USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

403

Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac dr. sc. Velimir Belajec, kao predsjednik Vijeća te suci Marijan Hranjski dr. iur., Ivan Mrkonjić dr. iur., dr. sc. Jasna Omejec i Vice Vukojević dr. iur., kao članovi Vijeća, odlučujući u povodu ustavne tužbe S. D. iz Z., G. br. 9, kojeg zastupa I.M.-G., odvjetnica iz Z., na sjednici Vijeća održanoj dana 14. veljače 2000. godine, donio je jednoglasno sljedeću

ODLUKU

1. Ustavna tužba se usvaja.

2. Ukida se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-3161/1993-3 od 23. veljače 1995. godine.

3. Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

Ustavna tužba je podnesena u svezi s rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-3161/1993-3 od 23. veljače 1995., kojim je revizija tužitelja S. D. odbačena kao nepravodobna. Revizija je bila izjavljena protiv presude tadašnjeg Okružnog suda u Z., broj: Gž-935/93 od 13. travnja 1993., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Z., broj: P-1301/88 od 12. prosinca 1991. godine. Parnica se vodila između S. D. kao tužitelja i G. Z. kao tuženika radi isplate, a u kojoj je tužitelj pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom da mu tuženik naknadi štetu za oduzeto zemljište budući da prema utvrđenjima suda tužitelj nije dokazao vlasništvo tog zemljišta.

Vrhovni sud je osporenim rješenjem utvrdio da revizija nije podnesena u roku određenom člankom 382. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91 i 91/92) jer da je tužitelj putem punomoćnika drugostupanjsku odluku primio 10. lipnja 1993., dok je revizija izjavljena 14. srpnja 1993. godine. Prema odredbi navedenog članka, protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju stranke mogu izjaviti reviziju u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa presude.

Podnositelj ustavne tužbe smatra da mu je navedenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno ustavno pravo na jednakost svih pred zakonom, zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava budući da je prema iskazanoj dostavi, po njegovom mišljenju, nesporno kako je on putem svoje punomoćnice I. M.-G. odvjetnice iz Z, drugostupanjsku odluku primio 18. lipnja 1993., u dokaz čega je priložio fotokopiju dostavnice. Stoga predlaže da se navedeno rješenje Vrhovnog suda ukine te predmet vrati istom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Ustavna tužba je osnovana.

Iz ustavne tužbe, osporene sudske odluke te isprava prvostupanjskog spisa Općinskog suda u Z. proizlazi da Vrhovni sud Republike Hrvatske u postupku povodom izjavljene revizije o reviziji nije meritorno raspravljao, već je istu kao nepravodobnu odbacio s obzirom na utvrđenje tog suda da je tužitelj reviziju izjavio nakon istjeka roka utvrđenog člankom 382. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku.

Ustavni sud smatra navode podnositelja ustavne tužbe glede povrede navedenog ustavnog prava osnovanima. Naime, nakon uvida u sudsku dostavnicu na kojoj se nalazi štambiljem otisnut datum prijama drugostupanjske presude od strane punomoćnice podnositelja, Ustavni sud je zauzeo stajalište da se radi o datumu 18. lipnja 1993. godine. Stajalište o osnovanosti ustavne tužbe zasniva se i na prosudbi kako se iz osporenog rješenja ne razabire način na koji je Vrhovni sud utvrdio da je revizija tužitelja nepravodobna. Vrhovni sud je samo naveo da je odluka suda drugog stupnja dostavljena tužitelju (punomoćniku) dana 10. lipnja 1993. godine. Stoga se smatra da je osporeno rješenje doneseno i protivno ustavnom načelu iz članka 115. stavka 3. Ustava, prema kojem sudovi sude na temelju Ustava i zakona.

Suglasno izloženom osnovom članka 72. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99), odlučeno je kao u izreci.

Broj: U-III-919/1996
Zagreb, 14. veljače 2000.