UKAZ o proglašenju Zakona o preuzimanju Zakona o općem upravnom postupku u Republici Hrvatskoj

NN 53/1991 (8.10.1991.), UKAZ o proglašenju Zakona o preuzimanju Zakona o općem upravnom postupku u Republici Hrvatskoj

SABOR REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, a u svezi s člancima 6. i 7. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske, donosim

UKAZ

o proglašenju Zakona o preuzimanju Zakona o općem upravnom postupku u Republici Hrvatskoj

Proglašavam Zakon o preuzimanju Zakona o općem upravnom postupku u Republici Hrvatskoj, kojeg je Sabor Republike Hrvatske donio na sjednicama Vijeća općina 26. lipnja 1991. i Društveno-političkog vijeća 26. lipnja 1991. godine.

Klasa: 011-01/91-01/94

Urbroj: 71-91-1

Zagreb, 28. lipnja 1991.

Predsjednik Republike Hrvatske

dr. Franjo Tuđman, v. r.




ZAKON

o preuzimanju Zakona o općem upravnom postupku u Republici Hrvatskoj

Članak 1.

Ovim zakonom preuzima se Zakon o općem upravnom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 47/86 - pročišćeni tekst) u Republici Hrvatskoj.

Članak 2.

Zakon iz stavka 1. ovoga zakona primjenjuje se u Republici Hrvatskoj u cijelosti, ako odredbama ovoga zakona nije drugačije određeno.

Članak 3.

Stavljaju se izvan snage i brišu pojedine odredbe zakona iz članka 1. ovoga zakona i to:

- članak 19, članak 20, stavak 3. i 4. članka 27. članak 28, članak 29, članak 31, članak 32, članak 47, članak 180. stavak 5. članka 189, članak 226, članak 227. i članak 297.

Članak 4.

Članak 1. zakona iz članka 1. ovoga zakona mijenja se i glasi:

"Po ovom zakonu dužni su postupati organi državne uprave i drugi državni organi, kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujući propise, rješavaju o pravima, obvezama ili pravnim interesima građana; odnosno pravnih osoba ili druge stranke.

Po ovom zakonu dužne su postupati i druge pravne osobe, kad u obavljanju javnih ovlasti rješavaju u upravnim stvarima."

Članak 5.

Članak 2. mijenja se i glasi:

"Pojedina pitanja postupka za određenu upravnu oblast mogu se posebnim zakonom urediti drugačije nego što su uređena ovim zakonom, ako je to nužno za postupanje u toj upravnoj oblasti i nije protivno načelima ovoga zakona."

Članak 6.

Iza članka 11. dodaje se naslov "Konačnost rješenja" i članak 11a. koji glasi:

"Rješenje protiv kojeg nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku (konačno u upravnom postupku),a kojim je stranka stekla kakvo pravo, odnosno kojim su stranci određene kakve obveze, može se poništitt, ukinuti ili izmijeniti samo slučajevima koji su zakonom predviđeni."

Članak 7.

Članak 15. mijenja se i glasi:

"Upravni postupak vodi se na jeziku i pismu koji su u službenoj uporabi kod organa kod kojeg se vodi postupak.

Pripadnicima svih naroda i manjina jamči se sloboda služenja svojim jezikom i pismom u upravnom postupku, pod uvjetima utvrđenim posebnim zakonom."

Članak 8.

Članak 18. mijenja se i glasi:

"Za rješavanje u upravnim stvarima u prvom stupnju stvarno su nadležni organi utvrđeni propisima o ustrojstvu organa državne uprave, propisima kojim se uređuje pojedina upravna oblast, odnosno drugim posebnim propisima.

Ako propisima nije utvrđena stvarna nadležnost, za postupanje su nadležni organi državne uprave u čiji djelokrug pripadaju poslovi opće uprave."

Članak 9.

U članku 22. u stavku 4. riječi "u Jugoslaviji" zamjenjuju se riječima "u Republici Hrvatskoj".

Članak 10.

Članak 26. mijenja se i glasi:

"Strana država, međunarodna organizacija, odnosno osobe koje uživaju pravo imuniteta imaju u upravnom postupku položaj uređen međunarodnim pravom, odnosno međunarodnim ugovorima, priznatim po nadležnim državnim organima.

U slučaju sumnje oko postojanja imuniteta, objašnjenje daje organ državne uprave nadležan za inozemne poslove."

Članak 11.

Članak 30. mijenja se i glasi:

"Sukob nadležnosti između organa državne uprave rješava Vlada Republike Hrvatske, ako je sukob nadležnosti nastao na razini Republike, odnosno odgovarajući izvršni organi jedinica lokalne samouprave, ako je sukob nadležnosti nastao između organa državne uprave na njihovom području.

Sukob nadležnosti organa državne uprave iste upravne oblasti raznih razina rješava nadležno ministarstvo ili, drugi nadležni republički organ državne uprave.

Sukob nadležnosti između organa državne uprave i izvršnih organa rješava Vlada Republike Hrvatske. Sukob nadležnosti između Vlade Republike Hrvatske i ministarstava i drugih republičkih organa državne uprave rješava Sabor Republike Hrvatske.

Sukob nadležnosti između organa državne uprave i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima rješava Vlada Republike Hrvatske.

Sukob nadležnosti koji nisu obuhvaćeni stavcima 1. do 4. ovoga članka rješava republički sud nadležan za upravne sporove."

Članak 12.

Članak 36. mijenja se i glasi:

"U kolegijalnim organima rješenje u upravnim stvarima donosi kolegijalni organ, ako propisima nije određeno drugačije.

Kolegijalni organmože temeljem zakona, propisa utemeljenog na zakonu ili drugog posebnog propisa organa lokalne samouprave ovlastiti službenu osobu u tom organu da rješava u upravnim stvarima."

Članak 13.

Članak 37. mijenja se i glasi:

"Ako je za rješavanje u upravnoj stvari nadležan kolegijalni organ, postupak vodi nadležni organ uprave u čiji djelokrug pripada upravna stvar; ako propisima nije određeno drugačije.

U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, organ odnosno osoba ovlaštena za vođenje postupka podnosi pismeni referat kolegijalnom organu iz stavka 1. ovoga članka, ako posebnim propisima nije određeno da referat podnosi komisija ili drugi organ odnosno druga pravna osoba."

Članak 14.

Članak 38. mijenja se i glasi:

"U upravnim stvarima u kojima rješava pravna osoba s javnim ovlastima, rješenje donosi ravnatelj te pravne osobe, ako propisima nije određeno drugačije. Ravnatelj može ovlastiti drugu stručnu službenu osobu da poduzima radnje u postupku da donošenja rješenja ili da rješava u upravnim stvarima iz nadležnosti te pravne osobe."

Članak 15.

U članku 41. stavak 4. i 6. mljenjaju se i glase:

"4) Za pravnu pomoć u odnosu s inozemnim organima primjenjuju se odredbe međunarodnih ugovora, a ako tih nema, primjenjuje se načelo uzajamnosti. Ako postoji sumnja o postojanju uzajamnosti, objašnjenje daje organ državne uprave nadležan za inozemne poslove.

6) Ako međunarodnim ugovorima nije predviđena mogućnost neposrednog saobraćanja s inozemnim organima, organi saobraćaju s inozemstvom preko organa državne uprave nadležnog za inozemne poslove."

Članak 16.

Članak 45. mijenja se i glasi:

"O izuzeću službene osobe organa odlučuje rukovoditelj u organu, o izuzeću rukovoditelja nadležni izvršni organ, osim u slučaju izuzeća rukovoditelja organa u sastavu organa drtavne uprave, o čijem izuzeću odlučuje rukovoditelj organa uprave u čijem se sastavu taj organ nalazi.

O izuzeću člana kolegijalnog organa odlučuje predsjednik kolegijalnog organa, a o njegovom izuzeću odgovarajući izvršni organ.

O izuzeću službene osobe pravne osobe s javnim ovlastima odlučuje ravnatelj te pravne osobe, a o izuzeću ravnatelja organ utvrđen statutom ili drugim općim aktom, ako zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu, ili drugim posebnim propisom nije drugačije određeno.

O izuzeću odlučuje se zaključkom."

Članak 17.

U članku 59. stavak 3. mijenja se i glasi:

"Iznimno, službena osoba koja vodi postupak ili obavlja pojedine radnje u postupku može dopustiti da u ime stranke, kao njezin punomoćnik, izvrši određenu radnju osoba koja nije podnijela punomoć, ali će istovremeno narediti toj osobi da naknadno u određenom roku podnese odgovarajuću punomoć za tu radnju ili širu punomoć stranke."

Članak 18.

Članak 92. mijenja se i glasi:

"Osobama i pravnim osobama u inozemstvu, kao i stranim državama, međunarodnim organizacijama i osobama koje uživaju diplomatski imunitet, dostava se obavlja preko organa državne uprave nadležnog za inozemne poslove, ako međunarodnim ugovorima nije drugačije određeno.

Dostava izvoda iz matičnih knjiga, svjedodžaba; potvrda i drugih pismena izdanih na zahtjev stranke može se obavljati neposredno. Dostava ostalih pismena obavlja se preko odgovarajućih diplomatskih i konzularnih predstavništava u inozemstvu.

Službenim osobama i osobama u suhozemnom, riječnom, pomorskom i zračnom prometu dostava se može obavljati i preko službenih organa odnosno organa drugih pravnih osoba u kojima su zaposlene."

Članak 19.

U članku 102. stavak 3. mijenja se i glasi:

"Za osobe koje se nalaze u oružanim snagama dan predaje podneska odgovarajućoj komandi smatra se kao dan predaje organu kojem je upućen."

Članak 20.

U članku 105. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

"Ako se propusti rok za traženje obnove pastupka, ne može se tražiti povraćaj u prijašnje stanje zbog propuštanja ovog roka".

Članak 21.

U članku 106. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

"Protiv zaključka kojim je kao nepravovremen odbačen prijedlog za povraćaj u prijašnje stanje dopuštena je posebna žalba samo kad je zaključak donio prvostepeni organ."

Članak 22.

U članku 120. u stavku 3. riječi "savezni organ uprave nadležan za vanjske poslove" zamjenjuju se riječima "organ uprave nadležan za inozemne poslove".

Članak 23.

U članku 137. u stavku 2. nakon broja "171" umeću se riječ i broj "odnosno 172.".

Članak 24.

U članku 148. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

"Postupak se može nastaviti po službenoj dužnosti i u slučaju kad se ocijeni da više nema razloga da se čeka na konačno rješenje prethodnog pitanja kod nadležnog organa, osim u slučaju iz stavka 1. članka 145. ovoga zakona."

Članak 25.

U članku 163. u stavku 1. riječ "saveznog" briše se.

Članak 26.

U članku 170. stavak 1. mijenja se i glasi:

"U skladu s Ustavom, zakonima i drugim propisima, stranka ima pravo podnositi isprave na jeziku naroda odnosno manjina kojima pripada."

Članak 27.

U članku 210. u stavku 5. riječi "osam dana" zamjenjuju se riječima "tri mjeseca".

Članak 28.

U članku 223. u stavku 2. druga rečenica briše se.

Članak 29.

Članak 224. mijenja se i glasi:

"Protiv prvostepenih rješenja ministarstava i drugih republičklh organa državne uprave žalba se može izjaviti samo kad je to zakonom predviđeno.

Protiv rješenja Sabora i Vlade Republike Hrvatske ne može se izjaviti žalba.

Ako žalba nije dopuštena, neposredno se može pokrenuti upravni spor."

Članak 30.

Članak 225. mijenja se i glasi:

"Protiv prvostepenih rješenja organa državne uprave niže razine žalba se može izjaviti nadležnim ministarstvima odnosno drugim nadležnim republičkim organima državne uprave, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

U pitanjima koja su u nadležnosti užih teritorijalnih jedinica, o žalbama protiv prvostepenih rješenja odlučuju organi predviđeni zakonom, odnosno drugim propisima o organizaciji i djelokrugu tih jedinica."

Članak 31.

U članku 249. u stavku 1. prva rečenica mijenja se i glasi:

"Postupak okončan rješenjem ili zaključkom protiv kojeg nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku obnovit će se:".

Članak 32.

U članku 264. stavak 1. mijenja se i glasi:

"Prvostepeno rješenje može poništiti ili ukinuti po pravu nadzora drugostepeni organ. Ako nema drugostepenog organa ili se radi o rješenju drugostepenog organa, rješenje može po pravu nadzora poništiti ili ukinuti organ određen zakonom. Ako taj organ nije zakonom određen, rješenje može po pravu nadzora poništiti ili ikinuti ministarstvo ili drugi republički državni organ uprave, u čiji djelokrug pripada upravna stvar koja je predmet postupka. Ako se ne može ustanoviti u čiju nadležnost spada određena upravna stvar, ili ako se radi o drugostepenom rješenju ministarstva ili drugog republičkog državnog organa uprave, za poništavanje ili ukidanje rješenja nadležna je Vlada Republike Hrvatske."

Članak 33.

U članku 266. stavak 2. mijenja se i glasi:

"Ako je rješenje donio prvostepeni organ, to rješenje može, u smislu stavka 1. ovoga članka, ukinuti sam prvostepeni organ, a ako ovaj to ne učini, drugostepeni organ. Ako drugostepenog organa nema, ukinut će ga nadležno ministarstvo ili drugi republički organ uprave, u čiji djelokrug pripada upravna stvar koja je predmet postupka. Ako se ne može ustanoviti nadležni drugostepeni organ, postupit će se na način predviđen stavkom 1. članka 264. ovoga zakona."

Članak 34.

U članku 267. dodaje se nova točka 6. koja glasi:

"Čije bi izvršenje bilo protivno osnovnim načelima pravnog poretka."

Članak 35.

U članku 270. u stavku 1. riječi "rješenje postaje izvršno istekom tog roka" zamjenjuju se riječima "s izvršenjem rješenja može se započeti istekom tog roka", a dodaje se i novi stavak 7. koji glasi:

"Nakon isteka roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno ne može se tražiti njegovo izvršenje".

Članak 36.

U članku 274. u stavku 1. na kraju rečenice umjesto točke stavlja se zarez i dodaju riječi "odnosno njegovih pravnih slijednika".

Članak 37.

U članku 282. stavak 1. i 2. mijenjaju se i glase:

"Novčane kazne izrečene po ovom zakonu izvršavaju organi nadležni za izvršenje novčanih kazni izrečenih za prekršaje.

Novčana kazna naplaćuje se u korist Republike"

Članak 38.

U članku 283. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

"Neosnovanu potvrdu izvršnosti ukinut će rješenjem organ koji je potvrdu stavio, a rješenje će odmah dostaviti sudu nadležnom za izvršenje."

Članak 39.

Članak 294. mijenja se i glasi:

"Pravne osobe s javnim ovlastima ne mogu u upravnom postupku same izricati kazne i primjenjivati prisilne mjere predviđene ovim zakonom. Ako se u toku postupka utvrdi da se postupak ne može provesti uopće ili se ne može pravilno provesti bez primjene koje od prisilnih mjera ili kazni predviđenih odredbama ovoga zakona, pravna osoba s javnim ovlastima obratit će se nadležnom organu državne uprave u čiji djelokrug pripada provođenje ovog zakona radi provođenja tih mjera, ako zakonom nije drugačije određeno.

Ako nadležni organ državne uprave ne donese odgovarajući zaključak u roku od osam dana od dana obraćanja tom organu, dužan je odmah obavijestiti ustanovu odnosno drugu pravnu osobu koja provodi postupak o razlozima zbog kojih smatra da predviđene mjere ne treba pramijeniti. U tom slučaju, kao i ako nadležni državni organ ne obavijesti pravnu osobu s javnim ovlastima o razlozima nepostupanja u primjerenom roku, pravna osoba može o tome obavijestiti ministarstvo nadležno za poslove opće uprave."

Članak 40.

Članak 295. mijenja se i glasi:

"U organima državne uprave i pravnim osobama s javnim ovlastima, ako zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu nije drugačije određeno, ovlaštenje za poduzimanje radnji u upravnom postupku i ovlaštenje za rješavanje može se dati samo osobi koja ima odgovarajuću stručnu spremu, radno iskustvo i položen državni stručni ispit."

Stručna sprema, potrebno radno iskustvo i obveza polaganja stručnog ispita te način provjere stručnog znanja na poslovima upravnog postupka propisuju se uredbom Vlade Republike Hrvatske.

Službenici pravnih osoba s javnim ovlastima koji rade na poslovima upravnog postupka dužni su položiti državni stručni ispit kod nadležnog ministarstva odnosno drugog republičkog organa uprave, u skladu s uredbom iz stavka 2. ovoga članka."

Članak 41.

Članak 296. mijenja se i glasi:

"Službena osoba koja vodi postupak, odnosno koja donosi rješenje odnosno zaključak, dužna je u roku od osam dana nakon isteka roka za rješavanje te upravne stvari iz članaka 218. i 247. ovoga zakona, pismeno obavijestiti stranku o razlozima zbog kojeg rješenje odnosno zaključak nisu doneseni i o tome koje će radnje poduzeti u svrhu njihovog donošenja."

Članak 42.

Članak 298. mijenja se i glasi:

"Nadzor nad provođenjem ovog zakona obavlja ministarstvo nadležno za poslove opće uprave, a odgovornost za njegovo provođenje snose i rukovoditelji drugih organa državne uprave, kao i ravnatelji pravnih osoba s javnim ovlastima koje rješavaju u upravnim stvarima.

Rukovoditelji organa državne uprave i ravnatelji pravnih osoba s javnim ovlastima dužni su se brinuti o pravilnoj provedbi i praćenju izvršavanja ovog zakona.

Izvještaj o stanju rješavanja upravnih stvari i rokovi za dostavljanje tog izvještaja uređuju se uputstvom ministra nadležnog za poslove opće uprave."

Članak 43.

U cijelom tekstu zakona riječi "samoupravne organizacije i zajednice" zamjenjuju se riječima "ustanove i druge pravne osobe", riječi "samoupravnim općim aktima" riječima "općim aktima", riječi "starješina" i "inokosni poslovodni organ" rječju "rukovoditelj", riječi "javni tužilac" riječima "državni odvjetnik", riječ "pravobranilac" riječju "pravobranitelj", riječi "društveni pravobranilac samoupravljanja" riječima "pučki pravobranitelj", riječi "skupština društveno-političke zajednice" riječima "Sabor Republike Hrvatske i tijela lokalne samouprave", riječ "općina" i riječ "općinski" riječima "jedinica lokalne samouprave", riječ "krivično" riječju "kazneno", riječi "javno ovlaštenje" riječima "javna ovlast", riječ "unutrašnji" riječju "unutarnji", riječ "član" riječju "članak", riječi "pravno sredstvo" riječima "pravni lijek" te riječ "stav" riječju "stavak", sve u odgovarajućem rodu, broju i padežu.

Članak 44.

Danom stupanja na snagu ovoga zakona prestaju važiti odredbe členaka 111a do 111m u Zakonu o upravi (" Narodne novine", broj 16/78, 50/78, 29/85, 41/90 i 47/90), a točka e. toga zakona pod nazivom "Posebne odredbe o upravnom postupku" briše se.

Članak 45.

Ovlašćuje se Zakonodavno-pravna komisija Sabora Republike Hrvatske da utvrdi i izda pročišćeni tekst ovoga zakona.

Članak 45.

Ovaj zakon stupa na snagu danom objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 034-02/91-01 /02

Zagreb, 26. lipnja 1991.

SABOR REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća općina

Luka Bebić, v. r.

Predsjednik Sabora

dr. Žarko Domljan, v. r.

Predsjednik Društveno-političkog vijeća

Ivan Vekić, v. r.