VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu prof. dr. sc. Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci dr. sc. Velimir Belajec, Marijan Hranjski, prof. dr. sc. Petar Klarić, Jurica Malčić, mr. sc. Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, doc. dr. sc. Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, u povodu prijedloga Hrvatskog svjetskog kongresa, Domovinsko sjedište iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 3 i dr. Šimuna Šite Ćorića, Švicarska, Bern, Jurastrasse br. 12, za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski državni sabor, na sjednici održanoj dana 10. prosinca 1999. godine, donio je

RJEŠENJE

I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti članka 44. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski državni sabor (»Narodne novine«, br. 116/99).

II. Ovo rješenje objaviti će se u »Narodnim novinama«.

Predlagatelji su podnijeli prijedlog (pogrešno nazvan ustavna tužba) za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti članka 44. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski državni sabor (dalje: Zakon), koji glasi:

Broj zastupnika koji će izabrati birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj u posebnoj izbornoj jedinici utvrđuje se na sljedeći način:

Ukupni broj važećih glasova birača u deset izbornih jedinica u Republici Hrvatskoj dijeli se sa 140 koliko se ukupno zastupnika bira u tim izbornim jedinicama. Dobivenim rezultatom (količnikom) dijeli se broj važećih glasova u posebnoj izbornoj jedinici. Rezultat koji se dobije jest broj zastupnika koji je izabran u posebnoj izbornoj jedinici. Ako rezultat nije cijeli broj, zaokružuje se na cijeli broj od 0,5 na više, a ispod 0,5 na niže.«.

Predlagatelji smatraju da su takvom zakonskom regulacijom stavljeni u nejednak položaj birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj (dakle, birači u posebnoj, jedanaestoj izbornoj jedinici), u odnosu na birače u ostalih deset izbornih jedinica koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj.

Uporište za takav zaključak predlagatelji nalaze u odredbi članka 38. Zakona koja propisuje da se 140 zastupnika u Zastupnički dom Sabora bira tako da se područje Republike Hrvatske podijeli na deset izbornih jedinica te da se u svakoj izbornoj jedinici, na temelju lista, bira po 14 zastupnika.

Predlagatelji navode kako je temeljem tih odredaba Zakona određeno da se u deset izbornih jedinica biraju zastupnici u fiksno određenom broju, a da se u jedanaestoj izbornoj jedinici zastupnici biraju u ovisnom broju (odnosno, po nefiksnoj kvoti).

Nadalje, predlagatelji ističu dodatni razlog za nejednakost birača u domovini i izvan domovine u malom broju izbornih mjesta, koja se nalaze na velikim udaljenostima od prebivališta birača izvan Republike Hrvatske.

Iz navedenih razloga predlagatelji smatraju kako je osporavani članak 44. Zakona u nesuglasju s člankom 3., člankom 14., člankom 16., člankom 44. i člankom 45. Ustava (»Narodne novine«, br. 8/98 - pročišćeni tekst, dalje: Ustav).

Prijedlog nije osnovan.

U članku 45. Ustava određeno je da biračko pravo, opće i jednako, imaju svi hrvatski državljani s navršenih 18 godina te da se biračko pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem. Nadalje je određeno da u izborima za Zastupnički dom Sabora i predsjednika Republike, ostvarivanje biračkog prava Republika Hrvatska osigurava i svojim državljanima koji se u doba izbora zateknu izvan njezinih granica tako da mogu glasovati i u državama u kojima se nalaze ili na koji drugi način određen zakonom.

Iz ove odredbe slijedi da opće biračko pravo treba biti jednako, tj. da približno isti broj birača bira isti broj zastupnika. Citirana odredba osporavanog članka 44. Zakona o ostvarenju ovog ustavnog pravila određuje srazmjere između birača i zastupnika u jedanaestoj izbornoj jedinici na približno iste odnose koji vrijede u drugim izbornim jedinicama.

Zbog toga je neosnovana tvrdnja predlagatelja da su birači u jedanaestoj, posebnoj, izbornoj jedinici stavljeni u nejednak položaj u odnosu na birače koji glasuju u domovini. Naprotiv, time se ustavna prava birača u Republici Hrvatskoj i inozemstvu izjednačuju.

Zato je bez osnove pozivanje predlagatelja na članak 16. Ustava, jer se ovdje ne radi o ograničenju Ustavom zajamčenog biračkog prava, nego o svođenju tog prava u odnose koji vrijede i za birače koji glasuju u Republici Hrvatskoj.

Što se tiče navoda podnositelja o tehničkim poteškoćama u svezi provedbe izbora u jedanaestoj izbornoj jedinici, treba naglasiti da su one objektivne naravi i da su uzrokovane geografskom veličinom jedanaeste izborne jedinice. Upravo zbog toga, Odlukom o raspisivanju izbora za Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora (»Narodne novine«, br. 125/99), za izbore u inozemstvu određena su dva dana, nasuprot izborima u Republici Hrvatskoj, gdje je za glasovanje određen samo jedan dan.

Iz toga slijedi da birači u jedanaestoj, posebnoj, izbornoj jedinici nisu stavljeni u nejednak položaj u odnosu na birače koji glasuju u Republici Hrvatskoj.

Slijedom takvih utvrđenja, Sud je utvrdio da osporavani članak 44. Zakona nije u nesuglasju s ustavnim načelom vladavine prava, određenim člankom 3. Ustava i s ustavnim pravom jednakosti svih pred zakonom, određenim člankom 14. Ustava. Sud je, također utvrdio kako ne postoji nesuglasnost s člankom 16. Ustava, kojim je propisano kako se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje niti, pak, s člankom 44. Ustava, kojim je propisano da svaki građanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe. Istu odluku Sud je donio i u svezi suglasnosti osporavanog članka Zakona s člankom 45. Ustava, koji se odnosi na biračko pravo hrvatskih državljana.

Temeljem navedenog, Sud je utvrdio da razlozi podnositelja ne izazivaju osnovanu sumnju u ustavnost osporavanih odredaba Zakona, stoga je, u skladu s odredbama članka 41. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99), odlučio kao u izreci.

Odluka o objavi ovog rješenja temelji se na odredbi članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-I-1059/1999.
Zagreb, 10. prosinca 1999.