Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (pročišćeni tekst)

NN 105/2000 (24.10.2000.), Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (pročišćeni tekst)

ODBOR ZA ZAKONODAVSTVO ZASTUPNIČKOG DOMA HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

2072

Na teme­­­lju članka 17. Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o ­­­ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­­njina u Republici Hrvat­skoj (»Narodne novine«, br. 51/00.), Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 31. svib­­­nja 2000. godine utvrdio je pročišćeni tekst Ustavnog zakona o ­­­ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­­njina u Republici Hrvatskoj.

Pročišćeni tekst Ustavnog zakona o ­­­ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­­njina u Republici Hrvatskoj obuhvaća Ustavni zakon o ­­­ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­­njina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, br. 65/91.) te ­­­nje­gove izmjene i dopune objav­­­ljene u »Narodnim novinama«, br. 27/92., 34/92. – pročišćeni tekst i 51/00. u kojima je naznačeno vrijeme ­­­njihova stupa­­­nja na snagu.

Klasa: 016-02/91-01/02
Zagreb, 31. svib­­­nja 2000.

Predsjednica
Odbora za zakonodavstvo
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
Ingrid Antičević Marinović, dipl. iur., v. r.

Hrvatski državni sabor, teme­­­ljem članka 3., 14. i 15. Ustava Re­pub­like Hrvatske u že­­­lji:

da zaštiti i osigura ostvariva­­­nje prava čovjeka i nacionalnih prava na najvišoj razini dostignutoj u demokratskim sredinama suvremene međunarodne zajednice,

da omogući građanima ma­­­nje brojnih etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­­njina odnosno građanima iste vjerske, rasne ili jezične pripadnosti slobodno razvija­­­nje ­­­njihovih posebnosti u okviru većinske zajednice građana ili većinskih zajednica bez zloupotreba bilo od većine bilo od ma­­­njine,

u skladu sa že­­­ljom da Republika Hrvatska bude moderna, otvorena, demokratska članica obite­­­lji europskih i svjetskih država, u kojoj se ­­­njezini građani u uživa­­­nju ­­­njihovih građanskih, političkih i drugih prava neće dijeliti po osnovi nacionalnosti, jeziku, vjeri, naslijeđenim ili prirodno uzrokovanim ­­­ljudskim obi­­­lježjima,

imajući na umu napore u međunarodnoj zajednici, posebice Europske zajednice i Mirovne konferencije o Jugoslaviji u Haagu radi rješe­­­nja otvorenih pita­­­nja nastalih raspadom Jugoslavije i stvara­­­njem novih država na ­­­njezinu prostoru, odlučio je donijeti

USTAVNI ZAKON

O LJUDSKIM PRAVIMA I SLOBODAMA I O PRAVIMA ETNIČKIH I NACIONALNIH ZAJEDNICA ILI MANJINA U REPUBLICI HRVATSKOJ
(pročišćeni tekst)

I. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.

Republika Hrvatska u skladu sa:

– Ustavom Republike Hrvatske,

– načelima Pove­­­lje Ujedi­­­njenih naroda,

– Općom deklaracijom o pravima čovjeka, Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, Međunarodnim paktom o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

– Završnim aktom Organizacije za europsku sigurnost i surad­­­nju, Pariškom pove­­­ljom za Novu Europu i drugim dokumentima OESS-a koji se odnose na prava čovjeka, osobito Dokumentom kopenhaškog sastanka OESS-a o ­­­ljudskoj dimenziji i Dokumentom moskovskog sastanka OESS-a o ­­­ljudskoj dimenziji,

– Konvencijom Vijeća Europe za zaštitu prava čovjeka i teme­­­ljnih sloboda, te protokolima uz tu Konvenciju,

– Međunarodnom konvencijom o ukida­­­nju svih oblika rasne diskriminacije, Konvencijom o sprečava­­­nju i kaž­­­njava­­­nju zločina genocida, Konvencijom o pravima djeteta,

– Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih ma­­­njina Vijeća Europe,

obvezuje se na poštiva­­­nje i zaštitu nacionalnih i drugih teme­­­ljnih prava i sloboda čovjeka i građanina, vladavine prava i svih ostalih najviših vrednota svog ustavnog i međunarodnoga pravnog poretka, svim svojim držav­­­ljanima.

II. LJUDSKA PRAVA I SLOBODE

Članak 2.

Republika Hrvatska priznaje i štiti ­­­ljudska prava i slobode, a posebice:

a) pravo na život (članak 21. Ustava Republike Hrvatske);

b) pravo da osobe ne budu izvrgnute muče­­­nju ili nehumanom ili ponižavajućem postupku (članak 23. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske);

c) pravo da osobe ne budu izvrgnute ropstvu ili prisilnom radu (članak 23. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske);

d) pravo na slobodu i osobnu nepovredivost (članak 22. Ustava Republike Hrvatske);

e) pravo na pravično i javno sasluša­­­nje sa strane nepristranog suda i pravnoj određenosti kaž­­­njivih djela i kazni (članak 29. i 31. Ustava Republike Hrvatske);

f) pravo na poštiva­­­nje osobnog i obite­­­ljskog života, doma i pisama (članak 35. i 37. Ustava Republike Hrvatske);

g) slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti (članak 38. i 40. Ustava Republike Hrvatske);

h) pravo na slobodu izražava­­­nja (članak 38. Ustava Republike Hrvatske);

i) pravo na slobodu mirnog okup­­­lja­­­nja i slobodu udruživa­­­nja (članak 42. i 43. Ustava Republike Hrvatske);

j) pravo na rad i slobodu rada (članak 54. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske);

k) pravo na sklapa­­­nje braka i stvara­­­nje obite­­­lji (članak 62. Ustava Republike Hrvatske);

l) pravo na djelotvoran pravni lijek određen zakonom i dostupan svim osobama čija su ­­­ljudska prava prekršena (članak 18. Ustava Republike Hrvatske) i

­­­lj) sva ostala prava predviđena u međunarodnim instrumentima i člankom 1. ovoga zakona, ovisno jedino o iznimkama i ograniče­­­njima izloženim u tim instrumentima, te bez diskriminacije po spolu, rasi, boji kože, jeziku, vjeroispovijedi, političkom i drugom uvjere­­­nju, nacionalnom i društvenom porijeklu, povezanosti s nacionalnom ma­­­njinom, vlasništvu, statusu naslijeđenom rođe­­­njem ili po nekoj drugoj osnovi (članak 14. i 17. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske).

Članak 3.

Republika Hrvatska štiti ravnopravnost pripadnika nacionalnih ma­­­njina: Albanaca, Austrijanaca, Boš­­­njaka, Bugara, Crnogoraca, Čeha, Mađara, Makedonaca, Nijemaca, Po­­­ljaka, Roma, Rumu­­­nja, Rusa, Rusina, Slovaka, Slovenaca, Srba, Talijana, Turaka, Ukrajinaca, Vlaha, Židova i drugih etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­­njina i potiče ­­­njihov svestrani razvoj.

Članak 4.

Republika Hrvatska pomaže razvoj odnosa između etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­­njina sa narodom u ­­­njihovoj matičnoj državi radi unapređiva­­­nja ­­­njihova nacionalnog, kulturnog i jezič­nog razvoja.

Etničke i nacionalne zajednice ili ma­­­njine imaju pravo na samoorganizira­­­nje i udruživa­­­nje radi ostvariva­­­nja svojih nacionalnih i drugih interesa u skladu s Ustavom i ovim zakonom.

III. KULTURNA AUTONOMIJA I DRUGA PRAVA ETNIČKIH I NACIONALNIH ZAJEDNICA ILI MANJINA

Članak 5.

Etničke i nacionalne zajednice ili ma­­­njine u Republici Hrvat­skoj imaju pravo na kulturnu autonomiju (članak 15. Ustava Republike Hrvatske).

Članak 6.

Republika Hrvatska obvezuje se da će pripadnicima svih etničkih i nacionalih zajednica ili ma­­­njina osigurati:

a) puno poštiva­­­nje načela nediskriminacije kako je predvi­đeno međunarodnim instrumentima iz članka 1. ovoga zakona;

b) pravo zaštite od svake djelatnosti koja može ili koja bi mogla ugroziti ­­­njihov opstanak;

c) pravo na identitet, kulturu, vjeroispovijed, javno i privatno korište­­­nje jezika i pisma te obrazova­­­nje;

d) zaštitu ravnopravnog sudjelova­­­nja u javnim poslovima kao npr. uživa­­­nje političkih i ekonomskih sloboda u društvenoj sferi, pristup medijima, te na po­­­lju obrazova­­­nja i općenito kulturnih pita­­­nja;

e) pravo odlučiva­­­nja kojoj etničkoj i nacionalnoj zajednici ili ma­­­njini građanin ili građanka žele pripadati, te uživa­­­nje svih prava u svezi s tim izborom, bilo pojedinačno, bilo u udruže­­­nju s drugim osobama. To se pravo posebice odnosi na slučajeve braka između osoba koje pripadaju različitim etničkim i nacionalnim zajednicama ili manjinama, bez štete za osobe u pita­­­nju.

Načela iz stavka 1. ovoga članka primje­­­njuju se također u korist Hrvata u općinama gdje oni ne čine brojčanu većinu u odnosu na jednu ili više drugih etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­­njina.

Članak 7.

Pripadnici svih etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­­njina u Republici Hrvatskoj mogu slobodno upotreb­­­ljavati, u privatnom i javnom životu, svoj jezik i pismo.

U općinama u kojima pripadnici etničke i nacionalne zajednice ili ma­­­njine čine većinu u ukupnom broju stanovnika u službenoj uporabi će biti uz hrvatski jezik i latinično pismo i jezik i pismo te etničke i nacionalne zajednice ili ma­­­njine.

Članak 8.

Jedinice lokalne samouprave mogu utvrditi službenu uporabu dvaju ili više jezika i pisama vodeći računa o broju pripadnika i interesima etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­­njina.

Članak 9.

Slobodan je posjed i uporaba zname­­nja i simbola etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­njina.

Kod službene uporabe zname­­nja i simbola etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­njina obvezatno se uz ­­njih ističu odgo­va­rajuća zname­­nja i simboli Republike Hrvatske.

Ako se izvodi himna ili svečana pjesma etničke i nacionalne zajednice ili ma­­njine, obvezatno se prije izvodi himna Republike Hrvatske.

Statutom jedinice lokalne samouprave može se propisati način korište­­nja nacionalne zastave i simbola etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­njina.

Članak 10.

Pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­njina mogu slobodno organizirati informativnu i izdavačku djelatnost na vlastitome jeziku i pismu.

Republika Hrvatska i tijela lokalne samouprave financijski pomažu ostvariva­­nje prava iz stavka 1. ovoga članka sukladno svojim mogućnostima.

Članak 11.

Pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­njina mogu slobodno osnivati kulturna i druga društva radi očuva­­nja nacionalnog i kulturnog identiteta. Ta društva su autonomna, a Republika i tijela lokalne samouprave financijski pomažu ­­njihov rad prema svojim mogućnostima.

Članak 12.

Republika Hrvatska štiti spomeničko blago i cjelokupnu kulturnu baštinu etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­njina.

Odgoj i obrazova­­nje

Članak 13.

Odgoj i obrazova­­nje pripadnika etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­njina u Republici Hrvatskoj obav­­lja se u dječjim vrtićima i školama na  njihovom jeziku i pismu, prema posebnim programima u kojima je primjereno sadržana ­­njihova povijest, kultura i znanost, ukoliko to žele.

Odgoj i obrazova­­nje iz stavka 1. ovoga članka u dijelu koji nije u svezi s nacionalnom pripadnošću polaznika provodi se u opse­gu i sadržaju propisanom po nadležnom tijelu Republike Hrvatske za područje školstva.

Školski program čije izučava­­nje predstav­­lja svezu s nacionalnom pripadnošću polaznika utvrđuje tijelo iz stavka 2. ovoga članka na prijedlog Ureda Vlade Republike Hrvatske za među­nacionalne odnose.

Članak 14.

U jedinicama lokalne samouprave i uprave u kojima etničke i nacionalne zajednice ili ma­­njine čine relativnu većinu stanov­ništva, ako to dopušta broj polaznika, ustanovit će se zasebna školska ustanova ili zasebna školska odje­­lje­­nja s nastavom na jeziku i pismu te etničke i nacionalne zajednice ili ma­­njine, ukoliko to žele.

U slučaju da se ne mogu, zbog malog broja polaznika, formirati škole ili odje­­lje­­nja po kriterijima iz stavka 1. ovoga članka, organizirat će se u okviru zasebnog školskog odje­­lje­­nja nastava predmeta čiji je program u svezi s nacionalnom pripadnošću polaznika (jezik i k­­njiževnost, povijest i dr.) koju će održavati učite­­lji i profesori iste nacionalne pripadnosti kao i polaznici ako to žele rodite­­lji polaznika.

U jedinicama lokalne samouprave i uprave iz kojih je u drugom svjetskom ratu i poslije drugog svjetskog rata autohtono stanovništvo ostalih etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­njina bilo protjerano u matične zem­­lje ili se vodila politika ise­­ljava­­nja u matične zem­­lje, može se uvesti u školsku nastavu fakultativno uče­­nje stranog jezika,  od IV. razreda osnovnog do kraja sred­­njoškolskog obrazova­­nja, kao strani jezik, jezik te etničke i nacionalne zajednice ili ma­­njine, neovisno na postotak koji te etničke i nacionalne zajednice ili ma­­njine imaju u stanovništvu na tom području.

U jedinicama lokalne samouprave i uprave, u ci­­lju zaštite kolektivnih prava autohtonih etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­njina, poduzimat će se mjere posebne zaštite u sudjelova­­nju u javnim poslovima, obrazova­­nju, kulturi, duhovnom i vjerskom životu te pristupu javnim medijima bez obzira na ­­njihov udjel u ukupnom stanovništvu.

Mjere iz stavka 4. ovog članka poduzimat će se sve do ponovne uspostave sustava vlastitih organizacija radi ­­nje­gova­­nja i unapređiva­­nja nacionalnih posebnosti, kulture i odgojno-obrazovnih institucija ma­­njinskih zajednica u prijaš­­njem opse­gu.

Članak 15.

Republika Hrvatska osigurava financijska sredstva uz sredstva općine u potrebnom obujmu radi ostvare­­nja programa utvrđenih u članku 14. ovoga zakona.

Članak 16.

Pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­njina mogu osnivati privatne vrtiće, škole i druga učilišta.

IV. PROPORCIONALNO SUDJELOVANJE U PREDSTAVNIČKIM I DRUGIM TIJELIMA

Članak 17.

Pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­njina koje sudjeluju u stanovništvu Republike Hrvatske s više od 8% imaju pravo na zastup­­ljenost razmjerno svom udjelu u ukupnom stanovništvu u Hrvatskom državnom saboru i Vladi Republike Hrvatske te tijelima vrhovne sudbene vlasti.

Pripadnici  etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­njina čiji je udio u stanovništvu Republike Hrvatske ma­­nji od 8% imaju pravo izabrati najma­­nje pet a najviše sedam zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora, u skladu sa Zakonom o izborima zastupnika u Hrvatski državni sabor.

Zastupnici iz stavka 2. ovoga članka predstavnici su svih etnič­kih i nacionalnih zajednica ili ma­­njina koji su ih izabrali i dužni su štititi ­­njihove interese.

Način izbora i opoziva zastupnika iz stavka 1. i 2. ovoga član­ka uredit će se zakonom i drugim propisima kojima se uređuju izbori u Republici Hrvatskoj.

Zastup­­ljenost etničke i nacionalne zajednice ili ma­­njine iz stavka 1. ovoga članka u drugim tijelima državne vlasti Republike Hrvatske osigurava se zakonom o ustrojstvu državne vlasti.

Članak 18.

Pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­njina imaju pra­vo na zastup­­ljenost u tijelima lokalne samouprave razmjerno svom udjelu u ukupnom stanovništvu određene jedinice lokalne samouprave.

Pravo iz stavka 1. ovog članka osigurava se zakonom kojim se uređuje lokalna samouprava i statutom jedinice lokalne samouprave.

Članak 19.

U svrhu provedbe odredaba ovoga zakona o pravu etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­njina na kulturu, obrazova­­nje, pristup javnim medijima i ostvariva­­nje ­­njihovog razmjernog udjela u javnim službama i drugim institucijama u ovim područjima, Vlada Republike Hrvatske ima Ured za međunacionalne odnose.

Za područje jedne ili više općina u kojima broj pripadnika etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­njina i ­­njihov interes to zahtijeva, Vlada Republike Hrvatske osnovat će područni ured za međunacionalne odnose.

V. MEĐUNARODNI NADZOR I SURADNJA

Članak 20.

Republika Hrvatska surađivat će i savjetovati se, izravno ili putem mješovitih odbora, sa vladama i institucijama zainteresiranih država radi što potpunije­g ostvariva­­nja prava čovjeka i prava etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­njina.

VI. KAŽNJIVE RADNJE

Članak 21.

Zabra­­njeno je i kaž­­njivo po kaznenom zakonu Republike Hrvatske svako djelova­­nje, potica­­nje, organizira­­nje ili pomaga­­nje djelatnosti koje bi mogle ugroziti opstanak neke etničke i nacionalne zajednice ili ma­­njine, izazvati nacionalnu mrž­­nju, dovesti do diskriminacije ili stav­­lja­­nja u neravnopravan položaj.

VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 22.

Kada su ovim Ustavnim zakonom opće zakonodavstvo i ovlasti predviđeni ili se primje­­njuju na područjima koje on uređuje, ne smiju se primje­­njivati na način koji bi narušavao osnovni sadržaj ­­ljudskih prava i sloboda i prava nacionalnih ili etničkih zajednica ili ma­­njina koja su zaštićena ovim Ustavnim zakonom.

Članak 23.

U skladu sa člankom 134. Ustava Republike Hrvatske i ovim zakonom, ne mije­­nja se niti ukida ni jedno od prava koje je Republika Hrvatska neposredno ili kao pravni s­­ljednik bivše SFRJ preuzela ili će preuzeti međunarodnim ugovorima (Osimski sporazum i dr.) niti ograničuje ­­njihovo ostvariva­­nje.

Članak 24.

Uz priuzdržaj načela kodificiranih člancima 34. – 38. Bečke konvencije o pravu ugovora iz 1949. godine, odredbe ovog Us­tav­nog zakona primje­­njivat će se i tumačiti u skladu sa sporazumima koji su sklop­­ljeni s Organizacijom ujedi­­njih naroda.

Članak 25.

Odredba članka 17. stavka 1., dio odredbe stavka 4., koja se odnosi na način izbora i opoziva zastupnika iz stavka 1., te odred­be stavka 5., primje­­njivat će se od objave rezultata s­­ljedeće­g popisa stanovništva Republike Hrvatske, računajući od dana stupa­­nja na snagu Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o ­­ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­njina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, br. 51/00.).

Članak 26.

Ništa u ovom Ustavnom zakonu neće se tumačiti kao da implicira bilo kakvo pravo na obav­­lja­­nje bilo kakve djelatnosti ili izvršava­­nje čina suprotnih teme­­ljnim načelima međunarodnog prava, te posebice suverene jednakosti, teritorijalne cjelovitosti i političke nezavisnosti država.

Članak 27.

Stupa­­njem na snagu Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o ­­ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­njina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, br. 51/00) prestaje važiti Ustavni zakon o privremenom neprimje­­njiva­­nju pojedinih odredbi Ustavnog zakona o ­­ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­njina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, br. 68/95.).

Članak 28.

Stupa­­njem na snagu Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o ­­ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili ma­­njina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, br. 51/00.) prestaje važiti odredba članka 68. stavka 4. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (»Narodne novine«, br. 90/92., 94/93., 117/93., 5/97. i 128/99.).