280
Na temelju članka 38. stavka 4. Zakona o stočarstvu (»Narodne novine« br. 70/97. i 36/98.) ministar poljoprivrede i umarstva, uz suglasnost ravnatelja Dravnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo, donosi
Ovim se Pravilnikom propisuju temeljni zahtjevi za kakvoću meda, matične mliječi, peluda, propolisa, pčelinjeg voska i pčelinjeg otrova (u daljnjem tekstu: med i drugi pčelinji proizvodi) te proizvoda na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda, uvjeti za očuvanje njihove kakvoće, uvjeti stavljanja na trite, sadraj deklaracije i evidencije o proizvodu, postupci uzimanja uzoraka i metode ispitivanja udovoljavanja temeljnim zahtjevima kakvoće.
Med i drugi pčelinji proizvodi i proizvodi na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda prigodom stavljanja na trite moraju udovoljavati uvjetima kakvoće propisanim ovim Pravilnikom.
Odredbe ovog Pravilnika odnose se i na med i druge pčelinje proizvode i proizvode na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda iz uvoza.
Kakvoća u smislu ovog Pravilnika jest skupno svojstvo proizvoda uvjetovano osnovnim sastavom, pridodanim tvarima, tehnolokim postupcima, pakiranjem meda i drugih pčelinjih proizvoda, proizvoda na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda, njihova čuvanja i skladitenja.
Med jest sladak, gust, viskozni, tekući ili kristaliziran proizvod to ga medonosne pčele proizvode od nektara cvjetova medonosnih biljaka ili od medne rose, koje pčele skupljaju, dodaju mu vlastite specifične tvari i odlau u stanice saća da sazrije.
Med sadri ećere, prije svega glukozu i fruktozu, te saharozu, maltozu i druge polisaharide (uključujući i dekstrine), zatim bjelančevine, aminokiseline, enzime, organske kiseline, pelud, mineralne i druge tvari.
Boja meda moe varirati od vrlo svijetlih do tamnijih nijansi.
Med moe biti tekuće ili kremaste konzistencije, djelomice ili potpuno kristaliziran.
Prema podrijetlu medonosnih biljaka ili medne rose med se razvrstava na:
1. nektarni med,
2. medljikovac.
Nektarni med jest proizvod to ga pčele proizvode od nektara medonosnih biljaka različitih vrsta (lipa, bagrem, kadulja, livadno bilje i dr.), a moe biti monoflorni i poliflorni.
Medljikovac jest med to ga pčele proizvode od medne rose (crnogorice ili bjelogorice). Medljikovac se od cvjetnog meda razlučuje metodom električne vodljivosti, koja mora biti veća od 1,00 mS/cm (mili Simensa po centimetru).
Monoflorni med jest med koji u netopivom sedimentu sadri najmanje 45 % peludnih zrnaca iste biljne vrste.
Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, med se razvrstava u skupinu monoflorni ako udio peludnih zrnaca u netopivom sedimentu iznosi najmanje za:
- pitomi kesten (Castanea sativa) 85%;
- lucernu (Medicago sp.) 30%;
- rumarin (Rosmarinus officinalis) 30%;
- lipu (Tilia sp.) 25%;
- kadulju (Salvia sp.) 20%;
- bagrem (Robinia pseudacacia) 20%;
- lavandu (Lavandula sp.) 20%.
Poliflorni med jest mjeavina meda različitih vrsta.
Mijeani med jest mjeavina nektarnog meda i medljikovca.
Med koji se stavlja na trite mora udovoljavati ovim uvjetima:
1. da sadri najmanje 65% reducirajućih ećera računatih kao invertni ećer, a medljikovac, najmanje 60% reducirajućih ećera;
2. da ne sadri vie od 5 % saharoze, osim za med od vrijeska (Satureia sp.), kadulje (Salvia sp.), rumarina (Rosmarinus officinalis) i drače (Paliurus spina-christi), u kojih je doputeno do 8% saharoze, a za med od bagrema (Robinia pseudacacia), lavande (Lavandula sp.) i medljikovca do 10% saharoze;
3. da ne sadri vie od 20% vode;
4. da ne sadri vie od 0,6% mineralnih tvari, osim medljikovca, koji smije sadravati do 1,2% mineralnih tvari;
5. da mu ukupna kiselost nije veća od 40 mmol kiseline na 1000 gr. te da mu ona nije umjetno smanjena;
6. da ne sadri vie od 0,1% tvari netopljivih u vodi;
7. da mu aktivnost očitane dijastaze nakon mijeanja nije nia od 8,0, a ako je nia od 8,0, hidroksimetilfurfurol (HMF) ne smije biti veći od 15 mg/kg;
8. da udio hidroksimetilfurfurola (HMF) nije veći od 40 mg/kg;
9. da pri dekristalizaciji med nije zagrijavan na temperaturu viu od 40°C;
10. da je svojstvenog okusa i mirisa bez stranih primjesa;
11. da u njemu nije počeo proces vrenja, da nije u stanju vrenja i da nije provrio;
12. da mu nisu dodavani ećer (saharoza) ni drugi proizvodi koji su konzistencijom i sastavom slični medu;
13. da nije dobiven hranjenjem pčela ećerom i ećernim proizvodima, i da nije pomijean s medom dobivenim na taj način;
14. da nije onečićen stranim organskim i mineralnim tvarima, kukcima i njihovim dijelovima, leglom, izmetom, plijesni i dr.;
15. da nije obojen nikakvim bojama;
16. da mu nisu dodavana sredstva za konzerviranje i aromatiziranje.
Nije dozvoljeno mijeanje domaćeg i uvoznog meda namijenjenog tritu.
Med se čuva u zatvorenim posudama i suhim, tamnim, provjetrenim prostorijama, na sobnoj temperaturi.
Matična mliječ jest proizvod mliječne lijezde mladih pčela radilica, mliječne boje, guste konzistencije, karakteristična okusa i mirisa.
Matična mliječ mora biti izvađena od 48 do 50 sati nakon presađivanja ličinaka, a ne smije potjecati iz zatvorenih matičnjaka ni iz legla trutova.
Matična mliječ stavlja se na trite u izvornom obliku ili liofilizirana.
Matična mliječ koja se stavlja na trite u izvornom obliku mora udovoljavati ovim uvjetima:
1. da sadri najmanje 30% suhe tvari,
2. da sadri najmanje 11% bjelančevina.
Matična mliječ mora se čuvati u hermetički zatvorenim tamnim posudama, na temperaturi od -18 °C.
Rok trajanja matične mliječi u izvornom obliku jest jedna godina, a u liofiliziranom obliku dvije godine.
Pelud jest proizvod to ga pčele radilice skupljaju na cvjetovima i oblikuju u grudice.
Prema načinu dobivanja pelud se dijeli na pelud skupljen skidačem (skidani pelud) i pelud dobiven vađenjem iz stanica saća (vađeni pelud).
Pelud se stavlja na trite osuen u obliku grudica ili mljeven, odnosno pothlađen.
Pelud koji se stavlja na trite mora udovoljavati ovim uvjetima:
1. da osuen sadri najmanje 92 %, a pothlađen 60 % suhe tvari,
2. mora biti karakterističnog okusa,
3. ne smije biti suen na temperaturi vioj od 40°C,
4. ne smije sadravati kukce i njihove dijelove, leglo, izmet i skladine tetnike,
5. ne smije biti uegao.
Svjei pelud mora se čuvati pothlađen na 18°C, umijean u med ili steriliziran suenjem u tamnoj hermetički zatvorenoj ambalai.
Rok trajanja svjeeg peluda jest jedna godina, a umijeanog u med dvije godine.
Propolis jest pčelinji proizvod koji sadri smolaste tvari koje pčele skupljaju s pupoljaka drvenastih biljaka.
Propolis koji se stavlja na trite mora udovoljavati ovim uvjetima:
1. mora sadravati najmanje 35% tvari koje se ekstrahiraju alkoholom,
2. ne smije sadravati katran ni spojeve slične katranu odnosno katranske smole,
3. ne smije sadravati vie od 5% mehaničkih nečistoća ni dijelova pčela,
4. ne smije sadravati vie od 30% voska.
Pčelinji vosak jest proizvod votanih lijezda pčela radilica, koji one koriste za izgradnju saća.
Pčelinji vosak jest kompleksna smjesa lipida i ugljikovodika.
Pčelinji vosak dobiva se pretapanjem saća i votanih poklopaca.
Pčelinji vosak stavlja se na trite kao:
- nepročićeni pčelinji vosak,
- pročićeni pčelinji vosak (Cera flava),
- pročićeni bijeli pčelinji vosak (Cera alba),
- satne osnove.
Pčelinji otrov jest proizvod otrovne lijezde pčela radilica.
Pčelinji otrov stavlja se na trite suen u obliku bijelog kristaličnog praha.
Rok trajanja pčelinjeg otrova je jedna godina.
Proizvodi na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda jesu mjeavine meda s drugim pčelinjim proizvodima ili međusobne mjeavine drugih pčelinjih proizvoda u koje se moe dodati ljekovito bilje i/ili njihovi ekstrakti (valerijana, sljez, timijan, anis, breza i sl.).
Medu i drugim pčelinjim proizvodima moe se dodavati ljekovito bilje i/ili njihovi ekstrakti.
Proizvodi iz stavka 1. i 2. ovoga članka mogu biti u obliku: kapi, tableta, kapsula, masti i sirupa.
Dodavanje drugih pčelinjih proizvoda medu ne dri se obogaćivanjem sastava meda.
Med s dodacima jest mjeavina meda s prehrambenim proizvodima (voće, proizvodi od voća i povrća, proizvodi od mlijeka, kakaa, margarina i sl.) u koju se moe dodavati ljekovito bilje i / ili ekstrakti ljekovitog bilja.
Med s dodacima mora sadravati najmanje 60 % meda u gotovom proizvodu.
Proizvodi iz članka 22. i 23. ovoga Pravilnika moraju udovoljavati temeljnim zahtjevima kakvoće koji su propisani ovim Pravilnikom i koji se koriste za njihovu proizvodnju.
Med i drugi pčelinji proizvodi i proizvodi na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda stavljaju se na trite kao pakovina s označenom nazivnom količinom punjenja sukladno posebnom propisu o mjeriteljskim zahtjevima za pakovine.
Ambalaa u koju se pakira med i drugi pčelinji proizvodi i proizvodi na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda mora udovoljavati posebnom propisu o uvjetima u pogledu zdravstvene ispravnosti predmeta opće uporabe koji se mogu stavljati u promet.
Medu i drugom pčelinjem proizvodu i proizvodu na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda ne smiju se dodavati sredstva kao to su bojila, zaslađivači, arome, konzervansi i ne smiju se zračiti ionizirajućim ili ultravioletnim zrakama.
Med i drugi pčelinji proizvodi i proizvodi na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda koji se stavljaju na trite kao pakovine moraju na ambalai, omotu, naljepnici ili privjesnici imati deklaraciju s ovim podacima:
1. naziv proizvoda i njegovo ime namijenjeno tritu, ako ga proizvod ima,
2. naziv tvrtke, odnosno ime i prezime i adresa proizvođača ili onoga koji je proizvod pakirao, ako ga nije pakirao proizvođač, i veterinarski kontrolni broj odobrenog objekta,
3. datum proizvodnje, odnosno pakiranja za proizvode koji imaju ograničen rok trajanja,
4. rok trajanja ili tekst »upotrebljivo do«,
5. netokoličinu (masu ili obujam) proizvoda,
6. za med - naziv medljikovac, ako je nektarni med naziv biljne vrste za monoflorni, odnosno naziv cvjetni za poliflorni med, te mijeani med za mjeavinu nektarnog meda i medljikovca,
7. za druge pčelinje proizvode i proizvode na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda osnovne sastojke proizvoda i njihove količine izraene u mjernim jedinicama ili postocima prema opadajućim vrijednostima,
8. druge podatke vane za potroača u skladu s posebnim propisima.
Tekst na deklaraciji mora udovoljavati posebnom propisu o mjeriteljskim zahtjevima za pakovine.
Na deklaraciji uvoznog meda koji je namijenjen obradi uz podatke iz članka 27. ovoga Pravilnika mora biti podatak o zemlji podrijetla i podatak o nazivu i adresi uvoznika.
Na deklaraciji uvoznog meda i drugih pčelinjih proizvoda i proizvoda na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda, uz podatke iz članka 27. ovoga Pravilnika mora biti i tekst »uvozni« med, drugi pčelinji proizvod ili proizvod na osnovi meda i drugog pčelinjeg proizvoda, podaci o zemlji podrijetla te nazivu i adresi uvoznika ako se uvozi kao gotov proizvod.
Med koji ne udovoljava uvjetima propisanim u članku 7. ovoga Pravilnika moe se koristiti kao sirovina u proizvodnji drugih proizvoda i mora se deklarirati kao »med nije za potronju«.
Za med i druge pčelinje proizvode i proizvode na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda koji ne udovoljavaju temeljnim zahtjevima kakvoće to ih propisuje ovaj Pravilnik, ne moe se upotrebljavati naziv med, drugi pčelinji proizvod, proizvod na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda, ni sličan naziv koji navodi na to da se proizvod dri medom odnosno nekim drugim pčelinjim proizvodom.
Proizvođač je duan za med i drugi pčelinji proizvod i proizvod na osnovi meda i drugog pčelinjeg proizvoda imati evidenciju o proizvodu.
Evidencija o proizvodu sadri kratak opis tehnolokog postupka proizvodnje određenog proizvoda te izvjeće o obavljenoj laboratorijskoj analizi proizvoda i njegovim senzorskim svojstvima.
Evidencija o proizvodu mora sadravati i sljedeće podatke:
1. naziv proizvoda i njegovo ime namijenjeno tritu, ako ga proizvod ima,
2. datum početka proizvodnje,
3. skupinu kojoj proizvod pripada prema odredbama ovog Pravilnika.
Ispitivanje udovoljavanja temeljnim zahtjevima kakvoće meda i drugih pčelinjih proizvoda i proizvoda na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda obavlja ovlateni laboratorij (u daljnjem tekstu: laboratorij) registriran za obavljanje te djelatnosti ili je u sastavu pravne osobe registrirane za obavljanje te djelatnosti, a ispunjava i ostale uvjete propisane ovim Pravilnikom.
Laboratorij mora imati posebne radne prostorije za:
1. preuzimanje i pohranjivanje uzoraka,
2. smjetaj uređaja i instrumenata za ispitivanje,
3. smjetaj kemikalija, laboratorijskog suđa i opreme,
4. pranje i suenje laboratorijskog suđa i opreme,
5. obradu rezultata i pripremu izvjeća.
Laboratorij mora raspolagati uređajima, instrumentima i drugom opremom za ispitivanje koja je u suglasju s odnosnim stanjem znanosti i tehnike.
Laboratorij mora imati pisane upute za provođenje metoda ispitivanja te za uporabu i rad svih uređaja i instrumenata koji se koriste za pripremu uzoraka i ispitivanje.
Laboratorij mora imati u radnom odnosu stručno osposobljene zaposlenike, i to:
a) najmanje jednog zaposlenika sa zavrenim dodiplomskim studijem kemijskog, prehrambenog, poljoprivrednog, veterinarskog ili farmaceutskog područja i dvije godine radnog iskustva;
b) zaposlenike četvrtog (IV) stupnja obrazovanja: kemijski, prehrambeni, poljoprivredni, veterinarski ili farmaceutski tehničari, osposobljeni za rad na odgovarajućim poslovima - broj zaposlenika primjeren opsegu rada laboratorija;
c) PKV/NKV - pomoćno osoblje prema opsegu rada laboratorija.
Nalaze ispitivanja potpisuje ovlatena osoba - voditelj laboratorija.
Laboratorij podnosi Ministarstvu poljoprivrede i umarstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zahtjev za dobivanje ovlatenja, uz koji prilae:
1. izvadak iz registra Trgovačkog suda,
2. dokaz o prostornim uvjetima smjetaja,
3. popis uređaja, instrumenata i tehničke opreme,
4. dokaz o stručnoj osposobljenosti i broju zaposlenika.
Ispunjavanje propisanih uvjeta za dobivanje ovlatenja utvrđuje stručno povjerenstvo koje imenuje ministar poljoprivrede i umarstva (u daljnjem tekstu: ministar).
Stručno povjerenstvo sastoji se od tri člana.
Stručno povjerenstvo obavlja očevid, nakon čega sastavlja zapisnik s prijedlogom za dobivanje ovlatenja.
Na temelju zapisnika i prijedloga stručnog povjerenstva, uz suglasnost Dravnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo, Ministarstvo izdaje rjeenje o ovlasti.
Popis ovlatenih laboratorija objavljuje se u »Narodnim novinama«.
Ako laboratorij ne ispunjava uvjete propisane ovim Pravilnikom, Ministarstvo će rjeenjem oduzeti ovlatenje i brisati ga s popisa ovlatenih laboratorija.
Laboratorij mora do 31. prosinca 2002. godine udovoljiti uvjetima koje propisuje hrvatska norma HRN EN 45 001: 1996.
Postupci uzimanja uzoraka meda i drugih pčelinjih proizvoda i proizvoda na osnovi meda i drugih pčelinjih proizvoda te metode fizikalnih i kemijskih analiza za ispitivanje udovoljavanja temeljnim zahtjevima kakvoće obavljaju se na temelju detaljnih opisa danih u prilogu ovog Pravilnika i čine njegov sastavni dio.
Danom početka primjene ovog Pravilnika prestaje vaiti Pravilnik o kvaliteti meda i drugih pčelinjih proizvoda te o metodama kontrole kvalitete meda i drugih pčelinjih proizvoda (»Narodne novine«, broj 53/91.).
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. svibnja 2000. godine.
Klasa: 011-02/00-01/7
Urbroj: 525-01-00-01
Zagreb, 2. veljače 2000.
Postupcima uzimanja uzoraka meda i drugih pčelinjih proizvoda utvrđuju se uvjeti i načini uzimanja uzoraka na kojima se obavlja ispitivanje udovoljavanja temeljnim zahtjevima kakvoće.
Uzorci meda i drugih pčelinjih proizvoda uzimaju se:
1. u proizvodnji - iz proizvodnih partija,
2. u trgovini - iz ambalanih jedinica poiljke,
3. u inspekcijskom nadzoru.
Proizvodna je partija odgovarajuća količina proizvoda iste vrste proizvedena istog dana, odgovarajućeg obujma, s obvezatnom oznakom za identifikaciju.
Ambalane jedinice meda i drugih pčelinjih proizvoda jesu utvrđene količine proizvoda iste vrste pakirane u pojedinačna pakiranja odgovarajuće mase, s obvezatnom oznakom za identifikaciju. Ambalane jedinice mogu biti pakirane u zajednička transportna pakiranja, na koja se primjenjuju odredbe ovog Pravilnika.
Poiljka jest istovremeno isporučena količina proizvoda iste vrste u pojedinačnim i zajedničkim pakiranjima to se stavljaju u promet.
Uzorak za ispitivanje mora po sastavu biti prosječan u odnosu prema cjelokupnoj količini proizvoda od kojeg se uzima.
Uzorak za ispitivanje iz kante ili bačve uzima se sondom po cijeloj dubini posude.
Uzorak za ispitivanje proizvoda čine najmanje tri istovjetne po sastavu i obujmu jednake ambalane jedinice od ukupno uzetog uzorka. Uzorke proizvoda mora uzimati stručna odnosno ovlatena osoba, koja o tome obvezatno sastavlja zapisnik, u koji unosi podatke vane za rezultat ispitivanja: mjesto, datum i vrijeme uzimanja uzorka, svrhu uzimanja uzorka, vrstu i količinu proizvoda od kojega se uzorak uzima, broj pojedinačno uzetih uzoraka i količinu ukupno uzetog uzorka, oznake za identifikaciju uzorka i količinu uzorka to se stavlja na ispitivanje.
Zapisnik potpisuje stručna odnosno ovlatena osoba koja uzima uzorak i predstavnik tvrtke.
Uzorak se pakira u staklene ili plastične posude koje se zatvaraju čistim i suhim zatvaračima i označavaju tako da se oznaka ne moe lako skinuti ni izbrisati, a zatim se u njih utiskuje slubeni pečat ili se na njih stavlja plomba.
Uzorci se čuvaju uz uvjete propisane ovim Pravilnikom za odgovarajuće proizvode.
Ako su proizvodi pakirani u originalne ambalane jedinice manjeg obujma ili mase, uzorak moe biti svaka slučajno uzeta pojedina jedinica.
Broj jedinica uzoraka za ispitivanje ovisi o vrsti proizvoda i veličini proizvodne partije odnosno poiljke.
Broj jedinica uzoraka utvrđuje se na temelju ove tablice:
Vrsta pakiranja |
Količina od koje se uzorak uzima |
Broj ambalažnih jedinica |
Masa ukupno uzetog uzorka (u g) |
Kante ili bačve |
1 jedinica d 2 do 5 jedinica > 5 do 60 jedinica > 60 do 80 jedinica > 80 do 100 jedinica |
1 |
500 |
Za svaku daljnju stotinu ili započetu stotinu kanti odnosno bačvi broj kanti odnosno bačvi za uzimanje uzoraka povećava se za 1. |
|||
Staklenke |
od 1 do 100 jedinica > 100 do 500 jedinica > 500 do 1.000 jedinica > 1.000 do 10.000 jedinica |
1 |
500 |
Ako je pošiljka veća od 10.000 staklenki, na svakih daljnjih 2.500 staklenki uzima se još po jedan uzorak. |
|||
Ostale vrste pakiranja |
do 5.000 jedinica |
1 |
– |
Ako svaki uzeti uzorak meda sadri vie od tri ambalane jedinice, od njih se formira jedan uzorak, pri čemu za svaku ambalanu jedinicu uzorka mora postojati jednaka mogućnost da bude izdvojena kao ambalana jedinica uzorka za ispitivanje.
Za uzimanje uzorka meda upotrebljava se metalna sonda s odjeljcima (slika br. 1.). Metalna se sonda sastoji od dvije koncentrične cijevi koje ulaze jedna u drugu. Donji dio sonde je zailjen. Unutarnja cijev sonde ima ručicu kojom se, ako je okrenemo za 90°, sonda moe zatvoriti.
Uzorak meda uzima se tako to se zatvorena čista i osuena sonda uroni u med do kraja zajedničkog otvora. U medu se ona otvori pa zatvori. Tada se, s uzetim uzorkom, izvlači iz proizvoda.
Fizikalne i kemijske analize kojima se ispituje udovoljavanje temeljnim zahtjevima kakvoće meda i drugih pčelinjih proizvoda obuhvaćaju metode:
1. priprema uzorka za analizu,
2. određivanje reduciranih ećera,
3. određivanje saharoze,
4. određivanje vode u medu,
5. određivanje tvari netopljivih u vodi (gravimetrijska metoda),
6. određivanje pepela,
7. određivanje kiselosti,
8. određivanje aktivnosti dijastaze,
9. određivanje hidroksimetilfurfurola (fotometrijska metoda po Winkleru),
10. analize cvjetnog praha za med,
11. određivanje vode u matičnoj mliječi i cvjetnom prahu,
12. određivanje bjelančevina u matičnoj mliječi,
13. određivanje ekstrakta propolisa u alkoholnoj otopini.
Ovisno o konzistenciji meda, uzorci za analizu pripremaju se na razne načine.
Ako je med u tekućem stanju, prije početka analize polako se izmijea tapićem ili se protrese.
Ako je med granuliran, zatvorena posuda s uzorkom stavi se u vodenu kupelj i zagrijava 30 minuta na temperaturi od 60°C, a prema potrebi i na temperaturi od 65°C. U toku zagrijavanja moe se promijeati tapićem ili kruno protresti, a zatim brzo prohladiti.
Ako se određuje dijastaza ili hidroksimetilfurfurol, med se ne zagrijava.
Ako med sadrava strane tvari, kao to su vosak, dijelovi pčela ili dijelovi saća, uzorak se zagrijava u vodenoj kupelji na temperaturi od 40°C, a zatim procijedi kroz tkaninu, koja se stavlja na ljepilo zagrijavano toplom vodom.
Ako je med u saću, saće se otvori, procijedi kroz ičano sito s kvadratnim otvorima promjera 0,5 mm x 0,5 mm. Ako dio saća i voska prođe kroz sito, uzorak se zagrijava u vodenoj kupelji na temperaturi od 60°C , a prema potrebi zagrijava se 30 minuta i na temperaturi od 65°C. Za vrijeme zagrijavanja promijea se tapićem ili protrese krunim pokretima, a zatim brzo prohladi.
Ako je med u saću granuliran, zagrijava se da bi se vosak otopio, promijea se i ohladi. Nakon hlađenja vosak se odstrani.
Načelo
Metoda se temelji na redukciji Fehlingove otopine titracijom s pomoću otopine reduciranih ećera iz meda, a uz upotrebu metilenskog modrog bojila kao indikatora.
Reagensi
1) Fehlingova otopina
Otopina A: Otopi se 69,28 g bakrenog sulfata (CuSO4 x 5H2O) i tome se doda destilirana voda do jedne litre. Otopina se pripremi 24 sata prije titracije.
Otopina B: Otopi se 346 g kalijnatrijeva tartarata (C4H4KNaO6 x 4H2O) i 100 g natrijeva hidroksida (NaOH) u litri destilirane vode. Otopina se zatim filtrira.
2) Standardna otopina invertnog ećera (10 g/l vode): Izvae se 9,5 g čiste saharoze, doda 5 ml otopine solne kiseline (oko 36,5 %) i destilirane vode do 100 ml. Otopina se moe pohraniti nekoliko dana, ovisno o temperaturi: na temperaturi od 12°C do 15°C do sedam dana, a na temperaturi od 20°C do 25°C tri dana. Pripremljenoj otopini doda se vode do jedne litre. Neposredno prije upotrebe odgovarajuća se količina otopine neutralizira 1 mol otopinom NaOH/1, a zatim se razrijedi do zahtijevane potrebne koncentracije (2 g/l) - standardna otopina.
Napomena: 1%-tna zakiseljena otopina invertnog ećera stabilna je nekoliko mjeseci.
3) Otopina metilenskog modrog bojila: otopi se 2 g metilenskog modrog bojila u destiliranoj vodi, a zatim se razrijedi vodom do jedne litre.
4) Stipsa (alaun)
Otopina stipse: Pripremi se hladno zasićena otopina [K2SO4Al2 (SO4)3 x 24H2O] u vodi. Zatim se uz stalno mijeanje tapićem dodaje amonijev hidroksid dok otopina ne postane alkalna, to se utvrđuje lakmusom. Pusti se da se otopina slegne, provodi se ispiranje vodom, uz dekantiranje sve dok je voda slabo pozitivna pri testu na sulfate, to se utvrđuje otopinom barijeva klorida. Viak se vode odlije, a preostala pasta pohrani u boci s bruenim zatvaračem.
Priprema uzorka
Postupak I. - primjenljiv na med s talogom:
a) Izvae se 25 g (W1) homogeniziranoga meda i prenese u odmjerenu tikvicu obujma 100 ml, doda se 5 ml stipse i tikvica se dopuni vodom do oznake, pri temperaturi od 20°C, pa se otopina filtrira.
b) U odmjerenu tikvicu obujma 500 ml otpipetira se 10 ml uzorka pod a) i to se razrijedi destiliranom vodom do oznake na tikvici (razrijeđena otopina meda).
Postupak II. :
a) Izvae se 2 g homogeniziranoga meda (W2), prenese u odmjerenu tikvicu obujma 200 ml i otopi u vodi, a tikvica se dopuni vodom do oznake (otopina meda).
b) Odmjeri se 50 ml otopine meda pod a) i doda joj se destilirane vode do 100 ml (razrijeđena otopina meda).
Standardizacija Fehlingove otopine
Fehlingova se otopina standardizira tako to se otpipetira 5 ml Fehlingove otopine A i pomijea sa 5 ml Fehlingove otopine B. Ta otopina mora potpuno reagirati s 0,050 g invertnog ećera dodanoga u količini od 25 ml kao standardna otopina invertnog ećera (2 g/l).
Prethodna titracija
Ukupni obujam tvari koja reagira na kraju redukcijske titracije mora biti 35 ml, a to se postie dodavanjem određene količine vode prije početka titracije. S obzirom na to da se Pravilnikom za med propisuje vie od 60% reduciranih ećera (računatih kao invertni ećer), potrebno je najprije obaviti titraciju, da bi se utvrdio točan obujam vode to se dodaje da bi se u postupku analize osigurala redukcija pri stalnom obujmu. Obujam potrebne količine vode dobiva se odbijanjem potroenog obujma razrijeđene otopine meda u prethodnoj titraciji ("Xml") od 25 ml (25 ml - "X ml").
Pipetom se odmjeri 5 ml Fehlingove otopine A i prenese u stoastu Erlenmeyerovu tikvicu obujma 250 ml, doda se 5 ml Fehlingove otopine B, 7 ml destilirane vode, malo plovućca ili drugoga sličnog sredstva i 15 ml razrijeđene otopine meda iz birete. Medna se mjeavina zagrijava do vrenja, pa dvije minute polako vrije, za koje se vrijeme doda 1 ml 0,2 %-tne otopine metilenskog modrog bojila. Titracija se zavri ukupno za tri minute, ponovnim dodavanjem razrijeđene otopine meda sve dok ne ičezne boja indikatora. Potroeni obujam razrijeđene otopine meda koji je potpuno reduciran obiljeava se s "X ml".
Određivanje
Pipetom se odmjeri 5 ml Fehlingove otopine A i prenese u stoastu Erlenmeyerovu tikvicu obujma 250 ml te se doda 5 ml Fehlingove otopine B. Zatim se doda (25 ml - "X ml") destilirane vode, malo kamena plovućca ili drugoga odgovarajućeg sredstva i iz birete razrijeđena otopina meda, tako da za kompletnu titraciju ostane oko 1,5 ml ("X ml" -1,5 ml). Zatim se hladna mjeavina zagrijava do vrenja i dvije minute odrava umjereno vrenje. Za vrijeme vrenja doda se 1,0 ml 0,2%-tne otopine metilenskoga modrog bojila. Titracija se, dodavanjem razrijeđene otopine meda do obezbojenja indikatora, mora zavriti ukupno za tri minute. Potroena količina razrijeđene otopine meda obiljeava se s "Y ml".
Izračunavanje
Invertni se ećer izraava u g/100 g (%) i izračunava u ovisnosti o načinu pripreme uzoraka (postupak I. ili II.).
Ako se primijeni postupak I., upotrijebit će se formula:
postotak invertnog ećera, C = 25/W1 x 1000/Y1
gdje je:
C - invertni ećer, u g
W1 - masa uzetog uzorka, u g
Y1 - obujam razrijeđene otopine meda potroenoga za određivanje, u ml.
Ako se primijeni postupak II., upotrijebit će se formula:
postotak invertnog ećera, C = 2/W2 x 1000/Y2
gdje je:
C - invertni ećer, u g
W2 - masa uzetog uzorka, u g
Y2 - obujam razrijeđene otopine meda, potroenoga za određivanje, u ml.
Napomena: Radi preciznosti i ponovljivosti rezultata nuno je da se za svaki pokus odredi koliki obujam vode valja dodati da bi ukupan obujam iznosio 35 ml. U ovoj su tablici dane pribline vrijednosti, uz pretpostavku da je početna masa uzorka iznosila 25 g odnosno 2 g.
_______________________________________________________________ Udio invertnog Potrebna količina ećera, u % vode, u ml _______________________________________________________________ 60 8,3 65 9,6 70 10,7 75 11,6 _______________________________________________________________
Ponovljivost
Razlika između titracija u dva određivanja obavljena istovremeno ili ubrzo jedno za drugim ne smije iznositi vie od 0,1 ml.
Načelo
Metoda se temelji na hidrolizi saharoze, redukciji Fehlingove otopine titracijom reduciranim ećerom iz hidrolizata meda uz metilensko modro bojilo.
Reagensi
1) Fehlingova otopina (A i B), utvrđena metodom određivanja reduciranih ećera,
2) standardna otopina invertnog ećera, utvrđena metodom određivanja reduciranih ećera,
3) solna kiselina C (HCl) = 6,34 mol/l,
4) otopina natrijeva hidroksida C (NaOH) = 5 mol/l,
5) 2 %-tna otopina metilenskoga modrog bojila (2 g/l).
Priprema uzorka
Postupak I.
Izvae se 25 g (W1) homogeniziranog meda i prenese u odmjernu tikvicu obujma 100 ml, doda se 5 ml stipse i tikvica dopuni vodom do oznake, pri temperaturi od 20°C, pa se otopina filtrira.
Odmjeri se 10 ml te otopine i doda destilirane vode do obujma 250 ml - otopina meda (za određivanje saharoze).
Postupak II.
Izvae se 2 g (W2) homogeniziranog meda, prenese u odmjernu tikvicu i otopi u destiliranoj vodi pa se tikvica dopuni vodom do obujma 200 ml (otopina meda).
Hidroliza uzorka
Otopina meda (50 ml) prenese se u odmjernu tikvicu obujma 100 ml i doda se 25 ml destilirane vode. Toplomjer se zaroni u pripremljeni uzorak, koji se zagrijava do temperature od 65°C u kipućoj vodenoj kupelji. Tikvica se zatim iznese iz kupelji i doda se 10 ml solne kiseline[C(HCl) = 6 mol/l]. Pusti se da se otopina hladi 15 minuta, zatim se temperatura ugodi na 20°C i otopina neutralizira 5 mol otopinom NaOH/1, uz upotrebu lakmusova papira kao indikatora. Ponovno se ohladi (20°C ) te se tikvica dopuni vodom do obujma 100 ml (razrijeđena otopina meda).
Određivanje
Određivanje je istovjetno s određivanjem reduciranih ećera, a odnosi se na prethodnu titraciju i postupak određivanja količine invertnog ećera prije inverzije.
Izračunavanje
Prvo se obračunava postotak invertnog ećera nakon inverzije, pri čemu se primjenjuje formula za određivanje postotka invertnog ećera prije inverzije.
Saharoza se iskazuje u g/100 g meda i izračunava prema formuli:
masa saharoze, g/100 g = (količina invertnog ećera nakon inverzije - količina invertnog ećera prije inverzije) x 0,95.
Načelo
Metoda se temelji na refraktometrijskom određivanju.
Aparatura i pribor
Uz uobičajenu laboratorijsku opremu potreban je i refraktometar.
Priprema uzorka
Uzorak se priprema na način utvrđen za metodu pripreme uzoraka za analizu, a zatim se indeks refrakcije uzorka odredi refraktometrom, pri stalnoj temperaturi od 20°C. Na temelju indeksa refrakcije izračuna se količina vode (% m/m), s pomoću priloene tablice. Ako se indeks ne odredi na temperaturi od 20°C, uzme se u obzir korekcija temperature i rezultati se svedu na temperaturu od 20°C .
Tablica za proračun udjela vode u medu:
_______________________________________________________________________________ Indeks Udio Indeks Udio Indeks Udio refrakcije vode refrakcije vode refrakcije vode (20°C ) (%) (20°C ) (%) (20°C ) (%) _______________________________________________________________________________ 1,5044 13,0 1,4935 17,2 1,4830 21,4 1,5038 13,2 1,4930 17,4 1,4825 21,6 1,5033 13,4 1,4925 17,6 1,4820 21,8 1,5028 13,6 1,4920 17,8 1,4815 22,0 1,5023 13,8 1,4915 18,0 1,4810 22,2 1,5018 14,0 1,4910 18,2 1,4805 22,4 1,5012 14,2 1,4905 18,4 1,4800 22,6 1,5007 14,4 1,4900 18,6 1,4795 22,8 1,5002 14,6 1,4895 18,8 1,4790 23,0 1,4997 14,8 1,4890 19,0 1,4785 23,2 1,4992 15,0 1,4885 19,2 1,4780 23,4 1,4987 15,2 1,4880 19,4 1,4775 23,6 1,4982 15,4 1,4875 19,6 1,4770 23,8 1,4976 15,6 1,4870 19,8 1,4765 24,0 1,4971 15,8 1,4865 20,0 1,4760 24,2 1,4966 16,0 1,4860 20,2 1,4755 24,4 1,4961 16,2 1,4855 20,4 1,4750 24,6 1,4956 16,4 1,4850 20,6 1,4745 24,8 1,4951 16,6 1,4845 20,8 1,4740 25,0 1,4946 16,8 1,4840 21,0 1,4940 17,0 1,4835 21,2 _______________________________________________________________________________ Napomena: Korekcija temperature – indeks refrakcije: – temperatura viša od 20° – dodati 0,00023 za svaki °C, – temperatura do 20° – oduzeti 0,00023 za svaki °C.
Priprema uzorka
Izvae se 20 g uzorka s točnoću + 10 mg, otopi se u određenoj količini destilirane vode na temperaturi od 80°C i dobro izmijea.
Određivanje
Pripremljeni se uzorak najprije filtrira kroz osueni i izvagani sinterirani lijevak, veličine pora od 15mm do 40mm. Talog se ispere vrućom vodom (80°C), pri čemu se oslobodi ećer, to se utvrđuje testom po Mohru.
Lijevak se sui jedan sat na temperaturi od 135°C, ohladi i vae s točnoću 0,1 mg.
Izračunavanje
Količina tvari netopljivih u vodi iskazuje se u postocima (m/m) i izračunava prema formuli
postotak tvari netopljivih u vodi = 100 x količina ostatka / izvagani uzorak
Načelo
Metoda se temelji na postupku izgaranja uzorka na 600°C do stalne mase.
Aparatura i pribor
Osim uobičajene laboratorijske opreme upotrebljava se:
1) platinska posuda ili posuda od silicija,
2) vodena kupelj,
3) pječana kupelj,
4) peć za arenje.
Određivanje
U iarenu odmjernu platinsku posudu izvae se od 5 g do 10 g uzorka i to se zagrijava u vodenoj kupelji dok veći dio vode ne ispari. Zatim se uzorak stavi na pječanu kupelj do pougljenja. Ostatak se potom ari u peći za arenje na temperaturi od 600°C do stalne mase. Prije vaganja uzorak se hladi.
Izračunavanje
Masa pepela iskazuje se u g/100 g proizvoda i izračunava prema formuli
masa pepela g/100 g = ostatak x 100 / izvagani uzorak
Načelo
Pripremljeni se uzorak titrira, uz fenoftalein, otopinom 0,1 mol/l natrijeva hidroksida do pojave svijetloruičaste boje.
Aparatura i pribor
Pri određivanju stupnja kiselosti upotrebljava se uobičajena laboratorijska oprema.
Reagensi
1) otopina natrijeva hidroksida c (NaOH) = 0,1 mol/l (bez karbonata),
2) 1%-tna otopina fenoftaleina (m/V) u etanolu, neutralizirana;
3) destilirana voda bez CO2 dobivena kuhanjem, a zatim ohlađena.
Određivanje
Izvae se 10 g uzorka i otopi u 75 ml destilirane vode. Pripremljeni se uzorak titrira sa 0,1 mol otopinom (NaOH)/l, uz 4-5 kapi fenoftaleina kao indikatora. Na kraju titracije boja mora biti postojana 10 sekundi.
Za uzorke tamne boje izvae se manja količina.
Alternativno se moe upotrijebiti pH-metar i uzorak titrirati do pH - 8,3.
Izračunavanje
Kiselost se iskazuje u milimolima kiseline/kg i izračunava se prema formuli
kiselost = 10 x V
gdje je:
V - broj potroenih ml 0,1 mol (NaOH)/l za neutralizaciju 10 g meda.
Načelo
Metoda se temelji na hidrolizi 1%-tne otopine kroba enzimom iz 1 g meda u toku jednog sata na temperaturi od 40°C.
Aparatura i pribor
Osim uobičajene laboratorijske opreme upotrebljavaju se:
1) odmjerene tikvice obujma 1 litra, 0,5 litre i 0,1 litre,
2) stoasta tikvica obujma 0,250 l,
3) plamenik,
4) vodena kupelj temperature 40°C + 0,2°C ,
5) spektrofotometar s očitavanjem na 660 nm.
Reagensi
1) Matična jodna otopina: Otopi se 8,8 g joda p. a., pomijea s 22 g kalijeva jodida i otopi u 30-40 ml vode, a zatim se otopina razrijedi do jedne litre.
2) Jodna otopina [C (J2/2) 0,0007 mol/l]: U odmjerenoj tikvici obujma 500 ml otopi se 20 g kalijeva jodida p.a. u 30-40 ml vode. Doda se 5 ml matične jodne otopine i tikvica dopuni vodom do oznake.
Otopina se mora pripremiti svaki drugi dan.
3) Acetatni pufer - pH 5,3: Otopi se 87 g natrijeva acetata (CH3COONa x 3 H2O) u 400 ml vode, doda oko 10,5 ml ledene octene kiseline i vode do obujma 500 ml. Ako je potrebno, natrijevim se acetatom ili octenom kiselinom dotjera pH-vrijednost do 5,3, uz upotrebu, prema potrebi, pH-metra.
4) Otopina natrijeva klorida, c (NaCl) = 0,5 mol/l: Otopi se 14,5 g natrijeva klorida u prokuhanoj destiliranoj vodi i doda vode do obujma 500 ml. Rok trajanja te otopine ograničen je.
5) Priprema topljivog kroba: U stoastu tikvicu s povratnim hladilom koja je uronjena u vodenu kupelj izvae se 20 g kroba, doda se mjeavina 100 ml 95%-tnog etanola i 7 ml 1 mol/l solne kiseline. Ostavi se da to vrije jedan sat. Otopina se ohladi, filtrira kroz filter (veličina pora od 90mm do 150mm), pa se provodi ispiranje vodom sve dok voda za ispiranje ne prestane pokazivati reakciju na kloride.
krob se potpuno osui na zraku temperature od 35°C. krobna se otopina mora pohraniti u dobro zatvorenu tikvicu.
6) Određivanje vode u topljivom krobu:
Izvae se oko 2 g topljivog kroba i u tankom sloju rasporedi po dnu posudice promjera 5 cm. Sui se 1,5 sat na temperaturi od 130°C. Zatim se ohladi u eksikatoru i izvae.
Gubitak mase na 100 g jest količina vode. Količina vode pripremljenog kroba mora iznositi od 7% (mm) do 8% (mm), ovisno o vlanosti zraka na kojemu je uzorak suen.
7) Otopina kroba
Upotrebljava se krob s plavom vrijednosti između 0,5 i 0,55, određenoj prema postupku koji se opisuje u nastavku teksta i očitanoj u kiveti od 1 cm.
Izvae se količina kroba koja odgovara masi od 2 g bezvodnog kroba i izmijea s 90 ml vode u stoastoj tikvici obujma 250 ml. Odmah se prenese na plamenik, preko kojega je postavljena azbestna mreica, i pusti da tri minute polako vrije. Zatim se otopina ukloni s plamenika, pokrije i ostavi da se postupno ohladi do sobne temperature. Potom se prenese u odmjerenu bocu obujma 100 ml i stavi u vodenu kupelj zagrijanu na temperaturu od 40°C.
Kad otopina dostigne tu temperaturu, boca se dopuni vodom do oznake.
Utvrđivanje plave vrijednosti kroba
Količina kroba to odgovara masi od 1 g bezvodnog kroba otopi se prema opisanom postupku i ohladi, pa joj se doda 2,5 ml acetatnog pufera i vode u odmjerenoj tikvici do obujma 100 ml. U odmjerenu tikvicu obujma 100 ml ulije se 75 ml vode, 1 ml 1 mol/l (HCl) i 1,5 ml otopine 0,02 mol/l (J/2). Otopina se pusti jedan sat na tamnu mjestu pa se očita apsorbacija na spektrofotometru pri 660 nm, u kiveti 1 cm, uz pomoć slijepog pokusa koji se izvodi sa svim sastojcima osim otopine kroba.
Očitana apsorbancija = plava vrijednost.
Određivanje
Priprema uzorka za određivanje
Uzorak za analizu ne smije se zagrijavati. Izvae se 10 g uzorka i prenese u čau obujma 50 ml, doda mu se 5 ml acetatnog pufera i 20 ml vode, da bi se otopio pa se promijea tapićem. Uzorak se već na hladno potpuno otopi. Zatim se ulije 3 ml otopine natrijeva klorida u odmjernu tikvicu obujma 50 ml i doda otopina meda pa se tikvica dopuni vodom do oznake.
Uzorak mora biti puferiziran prije mijeanja s natrijevim kloridom.
Priprema standardne otopine
krobna otopina zagrijava se na temperaturi od 40°C, a zatim se 5 ml te otopine otpipetira u 10 ml vode temperature 40°C i dobro promijea. Od pripremljene otopine otpipetira se 1 ml i doda u 10 ml 0,0007 mol ( J2 / 2 )/l jodne otopine pa se to razrijedi s 35 ml vode i dobro promijea. Nastala se boja očitava na 660 nm uz pomoć slijepog pokusa. Vrijednost apsorbancije mora biti 0,760 ± 0,020. Ako je to potrebno, moe se dodati određeni obujam vode, da bi se dobila ispravna apsorbancija.
Određivanje apsorbancije
Pipetom se odmjeri 10 ml otopine meda i prenese u graduirani cilindar obujma 50 ml, pa se stavi u vodenu kupelj temperature 40°C + 0,20C, zajedno s posudom u kojoj je otopina kroba. Nakon 15 minuta pipetom se odmjeri 5 ml otopine kroba i doda otopini meda. To se promijea i uključi sat. U razmacima od pet minuta izdvoji se alikvota od 1 ml i doda u 10 ml 0,0007 mol ( J2 / 2) / l jodne otopine. Promijea se i razrijedi do obujma 35 ml (priprema uzorka za određivanje). Apsorbancija se odmah određuje na 660 nm, nastavi se uzimati alikvota sve dok se apsorbancija ne smanji do vrijednosti od 0,235.
Izračunavanje i izraavanje rezultata
U grafikon se unosi vrijednost apsorbancije kao funkcije vremena (min). Kroz najmanje tri posljednje točke povuče se ravna crta da bi se odredilo vrijeme kad reakcijska smjesa dostie vrijednost apsorbancije od 0,235. Podijeli se 300 s vremenom iskazanim u minutama, da bi se dobio broj dijastaze (DN). Taj broj iskazuje aktivnost dijastaze kao ml 1%-tne otopine kroba to je hidrolizirana enzimom u 1 g meda jedan sat pri 40°C . Broj dijastaze odgovara broju na Goetheovoj ljestvici.
Aktivnost dijastaze DN = ml 1%-tne otopine kroba po g meda/h pri temperaturi 40°C .
Napomena: broj dijastaze = 60/t x 0,10/0,01 x 1,0/2 - 300/t
gdje je t redukcija u min.
Načelo
Ova se metoda temelji na reakciji hidroksimetilfurfurola s barbiturnom kiselinom i p-toluidinom, pri čemu nastaje ruičasta boja, koja se mora mjeriti na valnoj duljini od 550 nm.
Aparatura i pribor
Osim uobičajene laboratorijske opreme upotrebljava se:
1) odmjerna tikvica obujma 50 ml i 100 ml,
2) vodena kupelj,
3) spektrofotometar (očitavanje na 550 nm).
Reagensi
1) Otopina barbiturne kiseline: Izvae se 500 mg barbiturne kiseline i sa 70 ml vode prenese u odmjernu tikvicu obujma 100 ml. Stavi se u vodenu kupelj da se otopi, zatim se ohladi i tikvica dopuni vodom do oznake.
2) Otopina p-toluidina: Izvae se 10 g p-toluidina i postupnim zagrijavanjem u vodenoj kupelji otopi u priblino 50 ml izopropanola. S izopropanolom se prenese u odmjernu tikvicu obujma 100 ml pa se doda 10 ml ledene octene kiseline. Otopina se ohladi i tikvica dopuni izopropanolom do oznake. Otopina se čuva na tamnu mjestu i ne upotrebljava najmanje 24 sata.
3) Destilirana voda bez kisika: Kroz vruću vodu proputa se duik. Voda se zatim ohladi.
Pripreme uzorka
Uzorak se priprema na način utvrđen za metodu pripreme uzorka za analizu, bez zagrijavanja.
Određivanje
Izvae se 10 g uzorka i bez zagrijavanja otopi u 20 ml destilirane vode bez kisika. Zatim se prenese u odmjernu tikvicu obujma 50 ml, koja se dopuni vodom do oznake (otopina meda). Odmah nakon pripreme nastavi se određivanje.
Od pripremljenog uzorka odmjeri se pipetom 2 ml, prenese se u svaku od dviju epruveta, pa se doda 5 ml p-toluidina. U jednu se epruvetu otpipetira 1 ml vode, a u drugu 1 ml otopine barbiturne kiseline, pa se sadraj dobro promijea. Epruveta u kojoj je voda upotrijebit će se za slijepi pokus. Reagens se treba dodavati bez prekida, a sve se mora zavriti za 1-2 minute. Kad intenzitet boje dostigne maksimum (3-4 minute) očita se apsorbancija na 550 mm u kiveti od 10 mm.
Količina hidroksimetilfurfurola izraava se u mg/100 g meda, i grubo se izračunava prema formuli
mg HMF/100 g meda = apsorbancija/debljina sloja x 19,2
Napomena:
Količina HMF moe se izračunati s pomoću badarnog dijagrama, primjenom standardnih otopina od 5mg do 300mg.
Deset grama dobro izmijeanog meda otopi se u 20 ml vode. Stavi se u vodenu kupelj na temperaturu od 45°C. Nakon zagrijavanja otopina se centrifugira 15 min. na 3.500 okretaja. Tekući dio se odlije, a sediment se prenese mikropipetom na predmetno staklo i ravnomjerno razmae na povrinu 15 x 20 mm. Preparat se osui u termostatu na temperaturi ne vioj od 40° C i uklopi u glicerin elatinu. Uvijek se rade dva paralelna uzorka istog meda. Prilikom uklapanja, jedan uzorak boji se dodavanjem kapi fuksina u glicerin elatinu. Uzorak se pokrije pokrovnicom i vraća u termostat na suenje. Mikroskopira se pri povećanju 200 do 600 puta. Prebroje se sva peludna zrnca u vidnom polju. Mijenjaju se vidna polja dok se ne izbroji 300 zrnaca. Prebrojana peludna zrnca se razvrstavaju prema biljnoj vrsti. Biljna vrsta određuje se prema obliku, veličini zrnca, građi i boji vanjske stjenke, te prema obliku i broju pora klijanja. Peludna zrnca uspoređuju se s referentnim preparatima.
Načelo
Metoda se temelji na predestilaciji vode iz ispitnog uzorka, u specijalnom aparatu, s pomoću organskog otapala koje se ne mijea s vodom. Zatim se predestilirana količina izmjeri u graduiranoj menzuri.
Ovom se metodom određuje voda u matičnoj mliječi i cvjetnom prahu.
Aparatura i pribor
Osim uobičajene laboratorijske opreme upotrebljava se:
1) aparat za određivanje vode po Dean-Starku obujma 250 ml,
2) analitička vaga,
3) menzure obujma 10 ml i 100 ml.
Reagens: ksilol.
Određivanje
Izvae se 5 g matične mliječi odnosno 30 g cvjetnog praha, stavi u tikvicu za destilaciju i prelije s 150 ml ksilola. Zatim se aparat sastavi, voda pusti kroz hladnjak i počne destilacija. Smjesa se polako destilira, pri čemu se vodena para i para organskog otapala kondenziraju i skupljaju u graduiranoj cijevi, a viak otapala vraća. Destilacija traje sve dok kondenzat ne postane potpuno bistar. Tada se zagrijavanje prekida i kondenzat ostavi određeno vrijeme da se voda potpuno izluči. Donji (vodeni) sloj ispusti se u menzuru te se očita količina vode.
Izračunavanje
Količina vode iskazuje se u postocima i izračunava prema formuli:
postotak vode = 100 a / b
gdje je:
a - broj ml očitane vode,
b - izvagani uzorak, u g.
Načelo
Ova se metoda temelji na biuretskoj reakciji odnosno reakciji bakra s peptidnom vezom, pri čemu nastaje ljubičasta boja, koja se određuje spektrofotometrijski na 546 nm. Izmjerena apsorbancija razmjerna je koncentraciji bjelančevina u otopini.
Aparatura i pribor
Osim uobičajene laboratorijske opreme upotrebljava se:
1) spektrofotometar,
2) analitička vaga,
3) centrifuga,
4) odmjerna tikvica obujma 100 ml i 1000 ml,
5) kiveta,
6) pipeta obujma 1 ml i 10 ml.
Reagensi
1) Biuretski reagens: 4,5 g kalinatrijeva tartarata otopi se u 40 ml NaOH 0,2 mol/l, doda se 1,5 g CuSO4 x 5H2O, koji je prije toga otopljen u 10 ml destilirane vode, i 0,5 g kalijeva jodida. Otopina se polako promijea i kvantitativno prenese u odmjernu tikvicu obujma 100 ml, koja se dopuni do 100 ml 0,5 mol/l, otopinom NaOH/l. Otopina mora biti bistra i bez taloga.
2) Otopina natrijeva hidroksida c (NaOH) = 0,2 mol/l: U odmjernoj tikvici obujma 1000 ml otopi se 8,4 g NaOH u oko 950 ml destilirane vode. Otopina se ohladi i tikvica dopuni vodom do oznake.
3) Otopina za stabilizaciju: Otopi se 5 g kalijeva jodida u 0,2 mol NaOH/l i doda se otopine 0,2 mol NaOH/l do 1000 ml.
4) Bjelančevinski standard 6 g/l: krvni serum u kojemu je poznata količina bjelančevina i kristalizirani ljudski albumin.
Određivanje
Na aluminijskoj foliji promjera 15 mm x 15 mm izvae se na analitičkoj vagi 100 mg matične mliječi. Sve se prenese u kivetu za centrifugiranje i s pomoću staklenog tapića potopi do dna kivete.
Pipetom se doda 8 ml otopine za stabilizaciju i to se dobro promijea da bi se mliječ rastopila. Centrifugira se 10 min na 3000 okretaja. Nakon centrifugiranja odmjeri se 4 ml otopine mliječi, prenese u drugu kivetu pa se doda 1 ml biuretskog reagensa.
Istovremeno se pripremi uzorak za slijepi pokus od 4 ml reagensa za stabilizaciju i 1 ml biuretskog reagensa.
Nakon 30 minuta izmjeri se apsorbancija na 546 nm valne duljine. Uz iste se uvjete odredi i apsorbancija standardne otopine.
Izračunavanje
Količina bjelančevina iskazuje se u postocima i izračunava prema formuli:
postotak bjelančevina = (Av - Asl/f x 2 x 110)/ a
gdje je:
Av - apsorbancija uzorka,
Asl - apsorbancija pri slijepom pokusu,
f - faktor = As-Asl/Cs,
a - količina uzorka, u mg,
As - apsorbancija standarda,
Cs - količina bjelančevina u standardu.
Aparatura i pribor
Za određivanje ekstrakta propolisa u alkoholnoj otopini upotrebljava se uobičajena laboratorijska oprema.
Reagens: etanol.
Određivanje
Izvae se 5 g propolisa, prenese u stoastu tikvicu (Erlenmeyerovu) i prelije s 50 g etanola, pa se na sobnoj temperaturi preko noći ekstrahira. Nakon toga tekućina se filtrira i uzima alikvota od tri grama filtrata, koja se dva sata sui u suioniku na temperaturi od 105°C. Nakon dva sata uzorak se izvadi iz suionika, stavi u eksikator i ohladi pa se izvae.
Izračunavanje
Količina suhe tvari (ekstrakta) iskazuje se u postocima i izračunava prema formuli
postotak ekstrakta = 100 x b x c / d x (a-c)
gdje je:
a - masa filtrata, u g,
b - masa otapala, u g,
c - masa suhog ostatka, u g,
d - masa uzorka, u g.