skladu s odredbama ovoga zakona ima pravo prigovora organizaciji zdravstva odnosno Republičkom fondu.
Organizacija zdravstva odnosno Republički fond dužna je odmah postupiti po prigovoru i o poduzetim mjerama obavijestiti podnosioca prigovora najkasnije u roku tri dana.
Ako osiguranik zdravstvene zaštite nije zadovoljan rješenjem i poduzetim
mjerama, ima pravo zahtijevati zaštitu svog prava pred nadležnim sudom.
Članak 35.
Osiguranik, poduzeće ili druga prava osoba mogu neposredno ili preko stručne službe Republičkog fonda zahtijevati provjeru stručnog rada zdravstvenog radnika ako smatraju da se zdravlje osiguranika ne poboljšava zbog neadekvatnog liječenja, neprimjenjivanja potrebnih mjera ili njihove nestručne primjene.
Potrebu provjeravanja stručnog rada određuje Ministarstvo zdravstva
ako zaključi da je zahtjev opravdan.
4. Prava iz zdravstvenog osiguranja
Članak 36.
Građani obvezno osiguravaju, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, zadovoljavanje potreba u primarnoj i stacionarnoj zdravstvenoj zaštiti s odgovarajućom medicinskom rehabilitacijom te provođenje mjera prevencije alkoholizma i narkomanije osoba do navršenih 25 godina života i mjera u zdravstvenom odgoju stanovništva.
Građani obvezno osiguravaju, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, potrebe zdravstvene zaštite koje se ostvaruju u polikliničko-konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti, a odnose se na:
1. djecu do 15 godina života i omladinu do završetka redovnog obrazovanja, propisanog općim aktom odgovarajuće organizacije srednjeg odnosno visokog obrazovanja:
2. žene u vezi s trudnoćom, porođajem, materinstvom i planiranjem porodice i komplikacije u vezi s trudnoćom, porođajem, materinstvom i planiranjem porodice;
3. osobe u vezi liječenja od zaraznih bolesti koje se obavezno prijavljuju i komplikacije u vezi tih bolesti;
4. osobe oboljele od duševnih bolesti koje predstavljaju opasnost za njihov život, život građana ili imovinu;
5. osobe u vezi liječenja od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih oboljenja, cerebralne paralize, hemiplegije, paraplegije, triplegije, tetraplegije i komplikacija u vezi tih bolesti ;
6. osobe u vezi liječenja od malignih oboljenja, endemske nefropatije, šećerne bolesti i psorijaze i komplikacije u vezi tih bolesti;
7. osobe u vezi liječenja od kronične insuficijencije bubrega te osobe kod kojih je izvršeno presađivanje dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja.
Osiguranici imaju pravo i na lijekove te na naknadu troškova za prijevoz
u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz ovoga članka.
Članak 37.
Osiguranici-radnici osiguravaju i ostvaruju zdravstvenu zaštitu i druga
prava iz zdravstvenog osiguranja za sebe i članove svoje obitelji - najmanje
u opsegu utvrđenom ratificiranim međunarodnim ugovorom.
Članak 38.
Za slučaj nesreće na poslu ili oboljenja od profesionalnih bolesti osiguranicima-radnicima obavezno se osiguravaju:
1. zdravstvena zaštita i provođenje mjera radi otkrivanja i sprečavanja nesreća na poslu i oboljenja od profesionalnih bolesti;
2. sve vrste medicinske pomoći i ortopedskih pomagala radi liječenja i rehabilitacije od posljedica nesreće na poslu i oboljenja od profesionalnih bolesti radi uspostavljanja radne sposobnosti;
3. putni troškovi u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite i rehabilitacije prouzročene nesrećom na poslu odnosno oboljenjem od profesionalnih bolesti;
4. naknada osobnog dohotka za sve vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad prouzročene nesrećom na poslu odnosno oboljenjem od profesionalnih bolesti.
Nesrećom na poslu i oboljenjem od profesionalnih bolesti smatraju se
povrede i bolesti koje su kao nesreća na poslu odnosno profesionalna bolest
utvrđene propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju.
Članak 39.
Osiguranici u Republičkom fondu obvezno utvrđuju i osiguravaju pravo
na novčanu naknadu i pomoć koja im pripada na osnovi ovoga zakona, kao
i druga prava iz zdravstvenog osiguranja koja samostalno utvrđe.
Članak 40.
Osiguranici-radnici u Republičkom fondu obvezno utvrđuju i osiguravaju naknadu osobnog dohotka za vrijeme privremene spriječenosti za rad u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite ako su:
1. zbog bolesti ili povrede privremeno nesposobni za rad odnosno radi liječenja ili medicinskih ispitivanja smješteni u organizaciju zdravstva (privremena nesposobnost za rad);
2. spriječeni da rade zbog određenog liječenja ili medicinskog ispitivanja koje se ne može obaviti izvan radnog vremena osiguranika;
3. izolirani kao kliconoše ili zbog pojave zaraze u njihovoj okolini;
4. određeni za pratioca bolesnika upućenog na liječenje ili liječnički pregled u drugo mjesto.
Članak 41.
Naknada osobnog dohotka zbog privremene spriječenosti za rad pripada od prvog dana te spriječenosti i traje za sve vrijeme takve spriječenosti.
Naknada osobnog dohotka pripada samo za dane za koje bi radniku pripadao osobni dohodak ili naknada osobnog dohotka prema propisima o radnim odnosima.
Osiguraniku-radniku kod kojeg spriječenost za rad u vezi s korištenjem
zdravstvene zaštite nastupi dok je odsutan s rada bez naknade osobnog dohotka,
pripada naknada osobnog dohotka zbog privremene spriječenosti za rad samo
po isteku takve odsutnosti ako u to vrijeme još postoji spriječenost za
rad.
Članak 42.
Osiguranici-radnici u Republičkom fondu utvrđuju : osiguravaju naknadu osobnog dohotka za vrijeme spriječenosti za rad kad je određeno da njeguju:
1. oboljelo dijete mlađe od sedam godina;
2 oboljelo dijete starije od sedam godina, odnosno drugog člana uže obitelji ili bračnog druga - porodilju, uz uvjete utvrđene u Republičkom fondu.
U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka osiguraniku-radniku pripada
naknada osobnog dohotka od prvog dana te spriječenosti za rad iz sredstava
Republičkog fonda. Osiguranici-radnici u Republičkom fondu utvrđuju vrijeme
jednokratnog korištenja tog prava.
Članak 43.
Osiguranici koji su prema odredbama Zakona o radnim odnosima ostvarili
pravo na porodiljski dopust, dodatni porodiljski dopust, usvojiteljski
dopust, te skraćeno radno vrijeme do jedne odnosno tri godine života djeteta
imaju pravo na naknadu osobnog dohotka iz sredstava Republičkog fonda i
to od prvog dana korištenja toga prava.
Članak 44.
Osiguranici koja osobnim radom samostalno obavlja privrednu odnosno neprivrednu djelatnost (članak 63. i 64) te osiguranici-poljoprivrednici (članak 66)osigurava se za vrijeme trudnoće i nakon porođaja novčana naknada od prvog dana korištenja toga prava na teret sredstava Republičkog fonda.
Pravo iz stavka 1. ovoga članka osigurava se i usvojitelju djeteta.
Općim aktom Republičkog fonda utvrdit će se trajanje, iznos i uvjeti
korištenja prava iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
Članak 45.
Privremenu spriječenost za rad utvrđuje od građanina izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite u skladu s općim aktom Republičkog fonda.
Privremenu spriječenost za rad nakon roka utvrđenog općim aktom Republičkog fonda utvrđuje liječnička komisija.
Liječnička komisija sastoji se od tri člana od kojih je jedan specijalist medicine rada.
Liječnička komisija rješava prigovor osiguranika, poduzeća ili druge pravne osobe na ocjenu izabranog liječnika.
Izabrani liječnik može prekinuti privremenu spriječenost za rad i prije roka koji je utvrdila liječnička komisija ako utvrdi da se zdravstveno stanje radnika poboljšalo tako da može nastupiti na posao.
O prigovoru na ocjenu liječničke komisije o privremenoj spriječenosti za rad rješava viša liječnička komisija.
Rješenje više liječničke komisije smatra se konačnim. Ovlaštenja, dužnosti
i sastav liječnika i više liječničke komisije utvrđuju Republički fond
općim aktom.
Članak 46.
Ako privremena spriječenost za rad traje duže od godinu dana izabrani
liječnik je dužan osiguranika radnika obraditi i uputiti nadležnom organu
mirovinsko-invalidskog osiguranja (u daljnjem tekstu: invalidska komisija)
radi ocjene radne sposobnosti i invalidnosti. U radu invalidske komisije
obavezno sudjeluje liječnik predstavnik Republičkog fonda.
Članak 47.
Naknadu osobnog dohotka u slučajevima iz točke 4. stavka 1. članka 38. i točke 1. i 2. članka 40. ovoga zakona isplaćuje radniku iz svojih sredstava:
1. poduzeće i druga pravna osoba odnosno radni čovjek koji samostalno obavlja djelatnost osobnim radom sredstvima u vlasništvu građana ili koji osobnim radom samostalno obavlja profesionalnu djelatnost, građanska pravna osoba i fizička osoba koji zapošljavaju radnike (u daljem tekstu: poslodavac) za prvih 30 dana spriječenosti za rad odnosno za vrijeme dok se radnik nalazi na radu u inozemstvu na koji ga je uputila organizacija;
2. organizacija za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida (zaštitna organizacija) za prvih sedam dana spriječenosti za rad.
Poduzeće i druga pravna osoba odnosno poslodavac isplaćuje naknadu osobnog dohotka iz svojih sredstava za prvih sedam dana spriječenosti za rad radniku-invalidu u slučajevima iz točke 4. stavka 1. članka 38. i točke 1. i 2. članka 40. ovoga zakona.
Naknadu osobnog dohotka zbog privremene spriječenosti za rad, koja se
osiguraniku-radniku osigurava iz sredstava Repubičkog fonda,obračunava
i isplaćuje poduzeće odnosno druga druga pravna osoba,s tim da je Republički
fond dužan vratiti isplaćenu naknad u roku od 30 dana od dana primitka
zahtjeva za povrat sredstava.
Član 48.
Naknada osobnog dohotka zbog bolesti i komplikacija nastalih u vezi
s trudnoćom i porođajem te u slučajevlma iz točke 3. i 4. članka 40. ovoga
zakona isplaćuje se radniku iz sredstava Republičkog fonda.
Članak 49.
Naknada osobnog dohotka određuje se od osnovice za naknadu koju čini osobni dohodak koji je osiguraniku isplaćen za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem nastupi slučaj na temelju kojeg se stječe pravo na naknadu.
Naknada osobnog dohotka za osiguranika-radnika na radu u inozemstvu određuje se od osnovice za naknadu osobnog dohotka prema kojoj se udružuju sredstva za njegovu zdravstvenu zaštitu i druga prava iz zdravstvenog osiguranja.
U slučaju kad osiguranik-radnik prima naknadu osobnog dohotka u neprekidnom trajanju duljem od tri mjeseca, osnovica za određivanje naknade iz stavka 1. ovoga članka valorizira se u skladu s porastom prosječnog osobnog dohotka radnika u tom poduzeću odnosno drugoj pravnoj osobi, ako je taj porast veći od 5%.
Naknada osobnog dohotka prema stavku 3. ovoga članka pripada osiguraniku od prvog dana idućeg mjeseca, po isteku tri mjeseca neprekidne spriječenosti za rad, ako je ispunjen uvjet za povećanje naknade.
Osiguranicima koji doprinose za zdravstveno osiguranje plaćaju prema osnovicama svog osiguranja, valorizacija osnovice za naknadu osobnog dohotka vrši se suglasno odredbama stavka 3. i 4. ovoga članka.
Skupština Republičkog fonda odlukom će pobliže propisati sadržaj kao
i način valorizacije osnovice za naknadu osobnog dohotka u smislu ovoga
članka.
Članak 50.
Visinu naknade osobnog dohotka koja se isplaćuje iz sredstava Republičkog fonda odnosno poslodavca, utvrđuje Republički fond.
Visinu naknade osobnog dohotka zbog privremene spriječenosti za rad koja se isplaćuje iz sredstava poduzeća odnosno drugih pravnih osoba utvrđuje općim aktom Republički fond.
Naknada osobnog dohotka ne može biti niža od 70% od osnovice za naknadu.
Naknada osobnog dohotka iznosi 100% od osnovice za naknadu :
1. za vrijeme privremene nesposobnosti za rad prouzročene nesrećom na poslu ili oboljenjem od profesionalne bolesti;
2. za vrijeme privremene nesposobnosti za rad nastale zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porođajem;
3. za vrijeme korištenja porodiljskog, dodatnog porodiljskog dopusta i usvojiteljskog dopusta kao i za vrijeme rada sa skraćenim radnim vremenom dok dijete ne navrši jednu godinu života, odnosno dok dijete ne navrši tri godine života, u slučaju rada sa skraćenim radnim vremenom zbog pojačane majčine njege djeteta;
4. za vrijeme spriječenosti za rad zbog njege oboljelog djeteta mlađeg
od tri godine.
Članak 51.
Umirovljeniku dok je zaposlen ili samostalno obavlja djelatnost osobnim
radom i za to vrijeme prima mirovinu, ne pripada naknada osobnog dohotka
za vrijeme trajanja spriječenosti za rad u vezi s korištenjem zdravstvene
zaštite.
Članak 52.
U Republičkom fondu se utvrđuje za osiguranike-radnike i članove njihovih
obitelji pravo na naknadu putnih troškova u vezi s korištenjem zdravstvene
zaštite, pravo na novčana primanja za slučaij rođenja djeteta u visini
utvrđenoj u okviru Republičkog fonda i pravo na troškove i posmrtnu pomoć.
Članak 53.
Poduzeće i druge pravne osobe općim aktom utvrđuju uvjete, način korištenja, prava i obveze radnika za vrijeme dok se nalaze na medicinski programiranom aktivnom odmoru.
Na medicinski programirani aktivni odmor upućuju se radnici koji rade
na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, te radnici kod kojih je došlo
do narušavanja zdravlja većeg stupnja.
5. Osiguranici
Osiguranici - radnici
Članak 54.
Osiguranici - radnici prema ovom zakonu jesu:
1. radnici u poduzeću i drugoi pravnoj osobi, radnici na radu kod poslodavaca na teritoriju Republike i državljani Socijalistićke Federativne Republike Jugoslavije koji su bili zdravstveno osigurani u Republici ili ako nisu bili osigurani- koji su imali prebivalište u Republici, a nalaze se u inozemstvu na radu kod jugoslavenskih poduzeća i drugih pravnih osoba ili na radu u domaćinstvima tih osiguranika, odnosno u domaćinstvima državljana Socijalistićke Federativne Republike Jugoslavije, zaposleni u međunarodnim organizacijama;
2. osobe izabrane odnosno imenovane na stalne dužnosti u društveno-političkim zajednicama, društveno-političkim organizacijama i drugim društvenim organizacijama, komorama i slično, ako za taj rad primaju stalnu mjesečnu naknadu ;
3. članovi zanatskih i ribarskih zadruga kojima je privredni rad u zadruzi jedino i glavno zanimanje;
4. korisnici mirovine i korisnici prava na profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje po propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju, te državljani Socijalistićke Federativne Republike Jugoslavije koji primaju mirovinu i invalidninu isključivo od inozemnih nosilaca osiguranja, dok borave na teritoriju Republike - ako međunarodnim ugovorom nija drukčije određeno;
5. stranci-korisnici mirovine kod inozemnog nosioca osiguranja koji imaju prebivalište u Republici, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije odredeno;
6. osobe koje se nakon završenog obrazovanja nalaze na obaveznom praktičnom radu i ako rade s punim radnim vremenom;
7. državljani Socijalističke Federativrie Republike Jugosavije u radnom odnosu u inozemstvu koji su bili osigurani ili su imali prebivalište u Republici prije odlaska u inozemstvo, ako za to vrijeme nisu obavezno osigurani kod inozemnog nosioca zdravstvenog osiguranja;
8. osobe privremeno nezaposlene dok su redovno prijavljene kod podrućne službe za zapošljavnaje, ako se toj podrućnoj službi prijave u roku 30 dana:
a) nakon prestanka radnog odnosa ili obavljanja djelatnosti odnosno nakon prestanka primanja naknade osobnog dohotka na koju imaju pravo prema ovom zakonu ili prema propisima donijetim na osnovi ovoga zakona;
b) nakon odsluženja redovnog vojnog roka u Jugoslavenskoj narodnoj armiji ili nakon prestanka nesposobnosti za rad zbog koje su otpuštene s te vojne službe;
c) nakon otpuštanja iz ustanove za izvršenje kaznenih i prekršajnih sankcija, iz zdravstvene ili druge specijalizirane ustanove ako je bila primijenjena sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja u organizaciji zdravstva ili obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana;
9. osobe na stručnom osposobljavanju ili prekvalifikaciji koju organizira podrućna služba za zapošljavanje;
10. državljani Socijalistićke Federativne Republike Jugoslavije koji su bili u radnom odnosu u inozemstvu, ako su se nakon povratka u zemlju prijavili radi zaposlenja područnoj službi za zapošljavanje u roku 30 dana;
11. osobe redovno prijavljene podrućnoj službi za zapošljavanje ako su se područnoj službi za zapošljavanje javile u roku 90 dana:
a) od dana završetka školske godine u kojoj su završile redovno obrazovanje odnosno od dana položenog ispita, ako su prije toga izgubile pravo na zdravstvenu zaštitu;
b) od dana odsluženja vojnog roka u Jugoslavenskoj narodnoj armiji odnosno od dana prestanka nesposobnosti zbog bolesti uslijed koje su otpuštene s te vojne službe, ako su na odsluženje vojnog roka stupile u roku 60 dana od dana završenog obrazovanja u odgovarajućoj organizaciji srednjeg odnosno visokog obrazovanja;
12. djeca osiguranika radnika koja su navršila 15 godina života, ako se u roku 30 dana od dana navršetka 15 godina života odnosno od dana završetka školske godine u kojoj su završila osnovno obrazovanje prijave radi zaposlenja podrućnoj službi za zapošljavnaje, dok se redovno prijavljuju;
13. osobe koje su prema propisima o usmjerenom obrazovanju izgubile status redovnog učenika odnosno studenta ili prekinule redovno obrazovanje zadržavaju pravo na zdravstvenu zaštitu u trajanju od dvije godine od dana prekida obrazovanja, ako su se prijavile područnoj službi za zapošljavanje u roku 30 dana od dana prekida obrazovanja i ako pravo na zdravstvenu zaštitu ne mogu ostvariti po drugoj osnovi;
14. osobe iz točke 1. do 3. ovoga članka nakon prestanka rada odnosno obavljanja djelatnosti, dok primaju naknadu osobnog dohotka prema odredbama ovoga zakona odnosno prema propisirna donesenim na osnovi njega.
Osobe iz točke 8. stavka 1. ovoga članka imaju prava prema ovom zakonu, ako su neposredno prije nastupanja okolnosti navedenih u toj točki bile utvrđene kao osiguranici najmanje šest mjeseci neprekidno ili 12 mjeseci s prekidima za posljednje dvije godine.
Osobe iz točke 11. stavka 1. ovoga članka imaju prava prema ovome zakonu i u slučaju kad zasnuju radni odnos na određeno vrijeme u trajanju manjem od 6 mjeseci neprekidno ili u trajanju od 12 mjeseci s prekidima za posljednje dvije godine, ako se nakon prestanka rada prijave podrućnoj službi za zapošljavanje u roku od 30 dana dok se redovno prijavljuju.
Osobe iz točke 8. do 11. stavka 1. ovoga članka ostvaruju prava prema ovom zakonu, u skladu sa Zakonom o zapošljavanju.
Osiguranicima-radnicima smatraju se i poljoprivrednici koji su temeljem udruživanja rada i sredstava zasnovali radni odnos po odredbama Zakona o radnim odnosima radnika.
Kao osiguranici-radnici imaju prava prema ovom zakonu i:
1. osobe koje su prekinule rad zbog toga što ih je organizacija uputila na obrazovanje, stručno usavršavanje ili postdiplomski studij;
2. osobe koje poduzeće i druga pravna osoba, prije stupanja na rad, uputi kao svoje stipendiste na praktičan rad u drugu organizaciju radi stručnog osposobljavanja ili usavršavanja;
3. osobe upućene u inozemstvo u okviru međunarodne tehničko-prosvjetne
i kulturne suradnje.
Članak 55.
Redovni polaznici svih vjerskih škola za spremanje svećenika i ostalih
vjerskih službenika ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu pod uvjetima
i na način kako ova prava ostvaruju polaznici usmjerenog obrazovanja prema
propisima i općim aktima Republičkog fonda, poduzeća i drugih pravnih osoba
kojima se uređuju uvjeti i način ostvarivanja ovih prava.
Članak 56.
Državljani Socijalistićke Federativne Republike Jugoslavije zaposleni
kod inozemnog poslodavca u inozemstvu, koji su bili zdravstveno osigurani
u Republici ili ako nisu bili osigurani a imali su prebivalište na teritoriju
Republike, dužni su osigurati prava na zdravstvenu zaštitu i druga prava
iz zdravstvenog osiguranja za članove svoje uže obitelji u Republičkom
fondu, ako nisu obuhvaćeni zdravstvenim osiguranjem kod inozemnog nosioca
osiguranja.
Članak 57.
Strani državljani i osobe bez državljanstva, zaposlene na teritoriju Republike u poduzeću ili kod drugih pravnih osoba odnosno poslodavaca, imaju pravo na zdravstvenu zaštitu i druga prava iz zdravstvenog osiguranja za sebe i članove svoje obitelji kao i osiguranici-radnici državljani Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Članovi obitelji osiguranika-radnika iz stavka 1. ovoga članka imaju
prava iz toga stavka dok borave na teritoriju Socijalističke Federativne
Republike Jugoslavije, ako međudržavnim sporazumom nije drukćije određeno.
Članovi obitelji osiguranika - radnika
Članak 58.
Članovi obitelji osiguranika-radnika, prema ovom zakonu, jesu:
1. članovi uže obitelji i to:
a) bračni drug osiguranika;
b) djeca osiguranika, usvojena djeca i pastorčad te djeca koju je osiguranik uzeo na uzdržavanje, ako ispunjavaju uvjete propisane ovim zakonom (u daljem tekstu djeca osiguranika);
2. članovi šire obitelji i to roditelji, očuh, maćeha, usvojitelj, djed, baka, braća i sestre osiguranika, ako ih osiguranik uzdržava, a ispunjavaju uvjete utvrđene ovim zakonom.
Članovi obitelji osiguranika-radnika iz stavka 1. ovaga članka imaju
pravo po osnovi ovoga zakona, ako nemaju ta prava po osnovi zaposlenja
ili samostalnog obavljanja djelatnosti osobnim radom.
Članak 59.
Članovi obitelji osiguranika-radnika iz članka 58. ovoga zakona koje
je osiguranik-radnik uzdržavao u času odlaska na odsluženje vojnog roka,
zadržavaju pravo na zdravstvenu zaštitu za sve vrijeme do njegovog povratka
ako to pravo ne ostvare po posebnim propisima.
Članak 60.
Na osnovi odredaba ovoga zakona imaju prava i:
1. bračni drug umrlog osiguranika-radnika, koji nakon smrti osiguranika-radnika nije stekao pravo na porodičnu miroviru zato što nije navršio određene godine života, ako je u vrijeme smrti bračnog druga bio stariji od 40 (žena), odnosno 55 godina (muškarac). Braćni drug mlađi od 40 odnosno 55 godina, produžava prava iz ovoga zakona dok je redovno prijavljen nadležnoj područnoj službi za zapošljavanje, ako se toj područnoj službi prijavi u roku 90 dana od smrti osiguranika-radnika;
2. razvedeni bračni drug kojem je sudskom odlukom određeno uzdržavanje, ako je u vrijeme razvoda bio stariji od 45 (žena) odnosno 60 godina (muškarac). Bračni drug koji je u vrijeme razvoda bio mlađi od 45 odnosno 60 godina, produžava prava po ovom zakonu, ako je potpuno nesposoban za rad odnosno privređivanje u smislu propisa o mirovinskom i invalidskom osiguranju;
3. razvedeni bračni drug mlađi od 45 (žena) odnosno 60 godina (muškarac),
kojem su sudskom odlukom povjerena djeca na čuvanje i odgoj, dok je redovno
prijavljen nadležnoj područnoj službi za zapošljavanje i dok djeca imaju
uzdržavanje, ako se toj područnoj službi prijavi u roku 90 dana od razvoda
braka.
Članak 61.
Djeca osiguranika-radnika imaju pravo prema ovom zakonu do navršene 15 godine života, a ako su na srednjem odnosno visokom obrazovanju, do završetka redovnog obrazovanja, propisanog općim aktom odgovarajuće organizacije srednjeg odnosno visokog obrazovanja.
Djeca osiguranika-radnika koja su zbog bolesti prekinula redovno obrazovanje imaju pravo prema ovom zakonu i za vrijeme trajanja takve bolesti, a ako nastave redovno obrazovanje, produžava im se korištenje tih prava, ali najduže onoliko koliko je trajao prekid redovnog obrazovanja zbog bolesti.
Djeca osiguranika-radnika, koja postanu nesposobna za samostalan život i rad, u smislu propisa o mirovinskom i invalidskom osiguranju prije nego što navrše 15 godina života odnosno dok su na redovnom obrazovanju, imaju prava prema ovom zakonu i za sve vrijeme dok traje takva nesposobnost.
Prava prema ovom zakonu imaju i djeca osiguranika- radnika koja postanu nesposobna za samostalan život i rad, u smislu propisa o mirovinskom i invalidskom osiguranju, poslije isteka razdoblja iz stavka 1. i 3. ovoga članka dok traje takva nesposobnost, ako ih osiguranik-radnik uzdržava zbog toga što nemaju vlastitih prihoda dovoljnih za uzdržavanje.
Djeca koju je osiguranik-radnik uzeo na uzdržavanje imaju prava prema
ovom zakonu, u pravilu, ako su bez roditelja. Djeca koja imaju jednog ili
oba roditelja, koje je osiguranik-radnik uzeo na uzdržavanje, imaju prava
prema ovom zakonu, ako roditelji te djece zbog svojeg zdravstvenog stanja
ili drugih razloga nisu u mogućnosti privređivati odnosno brinuti se o
djeci i njihovu uzdržavanju, a ni djeca ni njihovi roditelji nemaju dovoljno
vlastitih prihoda za uzdržavanje djece.
Članak 62
Republički fond propisuje uvjete pod kojima se smatra da osiguranik-radnik
uzdržava djecu uzetu na uzdržavanje (članak 58. stavak 1. točka 1. pod
b) odnosno članove šire obitelji zbog toga što nemaju vlastitih prihoda
dovoljnih za uzdržavanje (članak 58. stavak 1. točka 2. i članak 61. stavak
4. i 5.)
Osiguranici-radni ljudi koji osobnim radom samostalno obavljaju profesionalnu
djelatnost
Članak 63.
Osiguranici-radni ljudi koji osobnim radom samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost, kao jedino ili glavno zanimanje prema ovom zakonu, jesu:
1. radni ljudi u oblasti umjetničke i kulturne djelatnosti; umjetnici, skladatelji, književnici, prevodioci znanstvenih i književnih djela, muzičari, filmski radnici, artisti, manekeni i drugi;
2. odvjetnici, zdravstveni radnici, istaknuti sportaši, nosači na željezničkim stanicama, kolporteri, ribari, poslovni agenti, izdavačkih organizacija, debatni stenografi, lektori, ućitelji plesa koje obavljaju crkveno-vjerske poslove u vjerskim zajednicama;
3. drugi radni ljudi koji osobnim radom samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost prema posebnim propisima;
4. osiguranici prava na mirovinu, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje,
te na novčane naknade za tjelesno oštećenje po propisima o mirovinskom
i invalidskom osiguranju.
Osiguranici-radni ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost osobnim
radom sredstvima rada u vlasništvu građana
Članak 64.
Osiguranici-radni ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost osobnim radom sredstvima rada u vlasništvu građana, prema ovom zakonu, jesu:
1. samostalni zanatlije, osobe koje obavljaju privredne djelatnosti slične zanatskim djelatnostima, ugostitelji i prijevoznici, osobe koje obavljaju kućnu radinost kao glavno zanimanje;
2. drugi radni ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost osobnim radom sredstvima rada u vlasništu građana prema posebnim propisima, ako im je obavljanje te djelatnosti jedino ili glavno zanimanje;
3. osiguranici prava na mirovinu, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje,
te na novčane naknade za tjelesno oštećenje po propisima o mirovinskom
i invalidskom osiguranju.
Članak 65.
Članovi obitelji osiguranika iz članka 63. i 64. ovoga zakona imaju
prava prema ovom zakonu, uz uvjete i na način predviđen za članove obitelji
osiguranika-radnika
Osiguranici-poljoprivrednici
Članak 66.
Osiguranici-poljoprivrednici, prema ovom zakonu, jesu osobe koje se bave poljoprivrednom djelatnošću kao jedinim ili glavnim zanimanjem te članovi njihova domaćinstva, ako ne ostvaruju prava iz ovoga zakona po drugoj osnovi.
Kao osiguranici-poljoprivrednici, prema ovom zakonu, smatraju se i osobe koje su svoje poljoprivredno zemljište ustupile na korištenje odnosno dale u zakup pravnim ili fizičkim osobama i od njih primaju naknadu odnosno zakupninu.
Smatra se da se osoba, u smislu ovoga članka, bavi poIjoprivrednom djelatnošću kao jedinim ili glavnim zanimanjem ako tom djelatnošću ostvaruje dohodak kao glavni prihod za uzdržavanje sebe i članova svoga domaćinstva.
Osiguranicima- poljoprivrednicima, prema odredbama ovoga zakona, smatraju
se i poljoprivrednici koji su ostvarili pravo na mirovinu te na novčanu
naknadu za tjelesno oštećenje po propisima o mirovinskom i invalidskom
osiguranju.
Osiguranici-borci narodnooslobodilačkog rata i s njima izjednačene osobe,
žrtve fašističkog terora, građanske žrtve rata i žrtve neprijateljskog
djelovanja
Članak 67.
Osiguranici-borci narodnooslobodilaćkog rata i s njima izjednačene osobe
jesu borci i osobe kojima je pravo na zdravstvenu zaštitu priznato prema
republičkom Zakonu o materijalnoj i zdravstvenoj zaštiti boraca narodnooslobodilačkog
rata, republičkom Zakonu o posebnoj novčanoj naknadi borcima narodnooslobodilačkog
rata i predratnim revolucionarima ili republičkom Zakonu o invalidskom
dodatku i drugim pravima vojnih invalida.
Članak 68.
Osiguranici-žrtve fašističkog terora, građanske žrtve rata i žrtve neprijateljskog
djelovanja odnosno članovi njihovih obitelji jesu osobe kojima je pravo
na zdravstvenu zaštitu priznato prema republičkom Zakonu o zaštiti žrtava
fašističkog terora i građanskih žrtava rata.
Članak 69.
Osiguranici iz članka 67. i 68. ovoga zakona ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu pod uvjetima, u opsegu i na način utvrđen u zakonima kojima im je priznato to pravo.
Osiguranicima iz stavka 1. ovoga članka zdravstvena zaštita osigurava
se u Republičkom fondu.
Osobe koje imaju pojedina prava u određenim okolnostima
Članak 70.
Učenici organizacija srednjeg obrazovanja i redovni studenti organizacija visokog obrazovanja koji nisu obuhvaćeni kao osiguranici po odredbama ovoga zakona ili kojima je opseg zdravstvene zaštite po drugoj osnovi manji od opsega te zaštite utvrđenog za članove obitelji osiguranika-radnika imaju pravo na zdravstvenu zaštitu u istom opsegu kao i članovi obitelji osiguranika-radnika.
Članovima uže obitelji ućenika i redovnih studenata, ako im zdravstvena zaštita ne pripada po drugoj osnovi ili ako im je opseg zdravstvene zaštite po drugoj osnovi manji od opsega utvrđenog za članove obitelji osiguranika-radnika, pripada zdravstvena zaštita u opsegu utvrđenom za članove obitelji osiguranika-radnika.
Pravo na zdravstvenu zaštitu prema odredbama ovoga članka traje dok odnosne osobe imaju svojstvo učenika odnosno redovnog studenta
Zdravstvena zaštita osoba iz ovoga članka osigurava se prema sjedištu obrazovne ustanove u kojoj je učenik odnosno student na redovnom obrazovanju.
Ukoliko je ostvarivanje pojedinih prava na zdravstvenu zaštitu za članove
obitelji osiguranika-radnika uvjetovano prethodnim stažem osiguranja, za
osobe iz ovoga članka vrijeme provedeno na redovnom obrazovanju (osnovnom
i usmjerenom) uzima se u prethodni staž.
Članak 71.
Pravo na zdravstvenu zaštitu, u opsegu u kojem pripada osiguranicima-radnicima imaju i:
1. osobe na omladinskim radnim akcijama na kojima su po propisima i o mirovinskom i invalidskom osiguranju osigurane za slučaj invalidnosti i tjelesnog oštećenja;
2. osobe koje sudjeluju u organiziranim javnim radovima, ako na tim radovima rade najmanje šest sati dnevno;
3. osobe na službi u teritorijalnoj obrani, civilnoj zaštiti, na obuci za obranu i zaštitu, na izvršavanju drugih zakonom utvrđenih obaveza u vezi s narodnom obranom te pripadnici dobrovoljnih omladinskih jedinica narodne obrane, ako nemaju pravo na zdravstvenu zaštitu po drugoj osnovi;
4. osobe koje se pri obavljanju dužnosti po propisima o zaštiti od požara ili kao članovi vatrogasnih društava za vrijeme stručnog osposobljavanja ili prilikom sudjelovanja u gašenju požara povrijede ili obole u vezi s obavljanjem navedenih dužnosti ;
5. korisnici novčane naknade za tjelesno oštećenje prema propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju, ako nemaju pravo na zdravstvenu zaštitu po drugoj osnovi, kojima zdravstvena zaštita pripada samo za slučj potrebe liječenja u vezi s povredom ili bolešću koja je prouzročila tjelesno oštećenje po kojem im pripada pravo na novčanu naknadu za to oštećenje.
Osobe iz stavka 1. ovoga članka, koje imaju pravo na zdravstvenu zaštitu
kao osiguranici-poljoprivrednici ili na osnovi samostalnog obavljanja djelatnosti
osobnim radom ili kao članovi njihovih obitelji, imaju pravo na zdravstvenu
zaštitu do opsega zdravstvene zaštite utvrđene za osiguranike-radnike i
članove njihovih obitelji.
Članak 72.
Pravo na zdravstvenu zaštitu koju imaju osiguranici-radnici za slučaj nesreće na poslu i oboljenja od profesionalnih bolesti, imaju u Reubličkom fondu:
1. učenici organizacija srednjeg obrazovanja i redovni studenti organizacija visokog obrazovanja, kad obavljaju praktičan rad u vezi s nastavom;
2. osobe na službi u teritorijalnoj obrani, civilnoj zaštiti, na obuci za obranu i zaštitu, na izvršavanju drugih zakonom utvrđenih obaveza u vezi s narodnom obranom te pripadnici dobrovoljnih omladinskih jedinica narodne obrane, ako nemaju pravo na zdravstvenu zaštitu po drugoj osnovi;
3. osobe koje sudjeluju u organiziranim javnim radovima i u omladinskim radnim akcijama, ako nemaju pravo na zdravstvenu zaštitu po drugoj osnovi;
4. osobe koje pretrpe povredu kao sudionici u određenim javnim akcijama, u spašavanju i obrani od elementarnih nepogoda i nesreća ili u obavljanju određenih javnih funkcija i dužnosti, ako su po propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju za vrijeme takve aktivnosti osigurane za slučaj invalidnosti prouzročene nesrećom na poslu;
5. osobe koje po osnovi ugovora o radu obavljaju privremene ili povremene poslove.
Osobe kojima zdravstvena zaštita nije osigurana po drugoj osnovi
Članak 73.
Osobe koje su nesposobne za rad i privređivanje i nemaju sredstva za uzdržavanje te kojima se zdravstvena zaštita ne osigurava po drugoj osnovi, a ne postoji ni obaveza drugih osoba za njihovo uzdržavanje, imaju pravo na zdravstvenu zaštitu u Republičkom fondu u opsegu utvrđenom za članove obitelji osiguranika-radnika.
Općinska skupština propisuje uvjete po kojima se smatra da su osobe iz stavka 1. ovoga članka nesposobne za rad i privređivanje, kao i visinu prihoda koji će se uzirnati u obzir pri utvrđivanju prava na zdravstvenu zaštitu tih osoba na teret sredstava općine.
Osobe koje imaju sredstva za uzdržavanje, a kojima se zdravstvena zaštita
ne osigurava po drugoj osnovi, imaju pravo na zdravstvenu zaštitu u Republičkom
fondu u opsegu u kojem se ta zaštita osigurava članovima obitelji osiguranika-
radnika.
6. Ostvarivanje i zaštita prava
Članak 74.
Općim aktom Republičkog fonda propisuju se:
- uvjeti i način ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu na teritoriju za koje je osnovan Republički fond;
- uvjeti i način korištenja prava na zdravstvenu zaštitu u organizacijama zdravstva s teritorija drugih republika i autonomnih pokrajina;
- prava, uvjeti i način korištenja zdravstvene zaštite.
Članak 75.
Indikacija za proteze, ortopedska i druga pomagala te sanitarne sprave, zubotehničku pomoć i zuboprotetička sredstva, standarde za materijal od kojeg se izrađuju ta sredstva i rokove trajanja tih sredstava, kad su ona potrebna za ostvarivanje zdravstvene zaštite, utvrđuje Republički fond, na osnovi stručnog mišljenja organizacija zdravstva koja se u okviru svoje djelatnosti bavi odnosnom specijalnošću.
Korištenje ortopedskih pomagala i sanitarnih sprava može se uvjetovati
prethodnim trajanjem članstva u Republičkom fondu osim kad se to pravo
koristi kao posljedica nesreće na poslu ili profesionalnog oboljenja.
Članak 76.
Prava prema ovom zakonu ostvaruju osobe kojima je utvrđeno svojstvo osiguranika.
Svojstvo osiguranika dokazuje se posebnom ispravom. Sadržaj i oblik te isprave i način njezina izdavanja propisuje Republički fond.
Poduzeća i druge pravne osobe i poslodavci dužni su prema propisima koje donosi Republički fond prijavljivati i odjavljivati Republičkom fondu osiguranike koji su kod njih počeli s radom
odnosno s kojima je prekinut radni odnos i članove njihove obitelji.
Članak 77.
Svojstvo osiguranika utvrđuje Republički fond izdavanjem isprave iz članka 76. ovoga zakona, a na osnovi propisane prijave koju podnosi poduzeće i druga pravna osoba, poslodavac, ili sam osiguranik kad je obvezan udruživati sredstva u Republički fond. Ako Republički fond kojem je podnijeta prijava ne prihvati podnijetu prijavu ili utvrdi svojstvo osiguranika po nekoj drugoj osnovi, o tome donosi pismeno rješenje koje dostavlja podnosiocu prijave i zainteresiranoj osobi.
Osoba za koju poduzeće i druga pravna osoba odnosno poslodavac ne podnose prijavu može zahtijevati da joj Republički fond rješenjem utvrdi svojstvo osiguranika.
Način utvrđivanja svojstva osiguranika iz točke 1. članka 63. ovoga
zakona propisuje Republički fond.
Članak 78.
Osiguranici koji sami za sebe i članove obitelji, odnosno članove domaćinstva udružuju sredstva u Republički fond mogu koristiti zdravstvenu zaštitu i druga prava iz zdravstvenog osiguranja na teret sredstava Republičkog fonda ako su ta sredstva uredno uplaćena.
Obustavljeno korištenje prava iz stavka 1. ovoga članka uspostavlja se danom podmirenja svih dospjelih a neuplaćenih sredstava Republičkom fondu.
Republički fond utvrđuje kada se smatra da su dospjela sredstva uredno
uplaćena.
Članak 79.
Radi zaštite prava iz ovog zakona, osiguranicima se osigurava u Republičkom Fondu dvostepenost rješavanja u postupku koji je pokrenuo osiguranik.
Drugostepeno rješenje Republičkog fonda je konaćno. Ako osiguranik nije
zadovoljan konačnim rješenjem, ima pravo na sudsku zaštitu.
Članak 80.
Dospjelost prava za isplatu naknada i pomoći utvrđuje Republički fond.
Članak 81.
Zahtjev za ostvarivanje prava na naknadu, pomoć i ostala prava iz ovoga
zakona može se podnijeti u roku tri godine od dana dospjelosti prava.
III. DRUŠTVENO-EKONOMSKI ODNOSI
1. Utvrđivanje potreba i udruživanja sredstava
Članak 82.
Potrebe i interesi društva (u daljem tekstu: zajedničke potrebe društva)
u oblasti zdravstvene zaštite obuhvaćaju primarnu zdravstvenu zaštitu,
polikliničko-konzilijarnu i stacionarnu zdravstvenu zaštitu i potrebe zdravstvene
zaštite za slučaj nesreće na poslu ili oboljenja od profesionalnih bolesti.
Članaka 83.
Oblik, opseg, kvalitetu i način zadovoljavanja javnih potreba u zdravstvenoj zaštiti određenih odredbama ovoga zakona koji ćine zdravstveni standard u Republici određuje Ministarstvo zdravstva.
Visinu novčanog iznosa zdravstvenog standarda u Republici na prijedlog
Vlade Republike Hrvatske određuje Sabor Republike Hrvatske.
Članak 84.
Zajedničke potrebe društva jesu i ovim zakonom zajamčena druga prava
iz zdravstvenog osiguranja.
Članak 85.
Potrebe koje obuhvaćaju specifičnu zdravstvenu zaštitu zadovoljavaju
se ugovornim odnosima organizacije zdravstva i osiguranika.
Članak 86.
Sredstva za specifičnu zdravstvenu zaštitu radnika u poduzećima i drugim
pravnim osobama i osoba koje samostalno osobnirn radom obavljaju privrednu
ili neprivrednu djelatnost i kod njih zaposlenih radnika osiguravaju se
iz ukupnog prihoda poduzeća i drugih pravnih osoba odnosno prihoda osoba
koje obavljaju djelatnost samostalno osobnim radom, u okviru materijalnih
troškova.
Članak 87.
Sredstva za zdravstvenu zaštitu i za ostvarivanje drugih prava iz zdravstvenog
osiguranja i propisanih ovim zakonom radnika i članova njihovih obitelji,
osoba koje obavljaju privredne i neprivredne djelatnosti samostalno osobnim
radom i članova njihovih obitelji i kod njih zaposlenih radnika i članova
njihovih obitelji osiguravaju se plaćanjem doprinosa iz dohotka poduzeća
i drugih pravnih osoba i osobnih dohodaka radnika poduzeća i drugih pravnih
osoba i doprinosa iz osobnog dohotka osoba koje obavljaju djelatnost samostano
osobnim radom i kod njih zaposlenih radnika.
Članak 88.
Društveno-političke zajednice, u skladu sa svojim pravima i dužnostima
utvrđenim ustavom i zakonom, osiguravaju sredstva za zadovoljavanje općih
društvenih potreba u zaštiti zdravlja i to za: zdravstvene mjere zaštite
čovjekove okoline (zrak, voda, živežne namirnice i sl.); hitnu medicinsku
pomoć na magistralnim cestama; dijelove zdravstveno-informacijskog sistema;
epidemiološka i druga istraživanja o zdravstvenom stanju stanovništva;
međunarodne obaveze u oblasti zdravstva; nadzor nad stručnim radom organizacija
udruženog rada zdravstva i za dio obrambenih priprema u zdravstvu. Ove
potrebe utvrđuju se planovima društveno-političkih zajednica.
Članak 89.
Sredstva za zadovoljavanje potreba u zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju za osiguranike poljoprivrednog domaćinstva osiguravaju i udružuje u Republički fond to domaćinstvo iz svog osobnog dohotka od samostalnog obavljanja poljoprivredne djelatnosti (katastarski prihod).
Članovi poljoprivrednog domaćinstva koji su ostvarili pravo na mirovinu, ili su navršili 65 godina života, ne plaćaju doprinos za zdravstvenu zaštitu i druga prava iz zdravstvenog osiguranja.
Za poljoprivredna domaćinstva, koja su oslobođena plaćanja poreza iz
osobnog dohotka od samostalnog obavljanja poljoprivredne djelatnosti, sredstva
za zadovoljavanje potreba u zdravstvenoj zaštiti i drugih prava iz zdravstvenog
osiguranja osiguranika-poljoprivrednika osigurava općina.
Članak 90.
Sredstva za zadovoljavanje potreba u zdravstvenoj zaštiti i drugih prava iz zdravstvenog osiguranja korisnika prava na mirovinu, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje, te na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje po propisima o mirovinsko-invalidskom osiguranju Republike Hrvatske, osiguravaju se u stopi doprinosa iz osobnih dohodaka građana, te iz prihoda poljoprivrednika propisanim prema odredbama ovoga zakona.
Iznimno, kada se prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja iz stavka 1. ovoga članka koriste po propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju drugih republika odnosno autonomnih pokrajina, sredstva za zadovoljavanje potreba u zdravstvenoj zaštiti i drugih prava iz zdravstvenog osiguranja korisnika tih prava osiguravaju i udružuju u Republički fond zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja tih republika, odnosno autonomnih pokrajina.
Državljani Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i stranci
koji primaju mirovinu ili invalidninu isključivo od inozemnih nosilaca
osiguranja sredstava za zadovoljavanje potreba u zdravstvenoj zaštiti i
drugih prava iz zdravstvenog osiguranja osiguravaju iz svojih sredstava
i udružuju ih u Republički fond.
Članak 91.
U pogledu obveznika plaćanja i osnovice doprinosa iz dohotka poduzeća i drugih pravnih osoba, te obraćuna i plaćanja doprinosa primjenjuju se propisi o plaćanju poreza iz dohotka, ako ovim zakonom nije drugačije uređeno.
U pogledu obveznika plaćanja i osnovice doprinosa iz osobnog dohotka, te obraćuna i plaćanja doprinosa primjenjuju se propisi o plaćanju poreza građana, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Doprinosi iz osobnog dohotka plaćaju se prilikom svake isplate osobnog dohotka.
Osnovicu doprinosa, način obračuna i plaćanja sredstava za ostvarivanje
prava na zdravstvenu zaštitu, koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. i 2. ovoga
članka propisuje Skupština Republičkog fonda.
Članak 92.
Sredstva za zadovoljavanje potreba u zdravstvenoj zaštiti za učenike,
redovne studente i članove njihovih užih obitelji, kojima se zadovoljavanje
potreba u zdravstvenoj zaštiti ne osigurava kao članovima obitelji osiguranika
nosioca prava na zdravstvenu zaštitu, osigurava Republički fond usmjerenog
obrazovanja, a u skladu s općim aktom Republičkog fonda.
Članak 93.
Sredstva za zadovoljavanje potreba u zdravstvenoj zaštiti osiguravaju:
1. za osobe koje sudjeluju u omladinskim radnim akcijama na kojima su po propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju osigurana za slučaj invalidnosti i tjelesnog oštećenja i za osobe koje sudjeluju u organiziranim javnim radovima, ako na tim radovima rade najmanje šest sati dnevno - investitor odnosno poduzeće i druga pravna osoba koja ih je uputila na radnu akciju ili na organizirane javne radove ;
2. za osobe na službi u teritorijalnoj obrani, civilnoj zaštiti, na obuci za obranu i zaštitu, na izvršavanju drugih zakonom utvrđenih obaveza u vezi s narodnom obranom te za pripadnike dobrovoljnih omladinskih jedinica narodne obrane - poduzeća i druge pravne osobe odnosno organi koji su organizirali službu odnosno obuku ili pozvali na izvršenje obaveze ;
3. za osobe koje se pri vršenju dužnosti po propisima o zaštiti od požara ili kao članovi vatrogasnih društava za vrijeme stručnog osposobljavanja ili prilikom sudjelovanja u gašenju požara povrijede ili u vezi s obavljanjem navedenih poslova obole - općine;
4. za sudionike određenih javnih akcija u spašavanju i obrani od elementarnih nepogoda i nesreća - poduzeća i druge pravne osobe koje su organizirale akciju;
5. za osobe koje obavljaju određene javne funkcije ili dužnosti - organi
i organizacije koje su angažirale takvu osobu.
Članak 94.
Sredstva za zadovoljavanje potreba utvrđenih ovim zakonom za osiguranike iz članka 67. i 68. ovoga zakona osiguravaju :
1. osiguranici-poljoprivrednici sami iz katastarskog prihoda i nadoknade odnosno zakupnine;
2. Republika u cijelosti za osiguranike koji nemaju prihode iz stavka
1. članka 89. ovoga zakona, a za osiguranika iz točke 1. ovoga članka dio
sredstava kojima se zadovoljavaju potrebe za opseg prava utvrđen u posebnim
zakonima.
Članak 95.
Ugovorom koji zaključuje Republički fond i Vlada Republike Hrvatske naročito se uređuj:
1. način utvrđivanja i udruživanja sredstava Republike iz članka 94. ovoga zakona;
2. način utvrđivanja i prestanka svojstva osiguranika iz članka 67.
i 68. ovoga zakona.
Članak 96.
Sredstva za zadovoljavanje potreba u zdravstvenoj zaštiti i drugih prava iz zdravstvenog osiguranja za radnike zaposlene u inozemstvu i za članove njihovih obitelji, osiguravaju sami radnici iz svojih sredstava, ako nisu osigurani kod inozemnog nosioca zdravstvenog osiguranja.
Sredstva za zadovoljavanje potreba u zdravstvenoj zaštiti i drugih prava iz zdravstvenog osiguranja za radnike koji su upućeni u inozemstvo, a nisu osigurani kod inozemnog nosioca zdravstvenog osiguranja, kao i za članove njihovih obitelji, osigurava organ ili poduzeće i druga pravna osoba koja ih je uputila u inozemstvo.
Za osobe iz stavka 2. ovoga članka udružuje se i posebna sredstva za korištenje zdravstvene zaštite u inozemstvu Posebna sredstva udružuju se i za radnike u radnom odnosu s jugoslavenskim poduzećima i drugim pravnim osobama koji se nalaze na radu u inozemstvu.
Skupština Republičkog fonda može odlučiti da poduzeće i druga pravna
osoba koje obavljaju građevinske i druge radove u inozemstvu, mogu umjesto
udruživanja posebnih sredstava za korištenje zdravstvene zaštite u inozemstvu,
preuzeti obvezu da same snose troškove zdravstvene zaštite u inozemstvu,
koju su koristili osiguranici jugoslavenski radnici zaposleni u tim poduzećima
i drugim pravnim osobama na radovima koje oni izvode u inozemstvu kao i
članovi njihovih obitelji, koji s radnicima borave u inozemstvu.
Članak 97.
Sredstva za zadovoljavanje potreba u zdravstvenoj zaštiti i drugih prava
iz zdravstvenog osiguranja za osobe prijavljene kod područne službe za
zapošljavanje osigurava Republički fond za zapošljavanje.
Članak 98.
Sredstva za zadovoljavanje potreba u zdravstvenoj zaštiti osiguranika koji su nesposobni za rad i privređivanje i nemaju sredstava za uzdržavanje, a ne postoji ni obveza drugih osoba za njihovo uzdržavanje, osigurava općina na čijem području osiguranik ima prebivalište.
Za osiguranike iz stavka 1. ovoga članka, čije je prebivalište nepoznato,
sredstva za zadovoljavanje potreba u zdravstvenoj zaštiti osiguravaju se
u republičkom proračunu.
Članak 99.
Sredstva za zadovoljavanje potreba u zdravstvenoj zaštiti osiguranika
koji imaju sredstva za urdržavanje, a ne zadovoljavaju te potrebe po drugim
osnovama, osiguravajii oni sami i udružuju ih u Republički fond, u visini
i na način utvrđen općim aktom Republičkog fonda.
Članak 100.
Građani s određenog područja mogu oblik, opseg, kvalitetu i način zadovoljavanja svojlh osobnih i zajedničkih potreba i interesa utvrditi iznad zdravslvenog standarda u Republici (članak 83) za što se osiguravaju potrebna dodatna sredstva na ugovornoj osnovi u skladu s općim aktom.
Građanin ugovorom s Republičkim fondom može utvrditi i viši standard potreba od zdravstvenog standarda Republike dodatnim osiguranjem.
Općim aktom Republički fond utvrdit će uvjete i potrebna sredstva za
dodatno osiguranje
Članak 101.
Skupština Republičkog fonda propisat će odlukom obvezu da dio troškova za pojedine usluge u zdravstvenoj zaštiti na jedinstven način neposredno podmiruju osiguranici, uzimajući u obzir socijalne prilike i vrstu bolesti.
Učešće osiguranika u pokriću dijela troškova zdravstvene zaštite uvodi se za:
- lijekove na recept,
- kućnu posjetu,
- dijagnostičke, terapeutske i rehabilitacijske postupke u poliklinićko-konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti,
- proteze i druga ortopedska pomagala, te sanitarne sprave,
- zubotehničku pomoć i zubotehnička sredstva,
- prvi i ponovni pregled u primarnoj zdravstvenoj zaštiti,
- smještaj i prehranu u bolničkoj zaštiti,
- smještaj i prehranu u lječilištima,
- prijevoz sanitetskim vozilom.
Skupština Republičkog fonda odlukom iz stavka 1. ovoga članka propisat će iznose, kriterije i način učešća osiguranika u troškovima usluga iz stavka 2. ovoga članka.
Učešće osiguranika u pokriću dijela troškova zdravstvene zaštite ne može se uvoditi za korištenje zdravstvene zaštite u slučaju nesreće na poslu, oboljenja od profesionalne bolesti, kod preventivnih mjera utvrđenih programom mjera zdravstvene zaštite, te za korištenje zdravstvene zaštite iz stavka 2. članka 36 ovoga zakona.
Dio troškova koji je osiguranik dužan snositi u smislu ovoga članka naplaćuje neposredno od osiguranika organizacija zdravstva.
Ako organizacija zdravstva nije mogla od osiguranika naplatiti dio troškova
u smislu stavka 5 ovoga članka cijeli iznos usluga naplaćuje se od Republičkog
fonda.
Članak 102.
Sredstva za ostvarivanje zdravstvene zaštite i drugih prava iz zdravstvenog osiguranja za radnike i članove njihovih obitelji obračunavaju i uplaćuju poduzeća i druge pravne osobe.
Sredstva za ostvarivanje zdravstvene zaštite i drugih prava iz zdravstvenog osiguranja za korisnike prava na mirovinu i članove njihovih obitelji, te za korisnike prava,a na profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje i novčanu naknadu za tjelesno oštećenje, ostvarena prema propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju drugih republika, odnosno autonomnih pokrajina obračunavaju i uplaćuju zajednice mirovinsko-invalidskog osiguranja tih republika odnosno autonomnih pokrajina.
Sredstva za ostvarivanje zdravstvene zaštite i drugih prava iz zdravstvenog osiguranja poljoprivrednika obračunavaju i naplaćuju općinski organi uprave nadležni za poslove financija na način propisan za razrez i naplaćivanje poreza građana.
Republički fond ugovorom s općinama uređuju odnose u pogledu prava i obveza koje nastaju u vezi s obavljanjem poslova iz stavka 3. ovoga članka i utvrđuju naknadu za obavljanje tih poslova.
Sredstva za ostvarivanje zdravstvene zaštite i drugih prava osiguranika iz točke 2. članka 95. ovoga zakona obračunavaju općinski organi uprave nadležni za boraćka i invalidska pitanja i uplaćuju Republičkom fondu.
Sredstva za ostvarivanje zdravstvene zaštite i drugih prava iz zdravstvenog osiguranja za osiguranike - radne ljude koji osobnim radom samostalno u vidu zanimanja obavljaju profesionalnu djelatnost (član 63) kao i za članove njihovih obitelji, osiguranike - radne ljude koji samostalno Obavljaju djelatnost osobnim radom sredstvima rada u vlasništvu građana (član 64) i za članove njihovih obitelji obraćunava i naplaćuje Stručna služba Republičkog fonda.
Sredstva za ostvarivanje zdravstvene zaštite i drugih prava iz zdravstvenog
osiguranja za ostale osiguranike i članove njihovih obitelji obračunava
i naplaćuje Republički fond
Članak 103.
Obveznik uplaćivanja sredstava za ostvarivanje zdravstvene zaštite i
drugih prava iz zdravstvenog osiguranja koji sredstva ne uplati u određenom
roku dužan je platiti kamate prema Zakonu o neposrednim porezima građana.
Članak 104.
Obvezniku plaćanja doprinosa koji u propisanom roku ne uplati dospjele doprinose, ili ih ne uplati u cjelini, Republički fond izdat će platni nalog da u roku od osam dana, od dana dostave platnog naloga, plati dospjele doprinose s kamatama.
Obveznik plaćanja doprinosa može u roku od osam dana, od dana dostave platnog naloga, izjaviti prigovor Republičkom fondu ako obveznik pravodobno izjavi prigovor, Republički fond može svoje potraživanje ostvariti tužbom kod suda.
Platni nalog protiv kojeg nije pravodobno izjavljen prigovor, izvršan
je.
Članak 105.
Služba društvenog knjigovodstva dužna je na zahtjev Republičkog fonda, na osnovi izvršnog platnog naloga odnosno na osnovi izvršne sudske odluke, izvršiti naplatu iznosa neuplaćenih doprinosa prijenosorn s računa obveznika na račun Republičkog fonda.
Ako se naplata ne može izvršiti na način iz stavka 1. ovoga članka,
naplatu doprinosa dužan je izvršiti na zahtjev Republičkog fonda općinski
organ uprave nadležan za poslove financija odnosno sud po postupku koji
važi za prisilnu naplatu dospjelih poreza građana
Članak 106.
Republički fond ima pravo pregleda poslovnih knjiga i evidencija kod
poduzeća i drugih pravnih osoba i kod poslodavaca radi kontrole pravilnosti
obračunavanja i uplaćivanja sredstava za ostvarivanje zdravstvene zaštite
i drugih prava iz zdravstvenog osiguranja te radi kontrole ostvarivanja
prava osiguranika.
2. Stjecanje dohotka organizacije zdravstva
Članak 107.
Organizacija zdravstva ostvaruje prihod temeljem ugovornog odnosa s Republičkim fondom i drugim subjektima Ukupan prihod sadrži: sredstva ostvarena ugovornim odnosom s Republičkim fondom, sredstva društveno-političkih zajednica te sredstva iz drugih izvora.
Radnici u organizaciji zdravstva primaju nadoknadu za izvršene usluge čija visina ovisi o:
1. izvršenju programa zdravstvene zaštite, s obzirom na vrstu, opseg i kvalitetu obavljenih zdravstvenih usluga,
2. racionalnom gospodarenju sredstvima rada, ekonomičnom korištenju
predmeta rada i odgovarajućoj organizaciji rada.
Članak 108.
Ugovorni odnosi između organizacija zdravstva i Republičkog fonda temelje
se na izvršenju ugovorenog plana i programa mjera zdravstvene zaštite prema
utvrđenoj cijeni.
Članak 109.
Općim aktom Republičkog fonda utvrđuju se oblici i opseg pojedinih mjera zdravstvene zaštite, nivoi provođenja tih mjera te subjekti koji će ih provoditi,vodeći računa o posebnostima regionalnog razvoja u oblasti zdravstva. Akt se donosi do 30. studenoga godine koja prethodi godini za koju se akt donosi.
Na osnovi općeg akta iz stavka 1. ovoga članka zaključuje se ugovor
između organizacija zdravstva i Republičkog fonda najkasnije do 31 prosinca
godine koja prethodi godini za koju se ugovor zaključuje.
Članak 110.
Kad prema odredbama ovoga zakona ili u izvanrednim stanjima organizacija zdravstva u društvenom interesu obavi određenu zdravstvenu akciju odnosno pruži određene zdravstvene usluge koje nisu dogovorene niti predviđene programima mjera zdravstvene zaštite, troškove organizacije zdravstva snose društveno-političke zajednice.
Kad organ društveno-političke zajednice naredi organizaciji zdravstva
da obavi određeni zadatak odnosno posao iz njezine djelatnosti, dužan je
osigurati sredstva odnosno odrediti način na koji će se nadoknaditi troškovi
te organizacije.
IV. REPUBLIČKI FOND ZDRAVS'TVENOG OSIGURANJA I ZDRAVSTVA HRVATSKE
Članak 111.
U Republičkom fondu se:
- ostvaruje politika razvoja i unapređivanja zdravstva i zdravstvenog osiguranja koju utvrđuje Sabor;
- određuju cijene zdravstvenih usluga;
- utvrđuju standardi i normativi zdravstvenih usluga;
- utvrđuje jedinstvena nomenklatura i klasifikacija medicinskih usluga;
- uređuje postupak i kriteriji za utvrđivanje privremene nesposobnosti za rad;
- utvrđuju lijekovi koji se mogu propisati na teret sredstava Republičkog fonda;
- uređuju pitanja vezana uz ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja;
- uređuju druga pitanja i obavljaju drugi poslovi iz nadležnosti i djelokruga
rada Republičkog fonda.
Članak 112.
Republičkim fondom upravlja Skupština.
Skupština ima 30 članova koje imenuje Sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske.
Djelokrug, ovlaštenje i odgovornost Skupštine i njenih organa utvrđuju
se Statutom Republičkog fonda.
Članak 113.
Skupština Republičkog fonda bira izvršni odbor, a kad je to određeno Statutom Republičkog fonda i druge organe Republičkog fonda.
Republičkim fondom rukovodi direktor kojega imenuje Sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske.
Djelokrug rada, ovlaštenja i odgovornosti direktora Republičkog fonda
utvrđuju se Statutom Republičkog fonda.
Članak 114.
Republički fond je pravna osoba s pravima i obvezama i odgovornostima utvrđenim zakonom i Statutom Republičkog fonda.
Statut Republičkog fonda potvrđuje Vlada Republike Hrvatske.
Statutom Republičkog fonda uređuje se naročito: organizacija Republičkog
fonda, prava, obveze i odgovornosti organa upravljanja, javnost rada Republičkog
fonda i njegovih organa, način obavljanja stručno-administrativknih, pravnih
i njima sličnih poslova za Republički fond i druga pitanja propisana zakonom
od značaja za rad Republičkog fonda.
Članak 115.
Skupština Republičkog fonda osniva Agenciju za razvoj zdravstva. Djelokrug
i način rada te organizaciju Agencije utvrđuje Skupština Fonda općim aktom.
Članak 116.
Radi obavljanja stručno-administrativnih, pravnih i njima sličnih poslova
Republički fond osniva stručnu službu.
Radi dostupnosti ostvarivanja prava iz zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja u društveno-političkim zajednicama organiziraju se organizacione jedinice u sastavu stručne službe.
Skupština Republičkog fonda donijet će Odluku o otvaranju žiro-računa
stručne službe Republičkog fonda i otvaranju prolaznih računa (podračuna)
organizacionih jedinica stručne službe.
Članak 117.
Republički fond u organizacijama zdravstva kontrolira: ispravnost podataka koje organizacije zdravstva dostavljaju Republičkom fondu i vode u svojim knjigovodstvenim i drugim evidencijama od značaja za međusobne odnose Republičkog fonda i organizacije; zakonitost i pravilnost ostvarivanja i korištenja sredstava koja Republički fond plaća organizacijama zdravstva za izvršene poslove zdravstvene zaštite.
U skladu s odredbom stavka 1. ovoga članka Republički fond kontrolira poslovanje osoba koje samostalno osobnim radom obavljaju zdravstvenu djelatnost, kada sredstva ostvaruju u okviru Republičkog fonda.
Poslove kontrole iz stavka 1. i 2. ovoga članka za Republički fond obavljaju
radnici Republičkog fonda na osnovi pismenog ovlaštenja direktora Republičkog
fonda.
Članak 118.
Izvještaj o svom radu, o provođenju zadovoljavanja potreba u zdravstvu
i ostvarivanju prava osiguranika o sredstvima i rashodima Fonda za teritorij
Republike i područja društveno-političkih zajednica Republički fond podnosi
Saboru Republike Hrvatske i skupštinama drugih društveno-političkih zajednica
najmanje jedanput godišnje. Društveni nadzor nad radom i poslovanjem Republičkog
fonda obavlja Sabor Republike Hrvatske; a nadzor nad zakonitošću njegova
rada republički organ uprave nadležan za poslove zdravstva.
V. ORGANIZIRANJE ORGANIZACIJA ZDRAVSTVA
1. Radne organizacije
Članak 119.
Radne organizacije zdravstva osnivaju se kao domovi zdravlja, bolnice,
medicinski centri, specijalni zavodi, zavodi za zaštitu zdravlja, stanice
za hitnu medicinsku pomoć i Ijekarne.
Članak 120.
Organizacije zdravstva osnivaju se u skladu s Programom razvoja zdravstvenih
djelatnosti kojeg na prijedlog Republičkog fonda a po pribavljenom mišljenju
Ministarstva zdravstva donosi Sabor.
Članak 121.
Radna organizacija zdravstva može se osnovati ako su ispunjeni ovi uvjeti:
- da postoji trajnija društvena potreba za obavljanje određene zdravstvene djelatnosti;
- da su osigurani propisani uvjeti u pogledu prostora, kadrova i medicinsko-tehničke opreme.
Uvjete iz alineje 2. stavka 1. ovoga članka propisuje Ministarstvo zdravstva.
Članak 122.
Osnivač organizacije zdravstva dužan je pribaviti suglasnost o opravdanosti
osnivanja organizacije zdravstva od Republičkog fonda te mišljenje o stručnoj
opravdanosti investicije od Ministarstva zdravstva.
Članak 123.
Radna organizacija zdravstva ne može početi s radom dok Ministarstvo zdravstva rješenjem ne utvrdi da su ispunjeni uvjeti za početak rada u pogledu prostora, kadrova i medicinsko-tehničke opreme, propisani u skladu s ovim zakonom.
Ministarstvo zdravstva dužno je u roku 30 dana od dana podnošenja zahtjeva
donijeti rješenje iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 124.
Odredbe članka 122. i 123. ovoga zakona odgovarajuće se primjenjuju
i u slučaju izgradnje novog dijela radne organizacije zdravstva ili proširenja
njezine djelatnosti.
Članak 125.
Radna organizacija zdravstva može odlučiti o promjeni djelatnosti uz
prethodnu suglasnost Republičkog fonda te uz pristanak osnivača a nakon
pribavljenog mišljenja o društvenoj i ekonomskoj opravdanosti promjene
od Ministarstva zdravstva.
Članak 126.
Radna organizacija zdravstva može biti ukinuta:
- ako više ne postoji društvena potreba za obavljanjem djelatnosti za koju je osnovana, a ne postoji mogućnost da se reorganizira za obavljanje druge zdravstvene djelatnosti;
- ako ne ispunjava zakonom propisane uvjete za obavljanje djelatnosti;
- ako ne ispunjava zadatke radi kojih je osnovana. Prijedlog za ukidanje radne organizacije mogu podnijeti Republički fond, društveno-politička zajednica i zainteresirana poduzeća i druge pravne osobe te Ministarstvo zdravstva.
Predlagač je dužan zatražiti mišljenje o društveno-ekonomskoj opravdanosti ukidanja organizacije zdravstva od Republičkog fonda, te mišljenje o stručnoj opravdanosti ukidanja radne organizacije od Ministarstva zdravstva.
Odluku o ukidanju radne organizacije donosi skupština općine na čijem
je području sjedište radne organizacije.
Članak 127.
Kad Ministarstvo zdravstva utvrđi da radna organizacija zdravstva više ne ispunjava propisane uvjete za obavljanje djelatnosti, odredit će rok u kojem je radna organizacija dužna ispuniti te uvjete.
Ako radna organizacija u određenom roku ne ispuni određene uvjete, organ uprave iz stavka 1. ovoga članka privremeno će obustaviti njezin rad i predložiti skupštini općine na području koje je sjedište radne organizacije da donese odluku o njezinu ukidanju.
Ako skupština općine ne donese odluku iz stavka 2. ovoga članka u roku
tri mjeseca od dana primitka prijedloga organa iz stavka 1. ovoga članka,
odluku o ukidanju radne organizacije donijet će Sabor Republike Hrvatske.
Članak 128.
Ministarstvo zdravstva vodi evidenciju radnih organizacija zdravstva i drugih organizacija koje provode mjere zdravstvene zaštite.
Ministarstvo zdravstva utvrđuje program i način obrade zdravstveno-statistićkih
podataka od interesa za Republiku.
Članak 129.
Kategorizaciju organizacija zdravstva utvrđuje ministar zdravstva.
Članak 130.
Za provođenje primarne zdravstvene zaštite osniva se dom zdravlja.
Dom zdravlja se osniva za područje općine. Dom zdravlja može se osnovati za više općina ukoliko se, ovisno o broju osiguranika i njihovim zdravstvenim potrebama, mogu racionalnije organizirati sve djelatnosti iz primarne zdravstvene zaštite u skladu s utvrđenim normativima i standardima.
Ako ne postoje uvjeti da se za područje općine osnuje dom zdravlja, za provođenje dijela primarne zdravstvene zaštite na tom području organizira se zdravstvena stanica kao organizacijska jedinica doma zdravlja:
Na području općine s većim brojem osiguranika mogu se osnovati dva ili
više domova zdravlja.
Članak 131.
Dom zdravlja organizira zdravstvenu zaštitu djece predškolske i školske dobi te studenata u pravilu u predškolskoj organizaciji, u školi odnosno u đačkim i studentskim domovima i zavodima, ako za to postoje potrebni uvjeti a koje utvrđuje ministar zdravstva.
Zdravstvena zaštita radnika u pravilu organizira se i provodi u poduzećima i drugim pravnim osobama, ako za to postoje potrebni uvjeti.
U domu zdravlja mogu se, iznimno, uz suglasnost Republičkog fonda po prethodno pribavljenom mišljenju Ministarstva zdravstva organizirati radne jedinice za obavljanje pojedinih polikliničko-konzilijarnih djelatnosti ako to zahtijevaju posebne potrebe utvrđene na temelju analize zdravstvenog stanja stanovništva kao i u slučaju kad bi pružanje zdravstvene zaštite u poliklinici bolnice otežavalo provođenje te zaštite.
U skladu s planom razvoja zdravstvenih djelatnosti, u sastavu doma zdravlja
može iznimno biti rodilište i stacionar za privremeni smještaj bolesnika
u hitnim slučajevima. Rodilište i stacionar mogu se organizirati na prijedlog
Republičkog fonda uz suglasnost Ministarstva zdravstva.
Članak 132.
Za potrebe radnika jednog ili više poduzeća ili drugih pravnih osoba može se osnovati zdravstvena stanica, dom zdravlja odnosno zavod za zdravstvenu zaštitu radnika.
Zdravstvenu stanicu, dom zdravlja, odnosno zavod za zdravstvenu zaštitu radnika može za radnike osnovati poduzeće, više poduzeća ili drugih pravnih osoba.
Odredbe članka 122. i 123. ovoga zakona primjenjuju se na odgovarajući
način i na odredbu stavka 1. ovoga članka uzimajući u obzir broj osiguranika
predviđen za jedan tim primarne zdravstvene zaštite prema općem aktu Republičkog
fonda ovisno o specifičnosti uvjeta rada i proizvodnosti pojedinih poduzeća.
Članak 133.
Polikliničko-konzilijarnu i stacionarnu zdravstvenu zaštitu organiziraju
i provode bolnice, specijalni zavodi i medicinski centri.
Članak 134.
U bolnici se putem stacionara i polikliničko-konzilijarne djelatnosti provodi zdravstvena zaštita koja obuhvaća utvrđivanje zdravstvenog stanja građana, liječenje, rehabilitaciju i njegu bolesnika uz smještaj i opskrbu i stalni nadzor liječnika.
Polikliničko-konzilijarna djelatnost pruža medicinsku pomoć na zahtjev izvanbolničkih i stacionarnih službi i građana, utvrđuje zdravstveno stanje bolesnika, a po potrebi obavlja terapeutske zahvate i rehabilitaciju te poduzima druge mjere predviđene programom mjera zdravstvene zaštite.
Polikliničko-konzilijarna djelatnost i odgovarajuća stacionarna djelatnost
bolnice funkcionalno čine jedinstvenu cjelinu zdravstvene djelatnosti u
pogledu programa rada, kadrova i pružanja zdravstvene zaštite.
Članak135.
Opća bolnica ima najmanje ove radne jedinice: za unutrašnje bolesti, za kirurgiju, za pedijatriju, za ginekologiju i porodiljstvo te za zajedničke dijagnostičko-specijalističke i druge djelatnosti.
Zajedničke dijagnostičko-specijalističke i druge djelatnosti jesu: radiologija, anestezija, patologija, transfuzija krvi, bolnička ljekarna, kliničko-kemijski laboratorij, prehrana bolesnika i druge djelatnosti u skladu s potrebama i razvojem bolnice.
Opća bolnica može osigurati obavljanje djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka putem stručne i poslovne suradnje s drugim zdravstvenim i drugim poduzećima i drugim pravnim osobama (patologija, transfuzija krvi, bolnička ljekarna i dr.).
Ako u mjestu ili neposrednoj blizini opće bolnice postoji dječja bolnica, opća bolnica ne mora imati radnu jedinicu za pedijatriju.
Opća bolnica koja u svom sastavu nema radne jedinice za zarazne bolesti,
osigurava posebne prostorije za izolaciju osoba oboljelih od zaraznih bolesti.
Članak l36.
Specijalna bolnica osniva se za pružanje zdravstvene zaštite osobama određene dobi ili oboljelim od pojedinih bolesti.
Specijalna bolnica, u skladu sa svojom djelatnošću, mora imati radne jedinice za zajedničko dijagnostičko-specijalističke i druge djelatnosti.
Specijalna bolnica ne može se osnivati za obavljanje djelatnosti navedene
u članku t35. stavku 1. ovoga zakona ukoliko u općini ili u susjednim općinama
tu zdravstvenu djelatnost obavlja bolnica.
Članak 137.
Lječilište je specijalna bolnica u kojoj se pod nadzorom liječnika i
drugih zdravstvenih radnika pruža terapija, njega, smještaj i opskrba bolesnika
i rekonvalescenata od određenih bolesti uz primjenu prirodnih ljekovitih
čimbenika.
Članak 138.
Radi unapređivanja i povezivanja primarne polikliničko-konzilijarne i stacionarne zdravstvene zaštite u jedinstven proces rada, za područje jedne ili više općina može se osnovati medicinski centar.
Medicinski centar obavlja djelatnost doma zdravlja iz članka 130. ovoga
zakona i opće bolnice iz stavka 1. članka 135. ovoga zakona.
Članak 139.
Specijalni zavod osniva se za obavljanje posebnih zadataka u oblasti
zdravstvene zaštite i to za suzbijanje i liječenje određenih bolestl, proučavanje
i provođenje pojedinih zadataka zdravstvene zaštite, proizvodnju i ispitivanje
imunološkog preparata, ispitivanje i kontrolu lijekova, izradu i primjenu
protetičkih pomagala i dr.
Članak 140.
Zavod za zdravstveno-socijalnu zaštitu, kao posebna vrsta specijalnog zavoda, osniva se radi liječenja, pružanja njege, rehabilitacije, smještaja i opskrbe, kroničnih duševnih i drugih bolesnika kao i djece i omladine s težim poremećajima u psihofizičkom razvoju.
U okviru zavoda za zdravstveno-socijalnu zaštitu mogu se provoditi i dopunske djelatnosti prema dogovorenim programima (obrazovanje, profesionalna rehabilitacija, okupacijske aktivnosti i slično) sa republičkim fondovima odgoja i usmjerenog obrazovanja, društvene brige o djeci predškolske dobi, mirovinsko-invalidskog osiguranja, socijalne zaštite, a u skladu sa postojećim propisima.
Zavod iz stavka 1. ovoga članka mogu osnovati društveno-političke zajednice,
te sporazumno Republički fond socijalne zaštite, Republički fond mirovinskog
i invalidskog osiguranja, Republički fond odgoja i osnovnog obrazovanja,
Republički fond odgoja i usmjerenog obrazovanja, Republički fond društvene
brige o djeci predškolske dobi i Republički fond ovisno o vrsti i djelatnosti
zavoda.
Članak 141
Zavod za zaštitu zdravlja osniva se za praćenje i znanstveno istraživanje zdravstvenog stanja stanovništva, uzroka, pojava i širenja zaraznih i određenih kroničnih odnosno masovnih bolesti te utjecaja ekoloških faktora na zdravlje.
U okviru svojih zadataka zavod za zaštitu zdravlja obavlja poslove statist.ičkih istraživanja prema posebnink propisima, a zajedno s drugim organizacijama zdravstva i njihovim higijensko-epidemiološkim službama obavlja posebne poslove u oblasti higijensko-epidemiološke i socijalno-medicinske djelatnosti na podrućju više općina i na teritoriju Republike.
Zavod obavlja i poslove za potrebe društveno-političkih zajednica, narodne obrane, Repulićkog fonda organizacija zdravstva i drugih poduzeća odnosno pravnih osoba.
Zavod za zaštitu zdravlja mora imati najmanje ove radne jedinice: za
praćenje i proućavanje ekoloških faktora za epidemiološku djelatnost i
za socijalno-medicinsku djelatnost.
Članak 142.
Ugovorom zakljućenim između zavoda za zaštitu zdravlja, Republičkog fonda i organizacija zdravstva utvrđuje se, u skladu s programom mjera zdravstvene zaštite, mjere, akcije i usluge koje će zavodi osigurati:
- u zadovoljavanju osobnih i zajedničkih potreba osiguranika u zdravštvenoj zaštiti (laboratorijske usluge i sl.);
- u zadovoljavanju zajedničkih potreba poduzeća i drugih pravnih osoba u ispitivanju higijenskih uvjeta radne sredine;
- u provođenju drugih mjera i akcija od zajedničkog interesa kao što su: pružanje stručno-metodološke pomoći, koordinacija stručnog rada, zdravstveni nadzor nad higijenskim prilikama i epidemiološkom situacijom na području pojedinih društveno-političkih zajednica, dodatna statistička istraživanja i dr.
Ugovorom zakljućenim između zavoda za zaštitu zdravlja i društveno-političke zajednice utvrđuje se program mjera i akcija za zadovoljavanje općih društvenih potreba u zaštiti zdravlja, kao što su:
- statistička istraživanja od interesa za cijelu zemlju i dopunska statistička istraživanja od interesa za pojedinu društveno-političku zajednicu;
- provođenje zdravstvenog nadzora nad higijenskim prilikama i epidemiološkom situacijom na podrućju pojedinih društveno-političkih zajednica;
- obavljanje drugih poslova i zadataka od interesa za društveno-političke
zajednice.
Članak 143
Zavod za zaštitu zdravlja Republike Hrvatske obavlja u oblasti zadovoljavanja općih društvenih potreba u zaštiti zdravlja: zdravstveno-statistička istraživanja: izgrađuje osnove zdravstvenog informacijskog sistema; analizira pojavu i kretanje zaraznih bolesti i predlaže protuepidemijske mjere nadležnim organima; vrši nadzor nad njihovim provođenjem; utvrđuje i provodi protuepidemijske mjere u iznimnim stanjima; prati i proućava utjecaj ekoloških faktora na zdravlje.
U oblasti zadovoljavanja zajedničkih potreba društva u zdravstvenoj zaštiti: prati i proučava funkcioniranje zdravstva i zdravstveno stanje stanovništva kao osnovu za izradu prijedloga za unapređivanje zaštite zdravlja; prati pojavu i kretanje prioritetnih zdravstvenih problema; vodi republičke registre; utvrđuje i kontrolira štetne biološke i kemijske agense Šreferalni centri); obavlja kontrolu stručnog rada u mikrobiološkim i sanitarno-kemijskim laboratorijima; predlaže programe mjera zdravstvene zaštite; sudjeluje u izradi i evaluaciji planova razvoja zdravstva; ledlažemetodologiju zdravstvenog odgoja i zdravstvenog prosvječivanja; koordinira stručni rad zavoda za zaštitu zdravlja te surađuje na poslovima iz djelokruga rada Zavoda s ostalim organizacijama zdravstva.
Sredstva za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka osiguravaju se iz republičkog proračuna a sredstva za obavljanje poslova i zadataka iz stavka 2. ovoga članka osigurava Republički fond.
Sredstva za obavljanje poslova iz stavka 1. i 2. ovoga članka osiguravaju
se u skladu s planom i programom razvoja zdravstva Republike Hrvatske za
srednjoročno i plansko razdoblje, a na temelju utvrđenog plana za tekuću
godinu.
Članak 144
Ministar zdravstva osniva Stručni savjet iz rada priznatih zdravstvenih
i znanstvenih stručnjaka radi proučavanja zdravstvenih problema, davanja
stručnih nkišljenja iz područja planiranja, programiranja te drugih bitnih
pitanja koji su od interesa za Republiku.
Članak 145
U cilju zaštite majke i djeteta, kao posla od interesa za Republiku, prati se i unapređuje zdravstveno stanje žena i djece. U tu svrhu: organiziraju zdravstvena istraživanja, sudjelovanje organizacija zdravstva u obrazovanju i provođenju stručnog osposobljavanja te stručno usavršavanje zdravstvenih i drugih radnika koji rade na provođenju zdravstvene zaštite majki i djece; razrađuje i unapređuje metodologija rada u zdravstvenoj zaštiti majki i djece; koordinira stručni rad i obavljaju drugi poslovi u vezi sa zaštitom majki i djece. Ove aktivnosti koordinira Zavod za zaštitu majki i djece.
Program i sredstva za financiranje poslova iz stavka ovoga članka i
organizaciju zdravstva koja će obavljati te poslove utvrđuje Republički
fond.
Članak 146.
Zavod za transfuziju krvi i druga poduzeća odnosno druge pravne osobe koje za to ispunjavaju propisane uvjete mogu za potrebe organizacija zdravstva prikupljati krv, proizvoditi krvne derivate, zamjenike za plazmu i pribor za transfuziju krvi.
Ugovorom se utvrđuje usmjeravanje i koordinacija rada u pogledu transfuzije krvi, proizvodnje krvnih derivata i zamjenika za plazmu.
Ugovor iz stavka 2. ovoga članka zaključuju Crveni križ Hrvatske, Republički
fond, Zavod za transfuziju krvi i poduzeća, odnosno druge pravne osobe
koje sudjeluju u proizvodnji krvnih derivata i zamjenika za plazmu.
Članak 147
Specijalni zavod za ispitivanje i kontrolu lijekova i imunoloških preparata
obavlja osobito ove poslove: analizu ispravnosti kvalitete lijekova i imunoloških
preparata; stručne ekspertize za potrebe organa ovlaštenih za nadzor u
proizvodnji i prometu lijekova; izradu standardnih supstancija za potrebe
organizacija udruženog rada zdravstva, provjeru metode ispitivanja i kvalitete
lijekova; određene poslove u izradi farmakopeje i druge poslove po programu
dogovorenom između Republičkog fonda i drugih zainteresiranih poduzeća
odnosno drugih pravnih osoba i društveno-političkih zajednica.
Članak 148.
Stanica za hitnu medicinsku pomoć provodi mjere hitne medicinske pomoći
i osigurava prijevoz oboljelih, unesrećenih i ozlijeđenih u odgovarajuću
organizaciju zdravstva i pruža medicinsku pomoć za vrijeme prijevoza.
Članak 149.
Uvjete, organizaciju i način rada hitne medicinske pomoći na republičkoj
mreži javnih cesta utvrdit će ministar zdravstva, ovisno o potrebama i
specifičnostima pojedinih područja.
Članak 150.
Ljekarna se organizira za nabavu, pripravljanje, ispitivanje, izradu i izdavanje lijekova, drugih sredstava za liječenje i zaštitu zdravlja ljudi i životinja te kozmetičkih sredstava. Po posebno propisanim uvjetima ljekarna može proizvoditi lijekove i u skladu s programom mjera zdravstvene zaštite obavljati biokemijska, bromatološka i toksiološka ispitivanja.
Ljekarna prati potrošnju lijekova i u suradnji s drugim organizacijama udruženog rada zdravstva predlaže mjere za poboljšanje opskrbe lijekovima, racionalno korištenje lijekova i za unapređenje zdravstvenog prosvjećivanja u pogledu korištenja lijekova.
Ljekarna se može organizirati i kao radna jedinica u sastavu druge organizacije zdravstva.
Ako postoji potreba za opskrbu stanovništva lijekovima u manjem opsegu, ljerkarna može organizirati stanicu ili depo lijekova. Depo lijekova organizira ljekarna na zahtjev radne organizacije zdravstva i zajednice, u skladu s planom razvoja zdravstvene djelatnosti na području općine.
Kad su ljekarnička djelatnost i druge zdravstvene djelatnosti osnovane
ili organizirane u različitim organizacijama zdravstva, ugovorom za područje
općine se uređuje pitanje međusobne poslovne, organizirane i stručne povezanosti,
suradnje u racionalnoj opskrbi i korištenju lijekova, druge zajedničke
akcije u provođenju mjera zdravstvene zaštite, razvoj ljekarničke kao i
cjelokupne zdravstvene djelatnosti te utvrđuju zajednički rizici i obaveze.
Članak 151.
U organizacijama socijalne zaštite koje provode profesionalnu i socijalnu rehabilitaciju i u drugim organizacijama u oblasti socijalne zaštite koje osiguravaju smještaj i opskrbu umirovljenicima, borcima narodnooslobodilačkog rata, djeci, nemoćnim, kronično bolesnim, rekonvalescentnim i invalidnim osobama, socijalno i zdravstveno ugroženim, odgojno zapuštenim i dr. može se organizirati pružanje odgovarajuće medicinske pomoći odnosno provođenje određenih mjera zdravstvene zaštite preko domova zdravlja odnosno medicinskih centara.
Način organiziranja i pružanja medicinske pomoći i drugih mjera zdravstvene zaštite, vrste, opskrbe i kvaliteta zdravstvene zaštite, uvjeti za ostvarivanje zdravstvene zaštite i cijena usluga uređuju se ugovorom koji zaključuje Republički fond s odgovarajućim republičkim fondovima, poduzećima i drugim pravnim osobama.
Organizacije iz stavka 1. ovoga članka mogu s domom zdravlja odnosno
medicinskim centrom neposredno ugovoriti pružanje usluga zdravstvene zaštite
osiguranicima iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 152.
Obavljanje poslova zdravstvenog turizma je organizirani način pružanja određenih preventivnih, rehabilitacijskih i kurativnih mjera zdravstvene zaštite turistima.
Poduzeća i druge pravne osobe koje pružaju ugostiteljske usluge prehrane i smještaja gostiju mogu organizirati obavljanje poslova zdravstvenog turizma.
Obavljanje poslova zdravstvenog turizma mogu organizirati i organizacije zdravstva.
Uvjete u pogledu kadrova, opreme i prostora za organiziranje obavljanja poslova zdravstvenog turizma propisat će ministar zdravstva.
Korištenje usluga zdravstvenog turizma ne osigurava se na teret sredstava
udruženih u Republički fond.
Članak 153.
Ugovorom (dogovorom) između općine, turističke organizacije, i organizacije
zdravstva uređuje se organiziranje provođenja mjera zdravstvene zaštite
za povećan broj osiguranika za vrijeme turističke sezone.
Članak 154.
U okviru organizacija zdravstva za pojedine sadržaje iz zdravstvene djelatnosti od interesa za Republiku, ukoliko za to postoji ptreba, koji se odnose na određene zdravstvene probleme i zahtijevaju najsloženije postupke, određuje se referalni centar.
Ministarstvo zdravstva donosi rješenje kojim se određuje referalni centar,
njegova prava, obaveze i sadržaj rada.
2. Organiziranje rada i radno vrijeme
Članak 155.
Organizacije zdravstva općim aktima uređuju organiziranje rada, a osobito
dnevni raspored rada radnih jedinica i ordinacija, međusobne odnose u radu
između pojedinih radnih jedinica, način prijema i naručivanja bolesnika
i druga pitanja organiziranja rada.
Članak 156.
Radno vrijeme organizacije zdravstva ovisi o potrebama građana, te životnim i drugim uvjetima sredine u kojoj građani žive i rade. Osobama u radnom odnosu osigurava se korištenje zdravstvene zaštite i izvan radnog vremena.
Raspored, početak i završetak radnog vremena organizacije zdravstva određuje ministar zdravstva uvažavajući uvjete iz stavka 1. ovoga članka.
Organizacije zdravstva dužne su osigurati kontinuitet zdravstvene zaštite
radom u jednoj, dvije ili više smjena, dvokratnim vremenom, pomakom radnog
vremena, pripravnošću ili dežurstvom.
Članak 157.
Organizacija zdravstva u skladu sa općim aktom iz članka 156. stavka 2. ovoga zakona dužna je trajno i nesmetano pružati zdravstvenu zaštitu.
Organizacije zdravstva svojim općim aktom utvrđuju pružanje zdravstvene zaštite, i to:
- u hitnoj medicinskoj pomoći neprekidno kroz 24 sata,
- u primarnoj zdravstvenoj zaštiti organiziranjem rada u jednoj ili dvije smjene, dvokratnim radnim vremenom, pomicanjem radnog vremena, te obaveznom pripravnošću i dežurstvom prema potrebama osiguranika,
- u polikliničko-konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti organiziranjem rada u jednoj ili dvije smjene, dvokratnim radnim vremenom te pomicanjem radnog vremena prema potrebama osiguranika,
- u stacionarnoj zdravstvenoj zaštiti radom u jednoj ili više smjena te posebnim uvjetima rada (dežurstvo, obavezna pripravnost) ovisno o opotrebama osiguranika i pojedinih oblika stacionarnog liječenja te mogućnostima organizacija zdravstva.
Ako se u pojedinim smjenama pruža zdravstvena zaštita u različitom opsegu,
organizacija zdravstva općim aktom određuje opseg rada pojedinih radnih
jedinica odnosno radnika u tim jedinicama čiji je rad neophodan za uspješno
pružanje zdravstvene zaštite u smjeni.
Članak 158.
Organizacije zdravstva osiguravaju trajno i nesmetano pružanje zdravstene zaštite i posebnim oblicima rada a to su dežurstva i obavezna pripravnost.
Dežurstvo je poseban uvjet rada kada radnik mora biti prisutan u organizaciji zdravstva radi pružanja hitnih zdravstvenih usluga. Dežurstvo počinje iza prve ili druge smjene, a završava početkom rada prve smjene.
Obavezna pripravnost je poseban uvjet rada kada radnik mora biti dostupan radi obavljanja hitnih zdravstvenih usluga.
Prava po osnovi dežurstva, obavezne pripravnosti kao posebni uvjeti
rada uređuju se općim aktom organizacije zdravstva.
Članak 159.
Ako radom u smjenama, zamjenom, rasporedom poslova i zadataka na druge radnike ili organiziranjem rada na drugi način nije moguće da se rad zdravstvenog radnika obavi u vremenu od sedam sati dnevno, odnosno 42 sata tjedno, zdravstveni radnik dužan je raditi duže od punog radnog vremena.
Za rad izvršen u smislu stavka 1. ovoga članka zdravstveni radnik ima
pravo na preraspodjelu radnog vremena u skladu sa općim aktom. U toku godine
može se odrediti najviše 60 dana u koje radnik ne radi zbog preraspodjele
radnog vremena.
Članak 160.
Ministar zdravstva u slučaju ugrožavanja procesa pružanja mjera zdravstvene
zaštite privremeno će rješenjem na rok od šest mjeseci rasporediti odgovarajuće
zdravstvene radnike na radna mjesta koja odgovaraju njihovoj stručnoj spremi
te prerasporediti potrebna sredstva rada radi osiguravanja kontinuiranog
pružanja zdravstvene zaštite.
3. Odlućivanje o poslovima od posebnog društvenog interesa
Članak 161.
U odlučivanju o poslovima od posebnog društvenog interesa u organizaciji zdravstva sudjeluju predstavnici osnivača u skladu s aktom o osnivanju organizacije, predstavnici društveno-političke zajednice na čijem je području sjedište organizacije ako ona nije osnivač, predstavnici zainteresiranih poduzeća i drugih pravnih osoba (u daljem tekstu: predstavnici društvene zajednice).
Statutom organizacije zdravstva određuju se subjekti iz stavka 1. ovoga
članka, njihov broj, poslovi od posebnog društvenog interesa, te način
odlučivanja.
Članak 162.
Ravnatelj zdravstvene organizacije može biti osoba koja ima visoku stručnu spremu i ispunjava druge uvjete propisane statutom.
Ravnatelj se imenuje odnosno razrješava u skladu s odredbama statuta organizacije zdravstva uz suglasnost skupštine općine, odnosno grada Zagreba, na čijem području je sjedište te organizacije zdravstva.
Ako ravnatelj ne bude imenovan odnosno razriješen u roku 60 dana od
dana stupanja na snagu ovoga zakona, Odluku o imenovanju odnosno razrješenju
donijet će Ministarstvo zdravstva.
Članak 163.
Skupština općine na ćijem je podrućju sjedište organizacije zdravstva
daje suglasnost na odredbe statuta i drugih općih akata organizacije zdravstva
kojima se uređuju pitanja od posebnog društvenog interesa.
4. Zdravstveni radnici
Članak 164.
Poslove zdravstvene zaštite obavljaju zdravstveni radnici.
Zdravstvenim radnicima smatraju se osobe koje su stekle obrazovanje zdravstvenog usmjerenja te osobe koje su stekle obrazovanje drugih usmjerenja, a u organizacijama zdravstva sudjeluju u neposrednom pružanju zdravstvene zaštite.
Zdravstveni radnici zdravstvenog usmjerenja jesu:
- liječnik, liječnik stomatolog, diplomirani farmaceut, medicinski biokemičar i sanitarni kemićar;
- viši zubar, viša medicinska sestra odnosno viši medicinski tehničar i viši zdravstveni tehničar;
- medicinska sestra odnosno medicinski tehničar i zdravstveni tehničar.
Članak 165.
Zdravstvenim radnicima smatraju se i osobe koje, po uputi i pod nadzorom
zdravstvenih radnika zdravstvenog usmjerenja, obavljaju određene jednostavnije
stručne poslove (njega bolesnika, higijensko-epidemiološki poslovi, laboratorijski
poslovi), a osposobljene su za taj rad u organizaciji zdravstva odnosnou
organizaciji usmjerenog obrazovanja zdravstvenog smjera.
Članak 166.
Zdravstveni radnici obavljaju poslove zdravstvene zaštite u okviru svoje
stručne spreme i djelokruga rada.
Članak 167.
Radi stjecanja sposobnosti za samostalan rad nakon završenog obrazovanja, zdravstveni radnici zdravstvenog usmjerenja provode u organizaciji zdravstva obavezni pripravnički staž koji se sastoji od praktičnog rada i provjere stručne osposobljenosti za samostalan rad.
Pripravnički staž traje jednu godinu.
Članak 168.
Nakon obavljenog obaveznog pripravničkog staža zdravstveni radnik polaže stručni ispit pred ispitnom komisijom Ministarstva zdravstva.
Nakon položenog stručnog ispita Ministarstvo zdravstva izdaje uvjerenje
o stručnoj osposobljenosti zdravstvenog radnika za samostalni rad.
Članak 169.
Ministar zdravstva propisuje:
- sadržaj i način provođenja pripravnićkog staža te način provjeravanja i ocjenjivanja stručne osposobljenosti za samostalan rad;
- uvjete koje moraju ispunjavati organizacije zdravstva u kojima zdravstveni
radnici provode pripravnički staž.
Članak 170.
Pripravnici zasnivaju radni odnos na određeno vrijeme dok traje pripravnićki
staž, ako općim aktom organizacije zdravstva nije utvrđeno da će se nakon
uspješno završenog pripravničkog staža rasporediti na poslove odnosno zadatke
utvrđene tim aktom.
Članak 171.
Organizacije zdravstva dužne su primati na pripravnički staž zdravstvene radnike koji su stekli obrazovanje zdravstvenog usmjerenja prema kriterijima utvrđenim aktom ministra zdravstva.
Pripravnički staž ili njegov dio može se obavljati i u obliku volontiranja.
Članak 172.
Zdravstveni radnici imaju pravo i obavezu na stalno obrazovanje i usavršavanje prema potrebama rada.
Radnici u organizaciji zdravstva osiguravaju uvjete za obrazovanje radnika u zdravstvu i rad uz obrazovanje, u trajanju i razdoblju na utvrđenim planom stručnog usavršavanja radnika te u tu svrhu uspostavljaju odnose s odgovarajućim organizacijama usmjerenog obrazovanja.
Zdravstveni radnici mogu, prema potrebama organizacija zdravstva, stručnim osposobljavanjem putem tečaja stjecati znanja i vještine za obavljanje specifičnih poslova u okviru svog zanimanja.
Organizacije zdravstva općim aktom utvrđuju ovlaštenja i dužnosti pojedinih
zdravstvenih radnika koji nadziru osposobljavanje zdravstvenih radnika
za samostalan rad, provođenje specijalizacije i drugih oblika usavršavanja
zdravstvenih radnika.
Članak 173.
Zdravstveni se radnici s visokom stručnom spremom mogu specijalizirati u određenoj grani zdravstvene djelatnosti.
Specijalizacijom zdravstveni radnici stječu posebno teoretsko i praktično znanje u određenoj grani zdravstvene djelatnosti. Liječnici specijalisti mogu se i dalje usavršavati u određenim granama subspecijalizacije.
Grane, trajanje i program specijalizacije utvrđuje Ministarstvo zdravstva.
Ministar zdravstva propisuje uvjete koje moraju ispunjavati organizacije zdravstva u kojima se provodi specijalizacija, način provođenja specijalizacije te obrazac uvjerenja o položenom specijalističkom ispitu.
Odredbe stavka 3. i 4. ovoga članka odnose se i na subspecijalizaciju.
Članak 174.
Nakon položenog stručnog ispita zdravstvenom radniku može se odobriti specijalizacija. Odobrenje za specijalizaciju izdaje Ministarstvo zdravstva na osnovi utvrđenog plana potrebnih kadrova.
Specijalizacija se provodi u organizaciji zdravstva, znanstveno-nastavnim i znanstvenim organizacijama visokog obrazovanja te ostalim organizacijama koje za to ispunjavaju propisane uvjete.
U specijalistički staž za određenu granu specijalizacije, priznaje se vrijeme provedeno na poslijediplomskom studiju u cijelosti ili djelomično ako program poslijediplomskog studija odgovara programu specijalizacije.
O priznavanju vremena iz stavka 3. ovoga članka odlučuje Ministarstvo
zdravstva.
Članak 175.
Nakon završenog specijalističkog staža kandidat polaže specijalistički ispit u odgovarajućoj znanstveno-nastavnoj ili znanstvenoj organizaciji visokog obrazovanja ili u organizaciji zdravstva pred posebnom komisijom.
Članove komisije iz stavka 1. ovoga članka imenuje ministar zdravstva
iz reda nastavnika organizacija visokog obrazovanja i iz reda zdravstvenih
radnika organizacija zdravstva u kojima je kandidat provodio specijalizaciju.
Članak 176.
Pripravnički staž odnosno specijalizacija u inozemstvu priznaje se,
u cijelosti ili djelomićno, ako program pripravničkog staža odnosno specijalizacije
u inozemstvu bitno ne odstupa od programa donijetih na osnovi ovoga zakona
o priznavanju staža i specijalizacije iz stavka 1. ovoga članka odlučuje
ministar zdravstva, po pribavljenom mišljenju odgovarajuće organizacije
zdravstva odnosno organizacije usmjerenog obrazovanja zdravstvenog usmjerenja.
Članak 177.
Liječnicima-specijalistima i liječnicima-stomatolozima-specijalistima koji imaju deset godina rada u svojstvu specijaliste, objavljene stručne ili znanstvene radove i uspješne rezultate na stručnom uzdizanju zdravstvenih radnika, može se priznati naziv primarijusa.
O priznavanju naziva primarijus odlučuje komisija od pet članova.
Članove komisije iz stavka 2. ovoga članka imenuje ministar zdravstva
iz redova nastavnika medicinskog fakulteta i istaknutih medicinskih stručnjaka.
Članak 178.
Zdravstveni su radnici dužni pri pružanju usluga zdravstvene zaštite
ulagati svoje stručne sposobnosti, poštivati ličnosti i osobno dostojanstvo
građana te postupati u skladu s kodeksom etike zdravstvenih radnika.
Članak 179.
Zdravstveni su radnici u pružanju usluga zdravstvene zaštite, u granicama djelokruga svoga rada i stručnog obrazovanja, samostalni i odgovorni za svoj rad.
Rukovodilac radne jedinice, u okviru ovlaštenja utvrđenih općim aktom organizacije odgovoran je za stručni rad u jedinici.
Zdravstveni radnik može drugom zdravstvenom radniku za vrijeme njegova
stručnog usavršavanja i obrazovanja, povjeriti obavljanje određenih poslova
za koje se osposobljava, ali njegov rad mora neposredno nadzirati i odgovoran
je za taj rad.
Članak 180.
Općim aktom organizacije zdravstva, u skladu s odredž bama ovoga zakona i kodeksa etike zdravstvenih radnika,
utvrđuju se obveze i odgovornosti zdravstvenih radnika te prava i dužnosti
osiguranika u ostvarivanju zdravstvene zaštite.
Članak 181.
Zdravstveni radnik iz članka 164. ovoga zakona može obavljati poslove zdravstvene zaštite samostalno osobnim radom pod slijedećim uvjetima:
1. da ima odgovarajuće obrazovanje zdravstvenog usmjerenja i položen stručni ispit,
2. da je državljanin SFRJ,
3. da je potpuno poslovno sposoban,
4. da ima zdravstvenu sposobnost za obavljanje ove djelatnosti,
5. da nije u radnom odnosu,
6. da raspolaže odgovarajućim prostorom i opremom,
7. da mu pravomoćnom sudskom presudom ili rješenjem o prekršaju nije izrečena mjera sigurnosti ili zaštitna mjera zabrane obavljanja poslova zdraavstvene zaštite sa mostalno osobnim radom dok ta mjera traje,
8. da ne obavlja drugu djelatnost samostalno osobnim radom odnosno da
ne obavlja djelatnost osobnim radom sredstvima rada u vlasništvu građana.
Članak 182.
Zahtjev ia obavljanje poslova zdravstvene zaštite samostalno osobnim radom, podnosi se Ministarstvu zdravstva.
Odobrenje za početak rada ordinacija, ambulanti, poliklinika, bolnica
i ljekarni u kojima zdravstveni radnici samostalno osobnim radom obavljaju
poslove zdravstvene zaštite izdaje Ministarstvo zdravstva kada utvrdi da
su ispunjeni za to propisani uvjeti.
Članak 183.
Zdravstveni radnici koji obavljaju poslove zdravstvene zaštite samostalno
osobnim radom mogu zaposliti najviše do 100 radnika.
Članak 184.
Zdravstveni radnici koji obavljaju poslove zdravstvene zaštite samostalno osobnim radom imaju pravo na specijalizaciju, subspecijalizaciju i naziv primarijus, pod uvjetima koje utvrđuje Ministarstvo zdravstva.
Zdravstveni radnici koji obavljaju poslove zdravstvene zaštite samostalno osobnim radom dužni su:
a) obavljati poslove zdravstvene zaštite po suvremenim metodama, suvremenim sredstvima i pomagalima,
b) pružati građanima hitnu medicinsku pomoć u okviru svoje stručne spreme,
c) sudjelovati na poziv nadležnog organa u radu na sprečavanju i suzbijanju zaraznih bolesti,
d) podnositi prijave o bolestima u skladu s propisima o zaraznim bolestima nadležnoj higijensko-epidemiološkoj službi općine,
e) voditi evidenciju osoba kojima pružaju zdravstvenu zaštitu i evidenciju o pruženim zdravstvenim uslugama, te podnositi izvještaje o tome nadležnom zavodu u skladu s propisima o evidencijama na području zdravstva,
f) izdavati podatke o svom radu na zahtjev nadležnih organa,
g) čuvati kao tajnu sve što o drugom saznaju prilikom obavljanja poslova
zdravstvene zaštite.
Članak 185.
Pravo na obavljanje poslova zdravstvene zaštite samostalno osobnim radom prestaje:
1. odjavom,
2. po sili zakona,
3. rješenjem nadležnog organa.
Članak 186.
Pravo na obavljanje poslova zdravstvene zaštite samostalno osobnim radom prestaje po sili zakona ako osoba koja ima odobrenje za obavljanje djelatnosti:
1. umre,
2. izgubi potpuno ili djelomićno poslovnu sposobnost,
3. izgubi državljanstvo SFRJ,
4. zasnuje radni odnos ili započne samostalno osobnim radom odnosno osobnim radom i sredstvima u vlasništvu građana obavljati neku drugu djelatnost,
5. bude pravomoćnom sudskom presudom osuđena na kaznu zatvora duže od 6 mjeseci ili joj bude izrečena zaština mjera sigurnosti ili zaštitna mjera zabrane obavljanja poslova zdravstvene zaštite,
6. izgubi opću ili posebnu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova,
7 više od tri mjeseca ne podmiruje dospjele obveze za opće društvene ili zajedničke potrebe.
Ministarstvo zdravstva rješenjem utvrđuje prestanak odobrenja za obavljanje
poslova zdravstvene zaštite samostalno osobnim radom.
Članak 187.
Ministarstvo zdravstva donosi rješenje o prestanku odobrenja za obavljanje ovih poslova ako se utvrđeni nedostaci u obavljanju poslova ne otklone u roku utvrđenom rješenjem nadležnog organa.
Ministarstvo zdravstva može donijeti rješenje o prestanku odobrenja za obavljanje ovih poslova:
1. ako osoba kojoj je izdano odobrenje za obavljanje poslova ne obavlja poslove osobno ili ako koristi rad drugih osoba protivno odobrenju,
2. ako osoba kojoj je izdano odobrenje prestane s radom bez dozvole Ministarstva zdravstva,
3. ako ne postupi u skladu sa stavkom 2. članka 184. ovoga zakona.
Članak 188.
Zdravstveni radnici koji obavljaju poslove zdravstvene zaštite samostalno
osobnim radom stječu dohodak i u okviru Republičkog fonda pod uvjetima
kao i organizacije zdravstva u skladu s općim aktom Republičkog fonda.
Članak 189.
Zdravstvenici radnici koji samostalno osobnim radom obavljaju poslove zdravstvene zaštite mogu privremeno obustaviti poslovanje zbog bolesti, vojne obveze ili drugog opravdanog razloga.
O privremenoj obustavi poslova mora se obavijestiti Ministarstvo zdravstva.
Članak 190.
Zdravstvena zaštita koja se obavlja samostalno osobnim radom, pod za
to propisanim uvjetima, može se pružati i u ugovornim odnosima (kooperativni
odnos) s organizacijama zdravstva i društvenom vlasništvu, poduzećima i
drugim pravnim osobama ako ispunjavaju uvjete za pružanje zdravstvene zaštite
te ugovornim odnosima s drugim zdravstvenim radnicima koji samostalno osobnim
radom pružaju zdravstvenu zaštitu.
Članak 191.
Uvjete u pogledu prostora, medicinsko-tehničke opreme i kadrova za obavljanje
poslova zdravstvene zaštite samostalno osobnim radom propisat će ministar
zdravstva.
5. Izvođenje nastave u organizacijama zdravstva
Članak 192.
U organizacijama zdravstva koje ispunjavaju potrebne uvjete za izvođenje
nastave može se izvoditi nastava za učenike srednjeg obrazovanja i studente
višeg i visokog obrazovanja zdravstvenog usmjerenja te organizirati druge
oblike obrazovanja i usavršavanja zdravstvenih radnika.
Članak 193.
Uvjete za izvođenje nastave u organizaciji zdravstva te uvjete na naziv koji moraju ispunjavati klinike, kliničke bolnice i klinlćki bolnički centar utvrđuju zajedničkim podzakonskim aktom ministar zdravstva i ministar prosvjete i kulture.
Klinika je dio opće ili specijalne bolnice, koja ispunjava uvjete iz
stavka 1. ovoga članka, u kojima se izvodi nastava za studente višeg i
visokog obrazovanja zdravstvenog usmjerenja.
Članak 194.
Klinička bolnica je opća bolnica u kojoj najmanje dvije od navedenih radnih jedinica: za unutrašnje bolesti, kirurgija, pedijatrija ili porodiljstvo i ginekologija nose naziv klinika, kao i najmanje još druge dvije radne jedinice iz drugih specijalnosti odnosno dijagnostike.
Klinička bolnica je i specijalna bolnica čija osnovna djelatnosti nosi
naziv klinika i kada ispunjava propisane uvjete.
Članak 195.
Klinički bolnićki centar je opća bolnica u kojoj osim naziva klinika
za jedinice iz članka 194. stavka 1. naziv klinika ima više od polovice
ostalih specijalnosti, a u kojima se izvodi više od polovine ukupnog nastavnog
programa medicinskog, stomatološkog odnosno farmaceutsko-biokemijskog fakulteta.
Članak 196.
Naziv klinika, klinička bolnica i klinički bolnički centar dodjeljuje
Ministarstvo zdravstva na prijedlog medicinskog, stomatološkog, odnosno
farmaceutsko-biokemijskog fakulteta.
Članak 197.
U klinikama, kliničkim bolnicama i kliničkim bolnićkim centrima pružaju
se najsloženiji oblici visokodiferencirane zdravstvene zaštite te se uz
nastavu obavlja i znanstvenoistraživačka djelatnost.
Članak 198.
Organizacije zdravstva koje sudjeluju u izvođenju nastave imaju pravo na ugovorenu naknadu iz sredstava medicinskog, stomatološkog odnosno farmaceutsko-biokemijskog fakulteta.
Uvjeti i visina naknade uređuju se ugovornim odnosima između organizacije
zdravstva i medicinskog, stomatološkog, odnosno farmaceutsko-biokemijskog
fakulteta.
Članak 199.
Nastavnici koji izvode nastavu u organizacijama zdravstva za potrebe organizacija srednjega, višega i visokog obrazovanja zdravstvenog usmjerenja, u smislu ovog zakona, zasnivaju radni odnos s punim radnim vremenom od 42 sata tjedno s organizacijom zdravstva, odnosno s organizacijom usmjerenog obrazovanja zdravstvenog usmjerenja u kojoj ostvaruju svoja prava, dužnosti i odgovornosti radnika iz radnog odnosa.
Nastavnici iz stavka 1. ovoga članka mogu zasnovati istovremeno i radni odnos s dvije ili više organizacija zdravstva i organizacija usmjerenog obrazovanja zdravstvenog usmjerenja na način da u svakoj organizaciji obavljaju poslove odnosno zadatke s nepunim radnim vremenom tako da njihovo puno radno vrijeme iznosi 42 sata tjedno.
Organizacija zdravstva i organizacija usmjerenog obrazovanja zdravstvenog
usmjerenja općim aktom uređuju pitanja iz radnog odnosa u izvođenju nastave.
VI. NADZOR NAD STRUČNIM RADOM
Članak 200.
Nadzor nad stručnim radom organizacija zdravstva i zdravstvenih radnika
koji samostalno osobnim radom obavljaju poslove zdravstvene zaštite (u
daljem tekstu: nadzor nad stručnim radom) ObavIja Ministarstvo zdravstva.
Članak 201.
Nadzor nad stručnim radom obavlja se i na zahtjev Republičkog fonda i skupštine općine na čijem području organizacija zdravstva obavlja djelatnost, a može se obavljati i na prijedlog osiguranika usluga.
U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka nadzor nad stručnim radom određuje općinski organ uprave nadležan za poslove zdravstva, ako smatra da je zahtjev odnosno prijedIog osnovan.
U slučaju neprihvaćanja zahtjeva odnosno prijedloga iz stavka 1. ovoga
članka općinski organ uprave nadležan za poslove zdravstva dužan je o tome
obavijestiti Ministarstvo zdravstva,koji po podnesenom zahtjevu, odnosno
prijedlogu može odrediti provođenje nadzora.
Članak 202.
Nadzor nad stručnim radom obavlja komisija stručnjaka ili pojedini stručnjak kojega odredi ministar zdravstva s utvrđene liste stručnjaka.
Listu stručnjaka iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje ministar zdravstva iz reda istaknutih zdravstvenih radnika na prijedlog organizacija zdravstva i Republičkog fonda.
U pojedinim se slučajevima obavljanje nadzora nad stručnim radom može
povjeriti i odgovarajućoj organizaciji zdravstva ili drugom poduzeću odnosno
pravnoj osobi.
Članak 203.
O obavljenom nadzoru nad stručnim radom podnosi se izvještaj Ministarstvu zdravstva.
lzvještaj iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati prikaz utvrđenog stanja, prijedlog mjera koje bi trebalo poduzeti za otklanjanje utvrđenih nedostataka i rokove u kojima bi se ti nedostaci morali otkloniti.
Izvještaj iz stavka 1. ovoga članka obavezno se dostavlja organizaciji zdravstva u kojoj je obavljen stručni nadzor Republičkom fondu i općinskom organu uprave nadležnom za poslove zdravstva općine na čijem području je sjedište organizacije zdravstva, odnosno zdravstvenom radniku nad čijim je radom obavljen nadzor nad stručnim radom i općinskom organu uprave nadležnom za poslove zdravstva općine na čijem području se obavlja ova djelatnost s ciljem otklanjanja uočenih nedostataka.
Ministarstvo zdravstva zabranit će obavljanje djelatnosti organizaciji
zdravstva ili njezinoj radnoj jedinici odnosno zdravstvenom radniku ako
na osnovi izvještaja o izvršenom nadzoru nad stručnim radom utvrdi da su
nedostaci u njihovu radu takve naravi da bi nastavljanje obavljanja djelatnosti
moglo uzrokovati štetne posljedice ili opasnost po život i zdravlje građana.
O donesenoj odluci Ministarstvo zdravstva obavijestit će nadležnu općinsku
skupštinu radi poduzimanja odgovarajućih mjera u okviru njezine nadležnosti.
Članak 204.
Organizacija zdravstva, odnosno zdravstveni radnik koji samostalno osobnim
radom obavlja poslove zdravstvene zaštite, dužna je orgalku koji provodi
nadzor omogućiti nesmetano obavljanje nadzora nad njezinim stručnim radom,
pružiti mu potrebnu pomoć te dati podatke i obavještenja koja su potrebna
za obavljanje nadzora.
Članak 205.
Organizacije zdravstva obavezno organiziraju unutarnji nadzor nad stručnim
radom svojih zdravstvenih radnika.
Organizacija zdravstva dužna je komisiji stručnjaka ili pojedinom stručnjaku
koji provodi stručni nadzor staviti na uvid izvještaje o unutarnjem nadzoru
nad stručnim radom svojih zdravstvenih radnika, putem svojih stručnih kadrova
odnosno kadrova s liste stručnjaka za obavljanje nadzora nad stručnim radom.
Članak 206.
Ministar zdravstva propisat će način obavljanja nadzora nad stručnim
radom.
VI. NAKNADA ŠTETE
Članak 207.
Osiguranik koji je iz sredstava Republičkog fonda ostvario primanje dužan je i Republičkom fondu naknaditi štetu odnosno vratiti primljeni iznos:
1. ako je na osnovi neistinitih ili netočnih podataka za koje je znao ili je morao znati da su neistiniti, odnosno netočni ili je na drugi protupravan način ostvario primanje na koje nije imao pravo ili ga je ostvario u većem opsegu nego što mu pripada;
2. ako je primanje ostvario uslijed toga što nije prijavio promjenu
koja utječe na gubitak ili opseg prava, a znao je ili je morao znati za
tu promjenu.
Članak 208.
Republički fond ima pravo zahtijevati rkaknadu uzrokovane mu štete od poduzeća i druge pravne osobe ili poslodavca:
1. ako je šteta nastala uslijed toga što nisu dani podaci ili što su dani neistiniti ili netoćni podaci o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili određivanje opsega prava,
2. ako je isplata izvršena na temelju neistinitih ili netočnih podataka u prijavi o stupanju radnika na posao;
3. ako je isplata izvršena uslijed toga što nije podnesena prijava o promjenama koje utječu na gubitak ili na opseg prava radnika ili prijava o istupanju radnika s posla, ili ako je prijava podnesena poslije propisanog roka.
Osiguranici koji su dužni sami podnositi prijave ili davati određene podatke u vezi sa svojim pravima i obvezama, dužni su u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka sami Republičkom fondu naknaditi štetu koja je nastala jer prijžava nije podnesena ili su dani neistiniti podaci.
Za štetu u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka poduzeća odnosno druge
pravne osobe i poslodavci odgovaraju bez obzira na krivnju, a osiguranici
u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka odgovaraju za štetu, ako su znali
ili morali znati da su dani podaci neistiniti ili netočni, odnosno ako
su znali ili morali znati za promjene koje utjeću na gubitak ili opseg
prava, a te promjene nisu prijavili.
Članak 209.
Republički fond ima pravo zahtijevati naknadu uzrokovane mu štete od osobe koja je uzrokovala bolest, povredu ili smrt osiguranika .
Za štetu koju je Republičkom fondu u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom, odgovara poduzeće i druga pravna osoba, poslodavac odnosno društveno-politička zajednica.
Republički fond ima pravo, u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka,
zahtijevati naknadu štete i neposredno od radnika, ako je šteta uzrokovana
namjerno ili iz krajnje nepažnje Kad u takvim slučajevima Republički fond
zahtijeva naknadu štete od poduzeća i druge pravne osobe, poslodavca ili
od društveno-političke zajednice i od radnika, oni odgovaraju za štetu
solidarno.
Članak 210.
Republički fond ima pravo zahtijevati naknadu uzrokovane štete od poduzeća odnosno druge pravne osobe ili poslodavca ako su bolest, povreda ili smrt radnika nastali uslijed toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana.
Republički fond ima pravo zahtijevati naknadu uzrokovane štete od poduzeća
odnosno druge pravne osobe ili poslodavca i kad je šteta nastala uslijed
toga što je radnik stupio na rad bez propisanog prethodnog zdravstvenog
pregleda, a kasnije sa zdravstvenim pregledom utvrdi da ta osoba prema
zdravstvenom stanju nije bila sposobna za rad na određenim poslovima i
zadacima.
Članak 211.
Republički fond ima pravo zahtijevati naknadu uzrokovane štete u slučajevima
iz članka 209. ovoga zakona i neposredno od zajednice osiguranja imovine
i osoba kod koje su ove osobe osigurane od odgovornosti za štetu uzrokovanu
trećim osobama, prema propisima o obaveznom osiguranju ovog rizika.
Članak 212.
Republički fond ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim ovim zakonom, bez obzira na to što je šteta nastala isplatom davanja koja kao pravo pripadaju osiguraniku iz sredstava Republičkog fonda.
Naknada štete koju Republički fond ima pravo zahtijevati u slučajevima
iz ovoga zakona, obuhvaća troškove i druga davanja koja se isplaćuju iz
sredstava Republičkog fonda za troškove korištenja zdravstvene zaštite,
kao i novčana davanja isplaćena osiguraniku prema ovom zakonu i propisima
Republičkog fonda.
Članak 213.
Pri utvrđivanju prava na naknadu štete uzrokovane Republičkom fondu
primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima kao i posebni
propisi o naknadi štete, ako nisu u suprotnosti s odredbama tog zakona.
Članak 214.
Potraživanja naknade štete, u smislu odredaba ovoga zakona, zastaruju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima.
Rokovi zastare potraživanja naknade štete u smislu odredaba ovoga zakona, počinju teći:
1. u slučajevima iz članka 207. i stavka 1. članka 208. ovoga zakona, od dana kada je postalo konačnim rješenjem kojim je utvrđeno da isplaćeno primanje nije pripadalo ili je pripadalo u manjem opsegu;
2. u slučajevima iz članka 209. i 210. ovoga zakona, od dana kada je postalo izvršnim rješenje kojim je osiguraniku priznato pravo na primanje na teret sredstava Republičkog fonda;
3. u ostalim slučajevima kada se zahtijeva naknada za pojedina isplaćena davanja iz stavka 1. članka 212. ovoga zakona, od dana izvršene isplate svakog pojedinog davanja.
U pogledu drugih odnosa za zastaru potraživanja naknade štete uzrokovane
Republičkom fondu, važe odredbe Zakona o obveznim odnosima ako nisu u suprotnosti
s odredbama ovoga zakona.
Članak 215.
Kad se utvrđi da je nastala šteta, Republički fond će uz navođenje dokaza pozvati osiguranika, poduzeće i drugu pravnu osobu, poslodavca, zajednicu osiguranja imovine i osoba ili drugu osobu koja je dužna naknaditi štetu, da u odredenom roku naknadi štetu.
Ako šteta ne bude naknađena u određenom roku, Republički fond može podnijeti tužbu nadležnom sudu.
Republički fond ima pravo na zateznu kamatu po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima a kamate teku do dana kada je Republički fond otklonio nastalu štetu
Republički fond nema pravo da bez izrićitog pristanka osiguranika ostvaruje
naknadu štete obustavom isplate ili ustezanjem od novčane naknade za koju
osiguranik ima pravo u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite.
VIII. PREGLED MRTVACA I OBDUKCIJA
Članak 216.
Za svaku umrlu osobu se utvrđuje vrijeme i uzrok smrti.
Članak 217.
Općinski organ uprave nadležan za poslove zdravstva imenuje potreban broj osoba za obavljanje pregleda umrlih izvan organizacije zdravstva, koje utvrđuju nastup smrti, vrijeme i uzrok smrti. Za obavljanje tog posla, u pravilu imenuje se liječnik, a iznimno, za to osposobljene osobe.
Vrijeme i uzrok smrti osobe umrle u organizaciji zdravstva utvrđuje
određeni liječnik te organizacije.
Članak 218.
Smrtni slučaj dužne su prijaviti bez odlaganja osobe koje su živjele u zajednici s umrlom osobom, srodnici ili susjedi, a ako takvih nema, svaka osoba koja sazna za smrtni slučaj.
Smrtni se slučaj prijavljuje ili pismeno liječniku odnosno osobi koja obavlja pregled mrtvaca, a može se prijaviti i mjesnom uredu odnosno mjesnoj zajednici.
Kad osoba koja utvrđuje smrt ustanovi da je smrt nastupila od zarazne
bolesti ili kao posljedica nasilja, dužna je o tome odmah obavijestiti
općinski organ uprave nadležan za poslove zdravstva odnosno najbližu policijsku
stanicu ili drugi organ javne sigurnosti.
Članak 219.
Umrla se osoba sahranjuje nakon što je smrt utvrđena, a u vremenu od 24 do 48 sati od nastupa smrti.
Iznimno, na osnovi posebnog odobrenja sanitarnog inspektora, sahrana se može obaviti i prije isteka roka od 24 sata odnosno poslije isteka roka od 48 sati.
Vrijeme u koje se obavljaju sahrane, način sahrane i obveze poduzeća
i druge pravne osobe koje obavljaju sahranu, utvrđuje skupština općine.
Članak 220.
Radi utvrđivanja uzroka smrti provodi se obdukcija tijela umrle osobe.
Obdukcija se provodi
1. kad postoji sumnja ili je očito da je smrt uzrokovana kaznenim djelom ili je u vezi s izvršenjem kaznenog djela;
2. kad je to potrebno radi zaštite zdravlja građana, odnosno kada to zahtijevaju epidemiološki, sanitarni i drugi stručni medicinski razlozi;
3. kad zahtjev za obdukciju stavi obitelj umrle osobe; 4. kad je osoba
umrla u organizaciji zdravstva. Obdukcija iz točke 4. stavka 2. ovoga članka
provodi se na trošak obveznika plaćanja troškova liječenja umrle osobe.
U ostalim slučajevima obdukcija se provodi na zahtjev i trošak odgovarajućih
organa i poduzeća i drugih pravnih osoba odnosno obitelji umrle osobe,
kad je smrt nastupila izvan organizacije zdravstva.
Članak 221.
Kad je osoba umrla u organizaciji zdravstva, rukovodilac organizacije zdravstva u sporazumu s rukovodiocem odnosne radne jedinice i patologom, ako on postoji u toj organizaciji, može odlučiti da se obdukcija ne provodi.
Obdukcija se mora provesti:
1. ako se radi o neprirodnoj ili nagloj smrti:
2. ako smrt nastupi prilikom dijagnostičkog ili terapeutskog zahvata;
3. u slučaju kad je to potrebno za znanstvenoistraživaćki rad
Članak 222.
Potanje propise o načinu pregleda umrlih te o utvrđivanju vremena i
uzroka smrti donosi Ministarstvo zdravstva.
IX. KAZNENE ODREDBE
Članak 223.
Novčanom kaznom od 5.000 do 25.000 dinara kaznit će se za prekršaj organizacija zdravstva koja građaninu ne pruži hitnu medicinsku pomoć ili ako ne poduzme potrebne mjere radi pružanja medicinske pomoći u odgovarajućoj organizaciji (članak 33).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorni zdravstveni
radnik u organizaciji zdravstva novčanom kaznom od 500 do 2.500 dinara.
Članak 224.
Novčanom kaznom u iznosu od 5.000 do 25.000 dinara za prekršaj kaznit će se odgovorna osoba u organizaciji zdravstva ukoliko se ne pridržava odredbi članka 160. ovoga zakona o preraspodjeli sredstava rada kao i organizacija zdravstva.
Novčanom kaznom u iznosu od 50o do 2.500 dinara za prekršaj kaznit će
se zdravstveni radnik ako se ne pridržava odredbi članka 160. ovoga zakona.
Članak 225.
Novčanom kaznom od 5.000 do 25.000 dinara kaznit će se za prekršaj zdravstveni
radnik ako se u svom radu ne pridržava odredbi članka 178. ovoga zakona.
Članak 226.
Građanin koji nije zdravstveni radnik, a protivno odredbama ovoga zakona
pruža mjere zdravstvene zaštite kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom
u iznosu od 100.000 do 200.000 dinara.
Članak 227.
Novčanom kaznom u iznosu od 100.000 do 200.000 dinara za prekršaj kaznit će se organizacija zdravstva ukoliko ne provede odredbe članka 236. ovoga zakona.
Novčanom kaznom u iznosu od 10.000 do 20.000 dinara za prekršaj kaznit
će se odgovorna osoba u organizaciji zdravstva ukoliko ne postupi prema
članku 236. ovoga zakona.
Članak 228.
Novčanom kaznom od 5.000 do 25.000 dinara kaznit će se za prekršaj organizacija zdravstva koja ne omogući nesmetano obavljanje nadzora nad njezinim stručnim radom, ne pruža potrebnu pomoć i ne daje podatke i obavještenja potrebna za obavljanje nadzora (članak 204).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba
u organizaciji zdravstva novčanom kaznom od 500 do 2500 dinara.
Članak 229.
Novčanom kaznom od 5.000 do 25.000 dinara kaznil će se za prekršaj zdravstveni radnik koji samostalno osobnim radom obavlja poslove zdravstvene zaštite ako:
1. pruža usIugu zdravstvene zaštite izvan okvira stručne spreme;
2. zaposli više od 100 zdravstvenih radnika;
3. pruža usluge zdravstvene zaštite a da nema odobrenja nadležnog organa:
4. ne pruži hitnu medicinsku pomoć ili ako ne poduzme potrebne mjere radi pružanja medicinske pomoći u odgovarajućoj organizaciji udruženog rada (članak 33);
5. ne omogući nesmetano obavIjanje nadzora nad svojim stručnim radom, ne pruži potrebnu pomoć i ne daje podatke i obavještenja potrebna za obavljanje nadzora (članak 204).
Za prekršaj iz stavka 1. točke 1, 4. i 5. ovoga čklanka kaznit će se
i odgovorni zdravstveni radnik zaposlen kod zdravstvenog radnika koji samostalno
osobnim radom obavlja poslove zdravstvene zaštite
Članak 230.
Novčanom kaznom od 5.000 do 25.000 dinara kaznit će se za prekršaj:
1. građanin koji drugome ne pruži prvu pomoć odnosno ne postupi prema odredbama stavka 2. članka 27. ovoga zakona;
2. zdravstveni radnik koji poduzme kiruršku i drugu medicinsku intervenciju bez prethodnog pristanka oboljele osobe odnosno roditelja ili staratelja (članak 29. stavak 1);
3. zdravstveni radnik i drugi radnik koji povrijedi obavezu ćuvanja profesionalne tajne (članak 31. stavak 1. i 4);
4. osoba koja je živjela u zajednici s umrlom osobom a bez odlaganja ne prijavi smrtni slučaj prema odredbama članka 218. ovoga zakona;
5. poduzeće i druga pravna osoba odnosno osoba koja sahrani umrlu osobu
prije nego što je utvrđena njena smrt ili je sahrani izvan propisanog roka
suprotno odredbama članka 219. ovoga zakona.
Članak 231.
Novčanom kaznom od 5.000 do 25.000 dinara kaznit će se za prekršaj poduzeće odnosno druga pravna osoba i poslodavac ako organima Republičkog fonda spriječi pregled poslovnih knjiga i evidencija i vršenje kontrole u pogledu ostvarivanja prava iz zdravstvenog osiguranja osiguranika ili ako im uskrati davanje podataka ili dade netočne podatke i obavijesti o osiguraniku u pogledu ostvarivanja njegovih prava iz zdravstvenog osiguranja (članak 106).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba
u poduzeću i drugoj pravnoj osobi novčanom kaznom od 500 do 2.500 dinara.
Članak 232.
Novčanom kaznom od 5.000 do 25.000 dinara kaznit će se za prekršaj poduzeće odnosno druga pravna osoba i poslodavac, ako ne podnese prijavu o osiguraniku ili je podnese nakon propisanog roka, ako podnese neurednu prijavu ili je podnese s netočnim podacima (članak 76. stavak 3).
Za prekršaj iz stavka t ovoga članka, kaznit će se i odgovorna osoba
u poduzeću odnosno drugoj pravnoj osobi i poslodavac, kao i osoba koja
je obavezna da se sama prijavi Republičkom fondu novčanom kaznom od 500
do 2.500 dinara
X PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 233.
Nakon stupanja na snagu Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom
osiguranju ("Narodne novine", br. 10/80), o žalbama podnijetim
protiv rješenja donijetih do stupanja na snagu toga zakona, rješavat će
organi nadležni prerma odredbama toga zakona, a prema propisima koji su
važili do njegova stupanja na snagu.
Članak 234.
Korisnici prava na zdravstvenu zaštitu i drugih prava iz zdravstvenog osiguranja koji su počeli ostvarivati određena prava prije stupanja na snagu Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine". br. 10/80) od dana njegova stupanja na snagu, ostvaruju ih prema odredbama toga zakona.
Osobe iz stavka 1. ovoga članka koje prema odredbama Zakona o zdravstvenoj
zaštiti i zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", br. 10/80)
ne ispunjavaju propisane uvjete za korištenje prava priznatog prema dosadašnjim
propisima, nastavljaju započeto korištenje tim pravom prema odredbama Zakona
o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine",
br. 10/80), kao da ispunjavaju uvjete propisane tim zakonom odnosno na
osnovi toga zakona, sve dok traje oboljenje i potreba liječenja.
Članak 235.
Poliklinike za zaštitu zubi i usta, koje su osnovane po dosadašnjim
propisima mogu i dalje provoditi mjere zdravstvene zaštite zubi i usta.
Članak 236.
Zdravstveni radnici kojima je priznata odgovarajuća stručna sprema,
odnosno koji su stručno obrazovanje stekli u odgovarajućim medicinskim
školama (mlađi zdravstveni tehničar, higijeničar, babica, zubar i dr.),
mogu i dalje obavljati poslove zdravstvene zaštite za koje se traži stručna
sprema koju imaju po propisima što su važili do dana stupanja na snagu
Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju ("Narodne
novine", br. 10/80).
Članak 237.
Zdravstveni radnici koji obavljaju poslove zdravstvene zaštite osobnim
radom samostalno u vidu zanimanja po osnovi odobrenja koje je izdano prije
16. ožujka 1980. godine mogu i dalje obavljati ove poslove.
Članak 238.
Odredbe članka 89. stavka 1. i članka 90, 102, 168. i 188. ovoga zakona
poćet će se primjenjivati od 1. siječnja 1991.
Članak 239.
Sredstva za zadovoljavanje potreba u zdravstvenoj zaštiti i drugih prava iz zdravstvenog osiguranja udružuju se u Republičkom fondu od 1. sijećnja 1991. godine po slijedećim jedinstvenim stopama doprinosa:
1. poduzeća i druge pravne o laćaju doprinos na bruto osobne dohotke po stopi o 5,8%,
2. radnici zaposleni u poduzećima i kod drugih pravnih osoba plaćaju doprinos iz bruto osobnog dohotka po stopi od 5,8%,
3. obveznici koji porez na dobit plaćaju u paušalnom iznosu, plaćaju doprinos za zdravstvenu zaštitu i zdravstveno osiguranje iz osnovice koja služi za utvrđivanje obveza za porez po stopi od 11,6%,
4. poljoprivrednici plaćaju doprinos po sopi na katastarski prihod od 35%,
5. radnici zaposleni u poduzećima za zapošljavanje invalida plaćaju doprnos iz bruto osobnog dohotka 50% od stope koju plaćaju radnici iz točke 2. ovoga članka.
Doprinos za osobe koje nisu obuhvaćene u točki 1. do 5. ovoga članka kao i visinu doprinosa utvrđuje općim aktom Republički fond.
Doprinose iz stavka 1. toč. 1. i 2. isplatilac osobnog dotkotka obračunava i uplaćuje istodobno s podizanjem gotovine za isplatu osobnih dohodaka.
Plan potreba kadrova iz članka 13. ovoga zakona donijet će Ministarstvo
zdravstva 6 mjeseci nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju ("Narodne
novine", br. 59/90).
Članak 240.
Plan potreba kadrova iz članka 13.ovoga zakona donijet će Ministarstvo
zdravstva 6 mjeseci nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju (" Narodne
novine", br. 59/90).
Članak 241.
Plan i program mjera zdravstvene zaštite iz članka 20 ovoga zakona utvrdit
će Ministarstvo zdravstva 6 mjeseci nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama
i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju ("Narodne
novine", br. 59/90).
Članak 242.
Postojeće radne organizacije zdravstva koje u svum sastavu imaju osnovne organizacije danom stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", br. 59/90) nastavljaju s radom kao radne organizacije bez osnovnih organizacija u svom sastavu.
Radne organizacije zdravstva iz stavka 1. ovoga članka dužne su donijeti statut i druge opće akte u roku od devedeset dana od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", br. 59/90).
Do donošenja statuta i općih akata radne organizacije zdravstva, primjenjivat će se odredbe postojećeg statuta i općih akata radne organizacije zdravstva ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga zakona, a odredbe statuta i općih akata osnovnih organizacija ako nisu u suprotnosti s odredbama statuta i općih akata radne organizac:ije i odredbama ovoga zakona.
Do izbora novih organa upravljanja radnom organizacijom zdravstva i poslovodnog organa, postojeći organi radne organizacije nastavljaju s radom a imaju i prava i obaveze koje imaju i postojeći organi osnovnih organizacija.
Osnovne organizacije iz stavka 1. ovoga članka gube pravnu osobnost i brišu se iz sudskog registra i imaju status radnih jedinica do donošenja statuta radne organizacije.
Ako zdravstvenu djelatnost obavlja osnovna organizacija koja je u sastavu radne organizacije koja obavlja drugu djelatnost, osnovna organizacija zdravstva danom stupanja na snagu nastavlja s radom kao radna organizacija zdravstva.
Na radnu organizaciju zdravstva iz stavka 6. ovoga članka odgovarajuće
se primjenjuju odredbe stavaka 3, 4 i 5. ovoga članka.
Članak 243.
Uvjete za organizaciju rada hitne medicinske pomoći iz. članka 149.
ovoga zakona utvrdit će Ministarstvo zdravstva u roku od 3 mjeseca od stupanja
na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i
zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", br. 59/90).
Članak 244.
Odluku iz članka 156. stavka 2. ovoga zakona o rasporedu, početku i
završetku radnog vremena donijet će ministar zdravstva u roku od 30 dana
od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj
zaštiti i zdravstvenom osiguranju ("Narodne novinc", br 59/90)
Članak 245.
Kriterije iz članka 171. ovoga zakona o broju pripravnika koji se primaju
na pripravnićki staž u organizacijama zdravstva donijet će ministar zdravstva
u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju ("Narodne
novine", br. 59/90).
Članak 246.
Zdravstveni standard iz članka 83. ovoga zakona Ministarstvo zdravstva
donijet će u roku od 3 mjeseca, a visinu zdravstvenog standarda utvrdit
će Sabor Republike Hrvatske također u roku od tri mjeseca od dana stupanja
na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i
zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", br. 59/90).
Članak 247.
Pravilnik o uvjetima iz članka 193. ovoga zakona donijet će ministar
zdravstva u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama
i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju ("Narodne
novine", br. 59/90).
Članak 248.
Poljoprivrednim osiguranicima, kojima je svojstvo osiguranika priznato prema ranijim propisima, a koji ne ispunjavaju uvjet iz članka 89. ovoga zakona, svojstvo osiguranika iz zdravstvenog osiguranja prestaje danom donošenja rješenja stručne službe Republičkog fonda.
Rješenje o prestanku svojstva osiguranika iz stavka 1. ovoga članka
donijet će po službenoj dužnosti Stručna služba Republičkog fonda u roku
od tri mjeseca od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju ("Narodne
novine", br 59/90).