ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O TRGOVINI

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 30. lipnja 1999.

Broj: 01-081-99-1361/2
Zagreb, 8. srpnja 1999.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA
ZAKONA O TRGOVINI

U Zakonu o trgovini ("Narodne novine", br. 11/96. i 101/98.) u članku 8. podstavak 3. mijenja se i glasi:

"- fizičke osobe koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom, kad svoje poljoprivredne proizvode prodaju u prodavaonicama."

Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

"Način i uvjete obavljanja trgovine na malo, te vrstu robe iz podstavka 4. stavka 1. ovoga članka propisuje ministar".

U članku 9. stavku 2. iza riječi: "je" dodaje se riječ: "i".

Iza članka 10. dodaje se članak 10a. koji glasi:

Iznimno od članka 10. ovoga Zakona Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) može za određenu robu propisati obavljanje trgovine na veliko samo u posebnim prostorijama, odnosno skladištima.

Propisom iz stavka 1. ovoga članka određuju se posebni uvjeti glede prostorija, odnosno skladišta, uvjeti za skladištenje robe radi osiguravanja zaštite života i zdravlja ljudi i zaštite okoliša."

U članku 14. stavak 3. mijenja se i glasi:

"Prodaja robe na klupama izvan tržnice, u kioscima, automatima, pokretnim prodavačima i prigodna prodaja može se obavljati samo na mjestima koje svojim propisom odredi nadležno tijelo lokalne samouprave."

U članku 15. stavku 4. riječi: "Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada)" brišu se.

U članku 16. iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

"Posebni oblici trgovanja osobito se smatraju: isključiva distribucija, selektivna distribucija, franchising, prodaja na daljinu, te prodaja od vrata do vrata."

Iza članka 16. dodaju se članci 16a., 16b., 16c., 16d. i 16e. koji glase:

Ugovorom o isključivoj distribuciji, sklopljenim između dobavljača - proizvođača ili trgovca na veliko (u daljnjem tekstu: proizvođač) i distributora - trgovca na malo, proizvođač se obvezuje distributoru isporučivati određenu robu radi daljnje prodaje na određenom području, a distributor se obvezuje da će dalje prodavati tu robu u svoje ime i za svoj račun prema pravilima prodaje koja određuje proizvođač.

Proizvođač može istu robu isporučivati i drugim trgovcima na malo sa područja utvrđenog ugovorom iz stavka 1. ovoga članka pod uvjetom da ovi ne prodaju tu robu na području određenim ugovorom o isključivoj distribuciji.

Proizvođač je obvezan na području utvrđenom ugovorom iz stavka 1. ovoga članka; prodavati robu i ustupati prava isključivo distributoru s kojim je sklopio distribucijski ugovor u okviru kupoprodajnih aranžmana, kojima se pobliže određuju uvjeti i način prodaje, ispuniti sve narudžbe u granicama razumnih količina i rokova; na distributora prenijeti poslovna znanja, tehničku i komercijalnu pomoć, osposobiti ga za poseban način prodaje i servisiranje proizvoda iz ugovora; te da neće na istom području prodavati robu iz ugovora preko vlastitih poslovnih jedinica ili zastupnika.

Distributor je obvezan; u određenom vremenu kupovati minimalne količine robe iz ugovora; osiguravati potrošačke i garancijske usluge koje prate robu iz ugovora; pridržavati se cijena, uputa i standarda poslovanja proizvođača i omogućiti mu nadzor nad svojim poslovanjem; zaposliti osobu potrebne tehničke struke; da neće konkurirati proizvođaču i da će na način utvrđen u ugovoru prodavati robu i poštivati druge odnose isključivosti; odgovarajuće urediti i održavati poslovni i skladišni prostor; ugovorene proizvode prodavati s korištenjem žiga proizvođača ili u ambalaži i prezentaciji kako je utvrdio proizvođač; koristiti način promocije koji je odobrio proizvođač; izvješćivati proizvođača o svom radu i financijskom rezultatu.

Ugovorom o selektivnoj distribuciji proizvođač uvjetuje prodaju robe samo onom distributoru koji zadovoljava posebne zahtjeve proizvođača u pogledu stručnosti osoblja, servisiranja robe, izgleda i lokacije poslovne jedinice prodaje.

Ugovorom o franchisingu franchise-proizvođač, specijalizirani trgovac na veliko i tvrtka koja je razvila uspješni oblik uslužnog poslovanja ustupa uz financijsku naknadu primatelju franchise-trgovcu na malo ili tvrtki uslužne djelatnosti, pravo uporabe franchise radi prodaje određenih vrsta robe i/ili usluga.

Ugovorom o prodaji na daljinu organizira se od strane trgovca prodaja putem nekog komunikacijskog sredstva za prodaju na daljinu, a sklapa se između trgovca i potrošača, pri čemu se do sklapanja ugovora upotrebljava jedno ili više sredstava za daljinsku komunikaciju.

Ugovore koji se odnose na prodaju od vrata do vrata mogu sklapati samo pravne osobe registrirane za takvu djelatnost.

Direktni prodavatelji mogu biti neovisni komercijalni agenti, neovisni poduzetnici, neovisni trgovci i distributeri, zaposleni ili samo-zaposleni predstavnici, franšizori i slično, o čemu im pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka izdaje identifikacijsku karticu u svrhu nastupa kod potrošača."

U članku 17. stavku 2. iza riječi: "ministar nadležan za trgovinu" dodaje se zagrada i riječi: (u daljnjem tekstu: ministar)".

Članak 24. mijenja se i glasi:

"Za robu čija svojstva zahtjevaju posebno rukovanje i čuvanje, a za koje su propisani posebni uvjeti za obavljanje trgovine na veliko na domaćem tržištu, sukladno članku 10a. ovoga Zakona, Vlada može odrediti iste uvjete i za uvoz te robe."

U članku 25. stavku 2. iza riječi: "Hrvatska gospodarska komora" dodaju se riječi: "i carinska tijela Republike Hrvatske".

Članak 38. mijenja se i glasi:

"Ako se u kratkom razdoblju poveća uvoz određene robe, količinski ili u odnosu na domaću proizvodnju, i ako taj povećani uvoz nanosi štetu ili prijeti nanošenjem ozbiljne štete domaćoj proizvodnji iste ili izravno konkurentne robe, Vlada će poduzeti odgovarajuće zaštitne mjere (u daljnjem tekstu: mjere) s ciljem otklanjanja šteta i poremećaja nastalih takvim uvozom.

Mjere iz stavka 1. ovoga članka primjenjivat će se na svu robu koja se uvozi neovisno o zemlji podrijetla ili zemlji uvoza.

Mjere iz stavka 1. ovoga članka mogu se poduzeti samo ako se u prethodno provedenom postupku dokaže uzročna veza između povećanog uvoza određene robe i štete, odnosno mogućnosti nastanka ozbiljne štete za domaću proizvodnju.

Ako se u provedenom postupku iz stavka 3. ovoga članka utvrdi da su štetu domaćoj industriji prouzročili drugi čimbenici, a ne povećani uvoz određene robe, ostvaren u istom razdoblju, neće se propisivati mjere iz stavka 1. ovoga članka.

Postupak iz stavka 3. ovoga članka provodi ministarstvo. U postupku bit će pozvane sve zainteresirane strane - izvoznici i uvoznici da u javnoj raspravi ili na drugi odgovarajući način iznesu svoja stajališta i predoče dokaze o potrebi poduzimanja zaštitnih mjera.

Ministarstvo u postupku iz stavka 3. ovoga članka ocjenjuje sve činjenice i dokaze, a osobito: stanje u određenoj proizvodnoj djelatnosti; ukupan porast uvoza određene robe u apsolutnom i relativnom iznosu; udjela domaćeg tržišta koji je preuzet povećanim uvozom; iskorištenost proizvodnih kapaciteta, stanje dobiti ili gubitaka, te utjecaj povećanog uvoza na zaposlenost u određenoj proizvodnoj djelatnosti i druge okolnosti koje su značajne za ocjenu stanja u domaćoj proizvodnji te robe. Ministarstvo tijekom postupka objavljuje izvješća s nalazima i zaključcima u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenim temeljem ovoga Zakona.

Ministarstvo je dužno postupati odgovorno s podacima prikupljenim u postupku, koji su povjerljive prirode za određene gospodarske subjekte, i ne smije ih otkrivati, bez njihovog odobrenja. Ako ocijeni potrebnim, radi provedbe postupka, ministarstvo može zatražiti od osoba koje raspolažu povjerljivim podacima dostavu sažetka podataka, koji nisu povjerljive prirode ili pojašnjenje datih podataka, a ako to odbiju, pojašnjenje i razloge radi kojih se to odbija. Ako ministarstvo ocijeni da zahtjev za povjerljivost podataka nije utemeljen, a zainteresirana strana nije voljna javno objaviti podatke u općenitom ili sažetom obliku, ministarstvo može zanemariti te podatke, ili provjeriti njihovu točnost iz drugog izvora."

Iza članka 38. dodaju se članci 38a. i 38b. koji glase:

Pojedini pojmovi iz članka 38. ovoga Zakona u smislu odredaba ovoga Zakona imaju sljedeća značenja:

a) "ozbiljna šteta" je značajno slabljenje položaja domaće proizvodnje,

b) "prijetnja ozbiljne štete" je prosudba opasnosti slabljenja domaće proizvodnje,

c) "domaća proizvodnja" je proizvodnja iste ili izravno konkurentne robe na teritoriju Republike Hrvatske, koju čine svi proizvođači te robe ili proizvođači čija proizvodnja te robe čini pretežan dio njene ukupne proizvodnje.

Ako kao mjeru iz članka 38. ovoga Zakona Vlada propiše količinsko ograničenje uvoza (kontingent) iz članka 40. ovoga Zakona, opseg tog kontingenta za određenu robu ne smije biti manji od prosječnoga godišnjeg uvoza te robe ostvarenog u proteklom trogodišnjem razdoblju, osim u slučaju potrebe otklanjanja ili sprječavanja nastanka ozbiljne štete.

Ako se raspodjela utvrđenog kontingenta obavlja između više zemalja, Vlada može, sa zemljama članicama Svjetske trgovinske organizacije, osobito zainteresiranih za izvoz te robe u Republiku Hrvatsku, usuglasiti način raspodjele kontingenata i njihove udjele u toj raspodjeli. Ako utvrdi da takav način raspodjele kontingenta nije prikladan, utvrđeni opseg kontingenta raspodijelit će se razmjerno udjelima zemalja izvoznica u ukupnom uvozu određene robe u Republiku Hrvatsku u promatranom razdoblju, vodeći pritom računa i o drugim bitnim čimbenicima, koji su utjecali ili mogu utjecati na uvoz te robe.

Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka Vlada može izmijeniti način raspodjele kontingenata ako:

a) uvoz iz određene zemlje članice Svjetske trgovinske organizacije poraste nesrazmjerno ukupnom povećanju uvoza određene robe u promatranom razdoblju,

b) postoje opravdani razlozi za odstupanje, i

c) su uvjeti za odstupanje jednaki prema svim dobavljačima određene robe.

Trajanje mjera iz članka 38. ovoga Zakona ne može biti duže od razdoblja određenih u članku 39a. ovoga Zakona, čak ni u slučaju prijetnje ozbiljne štete domaćoj proizvodnji."

Članak 39. mijenja se i glasi:

"U iznimnim okolnostima, kada bi odgoda poduzimanja mjera iz članka 38. ovoga Zakona prouzročila teško otklonjivu štetu domaćoj proizvodnji, Vlada može, na prijedlog ministarstva propisati privremene mjere, ako utvrdi postojanje pouzdanih pokazatelja da je povećani uvoz nanio štetu ili da prijeti nanošenjem ozbiljne štete domaćoj proizvodnji.

Kao privremene mjere iz stavka 1. ovoga članka, Vlada može propisati zaštitne pristojbe.

Privremene mjere iz stavka 1. ovoga članka ne mogu trajati dulje od 200 dana. U tom razdoblju ministarstvo je dužno provesti postupak sukladno člancima 38. i 38a. ovoga Zakona.

Ako se u postupku utvrdi da povećani uvoz nije prouzročio štetu ili ne prijeti nanošenjem ozbiljne štete domaćoj proizvodnji, sredstva naplaćena na ime zaštitne pristojbe, vratit će se u najkraćem roku uvoznicima od kojih je ona naplaćena.

Trajanje privremenih mjera uračunat će se u ukupno trajanje mjera iz članka 39a. ovoga Zakona."

Iza članka 39. dodaju se članci 39a., 39b. i 39c., koji glase:

Mjere iz članka 38. ovoga Zakona primjenjivat će se vremenski koliko je potrebno da se otkloni ili spriječi nastanak ozbiljne štete ili olakša prilagodba domaće proizvodnje, a najviše četiri godine od uvođenja.

Iznimno, od stavka 1. ovoga članka, trajanje mjera može biti produljeno, ako ministarstvo utvrdi, da su one i nadalje potrebne, radi sprječavanja nastanka ozbiljne štete ili ako je domaća proizvodnja u postupku prilagodbe. U tom slučaju mjere ne mogu biti strože u odnosu na ranije propisane.

Ministarstvo je dužno pratiti učinke mjera iz stavka 1. ovoga članka i po potrebi predložiti Vladi njihovo ublažavanje.

Ukupno razdoblje u kojem se primjenjuju mjere iz stavka 1. ovoga članka, uključivo i razdoblje privremenih mjera ili produljenje ranije propisanih mjera ne može biti dulje od osam godina od uvođenja.

Kada se očekuje da će mjere iz stavka 38. ovoga Zakona trajati dulje od jedne godine, Vlada je dužna u jednakim vremenskim razdobljima ubrzano ublažavati te mjere. Ako se propišu mjere s rokom duljim od tri godine, Vlada će najkasnije u polovini toga razdoblja utvrditi njihove učinke i ocijeniti postoje li uvjeti za njihovo ublažavanje ili ukidanje.

Vlada neće propisivati ponovno uvođenje mjera za robu za koju su te mjere već ranije bile propisane. Iznimno, za tu robu mogu se propisati mjere, tek nakon proteka razdoblja, koje odgovara razdoblju u kojem su te mjere trajale, s tim da moraju proteći najmanje dvije godine od prestanka njihova važenja.

U iznimnim okolnostima, Vlada može propisati mjere s rokom trajanja od 180 dana ili manje, ako je protekla najmanje godina dana od uvođenja ranije poduzetih mjera i ako takve mjere nisu bile propisivane za istu robu više od dva puta u razdoblju od pet godina.

U slučaju uvođenja mjera iz članka 38. ovoga Zakona, Vlada na zahtjev zemlje izvoznice, može toj zemlji odobriti određenu trgovinsku kompenzaciju radi otklanjanja štetnih posljedica, koje ta zemlja ima radi uvođenja ili produljenja mjera u Republici Hrvatskoj.

Mjere iz članka 38. i 39. ovoga Zakona Vlada neće propisivati za uvoz robe podrijetlom iz zemlje u razvoju - članice Svjetske trgovinske organizacije, sve dok udio uvoza određene robe iz te zemlje ne prelazi 3% ukupnog uvoza te robe, pod uvjetom da ukupan uvoz iz zemalja u razvoju - članica Svjetske trgovinske organizacije, s pojedinačnim udjelom u hrvatskom uvozu nižim od 3%, ne čini više od 9% ukupnog uvoza te robe u Republiku Hrvatsku.

Način provedbe članka 38., 38a., 38b., 39., 39a. i 39b. ovoga Zakona propisuje Vlada."

Članak 40. mijenja se i glasi:

"Vlada može odrediti količinsko ograničenje uvoza određivanjem uvoznog kontingenta, radi otklanjanja poremećaja u platnoj bilanci Republike Hrvatske, i radi provedbe mjera iz članka 38. ovoga Zakona.

Vlada može odrediti količinsko ograničenje izvoza određivanjem izvoznog kontingenta za određenu robu radi zaštite neobnovljivih prirodnih bogatstava Republike Hrvatske, ako se istodobno odgovarajućim mjerama ograničava i trgovina tom robom u Republici Hrvatskoj.

Količinsko ograničavanje uvoza i izvoza iz stavka 1. i 2. ovoga članka provodi se sukladno međunarodnim ugovorima koje je sklopila Republika Hrvatska."

U članku 42. stavak 5. mijenja se i glasi:

"Carinska uprava Republike Hrvatske dužna je jedanput godišnje dostaviti ministarstvu podatke o izvozu i uvozu robe na temelju kontingenata."

Članak 48. mijenja se i glasi:

"Ako se neka roba uvozi u Republiku Hrvatsku po cijeni nižoj od njezine stvarne vrijednosti (damping), i ako se u ispitnom postupku, koji provodi ministarstvo utvrdi da takav uvoz nanosi ili prijeti nanošenjem materijalne štete domaćoj proizvodnji ili bi mogao usporiti razvoj domaće proizvodnje, Vlada će propisati antidampinšku pristojbu na uvoz te robe.

Smatra se da se roba uvozi u Republiku Hrvatsku po cijeni nižoj od njezine stvarne vrijednosti (damping), ako je cijena te robe niža od usporedive cijene iste robe po kojoj se ona uz uobičajene trgovačke uvjete prodaje u zemlji izvoznici, za potrošnju u toj zemlji.

Ako nema podataka o usporedivoj cijeni, ili kada radi posebnog stanja na tržištu ili malog opsega trgovine određenom robom u zemlji izvoznici, raspoloživi podaci ne omogućuju odgovarajuću usporedbu, antidampinška pristojba utvrdit će se usporedbom cijene robe koja se uvozi s:

- cijenom istovrsne robe kada se izvozi na odgovarajuće tržište treće zemlje, pod uvjetom da je ta cijena primjerena, ili

- troškovima proizvodnje u zemlji podrijetla uvećanim za uobičajen iznos administrativnih troškova, troškova prodaje, općih troškova i dobiti."

Članak 49. mijenja se i glasi:

"Zahtjev za propisivanjem antidampinške pristojbe podnosi se u ime svih domaćih proizvođača određene robe, ili onih čija proizvodnja čini pretežni dio ukupne proizvodnje te robe.

Zahtjev se podnosi u pisanom obliku ministarstvu. Ako ministarstvo utvrdi da su zahtjev podnijeli proizvođači iz stavka 1. ovoga članka ili osoba koju su oni ovlastili za podnošenje zahtjeva provest će ispitni postupak.

Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka prilažu se i dokazi o:

- postojanju damping uvoza za određenu robu,

- šteti koju damping nanosi domaćoj proizvodnji prema Ugovoru o primjeni članka VI. Općeg Ugovora o carinama i trgovini (GATT),

- uzročnoj vezi između damping uvoza i štete koju taj uvoz nanosi domaćoj proizvodnji.

Ministarstvo može pokrenuti postupak iz stavka 2. ovoga članka i bez pisanog zahtjeva oštećenih proizvođača, ako postoje dostatni dokazi o damping uvozu, šteti koju taj uvoz nanosi domaćoj proizvodnji i uzročnoj vezi između damping uvoza i štete, koji opravdaju pokretanje postupka.

Antidampinška pristojba iz članka 48. ovoga Zakona ne može biti viša od marže dampinga, koja je utvrđena u postupku, tj. razlike u cijeni utvrđene prema odredbama članka 48. ovoga Zakona. Antidampinška pristojba može biti i niža od marže dampinga ako bi takva niža pristojba bila dostatna da ukloni štetu domaćoj proizvodnji.

Antidampinška pristojba će ostati na snazi onoliko vremena koliko je potrebno da spriječi damping koji je prouzročio štetu domaćoj proizvodnji. Ministarstvo će nakon određenog vremena preispitati potrebu za primjenom antidampinške pristojbe, pod uvjetom da je od uvođenja pristojbe proteklo određeno vremensko razdoblje, ili po zahtjevu bilo koje zainteresirane stranke, koja dokaže opravdanost preispitivanja antidampinške pristojbe.

Postupak i način utvrđivanja antidampinške pristojbe propisuje Vlada."

Članak 50. mijenja se i glasi:

"Vlada može, na prijedlog ministarstva, propisati kompenzacijsku pristojbu za određenu robu, koja se uvozi ako:

- se u proizvodnji ili izvozu te robe odobravaju novčani poticaji (subvencije) u zemlji podrijetla ili zemlji izvoza, osim kada su u pitanju novčani poticaji protiv kojih se ne mogu poduzimati mjere iz ovoga članka, sukladno odgovarajućem međunarodnom ugovoru,

- uvoz robe, koja se novčano potiče nanosi materijalnu štetu ili prijeti nanošenjem štete domaćoj proizvodnji ili bi mogao usporiti njezin razvoj."

Članak 51. mijenja se i glasi:

"Zahtjev za propisivanjem kompenzacijske pristojbe podnosi se u ime svih domaćih proizvođača određene robe, ili oni čija proizvodnja čini pretežni dio ukupne proizvodnje te robe.

Zahtjev se podnosi u pisanom obliku ministarstvu. Ako ministarstvo utvrdi da su zahtjev podnijeli proizvođači iz stavka 1. ovoga članka ili osoba koju su oni ovlastili za podnošenje zahtjeva provest će ispitni postupak.

Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka prilažu se i dokazi o:

- postojanju subvencije za određenu robu i ako je moguće, njezin iznos,

- šteti koju ta subvencija nanosi domaćoj proizvodnji prema Ugovoru o primjeni članka VI. Općeg Ugovora o carinama i trgovini,

- uzročnoj vezi između subvencioniranog uvoza i štete koja se nanosi domaćoj proizvodnji.

Ministarstvo može pokrenuti postupak iz stavka 2. ovoga članka i bez pisanog zahtjeva oštećenih proizvođača, ako postoje dostatni dokazi o subvencioniranom uvozu, šteti koju taj uvoz nanosi domaćoj proizvodnji i uzročnoj vezi između subvencioniranog uvoza i štete, koji opravdavaju pokretanje postupka.

Ministarstvo će, nakon provedenog postupka, utvrditi da li su ispunjeni svi uvjeti za uvođenje kompenzacijske pristojbe, i odrediti njezinu visinu koja odgovara visini subvencije. Visina pristojbe može biti i niža ako je dostatna da ukloni štetu domaćoj proizvodnji.

Kompenzacijska pristojba će ostati na snazi u vremenu i opsegu potrebnom da otkloni štetu nanesenu domaćoj proizvodnji. Ministarstvo će, nakon određenog vremena preispitati potrebu za daljnjom primjenom kompenzacijske pristojbe, na vlastiti poticaj ili na zahtjev zainteresirane stranke ako ona dokaže opravdanost preispitivanja kompenzacijske pristojbe.

Postupak i način utvrđivanja kompenzacijske pristojbe propisuje Vlada."

U članku 53. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

"Uvjet uzajamnosti iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na strane osobe koje imaju sjedište, odnosno trajno boravište u zemlji članica Svjetske trgovinske organizacije."

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

Iza članka 54. dodaje se članak 54a. koji glasi:

Domaće i strane fizičke osobe koje dolaze privremeno u Republiku Hrvatsku, odnosno odlaze privremeno u inozemstvo, mogu privremeno uvoziti, unositi ili primati iz inozemstva, odnosno privremeno izvoziti, iznositi ili slati u inozemstvo predmete što su im potrebni za vrijeme privremenog boravka u Republici Hrvatskoj, odnosno u inozemstvu.

Predmeti iz stavka 1. ovoga članka mogu se uporabiti samo za namjene zbog kojih su privremeno uvezeni, uneseni ili primljeni, ili izvezeni, izneseni ili poslani.

Domaće i strane fizičke osobe dužne su, nakon proteka odobrenog roka, predmete iz stavka 1. ovoga članka vratiti u Republiku Hrvatsku, odnosno u inozemstvo ili ih konačno ocariniti."

U članku 58. podstavku 9. riječi: "bez obzira na to da li je drugi trgovac dao suglasnost, ako se time stvara ili može stvoriti zbrka na tržištu" brišu se.

Iza članka 62. dodaje se članak 62a. koji glasi:

Ako nadležni inspektor prilikom nadzora utvrdi da se trgovina na veliko određene robe ne obavlja u odgovarajućim prostorijama ili skladištima ili da se određena roba uvozi suprotno propisanim uvjetima, rješenjem će privremeno zabraniti obavljanje trgovine do otklanjanja nepravilnosti.

Žalba protiv rješenja ne zadržava izvršenje rješenja."

U članku 64. stavku 1. i 3. riječi: "tržišni i tržišna" brišu se.

Članak 66. mijenja se i glasi:

"Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 210.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

- obavlja trgovinu s inozemstvom suprotno propisanim uvjetima (članak 24.),

- obavlja kompenzacijske poslove bez odobrenja (članak 34.),

- kupuje robu u inozemstvu radi prodaje u inozemstvu ili robu kupljenu u inozemstvu uvozi ili privremeno uvozi suprotno propisu o ograničavanju tih poslova (članak 35.),

- ako se pri uvozu robe ne pridržava zaštitnih mjera i zaštitnih pristojbi radi otklanjanja poremećaja (članak 38. i 39.),

- ako se ne pridržava mjera donesenih radi otklanjanja poremećaja na tržištu (članak 56.),

- ako čini radnju koja prema ovom Zakonu predstavlja nepošteno tržišno natjecanje (članak 58.).

Za radnje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 60.000,00 kuna."

Članak 67. mijenja se i glasi:

"Novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 do 150.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

- obavlja trgovinu na malo suprotno propisanim uvjetima (članak 8.),

- prodaje robu na veliko u prodajnim prostorijama koje ne odgovaraju propisanim uvjetima (članak 10.),

- prodaje određenu robu na veliko suprotno propisanim uvjetima (članak 10a.),

- prodaje robu na malo u prodajnim prostorijama koje ne odgovaraju propisanim uvjetima (članak 13.),

- prodaje robu izvan prodavaonice ako nisu za taj način prodaje ispunjeni uvjeti i ako taj način prodaje obavlja izvan mjesta koje je odredilo nadležno tijelo lokalne samouprave (članak 14.),

- prodaje robu putem dražbe suprotno propisanim uvjetima (članak 15.),

- prodaje robu na veliko i malo u prodajnim prostorijama bez odluke nadležnog upravnog organa kojom se utvrđuje da prostor udovoljava uvjetima za obavljanje djelatnosti (članak 17.),

- ako se u svom poslovanju ne pridržava propisanog radnog vremena (članak 19.),

- ne vodi na propisani način poseban popis koji sadrži podatke o nabavi, prodaji i cijeni robe i obavljenom posredovanju (članak 20.),

- suprotno ovom Zakonu ili propisu donesenom na temelju ovoga Zakona izvozi ili uvozi robu bez pribavljene određene potvrde ili ovjerene isprave (članak 25.),

- prekrši propisani rok za vraćanje privremeno izvezene odnosno uvezene robe (članak 28., 33. i 35.),

- ako privremeno izvezenu ili uvezenu robu uporabi za druge namjene, a ne za namjene za koje je bila privremeno izvezena, odnosno uvezena (članak 28., 33. i 35.),

- naplatu usluge oplemenjivanja obavi bez odobrenja ministarstva (članak 32.),

- uvozi i izvozi robu bez odobrenog kontingenta (članak 42.) ili bez dozvole (članak 46. i 47.),

- ne izveze ili uveze robu u roku predviđenom odobrenjem (članak 43.),

- u propisanom roku ne obavijesti ministarstvo o osnivanju tvrtke ili podružnice u inozemstvu (članak 52.),

- prije otvaranja predstavništva u Republici Hrvatskoj ne upiše predstavništvo u Registar predstavništva (članak 53.),

- u radu predstavništva postupa suprotno odredbama ovoga Zakona (članak 53.).

Za radnje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna."

U članku 69. iza podstavka 1. dodaje se podstavak 2. koji glasi:

"- ako s predmetima privremeno izvezenim, iznesenim ili poslanim u inozemstvo, odnosno privremeno uvezenim, unesenim ili primljenim u Republiku Hrvatsku postupa suprotno odredbama ovoga Zakona (članak 54a.)".

Članak 70., stavak 1. mijenja se i glasi:

"Za prekršaje iz članka 66. podstavka 1. do 5., članka 67. podstavka 2., 5., 11. i 13. te članka 68. ovoga Zakona osim novčane kazne, izreći će se i zaštitna mjera oduzimanja imovinske koristi ostvarene izvršenjem prekršaja i zaštitna mjera oduzimanja predmeta koji su uporabljeni ili namijenjeni za izvršenje prekršaja ili su nastali izvršenjem prekršaja."

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

"Za prekršaj iz članka 67. stavak 1. podstavak 11. i članka 69. ovoga Zakona osim novčane kazne može se izreći i zaštitna mjera oduzimanja predmeta koji su uporabljeni ili namijenjeni za izvršenje prekršaja ili su nastali izvršenjem prekršaja."

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

U članku 71. stavku 1. riječi: "alineje 3. i 4." zamjenjuju se riječima: "podstavka 2. i 3.", a riječi: "alineja 9. i 10." zamjenjuju se riječima: "podstavka 11. i 14.".

U stavku 2. riječi: "alineja 8." zamjenjuju se riječima "podstavka 10. i 11.".

U članku 73. stavak 3. briše se.

U cijelom tekstu Zakona riječi: "ministar nadležan za trgovinu" i "ministarstvo nadležno za trgovinu" zamjenjuju se riječima "ministar" i "ministarstvo" u odgovarajućem padežu.

Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Uredba o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini ("Narodne novine" br. 101/98.).

Propisi o posebnim uvjetima za obavljanje trgovine na veliko i trgovine s inozemstvom za određenu robu doneseni na temelju Uredbe o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini ostaju na snazi.

Propis iz članka 1. stavka 2. ovoga Zakona, ministar će donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Propise iz članka 14., 18. i 20. ovoga Zakona, Vlada će donijeti u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 330-01/95-01/01
Zagreb, 30. lipnja 1999.