VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

2168

Na temelju članka 13., članka 20. stavka 2., članka 27., članka 48., članka 69., članka 73. stavka 2., članka 78. stavka 3., članka 81. stavka 4., članka 84. stavka 3., članka 88. stavaka 1. i 5., članka 97., članka 107. stavka 2., članka 110. stavka 3., članka 129. stavka 4., članka 139., članka 149., članka 150. stavka 2., članka 169. stavka 3., članka 179. stavka 4., članka 181. stavka 4., članka 185. stavaka 3. i 5., članka 187. stavka 4., članka 189., članka 194. stavka 3., članka 221. stavka 5., članka 226. stavka 3., članka 229. stavka 3., članka 235., članka 236. i članka 257. stavka 2. Carinskog zakona (»Narodne novine«, br. 78/99 i 94/99), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 16. prosinca 1999. godine donijela

UREDBU

ZA PROVEDBU CARINSKOG ZAKONA

DIO I. UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Ovom Uredbom uređuju se:

- uvjeti za izdavanje obavijesti i obvezujućih mišljenja,

- vrijednost robe i vrsta robe na koje se ne može primijeniti jedinstvena carinska stopa za netrgovačku robu, koju putnik nosi sa sobom ili koju fizička osoba primi u pošiljci od druge fizičke osobe,

- uvjeti prema kojima će Carinska uprava za određenu robu, zbog vrste ili uporabe u određene svrhe odobriti plaćanje povoljnije carine od carine propisane Carinskom tarifom za tu robu,

- dodatna mjerila za utvrđivanje podrijetla robe čija proizvodnja uključuje više od jedne zemlje, način dokazivanja podrijetla robe, način izdavanja potvrde te mjerodavna tijela za ovjeru potvrda i davanje tumačenja o podrijetlu robe,

- primjena odredaba Carinskog zakona o vrijednosti robe za carinske svrhe,

- primjena odredaba Carinskog zakona od ulaska robe u carinsko područje Republike Hrvatske do određivanja carinski dopuštenoga postupanja ili uporabe,

- oblik, sadržaj i način podnošenja carinske deklaracije i drugih obrazaca koji se primjenjuju u carinskom postupku,

- slučajevi kada deklaracija može biti ukinuta nakon što se roba pusti deklarantu,

- uvjeti i način uzimanja uzoraka,

- primjena carinskih obilježja,

- pojednostavljenja formalnosti i postupaka u svezi podno­šenja deklaracije,

- posebni pojednostavljeni postupci za provozni postupak,

- primjena odredaba carinskih postupaka s gospodarskim učinkom,

- u kojim se slučajevima ne polaže jamstvo,

- u kojim se slučajevima roba može staviti u postupak carinskog skladištenja, a da se roba ne skladišti u carinskom skladištu,

- koja se roba može pustiti u slobodni promet u postupku unutarnje proizvodnje, uz primjenu članka 131. stavka 1. točke a) podtočke prve Carinskog zakona,

- slučajevi za dopuštanje postupka preradbe pod carinskim nadzorom,

- slučajevi i posebni uvjeti za primjenu postupka privremenog uvoza s potpunim oslobođenjem od plaćanja uvozne carine,

- za koju robu nije dopušten postupak privremenog uvoza s djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine,

- iznimke od slučajeva kada nije dopušten postupak vanjske proizvodnje za domaću robu, koja je prije izvoza bila puštena u slobodni promet uz neobračunavanje carine zbog uporabe u određene svrhe,

- slučajevi u kojima se može odstupiti od uvjeta da se odobrenje za postupak vanjske proizvodnje može dati samo ako je moguće utvrditi da su dobiveni proizvodi proizvedeni od privremeno izvezene robe,

- slučajevi i uvjeti u kojima se ne podnosi izvozna deklaracija za robu koja napušta carinsko područje,

- način vođenja evidencija, te način provedbe mjera carinskog nadzora u slobodnoj zoni ili u slobodnome skladištu,

- slučajevi u kojima se na poseban način utvrđuje carinski dug u slobodnoj zoni ili slobodnome skladištu,

- slučajevi u kojima se za stranu robu, stavljenu u postupak s odgodom neće primjenjivati trgovinske mjere pri izvozu iz Republike Hrvatske,

- slučajevi i način ustupanja robe u korist države,

- uvjeti za ostvarivanje i postupak oslobađanja od plaćanja carine, te ograničavanja glede raspolaganja robom oslobođenom od plaćanja carine,

- okolnosti i uvjeti pod kojima je moguće odstupiti od oslobađanja plaćanja carine, ako se ponovno uvozi roba koja nije u istom stanju u kojem je bila izvezena,

- uvjeti i postupak davanja zajedničkog osiguranja,

- svota carine koja se neće naknadno knjižiti,

- uvjeti pod kojima se naplata duga može obustaviti, ako je podnesen zahtjev za otpuštanje duga ili ako je roba zaplijenjena s namjerom da se oduzme,

- svota carine i kamata koje se neće prisilno naplaćivati,

- drugi slučajevi povrata ili otpusta uvoznog ili izvoznog duga,

- svota carinskog duga za koji se neće odobriti otpust ili povrat duga,

- postupak za druge oblike raspolaganja robom oduzetom u prekršajnom postupku, i robom koju je carinarnica oduzela prema drugim odredbama Carinskog zakona.

Članak 2.

Za primjenu ove Uredbe pojedini izrazi imaju sljedeće značenje:

a) “podaci potrebni za prepoznavanje robe” podaci koji se koriste za prepoznavanje robe u trgovačkom smislu i omogućuju carinarnici da rasporedi robu u Carinsku tarifu, te da odredi količinu robe,

b) “roba nekomercijalne naravi” roba za koju se određeni carinski postupak zahtijeva povremeno i čija vrsta i količina ukazuju na to da je namijenjena za pojedinačnu, osobnu uporabu, za uporabu u kućanstvu primatelja ili osobe koja je unosi ili je jasno da se radi o poklonima,

c) “trgovinske mjere” necarinske mjere koje su dio trgovinske politike države i uređuju uvoz ili izvoz robe, kao što su na primjer: nadzorne i zaštitne mjere, količinska ograničenja, te uvozne i izvozne zabrane.

Članak 3.

Carinska uprava - Središnji ured može odobriti da se za postupanja propisana carinskim propisima koristi sustav elektronič­ke razmjene podataka.

U ovom članku pojedini izrazi imaju sljedeće značenje:

a) “sustav elektroničke razmjene podataka”:

1. razmjenu standardiziranih poruka sa carinarnicama,

2. unos podataka potrebnih za provedbu dotičnih postupaka u carinski informatički sustav.

b) “standardizirana poruka”: unaprijed propisana struktura prihvaćena za elektroničku razmjenu podataka.

Uvjeti propisani za provedbu sustava elektroničke razmjene podataka uključuju, između ostaloga, mjere za provjeru pošti­va­nja načela carinskih propisa, zaštitu izvora podataka i osiguranje podataka od neovlaštenog pristupa, gubitka, izmjene ili uništenja.

Ako Carinska uprava - Središnji ured odobri primjenu sustava za elektroničku razmjenu podataka, također mora propisati i pravila za nadomjestak vlastoručnog potpisa elektroničkim potpisom.

DIO II. OPĆE PROVEDBENE ODREDBE

GLAVA I. OBVEZUJUĆA MIŠLJENJA

Članak 4.

Pojedini izrazi u ovom poglavlju imaju sljedeće značenje:

a) “obvezujuće mišljenje”: mišljenje o raspoređivanju robe u Carinsku tarifu ili mišljenje o podrijetlu robe, koje je po ispunjenju uvjeta iz članka 5. i članka 7. ove Uredbe, obvezujuće za Carinsku upravu.

b) “podnositelj zahtjeva”:

1. u slučaju raspoređivanja u Carinsku tarifu: osoba koja je Stručnoj komisiji podnijela zahtjev za izdavanje obvezujućeg mišljenja o raspoređivanju robe u Carinsku tarifu,

2. u slučaju podrijetla robe: osoba koja je Stručnoj komisiji podnijela zahtjev za izdavanjem obvezujućeg mišljenja o podrijetlu robe i koja ima opravdan razlog za podnošenje zahtjeva,

c) “korisnik mišljenja”: osoba kojoj je obvezujuće mišljenje izdano, te

d) “Stručna komisija”: Stručna komisija za izdavanje obve­zu­jućeg mišljenja o raspoređivanju robe u Carinsku tarifu i podrijetlu robe.

Poglavlje 1. Postupak za dobivanje obvezujućeg mišljenja

Članak 5.

Zahtjev za izdavanjem obvezujućeg mišljenja podnosi se Carinskoj upravi. Obvezujuće mišljenje donosi Stručna komisija koju imenuje ravnatelj Carinske uprave. Predsjednik i dva člana komisije i njihovi zamjenici imenuju se iz reda ovlaštenih službenika Carinske uprave.

Zahtjev za izdavanjem obvezujućeg mišljenja o raspo­ređivanju robe u Carinsku tarifu smije se odnositi samo na jednu vrstu robe. Zahtjev za izdavanje obvezujućeg mišljenja o podrijetlu robe smije se odnositi samo na jednu vrstu robe i na jedan skup okolnosti koji određuju podrijetlo robe.

Zahtjev za izdavanjem obvezujućeg mišljenja o raspo­ređivanju robe u Carinsku tarifu mora sadržavati:

a) ime ili tvrtku i sjedište ili adresu korisnika mišljenja, te njegov matični broj,

b) ime ili tvrtku i sjedište ili stalno prebivalište podnositelja zahtjeva, ako je to druga osoba od korisnika mišljenja,

c) predloženi tarifni stavak u Carinskoj tarifi, u koju bi se roba rasporedila prema pravilima raspoređivanja,

d) podroban opis robe koji omogućava njezino prepoznavanje i raspoređivanje u Carinsku tarifu, kao što je sastav, kakvoća, način proizvodnje odnosno dobivanja, namjena i način uporabe robe, a za tehničku robu još i tip i model, način funkcioniranja, te zaštitni znak ako ga roba ima,

e) sastav robe i metode analize upotrijebljene za određivanje sastava robe, ako je raspoređivanje robe u Carinsku tarifu ovisno o njemu,

f) uzorak u tri primjerka, fotografije, nacrte, kataloge ili druge isprave koje su na raspolaganju i mogu pomoći pri pravilnom raspoređivanju robe u Carinsku tarifu,

g) suglasnost podnositelju zahtjeva da će pribaviti prijevod bilo koje isprave priložene zahtjevu, ako bi to bilo potrebno ili ako bi Stručna komisija tako zahtijevala,

h) naznačene sve podatke s kojima treba postupati kao s povjerljivima,

i) izjavu podnositelja zahtjeva da li već raspolaže s mišlje­njem o raspoređivanju jednake ili slične robe u Carinsku tarifu ili ga je već zatražio i da li je obvezujuće mišljenje o raspoređivanju robe u Carinsku tarifu za jednaku ili sličnu robu već bilo u Republici Hrvatskoj izdano ili je za njega podnesen zahtjev, te

j) suglasnost da se mišljenje smije pohraniti u javnoj datoteci Carinske uprave.

Zahtjev za izdavanjem obvezujućeg mišljenja o podrijetlu robe mora sadržavati:

 a) ime ili tvrtku i sjedište ili stalno prebivalište korisnika mišljenja i njegov  matični broj,

 b) ime ili tvrtku i sjedište ili adresu podnositelja zahtjeva, ako je to druga   osoba od korisnika mišljenja,

 c) pravni osnov,

 d) podroban opis robe i tarifni broj (4 znamenke) iz Carinske tarife u koju se  roba raspoređuje,          e) sastav robe i metode analize koje su upotrijebljene za određivanje sastava  robe i po potrebi vrijednost robe na paritetu ex-works (isporučeno iz   tvornice),

 f) okolnosti koje omogućavaju određivanje podrijetla, podatke o upotrijebljenim materijalima i njihovom podrijetlu, tarifne brojeve, pojedinačne vrijednosti i opis radnji (pravila o promjeni tarifnog broja, dodane vrijednosti, opis radnji i postupaka ili kakvo posebno pravilo) na osnovi kojih je moguće utvrditi da su uvjeti za dobivanje podrijetla ispunjeni; naročito mora biti navedeno točno pravilo za dobivanje podrijetla koje je bilo uporabljeno pri utvrđivanju podrijetla, te predviđeno podrijetlo robe,

g) uzorke, fotografije, nacrte, kataloge i druge raspoložive isprave o sastavu robe i prerađenih materijala koji mogu pomoći pri opisu proizvodnih radnji ili preradbe materijala,

h) suglasnost podnositelja zahtjeva da će pribaviti prijevod bilo koje isprave koja je priložena zahtjevu, ako bi Stručna komisija tako zahtijevala,

i) naznačene sve podatke s kojima treba postupati kao s povjerljivima,

j) izjavu podnositelja zahtjeva da li već raspolaže s mišljenjem o podrijetlu jednake ili slične robe ili ga je već zatražio i da li je obvezujuće mišljenje o podrijetlu jednake ili slične robe ili materijala navedenih u točki 4. ili točki 6. ovog stavka već bilo u Republici Hrvatskoj izdano ili je za njega podnesen zahtjev, te

k) suglasnost da se mišljenje može pohraniti u javnoj datoteci Carinske uprave.

Ako Stručna komisija smatra da zahtjev ne sadrži sve podat­ke koji su Carinskoj upravi potrebni za izdavanje mišljenja, može od podnositelja zahtjeva zatražiti da dostavi podatke koji nedostaju. Rok iz članka 7. ove Uredbe počinje teči od trenutka kada Središnji ured raspolaže sa svim potrebnim podacima za izdavanje mišljenja. Stručna komisija obavještava podnositelja zahtjeva da je prihvatila kao potpun, te u obavijesti navodi kada počinje teči rok iz članka 7. ove Uredbe.

Članak 6.

Ako je za utvrđivanje stvarnog stanja robe u svrhu izdavanja obvezujućeg mišljenja potrebna kemijsko-fizikalna-tehnološka ili kakva druga analiza robe, koju nije moguće obaviti u carinskom laboratoriju, Stručna komisija će poslati uzorak robe stručnoj organizaciji radi obavljanja potrebnih analiza.

Stručna komisija će poslati uzorak robe u skladu sa stavkom 1. ovog članka, ako prethodno dobije pisanu suglasnost podnositelja zahtjeva da će snositi troškove analize.

Ako podnositelj zahtjeva ne priloži suglasnost iz stavka 2. ovog članka u roku osam dana po prijamu obavijesti, postupak za izdavanje obvezujućeg mišljenja se obustavlja.

Članak 7.

 Obvezujuće mišljenje izdaje se čim je prije moguće.

Ako obvezujuće mišljenje o raspoređivanju robe u Carinsku tarifu nije bilo moguće izdati u roku tri mjeseca od dana prihvaćanja potpunoga zahtjeva, Stručna komisija će obavijestiti podnositelja zahtjeva o razlozima kašnjenja i odredit će rok u kojem smatra da će ga izdati.

Obvezujuće mišljenje o podrijetlu robe izdaje se u roku 5 mjeseci od dana podnošenja potpunog zahtjeva.

Ministar financija propisuje ogledni primjerak obrasca za izdavanje obvezujućeg mišljenja o raspoređivanju robe u Carinsku tarifu i obvezujućeg mišljenja o podrijetlu robe.

U obvezujućem mišljenju treba se izričito navesti koje sve podatke treba smatrati povjerljivima.

Članak 8.

Podnositelj zahtjeva može u roku 15 dana od dana dostave obvezujućeg mišljenja uložiti žalbu Carinskoj upravi - Središ­njem uredu.

Carinska uprava - Središnji ured odlučuje o žalbi na osnovi isprava, temeljem kojih je mišljenje bilo izdano, a može zahtijevati prilaganje dodatnih isprava ili podataka.

Carinska uprava - Središnji ured odlučuje o žalbi rješenjem, protiv kojeg je moguće podnošenje tužbe u upravnom sporu.

Poglavlje 2. Pravni učinak obvezujućeg mišljenja

Članak 9.

Osim u slučajevima iz članka 5. i članka 76. Carinskoga za­ko­na, obvezujuće mišljenje može koristiti samo korisnik mi­šljenja. Carinarnica može zahtijevati od korisnika obvezujućeg mišljenja o raspoređivanju robe u Carinsku tarifu da izvijesti carinarnicu o tome da raspolaže obvezujućim mišljenjem o raspore­đivanju robe u Carinsku tarifu za robu koja je u carinskom postupku.

Korisnik obvezujućeg mišljenja može se pozvati na izdano obvezujuće mišljenje o raspoređivanju robe u Carinsku tarifu, ako dokaže da roba u svakom pogledu odgovara onoj navedenoj u priloženom obvezujućem mišljenju.

Korisnik obvezujućeg mišljenja može se pozvati na izdano obvezujuće mišljenje o podrijetlu robe, ako dokaže da roba i okolnosti na osnovu kojih se određuje njezino podrijetlo u svakom pogledu odgovaraju robi i okolnostima koje su opisane u mišljenju.

Članak 10.

Ako korisnik obvezujućeg mišljenja koje je sukladno članku 12. stavku 9. Carinskog zakona prestalo vrijediti želi upotrijebiti takvo mišljenje u zakonom dopuštenom roku, o tome mora obavijestiti Carinsku upravu - Središnji ured i priložiti sve potrebne isprave na osnovu kojih je moguće provjeriti da li su ispunjeni propisani uvjeti.

GLAVA II. PODRIJETLO ROBE

Poglavlje 1. Nepovlašteno podrijetlo robe

Odjeljak 1. Preradbe ili obradbe koje mjenjaju podrijetlo

Članak 11.

Pravila o nepovlaštenom podrijetlu robe određena Carinakim zakonom i ovom Uredbom jednako se primjenjuju na hrvatsku i uvoznu robu.

Članak 12.

Nepovlašteno podrijetlo robe se utvrđuje na osnovu pravila iz članaka 24. do 26. Carinskog zakona i posebnih pravila propisanih u ovom potpoglavlju.

Članak 13.

Posljednjom bitnom obradbom ili preradbom u smislu članka 25. Carinskog zakona i ove Uredbe smatra se obradba ili preradba:

a) uslijed koje se dobiveni proizvod raspoređuje u različiti tarifni broj Carinske tarife od tarifnog broja Carinske tarife svih materijala bez podrijetla koji su bili uporabljeni u postupku preradbe ili obradbe, ili

b) u kojoj vrijednost svih uporabljenih uvezenih materijala ne smije premašiti 50% cijene proizvoda FCO tvornica.

U slučajevima iz članka 25. stavka 2. Carinskog zakona roba ne može dobiti podrijetlo, iako je radi preradbe došlo do promjene tarifnog broja (nedostatna preradba).

Članak 14.

Da bi se ustanovilo je li neki proizvod s podrijetlom, nije potrebno utvrđivati podrijetlo onoga što je bilo korišteno u njegovoj izradi, kako slijedi:

a) energije i goriva;

b) pogona i opreme;

c) strojeva i alata;

d) robe koja ne ulazi niti je namijenjena ulasku u konačni sastav proizvoda.

Članak 15.

Za potrebe članka 13. ove Uredbe pojedini izrazi imaju sljedeće značenje:

a) “vrijednost materijala”: carinska vrijednost u vrijeme uvoza upotrebljenih materijala ili ako ona nije poznata i ne može se utvrditi, prvu cijenu za koju se može utvrditi da je plaćena za te materijale u zemlji u kojoj je obavljena preradba,

b) “cijena franco tvornica”: cijena plaćena za proizvod proiz­vo­đaču u zemlji u kojoj je obavljena zadnja obradba ili preradba pod uvjetom da ta cijena uključuje vrijednost svih uporabljenih materijala, uz odbitak unutarnjih poreza koji se vraćaju ili se mogu vratiti nakon izvoza dobivenog proizvoda.

Članak 16.

Rezervni dijelovi i alati koji se nabavljaju zajedno s opremom, strojem, aparatom ili vozilom i čine njegovu uobičajenu opremu imaju jednako podrijetlo kao ta oprema, stroj, aparat ili vozilo.

Neophodni rezervni dijelovi opreme, strojeva, aparata ili vozila koji su pušteni u slobodni promet ili prethodno izvezeni imaju isto podrijetlo kao oprema, stroj, aparat ili vozilo samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 17. ove Uredbe.

Na zahtjev uvoznika proizvodu u rastavljenom ili nesastavljenom obliku, koji se uvozi u više od jedne pošiljke, jer iz transportnih ili proizvodnih razloga to nije moguće obaviti u jednoj pošiljci, omogućit će se, glede pravila o podrijetlu, status jedinstvenih proizvoda.

Ambalaža u koju je pakiran određeni proizvod smatra se istog podrijetla kao i proizvod koji se nalazi u toj ambalaži, uz uvjet da se ona pri carinjenju raspoređuje u isti tarifni stavak Carinske tarife kao i taj proizvod.

Članak 17.

Odredbe članka 16. ove Uredbe mogu se uvažiti jedino:

a) ako je to nužno radi uvoza u odredišnu zemlju, ili

b) ako ugradnja neophodnog rezervnog dijela u opremu, stroj, aparat ili vozilo u proizvodnom procesu ne bi spriječila da ta oprema, stroj, aparat ili vozilo stekne hrvatsko podrijetlo ili podrijetlo zemlje gdje se obavlja proizvodnja.

Opremom, strojevima, aparatima ili vozilima iz članka 16. ove Uredbe smatra se roba koja se raspoređuje u Odsjek XVI, XVII. i XVIII. Carinske tarife.

Neophodnim rezervnim dijelovima iz stavka 1. ovog članka smatraju se dijelovi:

a) bez kojih pravilni rad robe iz stavka 2. ovog članka, koja je bila prethodno puštena u slobodni promet ili prethodno uvezena, ne bi bio moguć,

b) koji su karakteristični za robu iz stavka 2. ovog članka, te

c) koji su namijenjeni za uobičajeno održavanje robe iz prethodnog stavka i za nadomještanje jednakih rezervnih dijelova koji su uništeni ili neupotrebljivi.

Članak 18.

Osoba koja zahtijeva izdavanje potvrde o podrijetlu robe za rezervne dijelove sukladno članku 16. ove Uredbe, svojem zahtjevu prilaže:

a) izjavu da su rezervni dijelovi, na koje se potvrda odnosi, namijenjeni za  uobičajeno održavanje opreme, stroja, aparata ili vozila,

b) podrobne podatke o opremi, stroju, aparatu ili vozilu kojemu je rezervni dio namijenjen, te

c) podatke o potvrdi o podrijetlu robe koja je bila izdana za opremu, stroj, aparat ili vozilo za čije su održavanje namijenjeni rezervni dijelovi za koje se zahtijeva nova potvrda o podrijetlu robe.

Podaci iz stavka 1. ovoga članka moraju biti sadržani također u potvrdi o podrijetlu robe za uvezene neophodne rezervne dijelove.

Radi provjere uvjeta iz članaka 16. i 17. ove Uredbe može se također zahtijevati da podnositelj zahtjeva podnese dodatne dokaze za svoje navode, kao na primjer račune ili kopije računa koji se odnose na opremu, stroj, aparat ili vozilo, ugovore ili druge isprave koje ukazuju na to da je nabava određenog rezervnog dijela obavljena u skopu uobičajenog održavanja.

Odjeljak 2. Provedbeni propisi glede potvrda o podrijetlu robe

Članak 19.

Podrijetlo robe pri uvozu dokazuje se podnošenjem odgo­va­rajuće potvrde o podrijetlu robe.

Potvrda o nepovlaštenom podrijetlu robe mora:

a) biti izdana odnosno ovjerena od strane tijela kojega je zemlja izdavateljica za to ovlastila,

b) sadržati sve podatke potrebne za prepoznavanje robe na koju se odnosi, a naročito:

1. broj paketa, njihovu vrstu i oznake ili brojeve koji su na paketima,

2. vrstu robe,

3. bruto i neto težinu robe, a ako to nije moguće podatke o broju ili volumenu robe, naročito kada je to s obzirom na vrstu robe primjereno,

4. ime ili tvrtku i sjedište dobavljača robe, te

c) nedvosmisleno dokazivati da je roba na koju se odnosi po podrijetlu iz određene zemlje.

Carinarnica će prihvatiti potvrdu iz stavka 2. ovog članka koja je izdana u drugoj zemlji, samo ako su ispunjeni svi uvjeti iz tog stavka.

Podnositelj zahtjeva odgovoran je za točnost i istinitost podataka u zahtjevu za izdavanje potvrde o podrijetlu robe, te mora na zahtjev nadležnog tijela pribaviti dodatne podatke i isprave kojima dokazuje svoje navode u zahtjevu.

Ministar nadležan za trgovinu s inozemstvom propisuje vrste roba pri čijem uvozu treba podnijeti potvrdu o podrijetlu robe sukladno ovom članku.

Članak 20.

Potvrdu o hrvatskom podrijetlu robe izdaje Hrvatska gospodarska komora.

Potvrda o hrvatskom podrijetlu robe izdaje se na osnovu pisanog zahtjeva. Ogledni primjerak zahtjeva za izdavanje potvrde i potvrde o hrvatskom podrijetlu robe otisnuti su u Prilogu 1 ove Uredbe i njezinim su sastavnim dijelom. Potvrda o hrvatskom podrijetlu robe ispisuje se na hrvatskom i engleskom ili francuskom jeziku.

Podnositelj zahtjeva odgovoran je za točnost i istinitost podataka u zahtjevu, te mora na zahtjev Hrvatske gospodarske komore pribaviti dodatne podatke i isprave kojima dokazuje svoje navode u zahtjevu.

Članak 21.

Hrvatska gospodarska komora izdaje potvrdu o hrvatskom podrijetlu robe samo ako roba ispunjava uvjete za dobivanje hrvatskog podrijetla propisane člancima 24. i 25. Carinskog zakona i člankom 13. ove Uredbe.

Članak 22.

Potvrda o podrijetlu robe izdaje se u jednom primjerku. Na zahtjev podnositelja zahtjeva i ako je to potrebno radi trgovine robom, može se izdati više primjeraka iste potvrde o podrijetlu robe. Na svakom primjerku mora biti oznaka da se radi o kopiji.

Članak 23.

Zahtjev i potvrda o podrijetlu robe iz članka 22. ove Uredbe moraju biti popunjeni pisaćim strojem (računalom) ili u rukopisu velikim tiskanim slovima.

Potvrda o podrijetlu robe mora sadržavati redni broj po kojem ju je moguće prepoznati. Potvrda i zahtjev moraju sadržavati isti redni broj. Hrvatska gospodarska komora može brojčano označiti potvrde o podrijetlu robe prema redoslijedu njihova izdavanja.

Članak 24.

Potvrda o podrijetlu robe se može izdati naknadno, nakon obavljenog izvoza proizvoda na koje se odnosi, ako pri izvozu nije bila izdana radi nenamjernog propusta ili posebnih okolnosti.

U zahtjevu za naknadno izdavanje potvrde o podrijetlu robe izvoznik mora navesti mjesto i datum izvoza proizvoda na koje se potvrda o podrijetlu robe odnosi, te navesti razloge za svoj zahtjev.

Hrvatska gospodarska komora može izdati potvrdu o podrijetlu robe naknadno samo po obavljenoj provjeri da se podaci u izvoznikovom zahtjevu slažu sa podacima u odgovarajućem spisu.

Potvrda o podrijetlu robe koja je izdana naknadno mora u rubrici primjedbe sadržavati sljedeću napomenu na hrvatskom i engleskom ili francuskom jeziku:

“IZDANO NAKNADNO”

“ISSUED RETROSPECTIVETLY”

“DELIVRE A POSTERIORI”.

Članak 25.

U slučaju krađe, gubitka ili uništenja potvrde o podrijetlu robe izvoznik može zatražiti od Hrvatske gospodarske komore izdavanje duplikata na osnovi izvoznih isprava koje posjeduje. Rubrika primjedbe duplikata potvrde o podrijetlu robe mora sadržavati sljedeću napomenu na hrvatskom i engleskom ili francuskom jeziku:

“DUPLIKAT”

“DUPLICATE”

“DUPLICATA”.

 Duplikat, na kojem mora biti datum izdavanja prvotne potvrde o podrijetlu robe, važi od tog datuma.

Članak 26.

Ako je roba za koju je izdana potvrda o nepovlaštenom podrijetlu robe pod carinskim nadzorom, a radi slanja svih ili nekih proizvoda unutar ili izvan carinskog područja je to potrebno, moguće je na zahtjev korisnika zamijeniti prvotni dokaz o podrijetlu s jednom ili više potvrda o podrijetlu robe.

Članak 27.

Ako se pri izvozu i uvozu robe od izvoznika ili uvoznika zahtijevaju druge potvrde, kao što su:

- potvrda o krajnjem korisniku,

- potvrda o izravnoj pošiljci,

- potvrda o višoj sili,

- potvrda o podrijetlu robe iz treće zemlje,

te potvrde izdaje, odnosno ovjerava Hrvatska gospodarska komora. Iznimno, potvrde o izravnoj pošiljci izdaje ulazna odnosno izlazna carinarnica.

Izravnom pošiljkom sukladno ovoj Uredbi smatra se provoz robe preko carinskog područja Republike Hrvatske s pretovarom i privremenim uskladištenjem odnosno bez pretovara ili privremenog uskladištenja, ako roba ostaje pod carinskim nadzorom i ako se ne stavlja u promet.

S robom iz stavka 2. ovog članka ne mogu se obavljati druge radnje osim istovara i utovara, sortiranja i slične radnje koje su nužne da bi se roba sačuvala od kvara ili oštećenja.

Nadležna carinarnica izdaje potvrdu o izravnoj pošiljci temeljem pisanog zahtjeva stranog uvoznika i uz predočenje prijevozne dokumentacije i podataka o pošiljatelju i primatelju robe, na obrascu koji propisuje Carinska uprava.

Potvrde iz stavka 1. ovog članka izdaju se temeljem pisanog zahtjeva uvoznika odnosno izvoznika, koji su dužni uz zahtjev priložiti sljedeće podatke:

a) za potvrdu o krajnjem korisniku robe: izjavu da će se roba koristiti za točno određenu svrhu na teritoriju Republike Hrvatske i da neće biti reeksportirana, te podatke o uvozniku, krajnjem korisniku robe, dobavljaču robe i robi koja se uvozi,

b) za potvrdu o višoj sili: pisanu potvrdu o “višoj sili”, koju izdaje nadležno tijelo lokalne samouprave na čijem području se dogodio slučaj više sile,

c) za potvrdu o podrijetlu robe iz treće zemlje: izvornu potvrdu o podrijetlu robe, koju je izdalo nadležno tijelo u zemlji podrijetla robe ili zemlji uvoza.

Hrvatska gospodarska komora izdaje i druge potvrde koje prate robu pri uvozu i izvozu, i ovjerava isprave u svezi sa svim oblicima vanjskotrgovačkog poslovanja, kao i drugim poslovnim odnosima sa inozemstvom.

Hrvatska gospodarska komora će po potrebi donijeti potanje upute o načinu izdavanja potvrde o podrijetlu robe i drugih potvrda iz stavaka 1. i 6. ovog članka te sadržaju potvrda koje prate robu pri izvozu i uvozu, ako to nije propisano zakonom, ovom Uredbom ili međunarodnim ugovorom.

Poglavlje 2. Povlašteno podrijetlo robe

Članak 28.

Kada je utvrđivanje podrijetla robe potrebno radi stjecanja povlaštenog carinskog postupanja sa robom, to podrijetlo se utvrđuje sukladno posebnom propisu ili međunarodnom sporazumu koji propisuje takvo postupanje.

Ako propisi iz stavka 1. ovog članka ne sadrže odredbe o utvrđivanju i dokazivanju povlaštenog podrijetla robe, odgova­raju­će se primjenjuju opća pravila iz članaka 24. do 26. Carinskog zakona i dodatna pravila koja za nepovlašteno podrijetlo pro­pi­suje ova Uredba.

Članak 29.

Povlašteno podrijetlo robe dokazuje se podnošenjem dokaza o podrijetlu robe, čija je upotreba propisana posebnim propisom ili međunarodnim sporazumom koji propisuje povlašteno carinsko postupanje.

Ako je međunarodnim sporazumom propisano da je moguće pojedinim osobama dopustiti neka pojednostavnjenja u svezi sa dokazivanjem podrijetla robe, Carinska uprava - Središnji ured na osnovi pisanog zahtjeva izdaje odobrenje za izvođenje tih pojednostavnjenja.

 Pri izdavanju odobrenja iz stavka 2. ovog članka Carinska uprava - Središnji ured uzima u obzir:

a) jamstva podnositelja zahtjeva u svezi s pravilnim izvođenjem pojednostavnjenja,

b) pouzdanost podnositelja zahtjeva u izvođenju carinskih postupaka.

Članak 30.

Obrazac FORM A - kojim se dokazuje hrvatsko podrijetlo robe radi stjecanja povlaštenog postupanja s robom na osnovu općih povlaštenih shema (GSP), izdaje Hrvatska gospodarska komora, ako su ispunjeni propisani uvjeti.

Druge dokaze o hrvatskom podrijetlu robe koji se koriste radi stjecanja povlaštenog carinskog postupanja (npr. potvrda o prometu robe), izdaju carinarnice, osim ako međunarodnim sporazumom koji propisuje povlašteno carinsko postupanje nije propisana nadležnost drugog tijela.

Članak 31.

Dobavljač robe u unutarnjem prometu (u daljnjem tekstu: dobavljač) mora na zahtjev kupca izdati dokaz o podrijetlu robe - izjavu dobavljača, ako će se za robu, koja se izvozi zahtijevati izdavanje potvrde o povlaštenom podrijetlu robe, bez obzira na to da li će roba biti izvezena u nepromijenjenom stanju ili će biti prerađena, dorađena ili ugrađena u drugu robu.

Izjava dobavljača može se izdati za svaki posao posebno (kratkoročna izjava) ili za razdoblje koje ne smije biti duže od 12 mjeseci (dugoročna izjava).

Izjava dobavljača iz stavka 1. odnosno 2. ovog članka izdaje se sukladno oglednom primjerku obrasca koji propiše ministar financija.

Članak 32.

Hrvatska gospodarska komora i druga nadležna tijela moraju zahtjeve za izdavanje potvrda o podrijetlu odnosno o povlašte­nom podrijetlu robe, kao i druge isprave čuvati najmanje tri godi­ne od dana izdavanja potvrde.

GLAVA III. CARINSKA VRIJEDNOST

Poglavlje 1. Određivanje carinske vrijednosti

Članak 33.

Carinska vrijednost je transakcijska vrijednost sukladno članku 31. Carinskog zakona. To je, pri prodaji robe za izvoz radi uvoza u carinsko područje Republike Hrvatske, ugovorena, stvarno plaćena ili plativa cijena koja ispunjava uvjete iz članka 31. stavka 1. Carinskog zakona i koja je usklađena sukladno članku 38. Carinskog zakona.

Stvarno plaćena ili plativa cijena podrazumijeva sva plaćanja kupca ili nekoga drugoga, koje je za tu uvezenu robu morao ili će morati platiti prodavaču ili u njegovu korist. Plaćanje se može obaviti posredno ili neposredno, u gotovini ili drugačijim obli­kom plaćanja.

Ako carinsku vrijednost nije moguće odrediti sukladno članku 31. Carinskog zakona, carinska vrijednost određuje se sukladno člancima 32. do 37. Carinskog zakona.

U svrhu određivanja carinske vrijednosti sukladno članku 31. Carinskog zakona za robu za koju ugovorena cijena u trenutku procjene još nije bila plaćena, prihvaća se ona cijena koja bi bila plaćena za ispunjenje obveza.

Članak 34.

Kad se za puštanje u slobodni promet deklarira dio veće pošiljke istovjetne robe kupljene u okviru iste transakcije, sukladno članku 31. Carinskog zakona stvarno plaćenu ili plativu cijenu predstavlja onaj dio ukupne cijene koji odgovara omjeru količine deklarirane robe i ukupne količine kupljene robe.

Razmjernu raspodjelu stvarno plaćene ili plative cijene prije puštanja u slobodni promet treba napraviti također ako se roba koja je predmet procjene djelomično izgubi ili ošteti.

Članak 35.

Kad stvarno plaćena ili plativa cijena robe koja se pro­cje­njuje sadrži iznos nacionalnih davanja države podrijetla ili države izvoznice, taj se iznos ne uračunava u carinsku vrijednost robe ako se carinarnici dokaže da je roba bila ili će biti oslobođena tih davanja u korist kupca.

Članak 36.

Za svrhu članka 31. Carinskog zakona činjenica da je roba koja je predmet prodaje deklarirana za puštanje u slobodni promet smatrat će se odgovarajućim pokazateljem da se radi o prodaji za izvoz u carinsko područje Republike Hrvatske. U slučaju uzastopnih preprodaja koje su prethodile utvrđivanju carinske vrijednosti, tim pokazateljem smatrat će se posljednja prodaja koja je prethodila unosu robe u carinsko područje Republike Hrvatske ili posljednja prodaja koja se desila u Republici Hrvatskoj prije puštanja robe u slobodni promet.

U primjeni stavka 1. ovog članka odgovarajuće se primjenjuje članak 55. i članci 57. i 58. ove Uredbe.

Ako se roba koristi u drugoj zemlji od trenutka prodaje do trenutka puštanja robe u slobodni promet carinska vrijednost ne mora biti transakcijska vrijednost.

Kupac ne treba ispunjavati nikakve druge uvjete, osim da je stranka u kupoprodajnom ugovoru.

Članak 37.

Pri provjeri da li postoje ograničenja iz članka 31. stavka 1. točke a) Carinskog zakona, treba uzeti u obzir konkretan kupoprodajni posao.

Članak 38.

Ako carinarnica pri određivanju carinske vrijednosti sukladno članku 31. stavku 1. točki b) Carinskog zakona utvrdi da je kupoprodajni posao ili cijena uvezene robe ovisna o uvjetima ili obvezama kojih je vrijednost u pogledu uvezene robe moguće odrediti, ta se vrijednost smatra posrednim plaćanjem kupca prodavaču i time kao dio stvarno plaćene ili plative cijene.

Stavak 1. ovog članka se ne primjenjuje ako se uvjeti ili obveze odnose na radnje navedene u članku 31. stavku 7. Carinskog zakona.

Kao uvjeti i obveze iz kupoprodajnog posla zbog kojih se transakcijska vrijednost ne može prihvatiti kao carinska vrijednost smatraju se slučajevi kad:

a) prodavač odredi cijenu za uvezenu robu pod uvjetom da kupac kupi  određene količine druge robe,

b) je cijena za uvezenu robu ovisna o cijeni po kojoj kupac prodaje drugu robu  prodavaču uvezene robe,

c) se cijena za uvezenu robu određuje na osnovi oblika plaćanja koji nije u  svezi s uvezenom robom.

Članak 39.

Radnje iz članka 38. stavka 2. ove Uredbe su sve radnje koje se odnose na reklamu i pospješivanje prodaje robe, te sve radnje u svezi s jamstvima i garancijama za tu robu.

Članak 40.

Ugovorenu, stvarno plaćenu ili plativu cijenu robe kojoj se određuje carinska vrijednost moguće je prihvatiti i u slučajevima iz članka 31. stavka 1. točke c) Carinskog zakona, ako je cijenu moguće uskladiti prema članku 38. stavku 1. točki d) Carinskog zakona.

Članak 41.

 Nadziranjem druge osobe u smislu članka 30. stavka 4. točke e) Carinskog zakona smatrat će se takav odnos među osobama kad jedna osoba ima toliki upliv na poslovanje druge osobe da potonja ne može samostalno oblikovati cijenu i sastavljati kalkulaciju.

Ugovori o licencijama se sami po sebi ne smatraju među­sobnom povezanošću.

Članak 42.

Za određivanje carinske vrijednosti sukladno člancima 32. i 33. Carinskog zakona koristi se transakcijska vrijednost istovjetne ili slične robe iz kupoprodajnog posla na istoj komercijalnoj razini i u približno jednakoj količini robe kao što je količina robe koja se procjenjuje. Ako takvog kupoprodajnog posla nema uzima se transakcijska vrijednost za istovjetnu ili sličnu robu koja je bila prodana na drugoj komercijalnoj razini i/ili za drugačije količine, poštujući sljedeći redoslijed:

a) jednaka komercijalna razina, ali drugačija količina,

b) drugačija komercijalna razina ali približno jednaka količina, te

c) različita komercijalna razina i različite količine.

Takvu transakcijsku vrijednost treba ispraviti za razlike nastale zbog različitih komercijalnih razina kupoprodaje i/ili količina, kad podnesene isprave to omogućavaju, bez obzira na to da li utječu na povećanje ili umanjenje vrijednosti.

Ako su u transakcijsku vrijednost uključeni troškovi sukladno članku 38. stavku 1. točke a) podtočkama 4., 5. i 6. Carinskog zakona pri prilagodbi se moraju uzeti u obzir bitne razlike u tim troškovima za uvezenu robu i odgovarajuću istovjetnu ili sličnu robu koji proizlaze iz razlike u udaljenosti i vrsti prijevoza.

Ako se u skladu s ovim člankom utvrdi više transakcijskih vrijednosti istovjetne ili slične robe, za utvrđivanje carinske vrijednosti uvezene robe upotrijebit će se najniža između tih vrijednosti.

U primjeni ovog članka uzet će se u obzir transakcijska vrijednost robe koju je proizvela treća osoba, samo u onim slučajevima kad carinarnica ne raspolaže transakcijskim vrijednostima za istovjetnu ili sličnu robu koju je proizvela ista osoba kao robu koja se procjenjuje.

Transakcijska vrijednost uvezene istovjetne ili slične robe je carinska vrijednost koja je bila sukladno članku 31. Carinskog zakona već prije prihvaćena i koja je usklađena sukladno članku 38. stavku 1. točki a) podtočkama 4., 5. i 6. Carinskoga zakona kao i sa člankom 32. stavkom 3. Carinskog zakona.

Članak 43.

Za određivanje jedinične vrijednosti u skladu s člankom 35. stavkom 2. Carinskog zakona ne smiju se koristiti slučajevi prodaje u Republici Hrvatskoj osobama koje neposredno ili posredno, besplatno ili po sniženim cijenama dobavljaju robu ili obavljaju usluge iz članka 38. stavka 1. točke b) podtočke 4. Carinskog zakona u svezi sa proizvodnjom ili prodajom uvezene robe.

Trenutak prve prodaje poslije uvoza u smislu članka 35. stavka 2. Carinskog zakona smatra se dan obavljene prodaje uvezene robe ili uvezene istovjetne ili slične robe u dovoljno velikoj količini za određivanje jedinične cijene.

Članak 44.

Carinska vrijednost u skladu s člankom 36. Carinskog zakona (izračunata vrijednost) u pravilu se određuje na osnovi podataka koji su na raspolaganju osobama sa sjedištem ili prebi­va­lištem u Republici Hrvatskoj.

Podatke o elementima za izračun vrijednosti koje navede sam proizvođač robe ili ih dostavi deklarant radi određivanja carinske vrijednosti, Carinska uprava Republike Hrvatske može uz suglasnost proizvođača provjeriti u inozemstvu ako pravodobno obavijesti nadležno tijelo te države i ako ono ne osporava postupak provjere.

Ako se, osim podataka koje je naveo proizvođač ili ih je u njegovo ime dostavio deklarant, za određivanje carinske vrijednosti upotrijebe i drugi podaci, carinarnica poštujući članak 16. Carinskog zakona obaviještava deklaranta na njegov zahtjev o upotrijebljenim podacima, njihovom izvoru i o izračunu na njihovoj osnovi.

Kao vrijednost materijala i troškova sukladno članku 36. stavku 1. točki a) Carinskog zakona uračunavaju se također troškovi iz članka 38. stavka 1. točke a) podtočke 2. i 3. Carinskog zakona.

Kao vrijednost troškova i izdataka iz članka 36. stavka 1. točke 2. podtočke c) Carinskog zakona smatraju se troškovi i izdaci za robu i radnje iz članka 38. stavka 1. točke b) podtočaka 1., 2., 3. i 4. Carinskog zakona, koje je kupac dovršio ili obavio neposredno ili posredno u svezi s proizvodnjom uvezene robe.

Vrijednost radnji iz članka 38. stavka 1. točke b) podtočke 4. Carinskog zakona koje su bile obavljene u carinskome području Republike Hrvatske uključuju se samo ako se zaračunaju proizvođaču.

Sukladno članku 36. stavku 1. točki b) Carinskog zakona kao vrijednost troškova računaju se neposredni ili posredni troškovi za proizvodnju ili prodaju robe za izvoz koji nisu ubrojeni u članku 36. stavku 1. točki a) Carinskog zakona.

Članak 45.

Metode koje se koriste sukladno članku 37. Carinskog zakona moraju u najvećoj mogućoj mjeri odgovarati metodama iz članaka 31., 32., 33., 35. i 36. Carinskoga zakona. Spomenute metode mogu se upotrijebiti prilagođene na način koji odgovara zahtjevima članka 37. stavka 1. Carinskog zakona.

Članak 46.

Ako je ambalaža iz članka 38. stavka 1. točke a) podtočke 2. Carinskog zakona namijenjena ponovnoj uporabi pri slijedećim uvozima, na zahtjev se deklaranta u carinsku vrijednost ubrajaju srazmjerno raspodjeljeni troškovi.

Članak 47.

Kao mjesto unosa robe u carinsko područje smatra se:

a) carinski granični prijelaz - u cestovnom i željezničkom prometu,

b) luka istovara - u pomorskom prometu,

c) prva odredišna zračna luka - pri prijevozu robe u zračnom prometu, te

d) mjesto gdje roba prijeđe kopnenu granicu carinskog područja - za robu koja  se prevozi na drugi način.

Članak 48.

Ako je isporuka dogovorena na paritetu “franco odredište u carinskom području” i ako visinu prijevoznih troškova od mjesta unosa u carinsko područje do mjesta isporuke nije moguće utvrditi iz ugovora i drugih priloženih isprava, u carinsku se vrijednost uračunavaju cjelokupni prijevozni troškovi.

Ako je roba isporučena po jediničnoj cijeni na paritetu “franco odredište u carinskom području” koja odgovara vrijednosti na mjestu unosa, troškovi koji se odnose na prijevoz unutar carinskog područja se ne odbijaju od te vrijednosti. Odbitak se uzima u obzir u slučaju ako se carinarnici dokaže da je vrijednost “franco mjesto unosa u carinsko područje” niža od jedinične vrijednosti robe na paritetu “Franco odredište u carinskom području”.

Ako je prijevoz besplatan ili obavljen s vlastitim vozilom kupca, u carinsku se vrijednost ubrajaju troškovi do mjesta unosa na carinsko područje određeni na osnovi uobičajene tarife za jednaki način prijevoza. Deklarant mora priložiti dokaze o tako obračunatim troškovima.

Ako se u jednoj pošiljci nalazi više vrsta robe cjelokupni iznos troškova prijevoza, osiguranja i dopreme robe mora se obračunati razmjerno vrijednosti pojedine vrste robe.

Troškovi osiguranja za uvezenu robu u cijelosti se uraču­na­vaju u carinsku vrijednost.

Poštanske pristojbe za robu koja se prevozi u poštanskom prometu, u cijelosti se, do mjesta odredišta, uračunavaju u carinsku vrijednost. Izuzete su moguće dodatne poštanske pristojbe koje se obračunavaju u carinskom području.

Pristojbe iz stavka 6. ovog članka ne uračunavaju se u carinsku vrijednost robe koje uvoz nije komercijalne naravi.

Stavak 5. i stavak 6. ovog članka ne primjenjuju se na hitne poštanske službe.

Članak 49.

Robu može prema članku 38. stavku 1. točki b) podtočkama 1., 2. i 3. Carinskog zakona kupac dopremiti prodavaču posredno ili neposredno. Ta roba, osim one navedene u članku 38. stavku 1. točki b) podtočki 3. Carinskog zakona, mora zatim biti upotrijebljena pri izradi uvezene robe i u njoj sadržana ili utrošena.

Roba iz članka 38 . stavka 1. točke b) podtočke 1. Carinskog zakona koju je dostavio kupac može biti nabavljena u bilo kojoj državi u inozemstvu, uključujući državu prodavača.

Za robu iz članka 38. stavka 1. točke b) podtočke 1. Carinskog zakona smatra se roba iz članka 38. stavka 1. točke b) podtočke 1. Carinskog zakona, ako nije bila kupljena u inozemstvu kao i potrošni materijal.

Članak 50.

Dio vrijednosti alata, kalupa, matrica i sličnih proizvoda upotrijebljenih pri proizvodnji uvezene robe koja se sukladno članku 38. stavku 1. točki b) podtočki 2. Carinskog zakona uračunava u carinsku vrijednost uvezene robe, je iznos amortizirane vrijednosti tih proizvoda upotrijebljenih pri proizvodnji uvezene robe.

Članak 51.

Kao tantijeme, troškovi i licencije iz članka 38. točke c) stavka 1. Carinskog zakona (u nastavku licencije) smatraju se prije svega plaćanja za upotrebu prava u svezi s:

a) proizvodnjom uvezene robe (patenti, uzorci, modeli i tehnološki know-how),

b) ponovnom prodajom uvezene robe u izvoz (robne uslužne marke i zaštićeni modeli), te

c) upotrebom i daljnjom prodajom uvezene robe (autorska prava i    tehnološki postupci koji su nedjeljivo uključeni u uvezenu robu).

Ako se carinska vrijednost uvezene robe određuje u skladu sa člankom 31. Carinskog zakona stvarno plaćenoj cijeni ili plativoj cijeni za uvezenu robu pribrajaju se licencije, ako to plaćanje:

a) se odnosi na robu koja je predmet procjene,

b) predstavlja uvjet prodaje za uvezenu robu.

Ako je uvezena roba samo dio ili dodatna oprema robi koja se proizvodi u carinskom području, trošak licencije može se pribrojiti stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni za uvezenu robu samo ako se licencija odnosi na tu uvezenu robu.

Ako se roba uvozi u rastavljenom stanju ili se prije sljedeće prodaje samo nebitno preradi, npr. raspakira ili prepakira, to ne znači da se licencija ne odnosi na uvezenu robu.

Ako se licencije djelomično odnose na uvezenu robu, a djelomično na druge radnje ili dodatnu opremu koja se robi dodaje nakon uvoza, ili na radnje poslije uvoza, licencije se razdjeljuju na osnovi objektivnih i odredivih činjenica.

Licencija za pravo uporabe robne marke dodaje se stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni samo onda kad:

a) se licencija odnosi na robu koja je nakon uvoza bila prodana u nepromijenjenom stanju ili je nebitno prerađena ili obrađena,

b) se ta roba prodaje s robnom markom označenom prije ili nakon uvoza i  za koju se plaća licencija, ili

c) kupac nema mogućnost nabave te robe kod drugih s prodavačem nepovezanih dobavljača.

Ako kupac licenciju plaća trećoj osobi, uvjeti iz stavka 2. ovog članka ispunjeni su onda kad prodavač ili s njim povezana osoba zahtijeva od kupca plaćanje toj trećoj osobi.

Ako je način obračuna licencije ovisan o cijeni uvezene robe smatra se, sve dok nije dokazano suprotno, da se plaćanje licencije odnosi na robu koja se procjenjuje.

Ako se iznos licencije obračunava neovisno od cijene uvezene robe, plaćanje licencije može se odnositi na robu koja se procjenjuje.

Za primjenu članka 38. stavka 1. točke c) nije važno u kojoj državi primatelj naknade za licenciju ima sjedište.

Članak 52.

Pri određivanju carinske vrijednosti se druge stavke (troškovi) osim onih iz članka 38. stavka 1. Carinskog zakona ne mogu pribrajati stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni.

Svaka stavka koju se po odredbama stavka 1. ovog članka doda stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni mora se temeljiti isključivo na objektivnim i mjerljivim radnjama.

Umnožavanjem (reproduciranjem) sukladno članku 39. stav­ku 1. točki d) Carinskog zakona smatra se prije svega grafičko i trodimenzionalno umnožavanje, izgradnja ili izvedba arhitektonskog ili drugog objekta ili naprave, fotografiranje, tonsko i vi­zual­no snimanje i prikazivanje te pohranjivanje u elektroničkom ob­liku.

Članak 53.

Bez obzira na članak 44. stavak 2. i 3. ove Uredbe carinarnica može na zahtjev deklaranta odobriti da se iznosi utvrđenih troškova koji se pribrajaju plaćenoj ili cijeni koju treba platiti, iako nisu bili količinski određeni u trenutku nastanka duga (članak 44. stavak 2. ove Uredbe) ili iznosi utvrđenih troškova koji se ne uračunavaju u carinsku vrijednost u onim slučajevima kad u trenutku nastanka carinskog duga nisu bili prikazani odvojeno (članak 44. stavak 3. ove Uredbe) određuju na osnovi posebnih mjerila.

U slučaju iz stavka 1. ovog članka deklarirana carinska vrijednost se ne smatra kao privremena vrijednost sukladno članku 133. ove Uredbe.

Odobrenje iz stavka 1. ovog članka moguće je izdati:

a) ako bi provedba postupka sukladno članku 133. ove Ured­be predstavljala  nesrazmjerno velike troškove s obzirom na okolnosti slučaja,

b) ako bi uporaba nadomjesnih metoda procjene u skladu s člancima od 32. do 37. Carinskog zakona u pogledu okolnosti bila neodgovarajuća,

c) u slučaju postojanja osnovanih razloga da dugovana uvozna davanja u nekom razdoblju neće radi odobrenja iz stavka 1. ovog članka biti niža nego  bi bila da odobrenje nije bilo izdano, te

d) ako izdavanje odobrenja ne utječe na konkurentnost gospodarskih subjekata.

Članak 54.

Financijski troškovi usklađuju se sukladno članku 39. Carinskog zakona također i pri uporabi nadomjesnih metoda procjene iz članaka 32. do 37. Carinskog zakona.

Članak 55.

U slučaju sumnje da deklarirana vrijednost ne predstavlja stvarno plaćenu cijenu ili cijenu koju treba platiti, carinarnica može zahtijevati dodatna pojašnjenja uključujući prilaganje dodatnih isprava ili podataka.

Ako deklarant nije pružio dodatna pojašnjenja, dodatne podatke ili isprave ili su oni nedostatni, carinarnica mora prije donošenja konačne odluke obavijestiti deklaranta, ako deklarant to zahtijeva carinarnica ga obavještava pisano, o razlozima za sumnju o istinitosti ili točnosti vrijednosti, te mu odrediti odgovarajući rok za podnošenje objašnjenja.

O konačnoj odluci, te o razlozima za njezino donošenje carinarnica mora pisano obavijestiti deklaranta.

Poglavlje 2. Posebna pravila za određivanje vrijednosti za programsku opremu

Članak 56.

Bez obzira na odredbe članaka 31. do 47. Carinskog zakona pri određivanju carinske vrijednosti za uvoz nosača podataka koji sadrže podatke ili programske upute namijenjene za uporabu opreme za obradbu podataka uračunava se samo vrijednost nositelja podataka ako je vrijednost podataka ili programskih uputa prikazana odvojeno od vrijednosti podataka.

Poglavlje 3. Prijava podataka o carinskoj vrijednosti i isprave koje treba priložiti

Članak 57.

Ako se carinska vrijednost određuje sukladno člancima 31. do 47. Carinskog zakona zajedno sa carinskom deklaracijom potrebno je ispravno prijaviti sve podatke koji se odnose na carinsku vrijednost uvezene robe (deklaracija o carinskoj vrijednosti robe).

Deklaracija o carinskoj vrijednosti robe (DCV) podnosi se na obrascu koji je otisnut u Prilogu 2. ove Uredbe, a po potrebi se dopunjava jednim ili više dodatnih obrazaca (DCV BIS) otisnutim u Prilogu 3. ove Uredbe i njezinim su satavnim dijelom.

Obrasci iz stavka 2. ovoga članka popunjavaju se sukladno propisu koji donosi ministar financija.

Članak 58.

Pri uporabi računalnog sustava za automatsku obradu podataka ili ako se za neku robu odobri pojednostavnjenje u pogledu carinskih deklaracija, Carinska uprava - Središnji ured može odobriti odstupanja od načina prikazivanja podataka potrebnih za određivanje carinske vrijednosti.

GLAVA IV. UNOS ROBE U CARINSKO PODRUČJE

Poglavlje 1. Podnošenje robe carinarnici

Članak 59.

U skladu s člankom 50. stavkom 1. Carinskog zakona roba se podnosi u uredovno vrijeme i na radnom prostoru carinarnice ili na drugom mjestu koje odobri carinarnica.

Radni prostor carinarnice za određene vrste prijevoza određen je ovom Uredbom ili ga određuje carinarnica i to objav­ljuje na oglasnoj ploči.

Uredovno vrijeme carinarnice propisuje ravnatelj Carinske uprave Republike Hrvatske i objavljuje se na oglasnoj ploči carinarnice.

Iznimno, uz odobrenje carinarnice, roba se može podnijeti carinarnici izvan uredovnog vremena i izvan radnog prostora. Moguće troškove vezane za takvo podnošenje snosi deklarant, a visinu troškova propisuje ravnatelj Carinske uprave.

Članak 60.

Pregled robe koji osoba zahtijeva sukladno članku 54. Carinskog zakona odobrava se na osnovi usmenog zahtjeva, osim ako carinarnica smatra da je prema okolnostima slučaja potrebno podnijeti pisani zahtjev. Za uzimanje uzoraka potrebno je podnijeti pisani zahtjev.

Pisani zahtjev mora biti potpisan i predaje se carinarnici kojoj je podnesena roba. Zahtjev sadrži sljedeće podatke:

- ime ili naziv podnositelja zahtjeva,

- podatak gdje se roba nalazi,

- broj skraćene deklaracije, ako je bila podnesena, osim ako carinarnica nije  sama upisala taj podatak, podatak o prethodnom carinskom postupku ili podatak o prijevoznom sredstvu na kojem se roba nalazi, te

- sve druge podatke potrebne za prepoznavanje robe.

Rješenje kojim se udovoljava pisanom zahtjevu izdaje se u obliku bilješke na zahtjevu. U slučaju uzimanja uzoraka carinarnica određuje i količinu robe koju je potrebno uzeti.

Pregled robe i uzimanje uzoraka izvodi se pod nadzorom i na načn koji odredi carinarnica.

Podnositelj zahtjeva snosi rizik i troškove raspakiranja, prepakiranja, vaganja i svih drugih postupaka s robom kao i troškove analize.

Uzeti uzorci se ubrajaju u količinu robe za koju se odobrava carinski dopušteno postupanje ili uporaba. Ako se uzeti uzorci pri analizi unište ili oštete tako da više nemaju uporabnu vrijednost za njih ne nastaje carinski dug. S otpacima i ostacima postupa se sukladno članku 185. stavku 6. Carinskog zakona.

Poglavlje 2. Skraćena deklaracija

Članak 61.

Carinska deklaracija iz članka 73. stavak 1. Carinskog zakona (skraćena deklaracija) podnosi se na obrascu koji je otisnut u Prilogu 4. ove Uredbe i njezinim je sastavnim dijelom.

Deklaracija iz stavka 1. ovoga članka popunjava se sukladno propisu koji donosi ministar financija, a potpisuje ju podnositelj.

Carinarnica prihvaća skraćenu deklaraciju, unosi propisane podatke i pohranjuje ju kako bi mogla provjeriti da li je za navedenu robu zahtijevano carinski dopušteno postupanje ili uporaba robe u roku iz članka 61. Carinskog zakona.

Ako je roba prethodno bila u provoznom postupku, kao skraćena deklaracija koristi se primjerak deklaracije za provozni postupak namijenjen odredišnoj carinarnici.

Carinarnica može dopustiti da se skraćena deklaracija podnese uporabom elektroničke obrade podataka. U tom slučaju odgovarajuće se primjenjuje stavak 2. ovog članka.

Bez obzira na odredbe ovog članka, skraćena deklaracija se obavezno podnosi na propisanom obrascu, ako to carinarnica zahtijeva.

Članak 62.

Osoba iz članka 56. stavka 2. Carinskog zakona mora na zahtjev carinarnice pokazati netaknutu robu koja nije bila istovarena iz prijevoznog sredstva, a navedena je u skraćenoj deklaraciji, sve dok za robu nije određeno carinski dopušteno postupanje ili uporaba.

Svaka osoba koja raspolaže robom istovarenom radi prijevoza ili privremenog smještaja mora ponovno pokazati netaknutu robu kada god to carinarnica zahtijeva.

Poglavlje 3. Privremeni smještaj robe

Članak 63.

Prostor za privremeni smještaj je prostor iz članka 63. stavka 1. Carinskog zakona.

Za privremeni smještaj kojim ne upravlja carinarnica može se radi provođenja carinskih propisa zahtijevati:

- suključarstvo carinarnice sa posjednikom prostora za privremeni smještaj,

- da posjednik prostora za privremeni smještaj vodi takvu evidenciju o robi  koja omogućava praćenje kretanja robe.

Članak 64.

Roba se smješta u prostore privremenog smještaja skra­ćenom deklaracijom.

Članak 65.

Osim u slučajevima iz članka 67. Carinskog zakona ili u slučaju primjene propisa o prodaji robe, osoba koja je podnijela skraćenu deklaraciju mora poštivati mjere carinarnice koje je odredila sukladno članku 65. stavku 1. Carinskog zakona i mora snositi nastale troškove. Ako skraćena deklaracija nije podnesena, za provedbu mjera koje je odredila carinarnica odgovorna je osoba koja bi u skladu s člankom 56. stavkom 2. Carinskog zakona morala podnijeti skraćenu deklaraciju.

Poglavlje 4. Posebne odredbe za robu koja se prevozi morem ili zrakom

Odjeljak 1. Općenito

Članak 66.

Ako se roba u carinsko područje unese morskim ili zračnim putem i ako se bez pretovara i samo s jednim prijevoznim dokumentom i istom vrstom prijevoza šalje u drugu luku ili u drugu zračnu luku u carinskom području, roba se podnosi carinarnici u luci ili u zračnoj luci u kojoj će se roba istovariti ili pretovariti.

Odjeljak 2. Posebne odredbe za ručnu i predanu prtljagu putnika

Članak 67.

Pojedini izrazi koji se rabe u ovom poglavlju imaju sljedeće značenje:

a) “domaća zračna luka”: svaka zračna luka u carinskom području Republike  Hrvatske,

b) “domaća zračna luka za međunarodni promet”: svaka zračna luka u carinskom području Republike Hrvatske u kojoj se smije uz odobrenje nadležnih tijela obavljati promet s inozemstvom,

c) “domaći let”: let zrakoplova između dvije zračne luke u carinskom području  bez pristajanja u zračnoj luci koja nije u carinskom području,

d) “domaća luka”: bilo koja pomorska luka u carinskom području,

e) “plovidba kroz hrvatsko teritorijalno more”: plovidba plovila između dviju ili više domaćih luka,

f) “plovilo za razonodu”: brod ili brodica koji u ne poslovne svrhe služi razonodi, športu ili putovanju po želji korisnika,

g) “turistički ili poslovni zrakoplov”: zrakoplov namijenjen za putovanja po  željama korisnika, te

h) “prtljaga”: svi predmeti koje putnici imaju sa sobom tijekom putovanja.

Članak 68.

U ovom se poglavlju prtljaga u zračnom prometu smatra:

a) predanom prtljagom, ako je predana na prijevoz u polaznoj zračnoj luci i  ako osoba za vrijeme leta ili za vrijeme usputnih slijetanja nema pristupa do  prtljage,

b) ručnom prtljagom, ako je osoba ponese sa sobom u kabinu zrakoplova.

Članak 69.

Sve kontrole i carinske formalnosti koje se odnose na:

a) ručnu i predanu prtljagu onih osoba koje počinju putovanje zrakoplovom pristiglim iz strane zračne luke koji nakon pristajanja u domaćoj zračnoj luci nastavlja put do druge domaće zračne luke, obavljaju se u zadnjoj zračnoj luci pod uvjetom da je to zračna luka za međunarodni promet; u tom se slučaju na prtljagu primjenjuju propisi koji važe za prtljagu osoba pristiglih iz inozemstva ako ne mogu dokazati carinarnici da je roba u prtljazi domaća roba,

b) ručnu i predanu prtljagu osoba koje počinju putovanje zrakoplovom koji će pristajati u drugoj domaćoj zračnoj luci prije nastavka puta u inozemstvo, obavljaju se u polaznoj zračnoj luci, pod uvjetom da je to zračna luka za međunarodni promet; u tom slučaju kontrola ručne prtljage može se obaviti i u zračnoj luci u kojoj je zrakoplov pristao prije nastavka puta u inozemstvo, te

c) prtljagu osoba koje koriste usluge pomorskoga plovila za promet s inozemstvom, obavlja se u luci za međunarodni promet gdje se ta prtljaga ukrcava ili iskrcava.

Članak 70.

Sve kontrole i carinske formalnosti koje se odnose na prtljagu osoba:

a) na plovilu za razonodu, obavljaju se u za te svrhe određenoj hrvatskoj luci  bez obzira na zastavu plovila i bez obzira na odredište,

b) u turističkom ili poslovnom zrakoplovu, obavljaju se:

1. pri dolasku u prvu domaću zračnu luku za međunarodni promet, ako zrakoplov nakon tog pristajanja nastavlja put do druge domaće zračne  luke,

2. na zadnjoj domaćoj zračnoj luci za međunarodni promet, ako se odnosi na  zrakoplov koji dolazi iz domaće zračne luke i nakon pristajanja nastavlja  put u inozemstvo.

Članak 71.

Ako se prtljaga pristigla u domaću zračnu luku zrakoplovom iz inozemstva pretovara u zrakoplov koji nastavlja let u carinskom području:

- sve se kontrole i formalnosti koje se odnose na predanu prtljagu izvode u  domaćoj zračnoj luci u kojoj se putovanje završava, pod uvjetom da je to zračna luka za međunarodni promet,

- sve kontrole ručne prtljage obavljaju se u prvoj domaćoj zračnoj luci za međunarodni promet; iznimno, ako se nakon kontrole predane prtljage pokaže potreba, može se obaviti dodatna kontrola ručne prtljage u domaćoj zračnoj luci za međunarodni promet u kojoj putovanje završava, te

- iznimno kontrola predane prtljage može se obaviti u prvoj domaćoj zračnoj  luci ako se nakon kontrole ručne prtljage to smatra potrebnim.

Ako se u domaćoj zračnoj luci utovari prtljaga u zrakoplov koji leti u drugu domaću zračnu luku, pa se u drugoj domaćoj zračnoj luci pretovari u zrakoplov koji nastavlja put u inozemstvo:

- sve kontrole i formalnosti, koje se odnose na predanu prtljagu, obavljaju se u domaćoj zračnoj luci gdje putovanje počinje pod uvjetom da je to domaća zračna luka za među­narodni promet,

- sve kontrole ručne prtljage obavljaju se u zadnjoj domaćoj zračnoj luci za  međunarodni promet; iznimno, kontrola prtljage može se obaviti u zračnoj  luci gdje je putovanje započelo, ako se nakon kontrole predane prtljage to  smatra potrebnim.

Sve kontrole i formalnosti koje se odnose na prtljagu pristiglu u domaću zračnu luku redovnim ili čarter letom iz inozemstva i koja se u toj zračnoj luci pretovara u turistički ili poslovni zrakoplov namijenjen letu u carinskom području, obavljaju se u zračnoj luci u kojoj redovni ili čarter let završava.

Sve kontrole i formalnosti oko prtljage utovarene u domaćoj zračnoj luci u turistički ili poslovni zrakoplov namijenjen letu u carinskom području radi pretovara u drugoj domaćoj zračnoj luci u zrakoplov na redovnom ili čarter letu u inozemstvo, obavlja se u domaćoj zračnoj luci u kojoj taj redovni ili čarter let počinje.

Članak 72.

Prtljaga predana i registrirana u domaćoj zračnoj luci označava se privjesnicom ili naljepnicom koju u domaćoj zračnoj luci na prtljagu stavlja djelatnik nadležan za preuzimanje prtljage.

Privjesnica ili naljepnica iz članka 1. ovoga članka mora biti napravljena tako da se ne može ponovo rabiti.

Propis kojime se utvrđuje ogledni uzorak naljepnice ili privjesnice iz članka 1. ovoga članka i opis njihovih osobima donosi ministar financija.

GLAVA V. CARINSKE DEKLARACIJE - REDOVITI POSTUPAK

Poglavlje 1. Pisana carinska deklaracija

Odjeljak 1. Općenito

Članak 73.

Ako je jednom carinskom deklaracijom obuhvaćena roba koja se raspoređuje u dvije ili više tarifnih oznaka u Carinskoj tarifi, podaci za svaku pojedinu tarifnu oznaku smatraju se zasebnom deklaracijom.

Strojevi i oprema u rastavljenom stanju koji se raspoređuju u jednu tarifnu oznaku u Carinskoj tarifi smatraju se jednom vrstom robe.

Članak 74.

Ako carinski deklarant upotrebljava za podnošenje carinske deklaracije sustav elektroničke razmjene podataka, Carinska uprava može odobriti da se vlastoručni potpis nadomjesti drugim oblikom identifikacije ako su ispunjeni tehnički i upravni uvjeti koje je odredila Carinska uprava.

Carinska uprava može dopustiti da se deklaracije podnesene u sustavu elektroničke razmjene podataka potvrde neposredno u okviru toga sustava, umjesto ručnoga ili mehaničkoga potvrđi­va­nja žigom i potpisom carinskoga službenika.

Pod uvjetima i na način koji odredi Carinska uprava može se dopustiti da se pojedini podaci u pisanoj carinskoj deklaraciji zamijene slanjem tih podataka u elektroničkom obliku carinarnici određenoj za te svrhe i ukoliko je potrebno da se to učini u obliku šifre.

Članak 75.

Isprave koje se prilažu carinskoj deklaraciji carinarnica je dužna čuvati, osim ako ne odluči drugačije ili ako su deklarantu potrebni u druge svrhe. U tom slučaju carinarnica mora utvrditi da te dokumente neće više naknadno biti moguće upotrijebiti drugačije osim kao dokaz o količini i vrijednosti robe na koju se odnose.

Članak 76.

Carinska deklaracija se podnosi carinarnici kojoj je podnesena i roba. Carinska deklaracija se može podnijeti tek kada je podnesena roba.

Iznimno carinarnica može dopustiti da se carinska deklaracija podnese prije podnošenja robe. U tome slučaju carinarnica određuje rok u kojem roba mora biti podnesena, pri čemu uvažava okolnosti pojedinog slučaja. Ako roba nije podnesena u tako određenom roku smatra se da deklaracija nije bila podnesena.

Ako je carinska deklaracija podnesena prije nego li je roba na koju se odnosi stigla u carinarnicu ili na drugo mjesto koje je odobrila carinarnica, može biti prihvaćena tek nakon što roba bude podnesena carinarnici.

Članak 77.

Carinska deklaracija se podnosi u uredovno vrijeme carinarnice.

Carinarnica može na zahtjev deklaranta odobriti da se deklaracija podnese izvan uredovnog vremena. Moguće troškove snosi deklarant.

Svaka deklaracija koja se podnese ovlaštenom carinskom službeniku na nekom drugom mjestu kojeg je carinarnica odobrila podnositelju deklaracije smatra se da je bila podnesena carinarnici.

Troškove podnošenja deklaracije izvan uredovnog vremena carinarnice i troškove podnošenja deklaracije na drugom mjestu u skladu sa stavkom 3. ovog članka određuje ravnatelj Carinske uprave.

Članak 78.

Datum prihvaćanja carinske deklaracije mora biti zabilježen na carinskoj deklaraciji.

Članak 79.

Carinarnica može dopustiti ili zahtijevati da se ispravak podataka u carinskoj deklaraciji sukladno članku 77. Carinskoga zakona izvrši tako da se podnese nova carinska deklaracija koja će nadomjestiti prvotno podnesenu. U tom slučaju se kao datum prihvaćanja carinske deklaracije koji je mjerodavan za utvrđivanje carinskog duga i primjenu drugih propisa o dotičnom carinskom postupku, smatra datum prihvaćanja prve deklaracije.

Odjeljak 2. Obrazac pisane carinske deklaracije

Članak 80.

U ovom potpoglavlju pojedini nazivi imaju sljedeće zna­čenje:

a) “jedinstvena carinska deklaracija” (u daljnjem tekstu: JCD): propisani obrazac koji se upotrebljava kao pisana carinska dekla­racija,

b) “komplet JCD”: komplet od osam primjeraka 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 i 8 ili dva  kompleta od pet primjeraka 1/6, 2/7, 3/8 i 4/5 ili 5/4,

c) “set JCD”: primjerci JCD potrebni za provedbu odabranoga carinskoga postupka,

d) “dvonamjenska uporaba”: uporaba potrebnih setova iz kompleta od pet primjeraka, gdje je potrebno na primjercima JCD precrtati neupotrebljenu brojčanu oznaku,

e) “polje”: dio JCD omeđen crtom i označen brojem ili velikim tiskanim   slovom i nazivom polja,

f) “podpolje”: upadljivo omeđen dio polja što ga brojimo s lijeva udesno, te

g) “dodatni list JCD”: obrazac što je sastavni dio JCD-a, a rabi ga se, ako se  deklarira robu što je se razvrstava u više od jedne tarifne oznake Carinske  tarife.

Članak 81.

JCD se upotrebljava kao obrazac za pisane carinske deklaracije za stavljanje robe u neki od carinskih postupaka, te za ponovni izvoz robe iz carinskoga područja.

Za pisane carinske deklaracije mogu se upotrijebiti također i drugi obrasci ako to dopuštaju carinski propisi za dotični carinski postupak, a popunjavaju se na način propisan za njihovu upotrebu. Po potrebi se dopunjavaju sa podacima koji su potrebni za zahtijevani carinski postupak.

Stavak 1. i 2. ovoga članka ne sprečavaju:

- da se pisana carinska deklaracija ne podnese sukladno člancima 97. do 108. ove Uredbe,

- da se pisana carinska deklaracija iz stavka 1. ovog članka ne podnese u slučajevima kada se za poštanske pošiljke sukladno člancima 109. i 110. ove Uredbe primjenjuju posebna pravila,

- uporabu posebnih obrazaca koji pojednostavnjuju deklaraciju u pojedinim slučajevima, ako je Carinska uprava odobrila takve posebne obrasce,

- tiskanje izvoznih, provoznih i uvoznih carinskih deklaracija i isprava kojima se dokazuje carinski status robe na službenim ili posebnim računalnim sustavima i ako je to potrebno na praznom primjerku papira, te

- tiskanje JCD obrazaca računalnim sustavom za izradu carinskih deklarcija ako je takav sustav odobrila Carinska uprava.

Članak 82.

JCD se podnosi u setovima koji se sastoje od primjeraka JCD potrebnih za provedbu zahtijevanog carinskog postupka.

 Ako se prije provoznog postupka zahtijeva drugi carinski postupak može se podnijeti set sastavljen iz primjeraka JCD potrebnih za provedbu provoznoga i prethodnoga postupka.

Setovi JCD na koje se odnose stavak 1. i 2. ovog članka sastavljeni su:

- bilo od primjeraka iz kompleta od osam primjeraka, uskladu sa obrascem otisnutim u Prilogu 5. ove Uredbe koji je njezin sastavni dio,

- bilo od primjeraka dvonamjenskog kompleta od 5 primjeraka, u skladu s obrascem otisnutim u Prilogu 7. ove Uredbe koji je njezin sastavni dio.

Bez obzira na članak 81. stavak 3., članke 92. do 96. ili članke 133. do 168. ove Uredbe obrasci deklaracija mogu se dopuniti, kada je to potrebno, s jednim ili više dodatnih listova JCD (u daljnjem tekstu dodatni JCD) podnesenih u setu koji sadrži primjerke potrebne za provedbu izabranog carinskog postupka. Dodatni list JCD je sastavni dio JCD na koji se odnosi.

Oblik i sadržaj setova dodatnih listova JCD koje čine bilo primjerci iz kompleta od osam primjeraka bilo primjerci iz dvonamjenskog kompleta od pet primjeraka propisan je u Prilozima 6. i 8. ove Uredbe i njezinim su sastavnim dijelom.

Carinska uprava - Središnji ured može propisati da se dodatni listovi JCD ne smiju upotrebljavati kada se za podnošenje deklaracije upotrebljava računalni sustav.

Članak 83.

Ako se za provođenje provoznog i prethodnog carinskog postupka upotrijebi jedan set JCD, sukladno članku 76. Carinskog zakona svaka je osoba odgovorna samo za one podatke koji se odnose na carinski postupak u kojem ona nastupa kao deklarant, glavni obveznik ili opunomoćenik jedne od njih.

U skladu sa stavkom 1. ovog članka deklarant koji upotrebljava JCD izdan u svezi s prethodnim carinskim postupkom mora prije podnošenja svoje deklaracije provjeriti točnost postojećih podataka u poljima JCD za koje je on odgovoran, kao i upotrebljivost tih podataka za dotičnu robu i carinski postupak kojeg je zahtijevao. Po potrebi deklarant mora te podatke dopuniti.

U slučajevima iz stavaka 1. i 2. ovog članka deklarant mora odmah izvijestiti carinarnicu kojoj je podnio deklaraciju da je uočio nesklad između robe i postojećih podataka. U tom slučaju deklarant mora svoju carinsku deklaraciju popuniti na novom obrascu JCD.

Članak 84.

Ako se JCD upotrebljava za više uzastopnih carinskih postupaka, carinarnica mora provjeriti da se podaci na deklaracijama za različite carinske postupke međusobno podudaraju.

Članak 85.

JCD se popunjava u skladu s propisom koji donosi ministar financija.

Članak 86.

Primjena sustava šifriranja pri popunjavanju JCD i dodatnog lista JCD uređuje se propisom koji donosi ministar financija.

Članak 87.

JCD i dodatni list JCD su obrasci formata 210 x 297 mm, koji mogu biti kraći najviše 5 mm ili duži 8 mm. Papir mora biti samokopirajući, težine najmanje 40 g/m² i ne smije sadržati celulozu.

Polja JCD moraju biti raspoređena u desetinama inča u vodoravnom i šestinama inča u okomitom smjeru (radi ispisa na pisaču).

Obrazac se tiska na bijelom papiru u zelenoj boji. Polja 1 (prvo i treće potpolje), 2, 3, 4, 5, 6, 8, 15, 17, 18, 19, 21, 25, 27, 31, 32, 33 (prvo potpolje), 35, 38, 40, 44, 50, 51, 52, 53, 55 i 56 na primjercima s rednim brojem 1, 4, 5 i 7 su zelene boje, a ostala su polja i primjerci sa rednim brojevima 2, 3, 6 i 8 bijele boje.

Polje 1 (prvo i treće potpolje), 2, 3, 31, 32, 33 (prvo potpolje), 35, 38, 40 i 44 dodatnog lista JCD-a su na primjercima 1, 4, 5 i 7 zelene boje, a ostala polja na primjercima s rednim brojevima 2, 3, 6 i 8 bijele boje.

Obojana puna crta uzduž desnog ruba široka je 3 mm. Isprekidana crta sastavljena je iz obojenih kvadrata 3x3 mm. Između isprekidane i pune crte dvonamjenskog seta razmak je širine 1 mm.

Sustav uporabe i popunjavanja polja u JCD, njihovog samokopirnog ispisivanja i šifarskih oznaka koji se u njih upisuju uređuju se propisom koji donosi ministar financija.

Ovlaštenje za tiskanje obrasca carinske deklaracije daje ravnatelj Carinske uprave, a broj ovlaštenja mora biti otisnut na svakom primjerku obrasca.

Odjeljak 3. Isprave koje se prilažu carinskoj deklaraciji

Članak 88.

Deklaraciji za puštanje robe u slobodni promet prilažu se sljedeće isprave:

a) račun i ostale trgovačke isprave na osnovi kojih je prijavljena carinska  vrijednost robe,

b) deklaracija o carinskoj vrijednosti robe, ako je to potrebno na osnovi  članka 57. ove Uredbe popunjena u skladu s uvjetima iz toga članka,

c) isprave potrebne za utvrđivanje povlaštenog podrijetla robe ili uporabu  drugih mjera kojima se odstupa od važećih propisa za deklariranu robu, te

d) sve druge isprave potrebne za provođenje propisa koji uređuju puštanje  deklarirane robe u slobodni promet.

Carinarnica može zahtijevati da se pri podnošenju deklaracije prilože prijevozne isprave ili isprave u svezi s prethodnim carinskim postupkom. Kada se jedna vrsta robe podnosi u dvije ili više pošiljaka, također se može zahtijevati prilaganje spiska pošiljaka ili jednakovrijedne isprave u kojoj je naveden sadržaj pojedinačne pošiljke.

Ako se sukladno članku 20. stavku 2. Carinskog zakona primjenjuje jedinstvena carinska stopa ne treba zahtijevati isprave iz stavka 1. točke b) i c) ovoga članka, osim ako carinarnica smatra da su te isprave potrebne radi pravilne primjene propisa koji uređuju puštanje robe u slobodni promet.

Članak 89.

Deklaraciji za provozni postupak mora biti priložen račun i prijevozna isprava. Otpremna carinarnica može odobriti da se prijevozna isprava ne priloži u trenutku obavljanja formalnosti za početak provoznog postupka. Na zahtjev carinarnice ili drugog nadležnog tijela prijevoznu ispravu treba predočiti tokom prijevoza.

Bez obzira na pojednostavnjenja postupaka, carinska deklaracija za izvoz ili ponovni izvoz robe iz carinskog područja ili bilo koja druga isprava s jednakim učinkom podnosi se otpremnoj carinarnici zajedno sa deklaracijom za provozni postupak na koju se odnosi.

Carinarnica može zahtijevati podnošenje isprava u svezi s prethodnim carinskim postupkom.

Članak 90.

Deklaraciji za početak carinskog postupka sa gospodarskim učinkom, osim za vanjsku proizvodnju, moraju biti priložene:

a) isprave iz članka 88. ove Uredbe, osim ako se radi o skladištenju robe u  carinskom skladištu tipa A, B, C, E ili F, gdje je potrebno priložiti ispravu iz koje je vidljiva masa, broj pošiljaka, količina i trgovački opis robe,

b) odobrenje za zahtijevani carinski postupak ili preslik zahtjeva za odobrenje  u slučajevima kada se primjenjuje članak 227. stavak 2. ove Uredbe, osim u slučajevima započinjanja postupka carinskog skladištenja ili pri uporabi  članka 238. stavka 3., članka 316. stavka 3., ili članka 344. stavka 3. ove  Uredbe.

Deklaraciji za početak postupka vanjske proizvodnje moraju biti priložene sljedeće isprave:

a) isprave iz članka 91. ove Uredbe i

b) odobrenje za postupak ili preslik zahtjeva za odobrenje u slučajevima kada  se primjenjuje članak 372. stavak 2. ove Ured­be, osim u slučaju kada se primjenjuje članak 384. stavak 3. ove Uredbe.

Članak 88. stavak 2. ove Uredbe primjenjuje se također za deklaracije kojima počinje bilo koji postupak sa gospodarskim učinkom.

Carinarnica može odobriti da se isprave na koje se odnosi stavak 1. točka b) i stavak 2. točka b) ovog članka pohranjuju kod korisnika odobrenja umjesto da se prilažu deklaraciji.

Članak 91.

Deklaracijama za izvozni postupak ili deklaracijama za ponovni izvoz moraju biti priložene sve isprave potrebne za ispravan obračun izvoznih davanja i primjenu drugih mjera za izvoz određene robe.

Pri primjeni stavka 1. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuje članak 88. stavak 2. ove Uredbe.

Poglavlje 2. Carinske deklaracije podnesene uporabom sustava elektroničke razmjene podataka

Članak 92.

U skladu s člankom 73. stavkom 1. točkom b) Carinskog za­kona Carinska uprava - Središnji ured može odobriti pod­no­še­nje carinske deklaracije elektroničkom razmjenom podataka.

Carinska uprava - Središnji ured izdavanjem odobrenja iz stavka 1. ovog članka odlučuje također da li deklarant, unatoč odobrenoj elektroničkoj razmjeni podataka, mora podnijeti pisanu carinsku deklaraciju ili ne.

Kada se za završetak drugih formalnosti zahtijeva papirnati ispis carinske deklaracije, ona se na zahtjev deklaranta podnosi i ovjerava ili pri nadležnoj carinarnici ili na način propisan člankom 74. stavkom 2. ove Uredbe.

Članak 93.

Carinska uprava - Središnji ured izdaje odobrenje za elektroničku razmjenu podataka na pisani zahtjev zainteresirane osobe. Sadržaj zahtjeva i odobrenja propisuje ravnatelj Carinske uprave.

Članak 94.

Smatra se da je deklaracija putem elektroničke razmjene podataka podnesena carinarnici u trenutku kada carinarnica prihvati elektroničku poruku. Jedna elektronička poruka može sadržavati više deklaracija, a carinarnica vodi postupak za svaku deklaraciju posebno.

U slučajevima kada Carinska uprava - Središnji ured sukladno članku 92. stavku 2. ove Uredbe zahtijeva podnošenje pisane deklaracije, u odobrenju određuje rok podnošenja deklaracije.

U slučajevima podnošenja carinske deklaracije elektro­ničkim putem, Carinska uprava - Središnji ured određuje način provođenja članka 124. ove Uredbe.

Članak 95.

Carinarnica potvrđuje prijem elektroničkih podataka povratnom porukom koja sadrži sve dogovorene identifikacijske podat­ke o svakoj deklaraciji, vrstu uočenih grešaka ako je neispravna, te broj i datum prihvaćanja carinske deklaracije ako je deklaracija ispravna.

Poruka može sadržavati i podatke o načinu pregleda robe i puštanju robe deklarantu.

Članak 96.

Carinska uprava može odobriti elektroničku razmjenu drugih isprava potrebnih za početak odabranog carinskog postupka.

Poglavlje 3. Usmene i druge deklaracije

Odjeljak 1. Usmene carinske deklaracije

Članak 97.

Usmena carinska deklaracija za puštanje robe u slobodan promet može se podnijeti u sljedećim slučajevima:

a) u slučaju deklariranja robe nekomercijalne naravi, i to:

1. za robu, koja je u putnikovoj osobnoj prtljazi,

2. za robu, koja je poslana fizičkim osobama, te

3. u slučajevima kada postoje uvjeti za primjenu jedinstvene carinske stope,

b) u slučaju ponovnog uvoza robe iz članka 101. ove Uredbe, koji je u skladu  sa člankom 188. Carinskog zakona oslobođen od plaćanja carine,

c) ako se podnosi za prijevozna sredstva, koja se ponovno uvoze u carinsko područje u skladu sa člankom 188. Carinskog zakona,

d) za uvoz robe koja je u skladu sa člankom 187. stavkom 1. točkom 9. Carinskog zakona oslobođena plaćanja carine.

 Članak 98.

Usmena carinska deklaracija za izvoz robe može se podnijeti u sljedećim slučajevima:

a) pri izvozu robe nekomercijalne naravi, i to za:

1. robu koja je u putnikovoj osobnoj prtljazi,

2. robu koju šalju fizičke osobe.

b) pri izvozu prijevoznih sredstava registriranih u carinskom području, ako su namijenjeni ponovnom uvozu.

Članak 99.

Carinsku deklaraciju nije moguće podnijeti usmeno u slučaju ako opunomoćenik iz članka 5. Carinskog zakona želi usmenom deklaracijom početi carinski postupak u ime i za račun druge osobe ili u svoje ime i za račun druge osobe.

Carinarnica može zahtijevati od deklaranta da podnese isprave koje dokazuju njegove usmene navode (računi i sl.).

Ako carinarnica sumnja da deklarantovi usmeni navodi nisu ispravni ili potpuni može od deklaranta zahtijevati popunjavanje pisane carinske deklaracije.

Članak 100.

Ako je za robu za koju je podnesena usmena deklaracija nastao carinski dug, carinarnica izdaje deklarantu obračun davanja pri uvozu na obrascu koji je otisnut u Prilogu 9. ove Uredbe i njezinim je sastavnim dijelom.

Deklarant ima pravo žalbe protiv obračuna davanja iz stavka 1. ovog članka.

Članak 101.

Usmena deklaracija može se podnijeti za početak postupka privremenog uvoza robe za:

a) robu navedenu u članku 345. ove Uredbe, uz uvjete iz tog članka,

b) osobne predmete putnika iz članka 108. točke a) podtočke 1. ove Uredbe,  sukladno Aneksu B točka 6. Konvencije o privremenom uvozu, te

c) prijevozna sredstva, sukladno Aneksu C Konvencije o privremenom uvozu.

Carinarnica može prihvatiti usmenu deklaraciju također za ponovni izvoz robe iz stavka 1. ovog članka.

Odjeljak 2. Deklariranje drugim radnjama

Članak 102.

Ako se podnesena roba ne deklarira izričito usmeno ili pisano, za sljedeću robu smatrat će se da je deklarirana za puštanje u slobodni promet nekom od radnji iz članka 105. ove Uredbe:

a) roba nekomercijalne naravi koja je u putnikovoj osobnoj prtljazi, a oslobođena je plaćanja carine sukladno članku 187. stav­ku 1. točki 2. Carinskog zakona ili kao ponovno uvezena ro­ba,

b) roba oslobođena plaćanja carine sukladno članku 187. stav­ku 1. točki 9. Carinskog zakona, te

c) prijevozna sredstva oslobođena plaćanja carine kao ponovno uvezena roba.

Robu koja nije vidljiva i robu koja se ne prevozi u uobičajenom prostoru odnosno prtljažnom prostoru potrebno je deklarirati izričito.

Članak 103.

Ako se podnesena roba ne deklarira izričito, smatrat će se za sljedeću robu da je bila deklarirana za izvoz nekom od radnji iz članka 105. stavka 1. točke b) ove Uredbe:

a) roba nekomercijalne naravi u putnikovoj osobnoj prtljazi, ako ne podliježe naplati izvozne carine,

b) prijevozna sredstva koja su registrirana u carinskom području i namijenjena su ponovnom uvozu.

Članak 104.

Ako sljedeća podnesena roba nije izričito pisano ili usmeno deklarirana smatra se da je bila deklarirana za početak postupka privremenog uvoza nekom od radnji iz članka 105. ove Uredbe:

a) osobne predmete putnika iz članka 108. točke a) podtočke 1. ove Uredbe, sukladno Aneksu B točka 6. Konvencije o privremenom uvozu,

b) prijevozna sredstva, sukladno Aneksu C Konvencije o privremenom uvozu.

Ako roba iz stavka 1. ovog članka nije izričito pisano ili usmeno deklarirana smatra se da je bila deklarirana za ponovni izvoz kojim se završava postupak privremenog uvoza sa nekom od radnji iz članka 105. ove Uredbe.

Članak 105.

Za potrebe članaka 102. do 104. ove Uredbe sljedeće se radnje smatraju deklaracijom:

 a) u slučaju kad je roba prevezena do carinarnice ili drugog mjesta koje je odobrila carinarnica sukladno članku 50. stavku 1. točki a) Carinskog  zakona:

 1. prijevoz robe preko graničnog prijelaza koji nema odvojene trake čijim prelaskom bi se smatralo da je deklarant podnio carinsku deklaraciju,

 2. uporaba zelene (“ništa za prijaviti”) trake, ako carinarnica posluje po sistemu odvojenih traka.

 b) u slučaju izvoza sukladno članku 103. ove Uredbe ili u slučaju ponovnog izvoza robe sukladno članku 104. stavku 2. ove Uredbe, prelazak preko granične crte.

Ako je roba iz članka 102. stavka 1. točke a), članka 103. točke a), članka 104. stavka 1. točke a) ove Uredbe nalazi u putnikovoj prtljazi koja se prevozi u željezničkom prometu, a podnosi se i deklarira pri nadležnoj carinarnici bez prisustva putnika, upotrebljava se carinska deklaracija za registriranu prtljagu, podnijeta na obrascu koji je otisnut u Prilogu 10. ove Uredbe i njezinim je sastavnim dijelom, sukladno uvjetima i ograničenjima utvrđenih tim obrascem.

Članak 106.

Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 102. do 104. ove Uredbe smatrat će se da je roba bila podnesena carinarnici i da je deklaracija bila prihvaćena u smislu članka 75. Carinskog zakona, a roba puštena u zahtijevani postupak u onom trenutku kad su izvršene radnje iz članka 105. ove Uredbe.

Ako se u kontroli utvrdi da je izvršena radnja iz članka 105. ove Uredbe, a pri tome propisani uvjeti iz članaka 102. do 104. ove Uredbe nisu bili ispunjeni, smatrat će se da je roba nezakonito unesena ili iznesena iz carinskog područja.

Odjeljak 3. Zajedničke odredbe za 1. i 2. odjeljak ovog poglavlja

Članak 107.

Odredbe članaka 97. do 105. ove Uredbe ne primjenjuju se na robu za koju se zahtijeva povrat plaćene carine ili drugih davanja ili za robu koja je predmet ograničenja, zabrana ili posebno propisanih formalnosti.

Članak 108.

Za potrebe 1. i 2. odjeljka ovog poglavlja smatra se da je putnik osoba koja:

a) pri uvozu:

1. privremeno dolazi u carinsko područje Republike Hrvat­ske u kojem nema uobičajeni boravak,

2. se vraća u carinsko područje Republike Hrvatske gdje ima uobičajeni boravak, nakon što je bila privremeno u inozemstvu.

b) pri izvozu:

1. privremeno napušta carinsko područje Republike Hrva­t­ske, u kojem ima  uobičajeni boravak,

2. napušta carinsko područje Republike Hrvatske, u kojoj nema uobičajeni  boravak i gdje je privremeno boravila.

Odjeljak 4. Poštanski promet

Članak 109.

Za sljedeće se poštanske pošiljke smatra da su deklarirane:

a) za puštanje u slobodni promet:

1. u trenutku kada su unesene u carinsko područje:

 - razglednice i pisma, koje sadrže osobne poruke,

 - poruke ispisane braillovim ispisom,

 - tiskovine i televizijske, filmske ili na drugi način snimljene vrpce ili  slike za izravnu emisiju preko sredstava javnog priopćavanja koje ne  podliježu plaćanju carine, te

 - pismovne i paketne pošiljke čija vrijednost ne prelazi 60 kuna.

  2. u trenutku kada su podnesene carinarnici:

- sve pismovne i paketne pošiljke koje nisu navedene u točki 1. pod uvjetom da im je priložena deklaracija CN 23 ili drugi međunarodno prihvaćeni obrasci,

- pismovne i paketne pošiljke oslobođene plaćanja carine pod uvjetom da su upisane u Poštansku carinsku prijavu.

b) za izvoz:

1. u trenutku kad ih prihvati pošta, ako se radi o robi iz točke a) podtočke 1. ovog stavka,

2. u trenutku kad su podnesene carinarnici, ako se radi o pismovnim i paketnim pošiljkama, kojima je priložena deklaracija CN 23.

Primatelj iz stavka 1. točke a) ovog članka ili pošiljatelj iz stavka 1. točke b) ovog članka smatraju se deklarantom i carinskim dužnikom, osim u slučajevima glede kojih ravnatelj Carinske uprave propiše da je deklarant i carinski dužnik Hrvatska pošta.

U smislu stavka 1. točke a) podtočke 1. i točke b) podtočke 1. ovog članka za robu za koju ne postoji obveza plaćanja carine smatra se da je bila podnesena carinarnici, a carinska deklaracija prihvaćena i puštanje robe deklarantu odobreno:

a) u slučaju uvoza, u trenutku kad je dostavljena primatelju,

b) u slučaju izvoza, u trenutku kad je prihvaćena od strane pošte.

Ako uz pismovnu ili paketnu pošiljku za koju postoji obaveza podnošenja carinarnici nije priložena deklaracija CN 23 ili drugi međunarodno prihvaćeni obrazac ili ako ta deklaracija nije potpuna, carinarnica će odrediti na kakav način treba carinsku deklaraciju podnijeti ili dopuniti.

Članak 110.

Odredbe članka 109. ove Uredbe ne primjenjuju se:

a) na pošiljke koje sadrže robu komercijalne naravi vrijednosti preko 60 kuna,

b) na pošiljke koje sadrže robu komercijalne naravi bez obzira na vrijednost, ako to  čini dio uzastopnih pošiljaka takve naravi,

c) ako je podnesena carinska deklaracija u pisanom obliku, usmeno ili uporabom elektroničke razmjene podataka, ili

d) ako pošiljka sadrži robu navedenu u članku 107. ove Ured­be.

GLAVA VI. PROVJERA DEKLARACIJE, NALAZI CARINARNICE I DRUGE MJERE KOJE PRIMJENJUJE CARINARNICA

Poglavlje 1. Provjera robe

Članak 111.

Roba se pregledava na mjestu i u vrijeme koje za to odredi carinarnica.

Na zahtjev deklaranta carinarnica može robu pregledati također izvan uredovnog vremena. Deklarant snosi dodatne troškove nastale takvim pregledom.

Ravnatelj Carinske uprave Republike Hrvatske donosi cjenik troškova nastalih radi pregleda robe koji se na zahtjev stranke obavlja izvan sjedišta carinarnice ili izvan uredovnog vremena carinarnice.

Članak 112.

Carinarnica obavještava deklaranta ili njegovog opu­nomoćenika o namjeri da pregleda robu. Obavijest se daje usmeno.

Ako se carinarnica odluči za djelomični pregled robe u obavijesti iz stavka 1. ovog članka navodi također koje će pakete ili dijelove robe pregledati. Odluka carinarnice o načinu i opsegu pregleda je konačna.

Članak 113.

Deklarant ili osoba koju opunomoći da bude prisutna pregledu robe mora carinarnici pružiti svu potrebnu pomoć. Ako pomoć nije dovoljna carinarnica može zahtijevati da deklarant odredi drugu osobu koja može pružiti potrebnu pomoć.

Ako deklarant odbije sudjelovati u pregledu robe ili ne opunomoći drugu osobu koja bi carinarnici pri pregledu pružila potrebnu pomoć, carinarnica određuje rok u kojem deklarant mora ispuniti svoju ovbezu. Carinarnica može, umjesto da odredi rok u skladu s ovim stavkom, odlučiti da odustaje od namjeravanog pregleda robe.

Ako deklarant u roku, koji je određen sukladno stavku 2. ovog članka ne ispuni svoje obveze, carinarnica radi provedbe članka 87. Carinskog zakona nastavlja pregled robe na rizik i trošak deklaranta. Ako to okolnosti pojedinog slučaja zahtijevaju, carinarnica može zahtijevati da pregledu prisustvuju i druge službe ili stručni djelatnici u skladu s važećim propisima.

Ako je radi tehničkih osobina robe potrebno da pregledu prisustvuju posebno osposobljene osobe, a deklarant ne može osigurati njihovo prisustvo, o tome mora pisano izvijestiti carinarnicu. U tom slučaju carinarnica određuje rok u kojem deklarant mora osigurati prisustvo osoba koje će carinarnici pružiti potrebnu pomoć u pregledu takve robe.

Pregled robe koji carinarnica obavi sukladno stavku 3. ovog članka ima jednake pravne učinke kao pregled kojeg je carinarnica obavila uz prisustvo deklaranta ili njegova opunomoćenika.

Umjesto primjene stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ovog članka, carinarnica može ukinuti carinsku deklaraciju, ako deklarantovo odbijanje prisustvovanja pregledu ili imenovanja opunomoćenika koji bi carinarnici pružio potrebnu pomoć nije spriječilo carinarnicu da utvrdi da li su propisi koji uređuju puštanje robe u zahtijevani carinski postupak bili kršeni i ako takvim postupanjem deklarant ne izigrava ili ne pokušava izigravati odredbe članka 78. i članka 92. Carinskog zakona.

Poglavlje 2. Uzimanje uzoraka

Članak 114.

Ako carinarnica odluči uzeti uzorke robe za analizu, o svojoj odluci izvješćuje deklaranta ili njegovog opunomoćenika. Obavijest se daje usmeno.

Carinarnica uzima uzorke sama ili ih uzima deklarant ili njegov opunomoćenik u prisutnosti carinskog službenika. Uzorci se uzimaju u količini koja je neophodno potrebna za analizu i superanalizu.

Uzimanje uzoraka se bilježi na carinskoj deklaraciji ili na dodatnom listu koji se priključuje carinskoj deklaraciji i sastavlja se zapisnik o uzimanju uzoraka, koji se prilaže deklaraciji.

Članak 115.

Zapisnik o uzimanju uzoraka iz članka 114. stavka 3. ove Uredbe sastavlja se na obrascu koji propisuje ministar financija.

Zapisnik o uzimanju uzoraka tiska se na samokopirajućem papiru, u tri primjerka, od kojih se po jedan dostavlja:

a) carinskom laboratoriju,

b) carinarnici koja je uzela uzorak, te

c) deklarantu.

Carinski laboratorij će prihvatiti sve potrebne isprave priložene carinskoj deklaraciji koje pojašnjavaju vrstu robe, njezinu namjenu, količinu i tehničke karasteristike.

Za uzorke robe koja se smatra opasnom tvari, uz zapisnik o uzimanju uzoraka koji je namijenjen carinskom laboratoriju mora biti priložen primjerak uputstva za sigurnu uporabu.

Zapisnik iz stavka 1. ovog članka može se napisati i u obliku računalnog zapisa, ako takav zapis udovoljava uvjetima utvrđenim ovim člankom i sadržaju obrasca iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 116.

Za robu koja bi se pri uzimanju uzoraka mogla oštetiti ako bi se uzorci uzimali na mjestu carinskog pregleda (npr. sterilna roba, roba osjetljiva na svjetlost, vlagu i dr.), carinarnica kojoj je roba podnesena može dopustiti da se uzorci uzmu uz prisutnost carinarnice nadležne s obzirom na mjesto uzimanja uzoraka u prostorima deklaranta ili drugim prikladnim prostorima.

Članak 117.

Deklarant ili njegov opunomoćenik moraju carinarnici pružiti svu potrebnu pomoć pri uzimanju uzoraka.

Ako deklarant odbije prisustvovati i pružiti pomoć pri uzimanju uzoraka, carinarnica postupa u skladu s člankom 113. stav­cima 2. do 6. ove Uredbe.

Članak 118.

Sukladno članku 114. ove Uredbe carinarnica, u pravilu, uzima dva reprezentativna uzorka. Iz robe se u dogovoru sa deklarantom uzima prosječni uzorak robe (npr. kod tekućina, praškova i dr.).

Količine iz članka 114. stavka 2. ove Uredbe iznose:

a) za tekućine, paste, krute tvari 10-20 g ili do 100 ml,

b) za robu u omotima: cca 10 cm po cijeloj širini,

c) za robu u listovima ili pločama: cca 30x30 cm,

d) za žice, monofilamente, pređu, užad i dr. cca 10 m,

e) za robu pakiranu za prodaju na malo: jedan primjerak u izvornoj ambalaži, te

f) za druge vrste robe: količine navedene u točkama 1. do 5. ovog stavka.

Ako okolnosti pojedinog slučaja to dopuštaju ili zahtijevaju, mogu se uzeti manje ili veće količine robe od onih navedenih u stavku 2. ovog članka.

Strojevi ili naprave mogu se usporediti sa prospektima, nacrtima, skicama, fotografijama ili kakvim drugim pisanim ispravama koje sadrže podatke potrebne za određivanje vrste robe.

Članak 119.

Carinarnica prikladno označava svaki uzorak radi utvrđi­va­nja njegove istovjetnosti, uključujući i postavljanje carinskih obilježja kao što su pečat ili carinska plomba.

Članak 120.

Carinarnica koja je uzela uzorke robe šalje jedan primjerak uzorka zajedno s odgovarajućim primjerkom zapisnika o uzimanju uzoraka carinskom laboratoriju koji obavlja potrebne analize.

Ako potrebne analize nije moguće obaviti u carinskom laboratoriju, uzorak se šalje stručnoj ustanovi.

Članak 121.

Količine robe uzete za uzorke ne oduzimaju se od količine robe prijavljene u carinskoj deklaraciji.

U slučaju provjere carinske deklaracije za postupak izvoza ili deklaracije za postupak vanjske proizvodnje, carinarnica može odobriti deklarantu, ako to dopuštaju okolnosti pojedinog slučaja, da u svrhu popunjavanja pošiljke, nadomjesti količinu robe uzetu za uzorak sa jednakom količinom istovjetne robe.

Članak 122.

Uzorci koji se prilikom analize ne unište vraćaju se deklarantu na njegov zahtjev i trošak ako više nisu potrebni u postupku, a svakako nakon što su su iscrpljena sva pravna sredstva koja je deklarant imao na raspolaganju protiv rješenja carinarnice donesenog na osnovi rezultata analize uzorka.

Ako deklarant ne zahtijeva da mu se vrate uzorci, uzorci se mogu uništiti ili pohraniti kod carinarnice. U pojedinim slučajevima, posebno kada se radi o uzorcima koji su štetni za okoliš ili spadaju u otrove I. skupine, carinarnica može zahtijevati od deklaranta da ukloni ostatak uzorka.

Deklarant snosi troškove koji nastaju ako mu se uzorci vraćaju ili ako se uzorke uništava jer ih deklarant nije preuzeo.

Članak 123.

Carinarnica izdaje deklarantu obračun troškova obavljanja analize pri čemu vodi računa o podacima carinskog laboratorija, navedenih u zapisniku o rezultatu analize.

Cjenik troškova iz stavka 1. ovog članka objavljuje ravnatelj Carinske uprave.

Obračun troškova iz stavka 1. ovog članka izdaje se samo ako:

a) se analizom uzoraka ustanovi da je u carinskoj deklaraciji bio naveden pogrešni tarifni stavak iz Carinske tarife, ili

b) su uzorci bili uzeti na zahtjev deklaranta.

Troškove iz ovog članka deklarant mora podmiriti u roku od 30 dana po prijemu obračuna.

Sredstva iz stavka 4. ovog članka prihod su državnog proračuna Republike Hrvatske.

Poglavlje 3. Rezultati provjere deklaracije i puštanje robe deklarantu

Članak 124.

Ako carinarnica provjerava carinsku deklaraciju mora na deklaraciji na listu ili na ispravi koja se prilaže zabilježiti osnove i rezultate provjere. Ako je provjera obavljena djelomičnim pregledom robe moraju se zabilježiti podaci o paketu ili dijelu robe koji je pregledan.

U bilješci iz stavka 1. ovog članka carinarnica navodi također podatak da li je deklarant ili njegov opunomoćenik prisutan pregledu robe.

Ako se rezultati provjere ne slažu s podacima navedenim u carinskoj deklaraciji, carinarnica to bilježi na deklaraciji ili na posebnoj ispravi koja se prilaže deklaraciji. Carinarnica navodi osnov za obračun carinskog duga i drugih davanja za deklariranu robu kao i osnov za obračun povrata ili davanja za izvoz robe, te druge činjenice i nalaze koji su važni za primjenu propisa za zahtijevani carinski postupak u koji je roba puštena.

U rezultatima provjere carinarnica može po potrebi navesti koje su mjere primijenjene za utvrđivanje istovjetnosti robe. Također mora biti naveden datum i potpis osobe koja je obavila provjeru.

Ako carinarnica ne provjerava deklaraciju ne upisuje bilješku na deklaraciju ili na ispravu koju prilaže u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

Članak 125.

Puštanjem robe nastaje obveza knjiženja duga utvrđenog na osnovi podataka u carinskoj deklaraciji.

Ako je vjerojatno da bi rezultati provjere carinske deklaracije mogli prouzročiti viši carinski dug od duga koji bi carinarnica obračunala na osnovi podataka navedenih u carinskoj deklaraciji, deklarant mora prije nego mu se roba pusti, bez obzira na rezultat provjere, položiti prikladan instrument osiguranja također i za moguću razliku u visini obračunatog carinskog duga.

Ako carinarnica na osnovi provjere deklaracije ustanovi da iznos carinskog duga ne odgovara podatku koji je deklarant naveo u deklaraciji, robu može pustiti deklarantu ako je tako utvrđeni carinski dug plaćen ili za njega podnesen odgovarajući instrument osiguranja.

Ako carinarnica uzima uzorke robe radi provjere točnosti i pravilnosti prihvaćene deklaracije, robu može pustiti deklarantu prije završetka analize uzorka, ako je nastali ili mogući carinski dug u svezi s tom robom prikladno osiguran i ako puštanje robe ne onemogućavaju drugi razlozi.

Ako carinarnica do okončanja provjere carinske deklaracije ne može ustanoviti da li je roba na koju se deklaracija odnosi predmet kakvih ograničenja ili zabrana, robu ne može pustiti deklarantu sve dok nisu poznati rezultati provjere.

Članak 126.

Način puštanja robe deklarantu ovisi o mjestu na kojem se roba nalazi i načina na koji se provodi carinski nadzor.

Ako je za robu podnesena pisana carinska deklaracija, datum puštanja robe navodi se na deklaraciji ili ispravi u njezinom prilogu. Preslik priložene isprave uručuje se deklarantu.

Poglavlje 4. Druge mjere carinarnice

Članak 127.

U slučaju kada ne može pustiti robu deklarantu radi jednog od razloga iz članka 87. stavka 1. točke a) odlomak drugi i četvrti Carinskog zakona, carinarnica mora odrediti deklarantu rok u kojem mora ispuniti propisane obveze.

Ako deklarant u slučaju iz članka 87. stavka 1. točke a) odlomak drugi Carinskog zakona ne priloži zahtijevane isprave u roku koji je odredila carinarnica sukladno stavku 1. ovog članka, carinska deklaracija smatra se nevažećom i carinarnica je ukida.

Ako carinarnica smatra deklaraciju ukinutom, na deklaraciji to vidljivo označava, a u polju primjedbe navodi razlog za ukidanje, a deklaraciju, osim primjerka broj 1. (pri izvoznim postupcima) ili primjerka broj 6. (pri uvoznim postupcima) zajedno sa priloženim ispravama vraća deklarantu.

Ako deklarant u slučaju iz članka 87. stavka 1. točke a) odlomak treći Carinskog zakona, ne položi odgovarajući instrument osiguranja za plaćanje carinskoga duga ili ako ne plati nastali carinski dug u roku koji odredi carinarnica sukladno prvom stav­ku ovog članka, carinarnica će provesti mjere za oduzimanje robe, osim ako deklarant nije postupio sukladno članku 78. stav­ku 1. Carinskog zakona ili članku 185. Carinskog zakona. Ako prije oduzimanja robe deklarant ispuni svoju obvezu i plati carinski dug ili položi odgovarajući instrument osiguranja, roba se može pustiti deklarantu.

Do trenutka oduzimanja robe iz stavka 4. ovog članka carinarnica može na rizik i trošak deklaranta premjestiti robu u poseban prostor koji je pod carinskim nadzorom.

Ako se u slučaju iz članka 87. stavka 1. točke a) odlomak četvrti Carinskog zakona u propisanom roku ne otklone zabrane i ograničenja koje onemogućavaju provedbu izabranoga carinskog postupka, a deklarant nije zahtijevao ukidanje deklaracije ili drugo carinski dopušteno postupanje ili uporabu robe, roba se oduzima. Carinarnica smije dati robu u prodaju ako zainteresirana osoba dokaže da za nju ne važe ili više ne važe zabrane ili ograničenja koje su onemogućavale provedbu odabranog carinskog postupka.

Članak 128.

Iznimno, carinarnica može ukinuti carinsku deklaraciju i nakon puštanja robe deklarantu:

a) ako utvrdi da je za robu bio greškom započet carinski postupak radi kojeg  je nastao carinski dug, umjesto da je roba bila deklarirana za drugi carinski  postupak. Carinarnica će u tom slučaju odobriti ukidanje deklaracije ako deklarant podnese pisani zahtjev u roku tri mjeseca od dana prihvaćanja carinske deklaracije i ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

 1. da dotadašnja upotreba robe nije bila u suprotnosti s uvjetima koji  moraju biti ispunjeni da bi se mogao dopustiti drugi carinski postupak,

 2. da je roba u trenutku kad je bila deklarirana za prvi postupak ispunjavala također uvjete za odobravanje drugog postupka, te

  3. da je roba bila odmah deklarirana za postupak kojeg je deklarant stvarno  htio.

Carinska deklaracija za drugi carinski postupak važi od dana prihvaćanja ukinute carinske deklaracije. U opravdanim slu­čaje­vi­ma carinarnica može prihvatiti zahtjev deklaranta za ukidanjem deklaracije i po proteku roka od tri mjeseca.

b) ako utvrdi da je roba bila greškom deklarirana umjesto neke druge robe u carinski postupak radi kojeg je nastao carinski dug. Carinarnica će u tom slučaju dopustiti ukidanje deklaracije ako deklarant podnese pisani zahtjev u roku tri mjeseca od dana prihvaćanja carinske deklaracije i ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

 1. roba za koju je bio postupak prvotno započet:

 - nije bila uporabljena drugačije nego kako je to dopuštao prvi postupak,

 - vraćena je ponovno u prvotno stanje, te

 - za nju je bilo s obzirom na okolnosti slučaja također zahtijevano drugo carinski dopušteno postupanje ili uporaba; u tom slučaju deklaracija za novi postupak ima učinak od dana prihvaćanja ukinute deklaracije;

 2. roba za koju bi morao biti započet dotični carinski postupak:

 - bi mogla biti u trenutku podnošenja prve deklaracije podnešena istoj carinarnici, te

 - je deklarirana za isti carinski postupak koji je bio naveden u prvoj  deklaraciji.

 U opravdanim slučajevima cairnarnica može prihvatiti zahtjev deklaranta za  ukidanjem deklaracije i po proteku roka od tri mjeseca.

c) ako je roba bila naručena u okviru kataloške prodaje. Carinarnica može ukinuti carinsku deklaciju ako je deklarant podnio zahtjev u roku od tri mjeseca od dana prihvaćanja carinske deklaracije i ako je roba bila izvezena dobavljaču ili na ime osobe koju je on odredio.

d) ako je roba deklarirana za izvoz ili vanjsku proizvodnju i ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. u slučaju da je roba predmet izvoznih davanja, izvoznih poticaja,  zahtjeva za povrat uvoznog duga pri izvozu ili drugih posebnih mjera  za izvoz, deklarant:

 - podnosi carinarnici, koja je prihvatila carinsku deklaraciju za izvoz robe, dokaz da roba nije napustila carinsko područje,

 - podnosi carinarnici sve primjerke carinske deklaracije zajedno sa svim drugim ispravama koje mu je ta carinarnica predala po prihvaćanju carinske deklaracije,

 - podnosi carinarnici dokaze da je vraćen uvozni dug i druge poticajne mjere za izvoz robe ili da su nadležna tijela poduzele mjere za povrat tih iznosa, te

 - u skladu s važećim propisima mora izvršiti sve druge obaveze koje je s obzirom na okolnosti pojedinih slučajeva carinarnica odredila za rješavanje slučaja.

Nakon ukidanja carinske deklaracije, otpis količina po potvrdama ili drugim ispravama koje su bile priložene izvoznoj carinskoj deklaraciji vraćaju se u prvotno stanje.

Ako je za robu deklariranu za izvoz određeno da mora u određenom roku napustiti carinsko područje, takvu deklaraciju carinarnica smatra ukinutom ako roba u tom roku ne napusti carinsko područje. O ukidanju deklaracije carinarnica pisano oba­vještava deklaranta.

2. u slučaju druge robe od one navedene u podtočki 1. ove točke, ako je carinski deklarant izvijestio carinarnicu koja je prihvatila carinsku deklaraciju za izvoz robe o tome da roba nije napustila carinsko područje i ako je vratio sve primjerke deklaracije zajedno sa svim drugim dokumentima koje mu je carinarnica predala po prihvaćanju carinske deklaracije;

e) ako je radi ponovnog izvoza robe bila podnesena deklaracija. Za ukidanje takve deklaracije odgovarajuće se primjenjuje odredba točke d) ovoga članka.

f) ako je domaća roba bila stavljena u postupak carinskog skladištenja sukladno članku 110. stavku 1. točki b) Carinskog zakona. Carinarnica može odobriti ukidanje carinske deklaracije za taj postupak, ako deklarant dokaže da su ispunjeni uvjeti za neki od dopuštenih postupanja ili uporaba. Ako do proteka roka koji je bio određen za skladištenje nije bio podnesen zahtjev za početak nekog od dopuštenih postupanja ili uporaba, carinarnica poduzima mjere propisane na osnovi članka 110. stavka 1. točke b) Carinskog zakona.

Poglavlje 5. Naknadna provjera deklaracije

Članak 129.

Carinarnica može provesti postupak provjere deklaracije i nakon puštanja robe deklarantu kako bi pregledom trgovačke i druge dokumentacije kod deklaranta ili druge osobe koja raspolaže potrebnim podacima, a po mogućnosti također i pregledom robe, ustanovila da li je bio ispravno utvrđen carinski dug, da li su bile ispravno primijenjene trgovinske i druge mjere i da li se poštivaju obveze koje proizlaze iz odobrenog carinskog postupka. Naknadna provjera može se izvršiti također na zahtjev drugih carinskih tijela u okvirima međunarodne suradnje.

Ako carinarnica na osnovi rezultata naknadne provjere ustanovi da je carinski dug bio krivo obračunat, poduzet će sve potrebne mjere za naknadnu naplatu, povrat, ili otpust duga. U slučaju kršenja odredbi trgovinskih ili drugih mjera carinarnica o svojim nalazima izvještava nadležna državna tijela. Na osnovi međunarodne suradnje moguće je kontrolne nalaze dostaviti carinskim tijelima drugih država.

U naknadnoj provjeri odgovarajuće se primjenjuju prvo, drugo i treće potpoglavlje ovog poglavlja. Carinarnica sastavlja zapisnik o rezultatima naknadne provjere.

Ako se pri naknadnoj provjeri uzimaju uzorci, to se navodi u zapisniku o naknadnoj provjeri deklaracije.

GLAVA VII. POJEDNOSTAVNJENI POSTUPCI DEKLARIRANJA

Poglavlje 1. Opće odredbe

Članak 130.

Deklarant može zahtijevati da robu deklarira na osnovi nepotpune deklaracije, koja ne sadrži sve podatke koji bi morali biti navedeni za odobravanje zahtijevanog carinskog postupka ili kojoj nisu priložene sve isprave koje bi morale biti priložene za odobravanje zahtijevanog carinskog postupka.

Deklarant može umjesto deklaracije za robu podnijeti neku od trgovačkih ili službenih isprava priloženih uz zahtjev za stavljanje robe u carinski postupak.

Deklariranje na osnovi knjigovodstvenog zapisa omogućava da se za robu započne carinski postupak u prostorima korisnika odobrenja ili u drugom prostoru, koji odobri carinarnica.

Pojednostavnjeni postupak deklariranja omogućava da se za robu započne carinski postupak na osnovi nepotpune deklaracije sukladno stavku 1. ovog članka ili na osnovi isprava sukladno stavku 2. ovog članka, uz obavezu naknadnog podnošenja dopunske deklaracije, koja je s obzirom na okolnosti slučaja opća, periodična ili rekapitulativna.

Članak 131.

Zahtjev za odobravanje pojednostavnjenog postupka deklariranja iz članka 139. ove Uredbe ili za deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa podnosi se carinarnici koja je mjesno nadležna s obzirom na sjedište i glavno knjigovodstvo podnosioca zahtjeva.

Carinarnica iz stavka 1. ovog članka šalje zahtjev zajedno sa svojim mišljenjem na nadležno rješavanje Carinskoj upravi - Središnjem uredu. O zahtjevu odlučuje Carinska uprava - Središ­nji ured.

Članak 132.

Ako se za pojednostavnjeni postupak upotrebljava sustav za obradu podataka ili sustav za elektroničku razmjenu podataka, odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 74. i članaka 92. - 96. ove Uredbe.

Poglavlje 2. Deklaracije za puštanje robe u
slobodni promet

Odjeljak 1. Nepotpune deklaracije

Članak 133.

Deklaracija za puštanje robe u slobodni promet koju carinarnica može prihvatiti na osnovi pisanog zahtjeva deklaranta bez obzira na to što ne sadrži sve propisane podatke, mora sadržati najmanje sljedeće podatke:

- podatke u polju 1 (drugo podpolje), 14, 21, 31, 33, 37, 40 i 54 JCD-a,

- opis robe koji omogućava carinarnici da utvrdi tarifni stavak iz Carinske   tarife,

- carinsku vrijednost robe, a ako je očito da deklarant ne može deklarirati carinsku vrijednost, navodi se privremena vrijednost robe koja je prihvatljiva za carinarnicu uzimajući u obzir podatke koji su na raspolaganju deklarantu, te

- sve druge podatke koji trebaju carinarnici da bi se osiguralo prepoznavanje  robe, primjena propisa o puštanju robe u slobodni promet i utvrđivanje  visine osiguranja koje treba položiti da bi se roba mogla pustiti deklarantu.

Članak 134.

Deklaraciji za puštanje robe u slobodni promet koju carinarnica prihvaća na osnovi zahtjeva deklaranta bez da su joj priložene sve propisane isprave, moraju biti priložene barem one isprave koje su potrebne da bi se deklarirana roba mogla pustiti u slobodni promet.

Iznimno od stavka 1. ovog članka može se prihvatiti carinska deklaracija kojoj nisu priložene sve isprave koje bi morale biti priložene prije puštanja robe u slobodni promet ako se carinarnici prethodno dokaže:

- da isprave koje nisu priložene postoje i da su važeće,

- da isprave nisu mogle biti priložene deklaraciji iz razloga na koje deklarant  nije mogao utjecati, te

- da bi odgađanje prihvaćanja takve carinske deklaracije sprječavalo puštanje  robe u slobodni promet ili bi radi odlaganja trebalo obračunati uvoznu carinu  po višoj stopi.

Isprave koje nedostaju moraju biti navedene na deklaraciji.

Članak 135.

Ako carinarnica prihvati nepotpunu deklaraciju mora odrediti rok u kojem će deklarant priložiti sve podatke ili isprave. Rok ne smije biti duži od 30 dana od dana prihvaćanja deklaracije.

Ako nedostaje isprava koja je potrebna za odobravanje povlaštene carine i carinarnica osnovano smatra da bi se za robu deklariranu nepotpunom deklaracijom mogla odobriti povlaštena carina, na zahtjev deklaranta može se produljiti rok za podnošenje te isprave. Produljeni rok ne smije biti duži od tri mjeseca.

Ako se podaci ili isprave koje nedostaju odnose na carinsku vrijednost, carinarnica može, ako je to s obzirom na okolnosti neophodno, produljiti rok. Produljeni rok ne može biti dulji od tri mjeseca.

Ako se povlaštena carina primjenjuje na robu puštenu u slobodni promet u okviru količinskih kvota ili plafona ili u okviru povlaštenih mjera, carinarnica može odobriti uporabu kvote ili povlaštenog postupanja samo uz prilaganje isprave koja je uvjet za odobravanje kvote ili povlaštenog postupanja. Isprava mora biti u svakom slučaju priložena:

- prije nego li je kvota iskorištena, ili

- u drugim slučajevima, prije nego li se ponovno uvedu propisane carinske  stope.

Ako su isprave od kojih zavisi uporaba povlaštene carine priložene nadležnoj carinarnici, sukladno ovom članku, po isteku roka važenja povlaštene carinske stope, snižena stopa može se primijeniti ako je deklaracija za puštanje robe prihvaćena prije isteka roka važenja povlaštenih carinskih stopa.

Članak 136.

Prihvaćanje nepotpune deklaracije ne može spriječiti ili odgoditi puštanje robe deklarantu, osim ako za to ne postoje drugi razlozi. Iznimno od članka 125. ove Uredbe, carinarnica pušta robu deklarantu sukladno uvjetima iz ovog članka.

Ako naknadno prilaganje podataka ili isprava koje nisu bile priložene u trenutku prihvaćanja nepotpune deklaracije ne utječu na visinu uvozne carine, carinarnica će za tako deklariranu robu obračunati uvoznu carinu po redovitom postupku.

Ako je deklarant sukladno članku 133. podtočki 3. ove Ured­be naveo samo privremene podatke o vrijednosti robe, carinarnica će:

- obračunati iznos uvozne carine na osnovi tog navoda, te

- zahtijevati da deklarant priloži instrument osiguranja u visini razlike između  iznosa obračunatog na osnovi privremenih podataka i najvećeg mogućeg  iznosa uvozne carine koju bi trebalo obračunati za robu.

U drugim slučajevima od onih navedenih u stavku 3. ovog članka, kada naknadno prilaganje podataka ili isprava može utjecati na visinu uvozne carine koju treba obračunati za deklariranu robu, treba postupati u skladu sa sljedećim pravilima:

a) u slučaju kada bi se mogla radi naknadnog prilaganja podatka ili isprave  odobriti uporaba snižene carinske stope, carinarnica će:

 - obračunati uvoznu carinu koja se plaća po sniženoj stopi, te

 - zahtijevati da deklarant položi instrument osiguranja u visini razlike između iznosa obračunatog na osnovi podtočke 1. i iznosa uvozne carine koju bi trebalo obračunati za tu robu, ako bi se primijenila propisana carinska stopa;

b) u slučaju kada bi se moglo radi naknadnog prilaganja podataka ili isprava odobriti potpuno oslobođenje od plaćanja carine, carinarnica će zahtijevati polaganje instrumenta osiguranja u visini iznosa koji bi morao biti plaćen  ako bi se uvozna carina izračunala po propisanoj carinskoj stopi.

Bez obzira na moguće naknadne izmjene, deklarant može umjesto polaganja instrumenta u slučajevima iz stavka 3. i stavka 4. ovog članka zahtijevati da carinarnica odmah obračuna carinu u iznosu:

- ako se primjenjuje stavak 3. druga podtočka ili stavak 4. točka a) druga  podtočka ovog članka - iznos uvozne carine koja bi se obračunala na osnovi propisane carinske stope, ili

- ako se primjenjuje stavak 4. točka b) ovog članka iznos uvozne carine obračunatoj po propisanoj carinskoj stopi.

Članak 137.

Ako do proteka roka iz članka 135. ove Uredbe deklarant ne podnese podatke koji su potrebni za konačno utvrđivanje carinske vrijednosti robe ili ne podnese podatke ili isprave koji nedostaju, carinarnica će obračunati carinu u visini za koju je deklarant položio instrument osiguranja sukladno članku 136. ove Uredbe.

Članak 138.

Deklarant mora nepotpunu deklaraciju koju je carinarnica prihvatila sukladno člancima 133. do 136. ove Uredbe dopuniti ili uz suglasnost carinarnice zamijeniti potpunom carinskom deklaracijom koja udovoljava uvjetima iz članka 74. Carinskog zakona.

U slučaju kada se nepotpuna deklaracija zamjenjuje novom, kao datum za određivanje iznosa carine i primjenu drugih mjera za puštanje robe u slobodni promet uzima se datum prihvaćanja nepotpune deklaracije.

Odjeljak 2. Pojednostavnjeni postupak deklariranja

Članak 139.

Deklarant može na osnovi pisanog zahtjeva koji sadrži sve potrebne podatke, ishoditi odobrenje da pod uvjetima i na način propisan u člancima 140. i 141. ove Uredbe, za robu podnese deklaraciju za puštanje u slobodni promet u pojednostavnjenom obliku.

Pojednostavnjena deklaracija može biti u obliku:

a) nepotpune carinske deklaracije, podnesene na obrascu JCD, ili

b) trgovačke ili druge isprave, koji su navedeni u pisanom zahtjevu deklaranta za puštanje robe u slobodni promet.

Pojednostavnjena deklaracija mora sadržati podatke potrebne za prepoznavanje robe.

Pisani zahtjev iz stavka 2. točke b) ovog članka može nadomjestiti opći zahtjev koji važi za sve u određenom razdoblju započete postupke za puštanje robe u slobodni promet. U tom slučaju mora u ispravi iz stavka 2. točke b) biti jasno naznačeno opće odobrenje izdano sukladno ovom stavku.

Pojednostavnjenoj deklaraciji moraju biti priložene sve isprave o kojima ovisi puštanje u slobodni promet. Iznimno, deklaraciji ne moraju biti priložene isprave ako su ispunjeni uvjeti iz članka 134. stavka 2. ove Uredbe.

Ovaj članak ne utječe na primjenu članka 159. ove Uredbe.

Članak 140.

Pojednostavnjeni postupak deklariranja iz članka 139. može se odobriti ako je omogućena učinkovita kontrola poštivanja ograničenja i zabrana, te kontrola drugih propisa koji se odnose na puštanje robe u slobodni promet.

Odobrenje se neće dati:

a) podnositelju zahtjeva koji je višekratno kršio carinske propise, ili

b) podnositelju zahtjeva koji deklarira robu za puštanje u slobodni promet samo povremeno.

Odobrenje se neće dati podnositelju zahtjeva koji nastupa za račun druge osobe koja deklarira robu za puštanje u slobodni promet samo povremeno.

Ako po izdavanju odobrenja nastupe okolnosti iz stavka 2. ovog članka, odobrenje se može ukinuti.

Članak 141.

U odobrenju iz članka 139. ove Uredbe treba odrediti:

a) carinarnicu ili carinarnice koje su nadležne za prihvaćanje    pojednostavnjenih deklaracija,

b) sadržaj i oblik pojednostavnjenih deklaracija,

c) vrste roba na koje se pojednostavnjene deklaracije odnose i podatke, koje pojednostavnjene deklaracije moraju sadržati radi prepoznavanja robe,

d) instrumente osiguranja, te

e) oblik i sadržaj dopunske deklaracije, rok u kojem treba podnijeti  dopunsku carinsku deklaraciju, kao i carinarnicu nadležnu za prihvaćanje dopunske carinske deklaracije.

Odjeljak 3. Deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa

Članak 142.

Carinska uprava - Središnji ured može sukladno člancima 143. do 145. ove Uredbe dati odobrenje za deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa osobi koja zahtijeva da se postupak puštanja robe u slobodni promet izvrši u njenim prostorima ili na drugim mjestima koje odobri carinarnica. Pisani zahtjev mora sadržavati sve potrebne podatke za odobravanje pojednostav­njenja i odnositi se na sljedeće slučajeve:

a) ako se zahtijeva za robu koja je prije puštanja u slobodni promet bila u  carinskom postupku provoza u okviru kojega je bilo podnositelju zahtjeva izdano odobrenje za uporabu pojednostavnjenih formalnosti pri odredišnoj carinarnici u provoznom postupku, sukladno člancima 446. do 449. ove Uredbe,

b) ako se zahtijeva za robu koja je prije puštanja u slobodni promet bila u carinskom postupku s gospodarskim učinkom osim slučajeva iz članka 159. ove Uredbe,

c) ako se zahtijeva za robu koja je nakon što je podnesena carinarnici sukladno članku 52. Carinskog zakona, prevezena u te prostore u skladu s  provoznim carinskim postupkom, u drugim slučajevima od onih navedenih  u točki a) ovog članka, te

d) ako se zahtijeva za robu koja je unesena u carinsko područje, ali za nju ne postoji obveza podnošenja sukladno članku 53. Carinskog zakona.

Članak 143.

Odobrenje iz članka 142. ove Uredbe Carinska uprava - Središnji ured može dati ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

a) knjigovodstvo podnositelja zahtjeva omogućava carinarnici učinkovitu kontrolu, kao i naknadnu kontrolu,

b) omogućena je učinkovita kontrola uvoznih ili izvoznih zabrana ili ograničenja kao i drugih mjera za puštanje robe u slobodni promet.

Odobrenje se neće dati:

a) podnositelju zahtjeva koji je višekratno kršio carinske propise, ili

b) podnositelju zahtjeva koji deklarira robu za puštanje u slobodni promet samo povremeno.

Članak 144.

Iznimno od članka 10. Carinskog zakona, Carinska uprava - Središnji ured može odlučiti da dano odobrenje ne ukida, ako neizvršenje obveze nema stvarnih posljedica na pravilnu uporabu pojednostavnjenja.

Carinska uprava će odobrenje ukinuti, ako su nastupile neke od okolnosti iz članka 143. stavka 2. ove Uredbe.

Članak 145.

U svrhu kontrole pravilnosti obavljanja pojednostavnjenja deklariranja, korisnik odobrenja iz članka 142. ove Uredbe mora:

a) u slučajevima iz članka 142. točke a) i točke c) ove Ured­be:

 1. ako se roba pušta u slobodan promet po prispijeću na mjesto određeno u  te svrhe:

 - u obliku i na način određen u odobrenju pravodobno obavijestiti  carinarnicu o prispijeću robe kako bi mu roba mogla biti puštena i

 - upisati robu u svoje knjigovodstvo.

 2. ako je roba prije puštanja u slobodni promet bila u privremenom smještaju sukladno članku 62. Carinskog zakona, prije proteka roka iz  članka 61. Carinskog zakona:

 - u obliku i na način određen u odobrenju obavijestiti carinarnicu o svojem zahtjevu da se roba pusti u slobodni promet kako bi mu roba  mogla biti puštena, te 

 - upisati robu u svoje knjigovodstvo;

 b) u slučajevima iz članka 142. točke b) ove Uredbe:

 - u obliku i na način određen u odobrenju obavijestiti carinarnicu o svojem zahtjevu da se roba pusti u slobodni promet kako bi mu roba mogla biti  puštena, te

 - upisati robu u svoje knjigovodstvo.

Obavijest iz prve podtočke ove točke nije potrebna ako je roba koja bi se puštala u slobodni promet prethodno bila u postupku carinskog skladištenja u skladištu tipa D.

c) u slučaju iz članka 142. točke d) ove Uredbe po prispijeću robe na mjesto  određeno u te svrhe:

 - upisati robu u svoje knjigovodstvo,

d) od trenutka upisa robe u knjigovodstvo dati carinarnici na raspolaganje sve isprave čije je podnošenje potrebno radi provođenja propisa koji se odnose na puštanje robe u slobodni promet.

Pod uvjetom da to ne utječe na kontrolu obavljanja pojednostavnjenja deklariranja, Carinska uprava - Središnji ured može:

a) dopustiti korisniku odobrenja da najavi carinarnici prispijeće robe iz stavka 1. točke a) ili točke b) ovog članka neposredno pred njezino prispijeće,

b) dopustiti, ako to opravdava vrsta robe i oblik uvoza, da korisnik odobrenja ne obavještava carinarnicu o svakom prispijeću robe ako korisnik odobrenja  carinarnici dostavi sve podatke potrebne za mogući pregled robe.

U slučaju iz stavka 2. točke b) ovog članka knjigovodstveni se upis robe smatra kao puštanje robe.

Upis u knjigovodstvo iz stavka 1. točaka a), b) i c) ovoga članka može se nadomjestiti kakvim drugim oblikom koji daje jednako jamstvo i koji odobri Carinska uprava - Središnji ured. Upis mora sadržavati datum i podatke potrebne za prepoznavanje robe.

Članak 146.

Odobrenje iz članka 142. ove Uredbe mora sadržavati sve uvjete u svezi s obavljanjem pojednostavnjenja, a naročito:

a) podatke o robi na koju se odnosi,

b) oblik obveza iz članka 145. ove Uredbe i podatke o osiguranju koje osoba treba položiti,

c) rok u kojem treba podnijeti dopunsku carinsku deklaraciju i pri kojoj carinarnici, te

d) oblik i sadržaj dopunske deklaracije, te uvjete pod kojima treba za robu podnijeti opću, periodičnu ili rekapitulativnu deklaraciju .

Poglavlje 3. Deklaracije za carinske postupke s gospodarskim učinkom

Odjeljak 1. Početak carinskog postupka s gospodarskim učinkom

Pododjeljak 1. Početak postupka carinskog skladištenja

Odsjek A. Nepotpune deklaracije

Članak 147.

Nepotpunu deklaraciju za početak postupka carinskog skladištenja koja ne sadrži sve propisane podatke, carinarnica može prihvatiti ako takva deklaracija sadrži barem one podatke koji su potrebni za prepoznavanje robe obuhvaćenu takvom deklaracijom, uključujući količinu robe.

U svezi s nepotpunom deklaracijom iz stavka 1. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju članci 134., 135. i 138. ove Uredbe.

Odsjek B. Pojednostavnjeni postupak deklariranja

Članak 148.

Carinska uprava može na osnovi zahtjeva deklaranta odobriti da se po podnošenju robe carinarnici i u skladu s uvjetima i na način propisan u članku 151. ove Uredbe, podnese carinska deklaracija za početak postupka carinskog skladištenja na pojednostavnjen način.

Pojednostavnjeni postupak deklariranja može biti u obliku podnošenja:

- nepotpune carinske deklaracije iz članka 147. ove Uredbe ili

- trgovačke ili druge isprave uz pisani zahtjev deklaranta za unos robe u carinsko skladište.

Nepotpuna deklaracija i druge isprave iz stavka 2. ovog članka moraju sadržati barem podatke iz članka 147. stavka 1. ove Uredbe.

Članak 149.

Ako se pojednostavnjeni postupak deklariranja koristi za početak postupka skladištenja robe u carinskom skladištu tipa D, pojednostavnjena deklaracija mora sadržati također:

a) detaljne podatke o vrsti robe koji omogućavaju ispravno i nedvosmisleno  određivanje tarifnog stavka u Carinskoj tarifi, te

b) carinsku vrijednost robe.

Članak 150.

Pojednostavnjeni postupak deklariranja ne može se koristiti za:

- početak postupka carinskog skladištenja pri unosu robe u carinsko skladište  tipa F ili

- početak postupka carinskog skladištenja pri unosu domaćih poljoprivrednih  proizvoda u carinsko skladište bilo kojeg tipa.

Pri pojednostavnjenom postupku deklariranja iz članka 148. stavka 2. druge podtočke ove Uredbe, za početak postupka carinskog skladištenja u carinskom skladištu tipa B nije moguće koristiti trgovačke isprave. Ako neka druga isprava ne sadrži podatke, koji se u JCD upisuju u polje 1. (drugi podpolje), 3,­ 5,­ 14,­ 19,­ 26­, 31, 32, 37, 38, 49 i 54, te podatke treba posebno priložiti.

Članak 151.

Pisani zahtjev iz članka 148. ove Uredbe mora sadržati sve podatke potrebne za izdavanje odobrenja.

Ako okolnosti slučaja to dopuštaju može se višekratni pisani zahtjev iz članka 148. stavka 2. podtočke druge ove Uredbe nadomjestiti općim zahtjevom za obavljanje ovog postupka u određenom vremenskom razdoblju.

U slučaju iz stavka 2. ovog članka podnosi se zahtjev sukladno člancima 175. do 183. ove Uredbe, koji mora biti priložen zahtjevu za otvaranje carinskog skladišta ili kao zahtjev za izmjenu ili dopunu već izdanog odobrenja za otvaranje carinskog skladišta. Zahtjev se podnosi carinarnici koja je izdala odobrenje za otvaranje carinskog skladišta.

Carinska uprava - Središnji ured izdaje odobrenje iz članka 148. ove Uredbe samo u slučaju ako nije ugroženo pravilno obavljanje postupka carinskog skladištenja.

Odobrenje nije moguće izdati:

a) ako podnositelj zahtjeva ne nudi dovoljno jamstvo za pravilno obavljanje postupka carinskog skladištenja,

b) podnositelju zahtjeva koji je višekratno kršio carinske propise, ili

c) podnositelju zahtjeva koji deklarira robu za početak postupka carinskog skladištenja samo povremeno.

Iznimno od članka 10. Carinskog zakona odobrenje se može ukinuti ako nastupe okolnosti iz stavka 5. ovog članka.

Članak 152.

Odobrenje iz članka 148. ove Uredbe mora sadržati sve uvjete za obavljanje pojednostavnjenja deklariranja uključujući i podatke o:

a) carinarnici ili carinarnicama pri kojima se može podnijeti carinska deklaracija za početak postupka carinskog skladištenja,

b) obliku i sadržaju pojednostavnjene deklaracije.

Odsjek C. Deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa

Članak 153.

Carinska uprava - Središnji ured izdaje odobrenje za deklariranje robe na osnovi knjigovodstvenih zapisa sukladno uvjetima i na način propisan u stavku 2. ovoga članka i u člancima 154. i 155. ove Uredbe.

Carinska uprava - Središnji ured ne može odobriti da se roba deklarira na osnovi knjigovodstvenih zapisa, ako se roba unosi u carinsko skladište tipa B ili F ili ako se u carinsko skladište bilo kojega tipa unose domaći poljoprivredni proizvodi.

Ako Carinska uprava - Središnji ured odobri da se roba deklarira na osnovi knjigovodstvenih zapisa, za izdavanje odobrenja i provođenja pojednostavnjenog postupka deklariranja odgova­raju­će se primjenjuje članak 151. ove Uredbe.

Članak 154.

Korisnik odobrenja mora, radi provedbe propisane kontrole od strane carinarnice, po prispijeću robe na mjesto navedeno u odobrenju:

a) odmah izvijestiti nadležnu carinarnicu o prispijeću robe, u obliku i na način  koji odredi carinarnica,

b) odmah upisati robu u knjigovodstvo, te

c) dati nadležnoj carinarnici na raspolaganje sve isprave kojih je prilaganje  potrebno za puštanje robe u postupak.

Knjigovodstveni zapis robe iz stavka 1. točke b) ovog članka mora sadržati barem one podatke koji su potrebni da bi se utvrdio trgovinski opis robe i njezine količine.

Članak 145. stavak 2. i 3. ove Uredbe odgovarajuće se primjenjuju u slučajevima iz ovoga članka.

Članak 155.

Odobrenje iz članka 153. stavka 1. ove Uredbe mora sadržati sve uvjete za provođenje pojednostavnjenog postupka deklariranja, a naročito vrstu robe na koju se odnosi pojednostavnjene, vrstu obveze iz članka 154. i trenutak prepuštanja robe.

Pododjeljak 2. Početak postupka unutarnje proizvodnje, postupka prerade pod  carinskim nadzorom i postupka privremenog uvoza

Odsjek A. Nepotpune deklaracije

Članak 156.

Deklaraciju za početak carinskog postupka unutarnje proiz­vodnje, postupka prerade pod carinskim nadzorom i postupka pri­vremenog uvoza, carinarnica nadležna za početak carinskog postupka može, na osnovi pisanog zahtjeva deklaranta, prihvatiti ako ne sadrži sve propisane podatke, ali mora sadržati barem one po­datke koji se upisuju u polja. 14, 21, 31, 33, 37, 40 i 54 JCD, a u polju 44 treba upisati broj odobrenja ili zahtjeva, ako se primjenjuje članak 227. ove Uredbe.

Za primjenu ovog članka odgovarajuće se primjenjuju članci 134., 135. i 138. ove Uredbe.

Ako se u postupku unutarnje proizvodnje primjenjuje sustav povrata plaćene carine, odgovarajuće se primjenjuje članak 136. i 137. ove Uredbe.

Odsjek B. Pojednostavnjeni postupak deklariranja i deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa

Članak. 157.

Odredbe članaka 139. do 146. ove Uredbe odgovarajuće se primjenjuju za izdavanje odobrenja za uporabu pojednostavnjenog postupka deklariranja i deklariranja na osnovi knjigovodstvenih zapisa u slučaju deklariranja robe za početak postupka unutarnje proizvodnje, postupka prerade pod carinskim nadzorom ili privremenog uvoza.

Pododjeljak 3. Početak postupka vanjske proizvodnje

Članak 158.

Za pojednostavnjenja u svezi s carinskim deklaracijama za početak postupka vanjske proizvodnje odgovarajuće se primjenjuju članci 160. do 168. ove Uredbe.

Odjeljak 2. Završetak postupka s gospodarskim učinkom

Članak 159.

Za završetak postupka s gospodarskim učinkom, osim postupka vanjske proizvodnje i carinskog skladištenja, može se odobriti uporaba pojednostavnjenih postupaka predviđenih za puštanje u slobodni promet, izvoz ili ponovni izvoz. U slučaju ponovnog izvoza odgovarajuće se primjenjuju članci 160. do 168. ove Uredbe.

Za završetak postupka vanjske proizvodnje mogu se odobriti pojednostavnjenja predviđena za puštanje robe u slobodni promet. Pri tome se odgovarajuće primjenjuju članci 133. do 136. ove Uredbe.

Za završetak postupka carinskog skladištenja može se odobriti pojednostavnjenje predviđeno za puštanje robe u slobodni promet, za izvoz ili ponovni izvoz.

Bez obzira na stavak 3. ovog članka:

a) za robu koja je bila unesena u carinsko skladište tipa F nije moguće odobriti niti jedno od predviđenih pojednostavnjenja,

b) za robu koja je bila unesena u carinsko skladište tipa B može se odobriti  upotreba nepotpunih deklaracija i pojednostavnjeni postupak deklariranja,

c) izdavanje odobrenja za otvaranje carinskog skladišta tipa D uključuje također odobrenje za deklariranje robe na osnovi knjigovodstvenih zapisa za  puštanje robe u slobodni promet. Ovo se pojednostavnjenje ne može odobriti, ako podnosilac zahtjeva želi na takav način završiti postupak s  robom za koju se osnov za određivanje uvozne carine ne može provjeriti  bez pregleda robe. U tom slučaju može se odobriti drugi postupak koji   uključuje podnošenje robe carinarnici, te

 d) za završetak postupka za domaće poljoprivredne proizvode nije moguće odobriti ni jedno od predviđenih pojednostav­njenja.

Poglavlje 4. Deklaracije za izvoz

Članak 160.

Postupci koje treba obaviti pri carinarnici izvoza i koji su propisani u članku 404. ove Uredbe mogu se pojednostaviti sukladno odredbama ovog poglavlja.

Odredbe članka 405. i članka 408. ove Uredbe primjenjuju se i za ovo poglavlje.

Odjeljak 1. Nepotpune deklaracije

Članak 161.

Carinarnica može na osnovi zahtjeva deklaranta prihvatiti carinsku deklaraciju za izvoz robe i u slučaju kada deklaracija ne sadrži sve propisane podatke, ali mora sadržati barem sljedeće podatke:

a) podatke koji se upisuju u polje 1. (druga i treća podjela),     2, 14, 17, 31, 33, 38, 44 i 54 JCD,

b) sve podatke koji su potrebni za primjenu posebnih mjera poljoprivredne politike ili obračun izvozne carine, ako je roba predmet posebnih mjera politike ili podliježe plaćanju izvozne carine, te

c) sve druge podatke koji su potrebni da bi se roba mogla prepoznati, da bi se  mogli primijeniti propisi koji se odnose na njezin izvoz ili da se odredi iznos  mogućeg osiguranja koje se zahtijeva prije izvoza robe.

Bez obzira na stavak 1. točku a) ovog članka carinarnica može odobriti deklarantu da ne popuni polje 17. i 33. JCD, ako:

a) deklarant izjavi da roba na koju se deklaracija odnosi nije predmet izvoznih  zabrana ili ograničenja i

b) carinarnica ne sumnja u točnost izjave iz točke 1. ovog stavka i ako

c) opis robe u deklaraciji omogućava točno i nedvosmisleno raspoređivanje robe u Carinsku tarifu.

Primjerak broj 3. JCD mora u polju 44. sadržati navod: ”Pojednostavnjeni izvoz”.

Za izvoznu deklaraciju ispunjenu sukladno ovom članku odgovarajuće se primjenjuju članci 134. do 138. ove Uredbe.

Članak 162.

Ako se primjenjuje članak 402. ove Uredbe, dopunska ili nadomjesna deklaracija može se podnijeti carinarnici koja je mjesno nadležna prema sjedištu izvoznika. Ako proizvođač ima sjedište na području druge carinarnice, dopunska carinska deklaracija može se podnijeti carinarnici koja je mjesno nadležna prema sjedištu proizvođača.

U slučaju iz prethodnog stavka carinarnica koja je prihvatila nepotpunu deklaraciju poslat će primjerke 1. i 2. JCD carinarnici kojoj će biti podnesena dopunska ili nadomjesna carinska deklaracija.

Odjeljak 2. Pojednostavnjeni postupak deklariranja

Članak 163.

Na osnovi pisanog zahtjeva deklaranta koji sadrži sve potrebne podatke za izdavanja odobrenja, Carinska uprava može odobriti da uz podnošenje robe carinarnici deklarant podnese carinsku deklaraciju za izvoz robe na pojednostavnjen način. Pri određivanju uvjeta za pojednostavnjeni postupak deklariranja odgovarajuće se primjenjuju članci 140. i 141. ove Uredbe.

Osim u slučajevima iz članka 168. ove Uredbe, pojednostavnjena deklaracija podnosi se na obrascu JCD koji sadrži sve podatke potrebne za prepoznavanje robe. Odgovarajuće se primjenjuje članak 161. stavak 3. i stavak 4. ove Uredbe.

Odjeljak 3. Deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa

Članak 164.

Na osnovi pisanog zahtjeva Carinska uprava - Središnji ured može odobriti deklariranje robe za izvoz na osnovi knjigovodstvenih zapisa sukladno uvjetima iz stavka 2. ovog članka, osobi koja želi izvesti izvozne postupke u svojim prostorima ili na drugom mjestu koje je odobrila Carinska uprava - Središnji ured (u nastavku: ovlašteni izvoznik).

Na postupak davanja odobrenja iz stavka 1. ovoga članka, odgovarajuće se primjenjuju članci 143. i 144. ove Uredbe.

Članak 165.

Da bi carinarnici omogućio kontrolu provedbe dozvoljenog postupka, ovlašteni izvoznik mora prije iznošenja robe iz prostora ili mjesta navedenog u članku 164. ove Uredbe:

a) pravodobno izvijestiti nadležnu carinarnicu o micanju robe u obliku i na način određen u odobrenju sa svrhom da mu se roba pusti,

b) upisati robu u knjigovodstvo. Takav upis može nadomjestiti drugi postupak  koji daje jednako jamstvo i koji odobri carinarnica. Upis mora sadržavati  datum, vrijeme kad je obavljen i podatke koji su potrebni za prepoznavanje  robe, te

c) dati nadležnoj carinarnici na raspolaganje sve isprave potrebne za primjenu  propisa o izvozu robe.

U opravdanim slučajevima, kad je to potrebno radi vrste robe i učestalosti izvoznog postupka, carinarnica može ovlaš­te­nog izvoznika osloboditi obveze pravodobnog izvještavanja carinarnice sukladno stavku 1. podtočki a) ovoga članka. U tom slu­čaju ovlašteni izvoznik dužan je carinarnici dati na raspolaganje sve podatke koji su potrebni za mogući pregled robe.

U slučaju iz stavka 2. ovog članka knjigovodstveni zapis o robi smatra se kao puštanje robe.

Članak 166.

Za nadzor i kao dokaz da je roba stvarno napustila carinsko područje, koristi se primjerak broj 3. JCD.

U odobrenju za uporabu pojednostavnjenja mora biti određeno da li treba primjerak broj 3. JCD unaprijed ovjeriti.

Ovjera iz stavka 2. ovoga članka provodi sa na jedan od sljedećih načina:

a) carinarnica, određena u odobrenju unaprijed ovjerava i potpisuje polje A  JCD, ili

b) ovlašteni izvoznik, po carinarnici opunomoćen da ovjerava deklaraciju; ovjera deklaracije obavlja se pečatom.

Sadržaj i oblik pečata iz stavka 3. ovoga članka propisuje ministar financija. Otisak pečata može na propisanom obrascu biti otisnut i unaprijed, ako je tiskar obrasca dobio za to odobrenje Carinske uprave - Središnjeg ureda.

Prije otpreme robe, ovlašteni izvoznik mora:

a) izvršiti obveze iz članka 165. ove Uredbe,

b) u polje 44. na primjerku broj 3. JCD navesti redni broj i datum upisa robe u  knjigovodstvo.

Primjerak broj 3. JCD mora pored navoda u polju 44. sadržati također:

a) broj odobrenja,

b) navod: “Pojednostavnjeni izvoz”.

Članak 167.

U odobrenju iz članka 164. ove Uredbe treba odrediti sve uvjete za provedbu pojednostavnjenja, a naročito:

a) robu na koju se pojednostavnjenje odnosi,

b) način postupanja iz članka 165. ove Uredbe,

c) trenutak puštanja robe,

d) sadržaj primjerka broj 3. JCD i način njegovog potvrđivanja, te

e) postupak podnošenja dopunske deklaracije i rok u kojem mora biti podnesena.

Odobrenje mora sadržavati obvezu ovlaštenog izvoznika da će poduzeti potrebne mjere za osiguranje čuvanja posebnoga pečata ili obrazaca koji sadrže unaprijed otisnut pečat izvozne carinarnice ili otisak posebnoga pečata.

Odjeljak 4. Zajedničke odredbe za drugi i treći odjeljak ovog poglavlja

Članak 168.

Umjesto JCD, Carinska uprava može odobriti da deklarant koristi trgovačku ili drugu ispravu ili drugog nositelja podataka ako takva isprava ili nositelj podataka sadrži:

a) podatke koji omogućavaju prepoznavanje robe,

b) navod “Pojednostavnjen izvoz”, te

c) zahtjev za izvoz.

Zahtjev iz točke c) stavka 1. ovog članka može nadomjestiti opći zahtjev koji vrijedi za sve u određenom razdoblju započete, izvozne postupke. U tom slučaju u ispravi ili drugom nositelju podataka iz stavka 1. ovog članka mora biti jasno označeno odobrenje na osnovi kojeg se prihvaća opći zahtjev sukladno ovom stavku.

Trgovačka ili druga isprava se koristi kao dokaz o stvarnom iznosu robe iz carinskog područja, jednako kao primjerak broj 3. JCD. Ako Carinska uprava - Središnji ured odobri uporabu drugog nositelja podataka mora u isto vrijeme odrediti na koji će se način potvrditi da je roba stvarno iznesena iz carinskog područja.

DIO III. CARINSKI DOPUŠTENO POSTUPANJE ILI UPORABA

GLAVA I. PUŠTANJE U SLOBODNI PROMET

Poglavlje 1. Opća odredba

Članak 169.

Ako je domaća roba bila izvezena sa ATA karnetom sukladno članku 409. ove Uredbe, može se pustiti u slobodni promet na osnovi ATA karneta.

U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, carinarnica u kojoj je roba puštena u slobodni promet mora:

a) provjeriti podatke iz polja A do G kupona ponovnoga uvoza,

b) ispuniti talon i polje H kupona ponovnoga uvoza, te

c) zadržati kupon ponovnoga uvoza.

Ako se formalnosti za završetak privremenoga izvoza domaće robe obavljaju u drugoj carinarnici od one preko koje je roba bila unesena u carinsko područje, roba se od ulazne do odredišne carinarnice, gdje će biti puštena u slobodni promet, prevozi bez dodatnih formalnosti.

Poglavlje 2. Uporaba jedinstvene carinske stope

Članak 170.

Jedinstvena carinska stopa se sukladno članku 20. stavku 2. Carinskog zakona može primijeniti na nekomercijalnu robu čija vrijednost ne prelazi 5. 000 kuna.

Članak 171.

Jedinstvena carinska stopa od 10% ne može se primijeniti na duhan, duhanske proizvode, alkohol, alkoholna pića, pogonsko gorivo i parfeme.

Članak 172.

Ako putnik ili primatelj pošiljke zahtijeva da se roba carini po stopi koja je za nju propisana u Carinskoj tarifi, propisane se stope primjenjuju za svu robu ili za cijelu pošiljku.

GLAVA II. CARINSKI POSTUPCI S GOSPODARSKIM UČINKOM

Poglavlje 1. Opće odredbe

Odjeljak 1. Definicije

Članak 173.

U primjeni odredaba koje uređuju carinske postupke s gospodarskim učinkom niže navedeni izrazi imaju sljedeće značenje:

a) “nadzorna carinarnica” je carinarnica koja izdaje odobrenje za provedbu  nadzora postupka s gospodarskim učinkom;

b) “carinarnica početka postupka” je carinarnica koja je u odobrenju označena  za prihvat carinskih deklaracija za početak postupka ili postupaka sa gospodarskim učinkom;

c) “carinarnica završetka postupka” je carinarnica označena u odobrenju za  prihvat carinskih deklaracija, na osnovi kojih se za robu, za koju je bio započet postupak s gospodarskim učinkom, odredi drugo carinski dopušteno  postupanje ili uporaba;

d) “ovlaštena carinarnica” je carinarnica odnosno carinar­ni­ce koje Carinska uprava - Središnji ured ovlasti za prijem carin­skih deklaracija kojima se traži odobrenje carinskog postupka s gospodarskim učinkom.

Članak 174.

Ako ovom Uredbom nije drugačije određeno, za donošenje odobrenja i druge postupke u svezi odobrenja za carinske postupke s gospodarskim učinkom nadležna je carinarnica, koja je mjesno ovlaštena obzirom na mjesto, gdje podnositelj zahtjeva ili osoba za račun koje se zahtjev podnosi ima svoje sjedište.

Odjeljak 2. Postupak donošenja odobrenja za uporabu postupka

Članak 175.

Ne isključujući stavak 3. ovog članka i članke 238., 316., 351. i 384. ove Uredbe, zahtjev za izdavanje odobrenja uporabe carinskog postupka s gospodarskim učinkom, uključujući zahtjev za otvaranje carinskog skladišta (u daljnjem tekstu: zahtjev), popunjava se u pisanom obliku.

Zahtjevi iz stavka 1. ovog članka podnose se na obrascu, koji propisuje ministar financija. Podnositelj zahtjeva mora u zahtjevu navesti sve podatke koji su potrebni za donošenje odobrenja, te ga datirati i potpisati.

Ako carinarnica smatra da podaci u zahtjevu nisu potpuni odnosno dovoljni za donošenje odobrenja, može zahtijevati da se podnesu dopunski podaci.

Podnositelj zahtjeva mora uz zahtjev iz stavka 1. ovog članka priložiti sve isprave i dokaze potrebne za donošenje odobrenja. Isprave moraju biti podnesene u izvorniku ili u duplikatu izvornika. Navedene isprave su sastavni dio zahtjeva u kojem se mora označiti broj priloženih isprava.

Carinarnica može dopustiti izmjenu ili produženje pojedinog odobrenja na osnovi pisanog zahtjeva korisnika odobrenja, s tim da zahtjev za izmjenu ili produženje odobrenja mora sadržavati podatke iz prethodnog odobrenja.

Zahtjev koji ne sadrži sve podatke i uvjete određene u stavku 1. do 3. ovog članka kao i zahtjev koji nije podnesen u skladu sa odredbama članaka 189., 226., 311., 346. i 374., odbacit će se kao nepotpun, osim ako se ne radi o nekom od slučajeva pojednostavnjenja predviđenih člancima 238., 316., 351. i 384. ove Uredbe.

Članak 176.

Smatra se da je podnositelj zahtjeva podnošenjem potpisanog zahtjeva izrazio volju da izvede zahtijevani postupak.

Podnositelj zahtjeva odgovoran je za:

a) točnost podataka, koje navodi u zahtjevu;

b) vjerodostojnost isprava i dokaza, koje je priložio uz zahtjev, te za

c) poštivanje svih obveza, koje proizlaze iz odobrenja pojedinog  carinskog postupka.

Članak 177.

Ovlaštena carinarnica mora prije donošenja odobrenja provjeriti da li su za njegovo donošenje ispunjeni svi propisani uvjeti.

Odobrenje se ne može donijeti ako je zahtjev nepotpun sukladno članku 175. stavak 6. ove Uredbe.

Članak 178.

Ne isključujući članke 238., 316., 351. i 384. ove Uredbe, odobrenje za primjenu carinskog postupka s gospodarskim učinkom sukladno članku 68. stavak 2. Carinskog zakona (uključujući odobrenje za otvaranje carinskog skladišta), donosi se na obrascu koji propiše ministar financija.

Podnositelja zahtjeva mora se obavijestiti da je odobrenje izdato.

Carinarnica donosi odobrenje za svaki pojedini početak postupka s gospodarskim učinkom ili donosi opće odobrenje za podnošenje carinskih deklaracija za postupak s gospodarskim učinkom u određenom razdoblju.

Ne isključujući stavak 1. ovog članka, u slučaju produženja ili izmjene odobrenja na temelju članka 175. ove Uredbe, carinarnica može odlučiti o izmjenama pojedinih dijelova odobrenja unošenjem službene zabilješke u postojeće odobrenje ili donošenjem novog odobrenja.

Članak 179.

Smatra se da podnositelj zahtjeva ima sjedište u carinskom području, ako je u Republici Hrvatskoj upisan u sudski registar ili drugu propisanu evidenciju.

Fizička osoba - podnositelj zahtjeva mora dokazati stalno prebivalište u carinskom području s javnom ispravom iz koje je moguće utvrditi njezin identitet i prebivalište.

Kao jamstva iz članka 98. Carinskog zakona smatraju se u prvom redu:

a) pouzdanost podnositelja zahtjeva u izvođenju carinskih postupaka;

b) vođenje evidencija i knjiga, koje su važne za carinski nadzor i  kontrolu u obliku i na način, koji je prihvatljiv za carinarnicu;

c) izvođenje proizvodnih postupaka i vođenje skladišta na takav način,  da je carinarnici omogućen uvid u izvedbu carinskog postupka;

d) podnošenje odgovarajućeg instrumenta osiguranja, ako nije određeno da se podnositelja zahtjeva može osloboditi te obveze;

e) ispunjavanje uvjeta za elektronsku razmjenu podataka.

Članak 180.

Ako za robu, za koju se traži neki od postupaka s gospodarskim učinkom, moraju biti ispunjeni posebni uvjeti određeni nekim drugim propisom, podnositelj zahtjeva mora dokazati da su ispunjeni ti uvjeti.

Ako je propisima iz stavka 1. ovog članka određeno, da se određena vrsta robe može koristiti tek po dobivanju odobrenja ovlaštenog tijela, podnositelj zahtjeva mora dokazati da ispunjava uvjete iz stavka 1. ovog članka prilaganjem tog odobrenja.

Članak 181.

Carinarnica će odbiti izdavanje odobrenja ako nije ispunjen neki od propisanih uvjeta za odobrenje zahtijevanog postupka s gospodarskim učinkom.

Rješenje iz stavka 1. ovog članka donosi se u skladu sa člancima 6. i 7. Carinskog zakona.

Članak 182.

Carinarnica mora pohraniti podnesene zahtjeve i priloge zajedno s duplikatima donesenih odobrenja i drugih rješenja.

Carinarnica mora isprave iz stavka 1. ovog članka držati pohranjene najmanje:

- 3 godine od posljednjeg dana kalendarske godine, u kojoj je odobrenje prestalo važiti, odnosno

- u slučaju odobrenja za poslovanje carinskog skladišta, tri godine od posljednjeg dana kalendarske godine, u kojoj je odobrenje bilo ukinuto.

U slučaju kada je zahtjev odbijen ili je odobrenje ukinuto odnosno poništeno, carinarnica mora isprave iz stavka 1. ovog članka držati pohranjene najmanje tri godine od posljednjeg dana kalendarske godine, u kojoj je zahtjev odbijen ili je odobrenje ukinuto odnosno poništeno.

Članak 183.

Korisnik odobrenja i sve druge osobe na koje se odobrenje odnosi, moraju svoj izvod odobrenja i sve druge isprave, koje se odnose na izvedbu odobrenog postupka, pohraniti u skladu sa člankom 17. Carinskog zakona na istom mjestu.

Ako carinarnica pri provedbi kontrole utvrdi, da isprave nisu pohranjene u skladu s stavkom 1. ovog članka, a korisnik odobrenja unatoč opetovanom pozivu ne stavi isprave na raspolaganje, carinarnica može poduzeti odgovarajuće mjere, uključujući mogućnost ukidanja odobrenja.

Poglavlje 2.  Postupak carinskog skladištenja

Odjeljak 1.  Općenito

Pododjeljak 1. Vrste skladišta

Članak 184.

U okviru postupka carinskog skladištenja roba se može smjestiti u jedno od sljedećih carinskih skladišta:

a) javno skladište, u kojem je posjednik carinskog skladišta odgovoran za obveze iz članka 113. Carinskog zakona (tip A);

b) javno skladište, u kojem svaki korisnik skladišta odgovara za obveze iz članka 113. stavak 1. točke a) i b) Carinskog zakona u skladu sa člankom 114. stavkom 1. Carinskog zakona (tip B);

c) privatno skladište, u kojem je posjednik skladišta ujedno korisnik skladišta, ali nije nužno da je i vlasnik robe koja se smješta u skladište (tip C);

d) privatno skladište, u kojem je posjednik skladišta ujedno korisnik skladišta, ali nije nužno da je i vlasnik robe koja se smješta u skladište, a u kojem se  može primijeniti članak 122. stavak 3. i 4. Carinskog zakona (tip D).

Carinsko skladište tipa D može se odobriti za slučajeve prodaje na malo osobama iz članka 190. ove Uredbe.

Ako to provedba mjera carinskog nadzora dopušta, u okviru skladišta iz stavka 2. ovoga članka mogu se ustrojiti izdvojena prodajna mjesta za maloprodaju robe korisnicima iz članka 190. stavak 5. ove Uredbe.

Postupak carinskog skladištenja može se provoditi i u privatnom skladištu iz članka 111. stavka 3. Carinskog zakona, kada je posjednik skladišta ujedno korisnik skladišta, ali nije nužno da je i vlasnik robe, na način, koji dozvoljava smještaj robe korisniku odobrenja u skladišnim prostorima iz članka 110. stavka 3. Carinskog zakona (tip E).

Kao slučajevi iz članka 110. stavka 3. Carinskog zakona smatraju se u prvom redu oni slučajevi, kada je poseban prostor potreban zbog posebnih uvjeta za skladištenje pojedinih vrsta robe ili kada je to nužno zbog zauzetosti prostora postojećeg carinskog skladišta.

Ne isključujući stavak 1. ovog članka carinska roba može se skladištiti i u javnom carinskom skladištu, čiji je posjednik carinarnica (tip F).

Carinarnica može odobriti da se carinska skladišta tipa A, tipa C, tipa D i tipa E koriste kao opskrbna skladišta za opskrbu živežnim namirnicama pomorskih brodova i zrakoplova u međunarodnom prometu te platformi za bušenje i pridobivanje u međunarodnim vodama.

U istim prostorijama ili na istoj lokaciji nije moguće držati različite vrste skladišta iz ovog članka.

Pododjeljak 2. Prostori carinskog skladišta

Članak 185.

Carinsko skladište, osim carinskog skladišta tipa E, može se sastojati iz jedne ili više međusobno povezanih, ograđenih prostorija ili prostora, koji moraju biti jasno označeni i na odgovarajući način odvojeni od preostalih prostorija ili prostora.

U slučaju carinskog skladišta tipa E roba se može smještati u prostorijama ili prostoru čija lokacija nije određena, a koju odabire sam korisnik odobrenja.

Kada carinarnica sama vodi carinsko skladište, Carinska uprava - Središnji ured odredit će prostorije i prostore koji čine carinsko skladište i to objaviti u »Narodnim novinama«.

Članak 186.

Carinarnica može odobriti da se carinska skladišta, osim carinskog skladišta tipa E, koriste i za privremeni smještaj robe u skladu s člancima 62. i 63. Carinskog zakona.

Roba koja se privremeno smješta u carinskom skladištu, mora se držati odvojeno od ostale robe u carinskom skladištu.

Kada je posjedniku carinskog skladišta odobreno da u carinskom skladištu privremeno drži robu sukladno ovom članku, posjednik skladišta mora voditi evidenciju za tu robu odvojeno od evidencije ostale robe u carinskom skladištu.

Pododjeljak 3. Trgovinske mjere

Članak 187.

Kada se sukladno važećim propisima trgovinske mjere primjenjuju kod:

a) puštanja robe u slobodan promet, te mjere neće se primijeniti za robu za koju je započet postupak carinskog skladištenja, sve dok je roba u tom postupku;

b) unosa robe u carinsko područje, te mjere se primjenjuju kada je za robu započet postupak carinskog skladištenja;

c) izvoza robe, te mjere primjenjuju se kod izvoza domaće robe iz carinskog  područja, koja je prije toga bila predmet postupka carinskog skladištenja.

Odjeljak 2. Odobrenje za vođenje carinskog skladišta

Članak 188.

Zahtjev za donošenje odobrenja za vođenje carinskog skladišta podnosi se kod carinarnice, koja je mjesno nadležna obzirom na predloženu lokaciju carinskog skladišta.

Članak 189.

Odobrenje za vođenje carinskog skladišta donosi carinarnica na temelju pisanog zahtjeva, čiji sadržaj odgovara propisanom obrascu.

Prije donošenja odobrenja za carinsko skladište tipa A ili tipa E carinarnica mora pribaviti pisanu suglasnost Carinske uprave - Središnji ured.

Članak 190.

Carinarnica može odobriti vođenje carinskog skladišta, ako podnositelj zahtjeva dokaže da ispunjava propisane uvjete, te da postoji stvarna gospodarska potreba za carinsko skladište sukladno članku 112. Carinskog zakona.

Prikladnost prostorija ili prostora utvrđuje carinarnica komisijskim pregledom, na osnovi kojeg se sastavlja zapisnik.

Prilikom ocjenjivanja da li su troškovi carinarnice u svezi s provedbom nadzora nesrazmjerno visoki u odnosu na gospodarske koristi držanja carinskog skladišta, carinarnica ima u vidu prije svega tip carinskog skladišta i djelatnosti koje korisnik odobrenja želi izvoditi u carinskom skladištu.

Carinsko skladište mora biti, bez obzira na druge djelatnosti koje se smiju obavljati u skladištu, namijenjeno prije svega skladištenju robe. Druge djelatnosti, koje se sukladno ovoj Uredbi mogu odobriti u carinskom skladištu, ne smiju prevladavati.

U prostorijama carinskog skladišta nije dozvoljena prodaja uskladištene robe na malo, osim u slučaju prodaje uz oslobađanje od plaćanja carine;

a) u međunarodnom zračnom prometu putnicima koji odlaze u inozemstvo, uz  predočenje ukrcajne karte;

b) diplomatskim i konzularnim predstavništvima i osoblju tih predstavništava, sukladno međunarodnim sporazumima;

c) međunarodnim organizacijama i osoblju tih organizacija, sukladno međunarodnim sporazumima;

d) osobama koje se preseljavaju iz prekooceanskih zemalja, u skladu s člankom 187. stavak 1. točka 11. i 12., u svezi sa stavkama 5. i 6. istoga članka Carinskog zakona;

e) braniteljima u skladu s člankom 39. i 40. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.

Navedeni slučajevi maloprodaje ne mogu se dopustiti u carinskom skladištu tipa E i F.

Članak 191.

Carinarnica donosi pisano odobrenje za vođenje carinskog skladišta, ako su ispunjeni svi propisani uvjeti iz članka 190. ove Uredbe.

Zajedno s odobrenjem za carinsko skladište tipa D, carinarnica sukladno članku 153. ove Uredbe izdaje i odobrenje za puštanje robe u slobodan promet na osnovi knjigovodstvenih zapisa.

Odobrenje iz stavka 1. ovog članka carinarnica donosi na obrascu koji propisuje ministar financija.

Posjednik carinskog skladišta može početi s poslovanjem kada primi odobrenje i podnese carinarnici odgovarajući instrument osiguranja, ako je to potrebno sukladno članku 193. ove Uredbe.

Članak 192.

Odobrenje za vođenje carinskog skladišta donosi se na neodređeno vrijeme, međutim to ne utječe na donošenje rješenja o ukidanju, poništavanju ili izmjeni odobrenja.

U odobrenju carinarnica mora između ostalog odrediti nadzornu carinarnicu. Ako je to u konkretnom slučaju potrebno, odobrenjem se može odrediti da roba, koja bi mogla štetno djelovati na drugu robu, te roba za čije skladištenje moraju biti ispunjeni posebni uvjeti, može biti skladištena samo u prostoru ili prostoriji koja je posebno opremljena za skladištenje takove robe.

U slučaju privatnog carinskog skladišta carinarnica u odobrenju određuje vrste roba, koja se smije skladištiti u tom skladištu.

Ako podnositelj zahtjeva traži da mu se omogući podnošenje robe za početak postupka carinskog skladištenja kod druge carinarnice, a carinski nadzor time nije ugrožen, nadzorna carinarnica može u odobrenju ovlastiti jednu ili više carinarnica kao carinarnice početka postupka carinskog skladištenja.

Članak 193.

Posjednik carinskog skladišta mora podnijeti instrument osiguranja prije nego carinsko skladište počne s poslovanjem.

Ako se odobrenje za vođenje carinskog skladišta donosi na neodređeno vrijeme, posjednik carinskog skladišta mora prije proteka valjanosti instrumenta osiguranja produžiti njegovu valjanost.

Carinarnica može korisnika odobrenja osloboditi podnošenja instrumenta osiguranja iz stavka 1. ovog članka, ako je carinarnica odredila suključarstvo kao redovnu mjeru carinskog nadzora.

Članak 194.

Osim u slučajevima iz članka 10. Carinskog zakona, carinarnica može ukinuti doneseno odobrenje i u slučaju kada:

a) korisnik odobrenja ne počne s poslovanjem carinskog skladišta u roku od šest mjeseci od donošenja odobrenja, ili

b) iz poslovanja carinskog skladišta proizlazi da njegovo držanje nije više gospodarski opravdano. Smatra se da držanje carinskog skladišta nije više gospodarski opravdano, ako se kroz dulje vremensko razdoblje nedovoljno koristi ili u njemu prevladavaju druge djelatnosti.

Odjeljak 3. Početak postupka carinskog skladištenja

Članak 195.

Carinska deklaracija za robu koja se stavlja u postupak carinskog skladištenja, podnosi se kod nadzorne carinarnice, osim u slučaju iz članka 192. stavka 4. ove Uredbe, kada se deklaracija može podnijeti kod carinarnice početka postupka, određene u odobrenju.

U slučaju iz članka 192. stavka 4. ove Uredbe carinarnica početka postupka mora obavijestiti nadzornu carinarnicu o prihvaćanju carinske deklaracije. U tom slučaju propisi o carinskom skladištenju važe od dana prihvaćanja carinske deklaracije za početak postupka carinskog skladištenja. Ta deklaracija se može koristiti i za neodložni prijevoz robe do carinskog skladišta i za unos robe u carinsko skladište, s tim da robu ne treba ponovno prijaviti nadzornoj carinarnici. Ovaj postupak nije moguće primijeniti u slučaju carinskog skladišta tipa B.

Pododjeljak 1. Redoviti postupak

Članak 196.

Carinska deklaracija iz članka 195. ove Uredbe popunjava se u skladu sa člancima 73. do 128. ove Uredbe.

Pododjeljak 2. Pojednostavnjen postupak

Članak 197.

Carinarnica može za početak postupka carinskog skladištenja odobriti pojednostavnjenja iz članka 88. Carinskog zakona, ako su ispunjeni uvjeti iz članaka 147. do 155. ove Uredbe.

Članak 198.

Postupak iz članaka 196. i 197. ove Uredbe može se koristiti i u slučaju prijenosa privremeno smještene robe iz prostora privremenog smještaja, koji je bio odobren sukladno članku 186. stavku 1. ove Uredbe, u postupak carinskog skladištenja.

U slučaju carinskog skladišta tipa C i tipa D

- carinsku deklaraciju za početak postupka carinskog skladištenja mora  podnijeti korisnik odobrenja odnosno u slučaju izravnog zastupanja njegov  punomoćnik i

- korisnik odobrenja mora biti naveden u ispravi na osnovi koje je obavljen  unos robe u Hrvatsku (u fakturi, ako je roba predmet kupoprodaje; u ispravi,  koja prati robu u skladu s konsignacijskim ugovorom).

Odjeljak 4. Vođenje carinskog skladišta

Pododjeljak 1. Vođenje evidencije

Članak 199.

Evidenciju o robi u carinskom skladištu tipa A, C, D ili E mora voditi posjednik carinskog skladišta sukladno članku 116. stavku 1. Carinskog zakona.

Posjednik carinskog skladišta mora carinarnici na njezin zahtjev podnijeti evidenciju, kako bi carinarnica mogla provjeriti pravilnost vođenja evidencije kao i usklađenost evidencije sa stvarnim stanjem robe u carinskom skladištu.

U slučaju unosa robe u carinsko skladište tipa B, nadzorna carinarnica pohranjuje deklaracije i druge službene isprave za početak postupka carinskog skladištenja, radi nadzora nad završetkom postupka carinskog skladištenja. U tom slučaju ne treba voditi posebnu evidenciju o robi.

U slučaju carinskog skladišta tipa F, evidenciju o robi koja se nalazi u postupku carinskog skladištenja vode carinarnice.

Članak 200.

Ako korisnik skladišta vodi evidenciju za svoje komercijalne ili porezne potrebe i ta evidencija sadrži sve podatke, koji su potrebni za nadzor, obzirom na vrstu carinskog skladišta i postupke za početak i završetak postupka carinskog skladištenja, carinarnica može odobriti tu evidenciju kao evidenciju iz članka 116. stavka 1. Carinskog zakona.

Članak 201.

Evidencija iz članka 116. stavka 1. Carinskog zakona mora sadržavati sve podatke potrebne za pravilnu provedbu i nadzor postupka carinskog skladištenja.

Evidencija iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati barem sljedeće podatke:

a) podatke iz polja 1, 31, 37 i 38 carinske deklaracije za početak postupka  carinskog skladištenja;

b) podatke o carinskoj deklaraciji za novo carinski do­puš­teno postupanje ili  uporabu, s kojom se završio postupak carinskog skladištenja za predmetnu  robu;

c) datum i podaci o ostalim carinskim ispravama i svim ostalim ispravama, koje se odnose na početak i završetak postupka carinskog skladištenja robe;

d) datum kada je roba napustila opskrbno skladište i datum kada je utovarena  na brod, zrakoplov ili platformu te ime i registarski broj broda, zrakoplova  ili platforme;

e) podatke, koji omogućavaju nadzor kretanja robe u carinskom skladištu,  posebno podatke o točnom mjestu na kojem se roba nalazi i podatke o   eventualnom premještanju robe iz jednog u drugo skladište, a da postupak  carinskog skladišta nije završen;

f) podatke o eventualnom zajedničkom skladištenju carinske robe i robe iz  članka 117. stavka 1. točke 1. Carinskog zakona;

g) sve ostale podatke, koji su potrebni za utvrđivanje vrste robe;

h) podatke o uobičajenim oblicima rukovanja robom u carinskom skladištu;

i) podatke o privremenom premještaju robe iz prostora carinskog skladišta.

Evidencija o robi, koja se nalazi u carinskom skladištu tipa D mora osim podataka iz prethodnog stavka sadržavati podatke iz polja 1 (prva podjela), 3, 5, 14, 19, 26, 32, 33, 34, 47, 49 i 54 jedinstvene carinske deklaracije, koji se popunjavaju u carinskoj deklaraciji s kojom je započet postupak carinskog skladištenja.

Posjednik carinskog skladišta mora evidenciju voditi tako da se u svakom trenutku mogu iskazati stvarne količine robe u postupku carinskog skladištenja. U razdobljima koja određuje carinarnica, posjednik carinskog skladišta mora podnijeti popis robe.

Kada carinski deklarant zahtijeva da se kod određivanja carinske vrijednosti robe u carinskom skladištu primijeni članak 122. stavak 2. Carinskog zakona, podatak o carinskoj vrijednosti robe prije izvedbe odobrenog postupka ili rukovanja mora također biti naveden u evidenciji.

U slučaju kada je odobrena uporaba pojednostavnjenog postupka iz članka 88. Carinskog zakona, odredbe ovog članka odgovarajuće se primjenjuju i za odobrena pojednostavnjenja.

Članak 202.

Roba, za koju je započet postupak carinskog skladištenja u skladištu tipa A, C ili D, treba se upisati u evidenciju u trenutku kada se roba unosi u carinsko skladište. Kod toga treba uzeti u obzir podatke koje je prihvatila odnosno utvrdila nadzorna carinarnica ili carinarnica početka postupka sukladno članku 195. stav­ku 2. ove Uredbe.

Ako je za robu započet postupak carinskog skladištenja u skladištu tipa E, robu treba upisati u evidenciju u trenutku kada roba stigne u skladišne prostorije korisnika odobrenja.

Ako se carinsko skladište sukladno članku 186. ove Uredbe koristi i za privremeni smještaj robe, robu treba upisati u evidenciju:

a) u slučaju kada je sukladno članku 153. ove Uredbe za prijenos robe iz privremenog smještaja u postupak carinskog skladištenja dozvoljeno deklariranje na temelju knjigovodstvenih zapisa - prije proteka roka iz članka 61. Carinskog zakona,

b) u svim ostalim slučajevima - u trenutku kada je roba puštena u postupak  carinskog skladištenja na osnovi prihvaćene carinske deklaracije.

Posjednik carinskog skladišta mora u evidenciju upisati podatke u svezi sa završetkom postupka carinskog skladištenja:

a) u slučaju kada je odobreno neko od pojednostavnjenja iz članka 88. Carinskog zakona - najkasnije u trenutku kada se roba iznosi iz carinskog  skladišta,

b) u svim ostalim slučajevima - u trenutku puštanja robe deklarantu na osnovi podnesene deklaracije za carinski dopušteno postupanje ili uporabu robe.

Pododjeljak 2. Uobičajeni oblici rukovanja

Članak 203.

Na temelju podnesenog zahtjeva carinarnica može odobriti da uvozna roba bude predmet uobičajenih oblika rukovanja sa svrhom da se roba očuva, poboljša njezin izgled ili tržišna kakvoća ili pripremi za tržište i daljnju prodaju.

Listu uobičajenih oblika rukovanja iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar financija.

Članak 204.

Zahtjev iz članka 122. stavka 2. Carinskog zakona treba podnijeti istovremeno sa zahtjevom za odobrenje izvođenja uobičajenih oblika rukovanja iz članka 119. Carinskog zakona.

Podnositelj zahtjeva iz stavka 1. ovog članka može istovremeno zahtijevati da mu carinarnica izda potvrdu o podacima koji se uzimaju u obzir, sukladno članku 122. stavku 2. Carinskog zakona, pri određivanju eventualnog carinskog duga.

Članak 205.

Korisnik skladišta ili posjednik skladišta mora u pisanom zahtjevu za odobrenje uobičajenih oblika rukovanja iz članka 203. ove Uredbe, osim općih podataka, navesti i podatke o:

a) deklaraciji i robi, na koju se odobrenje odnosi;

b) oblicima uobičajenih rukovanja, čije se odobrenje traži;

c) carinskom skladištu, gdje bi se roba skladištila odnosno gdje bi roba  bila predmet uobičajenih oblika rukovanja.

Članak 206.

Odobrenje za izvođenje uobičajenih oblika rukovanja donosi nadzorna carinarnica za svaki pojedini slučaj.

Ne isključujući stavak 1. ovog članka, nadzorna carinarnica može u opravdanim slučajevima donijeti i opće odobrenje za određeno ili neodređeno vrijeme.

Ako su u zahtjevu navedeni svi podaci, potrebni za donošenje odobrenja i carinarnica u cijelosti prihvati zahtjev, odobrenje se donosi u obliku službene zabilješke na zahtjevu.

Pododjeljak 3. Zajedničko skladištenje roba različitog carinskog statusa

Članak 207.

Nadležna carinarnica može na pisani zahtjev posjednika carinskog skladišta odobriti, da se u prostorijama carinskog skladišta smješta i domaća roba koja nije sadržana u članku 110. stavak 1. točka b) Carinskog zakona ako se time ne narušava pravilnost postupka. Ta roba nije predmet postupka carinskog skladištenja.

Odobrenje iz stavka 1. ovog članka carinarnica može donijeti kada je:

a) gospodarski opravdano,

b) moguće u bilo koje doba utvrditi, koja roba je u carinskom postupku, a koja nije,

c) osigurano ispunjavanje propisanih uvjeta i

d) osiguran carinski nadzor.

U pravilu se roba iz stavka 1. ovog članka ne smije miješati s robom koja se skladišti u postupku carinskog skladištenja.

Kada zbog prirode robe, koja se namjerava pohraniti u skladu sa stavkom 1. ovog članka, nije moguće osigurati utvrđivanje istovjetnosti te robe, skladištenje ovakove robe u carinskom skladištu može se odobriti samo ako je ta roba istovrijedna kao i uvozna roba. Smatra se da je roba istovrijedna, ako ima istu tarifnu oznaku, jednaku trgovačku kakvoću i jednaka tehnička svojstva.

Za robu, koja se pohranjuje u carinskom skladištu sukladno ovom članku, posjednik skladišta mora voditi posebnu evidenciju u skladu sa člankom 201. ove Uredbe.

Pododjeljak 4. Privremeni premještaj

Članak 208.

Carinarnica nadležna za nadzor nad carinskim skladištem, može sukladno članku 120. Carinskog zakona odobriti privremeno premještanje robe iz carinskog skladišta.

Odobrenje iz stavka 1. ovog članka donosi carinarnica u pravilu za svaki slučaj posebno na osnovi pisanog zahtjeva posjednika skladišta ili korisnika skladišta.

Kada je u odobrenju za carinsko skladište općenito odobreno premještanje robe iz skladišta, korisnik odobrenja mora obavijestiti carinarnicu o svakom premještanju robe i to u obliku koji odredi carinarnica.

Zahtjev iz stavka 2. ovog članka mora sadržavati sve podat­ke, koji su potrebni za donošenje odobrenja, a prije svega mora sadržavati rok u kojem će roba biti vraćena u carinsko skladište.

Ako carinarnica u cijelosti usvoji zahtjev, donosi se rješenje u obliku službene zabilješke na zahtjevu.

U slučaju privremenog premještaja carinske robe iz carinskog skladišta, podnositelj zahtjeva mora carinarnici podnijeti odgovarajući instrument osiguranja za slučaj eventualnog nastanka obveze za plaćanje carinskog duga, osim, ako carinarnica već raspolaže s odgovarajućim instrumentom osiguranja.

U slučaju kada je roba, za vrijeme dok je privremeno premještena iz carinskog skladišta, predmet uobičajenih oblika rukovanja, na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članaka 203. do 205. ove Uredbe.

Pododjeljak 5. Premještaj

Članak 209.

Carinarnica može na osnovi pisanog zahtjeva posjednika skladišta iz kojeg se roba iznosi, u skladu sa člankom 121. Carinskog zakona, odobriti premještaj robe iz jednog carinskog skladišta u drugo, a da postupak carinskog skladištenja pri tome nije završen.

Zahtjev iz stavka 1. ovog članka mora sadržavati sve podat­ke, koji su potrebni za donošenje odobrenja, a prije svega mora sadržavati rok u kojem će se roba unijeti u drugo carinsko skladište.

Odgovornost za robu, za koju je carinarnica odobrila premještaj, prelazi na posjednika skladišta u koje je upućena ta roba, u trenutku unosa premještene robe u novo skladište i upisa u evidenciju tog skladišta.

Premještaj robe iz jednog carinskog skladišta u drugo bez završetka postupka carinskog skladištenja nije moguć, kada se roba iznosi ili unosi u carinsko skladište tipa B.

Ako je premještena roba, prije nego je unesena u drugo carinsko skladište bila predmet uobičajenih oblika rukovanja iz članka 203. ove Uredbe i ako je bio podnesen zahtjev iz članka 122. stavka 2. Carinskog zakona, mora zahtjev iz stavka 1. ovog članka sadržavati i podatke o vrsti, carinskoj vrijednosti i količini premještene robe, koji se uzimaju u obzir u slučaju kada za tu robu nastane carinski dug.

Posebna pravila za provedbu postupka premještaja robe iz jednog carinskog u drugo carinsko skladište bez prekidanja postupka carinskog skladištenja propisuje ministar financija.

Pododjeljak 6. Popis robe

Članak 210.

Carinarnica ovlaštena za nadzor carinskog skladišta može, ako smatra da je to potrebno radi pravilnog poslovanja carinskog skladišta, tražiti da posjednik skladišta obavi popis sve robe koja je stavljena u postupak carinskog skladištenja.

Carinarnica može zahtijevati da se popis robe iz stavka 1. ovog članka obavi u prisutnosti carinskog službenika.

Popis robe moguće je zahtijevati periodično ili povremeno.

Pododjeljak 7. Posebne djelatnosti u carinskim skladištima

Članak 211.

Odobrenje za otvaranje slobodne carinske prodavaonice donosi carinarnica na temelju pisanog zahtjeva u skladu s propisima, koji važe za otvaranje carinskog skladišta tipa D, ako je slobodna carinska prodavaonica smještena u međunarodnoj zračnoj luci otvorenoj za međunarodni promet radi prodaje putnicima koji odlaze u inozemstvo.

Odjeljak 5. Završetak postupka carinskog skladištenja

Članak 212.

Kada je u skladu sa člankom 207. stavkom 4. ove Uredbe carinarnica odobrila zajedničko skladište istovrijedne domaće i strane robe, može se roba, za koju se zahtijeva odobrenje carinski dopuštenog postupanja ili uporabe, smatrati kao uvozna roba ili kao domaća roba. Izbor je prepušten posjedniku odnosno korisniku skladišta.

Međutim, ne smije se zahtijevati carinski dopušteno postupanje ili uporaba robe u skladu sa stavkom 1. ovog članka za veću količinu strane robe nego je bila stvarna količina takove robe skladištena u carinskom skladištu u trenutku iznosa robe, koja je prijavljena za određeno carinski dopušteno postupanje ili uporabu.

U slučaju potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka robe, udjel uništene ili izgubljene robe, koja je bila u postupku carinskog skladištenja, određuje se uz uvažavanje udjela robe u cjelokupnoj količini iste vrste robe u postupku carinskog skladištenja u prostorijama carinskog skladišta u trenutku kada je došlo do uništenja ili gubitka, osim ako posjednik skladišta podnese carinarnici dokaze o stvarnoj količini izgubljene ili uništene robe, koja je bila u postupku carinskog skladištenja.

Odjeljak 6. Posebne odredbe za robu iz članka 110. stavak 1. točka b) Carinskog zakona

Članak 213.

Odredbe članaka 184. do 219. ove Uredbe primjenjuju se i za robu iz članka 110. stavak 1. točka b) Carinskog zakona, ako u navedenim odredbama nije drugačije određeno.

Roba iz članka 110. stavak 1. točka b) Carinskog zakona može se skladištiti u istim skladišnim prostorima kao i strana i domaća roba u skladu sa člankom 207. stavkom 1. ove Uredbe, ako je moguće u svakom trenutku utvrditi carinski status pojedinog proizvoda.

Članak 214.

Roba iz članka 110. stavak 1. točka b) Carinskog zakona deklarira se za početak postupka carinskog skladištenja s carinskom deklaracijom popunjenoj na obrascu iz članka 81. ove Uredbe, s tim da uz deklaraciju moraju biti priložene sve isprave potrebne za početak postupka carinskog skladištenja.

Članak 215.

Postupak carinskog skladištenja završava prihvatom carinske deklaracije za izvoz robe.

Roba, za koju je podnesena izvozna carinska deklaracija, ostaje pod carinskim nadzorom sve dok roba stvarno ne napusti carinsko područje. Za to vrijeme roba se može pohraniti u prostoru carinskog skladišta, bez početka postupka carinskog skla­diš­tenja.

Članak 216.

Izvozna carinska deklaracija za robu iz članka 110. stavak 1. točka b) Carinskog zakona popunjava se na obrascu iz članka 81. ove Uredbe, s tim da uz deklaraciju moraju biti priložene sve isprave iz članka 91. ove Uredbe.

Carinarnica mora na zadnjoj strani obrasca iz stavka 1. ovog članka navesti dan kada je roba stvarno iznesena iz carinskog područja.

Članak 217.

Roba iz članka 110. stavak 1. točka b) Carinskog zakona mora biti stvarno iznesena iz carinskog područja u roku koji propiše ministar financija.

Odjeljak 7. Uporaba carinskog skladišta bez postupka carinskog skladištenja

Članak 218.

Carinarnica može u skladu s člankom 117. Carinskog zakona na osnovi pisanog zahtjeva odobriti preradbu strane robe u prostorima carinskog skladišta u okviru postupka unutarnje proizvodnje ili u okviru postupka preradbe pod carinskim nadzorom, ako su osim uvjeta iz članaka 219. do članka 327. ove Uredbe, ispunjeni i sljedeći uvjeti:

a) podnositelj zahtjeva je dokazao gospodarsku opravdanost;

b) preradba robe je prostorno odvojena, tako da zbog prerad­be robe ne može doći do miješanja te robe sa robom koja je u postupku carinskog skladištenja;

c) da se ne radi o stalnoj djelatnosti, već privremenoj ili povremenoj djelatnosti, koja treba omogućiti bolje gospodarsko korištenje skladišnih prostora.

Odobrenje iz stavka 1. ovog članka izdaje se u pravilu za svaki slučaj posebno, a mora sadržavati i podatke o skladištu gdje će se preradba obaviti.

Ne isključujući stavak 2. ovog članka, carinarnica može donijeti opće odobrenje, ako se odobrena preradba obavlja u carinskom skladištu tipa A, C ili D, a odobreno je deklariranje robe na osnovi knjigovodstvenih zapisa.

Podnositelj zahtjeva ne može započeti s preradbom robe u carinskom skladištu, dok ne primi odobrenje doneseno sukladno odredbama ovog članka.

Poglavlje 3. Postupak unutarnje proizvodnje

Odjeljak 1. Općenito

Članak 219.

U ovome poglavlju pojedini izrazi imaju sljedeća značenja:

a) “glavni dobiveni proizvodi” su dobiveni proizvodi, radi čije proizvodnje je  bio odobren postupak unutarnje proizvodnje;

b) “sporedni (sekundarni) dobiveni proizvodi” su ostali dobiveni proizvodi, koji nužno nastaju kao sporedni proizvodi proizvodnih radnji;

c) “gubitak” je dio uvozne robe, koji se uništi ili izgubi u proizvodnji, prije  svega isparivanjem, isušivanjem, ispuštanjem ili procurivanjem i sl.;

d) “količinska metoda” je način izračuna udjela uvozne robe u različitim dobivenim proizvodima na osnovi količine takove robe;

e) “vrijednosna metoda” je način izračuna udjela uvozne robe u različitim dobivenim proizvodima na osnovi vrijednosti dobivenih proizvoda;

f) “proizvođač” je osoba koja izvodi dio ili sve proizvodne radnje;

g) “uporaba istovrijedne robe” je sustav po kojem je mogu­će, u skladu sa člankom 125. stavkom 1. Carinskog zakona, proiz­vesti dobivene proizvode iz istovrijedne robe, koja ispunjava uvjete iz članka 239. ove Uredbe;

h) “prethodni izvoz” je sustav po kojem je moguće, u skladu sa člankom 125. stavkom 1. točkom b) Carinskog zakona, dobivene proizvode proizvedene iz istovrijedne robe izvoziti iz carinskog područja prije nego je za uvoznu robu započet postupak unutarnje proizvodnje sa odgodom plaćanja carine;

i) “rok za ponovni izvoz” je rok u kojem se za proizvod mora odobriti neko od  carinski dopuštenih postupanja ili uporaba iz članka 101. Carinskog zakona;

j) “mjesečna globalizacija” je način određivanja rokova ponovnog izvoza, koji počinju teći u tekućem kalendarskom mjesecu;

k) “tromjesečna globalizacija” je način određivanja rokova ponovnog izvoza, koji počimaju u tekućem tromjesečju.

Članak 220.

U skladu sa člankom 124. stavak 2. točka a) alineja 4. Carinskog zakona, može se odobriti postupak unutarnje prozvodnje za pomoćne proizvodne materijale, koji omogućavaju ili olakšavaju proizvodnju dobivenih proizvoda, iako se pri tome u cijelosti ili djelomice utroše, ali ne postaju sastavni dio dobivenog proizvoda.

Kao roba iz stavka 1. ovog članka ne može se smatrati slje­deća roba:

a) gorivo i drugi izvori energije, osim onih, koji su nužno potrebni za ispitivanje dobivenih proizvoda ili za utvrđivanje pogrešaka na uvoznoj robi, za koje je potreban popravak;

b) sredstva za podmazivanje, osim onih, koja su nužno potrebna za ispitivanje,  kalibriranje i reguliranje dobivenih proizvoda;

c) oprema, alati, uključujući rezervne dijelove za opremu i alate za proizvodnju dobivenih proizvoda, te dijelovima opreme ili alata koji se brzo troše (npr. brusni papir, brusne ploče, ljevački pijesak, noževi i sl.).

Odjeljak 2. Postupak donošenja odobrenja za unutarnju proizvodnju - pojednostavnjeni postupak

Članak 221.

Odobrenje za uporabu sustava odgode odobrit će se kada podnositelj zahtjeva ima stvarnu namjeru da ponovno izveze glavne dobivene proizvode iz carinskog područja. U tom slučaju uporaba sustava odgode može se odobriti za svu robu koja se podvrgava proizvodnji.

Odobrenje za uporabu sustava povrata odobrit će se za robu koja ispunjava uvjete sadržane u članku 133. Carinskog zakona, kada postoje izgledi za izvoz glavnih dobivenih proizvoda iz carinskog područja.

Kada su ispunjeni uvjeti za uporabu oba sustava, podnositelj zahtjeva može zahtijevati odobrenje bilo za sustav odgode, bilo za sustav povrata.

U svezi s primjenom članka 126. stavka 2. točke b) Carinskog zakona, carinarnica u odobrenju određuje način prepoznavanja uvozne robe u dobivenim proizvodima odnosno određuje mjere potrebne za provjeravanje, da li su ispunjeni propisani uvjeti za primjenu članka 125. Carinskog zakona.

U skladu sa stavkom 3. ovoga članka carinarnica može odrediti sljedeće mjere:

a) navođenje ili opis posebnih oznaka ili proizvođačkih brojeva;

b) stavljanje plombi, pečata ili drugih znakova;

c) uzimanje uzoraka, slika ili tehničkih opisa;

d) izvođenje analiza;

e) provjera evidencija ili drugih isprava, koje se odnose na robu iz postupka  unutarnje proizvodnje i koji jasno kazuju, da su dobiveni proizvodi  proizvedeni iz uvozne robe.

Članak 222.

Osim u slučajevima iz članka 224. ove Uredbe smatra se da su ispunjeni gospodarski uvjeti iz članka 126. stavka 2. točka c) Carinskog zakona:

a) Kada proizvodnja sadrži jednu od sljedećih proizvodnih radnji:

1) proizvodnju na osnovi ugovora sklopljenog između domaće i strane osobe, s  tim da se uvozna roba daje radi proizvodnje izravno ili neizravno korisniku odobrenja koji izvodi proizvodnju prema specifikacijama i za račun strane  osobe, te uz plaćanje koje obuhvaća samo troškove proizvodnje;

2) proizvodnih radnji koje se obavljaju sa robom koja nema komercijalnu namjenu;

3) popravke robe, uključujući obnavljanje (remont) i osposobljavanje robe;

4) uobičajene postupke rukovanja, namijenjene čuvanju ro­be, poboljšanju   njezina izgleda ili tržišne kakvoće, te pripremi ro­be za distribuciju ili daljnju  prodaju;

5) proizvodne radnje, kod kojih vrijednost svake vrste uvozne robe po tarifnom stavku, uvezene za jednog podnositelja zahtjeva u kalendarskoj godini, ne prelazi iznos od 40.000,00 kuna, ne glede na broj proizvođača koji sudjeluju u proizvodnji;

6) dodatne proizvodne radnje iz članka 229. ove Uredbe, koje nisu navedene u  jednoj od podtočaka 1) do 5) ove točke;

b) ako se uvozi roba, koja nije usporediva sa robom koja se inače proizvodi u  Hrvatskoj.

“Usporediva roba” u skladu sa ovom točkom znači, da je roba raspoređena u isti tarifni stavak nomenklature carinske tarife, te da je iste trgovačke vrijednosti i istih tehničkih svojstava kao i uvezeni proizvodi;

c) ako se usporediva roba iz podtočke b) ne proizvodi u Hrvatskoj u dovoljnoj količini;

d) ako domaći proizvođači usporedive robe iz točke b) ovoga članka ne mogu  istu isporučiti u odgovarajućem roku.

U skladu sa ovom podtočkom smatra se, da se roba ne može isporučiti u odgovarajućem roku, ako domaći proizvođači tu robu ne mogu isporučiti u roku koji je potreban za planirani posao, iako je podnositelj zahtjeva pravovremeno tražio tu robu;

e) ako se usporediva roba iz točke b) ovog članka inače proizvodi u Hrvatskoj,  ali se u predmetnom postupku ne može koristiti iz sljedećih razloga:

1) njezina cijena je takova, da bi planirani posao bio neekonomičan;

 U skladu sa ovom podtočkom, prilikom utvrđivanja da li je cijena usporedive robe proizvedene u Hrvatskoj takova, da bi planirani posao bio neekonomičan, treba uzeti u obzir utjecaj koji bi uporaba primjerene domaće robe imala na visinu vlastitih troškova dobivenih proizvoda i iz toga proizlazeći utjecaj na ponudu tih proizvoda na stranom tržištu. Pri tome se uzima u obzir:

- usporedba između cijene, koju treba platiti za robu uvezenu radi proizvodnje, bez plaćanja uvoznih davanja i cijene domaće usporedive robe, od koje se odbiju sva unutarnja davanja koja bi se morala vratiti prilikom izvoza, uključujući sve poticajne naknade isplaćene u okviru mjera poljoprivredne politike,

- uvjeti prodaje, prije svega uvjeti plaćanja i predloženi uvjeti isporuke za   domaću usporedivu robu, te

- cijenu, koju dobiveni proizvodi postižu na stranom tržištu, a koja je utvrđena na osnovi trgovačke korespondencije i drugih isprava;

2) roba nema kakvoću ili svojstva potrebna u proizvodnji dobivenih proizvoda;

3) roba ne odgovara izrično postavljenim zahtjevima stranog kupca dobivenih proizvoda;

4) dobiveni proizvodi moraju biti proizvedeni iz uvezene robe radi poštivanja propisa sa područja zaštite industrijskog vlas­ništva;

f) ako podnositelj zahtjeva u svezi određene vrste robe, za koju zahtijeva odobrenje za unutarnju proizvodnju u određenom razdoblju, carinarnici dokaže:

1) da će u tom razdoblju 80% cjelokupne robe koju koristi odnosno robe koja je potrebna u proizvodnji dobivenih proizvoda, nabaviti od domaćih proizvođača kao usporedivu robu u smislu stavka 1. točke b) ovog članka;

2) da će sa uvezenom robom otkloniti problem nedovoljne opskrbe sa tom robom na domaćem tržištu, ako je udjel domaće usporedive robe za  namirenje njegovih potreba niži od udjela iz podtočke 1. ove točke;

3) da je poduzeo potrebne mjere kako bi osigurao usporedivu robu domaćih proizvođača, ali mu isti nisu dostavili ponude kao odgovor na njegove upite;

4) da popravlja civilne letjelice.

Odredba stavka 1. točka f) podtočke 1. ovog članka ne primjenjuje se za robu iz popisa robe koji će donijeti ministar financija.

Članak 223.

U iznimnim slučajevima, podnositelj zahtjeva može kod Carinske uprave - Središnji ured dokazivati da su ispunjeni drugi gospodarski uvjeti, a ne oni koji su navedeni u članku 222. ove Uredbe, s tim da u svom zahtjevu mora obrazložiti te razloge.

U slučaju iz stavka 1. ovog članka, ako Carinska uprava - Središnji ured smatra da su gospodarski uvjeti ispunjeni, može se izdati odobrenje za postupak unutarnje proizvodnje, ali za razdoblje koje ne može biti dulje od devet mjeseci.

O donošenju odobrenja iz stavka 2. ovoga članka Carinska uprava - Središnji ured pisano izvješćuje Ministarstvo gospodarstva.

Na osnovi izvješća iz stavka 3. ovog članka, Ministarstvo gospodarstva ocjenjuje da li se može smatrati da su gospodarski uvjeti navedeni u odobrenju ispunjeni i u slučaju proteka roka iz stavka 2. ovog članka. U tom slučaju, Carinska uprava - Središnji ured može produljiti valjanost odobrenja iz stavka 2. ovog članka.

Kada Carinska uprava - Središnji ured smatra, da nisu ispunjeni gospodarski uvjeti za odobrenje postupka unutarnje proizvodnje, dužna je o tome obavijestiti podnositelja zahtjeva i Ministarstvo gospodarstva.

Članak 224.

Kada okolnosti pojedinog slučaja ukazuju da bi primjena postupka unutarnje proizvodnje mogla negativno utjecati na interese domaćih proizvođača, iako je ispunjen jedan od uvjeta iz članka 222. ili 223. ove Uredbe, postupit će se u skladu sa ovim člankom.

Ugroženi domaći proizvođač može u slučaju iz stavka 1. ovog članka, podnijeti zahtjev Carinskoj upravi - Središnjem uredu, da se zabrani izvođenje postupka unutarnje proizvodnje. Zahtjev mora sadržavati sve podatke koji omogućuju odlučivanje o pitanju da li su ugroženi bistveni interesi domaćih proizvođača na osnovi osporenog gospodarskog uvjeta.

Carinska uprava - Središnji ured odlučuje o zahtjevu iz stav­ka 2. ovog članka, nakon što dobije mišljenje Ministarstva gospodarstva. Ako je zahtjev usvojila, Carinska uprava - Središnji ured treba u rješenju točno odrediti okolnosti zbog kojih se smatra da nije ispunjen pojedini gospodarski uvjet.

Carinarnica ne može dopustiti da se postupak unutarnje proizvodnje uvede na osnovi osporenih gospodarskih uvjeta, računajući od dana donošenja rješenja kojim je usvojen zahtjev iz stavka 2. ovog članka.

Odobrenja za postupak unutarnje proizvodnje, koja su bila donesena na osnovi osporenih gospodarskih uvjeta prije dono­šenja rješenja iz stavka 4. ovog članka, ukinuti će se u skladu sa člankom 10. Carinskog zakona.

Članak 225.

Prilikom utvrđivanja gospodarskih uvjeta, sljedeće činjenice neće same po sebi biti osnov za odobrenje postupka unutarnje proizvodnje:

a) činjenica, da je domaći proizvođač usporedive robe, koja se može koristiti za proizvodnju dobivenih proizvoda konkurent podnositelju zahtjeva;

b) činjenica, da usporedivu robu ili robu jednaku dobivenim proizvodima u Hrvatskoj proizvodi samo jedan proizvođač.

Članak 226.

Zahtjev se mora podnijeti na obrascu propisanom sukladno članku 175. stavak 2. ove Uredbe. Zahtjev može podnijeti osoba kojoj se takvo odobrenje može izdati sukladno člancima 98. i 126. Carinskog zakona.

Zahtjev iz stavka 1. ovog članka podnosi se carinarnici, koja je mjesno nadležna obzirom na sjedište ili stalno prebivalište podnositelja zahtjeva.

Kada se proizvodne radnje izvode na osnovi ugovora o radu između dviju osoba, koje imaju sjedište u Republici Hrvatskoj, zahtjev podnosi naručitelj ili druga osoba za njegov račun.

U svrhu primjene članka 126. stavka 2. točke a) Carinskog zakona, “nekomercijalni uvoz” znači uvoz robe definirane u članku 2. točka b) ove Uredbe.

Članak 227.

Osim u slučajevima iz članka 238. ove Uredbe, odobrenje donosi carinarnica koja je ovlaštena sukladno članku 226. stavak 2. ove Uredbe na obrascu koji propisuje ministar financija.

Bez obzira na odredbe članka 178. ove Uredbe, u posebno opravdanim slučajevima carinarnica može donijeti odobrenje s retroaktivnim djelovanjem, ali ne dalje od dana podnošenja zahtjeva.

Članak 228.

Carinarnica koja donosi odobrenje za postupak unutarnje proizvodnje ujedno određuje da korisnik odobrenja mora voditi evidenciju o količini robe, za koju je započet taj postupak, o količini dobivenih proizvoda i sve druge podatke, potrebne za nadzor nad izvođenjem postupka te za pravilno obračunavanje carinskog duga, koji bi mogao nastati.

Na poziv nadzorne carinarnice, korisnik odobrenja mora podnijeti evidenciju radi kontrole pravilnosti izvođenja odobrenog postupka.

Kada se proizvodne radnje izvode kod dva ili više proizvo­đača, evidencija iz stavka 1. ovoga članka mora se voditi tako da je iz nje moguće u svakom trenutku utvrditi stvarno stanje glede izvedbe postupka kod svakog pojedinog proizvođača.

Carinarnica može odobriti, ako to okolnosti dozvoljavaju, da se knjige koje u svom poslovanju vodi korisnik odobrenja mogu koristiti kao evidencija.

Članak 229.

Ako se dobiveni proizvodi proizvode iz drugih dobivenih proizvoda, za koje je već bilo doneseno odobrenje, osoba koja obavlja dodatne proizvodne radnje odnosno osoba u ime koje se obavljaju te dodatne radnje, mora podnijeti novi zahtjev na obrascu propisanom sukladno članku 175. stavak 2. ove Uredbe, u kojem treba navesti podatke o ranije donesenom odobrenju.

Članak 230.

Carinarnica određuje rok važenja odobrenja imajući pri tome u vidu gospodarske uvjete i specifične potrebe podnositelja zahtjeva.

Kada je rok važenja odobrenja iz stavka 1. ovog članka dulji od dvije godine, carinarnica mora ponovno provjeriti uvjete za donošenje odobrenja u vremenskim razdobljima, koja su navedena u odobrenju. Ova razdoblja ne smiju biti dulja od 24 mjeseca.

Članak 231.

Prilikom donošenja odobrenja, carinarnica sukladno članku 127. Carinskog zakona određuje rok u kojem se dobiveni proizvodi moraju ponovno izvesti. Kod određivanja roka carinarnica uzima u obzir vrijeme potrebno za proizvodnju dobivenih proizvoda iz određene količine uvozne robe odobrene za ovaj postupak, te vrijeme potrebno za početak drugog carinski dopu­šte­nog postupanja ili uporabe.

Carinarnica može sukladno članku 127. stavak 2. Carinskog zakona produljiti rok na osnovi pravodobnog i opravdanog pisanog zahtjeva korisnika postupka.

Kada je postupak unutarnje proizvodnje odobren za žive životi­nje radi tova ili radi tova i klanja, rok za ponovni izvoz ne smije biti dulji od:

- tri mjeseca, ako se radi o životinjama iz tarifnog broja 01.04 odnosno 01.05 Carinske tarife;

- šest mjeseci, ako se radi o drugim životinjama koje se svrstavaju u 1. poglavlje Carinske tarife;

- dva mjeseca, ako se radi o životinjama za klanje, bez tova.

Kada se postupak unutarnje proizvodnje odobrava za meso, rok za ponovni izvoz ne smije biti dulji od šest mjeseci.

Članak 232.

U slučaju prethodnog izvoza, carinarnica određuje rok iz članka 127. stavak 3. Carinskog zakona, imajući pri tome u vidu vrijeme potrebno za nabavu i prijevoz uvozne robe u Hrvatsku.

Rok iz stavka 1. ovog članka ovoga članka ne smije biti dulji od šest mjeseci. Ovaj rok carinarnica može produljiti, ako je korisnik postupka podnesao pravodoban i opravdan zahtjev, ali cjelokupan rok ne smije biti dulji od dvanaest mjeseci. U slučaju više sile, može se odobriti produženje roka, iako je zahtjev podnesen nakon isteka prvotno odobrenog roka.

Članak 233.

Rok iz članka 231. ove Uredbe teče od dana prihvaćanja deklaracije za početak postupka unutarnje proizvodnje, a kada je primjenjen sustav povrata carine, rok teče od dana prihvaćanja deklaracije za puštanje robe u slobodni promet.

Rok iz članka 232. ove Uredbe počinje teći od dana prihvaćanja izvozne deklaracije za dobivene proizvode izrađene od odgovarajuće istovrijedne robe.

Članak 234.

Mjesečna ili tromjesečna globalizacija dozvoljava se odobrenjem koje carinarnica donosi za postupak unutarnje proizvodnje, kada se očekuje da će za uvoznu robu redovno biti započet postupak unutarnje proizvodnje, a za dobivene proizvode postupak ponovnog izvoza, tako da je rok za ponovni izvoz u pravilu stalan.

U slučaju mjesečne globalizacije, svi rokovi za ponovni izvoz koji počinju teći u određenom mjesecu, proteći će zadnjeg dana kalendarskog mjeseca u kojem protječe rok za ponovni izvoz, a koji se odnosi na robu koja je posljednja ušla u postupak unutarnje proizvodnje u tom mjesecu.

U slučaju tromjesečne globalizacije, svi rokovi za ponovni izvoz koji počinju teći u određenom tromjesečju proteći će zadnjeg dana kalendarskog tromjesečja u kojem protječe rok za ponovni izvoz, a koji se odnosi na robu koja je posljednja ušla u postupak unutarnje proizvodnje u tom tromjesečju.

Članak 235.

Rokovi iz članka 234. ove Uredbe počinju teći na dan prihvaćanja deklaracije za početak postupka unutarnje proizvodnje.

Članak 236.

Osim u slučajevima iz članka 237. ove Uredbe, normativ iz članka 124. stavak 2. točka d) Carinskog zakona ili metoda za utvrđivanje normativa iz članka 128. Carinskog zakona, odrediti će se koliko je to moguće na osnovi proizvodnih podataka i moraju biti razvidni iz evidencije proizvođača.

Normativ ili metodu za određivanje normativa carinarnica može provjeravati unatrag.

Članak 237.

Standardni normativ iz članka 128. stavka 2. Carinskog zakona može se primjeniti samo za uvoznu robu dobre, izvorne kvalitete, u skladu sa propisanim tržišnim standardima u Republici Hrvatskoj.

Standardni normativ određuje se posebnim propisom koji donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministarstva nadležnog za gospodarstvo odnosno poljoprivredu.

Odjeljak 3. Odobrenje za uporabu postupka - pojednostavnjen postupak

Članak 238.

Kada se prilikom početka postupka unutarnje proizvodnje ne koriste pojednostavnjenja iz članka 88. Carinskog zakona, carinarnica može u slučajevima iz članka 222. stavak 1. točka 1. ove Uredbe odobriti da se podnošenje carinske deklaracije za početak postupka unutarnje proizvodnje smatra kao podnošenje zahtjeva za odobrenje.

U slučaju iz stavka 1. ovog članka prihvat deklaracije za početak postupka smatra se kao donošenje odobrenja, uz uvjet, da su ispunjeni uvjeti koji se primjenjuju prilikom donošenja odobrenja.

Uz deklaraciju, koja se podnosi sukladno stavku 1. ovoga članka, mora biti priložena isprava koju popunjava deklarant i koja mora sadržavati sljedeće podatke, osim ako su ti podaci upisani u polje 44 jedinstvene carinske deklaracije:

a) ime i prebivalište, odnosno naziv tvrtke i sjedište podnositelja zahtjeva, ako  taj nije ujedno deklarant;

b) ime i prebivalište, odnosno naziv tvrtke i sjedište proizvođača, ako taj nije  ujedno podnositelj zahtjeva ili deklarant;

c) vrste proizvodnih radnji;

d) trgovački ili tehnički opis dobivenih proizvoda;

e) predviđeni normativ ili, ako je to prikladnije, metoda za određivanje  normativa;

f) predviđeni rok za ponovni izvoz.

Na isti način primjenjuju se odredbe članaka 176., 182. i 183. ove Uredbe.

Ovaj postupak nije moguće primijeniti kod uporabe istovrijedne robe.

Odjeljak 4. Uporaba istovrijedne robe i prethodni izvoz

Pododjeljak 1. Uporaba istovrijedne robe i prethodni izvoz uz sustav odgode plaćanja carine i sustav povrata carine

Članak 239.

Uporaba istovrijedne robe moguća je samo na zahtjev korisnika odobrenja i ako odobrenje sadrži podrobne podatke o elementima iz članka 125. stavka 2. Carinskog zakona, koji su zajednički za istovrijednu i uvoznu robu te mjere pomoću kojih se ti elementi mogu provjeriti.

Kada odobrenje za postupak unutarnje proizvodnje sadrži uporabu istovrijedne robe, u odobrenju treba navesti i posebne mjere kojima se osigurava primjena pravila za uporabu istovrijedne robe.

Kada već doneseno odobrenje ne sadrži mogućnost uporabe isto­v­rijedne robe, a korisnik odobrenja želi primjeniti tu moguć­nost, morati će podnijeti zahtjev za izmjenu prvotno donesenog odo­brenja. Zahtjev mora popuniti u skladu s propisom iz članka 175. ove Uredbe.

Članak 240.

Sukladno propisu iz članka 125. stavak 3. Carinskog zakona, carinarnica može odobriti da je istovrijedna roba obrađena na višem stupnju proizvodnje od uvozne robe, ali samo ako je značajan dio proizvodnje takove istovrijedne robe izveden u poduzeću korisnika odobrenja ili u poduzećima gdje se taj proizvodni postupak provodi za račun korisnika odobrenja.

U svakom slučaju, korisnik odobrenja mora omogućiti carinarnici provjeru elemenata iz članka 125. stavka 2. Carinskog zakona, prije nego počne s uporabom istovrijedne robe.

Članak 241.

Sukladno članku 125. stavku 3. Carinskog zakona, do zamjene carinskog statusa istovrijedne i uvozne robe dolazi:

a) u slučaju, kada nije odobren prethodni izvoz dobivene robe u skladu sa   člankom 125. stavkom 1. točkom b) Carinskog zakona - u trenutku kada je  carinarnica prihvatila carinsku deklaraciju za završetak postupka unutarnje  proizvodnje;

b) ako korisnik odobrenja, prije nego je postupak završen, da uvoznu robu u  nepromijenjenom stanju ili dobivene proizvode na domaće tržište - u   trenutku kada je roba dana na domaće tržište.

Zamjena carinskog statusa robe u skladu sa stavkom 1. ovog članka ne mijenja podrijetlo izvezene robe.

U slučaju potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka neprerađene robe ili dobivenih proizvoda, udjel uništene ili izgubljene uvozne robe određuje se uz uvažavanje udjela uvozne robe navedene u evidenciji korisnika odobrenja u vrijeme kada je došlo do uništenja ili gubitka, osim ako korisnik odobrenja predloži carinarnici dokaze o stvarnoj količini izgubljene ili uništene uvozne robe.

Pododjeljak 2. Prethodni izvoz uz sustav odgode plaćanja carine

Članak 242.

Carinarnica ne može donijeti odobrenje za prethodni izvoz u sustavu odgode u skladu sa člankom 125. stavkom 1. točkom b) Carinskog zakona, ako se podnositelj zahtjeva u okviru postupka unutarnje proizvodnje poziva na gospodarske uvjete iz članka 222. stavka 1. točke a) ove Uredbe, te ako podnositelj zahtjeva ne može dokazati da bi korisnik odobrenja imao posebne koristi od primjene navedenih odredbi.

Kada se primjenjuje prethodni izvoz u sustavu odgode plaćanja carine, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe članaka 239., 240. i 241. stavak 2. i 3. ove Uredbe.

U slučaju prethodnog izvoza dobivenih proizvoda, do promjene carinskog statusa u skladu sa člankom 125. stavkom 3. Carinskog zakona:

a) za izvezene dobivene proizvode, u trenutku kada carinarnica prihvati izvoznu carinsku deklaraciju, ako je za uvoznu robu već započet postupak unutarnje proizvodnje,

b) za uvoznu i istovrijednu robu, u trenutku puštanja uvezene robe u postupak  unutarnje proizvodnje.

Odjeljak 5. Sustav odgode plaćanja carine

Pododjeljak 1. Početak postupka

Članak 243.

Postupci i odredbe, koji važe za početak postupka unutarnje proizvodnje (sustav odgode plaćanja carine) primjenjuju se i za uvoznu robu u slučajevima uporabe istovjetne robe uz ili bez prethodnog izvoza.

Odsjek A. Redoviti postupak

Članak 244.

Osim u slučaju iz članka 238. ove Uredbe, deklaracija za početak postupka unutarnje proizvodnje (sustav odgode plaćanja carine), podnosi se kod jedne od carinarnica navedenih u odobrenju za početak postupka.

U slučaju iz članka 238. ove Uredbe, deklaracija iz stavka 1. ovog članka podnosi se kod ovlaštene carinarnice.

Članak 245.

Deklaracija iz članka 244. ove Uredbe mora se popuniti sukladno člancima 73. do 128. ove Uredbe.

Osim u slučaju iz članka 238. ove Uredbe, opis robe u deklaraciji iz stavka 1. ovog članka mora odgovarati podacima u odobrenju.

Kada je odobrena uporaba istovrijedne robe, podaci u deklaraciji moraju biti dovoljno podrobni da omoguće identifikaciju podataka iz članka 125. stavka 2. Carinskog zakona.

Sukladno članku 74. stavak 2. Carinskog zakona, uz deklaraciju iz članka 244. ove Uredbe treba priložiti isprave iz članka 90. ove Uredbe.

Odsjek B. Pojednostavnjen postupak

Članak 246.

Pojednostavnjeni postupci iz članka 88. Carinskog zakona primjenjuju se sukladno člancima 156. i 157. ove Uredbe.

Carinarnica neće donijeti odobrenje za deklariranje na osnovi knjigovodstvenih zapisa osobama koje ne mogu osigurati vođenje evidencije sukladno članku 228. ove Uredbe.

Dopunsku deklaraciju iz članka 88. stavka 3. Carinskog zakona treba podnijeti u odobrenom roku, a ni u kojem slučaju poslije podnošenja obrasca za završetak postupka.

Pododjeljak 2. Završetak postupka

Članak 247.

Postupak unutarnje proizvodnje završava kada je za dobivene proizvode odnosno za robu u nepromijenjenom stanju prih­vaćena carinska deklaracija za početak druge carinski dopušte­ne uporabe ili postupanja sukladno članku 101. Carinskog zakona, te ako su ispunjeni svi drugi uvjeti za završetak postupka.

Kada se primjenjuje članak 125. stavak 1. točka b) Carinskog zakona, postupak završava kada carinarnica prihvati deklaraciju za stranu robu.

Završetak postupka se provodi, kako glede količine uvozne robe, koja odgovara dobivenim proizvodima za koje je započeto drugo carinski dopušteno postupanje ili uporaba sukladno stavku 1. ovoga članka ili članku 248. ove Uredbe, tako i glede količine robe u nepromijenjenom stanju, za koju je započeto takovo postupanje ili uporaba.

Članak 248.

Za potrebe završetka postupka unutarnje proizvodnje, kao izvoz robe smatra se i isporuka dobivenih proizvoda osobama koje sukladno članku 187. Carinskog zakona, imaju pravo na oslobođenje od plaćanja carine, ako su u tim slučajevima ispunjeni propisani uvjeti za oslobođenje od plaćanja carine.

Članak 249.

Deklaracija s kojom se za dobivene proizvode ili uvoznu robu u nepromijenjenom stanju odobrava drugo carinski dopušte­no postupanje ili uporaba mora sadržavati sve podatke potrebne za završetak postupka.

Članak 250.

Kada priroda ili tehnička svojstva uvozne robe budu zbog nepredviđenih okolnosti ili više sile u toj mjeri promijenjene, da korisnik odobrenja ne može proizvesti proizvode koji su predvi­đeni u odobrenju za postupak unutarnje proizvodnje, mora o tome neodložno obavijestiti nadzornu carinarnicu.

Na isti način primjenjuje se članak 241. stavak 3. ove Uredbe.

U slučajevima kada predmetna promjena može utjecati na daljnju primjenu ili na sadržaj donesenog odobrenja, primjena stavka 1. i 2. ovog članka ne isključuje primjenu članka 10. i članka 99. stavka 2. Carinskog zakona.

Ovaj članak na isti način primjenjuje se i za dobivene proizvode.

Članak 251.

Osim u slučajevima iz članka 272. ove Uredbe, carinarnica može odobriti puštanje glavnih dobivenih proizvoda ili robe u nepromijenjenom stanju u slobodni promet, kada korisnik odobrenja nije u mogućnosti za te proizvode uvesti carinski dopušteno postupanje ili uporabu, kod koje ne bi trebalo plaćati carinu. Puštanje robe u slobodan promet može se odobriti pod uvjetom da se plate kamate sukladno članku 259. ove Uredbe.

Carinarnica može odobriti puštanje robe u slobodan promet na općenitoj osnovi. Takvo odobrenje ne smije biti u suprotnosti sa drugim propisima, koji se odnose na puštanje robe u slobodan promet.

Kada je sukladno stavku 2. ovoga članka doneseno odobrenje za puštanje robe u slobodan promet na općenitoj osnovi, uvozna roba u nepromijenjenom stanju ili dobiveni proizvodi mogu se pustiti na domaće tržište, iako nisu ispunjene sve formalnosti za puštanje robe u slobodan promet u trenutku stavljanja robe za tržište. Za robu, koja je puštena na tržište sukladno ovom stavku, za potrebe stavka 4. ovoga članka ne smatra se da je za istu odobreno carinski dopušteno postupanje ili uporaba.

Smatra se da je uvozna roba u nepromijenjenom stanju ili dobiveni proizvodi, na koje se odnosi odobrenje iz stavka 2. ovog članka, puštena u slobodan promet te da je deklaracija za puštanje u slobodan promet podnesena i prihvaćena kao i roba prepuštena deklarantu, ako uz protek roka za ponovni izvoz (uz uvažavanje članka 232. ove Uredbe), nije odobreno nijedno od carinski dopuštenih postupanja ili uporaba iz članka 101. Carinskog zakona. U tom slučaju smatra se kao da je deklaracija bila podnesena i prihvaćena, a roba prepuštena deklarantu u trenutku proteka roka za ponovni izvoz.

Roba puštena na tržište sukladno stavku 3. ovoga članka smatra se od tada domaćom robom.

Članak 252.

Osim u slučaju primjene pojednostavnjenih postupaka, korisnik odobrenja mora odredišnoj carinarnici podnijeti dobivene proizvode ili uvoznu robu u nepromijenjenom stanju, za koju se uvodi carinski dopušteno postupanje ili uporaba kako bi se provele formalnosti propisane za predmetno carinski dopušteno postupanje ili uporaba sukladno općenitim odredbama.

Međutim nadzorna carinarnica može odobriti da se proizvodi odnosno roba iz stavka 1. ovoga članka podnesu nekoj drugoj carinarnici, a ne onoj koja je navedena u stavku 1. ovog članka.

Odsjek A. Redoviti postupak

Članak 253.

Osim u slučajevima iz članka 238. ove Uredbe, deklaracija s kojom se završi postupak unutarnje proizvodnje (sustav odgode plaćanja carine) podnosi se kod jedne od carinarnica završetaka postupka navedenih u odobrenju.

U slučaju iz članka 238. ove Uredbe, deklaracija se podnosi kod carinarnice koja je donijela odobrenje.

Međutim, nadzorna carinarnica može odobriti da se deklaracija podnese kod neke druge carinarnice, a ne one na koju se odnosi stavak 1. ili 2. ovog članka.

Članak 254.

Deklaracija za završetak postupka iz članka 253. ove Uredbe mora se popuniti sukladno odredbama o popunjavanju deklaracija za predmetno carinski dopušteno postupanje ili uporabu.

Opis dobivenih proizvoda ili uvozne robe u nepromijenjenom stanju mora u deklaraciji iz stavka 1. ovog članka odgovarati podacima u odobrenju.

Sukladno članku 74. stavku 2. Carinskog zakona, uz deklaraciju moraju biti priložene sve isprave koje se sukladno člancima 88. do 91. ove Uredbe zahtijevaju kod primjene carinskog postupka, za koji je bila roba deklarirana.

Odsjek B. Pojednostavljen postupak

Članak 255.

Pojednostavljeni postupci iz članka 88. Carinskog zakona primjenjuju se sukladno članku 159. ove Uredbe.

Odsjek C. Odredbe za obračun davanja

Članak 256.

Uvozna davanja, koja treba obračunati za uvoznu robu sukladno članku 130. stavku 1. Carinskog zakona, obračunavaju se po stopi koja važi glede uporabe u određene svrhe, bez posebnog odobrenja za ovakovo povoljnije postupanje, ako je uvozna roba u trenutku prihvata deklaracije za početak postupka ispunjavala uvjete za povoljnije carinsko postupanje glede namjene konačne uporabe.

Stavak 1. ovoga članka primjenjuje se samo u slučaju kada je uvozna roba stavljena u uporabu uz namjenu, za koju je predviđeno povoljnije tarifsko postupanje prije proteka roka, koji određuju propisi koji sadrže uvjete za primjenu takovog povoljnijeg postupanja. Rok počinje teći na dan prihvata deklaracije za početak postupka.

Članak 257.

Kada se dobiveni proizvodi puštaju u slobodni promet i pri tome nastane carinski dug, isti se obračunava sukladno članku 130. Carinskog zakona. Polja 15, 16, 34, 41 i 42 jedinstvene carinske deklaracije popunjavaju se kao carinska deklaracija za puštanje robe u slobodan promet, te moraju sadržavati podatke koji se odnose na uvoznu robu.

Podatke navedene u stavku 1. ovog članka nije potrebno navesti, ako je uz carinsku deklaraciju priložen pravilno popunjen obrazac INF 1 iz članka 274. ove Uredbe.

Članak 258.

Nadzorna carinarnica može odobriti da se odredba članka 131. stavak 1. točka a) Carinskog zakona primijeni na otpatke, reciklažne otpatke, ostatke, tiskarske otpatke i robu s nedostat­kom.

Uništenje dobivenih proizvoda, osim navedenih u stavku 1. ovoga članka smatra se kao izvoz iz Republike Hrvatske.

Za dobivene proizvode iz stavka 1. ovog članka, dan prihvata deklaracije za puštanje u slobodan promet, smatra se kao dan koji je mjerodavan za određivanje uvoznih davanja.

Članak 259.

Kada nastane carinski dug za dobivene proizvode ili robu u nepromijenjenom stanju, na obračunate iznose uvoznih davanja plaćaju se kamate sukladno članku 129. stavak 3. Carinskog zakona.

Stavak 1. ne primjenjuje se u sljedećim slučajevima:

a) kada je carinski dug nastao sukladno članku 220. Carinskog zakona;

b) kada se u slobodni promet puste otpaci i ostaci, koji ostanu nakon uništenja  robe prema članku 185. Carinskog zakona;

c) kada se u slobodni promet puste sporedni dobiveni proizvodi iz članka 258.  ove Uredbe, ako njihova količina odgovara količini izvezenih glavnih,  dobivenih proizvoda;

d) kada kamate ne premašuju iznos od 40,00 kn po pojedinoj deklaraciji za  puštanje robe u slobodan promet;

e) kada korisnik odobrenja, koji traži da se dobiveni proizvodi ili roba u   nepromijenjenom stanju puste u slobodan promet, dokaže carinarnici, da  zbog izvanrednih okolnosti, koje ne proizlaze iz njegova nemara ili   nedopuštenog ponašanja, izvoz robe, pod uvjetima koje određuje postupak  unutarnje proizvodnje, ne bi bio gospodarski opravdan ili bi čak bio  nemoguć;

f) kada je carinski dug nastao zbog puštanja robe u slobodan promet sukladno  članku 137. stavku 4. Carinskog zakona, osim u slučaju kada su uvozna   davanja za predmetne proizvode već bila vraćena odnosno otpuštena.

Carinarnica obračunava kamate na način koji je propisan za zatezne kamate.

Carinarnica obračunava kamate za razdoblje od prvog dana u mjesecu, koji slijedi mjesec u kojem je za predmetnu robu bio započet postupak unutarnje proizvodnje do zadnjega dana u mjesecu, u kojem je nastao carinski dug.

Članak 260.

Udjel uvozne robe u dobivenim proizvodima izračunava se, da bi se odredila visina carinskog duga. Ovaj izračun neće se koristiti ako se iznos carinskog duga određuje isključivo na temelju članka 131. Carinskog zakona.

Kod izračuna se koristi jedna od metoda iz članaka 261. do 263. ove Uredbe ili neka druga metoda koja daje iste rezultate.

Članak 261.

Količinska metoda (dobiveni proizvodi) primjenjuje se, kada se u postupku unutarnje proizvodnje dobije samo jedna vrsta dobivenih proizvoda. U tom slučaju određuje se količina uvozne robe, potrošena u proizvodnji dobivenih proizvoda u svezi s kojom je nastao carinski dug, tako da se cjelokupna količina uvozne robe pomnoži s koeficijentom, koji odgovara odnosu između količine dobivenih proizvoda, za koje je carinski dug nastao i cjelokupne količine dobivenih proizvoda.

Članak 262.

Količinska metoda (uvozna roba) primjenjuje se u slučaju kada se svi elementi uvozne robe nalaze u svakom dobivenom proizvodu. Količina uvozne robe potrošene u proizvodnji svakoga od dobivenih proizvoda određuje se tako, da se redom cjelokupna količina uvozne robe pomnoži s koeficijentima, koji odgovaraju odnosu između potrošene količine uvezene robe u svakoj vrsti dobivenog proizvoda i cjelokupne potrošene količine uvozne robe u svim dobivenim proizvodima.

Kod odlučivanja koja će se metoda primijeniti, gubici se neće uzimati u obzir.

Količina uvozne robe u količini dobivenih proizvoda za koje je nastao carinski dug, određuje se primjenom koeficijenta određenog člankom 261. ove Uredbe, koji se pomnoži s količinom uvozne robe utrošene u proizvodnji tih dobivenih proizvoda, kako je izračunata na osnovi stavka 1. ovog članka.

Članak 263.

Kada se ne mogu primijeniti metode iz članaka 261. i 262. ove Uredbe, primijenit će se vrijednosna metoda. Carinarnica može radi pojednostavnjenja primijeniti količinsku metodu (uvoz­na roba) ako je korisnik odobrenja s time suglasan i ako obje metode daju slične rezultate.

Količina uvozne robe, koja se utroši u proizvodnji svake vrste dobivene robe utvrđuje se tako, da se cjelokupna količina uvozne robe pomnoži redom koeficijentima koji se izračunaju na osnovi odnosa između vrijednosti svakog dobivenog proizvoda i ukupne vrijednosti tih proizvoda, izračunate sukladno stavku 3. ovoga članka.

Vrijednost svake vrste dobivenih proizvoda, koja se primjenjuje u vrijednosnoj metodi sukladno stavku 2. ovog članka ove točke je:

- aktualna prodajna cijena istih ili sličnih proizvoda u Hrvat­skoj, ako na tu cijenu nije utjecala povezanost između kupca i prodavača ili, ako ta cijena nije poznata

- aktualna cijena po paritetu ex-works u Hrvatskoj, ako na tu cijenu nije utjecala povezanost između kupca i prodavača ili kada

- vrijednost nije moguće utvrditi sukladno prvoj ili drugoj podtočki, vrijednost  koju utvrdi nadzorna carinarnica upotrebom neke druge primjerne metode.

Količina uvozne robe, koja odgovara količini dobivenih proizvoda, za koju se obračunava carinski dug, izračuna se tako da se koeficijent izračunat na osnovi članka 261. ove Uredbe pomnoži s količinom uvozne robe iskorištene u proizvodnji tih dobivenih proizvoda, a koja je izračunata sukladno stavku 2. ovog članka.

Odsjek D. Obrazac za završetak postupka

Članak 264.

Korisnik odobrenja mora nadzornoj carinarnici podnijeti obrazac za završetak postupka, koji mora sadržavati sljedeće podatke:

a) podatke, koji sadrže identifikacijsku oznaku odobrenja;

b) količinu svake vrste uvozne robe, te identifikacijske poda­t­ke o carinskim  deklaracijama na osnovi kojih su te robe uvedene u postupak;

c) tarifni stavak Carinske tarife za uvoznu robu;

d) carinsku vrijednost uvozne robe i stopu uvoznih davanja, kojoj podliježu;

e) normativ za uvoznu robu;

f) vrstu i količinu dobivenih proizvoda, te podatke o carinski dopuštenim   postupanjima ili uporabama, koje se odobravaju za te poizvode, zajedno s  podacima o deklaracijama, koji se odnose na završetak postupka;

g) vrijednost dobivenih proizvoda, kada se za završetak postupka primijeni vrijednosna metoda;

h) visinu uvoznih davanja, koju treba platiti na količinu uvozne robe koja se  smatra da je puštena u slobodan promet sukladno članku 251. stavku 3. ove  Uredbe.

Sadržaj i oblik obrasca iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar financija.

Kada postupak unutarnje proizvodnje započne ili završi na pojednostavnjen način, u obrazac za završetak postupka se kao deklaracije i dokumenti navode oni koji su sadržani u članku 88. Carinskog zakona. Iz obrasca za završetak postupka mora se vid­jeti i količina robe koja je puštena u slobodan promet sukladno članku 251. ove Uredbe.

Članak 265.

Korisnik odobrenja mora u roku 30 dana carinarnici podnijeti obrazac za završetak postupka iz prethodnog članka, računajući od dana do kojega se morao završiti postupak unutarnje proizvodnje.

Kada se primjenjuje mjesečna ili tromjesečna globalizacija, obrazac za završetak postupka podnosi se svaki mjesec ili svako tromjesečje u roku 30 dana od zadnjeg dana u mjesecu, odnosno tromjesečju za koje se obrazac odnosi.

Članak 266.

Uvozna davanja na uvoznu robu u nepromijenjenom stanju ili na dobivene proizvode, koji su bili pušteni u slobodan promet na općenitoj osnovi sukladno članku 251. ove Uredbe, treba platiti najkasnije u trenutku podnošenja obrasca za obračun postupka, koji se može temeljiti na skraćenoj deklaraciji.

Kada je potrebno utvrditi druge elemente za izračun uvoznih davanja, ti podaci moraju biti navedeni u obrascu za obračun postupka. Kada je to potrebno, obrazac obračuna postupka mora sadržavati i udjel uvozne robe u dobivenim proizvodima utvrđen sukladno člancima 261. do 263. ove Uredbe.

Korisnik odobrenja mora nadzornoj carinarnici pružiti na raspolaganje sve isprave koje se odnose na robu za koju se smatra da je puštena u slobodan promet sukladno članku 251. ove Ured­be, a bez kojeg se ne mogu pravilno primijeniti odredbe o puštanju u slobodan promet.

Carinarnica može odobriti:

a) da se obračun izrađuje elektronskim računalom ili u bilo kojem    dogovorenom obliku;

b) da se obračun izrađuje na deklaraciji za početak postupka.

Članak 267.

Nadzorna carinarnica potvrđuje obrazac za obračun postupka na osnovi obavljene provjere, te po potrebi o rezultatima provjere obavještava korisnika odobrenja. Carinarnica pohranjuje obrazac za obračun postupka i isprave koje se odnose na taj obračun i čuva ih najmanje tri godine od kraja kalendarske godine u kojoj je sastavljen obrazac za obračun postupka. Korisnik odobrenja čuva isprave jednako dugo.

Članak 268.

Kada je za uvoznu robu započet postupak na osnovi jednog odobrenja ali sa više carinskih deklaracija, dobiveni proizvodi ili roba u nepromijenjenom stanju smatra se da su dobiveni od uvozne robe za koju je započet postupak po prvoj podnesenoj deklaraciji.

Stavak 1. ovog članka ne primjenjuje se kada korisnik odobrenja može dokazati da su dobiveni proizvodi odnosno roba u nepromijenjenom stanju izrađeni iz određene uvozne robe.

Pododjeljak 3. Trgovinske mjere

Članak 269.

Kada se zahtjev za donošenje odobrenja za postupak unutarnje proizvodnje odnosi na robu za koju važe trgovinske mjere iz članka 270. stavka 1. točke a) ove Uredbe, u trenutku podnošenja zahtjeva nije potrebno priložiti licenciju, suglasnost ili sličnu ispravu.

Članak 270.

Kada je roba, za koju je podnesena deklaracija za početak postupka unutarnje proizvodnje:

a) predmet posebnih trgovinskih mjera za puštanje takove robe u slobodan promet, te mjere neće se primijeniti pri početku postupka unutarnje proizvodnje niti za vrijeme dok se roba nalazi u tom postupku;

b) predmet posebnih trgovinskih mjera koje važe za unos robe u Hrvatsku, ako će se te mjere primijeniti u trenutku kada je za tu robu započet postupak unutarnje proizvodnje.

Postupak po sustavu odgode plaćanja carine može se započeti i za stranu robu koja ne podliježe obvezi plaćanja uvoznih davanja:

a) kako bi se roba izuzela od trgovinskih mjera, koje se inače primjenjuju za  puštanje robe u slobodan promet;

b) kako bi se roba izuzela od trgovinskih mjera koje se inače primjenjuju pri  izvozu robe u nepromijenjenom stanju ili dobivenih proizvoda, osim mjera  trgovinske politike koje se odnose na izvoz robe s hrvatskim podrijetlom.

Kada se primjenjuje stavak 1. točka a) ili stavak 2. ovoga članka, u trenutku početka postupka nije potrebno prilagati licencije, suglasnosti ili slične isprave.

Članak 271.

Kod ponovnog izvoza strane robe, za koju je bio započet postupak unutarnje proizvodnje, ne primjenjuju se trgovinske mjere propisane za izvoz robe u nepromijenjenom stanju ili dobivenih proizvoda, osim trgovinskih mjera koje se odnose na izvoz robe s hrvatskim podrijetlom.

Članak 272.

Kada se postupak unutarnje proizvodnje završava podno­še­njem deklaracije za puštanje u slobodan promet za uvoznu robu u nepromijenjenom stanju ili za dobivene proizvode iz članka 258. stavak 1. ove Uredbe, na uvoznu robu primjenjuju se sve trgovinske mjere koje važe u trenutku prihvata deklaracije za puštanje u slobodan promet.

Pododjeljak 4. Administrativna suradnja carinarnica

Članak 273.

Kada se postupak unutarnje proizvodnje za robu u nepromijenjenom stanju ili dobivene proizvode završi tako, da se ta roba smjesti u slobodnu zonu ili da se za tu robu započne jedan od postupaka sa odgodom, u polje koje je namijenjeno opisu robe u ispravi koja se koristi za predmetno carinski dopušteno postupanje ili uporabu, ili u slučaju primjene pojednostavnjenja, u komercijalnoj ispravi ili u knjigovodstvu, osim podataka koji su propisani za predmetno carinski dopušteno postupanje ili uporabu, upisuje se: “U-I roba”

Kada je roba, za koju je započet postupak po sustavu odgode plaćanja carine, predmet trgovinskih mjera i te mjere se primjenjuju i u trenutku kada se uvozna roba ili dobiveni proizvodi unose u slobodnu zonu, osim zabilješki iz stavka 1. ovog članka upisuje se zabilješka: “trgovinske mjere”

Carinarnica završetka postupka mora utvrditi da su zabilješ­ke iz stavka 1. odnosno stavka 2. ovog članka pravilno unesene u svaku ispravu kojom se zamjenjuje prvu ispravu ili završava postupak.

Članak 274.

Administrativna suradnja carinarnica zasniva se na među­sobnoj razmjeni informativnih obrazaca, sastavljenih iz izvornika dviju kopija (u daljnjem tekstu obrazac INF 1), čiji sadržaj i oblik, te način uporabe propisuje ministar financija.

Obrazac INF 1 iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se kod:

a) određivanja iznosa osiguranja iz članka 100. stavka 2. Carinskog zakona;

b) puštanja u slobodni promet dobivenih proizvoda ili robe u nepromijenjenom stanju kod druge carinarnice, a ne kod carinarnice završetka postupka.

Članak 275.

Kada se obrazac INF 1 primjenjuje za potrebe članka 274. stavka 2. točka a) ove Uredbe, to se mora označiti u polju 2.

Članak 276.

Kada se sukladno članku 274. stavku 2. točka b) ove Uredbe zahtijeva puštanje svih ili dijela dobivenih proizvoda ili robe u nepromijenjenom stanju u slobodan promet, carinarnica, koja prihvaća deklaraciju i upotrebljava INF 1, koji je sama i potvrdila, zatražit će od nadzorne carinarnice da upiše sljedeće podatke:

- u polje 9A - iznos uvoznih davanja, koje treba platiti sukladno članku 130. ili  članku 137. stavku 4. Carinskog zakona,

- u polje 9B - iznos kamata, koje treba platiti sukladno članku 269. ove Uredbe, količinu, stavak carinske tarife i pod­rijetlo uvozne robe korištene u proizvodnji dobivenih proizvoda koji se puštaju u slobodan promet.

Iz iznosa uvoznih davanja mora biti razvidna razlika između:

- iznosa uvoznih davanja određenih člankom 130. Carinskog zakona ili

- iznosa uvoznih davanja, koja su već obračunata ili moraju biti vraćena ili otpuštena.

Kada se deklaracija za puštanje u slobodan promet odnosi na proizvode ili robu iz članka 273. stavka 2. ove Uredbe, carinarnica koja prihvaća deklaraciju i upotrebljava obrazac INF 1, koji je sama i potvrdila, zatražit će od nadzorne carinarnice da naznači da li su trgovinske mjere koje su važile za robu, za koju je bio za­počet postupak unutarnje proizvodnje, bile stvarno primije­nje­ne.

Izvornik i jedna kopija obrasca INF 1 šalje se nadzornoj carinarnici, a drugu kopiju zadržava carinarnica koja je potvrdila obrazac.

Kada se obrazac INF 1 primjenjuje za provedbu trgovinskih mjera, nadzorna carinarnica mora o tome obavijestiti korisnika odobrenja.

Nadzorna carinarnica, kojoj je poslat obrazac INF 1 popunjava polja 8, 9, i 10 navedenog obrasca, potvrdit će obrazac, i zadržati jednu kopiju, a izvornik će vratiti. Nadzorna carinarnica nije dužna popuniti navedena polja po proteku roka, u kojem mora voditi evidenciju.

Isključivo u svrhu izračuna iznosa uvoznih davanja sukladno stavku 1. i 2. ovog članka smatra se, da su proizvodi na koje se odnosi obrazac INF 1 pušteni u slobodan promet na dan, kada je bilo potvrđeno polje 2 obrasca.

Članak 277.

Kada se zahtijeva puštanje robe u slobodan promet, a obrazac INF 1 popunjen je sukladno članku 275. ove Uredbe, isti obrazac INF 1 može se koristiti, ako sadrži:

- u polju 9A iznos uvoznih davanja, koje treba platiti suklad­no članku 130. stavku 1. ili članku 137. stavku 4. Carinskog z­a­ko­­na i

- u polju 11 datum, kada je za predmetnu uvoznu robu prvi puta započet   postupak.

U slučaju kada podaci iz stavka 1. ovog članka nisu navedeni u obrascu INF 1, treba popuniti i potvrditi novi obrazac INF 1, sukladno članku 276. ove Uredbe.

Članak 278.

Korisnik odobrenja može tražiti potvrđivanje obrasca INF 1, kada se dobiveni proizvodi ili roba prenesu na drugog korisnika ili u proizvodni pogon drugog ovlaštenog prerađivača.

U tom slučaju nadzorna carinarnica mora navesti podatke iz članka 277. ove Uredbe.

Pododjeljak 5. Premještaj robe

Članak 279.

Kada se roba, za koju je započet postupak unutarnje proiz­vod­nje, po sustavu odgode plaćanja carine, premješta unutar carinskog područja Hrvatske, taj se prijevoz obavlja sukladno odredbama za postupak provoza ili u skladu s postupkom iz stavka 3. i 4. ovog članka i članaka 280. do 285. ove Uredbe.

Provozna deklaracija ili isprava koja se tretira kao provozna deklaracija mora sadržavati zabilješku iz članka 273. ove Uredbe.

Kada je odobren postupak premještanja, to se mora navesti u odobrenju. U tom slučaju postupak premještanja primijenit će se umjesto provoznog postupka. U slučaju premještanja proizvoda ili robe od korisnika jednog odobrenja na korisnika drugog odobrenja, oba odobrenja moraju sadržavati odobrenje za postupak premještanja.

Odobrenje za primjenu postupka premještanja može se donijeti samo kada korisnik odobrenja vodi evidenciju iz članka 229. ove Uredbe.

Odsjek A. Premještaj robe ili proizvoda u okviru jednog odobrenja

Članak 280.

Carinarnica može odobriti, da se dobiveni proizvodi ili roba u nepromijenjenom stanju bez posebnih carinskih formalnosti i bez prekidanja postupka unutarnje proizvodnje u okviru jednog odobrenja premjesti iz pogona jednog proizvođača u pogon drugog proizvođača radi daljnje prerade. Premještaj robe treba upisati u evidencije iz članka 229. ove Uredbe.

Odgovornost za premještenu robu iz stavka 1. ovog članka snosi korisnik odobrenja.

Odsjek B. Prijenos robe ili proizvoda od jednog korisnika odobrenja na drugog korisnika

Članak 281.

Carinarnica odobrava prijenos dobivenih proizvoda ili robe u nepromijenjenom stanju od jednog korisnika odobrenja na drugoga pod uvjetom da je obavljen upis u evidenciju prvog korisnika odobrenja, sukladno pravilima o premještaju robe s jednog na drugog korisnika u okviru postupka unutarnje proizvodnje.

Pravila o premještaju robe iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar financija.

Članak 282.

Odovornost za premještenu robu ili proizvode prenosi se na korisnika drugog odobrenja u trenutku kada taj preuzme tu robu, odnosno proizvode i upiše ih u svoju evidenciju postupka unutarnje proizvodnje.

Upisom robe, odnosno proizvoda u evidenciju sukladno stav­ku 1. ovog članka smatra se da je za tu robu, odnosno proizvode ponovno započet postupak u unutarnjoj proizvodnji na ime korisnika drugog odobrenja.

Odsjek C. Opće odredbe

Članak 283.

Ako se ne ugrožava pravilno izvođenje postupka, carinarnica može pod određenim uvjetima, koje sama odredi odobriti:

a) prijevoz uvozne robe bez carinskih formalnosti od carinarnice početka  postupka do proizvodnog pogona i prijevoz dobivenih proizvoda ili robe u  nepromijenjenom stanju od proizvodnog pogona do carinarnice završetka  postupka;

b) da se na obrascu utvrđenog propisima iz članka 281. stavak 2. ove Uredbe,  unaprijed potvrdi ili da proizvođač sam popuni taj obrazac, te potvrdi  posebnim pečatom, koji je odobrila carinarnica;

c) da se formalnosti ispunjavaju primjenom elektronskog sustava, ako taj sustav osigurava pravilnu provedbu odredaba koje uređuju premještanje  robe;

d) da se pojednostave formalnosti iz članka 281. ove Uredbe, pod uvjetom da  primijenjeni sustav osigurava prijenos informacija na isti način kako je to predviđeno propisom iz stavka 2. toga članka, kao i ispunjavanje formalnosti korištenjem komercijalnih i administrativnih isprava.

Kada se primjenjuje stavak 1. točka a) ovog članka, nadzorna carinarnica mora biti obaviještena od strane carinarnice početka postupka, da je uvozna roba stavljena u postupak, a od strane carinarnice završetka postupka da su dobiveni proizvodi ili roba u nepromijenjenom stanju izvezeni, i to dostavljanjem dodatne kopije deklaracije, ispostavljene za tu svrhu, te pratećih isprava.

Članak 284.

Korisnik odobrenja mora carinarnicu unaprijed obavijestiti o namjeravanom premještanju, i to na način i u obliku koji određuje carinarnica.

Članak 285.

Kada se primjenjuje postupak premještanja, može se uz podnošenje obrasca o završetku postupka primijeniti članak 251. ove Uredbe za robu za koju se smatra da je puštena u slobodni promet, pod uvjetom da se to ne protivi drugim odredbama koje se odnose na puštanje u slobodan promet.

Nadzorna carinarnica obavijestit će carinarnicu početka postupka o odobrenom završetku postupka i navesti podatke o deklaraciji za početak carinskog postupka, koju je prihvatila.

Odjeljak 6. Posebne odredbe sustava povrata carine

Pododeljak 1. Puštanje u slobodan promet po sustavu povrata carine

Članak 286.

Postupak propisan za puštanje robe u slobodan promet po sustavu povrata carine primjenjuje se za uvoznu robu, uključujući uvoznu robu po sustavu istovrijedne robe, bez prethodnog izvoza.

Odsjek A. Redovni postupak

Članak 287.

Osim u slučajevima iz članka 238. ove Uredbe, deklaracija za puštanje robe u slobodan promet po sustavu povrata carine podnosi se kod carinarnice koja je u odobrenju navedena za početak postupka.

Kada je odobrenje doneseno sukladno članku 238. ove Ured­be, deklaracija se podnosi kod jedne od ovlaštenih carinarnica.

Članak 288.

Deklaracija iz članka 287. ove Uredbe mora se popuniti sukladno člancima 73. do 128. ove Uredbe.

Odsjek B. Pojednostavnjen postupak

Članak 289.

Pojednostavnjeni postupci iz članka 88. Carinskog zakona, primjenjuju se za puštanje u slobodan promet po sustavu povrata carine sukladno člancima 156. i 157., te članka 246. stavak 2. ove Uredbe.

Dopunska deklaracija iz članka 88. stavka 3. Carinskog zakona podnosi se u propisanom roku, ali ni u kojem slučaju ne poslije podnošenja zahtjeva za povrat.

Pododjeljak 2. Povrat ili otpust carine

Članak 290.

Slučajevi iz članka 248. ove Uredbe smatraju se kao izvoz dobivenih proizvoda.

Članak 291.

Deklaracija za neko od carinski dopuštenih postupanja ili uporaba iz članka 137. stavak 1. Carinskog zakona, mora sadržavati sve podatke potrebne za opravdanje zahtjeva za povrat.

Članak 292.

Bez obzira na odobrena pojednostavnjenja iz članka 88. Carinskog zakona, korisnik odobrenja mora kod podnošenja deklaracije za carinski dopušteno postupanje ili uporabu robe, koja je osnov za povrat plaćene carine, podnijeti tu robu carinarnici završetka postupka i ispuniti sve propisane carinske formalnosti za predmetno carinski dopušteno postupanje ili uporabu.

Članak 293.

Osim u slučajevima iz članka 238. ove Uredbe, deklaracija kojom se za dobivene proizvode određuje neko od carinski dopuštenih postupanja ili uporaba iz članka 137. stavak 1. Carinskog zakona, podnosi se kod jedne od carinarnica završetka postupka, određene u odobrenju.

U slučaju iz članka 238. ove Uredbe, deklaracija iz stavka 1. ovoga članka podnosi se kod carinarnice koja je donijela odobrenje.

Međutim, nadzorna carinarnica može odobriti, da se deklaracija iz stavka 1. ovoga članka podnese kod druge carinarnice.

Članak 294.

Deklaracija iz članka 291. ove Uredbe mora biti popunjena sukladno odredbama propisanim za zahtijevano carinski dopušte­no postupanje ili uporabu, te odredbama članka 254. stav­ka 2. i 3. ove Uredbe.

Članak 295.

Pojednostavnjeni postupci iz članka 88. Carinskog zakona primjenjuju se za završetak postupka unutarnje proizvodnje sukladno članku 159. ove Uredbe.

Članak 296.

Udjel uvozne robe u dobivenim proizvodima izračunava se kada je potrebno odrediti povrat plaćenih ili otpuštenih plaćanja uvoznih davanja. Ovaj izračun nije potreban, ako je za sve dobivene proizvode određeno jedno od dopuštenih postupanja ili uporaba iz članka 137. stavka 4. Carinskog zakona.

Kod izračuna se koristi jedna od metoda iz članaka 297. do 299. ove Uredbe ili bilo koja druga metoda koja daje jednake rezultate.

Članak 297.

Količinska metoda (dobiveni proizvodi) primjenjuje se kada se u postupku unutarnje proizvodnje dobije samo jedna vrsta dobivenih proizvoda. U tom slučaju određuje se količina uvozne robe, uporabljena u proizvodnji dobivenih proizvoda, za koju se može zahtijevati povrat ili otpust carine, tako da se cjelokupna količina uvozne robe pomnoži s koeficijentom, koji odgovara udjelu dobivenih proizvoda, za koju se može zahtijevati povrat ili otpust glede cjelokupne količine dobivenih proizvoda.

Članak 298.

Količinska metoda (uvozna roba) primjenjuje se kada se svi elementi uvozne robe nalaze u svakom dobivenom proizvodu.

Prilikom odlučivanja da li će se primjeniti ova metoda ne uzimaju se u obzir gubici.

Količina uvozne robe uporabljena u proizvodnji svakog od dobivenih proizvoda po sustavu povrata carine određuje se tako da se cjelokupna količina uvozne robe pomnoži s koeficijentima, koji odgovaraju odnosu između uporabljene količine uvozne robe u svakoj vrsti dobivenog proizvoda i ukupno uporabljene količine uvozne robe u svim dobivenim proizvodima.

Količina uvozne robe po sustavu povrata carine, koja odgovara količini dobivenih proizvoda za koje se zahtijeva povrat ili otpust carine, određuje se primjenom koeficijenta određenog sukladno stavku 3. ovog članka, koji se pomnoži s količinom uporab­ljene uvozne robe u proizvodnji predmetnih dobivenih proizvoda, kako je izračunata na osnovi stavka 3. ovog članka.

Članak 299.

Kada se ne mogu primijeniti metode iz članaka 297. i 298. ove Uredbe, primijenit će se vrijednosna metoda. Međutim, carinarnica može radi pojednostavnjenja i uz suglasnost korisnika odobrenja primijeniti količinsku metodu (uvozna roba) umjesto vrijednosne metode, ako obje metode daju slične rezultate.

Prema vrijednosnoj metodi, količina uvozne robe koja se uporabi u proizvodnji svake vrste dobivene robe određuje se tako, da se cjelokupna količina uvozne robe pomnoži sa koeficijentima, koji se sukladno stavku 3. članka 263. ove Uredbe, izračunaju na osnovi odnosa između vrijednosti svakog dobivenog proizvoda i ukupne vrijednosti tih proizvoda.

Količina uvozne robe, koja odgovara količini dobivenih proizvoda za koje se može tražiti povrat ili otpust, izračunat će se tako da se koeficijent, izračunat na osnovi članka 297. ove Ured­be, pomnoži s količinom uporabljene uvozne robe pri proizvodnji dobivenih proizvoda, izračunate u skladu sa stavkom 2. ovoga članka.

Članak 300.

Zahtjev za povrat ili otpust carine korisnik odobrenja podnosi kod nadzorne carinarnice, koja odlučuje o zahtjevu za povrat.

Zahtjev se podnosi u dva primjerka, od kojih se jedan primjerak vraća korisniku nakon donošenja rješenja, a drugi primjerak se pohranjuje u carinarnici.

Sadržaj i oblik obrasca iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar financija.

Carinarnica može zahtijevati podnošenje dodatnih isprava potrebnih za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva.

U slučaju primjene članka 229. ove Uredbe, zahtjev može podnijeti samo jedan korisnik odobrenja.

Članak 301.

Za potrebe računanja roka iz članka 137. stavak 3. Carinskog zakona smatra se, da su uvjeti za povrat plaćene carine ispunjeni, kada je za dobivene proizvode prihvaćena deklaracija za neko od carinski dopuštenih postupanja ili uporaba iz članka 137. stavak 1. Carinskog zakona.

Članak 302.

Kada nadzorna carinarnica odredi da korisnik odobrenja, sukladno propisu iz članka 300. stavak 3. ove Uredbe mora čuvati deklaraciju i druge isprave, ta deklaracija i druge isprave moraju biti dostupne carinarnici.

Kada se primijeni članak 308. ove Uredbe, uz zahtjev treba priložiti propisno potvrđene izvornike obrasca INF 7.

Članak 303.

Nadzorna carinarnica može dopustiti, da podnositelj zahtje­va, koji često (periodički) podnosi jednake zahtjeve za povrat plaćene carine, može u zahtjevu ispustiti navođenje određenih podataka, ako zahtjev sadrži sve podatke potrebne za određivanje iznosa povrata.

Nadzorna carinarnica može dopustiti, da se zahtjev sačinjava računalom ili u nekom drugom obliku dogovorenom sa carinarnicom.

Članak 304.

Nadzorna carinarnica na osnovi obavljene provjere zahtjeva potvrđuje zahtjev za povrat plaćene carine i obavještava korisnika odobrenja o rezultatima provjere. Carinarnica zadržava zahtjev i isprave koje se na isti odnose kroz najmanje tri kalendarske godine od kraja godine u kojoj je zahtjev podnesen. Carinarnica može odrediti da korisnik odobrenja sam čuva navedene isprave kroz isto razdoblje.

Članak 305.

Povrat plaćene carine provodi se tako, da se ovlaštenom računovodstvu izda nalog za povrat carine na račun koji je korisnik odobrenja naveo u svom zahtjevu.

Povrat plaćene carine ne može se provesti ako korisnik odobrenja nije podmirio bilo koju dospjelu obvezu iz naslova uvoznih ili izvoznih davanja. Povrat i dospjeli carinski dug se u tom slučaju poravnavaju.

Pododjeljak 3. Administrativna suradnja carinarnica

Članak 306.

Kada je za dobivene proizvode po sustavu povrata carine započeto jedno od carinski dopuštenih postupanja ili uporaba iz članka 137. stavka 1. Carinskog zakona, te je za to odobren povrat, u ispravi, koja se primjenjuje za početak postupka ili za unos robe u slobodnu zonu, u polju koje je namijenjeno opisu robe, upisuje se zabilješka: “U - I /sustav povrata”.

Carinarnica kod koje je postupak završen, mora provjeriti, da li je zabilješka iz stavka 1. ovog članka upisana u svaku ispravu, koja je zamijenila ili razdužila prvu ispravu.

Članak 307.

Kada su proizvodi dobiveni u postupku unutarnje proizvod­nje po sustavu povrata carine prevezeni drugoj carinarnici u okviru provoznog postupka, te je taj provozni postupak osnov za podnošenje zahtjeva za povrat, a za te se dobivene proizvode zahtijeva novi postupak unutarnje proizvodnje, ovlaštena carinarnica, koja je zadužena za donošenje novog odobrenja, mora primijeniti obrazac INF 1 iz članka 274. ove Uredbe, kako bi se odredio iznos uvoznih davanja koje treba platiti odnosno koje bi mogle nastati.

Članak 308.

Sadržaj i oblik obrasca INF 7 propisuje ministar financija.

Obrazac INF 7 iz stavka 1. ovog članka primjenjuje se, kada se proizvodi dobiveni u postupku unutarnje proizvodnje (sustav povrata), za koji nije bio podnesen zahtjev za povrat, prenesu do carinarnice završetka postupka, koja nije navedena u odobrenju, a kod koje je za te proizvode u nepromijenjenom stanju, ili na osno­vi posebnog odobrenja, dodatno prerađene proizvode, zapo­četo jedno od carinski dopuštenih postupanja ili uporaba, koja je osnov za povrat ili otpust plaćanja uvoznih davanja, sukladno članku 137. Carinskog zakona.

Članak 309.

Korisnik odobrenja mora podnijeti obrazac INF 7 istovremeno sa deklaracijom za carinski dopušteno postupanje ili uporabu.

Carinarnica, kod koje je podnesena deklaracija iz stavka 1. ovog članka, mora potvrditi obrazac INF 7 te izvornik i jednu kopiju vratiti korisniku, a drugu kopiju zadržati.

Poglavlje 4. Postupak preradbe pod carinskim nadzorom

Odjeljak 1. Opće odredbe

Članak 310.

Postupak preradbe pod carinskim nadzorom carinarnica može odobriti, kada su ispunjeni uvjeti iz članka 141. Carinskog zakona, a radi se o robi iz stupca 1 popisa iz Priloga 11. ove Uredbe, koja je predmet nekog od postupaka preradbe navedenih u stupcu 2 toga popisa.

Pododjeljak 1. Donošenje odobrenja - uobičajen postupak

Članak 311.

Odobrenje iz članka 312. ove Uredbe donosi se na osnovi zahtjeva koji se podnosi kod carinarnice i mora biti sastavljen sukladno članku 175. ove Uredbe.

Članak 312.

Bez obzira na članak 316. ove Uredbe, odobrenje za postupak preradbe pod carinskim nadzorom donosi se na obrascu utvrđenom propisom iz članka 178. ove Uredbe.

Radi osiguranja pravilne izvedbe postupka, carinarnica može zahtijevati da korisnik odobrenja vodi evidenciju robe glede količine uvozne robe, za koju je započet postupak preradbe pod carinskim nadzorom, količine prerađenih proizvoda, te drugih podataka potrebnih za nadzor i kontrolu postupka preradbe, te pravilnog izračuna eventualnog carinskog duga.

Evidenciju iz stavka 2. ovog članka, korisnik odobrenja mora podnijeti nadzornoj carinarnici na njezin zahtjev.

Evidencija, koju korisnik odobrenja vodi za svoje trgovačke potrebe, a koja omogućava nadzor nad provedbom postupka preradbe pod carinskim nadzorom, može se uz suglasnost carinarnice uporabiti kao evidencija iz stavka 2. ovog članka.

Članak 313.

Rok važenja odobrenja za obavljanje postupka preradbe pod carinskim nadzorom, carinarnica određuje imajući u vidu posebne potrebe podnositelja zahtjeva glede konkretne preradbe.

Kada je rok važenja iz stavka 1. ovog članka dulji od dvije godine, carinarnica mora po službenoj dužnosti ponovno provjeriti uvjete za donošenje odobrenja i to u vremenskim razmacima, koji su navedeni u odobrenju.

Članak 314.

U odobrenju iz članka 312. ove Uredbe mora biti naveden rok u kojem za prerađene proizvode mora biti odobreno drugo carinski dopušteno postupanje ili uporaba, sukladno članku 142. Carinskog zakona. Pri tome treba uzeti u obzir vrijeme potrebno za izvođenje postupka preradbe i vrijeme potrebno da se za prerađene proizvode odobri novo carinski dopušteno postupanje ili uporaba.

Članak 315.

Normativ ili metoda za određivanje normativa, određuje se na osnovi proizvodnih podataka, koji se mogu ustanoviti u evidenciji korisnika odobrenja.

Normativ ili metoda za određivanje normativa iz stavka 1. ovog članka, predmet je naknadne provjere od strane carinarnice.

Pododjeljak 2. Donošenje odobrenja - pojednostavnjen postupak

Članak 316.

Kada se za početak postupka preradbe pod carinskim nadzorom ne koriste pojednostavnjenja iz članka 88. Carinskog zakona, ovlaštena carinarnica može odobriti, da se podnošenje deklaracije za početak postupka preradbe pod carinskim nadzorom smatra kao podnošenje zahtjeva za odobrenje.

Prihvat deklaracije za početak postupka smatra se kao donošenje odobrenja za izvedbu postupka preradbe pod carinskim nadzorom, ako su ispunjeni uvjeti za donošenje odobrenja.

Uz deklaraciju iz stavka 1. ovog članka treba priložiti ispravu koja mora sadržavati sljedeće podatke, ako isti nisu obuhvaćeni u polju 44 jedinstvene carinske deklaracije:

a) ime, odnosno naziv tvrtke, te adresa podnositelja zahtjeva, ako osoba koja  podnosi zahtjev nije ujedno deklarant;

b) ime, odnosno naziv tvrtke, te adresu osobe, koja izvodi preradbu, ako ista  nije podnositelj zahtjeva, odnosno deklarant;

c) opis postupka preradbe;

d) trgovački ili tehnički opis prerađenih proizvoda;

e) normativ ili metodu za određivanje normativa;

f) rok za dobivanje novog carinski dopuštenog postupanja ili uporabe, glede  uvozne robe, odnosno dobivenih proizvoda;

g) mjesto, gdje se predviđa obavljanje postupka preradbe.

Odredbe članaka 176., 182. i 183. ove Uredbe odgovarajuće se primjenjuju i u postupku preradbe pod carinskim nadzorom.

Odjeljak 2. Početak postupka

Članak 317.

Osim u slučajevima iz članka 316. ove Uredbe korisnik odobrenja može podnijeti deklaraciju za početak postupka preradbe pod carinskim nadzorom samo kod carinarnice ili carinarnica navedenih u odobrenju.

U slučaju iz članka 316. ove Uredbe deklaracije za početak postupka preradbe pod carinskim nadzorom podnose se kod ovlaštenih carinarnica.

Članak 318.

Deklaracije iz članka 316. ove Uredbe popunjavaju se suk­lad­no člancima 73. do 128. ove Uredbe.

Ne isključujući članak 316. stavak 3. točku d) ove Uredbe opis robe u deklaraciji mora odgovarati podacima u odobrenju.

U svrhu primjene članka 74. stavka 2. Carinskog zakona uz carinsku deklaraciju moraju se priložiti isprave koje su navedene u članku 90. ove Uredbe.

Članak 319.

Pojednostavnjeni postupci iz članka 88. Carinskog zakona primjenjuju se sukladno člancima 156. i 157. ove Uredbe.

Carinska uprava, Središnji ured neće donijeti odobrenje za provedbu pojednostavnjenja deklariranja na osnovi knjigovodstvenih zapisa sukladno članku 157. ove Uredbe osobi, koja ne vodi evidenciju robe sukladno članku 312. stavku 2. ove Uredbe.

Dopunska deklaracija iz članka 88. stavka 3. Carinskog zakona podnosi se u propisanim vremenskim razdobljima, ali ne poslije podnošenja obrasca za završetak postupka.

Odjeljak 3. Završetak postupka

Članak 320.

Postupak preradbe pod carinskim nadzorom završava za količinu uvozne robe, koja uz primjenu normativa, odgovara količini prerađenih proizvoda, ili za količinu uvozne robe u nepromijenjenom stanju, za koju je odobreno novo carinski dopuš­te­no postupanje ili uporaba.

Kada je to glede na okolnosti slučaja potrebno, sukladno članku 143. Carinskog zakona, glede udjela uvozne robe koja je ugrađena u prerađene proizvode, odgovarajući se primjenjuju odredbe članaka 260. do 263. ove Uredbe.

Članak 321.

Osim u slučajevima kada se primjenjuje članak 316. ove Uredbe, deklaracija za završetak postupka preradbe pod carinskim nadzorom podnosi se carinarnici koja je određena u odobrenju.

U slučaju pojednostavnjenja iz članka 316. ove Uredbe, deklaracija iz stavka 1. ovog članka podnosi se kod ovlaštene carinarnice.

Nadzorna carinarnica, a u slučaju iz članka 316. ove Uredbe ovlaštena carinarnica, može odobriti, da se deklaracija iz stavka 1. ovog članka podnese carinarnici koja nije navedena u prvom odnosno u drugom stavku ovog članka.

Članak 322.

Deklaracija za završetak postupka mora biti popunjena sukladno odredbama za novi carinski postupak odnosno postupanje ili uporabu.

Opis prerađenih proizvoda ili uvozne robe u nepromijenjenom stanju u deklaraciji iz stavka 1. ovog članka mora odgovarati podacima iz odobrenja.

Glede priloga deklaracije primjenjuje se članak 254. stavak 3. ove Uredbe.

Članak 323.

Pojednostavnjeni postupci iz članka 88. Carinskog zakona primjenjuju se za završetak postupka sukladno članku 159. stavku 1. ove Uredbe.

Članak 324.

Korisnik odobrenja mora nadzornoj carinarnici podnijeti obrazac za završetak postupka u roku od 30 dana, od dana isteka roka za završetak postupka do kojega se mora završiti postupak preradbe pod carinskim nadzorom.

Obrazac za završetak postupka mora sadržavati između ostalog sljedeće podatke:

a) podatke za identifikaciju odobrenja;

b) količinu i vrstu uvozne robe, te podatke o deklaracijama, koji se odnose na  početak postupka;

c) tarifni stavak Carinske tarife za uvoznu robu;

d) carinsku vrijednost uvozne robe;

e) normativ;

f) vrstu i količinu prerađenih proizvoda, te podatke o deklaracijama završetka  postupka;

g) troškove preradbe, ako se koristi odredba članka 326. točka d) ove Uredbe  i

h) tarifni stavak Carinske tarife za prerađene proizvode.

Kada se primjenjuje pojednostavnjeni postupak za početak ili završetak postupka preradbe pod carinskim nadzorom, za potrebe ovog članka kao carinska deklaracija odnosno druge isprave smatraju se isprave iz članka 88. stavka 4. Carinskog zakona.

Članak 325.

Nadzorna carinarnica može odobriti:

a) da se obrazac iz članka 324. ove Uredbe sačinjava računalno ili u nekom  drugom obliku kojeg odredi carinarnica i;

b) da se sačinjava na deklaraciji za početak postupka.

Primjenjuju se odredbe članka 268. ove Uredbe.

Nadzorna carinarnica može sama popuniti obrazac završetka postupka u okviru rokova iz stavka 1. članka 324. ove Uredbe, s tim da to treba biti predviđeno u odobrenju.

Članak 326.

Carinska vrijednost prerađenih proizvoda, za koju je podnesena deklaracija za puštanje u slobodan promet, određuje se na osnovi jedne od sljedećih vrijednosti, koje u trenutku prihvata deklaracije odabrao deklarant:

a) carinske vrijednosti, određene u isto ili u približno isto vrijeme za iste ili  slične proizvode proizvedene u drugoj državi;

b) prodajne cijene, pod uvjetom da na tu cijenu ne utječe povezanost između  kupca i prodavača;

c) prodajna cijena istih ili sličnih proizvoda na domaćem tržištu pod uvjetom,  da na tu cijenu ne utječe povezanost između kupca i prodavača;

d) carinske vrijednosti uvozne robe, kojoj se dodaju troškovi preradbe.

Članak 327.

Kada za uvoznu robu u trenutku prihvata deklaracije za puštanje robe u slobodan promet važe posebne trgovinske mjere, takove mjere se ne primjenjuju za prerađene proizvode, osim ako važe i za proizvode jednake prerađenim proizvodima.

U slučaju iz stavka 1. ovog članka, te mjere se primjenjuju za onu količinu uvozne robe, koja je bila stvarno uporabljena pri proizvodnji prerađenih proizvoda, puštenih u slobodan promet.

Poglavlje 5. Postupak privremenog uvoza

Odjeljak 1. Opće odredbe

Članak 328.

Postupak privremenog uvoza carinarnica može odobriti u slučajevima i pod uvjetima koji su određeni odredbama Konvencije o privremenom uvozu, sačinjene u Istambulu 26. lipnja 1990. godine (Istambulska konvencija), te odredbama članaka 145. do 152. Carinskog zakona i odredbama ove Uredbe.

Članak 329.

Konvencija o privremenom uvozu određuje slučajeve i uvjete pod kojima se može odobriti postupak privremenog uvoza uz potpuno oslobođenje od plaćanja carine i poreza, koji su posebno određeni u sljedećim aneksima:

ANEKS A o dokumentima privremenog uvoza,

ANEKS B.1 o proizvodima namijenjenima izlaganju ili upotrebi na izložbama, sajmovima, sastancima ili sličnim priredbama,

ANEKS B.2 o stručnoj opremi,

ANEKS B.3 o kontejnerima, paletama, ambalaži, uzorcima i drugoj robi koja se uvozi u svezi s nekom komercijalnom operacijom,

ANEKS B.4 o uvozu robe za proizvodne djelatnosti,

ANEKS B.5 o proizvodima koji se uvoze za potrebe obrazovanja, znanosti i kulture,

ANEKS B.6 o osobnim predmetima putnika i predmetima uvezenim u športske svrhe,

ANEKS B.7 o materijalima turističke promidžbe,

ANEKS B.8 o robama uvezenim u pograničnom prometu,

ANEKS B.9 o robi uvezenoj u humanitarne svrhe,

ANEKS C o prijevoznim sredstvima,

ANEKS D o životinjama.

Članak 330.

Konvencija o privremenom uvozu određuje slučajeve i uvje­te pod kojima se može odobriti privremeni uvoz uz djelomično oslobođenje od plaćanja carine i poreza, koji su posebno određeni u ANEKSU E o robi uvezenoj uz djelomično oslobođenje od uvoznih carina i poreza.

Odjeljak 2. Privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje

Članak 331.

Ambalaža, kontejneri, palete uzorci i reklamni filmovi iz Aneksa B.3 mogu ostati u carinskom području 12 mjeseci.

Privremeno uvezena ambalaža ne smije se ni u kojem slučaju upotrebljavati u unutarnjem prometu, osim u slučaju izvoza robe iz carinskog područja. Kada se uvozi puna ambalaža, ta zabrana važi od trenutka kada se ambalaža isprazni.

Kada se privremeno uvozi prazna ambalaža, deklarant se mora obvezati da će se ambalaža ponovno izvesti, napunjena ili prazna.

Pod uvjetima iz Aneksa B.3 može se odobriti privremeni uvoz robe u svezi s nekom komercijalnom operacijom iz članka 2. točka g) ovog Aneksa uz rok ponovnog izvoza od 6 mjeseci, kada se radi o ispitivanju, provjeravanju, pokusima ili demonstriranju radi dobivanja atesta, certifikata ili sličnih potvrda od ovlaštenih ustanova, a da pri tome za korisnika odobrenja ili neku drugu osobu ne nastane neka korist.

Članak 332.

Pod uvjetima iz Aneksa B.4 može se odobriti privremeni uvoz robe uz potpuno oslobođenje od plaćanja carine za:

a) matrice, blokove, ploče, crteže, planove, modele i ostale slične predmete  namijenjene pravnoj osobi sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, ako se  najmanje 75% proizvoda, koji se proizvode uz njihovu uporabu, izvozi iz  Republike Hrvatske;

b) instrumente za mjerenje, kontrolu i slične predmete namijenjene pravnoj  osobi sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, ako se najmanje 75% proizvoda,  koji se proizvode uz njihovu uporabu, izvozi iz Republike Hrvatske;

c) specijalne alate i instrumente, ako se besplatno daju na korištenje pravnoj  osobi sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, za proizvodnju robe koja će se u  cijelosti izvesti.

d) zamjenska sredstva za proizvodnju koja dobavljač ili serviser daje na  besplatnu privremenu uporabu domaćem kupcu, za vrijeme do isporuke ili  popravka slične robe.

Sredstva za proizvodnju iz stavka 1. točka d) ovog članka mogu se privremeno uvesti u slučaju kašnjenja u isporuci sredstava za proizvodnju za koja je ugovoren rok isporuke odnosno u slučaju kada je za trajanja ugovorenog jamstvenog roka došlo do kvara isporučenog sredstva za proizvodnju.

Članak 333.

Kao ovlaštene ustanove u smislu članka 3. Aneksa B.5, smatraju se ustanove koje se bave obrazovnom, znanstvenom ili kulturnom djelatnošću kao neprofitnom djelatnošću, a raspolažu ovlaštenjem nadležnog ministarstva za primanje robe u okviru postupka privremenog uvoza po ovom Aneksu.

Privremeni uvoz znanstvene opreme i pedagoškog materijala može se odobriti samo uz podnošenje carinske deklaracije ili ATA karneta.

Članak 334.

Sukladno Aneksu B.6, pod pojmom putnika koji ne obitava u carinskom području, označava se osoba koja privremeno dolazi u carinsko područje Republike Hrvatske, gdje nema uobičajeno boravište, zbog turizma, športa, posla, stručnih sastanaka, zdravlja, studija i sl.

Članak 335.

Pogranično područje u smislu Aneksa B.8 je područje uz državnu granicu koje širinom obuhvaća 5 km od granične crte u dubinu teritorija Republike Hrvatske, a uključuje i naselja koja se samo jednim dijelom nalaze u tom području.

Privremeni uvoz opreme u pograničnom prometu odobrava se sukladno članku 4. Aneksa B.8 uz podnošenje popisa robe i izjave o preuzimanju obveze ponovnog izvoza, te odgovarajućeg dokaza o uobičajenom boravištu ili sjedištu u pograničnom području.

Članak 336.

Sukladno Aneksu B.9, carinarnice mogu odobriti privremeni uvoz medicinske, kirurške i laboratorijske opreme koja se zbog određenih izvanrednih okolnosti šalje na besplatnu privremenu uporabu. Postupak privremenog uvoza može se odobriti osobama koje imaju ovlaštenje Ministarstva zdravstva, a radi se o opremi koja je hitno potrebna u dijagnostičke i terapeutske svrhe.

Također, sukladno Aneksu B.9, carinarnice mogu odobriti privremeni uvoz pošiljki pomoći za primarne potrebe koja se šalje na besplatnu privremenu uporabu osobama koje je pogodila elementarna nepogoda ili slična katastrofa. Postupak privremenog uvoza može se odobriti osobama koje imaju ovlaštenje Ministarstva rada i socijalne skrbi.

Privremeni uvoz predmeta i opreme i pošiljki pomoći iz stavka 1. ovog članka odobrava se uz podnošenje popisa robe i izjave o preuzimanju obveze ponovnog izvoza.

Članak 337.

Prijevozna sredstva za privatnu uporabu, koja su privremeno uvezena sukladno Aneksu C, ne smiju se dati u najam ili zakup, posuditi ili dati na uporabu drugim osobama u carinskom području, bez obzira na okolnosti pojedinog slučaja.

Iznimno, kada se radi o osobnim vozilima za privatnu uporabu čiji je vlasnik tvrtka za iznajmljivanje vozila sa sjedištem izvan Republike Hrvatske, može se iznajmiti vozilo fizičkoj osobi sa uobičajenim boravištem izvan Republike Hrvatske, radi ponovnog izvoza, pod uvjetom da ta osoba ili službenik tvrtke privremeno uvezeno vozilo odmah ponovno izveze. Također, može se odobriti privremeni uvoz osobnih vozila, čiji je vlasnik rent-a-car tvrtke sa sjedištem izvan carinskog područja, koje je u inozemstvu iznajmljeno osobi s uobičajenim boravištem u carinskom području, radi jednokratne uporabe.

Članak 338.

Privremeno uvezena prijevozna sredstva u privatnoj uporabi mogu ostati u carinskom području u razdoblju, s prekidima ili ne, šest mjeseci za svako dvanaestmjesečno razdoblje.

Za potrebe stavka 1. ovog članka, da bi se prekinuo rok privremenog uvoza, korisnik postupka privremenog uvoza mora obavjestiti carinarnicu i postupiti u skladu s mjerama, koje ta carinarnica smatra prikladnim za sprečavanje nepravilne uporabe prijevoznih sredstava.

Carinarnica može odobriti da se prijevozna sredstva ostave na čuvanju ili popravku kod osobe koja je za takovu djelatnost registrirana i ima suglasnost carinarnice, iako je korisnik postupka privremenog uvoza napustio carinsko područje.

Ako je privremeno uvezeno prijevozno sredstvo ostavljeno na čuvanju ili popravku kod osobe koja nema suglasnost carinarnice, osoba mora o tome izvijestiti carinarnicu u roku od 8 dana od dana kada je prijevozno sredstvo primila na čuvanje ili popravak.

Odjeljak 3. Privremeni uvoz uz djelomično oslobođenje

Članak 339.

Privremeni uvoz uz djelomično oslobođenje sukladno Aneksu E može se odobriti uz rok ponovnog izvoza od 24 mjeseca te podnošenje jedinstvene carinske deklaracije i jamstva u redovitom postupku.

Sukladno Aneksu E i članku 150. stavak 2. Carinskog zakona, privremeni uvoz s djelomičnim oslobođenjem od plaćanja carine ne smije se odobriti za:

a) potrošnu robu;

b) robu, za koju se već kod podnošenja deklaracije za početak privremenog  uvoza utvrdi da nije namijenjena ponovnom izvozu;

c) osobna vozila bez obzira na njihovu namjenu;

d) kućni i kancelarijski namještaj.

Roba koja je u postupku privremenog uvoza sukladno ovom Aneksu ostala toliko dugo, da su naplaćena sva uvozna davanja i porez, mora se ponovo izvesti ili staviti u neki od carinski dopuštenih postupanja ili uporaba.

Članak 340.

U svrhu utvrđivanja istovjetnosti robe sukladno članku 147. Carinskog zakona, kada se istovjetnost robe ne može utvrđivati na osnovi opisa robe u deklaraciji ili drugoj carinskoj ispravi odnosno na osnovi brojeva, oznaka, pečata ili drugih stranih trajnih oznaka na robi, carinarnica može na robu staviti carinski pečat ili naljepnicu odnosno uzeti uzorke.

Odjeljak 4. Donošenje odobrenja

Pododjeljak 1. Redoviti postupak

Članak 341.

Zahtjev za početak postupka privremenog uvoza podnosi se na obrascu propisanom sukladno članku 175. ove Uredbe. Zahtjev podnosi osoba, kojoj se može izdati odobrenje sukladno člancima 98. i 146. Carinskog zakona.

Odobrenje donosi carinarnica koja je mjesno nadležna prema sjedištu podnositelja zahtjeva, na obrascu propisanom sukladno članku 178. ove Uredbe.

Carinarnica donosi odobrenje u trenutku uvoza, prije prihvata deklaracije. Kada se radi o obliku privremenog uvoza koji zahtijeva ispunjenje niza uvjeta, stranka može tražiti da carinarnica donese odobrenje prije nego se roba unese u Republiku Hrvat­sku. Također, prethodno odobrenje može se tražiti za niz po­šilja­ka za koje se zahtijeva jednako postupanje u određenom razdoblju.

Članak 342.

Carinarnica određuje razdoblje važenja odobrenja prema okolnostima pojedinog slučaja.

Članak 343.

Prilikom donošenja odobrenja, carinarnica određuje rok u kojem privremeno uvezena roba mora biti ponovno izvezena ili stavljena u novo carinski dopušteno postupanje ili uporabu, imajući u vidu odredbe članka 7. Konvencije o privremenom uvozu i pojedinih Aneksa, te članka 148. Carinskog zakona.

Iznimne okolnosti prema članku 148. stavak 3. Carinskog zakona, znače svaki događaj koji je onemogućio da se roba ponovno izveze u odobrenom roku.

Pododjeljak 2. Pojednostavnjen postupak

Članak 344.

Ovaj se članak primjenjuje u slučaju kada se traži odobrenje postupka privremenog uvoza s potpunim oslobođenjem od pla­ćanja carine.

Carinarnica može odobriti, ako se ne radi o pojednostavnjenju postupka iz članka 88. Carinskog zakona, da se deklaracija za početak postupka privremenog uvoza smatra kao zahtjev za odobrenje postupka za privremeni uvoz robe. U tom slučaju smatra se da je odobrenje doneseno kada je prihvaćena deklaracija, te se sukladno tome popunjava polje 44 deklaracije.

Uz deklaraciju, deklarant mora priložiti ispravu sa sljedećim podacima, ako isti nisu već sadržani u polju 44 deklaracije:

a) kada podnositelj zahtjeva nije ujedno deklarant - ime odnosno naziv i adresa, odnosno sjedište podnositelja zahtjeva, te vlasnika robe ako je to potrebno;

b) kada korisnik robe nije ujedno podnositelj zahtjeva ili deklarant - ime  odnosno naziv i adresa, odnosno sjedište koris­ni­ka robe;

­c) pravni osnov, na temelju kojeg se zahtijeva privremeni uvoz robe;

d) predviđeni rok trajanja privremenog uvoza robe;

e) mjesto gdje će se roba koristiti;

f) roba premještati, odnosno prevoziti na carinskom području sukladno članku  379. ove Uredbe.

Na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članaka 176., 182. i 183. ove Uredbe.

Članak 345.

Sukladno članku 101. stavak 1. ove Uredbe i niže navedenim odredbama pojedinih aneksa, uz usmenu deklaraciju prilaže se pisani popis robe zajedno s izjavom o preuzimanju obveze ponovnog izvoza, i to u sljedećim slučajevima privremenog uvoza:

a) radio i televizijske opreme iz članka 4. Aneksa B.2;

b) kontejnera, palete i ambalaže iz članka 5. točka 2. i 3. Aneksa B.3;

c) športskih predmeta iz članka 4. točka 2. Aneksa B.6;

d) opreme u pograničnom prometu iz članka 4. Aneksa B.8;

e) medicinske, kirurške i laboratorijske opreme te pošiljki pomoći iz članka 4.  točka 1. i 2. Aneksa B.9;

f) teglećih životinja iz članka 4. Aneksa D.

Popis sa izjavom iz stavka 1. ovog članka podnosi se na propisanom obrascu u dva primjerka, od kojih jedan primjerak zadržava carinarnica, a drugi se nakon potvrde vraća deklarantu.

U tom slučaju usmena deklaracija se smatra kao zahtjev, a potvrda popisa sa izjavom kao donošenje odobrenja.

Popis sa izjavom koji se odnosi na tegleće životinje i opremu u pograničnom prometu, mogu se koristiti godinu dana za sve unose na carinsko područje. U tom slučaju, popis sa izjavom mora se svake godine podnesti ovlaštenoj carinarnici, prije prvog privremenog uvoza.

Članak 346.

Privremeni uvoz prijevoznih sredstava iz Aneksa C te osobnih predmeta putnika iz Aneksa B.6 odobrava se sukladno člancima 101. i 102. ove Uredbe bez pisanog ili usmenog zahtjeva i odobrenja.

Članak 347.

Carinarnica može zahtijevati podnošenje deklaracije i osiguranje kada smatra da je ugroženo ispunjenje obveze ponovnog izvoza u slučaju:

- privremenog uvoza prijevoznih sredstava, te

- privremenog uvoza rezervnih dijelova i opreme koja se privremeno uvozi odvojeno od prijevoznih sredstava.

Podnošenje deklaracije i osiguranja, carinarnica može zah­tije­vati i u slučaju privremenog uvoza osobnih predmeta i športskih predmeta, za koje bi u slučaju puštanja u slobodan promet trebalo platiti iznos carine i poreza viši od 40.000,00 kn. U tom slučaju upisuje se naziv robe u polje 31 i ime i prezime osobe te njezina adresa u polje 51.

Članak 348.

Podnošenje karneta ATA smatra se kao podnošenje zahtjeva za odobrenje privremenog uvoza. Prihvat karneta ATA od strane carinarnice, smatra se kao donošenje odobrenja za uporabu postupka privremenog uvoza.

Carinarnica može prihvatiti karnet ATA:

- ako je izdan u državi koja je ugovorna strana ATA Konvencije ili Istambulske konvencije;

- ako je potvrđen od strane udruženja izdavatelja koje je sastavni dio istog međunarodnog lanca udruženja izdavatelja;

- ako je ovjeren od strane carinarnice zemlje izdavatelja na prednjoj stranici  korica;

- ako se ne radi o privremenom uvozu prema Aneksu E.

Odjeljak 5. Početak postupka privremenog uvoza

Pododjeljak 1. Općenito

Članak 349.

Osim u slučajevima iz članaka 345. do 348. ove Uredbe, deklaracija za početak postupka privremenog uvoza podnosi se kod jedne od carinarnica početka postupka navedenih u odobrenju.

U slučajevima iz članka 348. ove Uredbe podnosi se karnet ATA kod ovlaštene ulazne carinarnice.

Iznimno, ulazna carinarnica dopustit će da se roba preveze do odredišne carinarnice koja može provjeriti da li su ispunjeni svi uvjeti za postupak privremenog uvoza, uz uporabu karneta ATA kao provozne isprave, ako:

- ne može provjeriti da li su ispunjeni svi uvjeti za postupak privremenog  uvoza, ili

- nije ovlaštena da nastupa kao ulazna carinarnica za postupak privremenog uvoza.

Članak 350.

Sukladno članku 100. stavak 1. Carinskog zakona, carinarnica donošenje odobrenja za početak postupka uvjetuje podno­š­enjem odgovarajućeg osiguranja plaćanja carinskog duga.

Sukladno članku 100. stavak 2. Carinskog zakona, carinarnice neće zahtijevati podnošenje osiguranja u sljedećim slu­čaje­vi­ma:

a) kada je postupak privremenog uvoza prijevoznih sredstava započet bez  deklaracije;

b) kada je postupak privremenog uvoza započet usmenom carinskom  deklaracijom;

c) kada se radi o postupku privremenog uvoza materijala, koji su vlasništvo zrakoplovnih, pomorskih ili željezničkih tvrtki i iste ih rabe u međunarodnom prometu, a materijali su vidno označeni;

d) kada se radi o postupku privremenog uvoza ambalaže, sukladno Aneksu B.3  koja se uvozi prazna a jasno je označena, tako da se te oznake ne mogu zamijeniti ili uništiti, međutim, sa­mo kada prema trgovačkoj praksi nije   dvojmljiv ponovni izvoz te ambalaže;

e) kada se radi o postupku privremenog uvoza robe u humanitarne svrhe  sukladno Aneksu B.9;

f) kada se radi o robi s postupkom privremenog uvoza radio i televizijske  opreme, te vozila posebno opremljenih u te svrhe, a uvoze ih strana sredstva javnog informiranja radi pripreme emisija ili emitiranja emisija s carinskog  područja;

g) kada se radi o privremenom uvozu instrumenata sukladno Aneksu B.3 i  aparata koji su potrebni liječnicima radi pružanja pomoći pacijentima, a deklarirani su u skladu s člankom 101. ove Uredbe;

h) kada se radi o robi koja se stavlja u postupak privremenog uvoza na osnovi  karneta ATA.

Članak 351.

Carinarnica kojoj je podneseno osiguranje za plaćanje eventualnog carinskog duga u svezi privremeno uvezene robe, vraća osiguranje, nakon što od carinarnice završetka postupka primi:

- list 3 deklaracije ponovnog izvoza ili

- kopiju isprave, s kojom je za robu uvedeno drugo carinski dopušteno  postupanje ili uporaba, a ako nema takve isprave, neki drugi dokaz na osnovi  kojeg se carinarnica može uvjeriti, da je za robu započeto drugo carinski dopušteno postupanje ili uporaba.

Pododjeljak 2. Redoviti postupak

Članak 352.

Deklaracija iz članka 349. ove Uredbe mora se popuniti sukladno članku 73. do 128. ove Uredbe.

Osim u slučaju primjene članka 344. ove Uredbe, opis robe u deklaraciji stavka 1. ovog članka mora odgovarati opisu robe sadržanom u odobrenju postupka privremenog uvoza.

Kada se primjenjuje članak 348. stavak 2. ove Uredbe, carinarnica prije početka postupka:

a) provjerava podatke u poljima A do G ulaznog kupona,

b) popunjava talon i polje H ulaznog kupona; pri čemu datum ponovnog izvoza robe, koji se upisuje u polje H b), ne smije biti određen preko datuma proteka valjanosti karneta ATA,

c) upisuje naziv ulazne carinarnice u polje H e), i

d) zadržava ulazni kupon.

Pododjeljak 3. Pojednostavnjen postupak

Članak 353.

Pojednostavnjeni postupci iz članka 88. Carinskog zakona koriste se sukladno člancima 156. i 157. ove Uredbe.

Odjeljak 6. Završetak postupka

Pododjeljak 1. Opće odredbe

Članak 354.

Prije nego se odobri novo carinski dopušeno postupanje ili uporaba za robu u postupku privremenog uvoza s djelomičnim oslobođenjem od plaćanja carine, mora se platiti carina sukladno članku 151. Carinskog zakona.

Članak 355.

Smatra se da je postupak privremenog uvoza završen kada je roba iz Aneksa B.1 članak 5. potrošena, uništena ili podijeljena posjetiteljima priredbe sukladno naravi priredbe, broju posjetitelja i opsega izlagateljeva udjela.

Odredbe iz stavka 1. ovog članka neće se primjenjivati na alkoholna pića, duhanske proizvode i pogonsko gorivo.

Pododjeljak 2. Redoviti postupak

Članak 356.

Osim u slučajevima iz članaka 345. do 347. ove Uredbe, deklaracija za završetak postupka privremenog uvoza podnosi se kod jedne od carinarnica završetka postupka, koja je navedena u odobrenju.

Nadzorna carinarnica može odobriti podnošenje deklaracije iz stavka 1. ovog članka kod druge carinarnice.

Članak 357.

Deklaracija iz članka 356. stavak 1. mora se popuniti sukladno odredbama o popunjavanju deklaracija za odgovarajuće carinski dopušteno postupanje ili uporabu.

Opis robe u deklaraciji iz stavka 1. ovog članka mora odgovarati podacima iz odobrenja.

Ako se primjeni članak 356. stavak 3. ove Uredbe, carinarnica završetka postupka mora:

a) popuniti talon i polje H ponovnog izvoza, i

b) zadržati kupon ponovnog izvoza i odmah ga vratiti carinarnici navedenoj u  polju H e).

Pododjeljak 3. Pojednostavnjen postupak

Članak 358.

Pojednostavnjeni postupci iz članka 88. Carinskog zakona primjenjuju se sukladno članku 159. ove Uredbe.

Odjeljak 7. Odredbe o plaćanju carine

Članak 359.

Kada se za uvoznu robu koja je bila predmet postupka privremenog uvoza podnese deklaracija za puštanje u slobodan promet, carinski dug se obračunava sukladno članku 152. stavak 1. Carinskog zakona, s tim da se iznos duga određuje na osnovi elemenata za obračun na dan prihvaćanja deklaracije za puštanje u slobodan promet.

Članak 360.

Kada za robu koja je prethodno bila u postupku privremenog uvoza nastane carinski dug, zatezne kamate plaćaju se na cjelokupni iznos uvoznih davanja.

Stavak 1. ovog članka ne primjenjuje se kada je:

a) carinski dug nastao sukladno članku 204. stavak 1. točka b) Carinskog  zakona;

b) carinski dug osiguran gotovinskim pologom, čija visina odgovara jednom od iznosa iz članka 195. stavak 1. Carinskog zakona;

c) iznos zateznih kamata, koji bi trebalo platiti sukladno stav­ku 1. ovog članka,  manji od 40,00 kn;

d) carinski dug nastao radi puštanja u slobodan promet robe navedene u  Aneksima B. 1, B. 5, B. 6, B. 7, B. 8 i B. 9.

Carinarnica obračunava kamatu sukladno propisima koji važe za zatezne kamate.

Kamate se obračunavaju za razdoblje od dana kada je bila prihvaćena deklaracija za stavljanje robe u postupak privremenog uvoza, pa do dana kada je nastao carinski dug.

Članak 361.

U slučaju nepravilnosti u tijeku ili u svezi s postupkom privremenog uvoza na osnovi ATA karneta, primjenjuju se odredbe Konvencije o privremenom uvozu, Aneks A, koje uređuju pla­ća­nje dužnih uvoznih davanja.

Članak 362.

 Kada je uvozna roba unesena u slobodnu zonu ili je za istu započet jedan od postupaka sa odgodom, čime je završen postupak privremenog uvoza, u polje deklaracije predviđeno za opis robe ili, ako se radi o pojednostavnjenom postupku, u komercijalnu ispravu ili evidenciju, uz ostale podatke o dotičnom postupku upisuje se oznaka: “PU”.

Odjeljak 8. Prijenos i premještaj robe

Članak 363.

Sukladno članku 102. Carinskog zakona, carinarnica može odobriti, da se prava i obveze korisnika odobrenja za privremeni uvoz robe prenesu na drugu osobu koja ispunjava sve propisane uvjete za odobrenje postupka privremenog uvoza za takovu robu.

Prijenos se odobrava na deklaraciji za početak postupka privremenog uvoza, na osnovi zahtjeva korisnika odobrenja.

Odobrenjem prijenosa prestaju obveze prvog korisnika odobrenja, koje proizlaze iz prenesenog postupka privremenog uvoza.

Rok za ponovni izvoz ne produljuje se zbog prijenosa prava i obveza.

Članak 364.

Privremeno uvezena roba može se prevoziti po carinskom području sukladno odredbama o provoznom postupku, neovisno da li se radi o prijenosu u okviru prijenosa prava i obveza s jednog korisnika odobrenja na drugog korisnika odobrenja ili o premještaju robe u okviru jednog odobrenja za privremeni uvoz.

Ne glede na stavak 1. ovog članka, privremeno uvezena roba može se prevoziti po carinskom području na temelju odobrenja za premještaj privremeno uvezene robe, koje se donosi sukladno stav­ku 3. i 4. ovog članka. Odobrenje za premještaj privremeno uvezene robe donosi se u okviru odobrenja iz članka 341. ove Uredbe.

Sukladno stavku 2. ovog članka, prijevoz privremeno uvezene robe od carinarnice početka postupka do carinarnice završetka postupka obavlja se bez posebnih formalnosti i bez završetka postupka privremenog uvoza. Korisnik odobrenja odgovoran je za premještenu robu i mora unaprijed najaviti prijevoz privremeno uvezene robe i to na način, koji je carinarnica odredila u odobrenju.

Sukladno stavku 2. ovog članka, carinarnica može odobriti, kada time nije ugrožena pravilna provedba carinskog postupka privremenog uvoza, da se privremeno uvezena roba preveze bez posebnih formalnosti od carinarnice početka postupka do mjesta uporabe te od mjesta uporabe do carinarnice završetka postupka.

Odjeljak 9. Obnova karneta ATA

Članak 365.

Kada se predviđa da se postupak privremenog uvoza neće završiti prije proteka valjanosti karneta ATA jer korisnik karneta ne može ponovno izvesti robu, organizacija izdavatelja može izdati nadomjesni karnet. Korisnik karneta mora prvotni karnet vratiti izdavatelju.

Nadomjesni karnet podnosi se carinarnici nadležnoj prema mjestu gdje se roba nalazi, koja će provesti sljedeće formalnosti:

a) razdužiti prvotni karnet, tako da kupon ponovnog izvoza vrati bez odlaganja carinarnici početka postupka,

b) prihvatiti nadomjesni karnet i zadržati ulazni kupon, nakon što je u isti upisala datum ponovnog izvoza iz prvotnog karneta i svako njegovo produženje, kao i broj prvotnog karneta.

Kada se završi postupak privremenog uvoza, carinarnica ponovnog izvoza odnosno završetka postupka provest će formalnosti u skladu s člankom 357. stavak 3. ove Uredbe, pri čemu kupon ponovnog izvoza nadomjesnog karneta bez odgađanja vraća carinarnici koja je prihvatila nadomjesni karnet.

Izdavatelj je odgovoran za izdavanje nadomjesnog karneta. Ako rok valjanosti ATA karneta protekne, a izdavatelj odbije izdati nadomjesni karnet, carinarnica treba zahtijevati da se provedu carinske formalnosti iz članaka 341. do 353. ove Uredbe.

Odjeljak 10. Trgovinske mjere

Članak 366.

Kada važeći propisi određuju da se trgovinske mjere primjenjuju pri:

a) puštanju robe u slobodan promet, te se mjere neće primijeniti pri početku  postupka privremenog uvoza, niti za vrijeme dok je roba u postupku  privremenog uvoza;

b) unosu robe u carinsko područje, te se mjere primjenjuju kada se roba stavi u postupak privremenog uvoza;

c) izvozu robe, te se mjere neće primijeniti kada se strana roba ponovno izvozi  iz carinskog područja nakon što je bila stav­ljena u postupak privremenog  uvoza.

Članak 367.

Puštanje uvozne robe u slobodan promet podliježe primjeni trgovinskih mjera, koje za tu robu važe u vrijeme prihvaćanja deklaracije za puštanje u slobodan promet.

Odjeljak 11. Posebne odredbe za završetak postupka kod prijevoznih  sredstava

Članak 368.

Ako je prijevozno sredstvo iz Aneksa C u velikoj mjeri oštećeno, korisnik privremenog uvoza može ga bez prava na naknadu ustupiti najbližoj carinarnici ili najbližoj policijskoj upravi ili osobi ovlaštenoj za čuvanje prijevoznih sredstava.

Ovlašteni organ ili osoba iz stavka 1. ovog članka mora o tome izvijestiti najbližu carinarnicu.

Članak 369.

Ako je privremeno uvezeno prijevozno sredstvo ostavljeno na mjestu ili uz okolnosti koje navode na zaključak da je prijevozno sredstvo napušteno, carinarnica na čijem području je takovo prijevozno sredstvo nađeno mora u roku od 8 dana o tome izvijestiti područnu policijsku upravu radi utvrđivanja vlasnika napuštenog prijevoznog sredstva.

Napušteno prijevozno sredstvo iz stavka 1. ovog članka stav­lja se pod carinski nadzor dok se ne pronađe njegov vlasnik.

U slučaju da nadležna policijska uprava u roku tri mjeseca od dana prijama obavijesti carinarnice o pronalasku napuštenog vozila ne pronađe vlasnika, odnosno ne utvrdi njegovo prebi­valište u Republici Hrvatskoj ili vlasnik napuštenog vozila ne preuzme isto, odnosno ne izveze ga s carinskog područja Republike Hrvatske u roku četiri mjeseca po uručenju obavijesti Ministarstva vanjskih poslova diplomatskom ili konzularnom pred­stav­ništvu, carinarnica odnosno ovlašteno društvo daje predmetno vozilo na javnu prodaju, odnosno postupa s njim u skladu s ovom Uredbom.

Članak 370.

Ako je vlasnik prijevoznog sredstva poznat ili ako se njegov identitet i adresa mogu utvrditi na osnovi registarskih oznaka ili isprava, carinarnica mora putem Ministarstva vanjskih poslova u roku od 8 dana izvijestiti o tome diplomatsko ili konzularno predstavništvo države čiju registraciju nosi napušteno prijevozno sredstvo, odnosno čiji je državljanin vlasnik prijevoznog sredstva ili na čijem području vlasnik prijevoznog sredstva ima sjedište, uz napomenu o stanju prijevoznog sredstva i visini troškova koje treba platiti prilikom preuzimanja, te zatražiti da predstavništvo pronađe i pozove vlasnika napuštenog prijevoznog sredstva da isto izveze iz Hrvatske u roku 3 mjeseca od dana primitka izvješća od strane tog predstavništva.

Ako vlasnik napuštenog prijevoznog sredstva ne preuzme i ne izveze prijevozno sredstvo u roku 4 mjeseca od dana dostave zahtjeva carinarnice diplomatskom ili konzularnom pred­stav­ništvu države iz stavka 1. ovog članka, carinarnica mora prijevozno sredstvo izložiti prodaji.

Članak 371.

Odredbe članaka 368. do 370. ove Uredbe primjenjuju se i kad se prijevozna sredstva prevoze drugim prijevoznim sredstvima.

Poglavlje 6. Postupak vanjske proizvodnje

Odjeljak 1. Opće odredbe

Članak 372.

Pojedini izrazi rabljeni u ovome poglavlju imaju sljedeće značenje:

a) “glavni dobiveni proizvodi” su dobiveni proizvodi, radi čije proizvodnje je  bio odobren postupak vanjske proizvodnje;

b) “sporedni dobiveni proizvodi” su ostali dobiveni proizvodi, koji nužno nastaju kao sporedni proizvodi proizvodnih radnji;

c) “gubitak” je udio privremeno izvezene robe, koji se uništi ili izgubi u proizvodnji, prije svega isparivanjem, isušivanjem, ispušta­njem ili procurivanjem ventila i sl.;

d) “količinska metoda” je način izračuna udjela privremeno izvezene robe u različitim dobivenim proizvodima na osnovi količine takove robe;

e) “vrijednosna metoda” je način određivanja udjela privremeno izvezene robe u različitim dobivenim proizvodima na osnovi vrijednosti dobivenih proizvoda;

 f) “prethodni uvoz” je sustav određen u članku 162. stavku 4. Carinskog zakona;

g) “svota koja se odbija” je iznos uvoznih davanja koja bi se morala obračunati za privremeno izvezenu robu, ako bi ta roba bila uvezena na carinsko područje iz države gdje je roba bila predmet proizvodnje ili zadnje proizvodne radnje;

h) “troškovi utovara, prijevoza i osiguranja” su svi troškovi, koji su nastali u  svezi s utovarom, prijevozom i osiguranjem za robu, uključujući:

 - provizije posrednika i druge provizije, osim kupoprodajnih provizija,

 - troškove ambalaže, koja nije sastavni dio robe koja se privremeno izvozi,

 - troškove pakiranja, uključujući rad i materijal,

 - troškove rukovanja, koji su nastali u svezi s prijevozom robe.

Pododjeljak 1. Odobrenje za uporabu postupka - redoviti postupak

Članak 373.

Sukladno članku 156. stavku 1. točka b) Carinskog zakona, carinarnica može radi utvrđivanja, da će dobiveni proizvodi biti proizvedeni od privremeno izvezene robe, predvidjeti sljedeće mjere:

a) opis posebnih oznaka ili proizvodnih brojeva privremeno izvezene robe;

b) stavljanje carinskih plombi, pečata ili drugih znakova prepoznavanja;

c) uzimanje uzoraka, prospekata, fotografija i slika ili tehničkog opisa robe;

d) uspoređivanje privremeno izvezene robe i dobivenih proizvoda putem analiza;

e) provjeravanje isprava o predviđenim proizvodnim radnjama koje dokazuju da će dobiveni proizvodi biti proizvedeni upravo iz privremeno izvezene robe (ugovori, predračuni, korespondencija);

f) uporabu obrasca za obavijest o privremenom izvozu radi vanjske proizvodnje, koji propisuje ministar financija.

Kada se zatijeva postupak radi popravka robe, bez obzira na to da li se radi o uporabi sustava zamjene ili ne, carinarnica će odobriti ovaj postupak samo kada se kod privremenog izvoza robe uvjeri, da je moguć popravak privremeno izvezene robe.

Carinarnica će odbiti zahtjev kada utvrdi da nije ispunjen uvjet iz stavka 2. ovog članka.

Kada podnositelj zahtjeva zahtijeva uporabu sustava zamjene carinarnica može radi provedbe nadzora poduzeti mjere navedene u točkama a), c), d) ili e) stavka 1. ovog članka. Iz isprava podnesenih sukladno točki e) stavka 1. ovog članka mora jasno proizlaziti, da će se popravak obaviti tako, da će se isporučiti nadomjesni proizvodi, koji ispunjavaju uvjete iz članka 162. stavka 1. Carinskog zakona.

Podnositelj zahtjeva mora također dokazati da zamjena nije dogovorena radi poboljšanja tehničkih svojstava robe, a carinarnica u tu svrhu može provjeravati:

a) ugovore i druge pripadajuće isprave, koje se odnose na popravak, te

b) ugovore ili račune, koji se odnose na privremeno izvezenu robu ili na robu u  koju je ugrađena privremeno izvezena roba, a potanko uvjete postavljene u  tim ugovorima ili računima.

Carinska uprava - Središnji ured može na osnovi zahtjeva zainteresirane osobe i mišljenja Ministarstva gospodarstva odobriti da se odobrenje za privremeni izvoz robe radi postupka vanjske proizvodnje donese i u slučaju kada je tehnološko utvrđivanje istovjetnosti otežano ili onemogućeno zbog tehnološ­kih posebnosti namjeravanog proizvodnog postupka za tu robu.

Članak 374.

Zahtjev za izvedbu postupka vanjske proizvodnje podnosi se na obrascu propisanom sukladno članku 175. ove Uredbe. Podnositelj zahtjeva može biti osoba, koja ispunjava uvjete iz članka 98. stavak 1. i članka 156. Carinskog zakona za izdavanje odobrenja.

Članak 375.

Iznimno od članaka 384. i 385. ove Uredbe, carinarnica donosi odobrenje iz članka 374. ove Uredbe, na obrascu propisanom sukladno članku 178. ove Uredbe.

Iznimno od članka 178. stavak 2. ove Uredbe, carinarnica može u posebno opravdanim slučajevima donijeti odobrenje, koje važi unatrag, ali ne dalje od dana podnošenja zahtjeva. Ova iznimka ne može se koristiti u slučaju uporabe sustava zamjene s prethodnim uvozom.

Članak 376.

Odobrenje za primjenu sustava zamjene bez prethodnog uvoza može se koristiti i za ponovni uvoz dobivenih proizvoda umjesto nadomjesnih proizvoda, ako su za uvoz dobivenih proizvoda ispunjeni propisani uvjeti.

Carinarnica može, nakon što je prihvatila deklaraciju za početak postupka vanjske proizvodnje odobriti, da se umjesto dobivenih proizvoda uvezu nadomjesni proizvodi. Deklarant mora zahtjev sukladno ovom stavku podnijeti najkasnije u trenutku predviđenog uvoza nadomjesnih proizvoda.

Članak 377.

Rok važenja odobrenja određuju carinarnice uz uvažavanje trgovinskih uvjeta i posebnih potreba podnositelja zahtjeva.

Kada je rok važenja odobrenja iz stavka 1. ovog članka dulji od dvije godine, carinarnica mora po službenoj dužnosti ponovno provjeriti uvjete za donošenje odobrenja u vremenskim razmacima, koji su navedeni u odobrenju.

Članak 378.

Rok u kojem dobiveni proizvodi moraju biti ponovno uvezeni u Hrvatsku, određuje se obzirom na vrijeme potrebno za izvedbu postupka vanjske proizvodnje i prijevoza privremeno izvezene robe te dobivenih proizvoda. Rok počinje teći danom prihvata deklaracije za početak postupka.

Kod uporabe sustava zamjene bez prethodnog uvoza rok, u kojem moraju nadomjesni proizvodi biti uvezeni u Hrvatsku, određuje se obzirom na vrijeme potrebno za zamjenu privremeno izvezene robe, te za prijevoz privremeno izvezene robe i nadomjesnih proizvoda. Rok počinje teći danom prihvata deklaracije za početak postupka.

Ponovni uvoz dobivenih proizvoda iz stavka 1. ovog članka ili uvoz nadomjesnih proizvoda iz stavka 2. ovog članka smatra se izvršenim, ako su dobiveni proizvodi odnosno nadomjesni proizvodi:

a) pušteni u slobodan promet ili

b) uneseni u slobodnu zonu ili

c) kada je za iste započet postupak carinskog skladištenja, unutarnje proizvodnje ili provozni postupak.

Dan mjerodavan za utvrđivanje rokova za završetak postupka je dan prihvaćanja deklaracije za početak jednog od postupaka iz stavka 3. ovog članka odnosno dan unosa robe u slobodnu zonu.

Članak 379.

Iznimno, kada to zahtijevaju okolnosti pojedinog slučaja, rok iz članka 378. ove Uredbe može se produljiti i nakon proteka roka, koji je bio prvotno određen u odobrenju.

Članak 380.

Smatra se da je izvoz izvršen sukladno članku 165. stavku 1. Carinskog zakona kada je roba radi namjeravanog izvoza:

- unesena u slobodnu zonu, ili je

- za robu započet postupak carinskog skladištenja.

Članak 381.

Osim u slučajevima iz članka 382. ove Uredbe, normativ iz članka 157. stavak 2. Carinskog zakona određuje se najkasnije u trenutku, kada je za robu započet postupak vanjske proizvodnje, imajući u vidu tehničke podatke konkretnih proizvodnih radnji koje treba obaviti, a kada te nisu dostupne, uzimaju se podaci za istovrsne proizvodne radnje u Republici Hrvatskoj.

Članak 382.

Kada to opravdavaju okolnosti, carinarnica određuje normativ nakon što je za robu već započet postupak vanjske proizvodnje, ali ne nakon što je prihvaćena deklaracija za puštanje dobivenih proizvoda u slobodan promet.

Članak 383.

Sukladno članku 155. stavak 2. Carinskog zakona, odobrenje iz članka 375. ove Uredbe daje se na zahtjev osobe koja privremeno izvozi robu, iako se ne radi o osobi koja organizira proizvodne radnje. Navedena iznimka može se tražiti podnošenjem zahtjeva na obrascu iz članka 374. ove Uredbe. Ova iznimka omogućava i osobama, koje nisu korisnici odobrenja, podnošenje deklaracije za puštanje dobivenih proizvoda u slobodan promet, te izvedbu postupka.

Zahtjev mora sadržavati sve podatke o namjeravanim proiz­vodnim postupcima, te osobama, koje surađuju u organiziranju i izvedbi tih proizvodnih radnji, i između ostalog mora sadržavati podatke o:

a) prednostima, koje bi izvedba takovog postupka imala glede poboljšanja prodaje robe, koja bi se izvozila, u usporedbi s prodajom robe pod   normalnim uvjetima;

b) činjenicama, na osnovi kojih se može utvrditi, da iznimka neće ugroziti   interese domaćih proizvođača istovrsnih proizvoda ili proizvoda koji su slični dobivenim proizvodima, koje treba ponovno uvoziti.

Zahtjev se podnosi Carinskoj upravi - Središnji ured putem carinarnice, koja je dužna prikupiti sve podatke iz stavka 2. ovog članka. Odobrenje donosi Carinska uprava - Središnji ured s tim da se u donesenom odobrenju moraju označiti mjere kontrole koje će osigurati da se olakšica iz članka 159. Carinskog zakona koristi samo za dobivene proizvode u kojima je stvarno sadržana privremeno izvezena roba.

Pododjeljak 2. Odobrenje za uporabu postupka - pojednostavnjen postupak

Članak 384.

Kada se za početak postupka vanjske proizvodnje ne primjenjuju pojednostavnjenja iz članka 88. Carinskog zakona, a proizvodnja se sastoji u popravku robe, ovlaštena carinarnica može odobriti da se podnošenje deklaracije za početak postupka smatra kao podnošenje zahtjeva.

U tom se slučaju prihvat deklaracije za početak postupka smatra kao donošenje odobrenja za izvedbu postupka vanjske proizvodnje, ako su ispunjeni uvjeti za donošenje istog.

Uz deklaraciju iz stavka 1. ovog članka deklarant treba priložiti ispravu, koja mora sadržavati sljedeće podatke, ako isti nisu upisani u polju 44 carinske deklaracije:

a) ime i prezime ili naziv tvrtke, te adresa ili sjedište podnositelja zahtjeva, ako  osoba koja podnosi zahtjev nije ujedno deklarant;

b) trgovački ili tehnički opis dobivenih proizvoda;

c) vrste proizvodnih radnji;

d) vrijeme potrebno za ponovni uvoz dobivenih proizvoda;

e) normativ ili metodu za određivanje normativa;

f) mjere za utvrđivanje istovjetnosti.

Na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 176., 182., 183. te 445. ove Uredbe.

Članak 385.

U slučaju popravka nekomercijalne naravi, bez obzira na to da li se radi o naplatnom ili besplatnom poslu, carinarnica može na zahtjev deklaranta prihvatiti deklaraciju za puštanje u slobodan promet kao zahtjev za odobrenje postupka. Prihvat deklaracije smatra se kao odobrenje za izvedbu postupka, ako su ispunjeni uvjeti za donošenje odobrenja.

Za potrebe stavka 1. ovog članka, pojam “popravak nekomercijalne naravi” predstavlja popravak na robi, uključujući vraćanje robe u prvotno stanje, koji se:

- obavlja povremeno i

- odnosi isključivo na robu za osobne potrebe uvoznika i njegove obitelji, koji  obzirom na vrstu i količinu nema komercijalnu narav.

Podnositelj zahtjeva mora dokazati nekomercijalnu narav robe. Ovlaštena carinarnica neće odobriti pojednostavnjenje iz stavka 1. ovog članka, ako nisu ispunjeni svi uvjeti.

Odjeljak 2. Početak postupka

Članak 386.

Odredbe koje uređuju početak postupka vanjske proizvodnje primjenjuju se za privremeni izvoz robe, uključujući privremeni izvoz robe po sustavu zamjene, sa ili bez prethodnog uvoza.

Pododjeljak 1. Redoviti postupak

Članak 387.

Osim u slučaju primjene članaka 384. i 385. ove Uredbe, deklaracije za početak postupka vanjske proizvodnje podnose se kod carinarnica početka postupka određenih u odobrenju.

U slučaju primjene članaka 384. i 385. ove Uredbe, deklaracija iz stavka 1. ovog članka podnosi se kod ovlaštene carinarnice.

Članak 388.

Deklaracija iz članka 387. ove Uredbe popunjava se sukladno odredbama za izvoz. Ne isključujući primjenu članka 385. ove Uredbe, opis robe u deklaraciji mora odgovarati podacima u odobrenju.

Na priloge uz deklaraciju primjenjuju se odredbe članka 318. stavka 3. ove Uredbe.

Pododjeljak 2. Pojednostavnjen postupak

Članak 389.

Pojednostavnjeni postupci iz članka 88. Carinskog zakona primjenjuju se sukladno članku 158. ove Uredbe.

Odjeljak 3. Ostvarivanje djelomičnog ili potpunog oslobođenja od plaćanja uvoznih davanja

Članak 390.

Za ostvarivanje potpunog ili djelomičnog oslobođenja od plaćanja uvoznih davanja u okviru postupka vanjske proizvodnje moraju biti ispunjeni uvjeti iz članka 378. ove Uredbe (rok iz članka 157. stavka 1. Carinskog zakona), te podnesena deklaracija za puštanje u slobodan promet.

Članak 391.

Osim u slučaju kada se primjenjuje članak 384. i 385. ove Uredbe, deklaracija za puštanje robe u slobodan promet podnosi se carinarnici, koja je u odobrenju određena za završetak postupka.

Kada se primjenjuje članak 384. ove Uredbe, deklaracija iz stavka 1. ovog članka podnosi se carinarnici koja je donijela odobrenje.

U slučaju primjene članka 385. ove Uredbe, deklaracija iz stavka 1. ovog članka podnosi se ovlaštenoj carinarnici.

Nadzorna carinarnica može dopustiti da se deklaracija iz stavka 1. ovog članka podnese nekoj drugoj carinarnici, a ne onima navedenim u stavku 1. i 2. ovog članka.

Članak 392.

Deklaracija iz članka 391. ove Uredbe popunjava se i podnosi sukladno člancima 73. do 128. ove Uredbe.

Ne isključujući primjenu članka 385. ove Uredbe, opis dobivenih proizvoda ili nadomjesnih proizvoda mora u deklaraciji iz stavka 1. ovog članka odgovarati opisu iz odobrenja.

Sukladno članku 74. stavku 2. Carinskog zakona, uz deklaraciju iz stavka 1. ovog članka prilažu se isprave koje su nužne za puštanje robe u slobodan promet, kao što je to određeno u člancima 88. do 91. ove Uredbe:

- kopija deklaracije za početak postupka,

- ako je deklaracija za puštanje robe u slobodan promet podnesena nakon proteka roka, sukladno članku 157. stavku 1. Carinskog zakona te uz  primjenu članka 385. stavka 3. ove Uredbe, bilo koja isprava s kojom se dokazuje, da je za dobivene ili nadomjesne proizvode u navedenom razdoblju  pravovremeno odobreno carinski dopušteno postupanje ili uporaba robe.

Članak 393.

Pojednostavnjeni postupci iz članka 88. Carinskog zakona mogu se primijeniti za puštanje robe u slobodan promet sukladno člancima 133. do 146. i 159. ove Uredbe.

Odjeljak 4. Obračun carinskog duga

Članak 394.

Kod utvrđivanja iznosa, kojega treba odbiti sukladno članku 159. stavku 2. Carinskog zakona, ne uračunavaju se:

a) posebna uvozna davanja i

b) antidampinška i kompenzacijska uvozna davanja koja bi trebalo obračunati na privremeno izvezenu robu, kada bi istovrsna  roba bila uvezena u Republiku Hrvatsku iz države gdje je bila izvedena proizvodna radnja ili posljednja takova radnja.

U svezi s primjenom članka 159. stavka 3. Carinskog zakona, troškovi

utovara, prijevoza i osiguranja za robu koja se privremeno izvozi do mjesta gdje je bila izvedena proizvodna radnja ili posljednja takova radnja ne uračunavaju se u:

- vrijednost privremeno izvezene robe, koja se uračunava kod utvrđivanja vrijednosti dobivenih proizvoda sukladno član­ku 38. stavak 1. točka b) Carinskog zakona;

- proizvodne troškove, kada se vrijednost privremeno izvezene robe ne može  odrediti sukladno članku 38. stavak 1. točka b) Carinskog zakona.

Proizvodni troškovi iz stavka 1. ovog članka obuhvaćaju i troškove utovara, prijevoza i osiguranja dobivenih proizvoda, koji se zaračunavaju od mjesta gdje je bila proizvodnja izvedena ili posljednja takova radnja do mjesta, gdje su dobiveni proizvodi uneseni u carinsko područje.

Među troškove popravka iz članka 161. Carinskog zakona, koji se uračunavaju kod određivanja carinskog duga, uračunavaju se sva plaćanja (u novcu, stvarima ili uslugama), koja izvrši ili treba izvršiti korisnik odobrenja u korist osobe koja izvodi popravak, ili posredna te neposredna plaćanja koja su uvjet za izvršenje popravka privremeno izvezene robe, ako na visinu plaćanja nije utjecala povezanost između korisnika odobrenja i osobe koja obavlja popravak.

Članak 395.

Udjel privremeno izvezene robe u dobivenim proizvodima izračunava se sukladno člancima 396. do 399. ove Uredbe, ako se svi dobiveni proizvodi, osim sporednih dobivenih proizvoda iz članka 398. stavka 3. ove Uredbe, koji su rezultat određenog proizvodnog postupka, ne puste istodobno u slobodan promet.

Izračun udjela privremeno izvezene robe u dobivenim proizvodima iz članaka 396. do 398. ove Uredbe, primjeniti će se također i kod primjene bilo koje druge metode koja daje iste rezultate.

Članak 396.

Kada se iz privremeno izvezene robe proizvodnjom dobije samo jedna vrsta dobivenih proizvoda, iznos koji sukladno članku 159. stavku 2. Carinskog zakona treba odbiti kod puštanja dobivenih proizvoda u slobodan promet, određuje se uračunavanjem količine privremeno izvezene robe.

U slučaju iz stavka 1. ovog članka, količina svake vrste privremeno izvezene robe koja odgovara količini dobivenih proizvoda puštenih u slobodan promet i koja se uračunava kod određivanja iznosa koji mora biti odbijen sukladno stavku 1. ovog članka, izračunava se tako, da se cjelokupna količina svake vrste privremeno izvezene robe pomnoži s koeficijentom, koji odgovara udjelu dobivenih proizvoda puštenih u slobodan promet u cjelokupnoj količini dobivenih proizvoda.

Članak 397.

Kada se iz jedne ili više vrsta privremeno izvezene robe dobije više vrsta dobivenih proizvoda, a svi se elementi privremeno izvezene robe pojavljuju u svakoj vrsti dobivenih proizvoda, iznos koji treba odbiti sukladno članku 159. stavku 2. Carinskog zakona određuje se kod puštanja dobivenih proizvoda u slobodan promet uračunavanjem količine privremeno izvezene robe.

Kod odlučivanja, da li će se primijeniti metoda iz stavka 1. ovog članka, gubici se neće uzimati u obzir.

Kod određivanja udjela privremeno izvezene robe u dobivenim proizvodima sukladno stavku 1. ovog članka, sporedni dobiveni proizvodi - kao što su otpaci, ostaci, talozi, odresci - neće se smatrati kao gubici.

Kada se primjenjuje stavak 1. ovog članka, količina svake vrste privremeno izvezene robe korištene u proizvodnji svake vrste dobivenih proizvoda, odredit će se tako, da se pomnoži cjelokupna količina svake vrste privremeno izvezene robe s koeficijentom koji odgovara omjeru između količine privremeno izvezene robe sadržane u svakoj vrsti dobivenih proizvoda i cjelokupne količine privremeno izvezene robe u cjelokupnoj količini dobivenih proizvoda.

Količina svake vrste privremeno izvezene robe, koja odgovara količini svake vrste dobivenih proizvoda puštenih u slobodan promet, koja se uračunava kod određivanja iznosa koji se odbija sukladno stavku 1. ovog članka, izračunava se tako, da se koeficijent izračunat na osnovi članka 396. stavka 2. ove Uredbe pomnoži s količinom svake vrste privremeno izvezene robe korištene u proizvodnji svake vrste dobivenog proizvoda, izračunatom sukladno stavku 4. ovog članka.

Članak 398.

Kada se ne može primijeniti metoda iz članka 396. ili 397. ove Uredbe, primjeniti će se vrijednosna metoda. Međutim, carinarnica može uz pristanak korisnika odobrenja, a radi pojed­no­stav­njenja, primijeniti količinske metode iz članka 397. ove Ured­be umjesto vrijednosne metode, ako obje metode daju slične re­zul­tate.

Kako bi se odredila količina svake vrste privremeno izvezene robe korištene u proizvodnji svake vrste dobivenih proizvoda, cjelokupna količina privremeno izvezene robe pomnoži se koeficijentima, koji odgovaraju omjeru između carinske vrijednosti svake vrste dobivenih proizvoda i ukupne vrijednosti tih proizvoda.

Kada jedna vrsta gotovih proizvoda nije ponovno uvezena, vrijednost tog proizvoda za potrebe vrijednosne metode bit će nedavna prodajna cijena istog ili sličnog proizvoda na domaćem tržištu, s tim da ta cijena nije pod utjecajem povezanosti između kupca i prodavača.

Kada vrijednost nije moguće odrediti sukladno stavku 1. ovog članka, carinarnica će je odrediti nekom drugom prihvatljivom metodom.

Količina svake vrste privremeno izvezene robe, koja odgovara količini svake vrste dobivenih proizvoda puštenih u slobodan promet, koja se uračunava kod određivanja iznosa kojeg treba odbiti sukladno članku 259. stavku 2. Carinskog zakona, izračuna se tako, da se koeficijent izračunat sukladno članku 397. stavku 2. ove Uredbe, pomnoži s količinom svake vrste privremeno izvezene robe korištene u proizvodnji tih dobivenih proizvoda, izračunatom primjenom stavka 2. ovog članka.

Članak 399.

Kada se doneseno odobrenje za vanjsku proizvodnju ne odnosi na popravak, a carinarnica može, uz pristanak korisnika odobrenja, odrediti približan iznos carinskog duga kojeg treba platiti sukladno pravilima o djelomičnom oslobođenju od plaćanja carine iz članaka 159. i 160. Carinskog zakona, carinarnica može odrediti prosječnu carinsku stopu za sve proizvodne radnje koje se izvode s navedenim odobrenjem (globalni obračun). Ovaj postupak je moguć samo za korisnike odobrenja koji često i redovno izvode postupak vanjske proizvodnje.

Carinska stopa iz stavka 1. ovog članka može se odrediti za razdoblje koje nije dulje od šest mjeseci, i to na osnovi:

- unaprijed pripremljene približne procjene iznosa davanja, koji bi morao biti  plaćen u tom razdoblju, ili

- iskustva na osnovi plaćanja iznosa davanja u prethodnim jednako dugim  azdobljima.

Stopa se može po potrebi povisiti, kako bi se osiguralo da plaćeni carinski dug ne bude manji od propisanog carinskog duga.

Carinska stopa iz stavka 1. ovog članka primjenjuje se za privremeni obračun carinskog duga, kod puštanja dobivenih proizvoda u slobodan promet u razdoblju, koje je jednako razdoblju koje je bilo korišteno za izračune sukladno stavku 2. ovog članka. U tim slučajevima nije potrebno točno izračunati stvarni iznos carinskog duga kod svakog puštanja robe u slobodan promet.

Privremeno obračunati carinski dug plaća se sukladno člancima 221. do 229. Carinskog zakona.

Na kraju svakog razdoblja carinarnica obavlja konačni obračun carinskog duga u skladu sa člankom 159. stavkom 1. do 5. Carinskog zakona.

Ako se kod konačnog obračuna carinskog duga utvrdi, da je privremeno obračunati carinski dug viši, ili da je unatoč primjene odredbe iz stavka 2. ovog članka, niži od propisanog carinskog duga, carinarnica je dužna izmijeniti raniji obračun.

Odjeljak 5. Trgovinske mjere

Članak 400.

Trgovinske mjere, koje važe za izvoz domaće robe, sukladno članku 153. stavku 2. Carinskog zakona, primjenjuju se u trenut­ku prihvata deklaracije za početak postupka vanjske proizvodnje.

Kada se dobiveni proizvodi iz članka 153. stavka 1. Carinskog zakona puštaju u slobodan promet, a za takove proizvode u trenutku prihvata deklaracije za puštanje u slobodan promet važe trgovinske mjere, te se mjere primjenjuju na dobivene proizvode samo u slučaju kada ti proizvodi nisu hrvatskog podrijetla u smislu članaka 24. do 27. Carinskog zakona.

Trgovinske mjere koje važe za puštanje u slobodan promet neće se primjeniti, kada je korišten sustav zamjene ili u slučaju popravka ili dodatnih proizvodnih radnji sukladno članku 132. Carinskog zakona.

GLAVA III. PROVEDBENI PROPISI O IZVOZU

Poglavlje 1. Konačni izvoz

Članak 401.

 Kao izvoznik iz članka 169. stavak 4. Carinskog zakona podrazumijeva se osoba za račun koje je bila izvozna carinska deklaracija podnesena, i koja je u trenutku prihvata izvozne carinske deklaracije vlasnik robe, odnosno osoba koja raspolaže sa robom.

 Ako u skladu sa ugovorom robom raspolaže osoba sa sjedištem izvan carinskog područja, kao izvoznik se podrazumijeva ugovorni partner sa sjedištem ili prebivalištem na carinskom području.

Članak 402.

Ako se izvoz vrši kod proizvođača, izvoznu carinsku deklaraciju može se podnijeti carinarnici nadležnoj prema sjedištu proizvođača.

Članak 403.

Kada se iz opravdanih razloga ne može primijeniti članak 169. stavak 4. Carinskog zakona, izvozni carinski postupak će se započeti pri bilo kojoj carinarnici u carinskom području.

Za provedbu carinskog nadzora za robu koja se izvozi odgovarajuće se primjenjuju članci 425., 427., 430., 434. i 435. ove Uredbe.

Članak 404.

 Ako se za izvoznu carinsku deklaraciju koristi jedinstvena carinska deklaracija (u daljnjem tekstu: JCD), rabe se primjerci broj 1, 2 i 3. Carinarnica kod koje je bila podnesena izvozna carinska deklaracija (u daljnjem tekstu: carinarnica izvoznog carinjenja), potvrđuje polje A, i ako je to potrebno ispunjava polje D. Po puštanju robe carinarnica izvoznog carinjenja zadržava primjerak broj 1 i 2, a primjerak broj 3 vraća podnositelju.

Članak 405.

 Primjerak broj 3 JCD i roba se podnose izlaznoj carinarnici.

 Za potrebe ovog članka “izlazna carinarnica” znači:

a) u slučaju izvoza robe željeznicom, poštom, zrakom ili morem, mjesno nadležnu carinarnicu s obzirom na mjesto u kojem je roba obuhvaćena jedinstvenim ugovorom o prijevozu u drugu državu, putem željezničkog  poduzeća, pošte, zrakoplovnog ili brodskog poduzeća,

b) u slučaju izvoza robe cjevovodima i električnim vodovima, nadležna carinarnica je carinarnica u kojoj izvoznik ima sjedište,

c) u slučaju robe izvezene s ostalim prijevoznim sredstvima ili u okolnostima,  koje nisu navedene u točkama a) i b), izlaznom carinarnicom smatra se posljednja carinarnica prije nego što roba napusti carinsko područje.

 Izlazna carinarnica provjerava da li podnesena roba odgovara robi koja je prijavljena za izvozni carinski postupak i potvrđuje stvarni istup robe u polju C primjerka broj 3, s navođenjem broja istupa, datumom i pečatom carinarnice.

Istup u skladu sa stavkom 3. ovog članka se ne potvrđuje za robu izvezenu cjevovodima ili električnim vodovima.

Ako izlazna carinarnica utvrdi da postoji manjak robe, to će zabilježiti kao primjedbu u polju I JCD pri potvrđivanju istupa i na taj način obavijestiti carinarnicu izvoznog carinjenja.

Ako izlazna carinarnica utvrdi višak robe, neće dopustiti istup dok nije obavljen izvozni carinski postupak za svu robu.

Ako izlazna carinarnica utvrdi da se radi o drugoj vrsti robe, neće dopustiti istup dok se ne obavi izvozni carinski postupak za pravu vrstu robe i obavijesti o tome carinarnicu izvoznog carinjenja.

Ako je roba poslana u drugu državu ili na izlaznu carinarnicu koja je nadležna za postupak provoza, otpremna carinarnica potvrdit će primjerak broj 3 JCD u skladu sa stavkom 3. ovog članka, te će je vratiti deklarantu nakon što u svim primjercima provozne isprave ili bilo koje druge isprave koja zamjenjuje provoznu ispravu upiše riječi “Izvoz”. Izlazna carinarnica kontrolira stvarni izlazak robe.

 Otpremna carinarnica može od izvoznika zahtijevati da predoči dokaz, da je roba stvarno napustila carinsko područje.

Članak 406.

Usmenu deklaraciju za izvoz robe moguće je podnositi samo u izlaznim carinarnicama.

Članak 407.

Ukoliko roba napušta carinsko područje bez izvozne deklaracije, izvoznik deklaraciju podnosi naknadno carinarnici, koja je nadležna prema mjestu u kojem izvoznik ima svoje sjedište ili prebivalište. U ovim slučajevima primjenjuje se odredba članka 403. ove Uredbe.

Da bi carinarnica mogla prihvatiti deklaraciju iz stavka 1. ovog članka, izvoznik mora priložiti nadležnoj carinarnici za­do­vo­ljavajući dokaz koji se odnosi na vrstu i količinu dotične robe, kao i okolnosti u kojima je roba napustila carinsko područje. Ta ca­rinarnica također potvrđuje primjerak broj 3 JCD sa od­go­va­rajućom oznakom.

Naknadno prihvaćena deklaracija u skladu sa ovim člankom ne isključuje primjenu kazni koje su na snazi, kao ni posljedice koje mogu nastati u svezi sa mjerama poljoprivredne politike.

Članak 408.

Izvoznik je dužan obavijestiti nadležnu carinarnicu kod koje je izvozna carinska deklaracija podnesena ako roba nije bila stvarno izvezena iz carinskog područja, te vratiti primjerak broj 3 carinske deklaracije.

Ukoliko se u slučajevima navedenim u članku 405. stavak 8. ove Uredbe naknadno promijeni prijevozni ugovor zbog kojeg se prijevoz koji bi se morao okončati izvan carinskog područja, okonča u njemu, ugovor o prijevozu može se promijeniti samo uz suglasnost carinarnice navedene u članku 405. stavak 2. točka a) ove Uredbe, ili u slučaju postupka provoza, otpremne carinarnice. U tom slučaju se primjerak broj 3 mora vratiti.

Poglavlje 2. Privremeni izvoz s uporabom obrasca ATA

Članak 409.

Obrazac ATA može se koristiti za privremeni izvoz, ukoliko su ispunjeni sljedeći uvjeti:

a) ako je obrazac ATA izdan na carinskom području i sadrži oznaku i jamstvo  garantnog udruženja koje je dio međunarodnog garancijskog lanca (Hrvatske gospodarske komore),

b) da se obrazac ATA koristi samo za domaću robu:

 1. koja prilikom izvoza iz carinskog područja nije bila pred­met carinskih  formalnosti s namjenom dobivanja povrata ili ostalih poticaja u skladu sa  mjerama poljoprivredne politike,

 2. za koju nisu odobrene druge financijske povlastice u skla­du sa mjerama  poljoprivredne politike, u svezi s obvezom izvoza spomenute robe,

 3. za koju nije podnesen zahtjev za povrat ili otpust uvoznih davanja,

c) da su predočene isprave navedene u članku 91. ove Ured­be, pri čemu carinarnica može zahtijevati prilaganje prijevoznih isprava.

d) da je roba namijenjena ponovnom uvozu.

Za robu koja se privremeno izvozi temeljem obrasca ATA, izvozna carinarnica mora obaviti sljedeće formalnosti:

a) potvrditi da podatak koji je naveden u polju A do G izvoznog kupona, odgovara robi koja se izvozi temeljem obrasca ATA,

b) ispuniti ako je to potrebno, polje na prvoj strani obrasca s naslovom “Potvrda carinarnice”,

c) potvrditi talon i polje H izvoznog kupona (popunjava kontrolni listić i rubriku H u izvoznom kuponu),

d) upisati svoje ime u točki b) polja H u kuponu za ponovni uvoz, te

e) zadržati izvozni kupon.

Ukoliko carinarnica izvoza nije ujedno i izlazna carinarnica, carinarnica izvoza obavlja sve formalnosti navedene u stavku 2. ovog članka, a ne ispunjava polje 7 u izvoznom talonu kojeg mora popuniti izlazna carinarnica.

Rok za ponovni uvoz robe kojeg je carinarnica navela u točki b) polju H izvoznog kupona, ne smije prekoračiti rok valjanosti obrasca ATA.

Članak 410.

Ako se roba koja je izvezena obrascem ATA ponovno ne uveze, carinarnici izvoznog carinjenja podnosi se izvozna deklaracija popunjena u skladu sa ovom Uredbom. Pri podnošenju dotičnog karneta izvozna carinarnica potvrdit će primjerak broj 3 izvozne deklaracije i poništiti kupon za ponovni uvoz i talon.

Za privremeni izvoz robe koja ispunjava uvjete za primjenu Istambulske konvencije za koju nije izdan obrazac ATA, postupak privremenog izvoza provodi se podnošenjem JCD.

GLAVA IV. PROVOZ ROBE

Poglavlje 1. Opće odredbe

Članak 411.

Za potrebe ovog poglavlja pojedini izrazi imaju sljedeće značenje:

a) prijevozna sredstva:

 1. cestovna vozila s prikolicom ili poluprikolicom,

 2. željezničko prijevozno sredstvo,

 3. plovila,

 4. zrakoplovi,

 5. kontejneri, izrađeni u skladu sa Carinskom konvencijom o kontejnerima

b) “otpremna carinarnica”: carinarnica kod koje započinje postupak provoza.

c) “odredišna carinarnica”: carinarnica kod koje je radi završetka postupka  provoza podnesena roba koja se prevozi u postupku provoza.

Članak 412.

Strana roba se u carinskom području ili preko njega prevozi u postupku provoza, osim ako je drugim carinskim propisima propisano drugačije.

Članak 413.

 U okviru postupka provoza prevozi se, u skladu sa člankom 103. stavak 1. točka b) Carinskog zakona, domaća roba:

a) pri kojoj je povrat ili otpust carine uvjetovan s tim, da se roba ponovno izveze iz carinskog područja ili unese u carinsko skladište, slobodnu zonu ili  slobodno skladište, ili se stavi u drugi carinski postupak, osim u postupak  puštanja u slobodan promet, ili

b) koja se u postupku unutarnje proizvodnje u sustavu povrata carine pusti u  slobodan promet da bi se izvezla iz carinskog područja u obliku dobivenih  proizvoda, ako se podnese zahtjev u skladu sa člankom 137. Carinskog zakona ili podnositelj ima namjeru uložiti takav zahtjev.

Roba deklarirana za izvoz koja nije napustila carinsko područje, smatra se domaćom robom, ako se dokaže da su izvozna deklaracija i carinske formalnosti radi kojih je bilo potrebno robu izvesti iz carinskog područja, a prema potrebi i učinke koje je mogla takva deklaracija proizvesti ukinuti.

Poglavlje 2. Carinski status robe

Članak 414.

Roba koju putnik nosi sa sobom ili u svojoj osobnoj prtljazi, a nije komercijalne naravi, smatra se domaćom robom ako je deklarirana kao domaća roba i ako nema sumnje u istinitost deklariranja. Carinarnica može u slučaju sumnje zahtijevati dodatne isprave.

Članak 415.

Strana roba koja se u skladu sa člankom 103. stavak 2. točka d) Carinskog zakona, prevozi između dva mjesta unutar carinskog područja u poštanskom prometu (uključujući i pakete), na paketima i pratećim ispravama mora biti označena naljepnicom, čiji oblik i sadržaj propisuje ministar financija.

Poglavlje 3. Izvođenje postupka provoza

Odjeljak 1. Postupak

Članak 416.

 Za robu koja se prevozi u postupku provoza podnosi se deklaracija za postupak provoza. Deklaracija za postupak provoza popunjava se na obrascu JCD u skladu sa ovom Uredbom.

Pod uvjetima koji su propisani u člancima 420. i 423. ove Uredbe, može se kao opisni dio deklaracije za postupak provoza uporabiti Popis pošiljaka po uzoru iz Priloga 12. ove Uredbe, koji je njezin sastavni dio. Uporaba popisa pošiljaka ne utječe na obveze koje treba ispuniti pri otpremi, izvozu ili pri drugom postupku ili na obveze u svezi sa obrascima, koje treba koristiti u tim postupcima. Kao popis pošiljaka može se uporabiti svaka komercijalna isprava koja odgovara uvjetima iz članaka 419. do 423. ove Uredbe, te odredbama članaka 417. i 418. ove Uredbe.

Članak 417.

Za obrasce Popisa pošiljaka potrebno je uporabiti papir za pisanje s težinom najmanje 44 g/m2, koji mora biti dovoljno tvrd da se pri normalnoj uporabi ne trga i ne gužva.

Članak 418.

Obrazac popisa pošiljaka je formata 210 x 297 mm, može biti kraći za 5 mm, i duži za 8 mm iznad propisane duljine.

Popis pošiljaka može se ispuniti pisaćim strojem ili pomoću mehanografskog ili sličnog postupka, ili čitljivo ručno kemijskom olovkom ili tintom s tiskanim slovima.

Obrazac nije dozvoljeno popravljati brisanjem ili prekrivanjem grešaka. Ispravke se unose križanjem netočnih riječi i po potrebi upisivanjem točnog podatka. Svaku takvu ispravku mora potvrditi carinarnica.

Članak 419.

Obrazac popisa pošiljaka mora sadržavati:

a) naslov “popis pošiljaka “

b) 70 x 55 mm veliko polje, koje je razdijeljeno na gornji dio veličine 70 x 15 mm, namijenjen za unos određenih kratica koje može propisati Carinska uprava - Središnji ured, i na donji dio veličine 70 x 40 mm, koji je namijenjen za podatke navedene u članku 423. stavku 3. ove Uredbe.

c) stupce poredane na sljedeći način sa nazivima kako slijedi:

 1. redni broj,

 2. oznake, brojeve, broj i vrsta paketa, opis robe i oznaku, te broj isprava prethodnog postupka,

 3. otpremna / izvozna država,

 4. bruto težina (kg),

 5. prostor za službene zabilješke.

Širina stupca može se prilagođavati prema potrebi; međutim, širina stupca pod nazivom “Ispunjava službena osoba” mora biti široka najmanje 30 mm. Pored toga korisnik za svoje potrebe može koristiti prazni prostor, osim polja navedenih u točkama a), b) i c).

Članak 420.

Za popis pošiljaka može se uporabiti samo prednja strana obrasca.

Ispred svake stavke na tom popisu pošiljaka mora stajati redni broj.

Za svaku pojedinu stavku robe potrebno je po potrebi upisati oznake, priložene isprave, potvrde i odobrenja.

Vodoravna crta povlači se iza posljednje stavke, a preostali prazan prostor križa se kako bi se onemogućilo bilo kakvo naknadno upisivanje.

Članak 421.

Carinska uprava može kao popis pošiljaka, u skladu sa člankom 416. stavkom 2. ove Uredbe, odobriti uporabu lista koje ne ispunjavaju sve zahtjeve iz članka 416. stavka 2. i članka 419. ove Uredbe.

Uporaba takvih lista dozvoljena je samo:

a) ako ih podnose osobe čija evidencija se temelji na elektronskoj obradi podataka,

b) ako su sastavljene i ispunjene tako da carinarnicama omogućuju kontrolu  bez teškoća, te

c) ako sadrže sve stavke, broj, vrstu i oznaku, te brojeve paketa, opis robe,  državu otpreme ili državu izvoza, i bruto masu u kilogramima.

Kao popis pošiljaka u skladu sa stavkom 1. ovog članka mogu se uporabiti liste s opisom robe koje se izdaju radi ispunjavanja izvoznih formalnosti, ako te liste ispunjavaju poduzeća koja svoju dokumentaciju ne sastavljaju pomoću kompjuterske obrade podataka.

Carinska uprava može dopustiti da osobe koje svoju poslovnu evidenciju vode elektronskom obradom podataka i koje imaju u skladu sa stavkom 1. i 2. ovog članka odobrenje za uporabu lista po posebnom uzorku, te liste rabe također pri postupku provoza koji je vezan samo za jednu vrstu robe, u slučaju da tu mogućnost zahtijeva program za obradu podataka te osobe.

Članak 422.

Za osjetljivu robu koja podliježe naplati posebnih poreza (osjetljiva roba), postupit će se na sljedeći način:

a) u deklaraciju za postupak provoza navodi se tarifna oznaka,

b) na svim primjercima deklaracije za postupak provoza poprijeko se sa crvenom bojom u veličini najmanje 100 x 10 mm upiše zabilješka “OSJETLJIVA ROBA”,

c) primjerci deklaracije za postupak provoza, koji sadrže zabilješku iz stavka 1. ovog članka moraju biti vraćeni otpremnoj carinarnici najkasnije sljedeći  radni dan od dana kada je bila pošiljka i deklaracija za postupak provoza  podnesena odredišnoj carinarnici. Također, po podnošenju odredišna carinarnica na propisani način obavijestit će otpremnu carinarnicu o   primljenoj pošiljci.

Članak 423.

Ako glavni obveznik koristi popis pošiljaka za pošiljku koja sadrži više vrsta robe, ne popunjava polja 32, 33, 38 i po potrebi polje 44, a u polje 31 “Pakiranje i opis robe” JCD-a, upisuje se “Roba prema priloženom popisu pošiljaka.” U tom slučaju nije moguće koristiti dodatni list JCD-a.

Popis pošiljaka treba priložiti u jednakom broju kao i obrazac koji se koristi kao deklaracija za postupak provoza.

Popis pošiljaka mora nositi isti broj kao deklaracija za postupak provoza na koju se popis pošiljaka odnosi. Taj broj se upisuje pomoću pečata koji sadrži naziv otpremne carinarnice, ili rukom. U slučaju ručnog upisivanja mora biti ovjeren službenim pečatom otpremne carinarnice i potpisom carinskog službenika.

Ako je uz jednu deklaraciju za postupak provoza priloženo više popisa pošiljaka, glavni obveznik ih mora označiti rednim brojem. Broj priloženih popisa pošiljaka se upisuje u polje 4 deklaracije za postupak provoza.

Članak 424.

Deklaraciju za postupak provoza uz koju je priložen popis pošiljaka mora potpisati glavni obveznik.

Ako se postupak provoza nastavlja na neki drugi carinski postupak, treba taj postupak ili odgovarajuću carinsku ispravu upisati u deklaraciju za postupak provoza.

Članak 425.

Isto prijevozno sredstvo može se uporabiti za utovar robe kod više otpremnih i za istovar u više odredišnih carinarnica.

Jedna deklaracija za postupak provoza uključuje samo robu koja je utovarena ili koja će biti utovarena na jedno prijevozno sredstvo u jednoj otpremnoj carinarnici do jedne odredišne carinarnice.

U skladu sa stavkom 2. ovog članka se kao jedno prijevozno sredstvo razumiju sljedeća prijevozna sredstva koja prevoze robu, pod uvjetom da se roba koja se prevozi otprema zajedno:

a) cestovno vozilo s jednom ili više prikolica ili poluprikolica,

b) kompozicija željezničkih vagona,

c) kontejneri koji su bili natovareni na jedno prijevozno sredstvo,

d) brodovi teglenice koji čine jednu kompoziciju.

Članak 426.

Otpremna carinarnica prihvaća i evidentira deklaraciju za postupak provoza, određuje rok do kojeg roba mora stići u odredišnu carinarnicu, i na odgovarajući način poduzima mjere za identifikaciju robe koje smatra potrebnim.

U slučaju kad carinarnice smatraju potrebnim, mogu odrediti poseban put. Taj put iznimno na zahtjev glavnog obveznika može promijeniti samo nadležna carinarnica. Nadležna carinarnica upisuje odgovarajuću oznaku u deklaraciju za postupak provoza i o tome bez odlaganja obavještava odredišnu carinarnicu. Carinarnica osigurava sve potrebne mjere za učinkovito sprječavanje nepravilnosti.

U slučaju više sile prijevoznik može promijeniti put provoza. Robu i deklaraciju za postupak provoza treba predočiti najbližoj carinarnici. Carinarnica će obavijestiti otpremnu carinarnicu o promjeni i upisat će odgovarajuću oznaku u deklaraciju za postupak provoza.

Otpremna carinarnica u deklaraciju za postupak provoza upisuje potrebne podatke i zadržava primjerak koji joj je namijenjen, ostale primjerke predaje glavnom obvezniku ili njegovom zastupniku.

Članak 427.

Istovjetnost robe se u pravilu osigurava stavljanjem carinskih obilježja.

Carinska obilježja su carinska plomba, te otisci carinskog pečata i štambilja. Kao carinska obilježja smatraju se i opis robe, ovjereni od carinarnice, koji se upotrebljavaju ako se na carinsku robu ne mogu staviti carinska obilježja.

Carinska plomba je oblikovani plosnati komad olova, okruglog oblika, sa šupljinom u presjeku koja se s jedne strane završava jednim otvorom, a s druge strane s dva otvora. Kroz plombu se provlači željezna žica, špaga i sl.

Pri obilježavanju robe, plomba se žigoše (preša) carinskim kliještima, na kojima je na jednoj strani urezan grb Republike Hrvatske, a na drugoj strani broj kliješta i naziv carinarnice.

Svaka carinska kliješta moraju imati poseban broj.

Carinska plomba može biti izrađena i od drugog odgo­va­rajućeg materijala.

Carinski pečat je od gume, okruglog oblika, presjeka 35 mm, odnosno 18 mm, i na njemu je upisan pun naziv ovlaštene carinarnice u koncentričnim krugovima oko grba Republike Hrvatske, na hrvatskom jeziku.

Carinski štambilj četverokutnog je oblika dimenzije 52 x 25 mm, sa ugrađenim pečatom promjera 18 mm.

Štambilj sadrži:

a) na lijevoj strani pečat s državnim grbom Republike Hrvat­ske, desno od grba  je broj pečata, te natpis Republika Hrvatska na obrubu,

b) na desnoj strani: naziv carinarnice gore, naziv ispostave dolje, te šifra štambilja uz desni rub okomito, te

c) datumar u sredini desnog dijela štambilja.

Carinska obilježja, carinska kliješta i drugi materijal potreban za obilježavanje robe, osigurava Carinska uprava Republike Hrvatske.

Članak 428.

Carinska obilježja se stavljaju:

a) na prostor u kojem je smještena roba, ako prijevozno sred­stvo ima odobrenje prema drugim propisima, ili ako je otpremna carinarnica isto ocijenila kao odgovarajuće za stavljanje carinskih obilježja,

b) u iznimnim slučajevima na svaki paket zasebno.

Prijevozna sredstva primjerena za stavljanje carinskih obilježja su:

a) na koje je moguće jednostavno i učinkovito namjestiti carinska obilježja,

b) koja su konstruirana tako da nije moguće dodavati ili vaditi robu bez ostavljanja vidljivog traga na oznaci ili oštećenja carinskih obilježja,

c) u kojima nema skrivenih prostora u kojima bi bilo moguće skriti robu, te

d) u kojima su prostori namijenjeni za ukrcaj robe lako dostupni za carinsku  kontrolu.

Otpremna carinarnica može odustati od stavljanja carinskih obilježja, ako je istovjetnost robe moguće osigurati na osnovu opisa u deklaraciji za postupak provoza ili u priloženim ispravama, uz poštivanje mjera za utvrđivanje istovjetnosti.

Članak 429.

Prijevoz robe moraju pratiti primjerci deklaracije za postupak provoza, koje otpremna carinarnica predaje glavnom obvezniku ili njegovom opunomoćniku.

Primjerke deklaracije za postupak provoza treba predočiti na svaki zahtjev carinarnice.

Članak 430.

Ako se roba utovaruje ili istovaruje pri carinarnici koja nije otpremna carinarnica ili odredišna carinarnica, potrebno je priložiti primjerke deklaracije za postupak provoza ispostavljene kod otpremne carinarnice.

Članak 431.

Roba navedena u deklaraciji za postupak provoza može se pretovariti na drugo prijevozno sredstvo pod nadzorom carine. Carinarnica u tom slučaju unosi u deklaraciju za postupak provoza odgovarajuće izmjene.

Carinarnica prema uvjetima koje sama odredi može dopustiti pretovar robe bez neposrednog carinskog nadzora. Pri takvom pretovaru mora prijevoznik u deklaraciji za postupak provoza navesti odgovarajuće podatke i obavijestiti carinarnicu da pretovar službeno potvrdi.

Članak 432.

Ako se u tijeku prijevoza nenamjerno, izvan kontrole prijevoznika oštete carinska obilježja, prijevoznik mora o tome obavijestiti carinarnicu koja će o tome sastaviti zapisnik. Nadležna carinarnica stavit će nova carinska obilježja.

U slučaju nesreće zbog koje je potreban pretovar na drugo prijevozno sredstvo, na odgovarajući način primjenjuje se članak 431. ove Uredbe.

U slučaju neposredne opasnosti zbog koje je potrebno odmah istovariti cjelokupni teret ili jedan njegov dio, prijevoznik može poduzeti radnje na osobnu odgovornost. Poduzete radnje upisuje u deklaraciju za postupak provoza. U tom slučaju odgovarajuće se primjenjuje stavak 1. ovog članka.

Ako prijevoznik ne može ispuniti rok iz članka 426. ove Uredbe radi nesreće ili drugog događaja u prijevozu, o tome mora obavijestiti carinarnicu iz stavka 1. ovog članka koja će upisati odgovarujuću zabilješku u deklaraciju za postupak provoza.

Članak 433.

Odredišnoj carinarnici potrebno je podnijeti deklaraciju za postupak provoza.

Odredišna carinarnica na primjerku 5 deklaracije za postupak provoza upisuje podatke o kontrolama koje su izvršene i bez odgode šalje otpremnoj carinarnici, a primjerak 4 zadržava.

Postupak provoza može se završiti i u nekoj drugoj carinarnici od one koja je navedena u deklaraciji za postupak provoza. Ta druga carinarnica tada postaje odredišnom carinarnicom.

Rok za podnošenje robe odredišnoj carinarnici, kojega odredi otpremna carinarnica, obvezuje druge carinarnice i one ga ne smiju mijenjati.

Ako je roba odredišnoj carinarnici podnesena po proteku roka kojega je odredila otpremna carinarnica, a nepoštivanje tog roka proizlazi iz okolnosti za koje nije odgovoran prijevoznik ili glavni obveznik, smatrat će se da je roba podnesena u roku.

Članak 434.

Potvrda primitka će se izdati na zahtjev osobe, koja je pri odredišnoj carinarnici podnijela robu s odgovarajućom deklaracijom za postupak provoza.

Za potvrdu primitka kojom se dokazuje da je deklaracija za postupak provoza i na njoj navedena roba podnesena odredišnoj carinarnici, koristi se odrezak na poleđini primjerka broj 5 JCD.

Potvrdu primitka unaprijed popunjava osoba iz stavka 1. ovog članka. Zabilješka odredišne carinarnice je obvezujuća samo za podatke sadržane u tom prostoru.

Članak 435.

Dokazivanje o pravilnom završetku postupka provoza provodi se kod nadležne carinarnice tako da se:

a) podnesu carinske ili komercijalne isprave koje je potvrdila carinarnica, iz kojih je vidljivo da je roba bila podnesena odredišnoj carinarnici ili u slučajevima iz članka 445. ove Uredbe, pri ovlaštenom primatelju. Ta isprava mora sadržavati podatke za utvrđivanje istovjetnosti robe; ili

b) podnese carinska isprava koju je izdala druga država u kojoj je roba puštena  u slobodan promet ili prijepis ili fotokopiju te isprave. Prijepis ili fotokopiju  mora ovjeriti ili tijelo koje je potvrdilo izvornik, ili upravno tijelo dotične  države, ili hrvatsko upravno tijelo. Isprava mora sadržavati podatke za   utvrđivanje istovjetnosti robe.

Poglavlje 4. Prijevoz domaće robe preko stranog carinskog područja

Članak 436.

Prijevoz domaće robe preko stranog carinskog područja obavlja se u okviru postupka provoza. Za takvu robu se otpremnoj carinarnici, pri kojoj roba privremeno ulazi u drugu državu, podnosi deklaracija za postupak provoza. Na deklaraciji za postupak provoza mora biti u polju 44 zabilješka: “Prijevoz domaće robe preko stranog carinskog područja”. Opis robe u deklaraciji za postupak provoza mora biti takav da nedvojbeno omogući utvrđivanje istovjetnosti robe prilikom ponovnog ulaska u Republiku Hrvatsku. Carinarnica mora pri istupu robe pregledati robu i u polju D upisati, da je činjenično stanje robe u skladu sa podacima u deklaraciji za postupak provoza. Odredišna carinarnica pri ponovnom ulasku u Republiku Hrvatsku robu pušta u slobodan promet na temelju deklaracije za postupak provoza i šalje carinarnici primjerak broj 5 JCD.

Jamstvo za prijevoz robe iz stavka 1. ovog članka nije potrebno.

Bez obzira na stavak 1. ovog članka za prijevoz robe preko stranog carinskog područja u željezničkom prometu, može se koristiti teretni list CIM ili predajni list TR.

U tom slučaju odgovarajuće će se primijeniti stavak 1. ovog članka.

Poglavlje 5. Pojednostavnjeni postupci

Odjeljak 1. Pojednostavnjenje formalnosti pri otpremnoj i odredišnoj carinarnici

Članak 437.

Kada se roba prevozi u postupku provoza, formalnosti se mogu pojednostavniti u skladu sa ovim odjeljkom.

Ovaj odjeljak se ne primjenjuje za robu iz članka 422. ove Uredbe.

Pododjeljak 1. Formalnosti pri otpremnoj carinarnici

Članak 438.

Carinska uprava - Središnji ured može osobi koja ispunjava uvjete iz članka 439. ove Uredbe, i koja namjerava robu prevoziti u postupku provoza (u daljnjem tekstu: ovlašteni pošiljatelj), dopustiti da to učini bez podnošenja robe otpremnoj carinarnici i podnošenja deklaracije za postupak provoza za tu robu.

Članak 439.

Odobrenje u skladu sa člankom 438. ove Uredbe može se izdati samo osobama koje:

a) redovno šalju robu,

b) sa svojim evidencijama carinarnicama omogućuju nadzor nad postupkom,

c) su položile jamstvo, kada je po propisima o postupku provoza potrebno podnijeti jamstvo,

d) nisu teže kršile ili nisu ponavljale kršenje carinskih propisa.

Carinska uprava - Središnji ured može opozvati odobrenje, ako ovlašteni pošiljatelj više ne ispunjava uvjete propisane u stavku 1. ovog članka ili krši propise iz ovog pododjeljka ili se ne pridržava uvjeta iz odobrenja.

Članak 440.

Odobrenje koje izdaje Carinska uprava - Središnji ured mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:

a) carinarnice koje su kao otpremne carinarnice nadležne za postupak provoza,

b) rok i sve ostale pojedinosti vezane uz prijavu pošiljke predviđene za postupak provoza koje mora obaviti ovlašteni pošiljatelj pri otpremnoj carinarnici, kako bi ona prije otpreme robe po potrebi mogla obaviti kontrolu,

c) rok u kojem je potrebno robu podnijeti odredišnoj carinarnici, te

d) potrebne mjere za osiguranje istovjetnosti. Carinska uprava - Središnji ured može odlučiti da ovlašteni pošiljatelj na prijevozna sredstva ili pakete mora staviti unaprijed propisane carinska obilježja.

Članak 441.

U odobrenju se određuje da je polje koje treba ispuniti na deklaraciji za postupak provoza za prijavu za postupak provoza, potrebno:

a) unaprijed ovjeriti pečatom carinarnice i potpisom carinskog službenika, ili

b) ga mora ovlašteni pošiljatelj ovjeriti sa otiskom posebnog metalnog pečata,  kojeg odobri Carinska uprava - Središnji ured; otisak tog pečata je na obrasce moguće utisnuti unaprijed, ako tiskanje izvrši tiskara sa  odgovarajućim odobrenjem Carinske upra­ve - Središnjeg ureda.

Ovlašteni pošiljatelj mora polje A dopuniti navođenjem datuma otpreme i u deklaraciju za postupak provoza upisati broj u skladu sa odlukom iz odobrenja.

Carinska uprava - Središnji ured može dopustiti uporabu drugih obrazaca koji moraju biti opremljeni sa raspoznavajućim znakom.

Članak 442.

Najkasnije uz otpremu robe ovlašteni pošiljatelj mora podnijeti pravilno ispunjenu deklaraciju za postupak provoza, s tim da u primjercima broj 1 i 4 u polje d “Kontrola otpremne carinarnice” upiše rok za podnošenje robe odredišnoj carinarnici, mjere za utvrđivanje istovjetnosti robe i zabilješku: “Pojednostavnjeni postupak”.

Po otpremi je potrebno primjerak broj 1 deklaracije za postupak provoza poslati otpremnoj carinarnici. Carinska uprava - Središnji ured može u odobrenju odlučiti da treba primjerak broj 1 poslati otpremnoj carinarnici istovremeno kada se popuni deklaracija za postupak provoza. Ostali primjerci prate robu u skladu sa člancima 416. do 419. ove Uredbe.

Ako otpremna carinarnica pri otpremi pošiljke izvrši kontrolu, to će upisati u polje “Kontrola otpremne carinarnice” na primjercima broj 1 i 4 i polje D deklaracije za postupak provoza.

Članak 443.

Pravilno popunjena i u skladu sa člankom 442. ove Uredbe, dopunjena deklaracija za postupak provoza ima jednaku valjanost kao deklaracija za uobičajeni postupak provoza. Ovlašteni pošiljatelj koji je potpisao deklaraciju, postaje glavni obveznik.

Članak 444.

Carinska uprava - Središnji ured može ovlaštenog pošilj­­a­telja osloboditi potpisivanja deklaracija za postupak provoza za deklaracije koje su bile podnesene elektronskom razmjenom ili automatskom obradom podataka, ako su opremljene otiskom posebnog pečata propisanog sukladno članku 166. ove Uredbe. Odobrenje će se izdati pod uvjetom da se ovlašteni pošiljatelj pri Carinskoj upravi - Središnjem uredu pismeno obveže da će za sve postupke provoza za koje će korisiti deklaracije za postupak provoza s otiskom posebnog pečata, nastupati kao glavni obveznik.

Deklaracije za postupak provoza izrađene u skladu sa stavkom 1. ovog članka moraju u polju predviđenom za potpis glavnog obveznika sadržavati tekst “Oslobođeno potpisa”.

Članak 445.

Ovlašteni pošiljatelj mora:

a) poštivati carinske propise, prije svega odredbe ovog odjeljka, te uvjete za izvođenje pojednostavnjenja određenih u odobrenju,

b) sigurno čuvati posebni pečat ili obrasce sa otisnutim pečatom otpremne carinarnice ili sa otiskom posebnog pečata.

Pri zlouporabi obrazaca s otiskom pečata otpremne carinarnice ili otiskom posebnog pečata, ovlašteni pošiljatelj je bez obzira na to tko je zlouporabio obrasce i bez obzira na kaznene mjere, odgovoran za plaćanje uvoznih i drugih davanja za robu koja se prevozi sa tim obrascima, ako carinarnici ne dokaže da je poduzeo sve mjere navedene u stavku 1. točki b. ovog članka.

Pododjeljak 2. Formalnosti pri odredišnoj carinarnici

Članak 446.

Carinska uprava - Središnji ured može dopustiti da robu koja se prevozi u postupku provoza nije potrebno podnijeti odredišnoj carinarnici ako je roba namijenjena osobi koja ispunjava uvjete iz članka 447. ove Uredbe (u daljnjem tekstu: ovlašteni primatelj) i ima odgovarajuće odobrenje kojega je izdala Carinska uprava - Središnji ured.

U slučajevima iz stavka 1. ovog članka glavni obveznik za postupak provoza ispunio je svoje obveze iz članka 106. stavka 1. Carinskog zakona kada je primjerke deklaracija za postupak provoza koje su pratile robu te robu u nepromijenjenom stanju, podnio ovlaštenom primatelju u propisanom roku i u mjestu koje je određeno u odobrenju i ako su bile poštivane mjere za utvrđivanje istovjetnosti.

Za svaku pošiljku koja je bila podnesena u skladu sa stavkom 2. ovog članka, ovlašteni primatelj ispostavlja na zahtjev prijevoznika potvrdu kojom potvrđuje da je primio deklaraciju za postupak provoza i robu.

Članak 447.

Odobrenje iz članka 446. ove Uredbe izdaje Carinska uprava - Središnji ured samo osobama koje:

a) redovito primaju robu u postupku provoza,

b) sa svojim evidencijama omogućuju carinarnicama kontrolu nad postupkom  i poslovanjem, te

c) nisu teže kršile ili nisu ponavljale kršenje carinskih propisa.

Carinska uprava - Središnji ured može ukinuti odobrenje, ukoliko ovlašteni primatelj više ne ispunjava uvjete iz stavka 1. ovog članka ili krši carinske propise iz ovog poglavlja ili odobrenja.

Članak 448.

Odobrenje koje izdaje Carinska uprava - Središnji ured mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:

a) carinarnicu ili carinarnice, koje su kao odredišne carinarnice nadležne za  nadzor nad pošiljkama, koje prima ovlašteni primatelj,

b) rok i način obavještavanja odredišne carinarnice o pris­pjeću pošiljke zbog  mogućih mjera carinskog nadzora.

Osim u slučajevima iz članka 450. ove Uredbe, Carinska uprava - Središnji ured može u odobrenju odlučiti da li odredišna carinarnica mora poduzeti bilo kakve radnje prije nego ovlašteni primatelj može raspolagati primljenom robom, bez prisustva odredišne carinarnice.

Članak 449.

O pošiljkama koje su prispjele ovlaštenom primatelju ili na drugo mjesto koje je navedeno u odobrenju, ovlašteni primatelj mora:

a) odmah i na način koji je određen u odobrenju, obavijestiti odredišnu carinarnicu o mogućem višku, manjku, zamjeni ili o drugim nepravilnostima, te o oštećenjima carinskih obilježja,

b) odredišnoj carinarnici odmah poslati primjerke deklaracije za postupak  provoza koja je pratila robu i ujedno navesti datum prispjeća i stanje stavljenih carinskih obilježja.

Odredišna carinarnica na primjerke deklaracije za postupak provoza unosi propisane podatke.

Pododjeljak 3. Ograničenja kod pojednostavnjenih postupaka provoza

Članak 450.

Za pojedine vrste robe Carinska uprava - Središnji ured može ograničiti pojednostavnjene postupke iz članka 438. odnosno članka 446. ove Uredbe.

Članak 451.

Ako se ne podnosi deklaracija za postupak provoza pri otpremnoj carinarnici za robu koja se prevozi u skladu s člancima 452. do 480. ove Uredbe sa teretnim listom CIM ili predajnim listom TR, carinarnica određuje potrebne mjere za utvrđivanje označavanja primjeraka 1, 2 i 3 teretnog lista CIM ili primjeraka 1, 2 i 3A predajnog - lista TR.

Ako je roba koja se prevozi u skladu sa člancima 452. do 480. ove Uredbe namijenjena ovlaštenom primatelju, Carinska uprava - Središnji ured može, bez obzira na članak 446. stavak 2. i članak 449. stavak 1. točku b) ove Uredbe, odlučiti da primjerke 1, 2 i 3 teretnog lista CIM ili primjerke 1, 2 i 3A predajnog lista TR odredišnoj carinarnici neposredno podnesu hrvatske željeznice ili prijevoznik.

Odjeljak 2. Pojednostavnjene formalnosti pri prijevozu robe u željezničkom prijevozu

Pododjeljak 1. Opće odredbe

Članak 452.

Ako se roba prevozi u postupku provoza, odgovarajuće formalnosti mogu se uz odobrenje Carinske uprave - Središnjeg ureda pojednostavniti u skladu sa člancima 453. do 464. i člankom 480. ove Uredbe, ako prijevoz robe obavljaju hrvatske željeznice i ako se prijevoz robe u postupku provoza obavlja na temelju međunarodnog teretnog lista CIM.

Članak 453.

Teretni list CIM koristi se za robu koja se prevozi u postupku provoza kao deklaracija za postupak provoza.

Članak 454.

Hrvatske željeznice vode evidenciju u svezi provoza robe.

U svrhu nadzora i kontrole provoza, evidencija iz stavka 1. ovoga članka na raspolaganju su mjerodavnim carinarnicama. Na zahtjev carinarnice hrvatske željeznice dostaviti će izvod iz evidencije iz stavka 1. ovoga članka, kao i prateće prijevozne isprave.

Članak 455.

Hrvatske željeznice koje preuzimaju na prijevoz robu koju prati teretni list CIM i koji se koristi kao deklaracija za postupak provoza, su glavni obveznik za taj postupak.

Hrvatske željeznice su glavni obveznik za postupak provoza za pošiljke, koje ulaze u carinsko područje, iako su ih na prijevoz preuzele željeznice drugih zemalja.

Članak 456.

Hrvatske željeznice brinu se za označavanje pošiljaka u postupku provoza s naljepnicom na teretnom listu CIM, čiji sadržaj i oblik propisuje ministar financija.

Naljepnicu treba nalijepiti na teretni list CIM i na vagon u slučaju da jedna pošiljka popunjava cijeli vagon u kojem je teret; u ostalim slučajevima na paket odnosno pakete.

Naljepnicu iz stavka 1. ovog članka može se zamijeniti sa otiskom pečata u zelenoj boji s nacrtanim piktogramom, čiji sadržaj i oblik propisuje ministar financija.

Članak 457.

U slučajevima promjene ugovora o prijevozu zbog kojeg se:

a) prijevoz koji bi se morao završiti van carinskog područja, završava u njemu,  ili

b) prijevoz, koji bi se morao završiti na carinskom području, završava izvan  njega,

Hrvatske željeznice mogu ugovor o prijevozu izmijeniti samo uz prethodno odobrenje otpremne carinarnice.

U svim ostalim slučajevima Hrvatske željeznice mogu izvr­šiti izmjene ugovora, s tim da odmah obavijeste otpremnu carinarnicu o učinjenim izmjenama u ugovoru.

Članak 458.

Ako prijevoz u postupku provoza započne u carinskom području, i u njemu će se i završiti, teretni list CIM podnosi se otpremnoj carinarnici.

Otpremna carinarnica u polje namijenjeno za carinarnicu u teretnom listu CIM, upisuje kraticu koju odredi Carinska uprava - Središnji ured koju sa pečatom potvrđuje otpremna carinarnica.

Svi primjerci teretnog lista CIM se vraćaju podnositelju.

Odredišna carinarnica je ona carinarnica na čijem se području nalazi odredišna željeznička postaja. Ako je roba puštena u slobodan promet ili je za nju odobren drugi carinski postupak na željezničkoj postaji koja nije navedena kao odredišna postaja, ulogu odredišne carinarnice preuzima carinarnica na čijem se području nalazi ta postaja.

Zbog provođenja kontrole postupka provoza u skladu sa člankom 511. ove Uredbe, Hrvatske željeznice moraju u skladu sa dogovorom sa nadležnom carinarnicom dati na raspolaganje sve primjerke teretnog lista CIM.

Članak 459.

Ako mjere osiguranja koje primjenjuju Hrvatske željeznice za utvrđivanje istovjetnosti robe zadovoljavaju, otpremna carinarnica na prijevozna sredstva ili pakete ne stavlja carinska obilježja.

Članak 460.

U slučajevima iz članka 458. stavka 5. ove Uredbe Hrvatske željeznice podnose odredišnoj carinarnici teretni list CIM, te kopiju prvog primjerka.

Odredišna carinarnica vraća Hrvatskim željeznicama teretni list CIM, nakon što u njega unese oznaku, a kopiju prvog primjerka zadržava.

Članak 461.

Ako prijevoz započne u carinskom području i završava izvan njega, primjenjuju se članci 458. i 459. ove Uredbe.

Radnje odredišne carinarnice preuzima carinarnica na čijem području se nalazi granična željeznička postaja, preko koje pošiljke napuštaju carinsko područje.

Pri odredišnoj carinarnici ne obavljaju se nikakve formalnosti.

Članak 462.

Ako prijevoz započne izvan carinskog područja i neće se u njemu završiti, carinarnica koja se nalazi na području granične željezničke postaje preko koje roba ulazi u carinsko područje Republike Hrvatske, smatra se otpremnom carinarnicom.

Pri otpremnoj carinarnici nije potrebno obaviti nikakve formalnosti.

Radnje odredišne carinarnice preuzima carinarnica na čijem području se nalazi odredišna željeznička postaja. Pri odredišnoj carinarnici se obavljaju postupci, predviđeni u članku 460. ove Uredbe.

Ako je roba na mjesnoj postaji puštena u slobodan promet ili je za nju odobren drugi carinski postupak, carinarnica te postaje djeluje kao odredišna carinarnica. Ta carinarnica potvrdit će teretni list CIM i kopiju prvog primjerka, kojeg podnose Hrvatske željeznice sa upisanim sljedećim oznakama: “Ocarinjeno”. Carinarnica će bez odlaganja vratiti teretni list CIM Hrvatskim željeznicama, nakon što ih je ovjerila pečatom, te zadržava kopiju prvog primjerka.

Postupak naveden u stavku 4. ovog članka ne primjenjuje se na proizvode koji podliježu naplati posebnih poreza navedenih u Zakonima o posebnim porezima.

Za postupke navedene u stavku 4. ovog članka ima pravo odredišna carinarnica provjeriti navode koje je na teretni list CIM unijela carinarnica nadležna za nadzor mjesne postaje.

Članak 463.

Ako prijevoz počne izvan carinskog područja i završava izvan njega, naloge otpremne i odredišne carinarnice preuzima carinarnica navedena u članku 461. ove Uredbe.

Pri otpremnoj i odredišnoj carinarnici ne obavljaju se nikakve formalnosti.

Članak 464.

U slučajevima iz članaka 462. i 463. ove Uredbe, ta roba se smatra stranom robom.

Pododjeljak 2. Odluke koje se odnose na robu koja se prevozi u velikim kontejnerima

Članak 465.

Ako se roba prevozi u postupku provoza, odgovarajuće se pojednostavnjuju formalnosti u skladu sa člancima 466. do 480. ove Uredbe za prijevoz robe u velikim kontejnerima, koje za izvođača željezničkih prijevoznih usluga obavljaju prijevoznici na temelju predajnog lista TR. Takav prijevoz može, osim željezničkog prijevoza od otpremne do odredišne željezničke postaje, obuhvatiti i druge vrste prijevoza i prijevoznih usluga u kombiniranom prijevozu.

Članak 466.

Za potrebe ovog pododjeljka pojedini izrazi imaju sljedeće značenje:

a) “prijevoznik”: poduzeće, koje su osnovali izvođači željez­ničkih prijevoznih usluga za prijevoz robe u velikim kontejnerima uz uporabu predajnih listova TR, čiji su sudionik i hrvatske željeznice,

b) “veliki kontejner”: kontejner definiran u skladu sa Carinskom konvencijom o kontejnerima.

1. oblikovan tako da se može ispravno zapečatiti u skladu sa člankom 531. ove Uredbe,

2. takve veličine da površina omeđena četirima donjim vanjskim uglovima  nije manja od 7 m².

c) “predajni list TR”: podrazumijeva ispravu koja obuhvaća ugovor o prijevozu kojim prijevoznik organizira prijevoz jednog ili više velikih kontejnera od pošiljatelja primatelju u među­narod­nom prijevozu. U gornjem  desnom uglu svaki predajni list TR ima radi identifikacije serijski broj. Serijski broj je sastavljen od osam brojeva ispred kojih stoji oznaka TR.

Predajni list TR je sastavljen iz sljedećih primjeraka po rednom broju:

1. br. 1: primjerak za upravu prijevoznika,

2.  br. 2: primjerak za predstavnika prijevoznika na odredišnoj željezničkoj postaji,

3. br. 3A: primjerak za carinarnicu,

4. br. 3B: primjerak za primatelja,

5. br. 4: primjerak za upravu prijevoznika,

6. br. 5: primjerak za predstavnika prijevoznika na otpremnoj željezničkoj postaji,

7. br. 6: primjerak za pošiljatelja.

Svaka stranica predajnog lista TR, osim stranice 3A, ozna­če­na je uz svoj desni rub zelenom trakom širokom otprilike 4 cm.

d) “popis velikih kontejnera”, u  daljnjem  tekstu:  “popis”, pod­razumijeva ispravu pridodanu predajnom listu TR kao njegov nedjeljivi dio, a koji služi za obuhvaćanje pošiljke od nekoliko velikih kontejnera iz jedne otpremne postaje do jedne odredišne postaje na kojima se obavljaju carinske formalnosti.

 Popis se podnosi u istom broju primjeraka kao predajni list TR na koji se  odnosi.

 Broj popisa upisuje se u rubrici namijenjenoj za upis broja upisa u gornjem desnom uglu predajnog lista TR. U gornjem desnom uglu svakog popisa potrebno je upisati serijski broj pripa­dajućeg predajnog lista TR.

e) “najbliža odgovarajuća željeznička postaja”: mjesto utovara ili istovara najbližoj željezničkoj postaji ili terminalu kod koje se mogu pretovaritikontejneri navedeni u točki 2. ovog član­ka.

Članak 467.

Predajni list TR i drugi međunarodno priznati obrasci koje koristi prijevoznik za robu koja se prevozi u postupku provoza, koristi se kao deklaracija za postupak provoza.

Članak 468.

Prijevoznik mora evidencije koje se vode pri centralnoj obračunskoj službi, dati na uvid nadležnim carinarnicama radi kontrole.

Prijevoznik mora carinarnicama na njihov zahtjev poslati sve isprave, evidencije ili informacije, koje su povezane sa otpremljenim pošiljkama ili pošiljkama koje se šalju i koje carinarnice smatraju potrebnim.

U slučajevima kada se predajni list TR u skladu sa člankom 467. ove Uredbe koristi kao deklaracije za postupak provoza, prijevoznik ili njegov zastupnik obavijestit će:

a) odredišnu carinarnicu, ako primi primjerak 1 predajnog lista TR bez oznake,

b) otpremnu carinarnicu, ako nije dobila natrag primjerak 1 predajnog lista TR i prijevoznik ne može utvrditi da je dotična pošiljka podnesena odredišnoj  carinarnici u skladu s propisima ili ako je pošiljka u skladu s člankom 476.  ove Uredbe napustila carinsko područje.

Članak 469.

Hrvatske željeznice su glavni obveznik za pošiljke koje preuzmu na prijevoz.

Hrvatske željeznice su glavni obveznik za postupak provoza za pošiljke iz članka 465. ove Uredbe, koje ulaze na carinsko područje, i kada su ih na prijevoz preuzele željeznice druge države.

Članak 470.

Ako je u prijevozu koji se ne odvija u željezničkom prometu do otpremne željezničke postaje ili od odredišne željezničke postaje potrebno obaviti carinske formalnosti, u pojedini predajni list TR dozvoljeno je upisati samo jedan veliki kontejner.

Članak 471.

Prijevoznik se brine o označavanju prijevoza koji se odvija u postupku provoza. Prijevoz se označava naljepnicom iz članka 456. ove Uredbe. Naljepnicu treba naljepiti na predajni list TR i na velike kontejnere.

Naljepnica navedena u stavku 1. ovog članka može se nadomjestiti i otiskom pečata u zelenoj boji s nacrtanim piktogramom iz članka 456. ove Uredbe.

Članak 472.

Pri promjeni ugovora o prijevozu, radi kojeg:

a) se prijevoz koji bi se morao završiti izvan carinskog područja, završi u njemu, ili

b) se prijevoz, koji bi se morao završiti u carinskom pod­ručju, završi izvan  njega,

prijevoznik može promijeniti ugovor o prijevozu po prethodnom odobrenju otpremne carinarnice.

U svim ostalim slučajevima prijevoznik može promijeniti ugovor o prijevozu, ali o tome mora bez odlaganja obavijestiti otpremnu carinarnicu.

Članak 473.

Ako se prijevoz u postupku provoza počne na carinskom području, i na njemu se završava, predajni list TR se podnosi otpremnoj carinarnici.

Otpremna carinarnica polje namijenjeno za carinarnicu u primjercima 2, 3A i 3B predajnog lista TR popunjava kraticom koju propisuje Carinska uprava - Središnji ured i potvrđuje se pečatom otpremne carinarnice.

Svi primjerci predajnog lista TR vraćaju se podnositelju.

Predajni list TR za robu navedenu u stavku 2. ovog članka treba podnijeti istoj odredišnoj carinarnici kod koje se podnosi roba za carinski postupak puštanja u slobodan promet ili za drugi carinski postupak.

Članak 474.

Istovjetnost robe se utvrđuje u skladu sa člankom 423. ove Uredbe. S obzirom na mjere koje poduzimaju hrvatske željeznice za utvrđivanje istovjetnosti robe otpremna carinarnica na velike kontejnere u načelu ne stavlja plombu. Ako se kontejneri pečate, to se upisuje u polje za carinska obilježja u primjercima 3A i 3B predajnog lista TR.

Članak 475.

U slučaju iz članka 473. stavka 4. ove Uredbe prijevoznik odredišnoj carinarnici podnosi primjerke 1, 2 i 3A predajnog lista TR.

Odredišna carinarnica vraća primjerke 1 i 2 prijevozniku nakon unosa zabilješki i zadržava primjerak 3A.

Članak 476.

Ako prijevoz počne na carinskom području, i ako se okonča izvan njega, primjenjuju se odredbe članka 473. i 474. ove Ured­be.

Ulogu odredišne carinarnice preuzima carinarnica na čijem području se nalazi željeznička granična postaja, preko koje pošiljka napušta carinsko područje.

Pri odredišnoj carinarnici nisu potrebne nikakve formalnosti.

Članak 477.

Ako prijevoz počne izvan carinskog područja i u njemu će se okončati, ulogu otpremne carinarnice preuzima carinarnica na čijem području se nalazi granična željeznička postaja preko koje pošiljka ulazi u carinsko područje. Pri otpremnoj carinarnici nisu potrebne nikakve formalnosti.

Ulogu odredišne carinarnice preuzima ista carinarnica pri kojoj se podnosi roba.

Pri odredišnoj carinarnici potrebno je obaviti formalnosti, previđene u članku 475. ove Uredbe.

Članak 478.

Ako prijevoz počne izvan carinskog područja, i ako se okonča izvan carinskog područja, ulogu otpremne i odredišne carinarnice preuzima carinarnica navedena u članku 477. stavak 1. i u članku 476. stavak 2. ove Uredbe.

Pri otpremnoj i odredišnoj carinarnici nisu potrebne nikakve formalnosti.

Pododjeljak 3. Ostale odredbe

Članak 479.

Ako je teretnom listu CIM ili predajnom listu TR priloženi popis pošiljaka, na njih se primjenjuju odredbe članaka 416. i 419. ove Uredbe. Broj priloženih popisa pošiljaka se upisuje u polje za navođenje priloga u teretnom listu CIM ili predajnom listu TR. U popis pošiljaka pored toga treba navesti broj vagona na kojeg se odnosi teretni list CIM ili ako je primjereno, broj kontejnera koji sadrži robu.

U slučaju iz stavka 1. ovog članka popis pošiljaka koji je priložen teretnom listu CIM ili predajnom listu TR, njihov je sastavni dio i ima jednaki pravni učinak.

Izvornici popisa pošiljaka ovjeravaju se u otpremnoj željezničkoj postaji.

Pododjeljak 4. Opseg uobičajenih i pojednostavnjenih postupaka

Članak 480.

U slučaju kada se roba prevozi u postupku provoza pri ispunjavanju teretnog lista CIM ili predajnog lista TR u polju za navođenje priloga potrebno je čitko upisati podatak o uporabljenim deklaracijama za postupak provoza. Taj podatak mora sadržavati vrstu isprave, naziv carinarnice koja ga je izdala, te datum i broj svake uporabljene deklaracije za postupak provoza.

Ako se postupak provoza provodi sa predajnim listom TR u skladu sa člancima 465. do 478. ove Uredbe, u teretnom listu CIM u polje za priloge čitko se upisuje pozivanje na predajni list TR. Ta zabilješka mora sadržavati navod “Predajni list TR” i serijski broj.

Poglavlje 6. Odluke za posebne vrste prijevoza

Članak 481.

Postupak provoza prijenosom robe cjevovodima, obavlja se u skladu sa stavkama 2. do 6. ovog članka.

Za robu koja se prenosi cjevovodom, postupak provoza počinje po ulasku na carinsko područje ako roba na to područje uđe cjevovodom, ili po ulasku u cjevovod ako se roba već nalazi u carinskom području.

Glavni obveznik za robu iz stavka 2. ovog članka je osoba odgovorna za cjevovod.

Osoba odgovorna za cjevovod je ujedno i prijevoznik.

Postupak provoza je završen kada roba koja se prenosi cjevovodom dospije u objekte primatelja ili je prihvaćena u distribucijsku mrežu primatelja, te je ubilježena u njegovu poslovnu dokumentaciju.

Osoba koja se bavi prijevozom robe u skladu sa ovim člankom, mora voditi evidenciju i carinarnicama omogućiti također kontrolu poslovne dokumentacije.

Za prijenos električne energije putem vodova, odgovarajuće se rabe stavci 2. do 6. ovog članka.

Poglavlje 7. Prijevoz i postupci sa obrascem TIR ili ATA

Članak 482.

Obrazac TIR odnosno obrazac ATA može se uporabiti kao deklaracija za postupak provoza za prijevoz strane robe i domaće robe preko carinskog područja, ili od jednog do drugog mjesta na carinskom području, u skladu sa važećim međunarodnim konvencijama.

Za robu koja se prevozi uz uporabu obrazaca TIR i ATA, koristi se jamstvo propisano tim konvencijama.

GLAVA V. DRUGO CARINSKI DOPUŠTENO POSTUPANJE ILI UPORABA

Poglavlje 1. Slobodne zone i slobodna skladišta

Odjeljak 1. Opće odredbe

Članak 483.

Kada se sukladno važećim propisima trgovinske mjere primjenjuju:

a) pri puštanju robe u slobodan promet, te mjere se ne primjenjuju na robu  koja se unosi u slobodnu zonu ili slobodno skladište dok se roba nalazi u  slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu, osim ako je ta roba u slobodnoj zoni  ili slobodnom skladištu puštena u slobodan promet;

b) pri unosu robe u carinsko područje, te mjere se primjenjuju kada  se strana roba smješta u slobodnu zonu ili slobodno skladište;

c) pri izvozu robe, te mjere se primjenjuju kada je domaća roba iz  slobodne zone ili slobodnog skladišta izvezena iz carinskog područja. Ta  roba podliježe mjerama carinskog nadzora.

Odjeljak 2. Provedba carinskog nadzora u slobodnoj zoni ili slobodnom  skladištu

Članak 484.

Za provođenje carinskog nadzora nadležna je carinarnica koja je mjesno nadležna s obzirom na područje na kojem se nalazi slobodna zona ili slobodno skladište.

Članak 485.

 Slobodna zona ili slobodno skladište, osim navedenih u članku 174. stavak 3. Carinskog zakona, mora biti ograđena tako da omogućuje carinski nadzor u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu i izvan njih, te onemogućuje nezakonito iznošenje i unošenje u slobodnu zonu ili slobodno skladište.

Članak 486.

Carinarnica obavlja carinsku kontrolu povremeno, odnosno kad god sumnja da se ne poštuju važeći carinski propisi o poslovanju u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu.

Pododjeljak 1. Djelatnosti u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu i odobrenje evidencije

Članak 487.

Korisnik slobodne zone ili slobodnog skladišta (u daljnjem tekstu: korisnik) mora poduzeti potrebne mjere da će osobe koje je zaposlio za obavljanje njegove djelatnosti poštivati carinske propise.

Članak 488.

Carinarnica korisniku slobodne zone ili slobodnog skladišta mora prije početka obavljanja djelatnosti u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu dati odobrenje o obliku i sadržaju evidencije iz članka 179. Carinskog zakona.

Nadležna carinarnica odobrit će izabrani oblik i sadržaj vođenja evidencije samo onim osobama koje daju sva potrebna jamstva za poslovanje u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu u skladu sa carinskim propisima.

Članak 489.

U zahtjevu za odobrenje oblika i sadržaja vođenja evidencije korisnik mora navesti također koje djelatnosti namjerava obavljati u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu. Zahtjev mora sadržavati točan opis evidencije, te podatke o vrsti i carinskom statusu robe koja će biti predmet navedenih djelatnosti, i gdje je to moguće podatke o carinskom postupku, koji će se koristiti za izvođenje navedenih djelatnosti. Zahtjev mora sadržavati sve druge podatke koji su carinarnicama potrebni radi osiguravanja pravilne primjene odredaba Carinskog zakona, Zakona o slobodnim zonama i slobodnim skladištima i ove Uredbe, koji se odnose na slobodne zone ili slobodna skladišta.

Zahtjeve i druge isprave koje se odnose na svaki pojedini zahtjev, carinarnica čuva najmanje tri godine od kraja kalendarske godine u kojoj je korisnik prestao obavljati djelatnosti u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu.

Članak 490.

Nadležna carinarnica rješenjem odobrava izabrani oblik i sadržaj vođenja evidencije, ako je podneseni oblik i sadržaj vođe­nja evidencije u skladu sa ovom Uredbom, i ako sadrži propisane minimalne podatke, koji omogućavaju provedbu carinskog nadzora nad poslovanjem korisnika u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu, u skladu sa carinskim propisima.

Ako korisnik slobodne zone ili slobodnog skladišta želi izmijeniti vođenje evidencije iz stavka 1. ovog članka, tu izmjenu također mora odobriti carinarnica u skladu sa ovim člankom.

Članak 491.

Carinarnica koja je izdala odobrenje iz članka 490. ove Ured­be, može to odobrenje izmijeniti ili ukinuti, ako s obzirom na poslovanje korisnika odobreno vođenje evidencije više ne omo­gućuje odgovarajući carinski nadzor.

Osim u slučajevima navedenim u članku 10. Carinskog zakona, carinarnica će ukinuti rješenje o vođenju evidencije kada u više navrata utvrdi nestanak robe, koji nije moguće na prihvatljiv način objasniti, ili ako utvrdi ponavljanje nepravilnog vo­đe­nja evidencije.

Kada carinarnica ukine rješenje o vođenju evidencije u skladu sa stavkom 1. ovog članka, korisnik ne smije više obavljati djelatnosti na koje se odnosi ukinuta odobrena evidencija, a postojeće zalihe robe se tretiraju kao da je roba unesena ili ponovno unesena u carinsko područje.

Članak 492.

Mjere navedene u članku 491. ove Uredbe primjenit će se i kada carinarnica utvrdi druga teža ili ponavljajuća kršenja carinskih propisa.

Članak 493.

Korisnik slobodne zone ili slobodnog skladišta koji prestaje s poslovanjem ili obavljanjem pojedine djelatnosti u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu mora bez odlaganja obavijestiti nadležnu carinarnicu i podnijeti joj evidenciju o robi radi provjere.

Pododjeljak 2. Unos robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište

Članak 494.

Roba se smješta u slobodnu zonu i slobodno skladište podnošenjem robe i carinske deklaracije za unos robe u slobodnu zonu i slobodno skladište.

Članak 495.

Prijevozne isprave iz članka 174. stavak 3. Carinskog zakona mogu biti bilo koje isprave koje se odnose na prijevoz, kao što su naprimjer tovarni listovi, popisi brodskog tereta, otpremnice, paketne popratnice, ako sadrže sve potrebne podatke za identifikaciju robe.

Članak 496.

Ako se unosom robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište završava neki drugi postupak u skladu sa člankom 174. stavak 4. Carinskog zakona, moraju biti podnesene i odgovarajuće isprave skupa sa robom. Odgovarajuće se primjenjuju pojednostavnjenja za završetak pojedinačnog carinskog postupka.

Ako postupak unutarnje proizvodnje ili privremenog uvoza za dobivene proizvode, odnosno uvozna roba završava s postupkom provoza, kojemu slijedi unos robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište sa namjerom naknadnog izvoza iz carinskog područja, carinarnica provjerava da li su podaci iz članka 501. stavka 2. točke f) ove Uredbe, uneseni u evidenciju.

Članak 497.

Korisnik slobodne zone ili slobodnog skladišta može robu koju je unio u slobodnu zonu ili slobodno skladište prenijeti drugom korisniku. Prenošanje i preuzimanje robe moraju oba korisnika iskazati u svojim evidencijama. Korisnik, koji prepusti robu drugom korisniku mora o tome bez odlaganja obavijestiti carinarnicu, uz prilaganje odgovarajuće isprave (ugovor, račun i sl.).

Članak 498.

Ako je temeljem unosa robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište moguće zahtijevati povrat plaćene carine ili otpust još neplaćenog carinskog duga, carinarnica mora potvrditi unos robe na podnesenoj deklaraciji temeljem koje se roba smješta u slobodnu zonu ili slobodno skladište.

Članak 499.

Carinarnica će u skladu sa člankom 174. stavkom 6. Carinskog zakona, zahtijevati da se pri unosu u slobodnu zonu ili slobodno skladište prijavi roba za koju postoji obaveza plaćanja izvoznih davanja ili na koju se odnose trgovinske mjere, prije svega ako nije na drugi način moguće osigurati nadzor u pogledu poštivanja propisa o plaćanju izvoznih davanja, odnosno glede poštivanja propisa o trgovinskim mjerama.

Članak 500.

Kada carinarnica u skladu sa člankom 174. stavak 7. Carinskog zakona, izdaje potvrdu da određena roba ima status strane, odnosno domaće robe, uporabit će se obrazac čiji uzorak je otisnut u Prilogu 13. ove Uredbe i njezin je sastavni dio.

Pododjeljak 3. Postupanje sa robom u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu

Članak 501.

Korisnik slobodne zone ili slobodnog skladišta mora u odobrenim evidencijama iz članka 488. ove Uredbe navesti sve podat­ke koji su potrebni za nadzor pravilnog provođenja carinskih propisa.

Evidencije iz stavka 1. ovog članka moraju sadržavati najmanje sljedeće podatke:

a) sve podatke o oznakama identifikacijskih brojeva, količini robe, uobičajeni  trgovački opis robe, te podatke o broju paketa i vrsti ambalaže, sa raspoloživim podacima, kao i identifikacijski znak ambalaže (kontejnera),

b) podatke koji omogućuju nadziranje prometa robe u slobodnoj zoni ili  slobodnom skladištu, a posebno gdje se nalazi,

c) podatke o prijevoznoj ispravi koja se koristi pri unosu ili iznosu robe,

d) podatke o carinskom statusu robe i kada je to potrebno, podatke o potvrdi o  carinskom statusu robe iz članka 500. ove Uredbe, ili drugom dokazu o  carinskom statusu robe,

e) podatke o uobičajenim oblicima rukovanja sa robom u skladu sa člankom  119. stavak 1. i 3. Carinskog zakona,

f) datum upisa unosa odnosno iznosa robe iz slobodne zone ili slobodnog   skladišta,

g) ako se unosom robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište završava   postupak unutarnje proizvodnje, postupak privremenog uvoza ili postupak  provoza koji slijedi jednom od naprijed navedenih postupaka, jedan od  navoda iz:

 1. članka 273. stavka 1. ove Uredbe, ili

 2. članka 370. ove Uredbe

h) podatke koji se odnose na robu koja puštanjem u slobodan promet ili  stavljanjem u postupak privremenog uvoza ne bi podlijegala plaćanju uvoznih carina ni trgovinskim mjerama, a čija uporaba ili namjena se moraju  provjeravati.

Stavak 2. točka a) do f) ovog članka primjenjuju se također za skladištenje domaće robe u skladu sa člankom 174. stavak 2. Carinskog zakona.

Članak 502.

Ako korisnik utvrdi da se stvarno stanje zaliha robe i stanje u evidencijama iz članka 501. ove Uredbe ne slažu, mora o tome bez odlaganja izvijestiti carinarnicu.

Ako carinarnica utvrdi da je u slučajevima iz stavka 1. ovog članka nastao carinski dug, obračunat će ga u skladu sa carinskim propisima.

Članak 503.

Pri utvrđivanju uobičajenih postupaka i postupanja sa robom u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu iz članka 176. stavak 1. pod b) Carinskog zakona odgovarajuće se primjenjuju propis iz članka 203. stavak 2. ove Uredbe.

U slučajevima kada se primjenjuje članak 181. stavak 3. Carinskog zakona, carinarnica će na zahtjev deklaranta izdati ispravu INF 8. Izdavanje isprave deklarant može zahtijevati pri deklariranju robe koja je bila u vrijeme zadržavanja u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu predmetom samo uobičajenih rukovanja, za jedno od carinski dopuštenih postupanja ili uporaba.

Isprava INF 8 iz stavka 2. ovog članka može se uporabiti za određivanje podataka koji se primjenjuju pri određivanju elemenata za utvrđivanje visine carinskog duga.

Kod primjene stavka 3. ovog članka carinarnica će ispuniti polja 11, 12 i 13, potvrditi polje 15 isprave INF 8 i izvornik isprave vratiti deklarantu.

Sadržaj i oblik obrasca INF 8 propisuje ministar financija.

Članak 504.

Roba unesena u slobodnu zonu ili slobodno skladište može se u skladu sa odobrenjem nadležne carinarnice, uporabiti za snabdijevanje pomorskih brodova u međunarodnom prometu.

Opskrbno skladište carinarnica može odobriti sukladno članku 184. ove Uredbe.

Članak 505.

Opremu, koja predstavlja stranu robu i namijenjena je obav­ljanju dozvoljene djelatnosti u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu, mora korisnik staviti u postupak puštanja u slobodan promet radi uporabe u određene svrhe. Za takvu opremu utvrđeni i obračunati carinski dug ne plaća se dok se oprema nalazi u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu.

Potvrda o statusu domaće robe za opremu iz stavka 1. ovog članka može se izdati tek po podmirenju uvoznih davanja.

Ako korisnik iznese opremu iz stavka 1. ovog članka iz slobodne zone ili slobodnog skladišta na preostalo carinsko pod­ručje, mora carinarnici to prijaviti radi plaćanja carinskog duga te priložiti deklaraciju za puštanje robe kojom je oprema puštena u slobodan promet u zoni.

Carinski dug iz stavka 3. ovog članka plaća se u skladu sa propisima koji su važili u vrijeme unosa opreme u slobodnu zonu ili slobodno skladište. Kamate za vrijeme od unosa opreme u slobodnu zonu ili slobodno skladište do iznosa na preostalo carinsko područje se ne obračunavaju.

Kao oprema iz stavka 1. ovog članka se podrazumijeva samo oprema, potrebna za obavljanje dozvoljene proizvodnje ili usluž­nih djelatnosti u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu, ako ju korisnik u skladu sa računovodstvenim propisima evidentira u svojim knjigama kao opremu.

Ni u kom slučaju se kao oprema iz stavka 5. ovog članka ne podrazumijeva:

a) uredski namještaj i oprema za urede i druge uredske prostore,

b) osobna motorna vozila i druga motorna vozila, koja nisu namijenjena isključivo uporabi u slobodnoj zoni ili slobodnom skla­dištu.

Za rezervne dijelove za opremu iz stavka 1. ovog članka, alat i pomoćna sredstva za tu opremu, primjenjuju se odredbe stavka 1. i 2. ovog članka.

Pododjeljak 4. Iznošenje robe iz slobodne zone ili slobodnog skladišta

Članak 506.

Podatke o iznosu robe iz slobodne zone ili slobodnog skladišta, odnosno iz prostora gdje korisnik obavlja djelatnost vezanu za tu robu, treba bez odlaganja upisati u evidenciju propisanu člankom 488. ove Uredbe.

Pododjeljak 5. Posebne odredbe za robu iz članka 172. stavak 1. točka b)  Carinskog zakona

Članak 507.

Roba iz članka 172. stavak 1. točka b). Carinskog zakona mora biti prilikom unosa u slobodnu zonu ili slobodno skladište podnesena carinarnici i za nju podnesena carinska deklaracija.

Deklaracija iz stavka 1. ovog članka mora biti popunjena u skladu sa člankom 214. ove Uredbe.

Članak 508.

Evidencije iz članka 488. ove Uredbe moraju pored podataka iz članka 501. ove Uredbe, sadržavati i datum kada je roba iz članka 172. stavak 1. točka b) Carinskog zakona bila unesena u slobodnu zonu ili slobodno skladište i podatke o carinskoj deklaraciji iz članka 507. ove Uredbe.

 Članak 509.

Roba iz članka 172. stavak 1. točka b) Carinskog zakona mora biti deklarirana za izvoz i izvezena u roku od 3 mjeseca od dana unosa robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište.

Izvozna carinska deklaracija iz stavka 1. ovog članka mora biti popunjena u skladu sa člankom 216. ove Uredbe.

Pododjeljak 6. Postupci koje treba poštivati ako se postupak unutarnje  proizvodnje (sustav odgode) odnosno preradbe pod carinskim nadzorom, obavlja u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu

Članak 510.

Proizvodne operacije u okviru postupka unutarnje proizvod­nje (sustav odgode plaćanja carine) odnosno preradbe pod carinskim nadzorom, ne smiju se početi obavljati u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu dok korisnik ne dobije odobrenje iz članka 227. i članka 311. ove Uredbe.

U odobrenju iz stavka 1. ovog članka treba navesti slobodnu zonu ili slobodno skladište u kojoj će se obavljati te proizvodne operacije.

Članak 511.

Carinarnica će odbiti izdavanje odobrenja za uporabu pojednostavnjenog postupka iz ovog pododjeljka, ako korisnik ne pruži potrebna jamstva za pravilno obavljanje postupaka.

Carinarnica može odbiti izdavanje odobrenja i osobama, koje obavljaju proizvodne operacije u okviru postupka unutarnje proizvodnje ili preradbe pod carinskim nadzorom samo povremeno.

Članak 512.

Korisnik odobrenja mora voditi posebnu evidenciju o postupku unutarnje proizvodnje odnosno postupku preradbe pod carinskim nadzorom sukladno članku 228. stavak 1. ove Uredbe, odnosno članku 312. stavak 2. ove Uredbe. Evidencija mora uključivati također i podatke o odobrenju.

Za ispunjavanje obrasca za završetak postupka iz članka 264. odnosno članka 324. ove Uredbe, podaci o upisu u evidenciju iz stavka 1. ovog članka zamjenjuju podatke o deklaracijama odnos­no drugim ispravama iz članka 264. stavka 3. odnosno članka 324. stavka 3. ove Uredbe.

Članak 513.

Ako se postupak unutarnje proizvodnje odnosno postupak preradbe pod carinskim nadzorom u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu započne u vrijeme unosa u slobodnu zonu ili slobodno skladište, roba se deklarira na temelju knjigovodstvenih zapisa u skladu sa člankom 157. ove Uredbe.

Bez obzira na stavak 1. ovog članka, korisnik može zah­tijevati redoviti postupak za početak postupka unutarnje proizvodnje odnosno preradbe pod carinskim nadzorom.

 Ako se roba deklarira na temelju knjigovodstvenih zapisa u skladu sa stavkom 1. ovog članka, upis u evidencije iz članka 488. ove Uredbe zamjenjuje upis u evidenciju o unosu robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište.

Upis u evidenciju postupka unutarnje proizvodnje odnosno preradbe pod carinskim nadzorom, mora također sadržavati i podatke o prijevoznoj ispravi.

Članak 514.

 Ako se roba koja se već nalazi u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu stavlja u postupak unutarnje proizvodnje odnosno preradbe pod carinskim nadzorom, deklarira se na temelju knjigovodstvenih zapisa kako je to propisano člankom 166. ove Uredbe.

Članak 515.

 U evidenciju o robi u slobodnoj zoni ili slobodnom skla­dištu iz članka 488. ove Uredbe, potrebno je upisati zabilješ­ku da je roba bila radi početka postupka unutarnje proizvodnje odnosno početka preradbe pod carinskim nadzorom, upisana u odgova­rajuću evidenciju postupka.

Članak 516.

Postupak unutarnje proizvodnje odnosno postupak preradbe pod carinskim nadzorom za dobivene ili prerađene proizvode odnosno robu u nepromijenjenom stanju koja se nalazi u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu, završava se upisom te robe u evidenciju robe u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu iz članka 488. ove Uredbe. U evidenciju postupka unutarnje proiz­vodnje odnosno postupka preradbe pod carinskim nadzorom, upisuje se zabilješka o upisu robe u evidenciju robe u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu propisanu člankom 488. ove Uredbe.

U evidenciju o robi u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu potrebno je upisati i navode iz članka 273. ove Uredbe.

Članak 517.

Ako se postupak unutarnje proizvodnje robe odnosno postupak preradbe pod carinskim nadzorom glede dobivenih odnosno prerađenih proizvoda odnosno robe u nepromijenjenom stanju, završi iznošenjem tih proizvoda odnosno robe iz slobodne zone ili slobodnog skladišta radi ponovnog izvoza, deklariraju se na temelju knjigovodstvenih zapisa propisanih člankom 164. ove Uredbe.

Ako se postupak unutarnje proizvodnje robe odnosno postupak preradbe pod carinskim nadzorom glede dobivenih odnosno prerađenih proizvoda odnosno robe u nepromijenjenom stanju, završi iznosom tih proizvoda odnosno robe iz slobodne zone ili slobodnog skladišta radi njihova puštanja u slobodan promet, primjenjuje se deklariranje na temelju knjigovodstvenih zapisa propisanih člankom 142. do 146. ove Uredbe.

 Ako se postupak unutarnje proizvodnje robe odnosno postupak preradbe pod carinskim nadzorom glede dobivenih odnosno prerađenih proizvoda odnosno robe u nepromijenjenom stanju, završava iznosom tih proizvoda odnosno robe iz slobodne zone ili slobodnog skladišta radi početka nekog drugog carinskog postupka, primjenjuju se bilo redovni, bilo pojednostavnjeni postupci predviđeni za te carinske postupke.

Odgovarajuće se primjenjuje članak 513. stavak 2. ove Ured­be.

Članak 518.

Članak 517. stavak 2. ove Uredbe ne utječu na primjenu članaka 121., 122., 134. i 135. Carinskog zakona, glede obračuna carinskog duga za robu ili proizvode za koje je bio počet postupak unutarnje proizvodnje odnosno preradbe pod carinskim nadzorom.

Članak 519.

 Status domaće robe za dobivene odnosno prerađene proizvode ili robu u nepromijenjenom stanju koji su bili pušteni u slobodan promet u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu, ili kod iznošenja iz slobodne zone ili slobodnog skladišta, dokazuje se potvrdom iz Priloga 13. ove Uredbe. Potvrdu podnosi korisnik, a ovjerava ju carinarnica.

Stavak 1. ovog članka primjenjuje se također i u slučaju kada je roba puštena u slobodan promet u skladu sa člankom 251. stavak 3. ove Uredbe.

Članak 520.

Upisi u evidenciju postupka unutarnje proizvodnje odnosno evidenciju preradbe pod carinskim nadzorom moraju omogućiti carinarnici da u bilo koje vrijeme provjeri točno stanje glede robe ili proizvoda, za koje je u slobodnoj zoni ili slobodnom skladištu započet neki od ta dva postupka.

Poglavlje 2. Ponovni izvoz, uništavanje i ustupanje robe u korist države

Članak 521.

Ako je potrebno radi ponovnog izvoza robe podnijeti carinsku deklaraciju, odgovarajuće se primjenjuju odredbe članaka 401. do 408. ove Uredbe, te posebni propisi koji se primjenjuju kada se sa ponovnim izvozom završava prethodni carinski postupak sa ekonomskim učinkom.

Članak 522.

Sukladno članku 185. stavak 4. Carinskog zakona, osoba koja zahtijeva uništenje robe mora prijavu za uništenje podnijeti u pisanom obliku. Prijava za uništenje mora se podnijeti toliko unaprijed koliko je potrebno carinarnici da ustroji i provede nadzor nad uništenjem.

Ako je za robu namijenjenu za uništenje već bila podnesena carinska deklaracija, carinarnica koja je deklaraciju prihvatila zabilježit će na njoj da je roba uništena. Takva deklaracija u skla­du sa člankom 78. Carinskog zakona smatra se ukinutom.

Carinarnica koja je prisutna pri uništenju robe mora u prijavi odnosno deklaraciji navesti vrstu i količinu mogućih otpadaka i ostataka koji preostanu po uništavanju, u svrhu određivanja elemenata za mogući obračun uvoznih davanja za otpatke i ostatke kada za njih bude određeno novo carinski dopušteno postupanje ili uporaba.

Članak 523.

Članak 522. stavak 2. ove Uredbe odgovarajuće se primjenjuje i za robu ustupljenu carinarnici u korist države.

DIO IV. PONOVNI UVOZ ROBE - POVRAT ROBE

Članak 524.

U skladu sa člankom 188. stavak 4. pod b) Carinskog zakona, može se odobriti oslobođenje od plaćanja carine pri povratu robe:

a) ako je radi izvoza robe odobren povrat, ili plaćen drugi iznos koji je predviđen u okviru poljoprivredne politike, ili

b) ako je za robu na temelju njenog izvoza, u skladu sa poljoprivrednom politikom, odobrena druga financijska pogodnost, pod uvjetom da deklarant  dokaže da je plaćeni iznos dobiven radi izvoza robe koja se ponovno uvozi  vraćen ili da je nad­ležno tijelo poduzelo odgovarajuće mjere da se isplata  tog iznosa zadrži, odnosno dokaže da su bile druge financijske pogodnosti  ukinute.

Deklarant, koji zahtijeva oslobođenje od plaćanja carine pri ponovnom uvozu robe u skladu sa stavkom 1. ovog članka, mora carinarnici podnijeti dokaze da:

a) robu radi važećih propisa odredišne države nije bilo moguće prepustiti u  konkretni postupak u toj državi,

b) je robu primatelj vratio, jer roba ima mane ili nije odgovarala ugovornim  uvjetima,

c) se roba ponovno uvozi u carinsko područje, jer robu nije bilo moguće  uporabiti za namjeravane svrhe radi drugih razloga od onih navedenih u točki a) odnosno točki b) ovog stavka, a izvoznik nije mogao utjecati na te  razloge.

Sukladno točki c) stavka 2. ovog članka razumijevaju se sljedeći slučajevi:

a) roba se ponovno uvozi jer je prije nego je bila dostavljena primatelju, bilo  roba bilo njezino prijevozno sredstvo, pretrpjelo oštećenja,

b) roba koja je bila izvezena za potrošnju ili prodaju na sajmu ili sličnoj priredbi, a nije bila potrošena ili prodana,

c) roba nije mogla biti podnesena primatelju radi njegove stvarne ili pravne nemogućnosti da preuzme robu u skladu sa uvjetima ugovora, na temelju  kojih je roba bila izvezena, te

d) roba koja zbog prirodnih nepogoda, političkih ili socijalnih nemira nije mogla biti dostavljena primatelju ili mu je bila dostavljena protekom roka  određenog ugovorom.

Deklarant dokazuje da je povrat ili drugi plaćeni iznos dobiven radi izvoza robe koja se ponovno uvozi vratio, ili da je nadležno tijelo poduzelo odgovarajuće mjere da se isplata tog iznosa zadrži, odnosno dokaže da su druge odobrene financijske pogodnosti bile ukinute, što se dokazuje sa odgovarajućom potvrdom tijela koje je odobrilo isplatu povrata ili drugog plaćenog iznosa. Potvrda mora sadržavati sve potrebne podatke za utvrđivanje istovjetnosti robe, za koju je povrat ili drugi iznos vraćen sa robom koja se ponovno uvozi.

Roba iz stavka 1. ovog članka ne može biti oslobođena od plaćanja uvoznih davanja, ako nije uvezena radi puštanja u slobodan promet u carinskom području u roku od 12 mjeseci. Rok počinje teći od dana kada su obavljene carinske formalnosti za izvoz robe.

Članak 525.

Vraćena roba roba može se osloboditi plaćanja carine i ako se vraća samo dio prethodno izvezene robe.

Oslobođenje od plaćanja carine u skladu sa člankom 189. Carinskog zakona može se odobriti također i za dijelove i dodatnu opremu, ako je pripadala prethodno izvezenim strojevima, instrumentima, aparatima ili drugoj robi.

Članak 526.

Smatra se da je roba u istom stanju u skladu sa člankom 189. Carinskog zakona, također i u sljedećim slučajevima:

a) roba je bila po izvozu iz carinskog područja predmet samo onih postupaka i  postupanja, koji su bili nužni za održavanje robe, ili rukovanja koji su promijenili samo izgled robe,

b) roba, koja je bila po izvozu iz carinskog područja i inače predmet drugih  postupaka i postupanja, koji su spomenuti u točki 1. ovog stavka, ali je deklarant dokazao da je roba oštećena ili neprimjerena za namjeravanu svrhu, tada mora biti ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

 1. postupak ili postupanje sa robom je bilo izvršeno isključivo u svrhu da se  roba popravi ili osposobi,

 2. njezina neprikladnost za uporabu postala je očita tek nakon što je takav postupak ili rukovanje započelo.

Ako je roba bila predmet postupaka i postupanja iz stavka 1. ovog članka i ako bi radi toga nastao carinski dug, tada se on obračunava i u slučaju da se roba tretira kao ponovno uvezena roba u skladu s propisima koji važe za obračun carinskog duga pri postupku vanjske proizvodnje.

Bez obzira na stavak 2. ovog članka oslobođenje od plaćanja carine može se odobriti, ako se dokaže da je izvezena roba bila predmet neophodnog popravka ili osposobljavanja radi nepred­viđenih okolnosti, koje su nastale izvan carinskog područja, te ako vrijednost ponovno uvezene robe radi takvog postupka ili postupanja ne prelazi vrijednost robe u vrijeme prihvaćanja carinske deklaracije za izvoz.

Za potrebe stavka 3. ovog članka podrazumijeva se da:

a) “potrebni popravak ili osposobljavanje robe” podrazumijeva bilo koji   postupak za otklanjanje oštećenja odnosno nedostataka u djelovanju ili   otklanjanje greške koju je roba pretrpjela izvan carinskog područja, ako roba  bez takvih popravaka ili osposobljavanja ne bi mogla više biti uporabljena  za uobičajene svrhe u koje je bila namijenjena,

b) vrijednost ponovno uvezene robe ne prelazi vrijednost robe u vrijeme  prihvaćanja carinske deklaracije za izvoz, ako postupci i postupanja kojih je  roba bila predmet ne prelaze one koji su nužno potrebni za daljnu uporabu  robe u jednakoj mjeri kao i u vrijeme izvoza.

Kada je za popravak ili osposobljavanje robe potrebno uporabiti rezervne dijelove, oni moraju biti ograničeni samo na one koji su nužno potrebni za uporabu robe u jednakoj mjeri kao i u vrijeme izvoza iz carinskog područja.

Članak 527.

Carinarnica na zahtjev deklaranta koji podnosi carinsku deklaraciju za izvoz domaće robe, ovjerit će potvrdu koja sadrži podatke potrebne za utvrđivanje istovjetnosti robe, u slučaju da se ta roba ponovno uveze u carinsko područje (potvrda o istovjetnosti).

 Potvrda o istovjetnosti robe iz stavka 1. ovoga članka se izdaje na obrascu koji propiše ministar financija. Tom prilikom ministar financija propisat će i potrebna pojednostavnjenja glede utvrđivanja istovjetnosti robe u putničkome prometu.

Članak 528.

 Ponovno uvezena roba u skladu sa ovom Uredbom smatra se takvom samo ako:

 a) deklarant carinarnici pored deklaracije za puštanje robe u slobodan promet,  podnese još i sljedeće isprave:

 1. deklaraciju kojom je roba bila izvezena ili drugu ispravu, na temelju koje  je roba koja se ponovno uvozi bila izvezena iz carinskog područja, ili

 2. potvrdu o istovjetnosti robe ili druge isprave koje dokazuju da su   ispunjeni uvjeti za oslobođenje od plaćanja carine pri ponovnom uvozu  robe, prije svega dokazi o istovjetnosti izvezene i ponovno uvezene robe.

b) deklarant umjesto isprava iz stavka 1. točke 1. ovog članka može podnijeti  u Republici Hrvatskoj izdani ATA obrazac.

U skladu sa stavkom 1. točkom b) ovog članka, kod ponovnog uvoza robe roba će se osloboditi od plaćanja carine i ako je važnost ATA obrasca protekla, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti propisani člankom 188. Carinskog zakona i kriteriji propisani ovom Uredbom. U svakom slučaju treba ispuniti formalnosti propisane člankom 169. stavak 2. ove Uredbe.

Stavak 1. točka a) ovog članka se ne primjenjuje za:

a) međunarodni promet ambalaže i transportnih sredstava, te promet određene  robe, koja se može pustiti u slobodan promet na podlozi posebnih carinskih  pravila, za koje nacionalni ili među­na­rodni propisi propisuju da se ne   podnose carinske isprave, i

b) slučajeve kada se roba može deklarirati za puštanje u slobodan promet usmeno ili nekom drugom radnjom.

Carinarnica može zahtijevati od deklaranta da priloži dodatne dokaze koji dokazuju istovjetnost ponovno uvezene robe.

Članak 529.

Za poljoprivredne proizvode i živežne namirnice za koje je pošiljatelj na osnovi izvoza ostvario pravo na novčanu naknadu u skladu sa predviđenim mjerama poljoprivredne politike, potrebno je pored isprava iz članka 528. ove Uredbe priložiti i potvrdu tijela koje je nadležno za odobravanje prava na novčanu nadoknadu. Ta potvrda mora sadržavati sve podatke koji su potrebni da bi carinarnica kod koje se roba deklarira za puštanje u slobodan promet mogla provjeriti da se potvrda odnosi na deklariranu robu. Potvrda mora sadržavati također jedan od sljedećih navoda:

a) “novčana naknada vraćena za ......... (navodi se količina i vrsta robe)”; ili

b)“pravo na novčanu naknadu poništeno za ........ (navodi se količina i vrsta robe),

s obzirom na to da li je bila novčana naknada već isplaćena ili još nije.

 Potvrda iz stavka 1. ovog članka može se izdati na potvrdi o istovjetnosti iz članka 527. ove Uredbe.

Potvrdu nadležnog tijela iz stavka 1. ovog članka nije potrebno podnositi, ako carinarnica kojoj je roba podnesena radi puštanja u slobodan promet može sa uporabom drugih dokaza utvrditi da za konkretnu robu nije bila isplaćena nikakva novčana naknada niti da nema mogućnosti da bi naknada bila isplaćena.

Članak 530.

Rok za ponovni uvoz izvezene robe počinje teći od dana od kada su obavljene carinske formalnosti za izvoz robe.

Članak 531.

Deklarant koji zahtijeva oslobođenje od plaćanja carine u skladu sa člankom 188. Carinskog zakona, može biti bilo koja osoba sa sjedištem odnosno stalnim prebivalištem u Republici Hrvatskoj, koja podnese ili može podnijeti ponovno uvezenu robu carinarnici zajedno sa svim ispravama koje su potrebne za izvo­đenje carinskog postupka i odlučivanje o oslobođenju od plaćanja c­arine.

Članak 532.

Carinska deklaracija za ponovni uvoz robe podnosi se kod carinarnice kod koje je bila podnesena i carinska deklaracija temeljem koje je bila roba izvezena iz carinskog područja.

Stavak 1. ovog članka se ne primjenjuje ako je bio odobren usmeni oblik carinske deklaracije, ili ako se roba ponovno uvozi na osnovi obrasca ATA izdanog u Republici Hrvatskoj.

DIO V. CARINSKI DUG

GLAVA I. OSIGURANJE - JAMSTVO CARINSKOG DUGA

Poglavlje 1. Općenito

Članak 533.

Instrumentom osiguranja u skladu sa ovom Uredbom jamči se namirenje nastalog carinskog duga ili carinskog duga koji bi mogao nastati, te poreza na dodanu vrijednost, posebnih poreza i drugih opterećenja koje je Carinska uprava po posebnim propisima ovlaštena naplaćivati prilikom uvoza, izvoza, ili provoza robe, kao i kamata koje su nastale ili bi mogle nastati u svezi sa davanjima za koje je instrument osiguranja podnesen i prihvaćen.

Članak 534.

Carinski dug moguće je osigurati:

a) polaganjem gotovine u kunama,

b) polaganjem bankovne garancije.

Članak 535.

U skladu sa člankom 201. Carinskog zakona, smatra se da instrument osiguranja ne nudi dostatno jamstvo da će carinski dug biti plaćen u propisanom roku ako carinski dužnik nije podmirio već dospjele carinske dugove.

Bez obzira na stavak 1. ovog članka carinarnica pri polaganju odgovarajućeg instrumenta osiguranja može dopustiti provedbu zahtjevanog postupka za žive životinje, lako pokvarljivu robu i rezervne dijelove za nužno tekuće održavanje opreme koja je u uporabi.

Poglavlje 2. Polaganje instrumenata osiguranja

Članak 536.

Carinski dužnik može podnijeti instrument osiguranja za plaćanje pojedinačnog carinskog duga (u daljnjem tekstu: instrument za pojedinačno osiguranje) ili za plaćanje svih carinskih dugova, koji su nastali ili bi mogli nastati u određenom razdoblju, odnosno u određenom carinskom postupku (u daljnjem tekstu: instrument za zajedničko osiguranje).

Članak 537.

Kao instrument za pojedinačno osiguranje može se uporabiti jedan od instrumenata iz članka 534. ove Uredbe, a kao instrument za zajedničko osiguranje samo garancija banke.

Članak 538.

Instrument osiguranja za pojedinačni carinski dug carinski dužnik polaže kod carinarnice.

Instrument osiguranja za zajedničko osiguranje carinski dužnik polaže u Carinskoj upravi - Središnjem uredu.

Članak 539.

Zajedničko osiguranje može se koristiti do iznosa do kojeg se podnesenim instrumentom osiguranja jamči cjelovito plaćanje carinskog duga i drugih svota iz članka 533. ove Uredbe (jamstvena svota).

Iznimno, Carinska uprava - Središnji ured može na zahtjev osobe odobriti, da se jamstvena svota iz stavka 1. ovog članka smanji za najviše 50%, ako osoba ispunjava kriterije koje propisuje ravnatelj Carinske uprave.

Vrijednost instrumenta za zajedničko osiguranje ne može biti niža od 50.000 kn.

Članak 540.

Polaganjem osiguranja za namirenje carinskog duga neće se zahtijevati u slučajevima i pod okolnostima koje propiše ministar financija, sukladno članku 195. stavak 5. Carinskog zakona.

Članak 541.

Carinski dužnik može položiti gotovinski polog kao instrument za osiguranje plaćanja carinskog duga, tako da uplati sredstva na račun kojeg odredi Carinska uprava - Središnji ured, sukladno propisu koji donese ministar financija temeljem ovlaštenja iz članka 197. stavak 2. Carinskog zakona.

Članak 542.

Carinska uprava Republike Hrvatske može prihvatiti ban­kov­nu garanciju koju je izdala banka sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

Izdavanjem bankovne garancije banka se kao garant obve­zuje da će podmiriti carinski dug kojeg carinski dužnik do njegovog dospijeća nije platio.

Bankovna garancija podnosi se u tri primjerka na ovjeru ustrojstvenoj jedinici Zavoda za platni promet kod koje se vodi žiro račun banke naznačene u garanciji.

Ovjerom podnijete bankovne garancije Carinska uprava rješava o prihvaćanju te garancije.

Izvornik ovjerene garancije pohranjuje se u Carinskoj upravi (Središnjem uredu), odnosno mjerodavnoj carinarnici. Dva primjerka ovjerene garancije vraćaju se carinskom dužniku, od kojih carinski dužnik jedan primjerak dostavlja izdavatelju garancije.

Članak 543.

Carinska uprava - Središnji ured odmah obavještava carinarnice o prihvaćanju bankovne garancije.

Carinski dužnik može se u carinskom postupku pozvati na garanciju banke sljedeći radni dan od dana kada je Središnji ured Carinske uprave prihvatio garanciju.

Članak 544.

 Carinska uprava - Središnji ured prihvat garancije potvrđuje na obrascu položene garancije. Evidencijski broj primljene ban­kovne garancije je potrebno upisati u carinske isprave.

 Carinska uprava - Središnji ured odmah obavještava cari­nar­nicu o primljenoj bankovnoj garanciji za opće osiguranje.

 Carinski dužnik se može u carinskom postupku pozvati na bankovnu garanciju sljedeći radni dan od dana kada je Carinska uprava - Središnji ured primila bankovnu garanciju kao odgo­va­rajuću.

Članak 545.

Rok valjanosti bankovne garancije kojom se osigurava plaćanje mogućeg carinskog duga, ne može biti kraći od roka u kojem taj dug može nastati, produžen za 150 dana.

Članak 546.

Bankovnu garanciju moguće je prije isteka roka valjanosti produžiti.

Ako carinski dužnik podnosi novu garanciju, carinski dugovi koji su bili osigurani prethodnom garancijom, a nisu u cijelosti podmireni odnosno mogući carinski dugovi koji mogu još nastati, moraju novom bankovnom garancijom koju položi carinski dužnik biti osigurani. Nova bankovna garancija mora sadržavati klauzulu da se iz nje mogu naplatiti i dugovi koji su bili osigurani prethodnom garancijom.

Izdavatelj garancije može opozvati bankovnu garanciju. Opo­ziv bankovne garancije dostavlja se u pisanom obliku Carinskoj upravi Središnjem uredu poštom preporučeno s povratnicom. Opoziv stupa na snagu osmoga dana od dana njegova prijema od strane Carinske uprave - Središnjega ureda.

U slučaju opoziva odnosna bankovna garancija vrijedi za sva davanja koja su do dana stupanja na snagu bila osigurana opozvanom garancijom, a izdavatelja garancije može se pozvati na plaćanje do roka važenja garancije produženoga za 150 dana.

Članak 547.

Bankovna garancija za osiguranje carinskog duga mora sadržavati sljedeće podatke:

a) broj garancije,

b) razdoblje važenja garancije,

c) iznos jamstvene svote garancije,

d) odredbu o njezinoj primjeni “na prvi poziv” i “bez prigovora”,

e) podatke o izdavatelju garancije (tvrtka banke, njezin matični broj, sjedište,  broj žiro računa, te naziv ustrojstvene jedinica Zavoda za platni promet pri  kojoj se vodi odnosni žiro račun banke),

f) podatke o carinskom dužniku (tvrtka, sjedište i matični broj),

g) odredbu o preuzimanju garancijskih obveza iz prethodnog razdoblja,

h) navedene vrste carinskih postupaka za koje vrijedi osiguranje, i navod da li  je moguće garanciju koristiti također za osiguranje carinskih dugova drugih carinskih dužnika (npr. u slučaju posrednog ili neposrednog zastupanja),

i) datum i mjesto izdavanja garancije,

j) ovjeru Carinske uprave Republike Hrvatske o prihvatu garancija (broj,  datum, potpis ovlaštenog službenika, te pečat), te

k) ovjeru mjerodavne ustrojstvene jedinice Zavoda za platni promet.

Banka izdaje garanciju iz stavka 1. ovog članka na obrascu koji propisuje ministar financija.

Odjeljak 3. Vraćanje instrumenta osiguranja

Članak 548.

 Na pisani zahtjev carinskog dužnika, carinarnica odnosno Carinska uprava - Središnji ured vratit će položeni instrument osiguranja ako prije toga utvrdi da je carinski dužnik izmirio sve carinske dugove koje je osiguravao sa odnosnim (dotičnim) instrumentom osiguranja, odnosno ako prije toga utvrdi da mogući carinski dug ne može više nastati.

Članak 549.

 Carinski dužnik ne može više koristiti gotovinski polog kao instrument osiguranja za plaćanje carinskog duga od dana na koji je podnio zahtjev za vraćanje pologa. Ako je carinski dužnik podnio zahtjev za djelomično vraćanje položenih sredstava, može od dana ulaganja zahtjeva dalje koristiti gotovinski polog kao instrument osiguranja samo u preostalom iznosu.

Članak 550.

Carinski dužnik koji je položio gotovinski polog za osiguranje plaćanja carinskog duga u carinskom postupku privremenog uvoza robe odnosno pri uvozu robe za unutarnju proizvodnju ili drugom postupku s odgodom, može zahtijevati vraćanje pologa po završetku navedenih carinskih postupaka, ako su ti postupci bili zaključeni u skladu sa zakonom ili je dug podmiren.

Poglavlje 3. Posebne odredbe koje se odnose na postupak provoza

Članak 551.

Ministar financija glavnog obveznika na njegov zahtjev može osloboditi polaganja instrumenta osiguranja u postupku provoza u slučaju:

a) prijevoza robe morem, rijekom ili zrakom,

b) prijevoza robe cjevovodima,

c) prijevoza robe hrvatskim željeznicama.

GLAVA II. NASTANAK CARINSKOG DUGA

Poglavlje 1. Pogreške i propusti bez značajnog utjecaja na provedbu privremenog smještaja ili carinskog postupka

Članak 552.

Kao pogreške, koje u skladu sa člankom 207. stavak 1. Carinskog zakona nisu imale značajni utjecaj na propisano izvo­đenje privremenog smještaja ili dotičnog carinskog postupka, razumijevaju se slučajevi iz stavka 2. ovog članka, ako:

a) ne predstavljaju pokušaj nezakonitog iznošenja robe ispod carinskog nadzora,

b) ne uključuju očite nemarnosti od strane dotične osobe, i

c)  naknadno su ispunjene sve formalnosti potrebne za odre­đivanje statusa robe.

Slučajevi navedeni u stavku 1. ovog članka su:

a) prekoračenje roka prije isteka kojeg mora biti za privremeno smještenu robu  ili robu u carinskom postupku, određena jedan od predviđenih carinski   dopuštenih uporaba ili postupanja s robom, ukoliko bi taj rok bio produžen  da je zahtjev za produženje roka bio uložen pravovremeno,

b) ako se radi o robi koja je u postupku provoza, a rok je za podnošenje robe odredišnoj carinarnici prekoračen, ali je podno­še­nje učinjeno naknadno,

c) rukovanje sa privremeno smještenom robom ili robom u postupku carinskog skladištenja, ako takvo rukovanje nije doz­vo­ljeno od strane carinarnice pod  uvjetom da bi takvo rukovanje bilo odobreno da je bilo zatraženo,

d) uporaba robe koja je u postupku privremenog uvoza suprotna sa uvjetima koji su dozvoljeni u odobrenju carinarnice, pod uvjetom da bi takva uporaba  bila odobrena da je to podnositelj zahtijevao u zahtjevu,

e) premještanje privremeno smještene robe ili roba u carinskom postupku bez  odobrenja carinarnice, pod uvjetom da se ta roba može podnijeti carinarnici  na njezin zahtjev,

f) iznos privremeno smještene robe ili roba u carinskom postupku iz carinskog  područja, ili unos takve robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište, bez  obavljenih formalnosti,

g) ako za privremeno smještenu robu ili robu u postupku carinskog skladištenja prije puštanja robe u slobodan promet nastupi jedan od razloga  iz članka 207. stavak 1. Carinskog zakona, a radi se o robi koja bi bila puštanjem u slobodan promet u skladu sa člankom 153. Carinskog zakona u cijelosti ili djelomično oslobođena od plaćanja uvoznih davanja.

h) ako u postupku unutarnje proizvodnje u odobrenom roku nije bio podnesen  zahtjev za produženje roka, a bili su ispunjeni svi uvjeti za produženje roka,  pod uvjetom da je zahtjev za produženje roka podnesen u roku iz članka  265. ove Uredbe.

Članak 553.

Carinarnica će smatrati da je carinski dug nastao u skladu sa člankom 207. stavak 1. Carinskog zakona, osim ako osoba koja je postala carinski dužnik dokaže da su ispunjeni uvjeti iz članka 552. ove Uredbe.

Članak 554.

Činjenica da zbog grešaka iz članka 552. ove Uredbe nije nastao carinski dug, ne utječe na uporabu kaznenih odredbi ili odredbi o ukidanju ili opozivu odobrenja za određeni carinski postupak.

Poglavlje 2. Prirodni gubici

Članak 555.

U skladu sa člankom 209. Carinskog zakona, carinarnica na zahtjev zainteresirane osobe uzima u obzir gubitak robe, ako je moguće dokazati da je gubitak nastao isključivo kao posljedica same naravi robe, a ne radi bilo kakve nemarnosti ili postupaka podnositelja zahtjeva.

Kao nemarnosti ili postupci u skladu sa stavkom 1. ovog članka, podrazumijeva se prije svega svako nepoštivanje pravila i obveza glede prijevoza, skladištenja, postupanja, obrade ili pr­e­rad­be robe, koje određuju u skladu sa Carinskim zakonom i ovom Uredbom carinarnice i koje treba poštivati kao uobičajenu praksu.

Članak 556.

Carinarnica može dotičnu osobu osloboditi podnošenja dokaza da je roba radi same naravi robe (prirodnih svojstava) nepovratno izgubljena, ukoliko se uvjeri da ne postoji nikakvo drugo objašnjenje za gubitak robe.

Članak 557.

Ako količina gubitka prelazi količine gubitaka koji su uobičajeni u praksi za određenu vrstu roba i dotična osoba ne dokaže da su radi posebnih okolnosti stvarno nastali veći gubici od uobičajenih, carinarnica pri određivanju carinskog duga uzima u obzir uobičajene gubitke.

Poglavlje 3. Carinski dug za robu koja se nalazi u posebnim situacijama

Članak 558.

Ako se carinskom deklaracijom ili kakvom drugom radnjom sa istim pravnim učinkom roba nepravilno deklarira kao domaća roba, takva radnja smatrat će se nezakonitim izuzimanjem robe ispod carinskog nadzora u smislu članka 206. stavak 1. Carinskog zakona.

Članak 559.

Ako je nastao carinski dug u skladu sa člancima 205., 206., 207. i 208. Carinskog zakona, i ako su uvozna davanja plaćena, konkretna roba smatra se domaćom robom i za istu nije potrebno podnositi carinsku deklaraciju za puštanje robe u slobodan promet. Odredbe ovog članka nemaju utjecaja na primjenu propisa u svezi sa zabranama i ograničenjima koji su propisani za određenu robu.

Članak 560.

Oduzimanje robe u skladu sa člankom 230. stavak 1. točka c) podtočka druga i stavak 1. točka d) Carinskog zakona, ne utječe na carinski status te robe.

Članak 561.

Strana roba koja je ustupljena u korist države ili je zadržana ili oduzeta, smatra se da je za nju započet postupak carinskog skladištenja.

 Robu navedenu u stavku 1. ovog članka carinarnica može prodati u skladu sa odredbama članaka 254. i 255. Carinskog zakona, pod uvjetom da kupac bez odlaganja obavi formalnosti za stavljanje robe u dopušteno postupanje ili uporabu.

Ako su u prodajnu cijenu robe uključena i uvozna davanja, smatrat će se da je prodajom robe roba puštena u slobodan promet, a carinanica u tom slučaju treba sama izračunati uvozna davanja i uknjižiti ih.

GLAVA III. PLAĆANJE CARINSKOG DUGA

Poglavlje 1. Općenito o obračunavanju i plaćanju carinskog duga

Članak 562.

Carinarnica će na primjeren način i kako je to brže moguće, priopćiti carinskom dužniku visinu carinskog duga kojeg mora platiti (obračun duga).

Carinarnica će dostaviti obavijest o svoti duga carinskom dužniku samo u slučaju ako se svota duga izračunata u carinskoj deklaraciji ne podudara sa svotom duga koju je izračunala carinarnica.

Obračunati carinski dug mora carinski dužnik platiti na račun Carinske uprave - Središnjeg ureda u roku od 15 dana od kada je dug priopćen dužniku, odnosno od preuzimanja od carinarnice potvrđene carinske deklaracije na kojoj je deklarant sam izračunao carinski dug.

Bez obzira na odredbe ovog članka carinarnica koja je izdala odobrenje za pojednostavnjeni postupak deklariranja ili deklariranja na osnovi knjigovodstvenih zapisa, može odlučiti da carinski dužnik sam obračuna carinske dugove, nastale u određenom razdoblju. Tako obračunati dugovi smatraju se izjavljenim dužni­ku.

Sukladno članku 228. Carinskog zakona, carinski službenik će naplatiti carinski dug u gotovini za robu za koju je obračun izvršio na obrascu otisnutom u Prilogu 9 ove Uredbe, u slučaje­vima kada putnik nije mogao uplatu izvršiti putem banke ili pošte.

Članak 563.

 Za dan plaćanja carinskog duga smatra se dan kada je Zavod za platni promet potvrdio nalog kao plaćen.

Članak 564.

Ako carinski dužnik ne plati obračunati carinski dug u propisanom roku, carinarnica šalje carinskom dužniku pregled dospjelih neplaćenih obveza, zajedno sa opomenom da će u slučaju ako carinski dužnik svoj dug ne podmiri u dva radna dana, unovčiti podneseni instrument jamstva.

Troškove u svezi sa opomenom plaća carinski dužnik.

Poglavlje 2. Plaćanje carinskog duga s unovčenjem instrumenta osiguranja

Članak 565.

 Instrumenti osiguranja iz članka 196. Carinskog zakona unovčuju se u skladu sa propisima koji važe za unovčavanje odnosnog instrumenta osiguranja.

Članak 566.

Carinski dug se iz gotovinskog pologa naplaćuje tako, da se obračunati iznos carinskog duga odgovarajuće proknjiži.

Poglavlje 3. Naknadni obračun carinskog duga

Članak 567.

Carinarnica neće provoditi postupak za naknadni obračun carinskog duga u skladu sa člankom 221. stavak 5. Carinskog zakona, ako iznos carinskog duga ne prelazi 40,00 kn.

Poglavlje 4. Prisilna naplata

Članak 568.

 Carinarnica neće prisilno naplaćivati nenaplaćeni carinski dug u skladu sa člankom 229. stavak 3. Carinskog zakona ako obračunati iznos carinskog duga s pripadajućim zateznim kamatama ne prelazi 40,00 kn.

Ako je potrebno prisilnu naplatu vršiti samo za plaćanje zateznih kamata, prisilna naplata neće se vršiti ako iznos zateznih kamata na dan donošenja rješenja o prisilnoj naplati ne prelazi 40,00 kn.

GLAVA IV. POVRAT ILI OTPUST CARINSKOG DUGA

Poglavlje 1. Opće odredbe

Članak 569.

Zahtjev za povrat ili otpust carinskog duga podnosi se carinarnici kod koje je bila podnesena carinska deklaracija u vezi koje se zahtijeva povrat ili otpust carinskog duga.

Ako se zahtjev za povrat ili otpust carinskog duga odnosi na dug koji je bio obračunat na osnovi pojednostavnjenih postupaka iz stavka 1. pod a) i b) članka 88. Carinskog zakona, zahtjev se podnosi carinarnici određenoj u odobrenju za pojednostavnjene postupke. Ta carinarnica odlučuje o zahtjevu.

Poglavlje 2. Provođenje postupka i odredbi koje se odnose na članak 231. do  238. Carinskog zakona

Odjeljak 1. Zahtjev za povrat ili otpust carinskog duga

Članak 570.

Zahtjev za povrat ili otpust carinskog duga (u daljnjem tekstu: zahtjev za povrat ili otpust) podnosi osoba koja je platila ili je odgovorna za plaćanje carinskog duga, ili osoba koja je preuzela njena prava i obveze.

Zahtjev za povrat ili otpust može podnijeti također opuno­moćenik osobe iz stavka 1. ovog članka.

Osim u slučajevima iz članka 574. ove Uredbe, zahtjev za povrat ili otpust mora biti podnesen u dva primjerka (izvornik i kopija) i mora biti ispunjen na obrascu čiji sadržaj i oblik propisuje ministar financija.

Članak 571.

Zahtjev za povrat ili otpust u kojem moraju biti navedene sve potrebne činjenice i priloženi svi potrebni dokazi iz članka 7. stavak 1. Carinskog zakona, podnosi se nadležnoj carinarnici navedenoj u članku 569. ove Uredbe.

Carinarnica koja primi zahtjev za povrat ili otpust, upisuje na oba primjerka zahtjeva za povrat ili otpust datum prihvata, izvornik zadržava radi rješavanja, a kopiju vraća podnositelju.

Članak 572.

Carinarnica može primiti zahtjev za povrat ili otpust carinskog duga u kojemu nisu navedene sve mjerodavne činjenice, odnosno priložene isprave potrebite za donošenje rješenja o zahtjevu.

U slučaju iz stavka 1. ovog članka, carinarnica određuje rok u kojem podnositelj mora dopuniti zahtjev za povrat ili otpust sa svim nedostajućim podacima odnosno dokazima.

Ako podnositelj zahtjeva u roku iz stavka 2. ovog članka ne dopuni zahtjev za povrat ili otpust u skladu sa uputama carinarnice, carinarnica će zaključkom odbaciti zahtjev za povrat ili otpust.

Članak 573.

Način povrata ili otpusta izvoznog carinskog duga rješava se u skladu sa propisima koji uređuju plaćanje izvoznog duga.

Ako propisima iz stavka 1. ovog članka nije propisan način povrata ili otpusta izvoznog duga, povrat će se izvršiti temeljem zahtjeva za povrat ili otpust izvoznog duga u skladu sa stavkom 3. do 5. ovog članka. Odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga poglavlja koji se odnose na povrat ili otpust uvoznog duga.

Uz zahtjev za povrat ili otpust izvoznog duga, pri ponovnom uvozu robe potrebno je priložiti:

a) dokaz o plaćanju izvoznog duga, ako je obračunati izvozni dug već bio plaćen,

b) od strane nadležne carinarnice potvrđen izvornik ili kopiju carinske deklaracije za puštanje u slobodan promet ponovno uvezene robe. Na toj carinskoj deklaraciji mora biti naveden tekst “Roba puštena kao ponovno uvezena roba u skladu sa člankom 188. Carinskog zakona”,

c) od strane nadležne carinarnice potvrđen izvornik ili kopiju izvozne carinske  deklaracije s kojom raspolaže izvoznik robe koja se ponovno uvozi.

Deklaracije iz stavka 3. točke a), b) ili c) ovog članka nije potrebno priložiti zahtjevu za povrat ili otpust, ako carinarnica raspolaže sa podacima koji su u njima.

Zahtjev za povrat ili otpust izvoznog duga moguće je podnijeti u roku od 12 mjeseci od dana prihvaćanja izvozne carinske deklaracije.

Odjeljak 2. Postupak za odobrenje povrata ili otpusta carinskog duga

Članak 574.

Carinarnica može odobriti da se određene carinske formalnosti koje su potrebne radi odobrenja mogućeg povrata ili otpusta carinskog duga, ispune prije rješavanja o zahtjevu za povrat ili otpust.

Članak 575.

Osim u slučajevima iz članka 574. ove Uredbe, robu na koju se odnosi zahtjev za povrat ili otpust nije dozvoljeno premještati sa mjesta koje je navedeno u zahtjevu za povrat ili otpust, dok carinarnica ne riješi o zahtjevu.

Bez obzira na stavak 1. ovog članka podnositelj zahtjeva može premjestiti robu, ako o tome unaprijed obavijesti carinarnicu koja rješava o zahtjevu za povrat ili otpust i ako je carinarnica suglasna sa premještajem.

Članak 576.

Carinarnica rješava o zahtjevu za povrat ili otpust rješenjem u pisanom obliku.

Rješenje kojim carinarnica usvoji zahtjev za povrat ili otpust mora sadržavati sve podatke koji su potrebni za izvršenje rješenja.

Rješenje mora s obzirom na okolnosti slučaja, sadržavati sve ili barem neke od sljedećih podataka:

a) podatke potrebne za prepoznavanje robe na koju se rješenje odnosi,

b) osnov za povrat ili otpust carinskog duga i poziv na odgovarajuće odredbe  Carinskog zakona, te ako je to potrebno i odgovarajuće odredbe ove Uredbe

c) iznos povrata odnosno otpusta duga,

d) svrhu u koju roba može biti namijenjena ili odredišno mjesto gdje se roba  može poslati, s obzirom na mogućnosti koje su propisane Carinskim  zakonom za pojedine slučajeve, te ako je to potrebno temeljem posebnog odobrenja carinarnice koja donosi rješenje,

e) rok za ispunjenje formalnosti koje su potrebne da bi se izvršio povrat ili  otpust carinskog duga,

f) izjavu da uvozni niti izvozni dug neće biti vraćen, odnosno njihovo  plaćanje otpušteno sve dok provedbena carinarnica ne izvijesti carinarnicu  koja donosi odluku o povratu ili otpustu da su ispunjene formalnosti nužne  za otpust ili povrat.

g) podatke o svim zahtjevima u svezi sa robom koje mora podnositelj poštivati, sve dok rješenje ne postane ovršno,

h) obavijest podnositelju zahtjeva za povrat ili otpust, da mora pri podnošenju robe priložiti također i izvornik rješenja ili ovjerenu kopiju.

Ako se obveze iz stavka 3. točke d), e) i g) ovog članka ne mogu ispuniti kod carinarnice koja je izdala rješenje o povratu ili otpustu carinskog duga, mora se u rješenju odrediti carinarnica ili carinarnice kod kojih se te obveze moraju ispuniti.

Članak 577.

Ako carinarnica u skladu sa člankom 232. stavak 5. Carinskog zakona rješava o povratu odnosno otpustu carinskog duga po službenoj dužnosti, o tome odlučuje rješenjem.

Na donošenje rješenja odgovarajuće se primjenuju odredbe članka 576. ove Uredbe.

Članak 578.

Carinarnica nadležna po odredbama članka 576. stavak 4. ove Uredbe poduzima potrebne mjere s kojima osigurava da:

a) su obzirom na pojedinačne slučajeve, obveze iz članka 576. ove Uredbe  stavka 3. točke g), ispunjene, te

b) je u svim slučajevima roba stvarno uporabljena u skladu sa uvjetima iz  rješenja odnosno smještena sukladno rješenju.

Ako se rješenjem odluči da se roba može unijeti u slobodnu zonu ili slobodno skladište i osoba na koju glasi rješenje iskoristi tu mogućnost, mora obaviti potrebne formalnosti kod carinarnice koja je izdala rješenje odnosno kod carinarnice nadležne po od­red­bama članka 576. stavka 4. ove Uredbe.

Kada se carinarnica uvjeri da su ispunjene obveze iz stavka 1. ovog članka, potvrđuje to na izvorniku rješenja ili na ovjerenoj kopiji.

Članak 579.

Carinarnica koja je izdala rješenje o povratu ili otpustu duga, otpustit će carinski dug ili izvršiti povrat bez odlaganja na račun koji je naveo podnositelj zahtjeva po prihvatu originalnog rje­še­nja sa klauzulom ovršnosti.

Povrat plaćenog duga nije moguće isplatiti ako ima imatelj rješenja bilo kakve nepodmirene dospjele obveze iz naslova uvoznog ili izvoznog duga. Povrat i dospjeli carinski dug će se u tom slučaju prebiti po službenoj dužnosti.

Članak 580.

Ukoliko se zahtjev za povrat ili otpust temelji na tome, da je u trenutku prihvaćanja carinske deklaracije postojalo pravo za primjenu povlaštene carine (snižena ili carinska stopa “slobodno”) za robu u okviru carinskih kvota i plafona ili po sklopljenom trgovinskom sporazumu, povrat ili otpust odobrava se samo pod uvjetom da su u vrijeme podnošenja zahtjeva za povrat ili otpust uz isti bili priloženi dokazi, da:

a) u slučaju carinske kvote ista nije iscrpljena,

b) u ostalim slučajevima, nije bila ponovno uvedena uobičajena carinska stopa.

Bez obzira na stavak 1. ovog članka, moguće je odobriti povrat ili otpust čak i ako nisu ispunjeni propisani uvjeti, ako za robu nije bila uporabljena snižena ili carinska stopa “slobodno” radi greške carinarnice, a deklaracija za puštanje robe u slobodan promet sadržavala je sve podatke i bile su joj priložene sve isprave potrebne za takvo postupanje.

Članak 581.

Ako podnositelj zahtjevu za povrat ili otpust priloži izvornik potvrde o povlaštenom podrijetlu robe kao dokaz da je uvezena roba u trenutku prihvata carinske deklaracije za puštanje robe u slobodan promet ispunjavala propisane uvjete za primjenu povlaštene carine, carinarnica će usvojiti zahtjev za povrat ili otpust samo ako se utvrdi:

a) da se priložena potvrda o povlaštenom podrijetlu robe konkretno odnosi na  dotičnu uvezenu robu i da su ispunjeni uvjeti za prijam priložene potvrde, te

b) da su ispunjeni svi ostali uvjeti za povlaštenu carinu.

Plaćeni dug će se vratiti, odnosno dug će se otpustiti po podnošenju robe carinarnici. Kada robu više nije moguće podnijeti carinarnici, ona može usvojiti zahtjev za povrat ili otpust samo u slučaju ako je na temelju raspoloživih podataka nedvojbeno ustanovila da se naknadno priložena potvrda o povlaštenom podrijetlu odnosi na konkretnu robu.

Članak 582.

Uvozni dug neće biti vraćen ili otpušten u skladu sa člankom 234. stavak 1. i 2. Carinskog zakona, ako:

a) je bila manjkavost robe utvrđena već pri određivanju ugovornih uvjeta, prije svega glede ugovorne cijene robe, na temelju koje je bila roba stavljena  u carinski postupak radi kojeg je nastala obveza plaćanja carinskog duga, ili

b) je uvoznik robu prodao, nakon što je ustanovio da je ista manjkava ili da  nije u skladu sa uvjetima iz ugovora.

Članak 583.

Bez obzira na članak 591. stavak 1. točku c) ove Uredbe, carinarnica će odrediti rok za izvršenje formalnosti koje su potrebne da bi se izvršio povrat ili otpust duga koji ne može biti dulji od 2 mjeseca od dana uručenja odluke podnositelju zahtjeva za povrat ili otpust.

Ako obveze nisu izvršene u roku koji je određen u skladu sa stavkom 1. ovog članka, gubi se pravo na povrat ili otpust carinskog duga, osim ako se dokaže da obveze nije bilo moguće izvršiti u propisanom roku radi više sile odnosno nepredvidivih okolnosti na koje nije bilo moguće utjecati.

Članak 584.

Ako po uništenju robe koje zahtijeva carinarnica kao uvjet da bi se moglo udovoljiti zahtjevu za povrat ili otpust carinskog duga, ostanu otpaci ili ostaci, oni se od trenutka izdavanja odobrenja kojim se usvaja zahtjev za povrat ili otpust, smatraju stranom robom.

Članak 585.

Ako carinarnica dopusti primjenu članka 234. stavak 3. Carinskog zakona, poduzet će mjere koje omogućuju da se roba koja je unesena u slobodnu zonu, slobodno skladište ili u postupak skladištenja, može naknadno prepoznati kao strana roba.

Članak 586.

Ako je za robu, koja je predmet mjera poljoprivredne politike, započet carinski postupak, koji uključuje i obvezu plaćanja uvoznih davanja na temelju uvoznog odobrenja, primjenjuje se odredba članka 233. i 234. Carinskog zakona, samo ako se nadležnoj carinarnici iz članka 571. ove Uredbe dokaže da su izvršene potrebne mjere u svrhu otklanjanja učinka u odnosu na odobrenje koje je bilo izdano za konkretni uvoz.

Članak 587.

Ako se ne izvozi, ponovno izvozi ili uništava cijeli proizvod odnosno ne odobrava se drugi carinski dozvoljen postupak ili postupanje za cijeli proizvod već samo za jedan ili više dijelova odnosno komponenti tog proizvoda, iznos koji se vraća ili otpušta određuje se kao razlika između iznosa uvoznih davanja za cijeli proizvod i iznosa uvoznih davanja koje bi trebalo platiti za ostatak proizvoda, ako je za njega u nepromijenjenom stanju počeo carinski dozvoljen postupak ili postupanje iz kojih proizlazi obveza plaćanja davanja na taj dan kada je bio taj postupak ili postupanje odobren za cijeli proizvod.

Članak 588.

U skladu sa člankom 236. Carinskog zakona, carinarnica neće provoditi postupak za vraćanje više plaćenog carinskog duga odnosno za otpust plaćanja, ako iznos koji bi trebalo vratiti ili otpustiti ne prelazi 40,00 kn.

Poglavlje 3. Posebne odredbe koje se odnose na primjenu članka 235. Carinskog  zakona

Članak 589.

Carinarnica koja rješava o zahtjevu za povrat ili otpust carinskog duga, koji je bio uložen u skladu sa člankom 235. stavak 2. Carinskog zakona:

a) vratit će ili otpustiti plaćanje carinskog duga, ako se zahtjev temelji na okolnostima iz članaka 590. do 593. ove Uredbe, i te okolnosti nisu posljedica prijevare ili grube nemarnosti dotične osobe.

b) neće izvršiti povrat i neće dopustiti otpust plaćanja carinskog duga, ako se zahtjev temelji na okolnostima propisanih člankom 594. ove Uredbe.

Osobom iz stavka 1. točke a) ovog članka smatra se osoba ili osobe iz članka 570. stavak 1. ove Uredbe, ovlaštenike tih osoba ili bilo koju drugu osobu koja je bila uključena u obavljanje carinskih formalnosti koje se odnose na konkretnu osobu, ili je dala upute za obavljanje tih formalnosti.

Članak 590.

Povrat ili otpust carinskog duga može se odobriti:

a) ako je strana roba za koju je započet carinski postupak sa djelomičnim ili  potpunim otpustom plaćanja carinskog duga, ili ako je roba koja je bila po  puštanju u slobodan promet predmet naplate povoljnije carine zbog namjene  ili uporabe u određene svrhe, ukradena. Povrat ili otpust carinskog duga u  skladu sa ovom točkom se može odobriti samo pod uvjetom da je ukradena  roba odmah ponovno pronađena i za nju ponovno uspostavljen isti carinski  status, koji je roba imala u trenutku kada je bila ukradena,

b) ako se strana roba zabunom izuzme ispod carinskog nadzora u carinskom postupku sa djelomičnim ili potpunim oslobođenjem plaćanja carine, ali pod  uvjetom da se odmah kada se ustanovi greška roba stavi u odgovarajući  carinski postupak.

c) ako radi tehničkih problema nije moguće otvoriti prijevozno sredstvo na  kojem se nalazi roba koja je prethodno puštena u slobodan promet, i robu također u odredišnom mjestu nije mo­guće istovariti, pod uvjetom da se ta  roba odmah ponovno izvozi,

d) ako je roba, koja je bila puštena u slobodan promet naknadno vraćena dobavljaču izvan carinskog područja u postupku privre­menog izvoza na oplemenjivanje radi besplatnog popravka odnosno otklanjanja grešaka koje  su postojale prije puštanja robe u slobodan promet, čak ako su te greške   utvrđene po puštanju robe u slobodan promet, ili besplatnog usklađivanja sa  uvjetima ugovora o zakupu, pri čemu je dobavljač odlučio trajno zadržati  robu, jer greške odnosno manjkavosti nije bilo moguće otkloniti odnosno  njihovo otklanjanje bi bilo neekonomično,

e) ako se u trenutku kada carinarnica odlučuje o naknadnom obračunu  carinskog duga u svezi sa robom koja je bila puštena u slobodan promet sa  potpunim oslobođenjem carinskih davanja utvrdi da je bila ta roba ponovno  izvezena iz carinskog područja bez odobrenja carinarnice, ili ako se utvrdi  da bi uvjeti koje propisuje carinski zakon za povrat ili otpust takvog uvoznog  carinskog duga bili stvarno ispunjeni u trenutku ponovnog izvoza te robe i  uvozni dug bi mogao biti vraćen, da je bio obračunat pri puštanju robe u slobodan promet,

f) ako je sud zabranio trgovinu sa robom za koju je već bio započet carinski postupak na temelju kojeg je nastala obveza plaćanja uvoznog duga, ili ako  je bila ta roba ponovno izvezena iz carinskog područja ili uništena pod  carinskim nadzorom i ako je dokazano da se roba na carinskom području  nije koristila.

g) ako je za robu bio započet carinski postupak na temelju kojeg je nastala  obveza plaćanja carinskog duga, carinski dug u skladu sa svojim ovlastima samostalno podmiri carinski deklarant, a da tu robu bez ikakve  krivnje deklaranta, nije bilo moguće otpremiti primatelju,

h) ako je roba naslovljena na dotičnog primatelja greškom,

i) ako se utvrdi da roba radi očite greške u narudžbi ne može biti uporabljena  za namjenu za koju ju je naručitelj namjeravao koristiti,

j) ako se za robu po puštanju u carinski postupak na temelju kojeg nastane carinski dug, dokaže, da u trenutku puštanja nije bila u skladu sa važećim  propisima na području uporabe ili prometa sa njom i radi toga se ta roba ne  može koristiti za namjene koje je predvidio primatelj,

k) ukoliko je uporaba robe od strane primatelja u namjeravanu svrhu  spriječena ili bitno ograničena, kao rezultat mjera općih razmjera, a koje ovlaštena tijela donesu nakon puštanja robe u carinski postupak, na temelju kojeg nastaje obveza plaćanja carinskog duga,

l) ako carinarnica ne može odobriti djelomično ili potpuno oslobođenje od  plaćanja carinskog duga kojeg zahtijeva dotična osoba u skladu sa postojećim odredbama, carinarnica će obra­ču­nati dug koji treba platiti,

m) ako je roba dostavljena primatelju nakon obvezujućeg datuma isporuke  navedenog u ugovoru, na temelju kojeg je bio za robu započet carinski   postupak, na temelju kojeg je nastala obveza za plaćanje carinskog duga,

n) ako robu na carinskom području nije bilo moguće prodati i bila je besplatno  puštena dobrotvornim i humanitarnim organizacijama:

 1. koje svoju djelatnost obavljaju izvan carinskog područja, a na carinskom  području imaju svoja predstavništva, ili

 2. koje svoju djelatnost obavljaju na carinskom području, i za takvu robu  kod puštanja u slobodan promet bi bile oslobođene od plaćanja carine.

o) ako je obveza za plaćanje carinskog duga nastala iz drugih razloga osim onih propisanih u članku 204. Carinskog zakona i dotič­na osoba priloži  potvrdu o podrijetlu robe, provoznu ispravu za prijevoz domaće robe preko  stranog carinskog područja ili drugu odgovarajuću ispravu, kojom dokazuje  da bi za robu, ako bi bila puštena u slobodan promet, mogla ostvariti povoljnije uvjete ili bi se ta roba mogla smatrati domaćom robom, ili ako su  ispunjene ostale pogodnosti iz članka 581. ove Uredbe.

Bez obzira na stavak 6. ovog članka, povrat plaćenih ili otpust plaćanja carine u slučajevima iz točke c) i f) do n) stavka 1. ovog članka, moguće je odobriti ako je roba pod carinskim nadzorom ponovno izvezena iz carinskog područja. Ova olakšica neće se primijeniti ako je roba uništena po odluci nadležnog tijela ili besplatno puštena u uporabu dobrotvornim i humanitarnim organizacijama, koji svoju djelatnost obavljaju na carinskom području.

Na zahtjev odnosne osobe može carinarnica odobriti da se roba, umjesto da bi se ponovno izvezla, uništi pod carinskim nadzorom ili da se radi namjeravanog ponovnog izvoza za nju počne postupak provoza, postupak carinskog skladištenja odnosno unese u slobodnu zonu ili slobodno skladište.

Bez obzira na stavak 2. i 3. ovog članka carinarnica može u slučaju iz točke g), i) i l) iz stavka 1. ovog članka, na zahtjev dotične osobe dopustiti da se obveza ponovnog izvoza robe zamijeni sa početkom postupka carinskog skladištenja ili unosom robe u slobodnu zonu.

Roba iz stavka 3. i 4.ovog članka smatra se stranom robom. Carinarnica će osigurati potrebne mjere, koje omogućuju da se roba unesena u slobodnu zonu ili slobodno skladište, može naknadno prepoznati kao strana roba.

Povrat ili otpust duga će se u slučaju iz točke h) stavka 1. ovog članka odobriti, pod uvjetom da je roba ponovno izvezena istom stranom principalu ili na naslov kojeg on odredi.

Pored drugih mjera iz ovog članka, potrebno je također dokazati, da roba nije bila rabljena, korištena ili prodana prije ponovnog izvoza.

Članak 591.

Povrat ili otpust duga može se odobriti:

a) ako je roba, za koju je greškom bio započet carinski postupak na temelju kojeg je nastala obveza plaćanja carinskog duga, ponovno izvezena iz carinskog područja, pri čemu za tu robu nije bio započet izvozni carinski  postupak koji je trebao biti, pod uvjetom da su ispunjeni i drugi uvjeti iz  članka 233. Carinskog zakona.

b) ako je roba bez carinskog nadzora ponovno izvezena ili uništena u skladu sa  člankom 234. stavak 2. točka b) Carinskog zakona, pod uvjetom da su ispunjeni drugi propisani uvjeti utvrđeni spomenutim člankom.

c) ako je roba bez carinskog nadzora ponovno izvezena ili uništena u skladu sa  točkama c) i f) do n) članka 590. ove Uredbe, pod uvjetom da su ispunjeni  ostali uvjeti propisani člankom 590. stavak 2. do 5. i 7. ove Uredbe.

Za povrat ili otpust duga u skladu sa stavkom 1. ovog članka moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

a) carinarnici, koja odlučuje o zahtjevu za povrat ili otpust moraju biti podnesene sve potrebne isprave o tome da je roba u svezi s kojom se  zahtijeva povrat ili otpust carinskog duga:

 1. stvarno ponovno izvezena iz carinskog područja, ili

  2. uništena pod nadzorom nadležnih tijela ili osoba, ovlaš­te­nih za takav nadzor.

b) carinarnici, koja odlučuje o zahtjevu za povrat ili otpust moraju biti vraćene  sve isprave, koje su potvrđivale carinski status domaće robe i s kojima je  konkretna roba bila iznesena iz carinskog područja, odnosno priloženi svi  dokazi koje carinarnica smatra potrebnim, da te isprave neće biti moguće  koristiti pri mogućem kasnijem uvozu robe.

Članak 592.

Za potrebe članka 591. stavak 2. ove Uredbe:

a) kao dokaz da je roba za koju se zahtijeva povrat ili otpust duga bila ponovno izvezena, smatra se:

 1. izvornik ili ovjereni primjerak izvozne deklaracije, i

 2. potvrda carinarnice preko koje je roba stvarno napustila carinsko područje.

Ako takvu potvrdu nije moguće priložiti kao dokaz da je roba napustila carinsko područje, može se prihvatiti:

 

 - potvrda carinarnice države u koju je robu izvezena, ili

 - izvornik odnosno ovjereni primjerak carinske deklaracije odredišne države.

Uz te isprave potrebno je priložiti komercijalne i upravne isprave, kojima se dokazuje istovjetnost izvezene robe i robe za koju se zahtijeva povrat ili otpust plaćanja carine, i to:

 - izvornik ili ovjereni primjerak deklaracije za navedeni postupak, i

 - na zahtjev carinarnice također komercijalne i druge upravne isprave  (npr. račune, otpremnice, provozne isprave, zdravstvene ili druge  potvrde) koji sadrže potpuni opis robe (trgovački opis, količinu, i ostale  podatke za identifikaciju i druge oznake), koji su navedeni u deklaraciji  za navedeni postupak, izvoznoj carinskoj deklaraciji ili carinskoj deklaraciji odredišne države.

b) dokaz da je roba za koju se zahtijeva povrat ili otpust duga stvarno uništena pod nadzorom nadležnog tijela ili drugih osoba, koje su ovlaštene za takav nadzor:

 1. izvornik ili ovjereni primjerak zapisnika ili izjave o uništenju robe koju  je sastavilo tijelo pod čijim nadzorom je bila roba uništena, ili

 2. potvrdu koju je sastavila osoba koja je ovlaštena za nadzor uništenja robe, skupa s odgovarajućim dokazom o ovlaštenju za nadzor.

Isprave iz stavka 1. ove točke moraju sadržavati dovoljno potreban opis robe (trgovački opis robe, količina, identifikacijske i druge oznake), da bi carinarnica mogla utvrditi da je uništena roba istovjetna robi koja je bila podnesena u carinski postupak, zbog kojeg je nastala obveza za plaćanje carinskog duga.

Članak 593.

Ako propisi koji uređuju plaćanje izvoznog duga ne propisuju drugačije, moguće je povrat plaćenog izvoznog duga odobriti kada je ponovno uvezena roba za koju je bio pri izvozu plaćen izvozni dug, puštena u slobodan promet i ako su ispunjeni uvjeti iz ovog članka.

Stavak 1. ovog članka će se primijeniti samo u slučajevima iz članka 524. ove Uredbe.

 Carinarnici koja prihvati deklaraciju za puštanje ponovno uvezene robe u slobodan promet, treba priložiti dokaze da se radi o robi za koju je trebalo pri izvozu platiti izvozni dug.

 Stavak 1. ovog članka primjenjuje se u slučaju ponovnog uvoza samo dijela robe za koju je bio pri izvozu plaćen izvozni dug.

Članak 594.

Carinarnica ne može odobriti povrat ili otpust plaćanja uvoznog duga, ako se zahtjev temelji na jednoj od sljedećih činjenica:

a) da se roba za koju je bio na carinskom području počet carinski postupak zbog kojeg je nastala obveza plaćanja duga, ponovno izvozi iz carinskog  područja radi drugih razloga od onih koji su navedeni člancima 232. i 233. Carinskog zakona, prije svega radi neuspjele prodaje robe;

b) da se radi o uništenju robe koju je carinarnica već prepustila u izabrani carinski postupak na temelju koje je nastala obveza plaćanja carinskog duga,  osim ako takvo uništenje izrično predviđaju drugi važeći propisi;

c) da su podnešene isprave na temelju kojih je bila pri puštanju robe u  slobodan promet priznata povoljnija carina, a za koje se naknadno utvrdi da su lažne, krivotvorene ili da nisu valjane za tu svrhu, čak i ako su bile podnesene u dobroj vjeri.

Članak 595.

Carinarnica pri odlučivanju o zahtjevu za povrat uvoznog duga provjerava također da li treba, u skladu sa člankom 237. Carinskog zakona, obračunati kamate.

Ako su ispunjeni uvjeti za obračun kamata, carinarnica ih obračunava u skladu s propisima o naplati kamate.

Kamate se u skladu sa ovim člankom obračunavaju za razdoblje od dana plaćanja uvoznog duga do dana izdavanja rješenja o povratu.

Plaćanje kamata vrši se na isti način kao i sam povrat uvoznog duga.

DIO VI. PRODAJA STRANE ROBE ODUZETE ILI USTUPLJENE DRŽAVI I PODJELA SREDSTAVA PRIKUPLJENIH TOM PRODAJOM

1. Uvodne odredbe

Članak 596.

Odredbama ovog dijela Uredbe uređuju se uvjeti i postupak prikupljanja, čuvanja i prodaje, te drugi načini raspolaganja stranom robom oduzetom u carinskome upravnome postupku ili carinskome prekršajnom postupku, te strane robe koja je sukladno carinskim propisima ustupljena u korist države (u daljnjem tekstu: oduzeta strana roba), sukladno odredbama Carinskog zakona.

Odredbe ovoga dijela Uredbe odgovarajuće se primjenjuju i prilikom prodaje druge strane robe, temeljem drugih propisa oduzete ili ustupljene ili ustupljene u korist države, ako je Carinska uprava posebnim propisima ovlaštena za prodaju takve robe.

Članak 597.

Roba iz članka 596. prodaje se, ako drugim odredbama ove Uredbe nije drugačije određeno.

Članak 598.

Oduzetu stranu robu iz članka 596. ove Uredbe prodaje carinarnica, koju za to ovlasti ravnatelj Carinske uprave Republike Hrvatske.

Sukladno postupku utvrđenom propisima o nabavi roba i usluga i ustupanju radova, ravnatelj Carinske uprave može za obavljanje poslova javne prodaje zaključiti ugovor s trgovačkim društvom ili udrugom (u daljenjem tekstu: ovlašteno društvo).

Pri prodaji oduzete strane robe od strane ovlaštenog društva odgovarajuće se primjenjuju odredbe ove Uredbe koje važe i za carinarnicu.

Ugovorom zaključenim s ovlaštenim društvom iz stavka 2. ovoga članka uređuju se međusobne obveze i odgovornosti Carinske uprave i ovlaštenog društva u svezi s prikupljanjem, čuva­njem i prodajom oduzete strane robe, uključujući i visinu naknade za izvršene usluge, te uvjete i način njezinoga obračuna i namirenja.

2. Priprema robe za javnu prodaju

Članak 599.

Temeljem podataka iz evidencije i dokumentacije o oduzetoj stranoj robi, carinarnica utvrđuje i sastavlja popis robe, za koju su ispunjeni uvjeti za provedbu postupka javne prodaje, raspore­đujući ju po vrstama i po pravnoj osnovi temeljem kojih je roba oduzeta ili preuzeta.

Članak 600.

Za pregled i procjenu vrijednosti robe prema popisu iz članka 599. ove Uredbe, te provjeru da li su ispunjeni uvjeti za prodaju odnosne robe, pročelnik carinarnice imenuje komisiju od tri člana (predsjednik i dva člana).

Ako se obavlja pregled i procjena vozila i njihovih dijelova iz članka 612. ove Uredbe, u sastavu komisije iz stavka 1. ovog članka obvezatno se imenuje jedan član koji raspolaže znanjem i iskustvom potrebnim za primjenu propisa Republike Hrvatske o tehničkoj osposobljenosti i homologaciji motornih vozila.

Članak 601.

Komisija utvrđuje da li roba iz popisa navedenog u članku 599. ove Uredbe odgovara podacima iz evidencije i dokumentacije o oduzetoj stranoj robi.

Komisija sastavlja zapisnik o svojem radu u najmanje četiri primjerka na obrascu čiji sadržaj i oblik propisuje ministar financija.

Ako komisija utvrdi da se stanje glede kakvoće i količine robe ne slaže s podacima iz popisa navedenog u stavku 1. ovog članka, isto mora unijeti u zapisnik.

Komisija u zapisniku posebno utvrđuje da su ispunjeni propisani uvjeti za prodaju robe obuhvaćene popisom iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 602.

Pri utvrđivanju vrijednosti robe, u skladu sa člankom 600. ove Uredbe, komisija utvrđuje cijenu odnosne robe sukladno cijeni takve robe na domaćem tržištu, uz odbitak poreza na dodanu vrijednost i drugih uobičajenih poslovnih troškova u trgovini. Procijenjena vrijednost robe je isklična cijena robe za prvu javnu prodaju.

Po pregledu i procjeni vrijednosti robe komisija upisuje njenu utvrđenu vrijednosti u odgovarajuće rubrike popisa iz članka 599. ove Uredbe.

Članak 603.

Carinarnica može do dana objave javne prodaje vlasniku robe ili osobi na koju glase prijevozne isprave dopustiti da podnese carinsku deklaraciju za carinski dopušteno postupanje ili uporabe robe, osim za robu oduzetu u prekršajnom postupku.

Ukoliko roba nije prodana na prvoj javnoj prodaji, carinarnica može dopustiti da se podnese carinska deklaracija u skladu sa stavkom 1. ovog članka do dana objave druge javne prodaje.

Robu iz stavka 1. odnosno 2. ovoga članka carinarnica prepušta deklarantu nakon što je podmirio eventualno nastali carinski dug, te poreze, i druge pristojbe koji se obračunavaju i naplaćuju prilikom uvoza robe, kao i sve troškove koje je imala carinarnica u svezi sa prikupljanjem, čuvanjem, prijevozom i procjenom odnosne robe, te provedbom postupka njezine javne prodaje.

3. Provedba postupka javne prodaje

Članak 604.

Roba iz članka 596. ove Uredbe u pravilu se prodaje provedbom postupka javne prodaje.

Javna prodaja se objavljuje u dnevnom tisku, u pravilu najmanje deset dana prije dana određenog za provedbu toga postupka.

U oglasu o javnoj prodaji moraju biti navedeni uvjeti prodaje, podaci o vrsti i stanju robe, njezina isklična cijena, dan, sat i mjesto održavanja javne prodaje, visini i načinu polaganja jamstva za sudjelovanje u javnoj prodaji, kao i o danu, satu i mjestu gdje je moguće pogledati robu koja se izlaže prodaji.

Članak 605.

Javnoj prodaji oduzete strane robe mogu pristupiti pravne osobe i samostalni poduzetnici, sa sjedištem na području Republike Hrvatske, koji uplate jamčevinu i registrirani su za promet robom koja se prodaje u odnosnome postupku javne prodaje.

Prije početka javne prodaje ponuditelji moraju na posebno otvoren račun pri carinarnici upatiti jamčevinu, ili položiti odgo­va­rajući instrument za namirenje jamčevine, u svoti ne manjoj od 20% isklične cijene robe, koju namjeravaju kupiti na javnoj prodaji, ali ne manje od 500 kn.

Na javnoj prodaji može sudjelovati samo onaj ponuditelj koji prije početka postupka podnese potvrdu o uplaćenoj jamčevini.

Članak 606.

Postupak javne prodaje oduzete carinske robe provodi komisija od tri člana (predsjednik i dva člana), koju imenuje pročelnik carinarnice.

Prva javna prodaja se može provesti ukoliko se prijavilo najmanje tri ponuditelja.

Smatra se da je uvjet iz stavka 2. ovog člana ispunjen, ako najmanje tri ponuditelja s propisanom uplaćenom jamčevinom ponude više od isklične cijene.

Roba na javnoj prodaji se prodaje kupcu koji ponudi najvišu cijenu.

Ako prva javna prodaja ne uspije, pristupa se drugoj, ako su joj pristupila najmanje dva ponuditelja. Druga javna prodaja objavljuje se na isti način kao i prva, no u oglasu mora biti izričito naznačeno da je to druga prodaja. Glede udjela sudionika u javnoj prodaji odgovarajuće se primjenjuje stavak 3. ovog članka.

Isklična cijena robe iz prve javne prodaje se pri objavi druge javne prodaje smanjuje za određeni postotak, no najviše do trećine procijenjene vrijednosti.

Ako se roba ni na drugoj javnoj prodaji ne proda, moguće ju je prodati prikupljanjem ponuda za neposrednu pogodbu. Sa prikupljanjem ponuda se može otpočeti po okončanju druge javne prodaje, između prisutnih ponuditelja.

Članak 607.

O provedbi postupka javne prodaje sastavlja se zapisnik na propisanom obrascu, u koji se upisuju podaci o robi, iskličnoj cijeni za istu, sudionicima postupka, datim ponudama, te postignutoj cijeni i kupcu robe.

Zapisnik iz stavka 1. ovog članka sastavlja se na obrascu čiji sadržaj i oblik propisuje ministar financija.

Zapisnik o provedbi postupka javne prodaje potpisuju predsjednik i članovi komisije iz članka 606. ove Uredbe, te kupac i nazočni ponuditelji.

Zapisnik o javnoj prodaji objavljuje se na oglasnoj ploči carinarnice u roku od dva dana po okončanoj prodaji, na kojoj treba ostati najmanje tri naredna dana. Ponuditelji koji su sudjelovali u postupku javne prodaje mogu podnijeti prigovor na odluku o prodaji robe i postupcima komisije koje je moglo biti od utjecaja na pravilnost provedbe postupka javne prodaje, u roku tri dana od dana objave zapisnika na oglasnoj ploči, ako su takav prigovor pisano najavili najkasnije jedan sat po okončanju postupka javne prodaje.

O prigovoru odlučuje carinarnica u roku tri dana po ulaganju istog. Robu glede koje je uložen prigovor, ne smije se prepustiti kupcu do okončavanja postupka po prigovoru.

Članak 608.

Kupac mora uplatiti cjelokupni iznos ostvarene prodajne cijene na poseban račun carinarnice, u roku 15 dana od dana provedbe postupka javne prodaje, odnosno od dana kad je okončan postupak u povodu podnijetoga prigovora.

Prodaja uz plaćanje na obroke nije dopuštena.

Uplaćena jamčevina se uračunava pri uplati ostvarene prodajne cijene iz stavka 1. ovoga članka.

Kupac ne može preuzeti robu dok ne uplati svotu iz stavka 1. ovog članka, odnosno dok ne plati ili odgovarajuće zajamči namirenje carinskog duga.

Kupac mora pri preuzimanju robe platiti porez na dodanu vrijednost, odnosno posebni porez kako ga obračuna carinarnica.

Članak 609.

Kupac koji ne uplati ostvarenu prodajnu cijenu u roku iz članka 608. stavka 1. ove Uredbe gubi pravo na povrat jamče­vi­ne, a roba se ponovno izlaže javnoj prodaji.

Sudionicima javne prodaje koji nisu uspjeli, uplaćena jam­če­vi­na, odnosno položeni odgovarajući instrument plaćanja vraća se, u roku 15 dana od dana zaključenja odnosnoga postupka javne prodaje.

Sudionicima javne prodaje koji su istu napustili prije njena zaključenja, jamčevina odnosno položeni odgovarajući instrument plaćanja ne vraćaju se.

4. Slučajevi prodaje oduzete strane robe
na drugi način

Članak 610.

Iznimno od članka 604. stavak 1. ove Uredbe, carinarnici je dopušteno namirnice i drugu brzo pokvarljivu robu, te otpatke i ostatke koji ostaju po okončanju postupka domaće proizvodnje pro­­dati prikupljanjem ponuda ili neposrednom pogodbom s trgo­va­čkim društvom registriranim za zbrinjavanje otpada, sukladno propisima kojima se uređuje zbrinjavanje otpada.

Roba koja ima komercijalnu vrijednost samo kao sirovina ili otpad može se prodati prikupljanjem ponuda, odnosno neposrednom pogodbom s trgovačkim društvom registriranim za prikupljanje i zbrinjavanje otpada.

5. Posebne odredbe o preuzimanju, čuvanju i prodaji cestovnih motornih vozila

Članak 611.

Cestovnim motornim vozilima u skladu s ovim dijelom Ure­d­be, smatraju se:

a) osobni automobili i druga motorna vozila, konstruirana prvenstveno za prijevoz ljudi, uključujući i motorna vozila za kombinirani prijevoz ljudi i robe (tipa “karavan”, “kombi” itd.) i trkaći automobili,

b) motorna vozila za javni prijevoz putnika,

c) motorna vozila za prijevoz robe (samoutovarna - samo-
istovarna, damperi, cisterne itd.),

d) motorna vozila za posebne namjene (samoistovarna vozila, vozila s dizalicom, vozila s ugrađenom betonskom mješa­licom, vatrogasna vozila, vozila za čišćenje cesta, vozila za prskanje ili posipavanje, pokretne radionice, pokretne radiološke jedinice),

e) traktori, cestovni tegljači s poluprikolicom i druga vozila za vuču,

f) sve vrste motornih kotača, uključujući mopede i bicikle s pomoćnim motorom.

Priključnim vozilima u smislu ovoga dijela Uredbe smatraju se sve vrste priključnih, polupriključnih i drugih nesamokretnih vozila.

Dijelovi motornih vozila u smislu ovoga dijela Uredbe, smatraju se svi dijelovi i pribor za motorna i priključna vozila iz stav­ka 1. i 2. stavka ovog članka, sastavljeni ili rastavljeni.

Članak 612.

Carinarnica, odnosno u slučaju iz članka 598. stavak 2. ove Uredbe, ovlašteno društvo prikuplja, preuzima, čuva, te prodaje odnosno odstranjuje s carinskog područja Republike Hrvatske:

a) motorna i priljučna vozila koja su pronašli ili oduzeli drugi državni organi (sudovi, inspekcijski organi, policija i dr.), i predali radi provedbe odgovarajućega postupka mjesno nadležnoj carinarnici ili ovlaštenom društvu,

b) motorna i priljučna vozila sa stranom registracijom, koja su prepuštena na čuvanje ovlaštenom društvu s dopuštenjem carinarnice,

c) oštećena motorna i priključna vozila sa stranom registracijom, koja je vlasnik, odnosno vozač predao carinarnici na čuvanje, dok ne ostvari pravo na odštetu,

d) privremeno uvezena ili napuštena motorna i priključna vozila, koja nisu bila pravodobno vraćena u inozemstvo,

e) motorna i priključna vozila i njihovi dijelovi, koji su bili oduzeti u upravnom postupku,

f) motorna i priključna vozila kao i njihovi dijelovi, kojima je protekao rok ležanja,

g) motorna i priključna vozila te njihovi dijelovi, koji su ustupljeni u korist države,

h) oštećena privremeno uvezena motorna vozila i priključna vozila, kao i njihovi dijelovi, koji su bili predati carinarnici,

i) rezervne dijelove prije uvezenih motornih i priključnih vozila sa stranom registracijom, koji nisu bili vraćeni u inozemstvo,

j) dijelove motornih i priključnih vozila, koji su stigli u poštanskim pošiljkama, a nisu bili uručeni primatelju, a strani pošiljatelj ih ne želi preuzeti,

k) motorna i priključna vozila, te njihove dijelove, koji su bili oduzeti u prekršajnom postupku, te

l) motorna i priključna vozila, te njihovi dijelovi, koji su po bilo kojoj osnovi pri carinarnici, osim u postupku redovnog carinjenja, koje carinarnica preda na čuvanje ovlaštenom društvu.

Članak 613.

Ako je cestovno motorno vozilo sa stranom registracijom iz članka 612. ove Uredbe, čiji je vlasnik poznat, tako oštećeno da ga nije moguće popraviti ili prodati ili ne udovoljava propisima o homologaciji motornih vozila, vlasnik, prijevoznik ili ovlašteno društvo na trošak vlasnika vozila ili njegovog osiguravatelja, moraju ga u roku koji odredi carinarnica:

a) izvesti iz carinskog područja Republike Hrvatske, odnosno

b) uništiti pod carinskim nadzorom, ako to dopuštaju propisi o zaštiti okoliša.

Članak 614.

Ovlašteno društvo koje od carinarnice, policije ili druge prav­ne ili fizičke osobe dobije obavijest o potrebi preuzimanja napuštenoga vozila, odnosno na neki drugi način dođe u posjed motornog vozila, priključnog motornog vozila ili njihovih dijelova, navedenih u članku 612. ove Uredbe, mora zbrinuti vozilo na licu mjesta ili ga odvesti.

Članak 615.

Preuzme li ovlašteno društvo vozilo od carinarnice, carinarnica ga pisano obavještava o pravnom statusu vozila, o dotada provedenom postupku, te da li su ispunjeni uvjeti da se vozilo proda i da li su u dotadanjem postupku nastali kakvi drugi troškovi te druge bitne podatke. Tom prilikom predaju se isprave koje se odnose na vozilo i obračun do tada nastalih troškova.

 Zapisnik o preuzimanju i predaji vozila potpisuju članovi komisije iz članka 600. ove Uredbe, te ovlašteni carinski službenik. Jedan primjerak zapisnika se dostavlja ovlaštenoj carinarnici.

Članak 616.

Preuzme li ovlašteno društvo vozilo od strane policijskih organa ili pravne ili fizičke osobe, sastavlja se i potpisuje zapisnik u tri primjerka, od kojih dva primjerka zadržava ovlašteno društvo, a treći predaje onom koji je predao vozilo.

Ovlašteno društvo, koje je preuzelo vozilo iz stavka 1. ovog članka, mora o tome u roku 24 sata izvijestiti mjesno nadležnu carinarnicu i poslati joj jedan primjerak zapisnika.

Sukladno stavku 1. ovog članka postupa se i kada je nađeno vozilo, a prema okolnostima može se zaključiti da je napušteno.

Članak 617.

Po preuzimanju vozila, ovlašteno društvo mora istog dana vozilo evidentirati na obrascu čiji sadržaj i oblik propisuje ministar financija.

Članak 618.

Ovlašteno društvo koje je zbrinulo vozilo ili ga je preuzelo u skladu s člancima 615. i 616. ove Uredbe, vozilo ne smije predati vlasniku ili dugoj ovlaštenoj osobi ili ga prodati bez dopuštenja nadležne carinarnice ili drugog državnog organa iz članka 612. stavak 1. točka 1. ove Uredbe.

Članak 619.

Ovlašteno društvo mora vozila čuvati u odgovarajućim prostorima, gdje su zaštićena od oštećenja, uništenja, elementarnih nepogoda, otuđenja i slično.

Nadležna carinarnica utvrđuje da li su prostori iz stavka 1. ovog članka odgovarajući za spremanje i čuvanje vozila, sukladno postupku za pregled prostorija koje su namijenjene za carinska skladišta.

Članak 620.

Za vozilo koje je preuzela, te za plaćanje carinskog duga odgovara ovlašteno društvo prema stanju u kojem je vozilo preuzeto.

Ovlašteno društvo odgovara također i za plaćanje drugih davanja koja su u vezi s preuzimanjem vozila propisani posebnim propisima.

Članak 621.

Ovlašteno društvo mora čuvati preuzeto vozilo sve dok se u carinskom ili drugom odgovarajućem upravnom postupku, sud­skom postupku ili prekršajnom postupku konačno ne odluči o tom da li će vozilo biti predato vlasniku, vraćeno u inozemstvo ili dano na prodaju.

Članak 622.

Ako je u carinskom ili drugom upravnom postupku odnosno prekršajnom postupku konačno odlučeno, da se vozilo koje čuva ovlašteno društvo preda vlasniku ili da ga se vrati u inozemstvo, ovlašteno društvo isto može predati samo temeljem odgova­raju­ćeg akta carinarnice ili drugog organa.

Preuzimatelj vozila iz stavka 1. ovog članka, potpisuje potvrdu o preuzimanju vozila na obrascu čiji sadržaj i oblik propisuje ministar financija.

Članak 623.

Preuzimatelj vozila iz članka 622. ove Uredbe, plaća ovla­štenom društvu sve troškove koje je imalo u svezi s njegovim zbrinjavanjem, preuzimanjem i čuvanjem.

Iznimno, ako je vozilo dano na čuvanje ovlaštenom društvu bez vlasnikove krivnje (ukradeno vozilo, vozilo vlasnika koji je smrtno stradao), nastali troškovi podmiruju se iz sredstava dobivenih prodajom drugih vozila. Ova odredba ne može se primijeniti na vozila kojim je počinjen carinski prekršaj, bez obzira da li je u takvom slučaju propisano oduzimanje vozila ili ne.

Ako je u svezi s čuvanjem vozila nastao carinski dug, vozilo se može predati osobi iz članka 622. ove uredbe, ako je nastali carinski dug podmiren ili je položeno odgovarajuće jamstvo.

Članak 624.

Ako je nadležna carinarnica dopustila da se vozilo pod carinskim nadzorom vrati u inozemstvo, ovlašteno društvo ga predaje ovlašteniku u skladu s rješenjem carinarnice o namirenju troš­kova iz članka 623. stavak 1. ove Uredbe.

Članak 625.

Ovlašteno društvo može prodati vozilo po prijamu pisane obavijesti carinarnice ili drugog nadležnog tijela da su ispunjeni uvjeti za prodaju pojedinog vozila.

Ovlašteno društvo može dati na prodaju samo ona vozila odnosno dijelove vozila, glede kojih je utvrđeno da ispunjavaju uvjete određene homologacijskim i drugim odgovarajućim propisima Republike Hrvatske. Vozila kod kojih rečenim uvjetima nije udovoljeno, izvoze se s carinskog područja, odnosno uništavaju.

Članak 626.

Pojedini dijelovi vozila (šasija, motor, blok motora, mjenjač brzina, diferencijal, kućište motora, mjenjača i diferencijala, karoserija, kabina te prednje i stražnje podvozje i drugo) u pravilu se prodaju na javnoj prodaji.

Drugi dijelovi vozila se u pravilu prodaju prikupljanjem ponuda.

Dijelovi vozila se prodaju na mjestima koja za to odredi ovlašteno društvo.

Ako pojedini dijelovi vozila iz stavka 3. ovog članka imaju odgovarajuću uporabnu vrijednost, vodeći računa o troškovima demontaže, komisija iz članka 600. ove Uredbe ili ovlašteno društvo mogu odlučiti da se odnosni dijelovi demontiraju i prodaju, a preostali dijelovi vozila unište.

Troškovi demontaže i uništenja vozila namiruju se iz sredstava dobijenih prodajom drugih vozila.

6. Raspoređivanje sredstava dobivenih prodajom oduzete strane robe

Članak 627.

Sredstva ostvarena prodajom oduzete strane robe raspore­đuju se tako da se najprije naplati carina, te porezi i druge pristojbe koje se obračunavaju prilikom uvoza robe, zatim troškovi odnosnoga carinskoga ili drugoga postupka, te novčane kazne izrečene sukladno carinskim propisima.

Iz sredstava ostvarenih prodajom oduzete strane robe namiruju se troškovi njezina prikupljanja, čuvanja i prodaje, a ostatak sredstava izvanredni je prihod državnog proračuna.

Osnovica za obračun carinskog duga za motorna vozila iz ovog članka je ostvarena prodajna cijena umanjena za troškove iz članka 623. stavak 2. ove Uredbe.

Članak 628.

Glede sredstava dobivenih prodajom robe iz članka 596. ove Uredbe:

a) carinarnica i ovlašteno društvo sastavljaju obračun do 10. u mjesecu za prethodni mjesec, s tim da ga ovlašteno društvo dostavlja na ovjeru ovlaštenoj carinarnici,

b) sukladno obračunu carinarnice odnosno ovjerenom obra­čunu ovlaštenoga društva iz točke a) ovoga stavka, do 20. u mjesecu obračunati prihodi za prethodni mjesec uplaćuju se u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

Troškovi prikupljanja, čuvanja i prodaje robe, kao i drugi troškovi izvršenih usluga carinarnica namiruje na teret odgo­va­rajuće stavke državnog proračuna.

Iznimno, sredstva dobivena prodajom vozila i njihovih dijelova iz članka 612. stavak 1. točka b), d), f), h), i l) ove Ured­be, po obračunu i uplati carinskog duga uplaćuju se na posebni depozitni račun Carinske uprave. Ako vlasnik vozila u roku šest mjeseci po uplati ne podnese zahtjev za isplatu deponiranog iznosa, sredstva se uplaćuju u korist državnog proračuna.

7. Besplatno ustupanje oduzete strane robe i drugi načini postupanja s oduzetom stranom robom

Članak 629.

Oduzeta strana roba, koja predstavlja predmete za potrebe povijesne, arheološke, etnografske, kulturne, umjetničke ili znanstvene vrijednosti, Vlada Republike Hrvatske može robu besplatno ustupiti tijelima ili ustanovama koje obavljaju odgovarajuću djelatnost.

Oduzeta strana roba, koja po posebnim propisima nije u slobodnom prometu (oružje, streljivo, radijske postaje itd.), Vlada Republike Hrvatske može besplatno ustupiti državnim organima i organizacijama, kojima je ta roba potrebna za obavljanje djelatnosti.

Vlada Republike Hrvatske može za donošenje odluka iz stavaka 1. do 3. ovoga članka ovlastiti komisiju, koju čine predstavnici Ministarstva financija, Ministarstva rada i socijalne skrbi i Ministarstva kulture.

Članak 630.

Ako se roba ne proda ili besplatno ne ustupi u skladu s člankom 628. ove Uredbe, sukladno posebnim propisima uništava se pod carinskim nadzorom.

DIO VII. UVJETI I POSTUPAK OSTVARIVANJA OSLOBOĐENJA OD PLAĆANJA CARINE

Članak 631.

Ovim dijelom Uredbe se, sukladno odredbama Carinskoga zakona i međunarodnih ugovora o oslobađanju od plaćanja carine, uređuju uvjeti i postupak za ostvarivanje oslobođenja od plaćanja carine.

1. Oslobođenje po osnovi međunarodnih ugovora

Članak 632.

Oslobođenje od plaćanja carine sukladno međunarodnom ugovoru koji obvezuje Republiku Hrvatsku (članak 187. stavak 1. točka 1. Carinskog zakona) ostvaruje se prema uvjetima i po postupku utvrđenim odnosnim međunarodnim ugovorom.

Uz carinsku deklaraciju kojom se roba pušta u slobodni promet, ovlaštenoj carinarnici podnosi se:

a) akt upravnog tijela nadležnog za odgovarajuće upravno područje, kojim se utvrđuje postojanje uvjeta ili okolnosti, koje su prema odredbama odnosnoga međunarodnoga sporazuma mjerodavne za ostvarivanje oslobođenja odnosne robe od plaćanja carine,

b) potvrda Hrvatske gospodarske komore da se odnosna roba ne proizvodi u Republici Hrvatskoj, ako je ta okolnost prema odredbama odnosnoga međunarodnoga sporazuma mjerodavna za ostvarivanje odnosne carinske povlastice.

2. Oslobođenje robe u osobnom prtljagu putnika

Članak 633.

Oslobođenje od plaćanja carine na robu u osobnom prtljagu putnika (članak 187. stavak 1. točka 2. Carinskog zakona) odnosi se na uvoz robe nekomercijalne naravi, koju putnici iz inozemstva unose u svojemu osobnome prtljagu.

Robom nekomercijalne naravi, u smislu stavka 1. ovog članka smatra se:

- roba koju putnik nosi sa sobom,

- roba sadržana u putnikovoj ručnoj prtljazi,

- roba sadržana u osobnom prtljagu koji putnik prijevozi u osobnom prijevoznom sredstvu, te

- roba sadržana u osobnom prtljagu koji je putnik predao prijevozniku, bilo da se carinarnici podnese neposredno pri ulasku u carinsko područje Republike Hrvatske, odnosno kasnije, ako može dokazati da je prilikom odlaska iz treće zemlje odnosne stvari predao prijevozniku kao svoj osobni prtljag, radi njegovoga prijevoza u Republiku Hrvatsku.

Članak 634.

Oslobođenje od plaćanja carine prema članku 633. ove Ured­be količinski se ograničava, kako slijedi:

a) duhanski proizvodi: do 200 cigareta ili 100 cigarilosa (cigare težine do 3 g po komadu) ili 50 cigara ili 250 g duhana za pušenje, odnosno srazmjernu kombinaciju navedenih količina duhanskih proizvoda,

b) alkohola i alkoholnih pića:

- destilirana ili žestoka alkoholna pića s udjelom alkohola većim od 22 % ili etilni alkohol s udjelom alkohola od 80 % ili više: 1 litra;

- destilirana ili žestoka alkoholna pića, aperitivi iz vina ili alkohola i slična pića s udjelom alkohola 22 % ili manje, te pjenušava ili desertna vina: do 2 litre,

- ostalo vino: 2 litre, odnosno

- odgovarajuću srazmjernu kombinaciju količine navedenih pića;

c) parfema do 50 g, te toaletne vode do 0,25 litre.

Putnici do 17 godina nisu oslobođeni plaćanja carine glede robe iz stavka 1. točka a) i b) ovoga članka.

Članak 635.

Oslobođenje od plaćanja carine glede ostale robe nekomercijalne naravi iz članka 633. ove Uredbe ograničava se na predmete u vrijednosti do 300 kn.

Pri izračunu vrijednosti robe u smislu stavka 1. ovoga članka ne uračunava se roba opisana u članku 634. ove Uredbe.

Premašuje li vrijednost pojedinoga predmeta koji se uvozi u stavku 1. ovoga članka utvrđenu vrijednost, u svrhu ostvarivanja povlastice podjela vrijednosti takvoga predmeta nije dopuštena, niti se njegova vrijednost može dijeliti na dvije ili više osoba.

3. Oslobođenje robe u besplatnim pošiljkama

Članak 636.

Oslobođena je od plaćanja carine roba sadržana u pošiljkama koje besplatno šalju fizičke osobe iz inozemstva fizičkim osobama u Republici Hrvatskoj (članak 187. stavak 1. točka 3. Carinskog zakona), pod uvjetom da te pošiljke nisu komercijalne naravi.

Robom koja nema komercijalnu narav u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se povremene pošiljke, koje se sastoje isključivo iz robe namijenjene osobnoj uporabi ili uporabi članova kućanstva korisnika povlastice, koje po svojoj vrsti i količini ukazuju da se ne radi o komercijalnom uvozu, a uvoz se obavlja bez plaćanja primatelja prema pošiljatelju robe.

Oslobođenje od plaćanja carine iz stavka 1. ovoga članka količinski se ograničava glede sljedećih roba:

a) duhanski proizvodi: do 50 cigareta ili 25 cigarilosa (cigare težine do 3 g po komadu) ili 10 cigara ili 50 g duhana za pušenje, odnosno odgovarajuću kombinaciju količine navedenih duhanskih proizvoda,

b) alkohola i alkoholnih pića:

- destilirana ili žestoka alkoholna pića s udjelom alkohola većim od 22 % ili etilni alkohol s udjelom alkohola od 80 % ili više: 1 litra;

- destilirana ili žestoka alkoholna pića, aperitivi iz vina ili alkohola i slična pića s udjelom alkohola 22% ili manje, te pje­nu­šava ili likerska vina: do 1 litre, odnosno odgovarajuću kom­bin­a­ciju količine navedenih pića;

- ostalo vino: 1 litra.

c) parfema do 50 g, te toaletne vode do 0,25 litre.

Pošiljka iz stavka 1. ovoga članka ne smije premašivati ukupnu vrijednost od 300 kn.

4. Oslobođenje odlikovanja i priznanja

Članak 637.

Oslobođena su od plaćanja carine odlikovanja i priznanja dobivena u okviru međunarodnih događaja (članak 187. stavak 1. točka 4. Carinskog zakona).

Odlikovanjima i priznanjima u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se:

a) odlikovanja, koja vlade trećih zemalja dodjele osobama s boravištem u Hrvatskoj,

b) pokali, medalje i slični predmeti simbolične vrijednosti, dobiveni u inozemstvu kao priznanje za djelatnost u područjima umjetnosti, znanosti, sportu ili u javnoj djelatnosti ma koje vrste, odnosno priznanja za zasluge koja se daju u posebnim prilikama,

c) pokali, medalje i slični predmeti simbolične vriijednosti, koji se u Republici Hrvatskoj trebaju dodijeliti kao priznanje za djelatnost u područjima umjetnosti, znanosti, u sportu ili u javnoj djelatnosti ma koje vrste, odnosno kao priznanja za zasluge koja se daju u posebnim prilikama,

d) nagrade, pobjednički pokali i uspomene simbolične naravi i male vrijednosti, namijenjene besplatnoj podjeli na poslovnim kongresima i sličnim međunarodnim priredbama, koje po svojoj vrsti, pojedinačnoj vrijednosti i drugim obilježjima ne daju povod za pretpostavku, da se radi o uvozu iz komercijalnih razloga.

U zahtjevu za ostvarivanje povlastice iz stavka 1. ovoga članka valja obrazložiti:

a) okolnosti i uvjete dobivanja odnosnoga odlikovanja od­nos­no priznanja u inozemstvu, s kratkim opisom predmeta koji se uvozi, odnosno

b) okolnosti i uvjete za dodjelu odlikovanja odnosno priznanja u Republici Hrvatskoj, s kratkim opisom vrste, količine i ukupne vrijednosti predmeta koji se uvoze.

Zahtjevu se prilaže i preslik isprave o dodjeli odlikovanja ili priznanja, odnosno isprava o sazivanju odgovarajućega skupa u Republici Hrvatskoj.

5. Oslobođenja u okviru međunarodnih odnosa

Članak 638.

Oslobođeni su od plaćanja carine predmeti, koje kao dar u okviru međunarodnih odnosa (članak 187. točka 4. Carinskog zakona):

a) uvoze osobe pri povratku iz službenog posjeta inozemnim državnim tijelima ili tijelima lokalne samouprave, primljeni od službenih tijela zemlje domaćina,

b) uvoze osobe pri dolasku u službeni posjet državnim tijelima i tijelima lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj, radi njihove predaje domaćim službenim tijelima,

c) od inozemnih ustanova i organizacija koje obavljaju javna ovlaštenja, te neprofitnih organizacija i udruga koje obavljaju opće korisnu djelatnost, u znak prijateljstva i dobre volje prime odgovarajuće ustanove, organizacije i udruge u Republici Hrva­t­skoj.

Oslobođenje od plaćanja carine može se ostvariti glede pred­meta koji predstavljaju povremeni ili prigodni dar simbolične vrijednosti, odnosno koji po svojoj vrsti, količini ili vrijednosti nisu podobni za uporabu u komercijalne svrhe.

Uz obrazloženi zahtjev za ostvarivanje povlastice iz stavka 1. ovoga članka prilaže se i preslik isprava kojima se dokazuje da je odnosna roba primljena kao dar u okviru međunarodnih odnosa.

6. Oslobođenje predmeta uvezenih u humanitarne svrhe

Članak 639.

Oslobođena je od plaćanja carine roba koju uvoze registrirane humanitarne organizacije radi besplatne podjele ugroženim osobama i žrtvama prirodnih i drugih katastrofa (članak 187. stavak 1. točka 5. Carinskog zakona).

Robom iz stavka 1. ovoga članka smatraju se predmeti koji služe za zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba, kao što su hrana, lijekovi, odjeća, obuća, posteljina, higijenske potrepštine i slično.

Humanitarnom organizacijom u smislu stavka 1. ovoga članka smatra se:

a) humanitarna organizacija registrirana u Republici Hrvat­skoj po propisima o humanitarnim organizacijama,

b) karitativne djelatnosti vjerskih zajednica, te

c) strane humanitarne organizacije, koje obavljaju humanitarnu ili karitativnu djelatnost u Republici Hrvatskoj, sukladno zaključenim međunarodnim sporazumima ili po osnovi odobrenja Ministarstva rada i socijalne skrbi.

Uz pisani zahtjev za ostvarivanje oslobođenja od plaćanja carine podnosi se isprava nadležnog upravnog tijela o registraciji odnosno odobrenju rada organizacije za obavljanje humanitarne djelatnosti, odnosno akt vjerske zajednice u čijem je sklopu organizirano obavljanje odnosne karitativne djelatnosti, koja sadrži podatke:

- da korisnik povlastice ima pravni status humanitarne organizacije odnosno karitativne djelatnosti vjerske zajednice u smislu stavka 3. ovoga članka,

- da ima ustrojenu knjigovodstvenu evidenciju koja omogu­ćuje u carinsko pravnom smislu provjeru ispravnosti poslovanja odnosnom robom, te

- da je roba koja se uvozi, sukladno pravilima humanitarne organizacije odnosno vjerske zajednice, namijenjena besplatnoj podjeli ili uporabi od strane krajnjih korisnika (ugrožene osobe i žrtve katastrofa).

Članak 640.

Oslobođena je od plaćanja carine specifična oprema, uređaji i instrumenti, te rezervni dijelovi i potrošni materijal, koji uvoze humanitarne organizacije i udruženja slijepih i gluhih, odnosno nagluhih osoba, te osoba oboljelih od mišićnih i neuromišićnih oboljenja, koji se ne proizvode u zemlji (članak 187. stavak 1. točka 6. Carinskog zakona).

Uz pisani zahtjev za ostvarivanje povlastice iz stavka 1. ovoga članka, ovlaštenoj carinarnici podnosi se:

a) akt o registraciji humanitarne organizacije odnosno udruge slijepih i gluhih, odnosno nagluhih osoba, te osoba oboljelih od mišićnih ili neuromišićnih oboljenja,

b) pisana izjava da je uvezena roba namijenjena uporabi od strane slijepih i gluhih, odnosno nagluhih osoba, odnosno osoba oboljelih od mišićnih ili neuromišićnih oboljenja, te

c) potvrda Hrvatske gospodarske komore da se odnosna roba ne proizvodi u Republici Hrvatskoj.

7. Oslobođenje predmeta potrebitih u postupku zaštite industrijskog  ili intelektualnog vlasništva

Članak 641.

Oslobođena je od plaćanja carine roba koja predstavlja robne marke (žig), patente, modele (industrijsko obličje) i prateće isprave, te obrasci neophodni za priznavanje autorskog ili indus­trijskog vlasništva, koji se šalju Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo neposredno ili putem punomoćnika, u postupcima za zaštitu autorskog ili industrijskog vlasništva (članak 187. stavak 1. točka 7. Carinskog zakona).

Uz pisani zahtjev za ostvarivanje povlastice iz stavka 1. ovoga članka, ovlaštenoj carinarnici podnosi se:

a) pisana izjava da primjerci uvezene robe predstavljaju uzorak koji se uvozi u svezi s provedbom postupka za ostvarivanje prava po osnovi autorskog ili industrijskog vlasništva,

b) isprava koja omogućuje utvrđenje istovjetnosti robe u carinsko pravnom smislu (crteži, skice, slike i sl.), te

c) preslik zahtjeva za priznavanje prava autorskog ili indus­trij­skog vlasništva glede odnosne robe, odnosno preslik puno­mo­ći za pokretanje toga postupka.

8. Oslobođenje isprava, obrazaca i nositelja podataka

Članak 642.

Oslobođeni su plaćanja carine:

a) obrasci i isprave koje državna tijela primaju za obavljanje svojih javnih ovlasti,

b) predmeti koji predstavljaju dokaze u sudskim ili drugim postupcima pred državnim ili javnim tijelima Republike Hrvat­ske,

c) primjerci potpisa i tiskane okružnice koje se šalju kao dio uobičajene izmjene obavijesti među javnim službama ili bankarskim ustanovama,

d) službene tiskanice koje prima Hrvatska narodna banka,

e) nacrti, tehničke slike, modeli, opisi i drugi slični dokumenti koji se uvoze kako bi se ispunili uvjeti za sudjelovanje na međunarodnome natječaju raspisanom u Hrvatskoj,

f) obrasci koji se sukladno međunarodnim ugovorima primjenjuju u međunarodnome prometu motornih vozila ili roba,

g) nositelji podataka (računalni diskovi, diskete, tonski zapisi, mikrofilmovi i slično) za međunarodni prijenos informacija, koji se primatelju stavljaju na raspolaganje besplatno, te ukoliko oslobođenje ne vodi zlouporabi ili težem obliku narušavanja tržišne utakmice,

h) izvješća, arhivski materijal, obrasci i druga dokumentacija pripremljena za međunarodne skupove, konferencije i kongrese, kao i zapisnici i slične bilješke s takvih skupova,

i) službene tiskane stvari inozemnih ili međunarodnih organizacija, kao i internacionalni ogledni primjerci odgovarajućih tiskovina, poslani od inozemnih ustanova ili udruga korespondentnim ustanovama ili udrugama u Republici Hrvatskoj,

j) već korišteni obrasci, putne isprave, tovarni listovi i druge prateće isprave i poslovna dokumentacija,

k) podloge za ispitivanja, koja u Hrvatskoj provode inozemne ustanove ili tijela,

l) novinske fotografije, dijapozitivi i klišeji za novinske fotografije, uključujući i tekst uz sliku, upućene izvještajnim agencijama, izdavačima novina ili časopisa,

m) obrasci, informativni materijali, vozne isprave i slični prilozi, koje inozemne prometne ili ugostiteljske tvrtke šalju turističkim uredima u Hrvatskoj,

n) porezne markice i slična obilježja o namiri poreznih davanja u drugim zemljama, te

o) pismovne pošiljke.

Uz pisani zahtjev za ostvarivanje carinske povlastice iz stavka 1. ovoga članka prilažu se i dokazi o činjenicama ili okolnostima koje predstavljaju osnovu za oslobođenje od plaćanja carine.

9. Oslobođenje vatrogasne opreme

Članak 643.

Oslobođena je od plaćanja carine oprema za preventivu i gašenje požara koja se ne proizvodi u Republici Hrvatskoj i nije predmet kooperacije hrvatskih proizvođača opreme i strojeva za preventivu i gašenje požara (članak 187. stavak 1. točka 10. Carinskog zakona).

Opremom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se vatrogasna vozila, vatrogasna oprema i sredstva koje koriste javne vatrogasne postrojbe bilo dobrovoljne ili profesionalne, postrojbe dobrovoljnog vatrogasnog društva, profesionalne vatrogasne postrojbe u gospodarstvu, vatrogasne zajednice i udruge, te postrojbe za brzo djelovanje (intervencijske postrojbe).

Uz pisani zahtjev za ostvarivanje povlastice iz stavka 1. ovoga članka, ovlaštenoj carinarnici podnosi se:

a) akt Ministarstva unutarnjih poslova kojime se utvrđuje status korisnika povlastice u smislu stavka 1. ovog članka, te podobnost opreme za uporabu u vatrogasne svrhe, te

b) potvrda Hrvatske gospodarske komore da se odgovarajuća roba ne proizvodi u Republici Hrvatskoj, te da nije predmet ko­ope­racije hrvatskih proizvođača opreme i strojeva za preventivu i gašenje požara.

10. Oslobođenje predmeta koji se iz inozemstva preseljavaju u Republiku Hrvatsku

Članak 644.

Oslobođeni su od plaćanja carine predmeti koje radi preseljenja fizičke osobe uvoze u Republiku Hrvatsku, i to predmeti kućanstva (članak 187. stavak 1. točka 11. Carinskog zakona), odnosno predmeti gospodarskog inventara (članak 187. stavak 1. točka 12. Carinskog zakona), uz sljedeće uvjete:

a) da je korisnik povlastice najmanje pet godina prije preseljenja boravio u inozemstvu,

b) da prije preseljenja nije koristio ovu carinsku povlasticu, odnosno drugu odgovarajuću carinsku povlasticu prema carinskim propisima koji su prestali važiti, te

c) da je prije preseljenja:

- predmete kućanstva posjedovao i koristio u svojem kućanstvu u inozemstvu najmanje 12 mjeseci, odnosno

- odgovarajuće predmete gospodarskog inventara po vrsti i količini rabio pri obavljanju gospodarske ili druge profesionalne djelatnost u inozemstvu, čije obavljanje prenosi u Republiku Hrvatsku.

Odredba stavka 1. točka c) ovoga članka glede razdoblja prethodnoga posjedovanja i korištenja predmeta kućanstva, odnosno uporabe predmeta gospodarskog inventara pri obavljanju gospodarske djelatnosti u inozemstvu, u odnosu na korisnike koji se preseljavaju iz prekooceanskih i drugih zemalja utvrđenih propisom iz članka 187. stavak 6. Carinskog zakona, ne primjenjuje se pri uvozu sljedećih predmeta:

- električnih i drugih aparata i uređaja za čiju uporabu je potrebno priključenje na električnu mrežu,

- motornih i priključnih vozila, te

- drugih predmeta glede kojih opstoje različitosti u tehničkim uvjetima njihove uporabe, na način koji onemogućuje njihovu tehnički racionalnu uporabu u Republici Hrvatskoj.

Predmeti iz stavka 2. ovog članka mogu se kupiti u trećoj zemlji ili u sustavu tuzemne bescarinske kupnje i oslobođeni su od carine, bez obzira da li su novi ili rabljeni.

Predmetima kućanstva ne smatraju se alkoholna pića, duhanske prerađevine, te motorna vozila, strojevi, alati i instrumenti za obavljanje određene profesionalne djelatnosti, osim takvih proizvoda podobnih za kućnu uporabu ili uporabu u slobodno vrijeme. Motornim vozilima podobnima za kućnu uporabu smatraju se samo osobni automobili, te vozila za kombinirani prijevoz osoba, koja osim sjedišta za vozača imaju još najviše osam sjedišta.

Članak 645.

Zahtjev za ostvarivanje carinske povlastice iz članka 644. stavak 1. ove Uredbe podnosi se carinarnici nadležnoj prema mjestu prebivališta ili boravišta korisnika u Republici Hrvatskoj.

Uz zahtjev za ostvarivanje povlastice glede predmeta kućanstva podnosi se:

a) potvrda diplomatskoga ili konzularnoga predstavništva Republike Hrvatske ili druga odgovarajuća isprava, kojom se dokazuje prethodni neprekidni petogodišnji boravak u inozemstvu,

b) isprava o prebivalištu ili boravištu u Republici Hrvatskoj,

c) pisana izjava korisnika povlastice:

- o danu njegova preseljenja u Republiku Hrvatsku, te

- da nije koristio carinsku povlasticu iz članka 187. stavak 1. točka 11. Carinskoga zakona, odnosno drugu odgovarajuću povlasticu prema carinskim propisima koji su prestali važiti,

d) popis predmeta kućanstva koje namjerava preseliti, s navodom dokaza o njihovom posjedovanju ili uporabi u inozemstvu najmanje 12 mjeseci prije njihova preseljenja odnosno uvoza u Republiku Hrvatsku, te posebnom naznakom predmeta koji se uvoze s pozivom na članak 644. stavak 2. ove Uredbe.

Uz zahtjev za ostvarivanje povlastice pri uvozu predmeta gospodarskog inventara, pored isprava iz stavka 2. ovoga članka prilažu se sljedeće isprave:

a) izvadak iz sudskog registra ili druga odgovarajuća isprava, koja sadrži odobrenje za obavljanje odnosne gospodarske ili druge djelatnosti, odnosno predstavlja dokaz o ispunjavanju uvjeta za obavljanje iste,

b) specifikacija predmeta gospodarskog inventara koje je korisnik rabio u inozemstvu, te

c) specifikacija rabljenih predmeta gospodarskog inventara koji se uvoze iz inozemstva, te predmeta koji se uvoze s pozivom na članak 644. stavak 2. ove Uredbe, s naznakom njihovoga trgovačkoga naziva, tarifne oznake i količine za svaku stavku pojedinačno, te ukupne vrijednosti robe koja se uvozi.

Članak 646.

Predmeti kućanstva odnosno gospodarskog inventara uz carinsku povlasticu iz članka 644. ove Uredbe mogu se uvoziti u roku 12 mjeseci od dana preseljenja.

Na zahtjev korisnika povlastice, koji ispunjava ili će do dana preseljenja ispuniti uvjete za ostvarivanje povlastice, carinarnica može odobriti uvoz predmeta iz stavka 1. ovoga članka i prije dana naznačenoga za preseljenje u Republiku Hrvatsku, ako iskaže namjeru da preseli u roku šest mjeseci od dana podnošenja toga zahtjeva, te položi jamstvo za namirenje carinskog duga koji bi mogao nastati, ako do preseljenja u odobrenome roku ne dođe.

Iznimno, uvjet prethodnog posjedovanja i korištenja predmeta iz članka 644. stavak 1. točka c) ove Uredbe, mora biti ispunjen do dana podnošenja zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka.

Uvoz predmeta iz stavka 1. ovoga članka može se obaviti i u više navrata, s tim da se rok za ostvarivanje povlastice računa od dana preseljenja, odnosno od dana početka korištenja povlastice sukladno stavku 2. ovoga članka.

 11. Oslobođenje u inozemstvu naslijeđenih predmeta

Članak 647.

Oslobođeni su od plaćanja carine predmeti koje su hrvatski državljani i strani državljani nastanjeni u Republici Hrvatskoj naslijedili u inozemstvu (članak 187. stavak 1. točka 13. Carinskog zakona).

Povlastica iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se pri uvozu predmeta kupljenih naslijeđenim novcem, na predmete kupljene novcem dobivenim prodajom naslijeđenih predmeta, kao i na predmete dobivene zamjenom za naslijeđene predmete.

Uz pisani zahtjev za ostvarivanje povlastice iz stavka 1. ovoga članka, ovlaštenoj carinarnici podnosi se akt nadležnog hrvat­skog ili inozemnog pravosudnog ili drugog tijela o nasljeđivanju predmeta koji se unose.

Iznimno, glede naslijeđenih predmeta koje je ostavitelj osobno rabio, kao dokaz u smislu stavka 3. ovoga članka može se podnijeti i izvod iz matične knjige umrlih.

12. Oslobođenje robe koja se uvozi u kulturne svrhe

Članak 648.

Oslobođena je plaćanja carine roba koja se uvozi radi njezine uporabe za obnovu, održavanje i restauriranje zaštićenih spomenika kulture (članak 187. stavak 1. točka 14. Carinskog zakona).

U smislu stavka 1. ovoga članka spomenicima kulture smatraju se nepokretni i pokretni predmeti ili grupe predmeta, koji zbog svoje arheološke, povijesne, sociološke, etnografske, umjet­ničke, arhitektonske, urbanističke, tehničke ili druge znanstvene ili kulturne vrijednosti predstavljaju vrijednosti od nacionalnog značaja.

Uz pisani zahtjev za ostvarivanje povlastice iz stavka 1. ovoga članka, ovlaštenoj carinarnici podnosi se:

a) akt Ministarstva kulture kojim se dokazuje da određena stvar ima status zaštićenog spomenika kulture, te da je roba koja se uvozi podobna za uporabu pri obnovi, održavanju ili restauriranju odnosnoga spomenika, te

b) potvrda Hrvatske gospodarske komore da se odgovarajuća roba ne proizvodi u Republici Hrvatskoj.

Članak 649.

Oslobođena je od plaćanja carine roba koja izravno služi za obavljanje muzejske, arhivske, restauratorske, knjižničke, likovne, glazbeno-scenske i filmske djelatnosti (članak 187. stavak 1. točka 15. Carinskog zakona), koja se ne proizvodi u Republici Hrvatskoj.

Radi korištenja povlastice iz stavka 1. ovoga članka, ovlašte­noj carinarnici podnosi se zahtjev korisnika povlastice s izjavom da će uvezenu robu koristiti za obavljanje određene djelatnosti, uz koji se prilaže:

a) mišljenje Ministarstva kulture o podobnosti robe za obavljanje određene djelatnosti, te glede pravnoga statusa korisnika povlastice,

b) potvrda Hrvatske gospodarske komore da se odnosna roba ne proizvodi u Republici Hrvatskoj.

Članak 650.

Oslobođena je od plaćanja carine roba koja je u obliku donacije dana ustanovama u kulturi i drugim neprofitnim pravnim osobama u kulturi, samostalnim umjetnicima ili umjetnicima za obavljanje njihove djelatnosti (članak 187. stavak 1. točka 16. Carinskog zakona).

Uz zahtjev za korištenje povlastice iz stavka 1. ovoga članka, ovlaštenoj carinarnici podnosi se:

a) akt Ministarstva kulture o pravnome statusu korisnika povlastice kao ustanove u kulturi ili druge neprofitne osobe u kulturi, odnosno statuse samostalnog umjetnika, te podobnosti robe za obavljanje odnosne umjetničke djelatnosti,

b) isprava kojom se dokazuje uvoz robe po osnovi donacije iz inozemstva,

c) izjava korisnika da će uvezenu robu rabiti za obavljanje odnosne umjetničke djelatnosti.

Članak 651.

Oslobođena je od plaćanja carine roba koju kao vlastita djela iz inozemstva unesu znanstvenici, književnici ili umjetnici (članak 187. stavak 1. točka 17. Carinskog zakona).

Vlastitim djelom iz stavka 1. ovoga članka smatra se i po autoru ovjereni ograničeni broj kopija tih djela, kada je za određenu vrstu tih djela uobičajena takva vrsta njihove prezentacije umjetničkoj ili drugoj javnosti.

Uz pisani zahtjev za ostvarivanje povlastice iz stavka 1. ovoga članka, ovlaštenoj carinarnici podnosi se i ovjerena izjava odnosnoga znanstvenika, književnika ili umjetnika, kojom se iskazuje status robe koja se unosi kao vlastitoga znanstvenoga, književnoga ili umjetničkoga djela, opisano na način koji prema carinskim propisima omogućuje utvrđivanje istovjetnosti robe.

13. Oslobođenje kovčega, urni i drugih pogrebnih potrepština

Članak 652.

Od plaćanja carine oslobođeni su:

a) kovčezi s umrlim osobama i urne s pepelom umrlih osoba, kao i cvijeće, vijenci i drugi uobičajeni ukrasni pogrebni predmeti, te

b) predmeti koji se rabe pri ukopu ili ukrašavanju grobova, koje sa sobom unose osobe nastanjene u inozemstvu, u vrsti i količini koje ne daju povod za zaključivanje da se radi o uvozu u komercijalne svrhe.

14. Rješavanje o ostvarivanju povlastice

Članak 653.

Rješenje o oslobođenju od plaćanja carine sukladno odredbama ove Uredbe donosi ovlaštena carinarnica.

Ako podnijeta carinska deklaracija za puštanje robe u slobodan promet i uz nju priložene isprave sadrže sve potrebite podat­ke, a zahtjev korisnika povlastice se u cijelosti usvaja, rješenje se može donijeti i u obliku bilješke na zahtjevu za ostvarivanje povlastice odnosno podnijetoj carinskoj deklaraciji.

Iznimno, rješenja o ostvarivanju carinske povlastice iz član­ka 633. i 636. ove Uredbe donose se usmeno.

DIO VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 654.

Korisnicima carinske povlastice iz članka 27. stavak 3. i 4. Carinskog zakona (»Narodne novine«, br. 53A/91, 33/92, 106/93, 92/94, 62/99 i 98/99), koji su do dana stupanja ove Uredbe na snagu otpočeli s korištenjem carinske povlastice sukladno odredbama toga Zakona i na njemu utemeljenih propisa, a ispunjavaju uvjete za ostvarivanje carinske povlastice iz članka 187. stavak 1. točke 11. i 12. Carinskog zakona (»Narodne novine«, br. 78/99 i 94/99) može ovlaštena carinarnica, na njihov zahtjev nastavno odobriti korištenje carinske povlastice, sukladno odredbama novoga Carinskog zakona i ove Uredbe.

Članak 655.

Danom stupanja na snagu ove Uredbe, slobodne carinske prodavaonice osnovane temeljem članka 222. Carinskog zakona (»Narodne novine«, br. 53A/91, 33/92, 106/93, 92/94, 62/99 i 98/99) nastavljaju poslovanje, sukladno odredbama ove Uredbe, kao prodajno mjesto carinskoga skladišta tipa D, uz uvjet da u roku šest mjeseci ishode odobrenje za poslovanje odnosnoga tipa carinskog skladišta, sukladno članku 112. Carinskog zakona (»Narodne novine«, br. 78/99 i 94/99).

Članak 656.

Dok ravnatelj Carinske uprave Republike Hrvatske ne odredi društva ili udruge ovlaštene za prodaju oduzete strane robe, u skladu s člankom 598. stavak 2. ove Uredbe, prodaju oduzete strane robe obavljaju carinarnice odnosno Hrvatski autoklub, sukladno odredbama ove Uredbe.

Postupak prodaje strane robe započet prije stupanja na snagu ove Uredbe, nastavit će se i okončati po propisima koji su bili na snazi na dan kad je započela prodaja.

Članak 657.

S danom stupanja na snagu ove Uredbe prestaju važiti:

a) Uredba o posebnim mjerama za ostvarivanje carinskog nadzora u svezi s prikupljanjem, preuzimanjem i čuvanjem motornih vozila te plovnih objekata i njihovih dijelova, pod carinskim nadzorom, te načinu njihove prodaje i rasporedu sredstava dobivenih njihovom prodajom (»Narodne novine«, broj 62/92), te

b) Uredba o podrijetlu robe i načinu izdavanja potvrda o podrijetlu robe (»Narodne novine«, broj 66/99).

Članak 658.

Ova Uredba stupa na snagu 1. siječnja 2000. godine.

Klasa: 413-01/98-02/04
Urbroj: 5030114-99-22
Zagreb, 16. prosinca 1999.

Potpredsjednik

mr. Borislav Škegro, v. r.