MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE I ŠUMARSTVA

676

Na temelju članka 41. stavka 5. Zakona o veterinarstvu (»Narodne novine«, br. 70/97.), ministar poljoprivrede i šumarstva donosi

PRAVILNIK

O MJERAMA ZA SUZBIJANJE I ISKORJENJIVANJE BJESNOĆE KOD ŽIVOTINJA

Ovim se Pravilnikom propisuju mjere za suzbijanje i iskorjenjivanje bjesnoće kod životinja.

Radi suzbijanja bjesnoće kod životinja obvezan je popis, označavanje i zaštitno cijepljenje pasa protiv bjesnoće, jedanput godišnje.

Zaštitno cijepljenje iz stavka 1. ovog članka provodi se na psima starijim od tri mjeseca.

Nakon postavljanja sumnje da je životinja bijesna veterinar nadležne ovlaštene veterinarske organizacije mora obaviti klinički pregled životinje radi utvrđivanja opravdanosti sumnje na bjesnoću.

Ako veterinar nadležne ovlaštene veterinarske organizacije klinički potvrdi sumnju na bjesnoću nadležni veterinarski ured županije ili grada mora odmah narediti eutanaziju životinje i slanje materijala na laboratorijsko pretraživanje u Hrvatski veterinarski institut.

Pregledu iz stavka 1. ovog članka podliježe i svaka životinja koju je bolesna životinja mogla zaraziti.

Klinički zdravi psi i mačke koji ozlijede ljude moraju se promatrati tijekom 10 dana. U tom vremenu obavit će se tri klinička pregleda: prvoga, petoga i desetog dana.

Nakon postavljanja sumnje na bjesnoću glava ili lešina životinje moraju se poslati na laboratorijsko pretraživanje.

Životinja se smatra bijesnom ako se laboratorijskom pretragom tehnikom imunofluorescentnih protutijela ili biološkim pokusom na miševima utvrdi bjesnoća.

Biološki pokus na miševima obvezan je u slučaju prvog utvrđivanja bjesnoće u jedne vrste životinja na području općine ili grada, te prema potrebi i u drugim slučajevima.

Kad se utvrdi bjesnoća i dok traje opasnost od bjesnoće, u zaraženom i ugroženom području moraju se narediti ove mjere:

1. zatvaranje životinja za koje se sumnja da su bijesne;

2. zatvaranje pasa mlađih od tri mjeseca;

3. držanje pasa i mačaka pod kontrolom, pri čemu psi moraju biti označeni i držani na povocu i s brnjicom;

4. zabrana prometa pasa i mačaka;

5. provjera postupaka što ih je poduzeo držatelj životinja i utvrđivanje mogućeg kontakta zaražene životinje s drugim životinjama, na koje se bjesnoća može prenijeti ili s ljudima;

6. zaštitno cijepljenje pasa, a prema potrebi i drugih na bjesnoću primljivih životinja;

7. eutanazija necijepljenih pasa i mačaka, te pasa i mačaka lutalica;

8. organizirano prorjeđivanje populacije lisica, a po potrebi i drugih divljih životinja;

9. eutanazija životinja oboljelih od bjesnoće i životinja koje je ugrizla bijesna životinja, a životinje cijepljene protiv bjesnoće koje je ugrizla bijesna životinja stavljaju se pod pojačani nadzor u trajanju od 6 mjeseci, u kojem razdoblju je vlasnik životinje dužan veterinarskoj organizaciji prijaviti promjene zdravstvenog stanja nadziranih životinja;

10. eutanazija životinja koje su bile u dodiru sa bijesnom životinjom, tj. sa na bjesnoću sumnjivom životinjom ili cijepljenje tih životinja, ako na njima nema ugriza (osim necijepljenih pasa i mačaka) i njihovo držanje u karanteni šest mjeseci;

11. eutanazija životinja za koje se sumnja da su bijesne, a promijenile su ponašanje svojstveno svojoj vrsti;

12. zabrana iznošenja životinjskih proizvoda, životinjskih sirovina i predmeta kojima se bjesnoća može prenijeti iz zaraženog dvorišta i drugih mjesta;

13. zabrana skidanja kože s lešina pasa, mačaka, lisica, vukova i ostalih krznaša.

Iznimno od odredbe članka 6. točke 3. ovog Pravilnika, izvan naseljenih mjesta mogu se slobodno kretati: psi čuvari stada na ispaši uz stado, službeni psi policije i oružanih snaga Republike Hrvatske, psi spasilačkih ekipa i psi vodiči slijepih osoba, ako je nakon cijepljenja proteklo vrijeme stvaranja imuniteta.

Iznimno od odredbe članka 6. točke 13. ovog Pravilnika, skidanje kože s lešina pasa, mačaka, lisica, vukova i ostalih krznaša, dopušteno je uz ove uvjete:

1. osoba koja skida kožu s lešina navedenih životinja mora biti zaštitno cijepljena protiv bjesnoće, bez povreda na glavi i rukama, te educirana za obavljanje tog posla;

2. osoba koja skida kožu s lešine životinje mora imati zaštitnu odjeću, obuću, rukavice, masku, te raspolati odgovarajućim priborom za uzimanje materijala za laboratorijske pretrage: skalpelom, škarama, nožem, dlijetom, čekićem, pilom, bocama za uzimanje, pakiranje i slanje materijala, te sredstvima za dezinfekciju;

3. vreća s kožom mora se čuvati u posebnoj prostoriji do dobivanja rezultata pretrage iz članka 4., stavka 2. ovoga Pravilnika. Ako je rezultat pretrage pozitivan odnosno životinja bijesna, vreća se zajedno s kožom uništava, a ako je rezultat pretrage negativan odnosno životinja zdrava, dopušta se stavljanje kože u promet.

Pri utvrđivanju bjesnoće divljači, lov te divljači može se zabraniti na određeno vrijeme.

Uz naređenu mjeru zaštitnog cijepljenja životinja protiv bjesnoće istovremeno se određuju i vrste životinja koja će se cijepiti, rok u kojem se cijepljenje treba obaviti, vrijeme cijepljenja i vrsta cjepiva.

Dezinfekcija prostorija i prostora u kojima se nalazi bijesna ili na bjesnoću sumnjiva životinja, te pribora koji je bio u dodiru s takvom životinjom, obavlja se svakodnevno, do ubijanja životinja ili do prestanka promatranja na bjesnoću sumnjive životinje, nakon čega se obavlja završna dezinfekcija.

Na izložbama i svim drugim oblicima okupljanja pasa i mačaka mogu sudjelovati samo psi i mačke s potvrdom o obavljenom zaštitnom cijepljenju protiv bjesnoće, ako je nakon cijepljenja proteklo vrijeme stvaranja imuniteta, a što se dokazuje posjedovanjem Internacionalne svjedodžbe o cijepljenju potvrđene od strane nadležne ovlaštene veterinarske organizacije.

Smatra se da je bjesnoća prestala ako su obavljene sve naređene mjere, ako je obavljena završna dezinfekcija i ako je od tada prošlo tri mjeseca, za koje vrijeme nije utvrđen ni jedan slučaj bjesnoće životinja na tom području.

Na dan stupanja na snagu ovog Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje bjesnoće kod životinja (»Narodne novine«, broj 69/91.).

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 322-01/00-01/12
Urbroj: 525-1-00-1
Zagreb, 21. veljače 2000.