2072
Na temelju članka 17. Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog
zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih
zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, br. 51/00.),
Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 31. svibnja
2000. godine utvrdio je pročišćeni tekst Ustavnog zakona o ljudskim pravima
i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u
Republici Hrvatskoj.
Pročišćeni tekst Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o
pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj
obuhvaća Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i
nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«,
br. 65/91.) te njegove izmjene i dopune objavljene u »Narodnim
novinama«, br. 27/92., 34/92. – pročišćeni tekst i 51/00. u kojima je naznačeno
vrijeme njihova stupanja na snagu.
Klasa: 016-02/91-01/02
Zagreb, 31. svibnja 2000.
Predsjednica
Odbora za zakonodavstvo
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
Ingrid Antičević Marinović, dipl. iur., v. r.
Hrvatski državni sabor, temeljem članka 3., 14. i 15.
Ustava Republike Hrvatske u želji:
da zaštiti i
osigura ostvarivanje prava čovjeka i nacionalnih prava na najvišoj razini
dostignutoj u demokratskim sredinama suvremene međunarodne zajednice,
da omogući
građanima manje brojnih etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina
odnosno građanima iste vjerske, rasne ili jezične pripadnosti slobodno razvijanje
njihovih posebnosti u okviru većinske zajednice građana ili većinskih
zajednica bez zloupotreba bilo od većine bilo od manjine,
u skladu sa željom
da Republika Hrvatska bude moderna, otvorena, demokratska članica obitelji
europskih i svjetskih država, u kojoj se njezini građani u uživanju njihovih
građanskih, političkih i drugih prava neće dijeliti po osnovi nacionalnosti,
jeziku, vjeri, naslijeđenim ili prirodno uzrokovanim ljudskim obilježjima,
imajući na
umu napore u međunarodnoj zajednici, posebice Europske zajednice i Mirovne
konferencije o Jugoslaviji u Haagu radi rješenja otvorenih pitanja
nastalih raspadom Jugoslavije i stvaranjem novih država na njezinu
prostoru, odlučio je donijeti
I. TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
Republika Hrvatska u skladu sa:
– Ustavom Republike Hrvatske,
– načelima Povelje Ujedinjenih naroda,
– Općom deklaracijom o pravima čovjeka, Međunarodnim paktom o građanskim
i političkim pravima, Međunarodnim paktom o gospodarskim, socijalnim i
kulturnim pravima,
– Završnim aktom Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, Pariškom
poveljom za Novu Europu i drugim dokumentima OESS-a koji se odnose na prava čovjeka,
osobito Dokumentom kopenhaškog sastanka OESS-a o ljudskoj dimenziji i
Dokumentom moskovskog sastanka OESS-a o ljudskoj dimenziji,
– Konvencijom Vijeća Europe za zaštitu prava čovjeka i temeljnih
sloboda, te protokolima uz tu Konvenciju,
– Međunarodnom konvencijom o ukidanju svih oblika rasne
diskriminacije, Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju zločina
genocida, Konvencijom o pravima djeteta,
– Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe,
obvezuje se na poštivanje i zaštitu nacionalnih i drugih temeljnih
prava i sloboda čovjeka i građanina, vladavine prava i svih ostalih najviših
vrednota svog ustavnog i međunarodnoga pravnog poretka, svim svojim državljanima.
II. LJUDSKA PRAVA I SLOBODE
Članak 2.
Republika Hrvatska priznaje i štiti ljudska prava i slobode, a
posebice:
a) pravo na život (članak 21.
Ustava Republike Hrvatske);
b) pravo da osobe ne budu
izvrgnute mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem postupku (članak 23.
stavak 1. Ustava Republike Hrvatske);
c) pravo da osobe ne budu
izvrgnute ropstvu ili prisilnom radu (članak 23. stavak 2. Ustava Republike
Hrvatske);
d) pravo na slobodu i osobnu
nepovredivost (članak 22. Ustava Republike Hrvatske);
e) pravo na pravično i javno
saslušanje sa strane nepristranog suda i pravnoj određenosti kažnjivih
djela i kazni (članak 29. i 31. Ustava Republike Hrvatske);
f) pravo na poštivanje
osobnog i obiteljskog života, doma i pisama (članak 35. i 37. Ustava
Republike Hrvatske);
g) slobodu misli, savjesti i
vjeroispovijesti (članak 38. i 40. Ustava Republike Hrvatske);
h) pravo na slobodu izražavanja
(članak 38. Ustava Republike Hrvatske);
i) pravo na slobodu mirnog
okupljanja i slobodu udruživanja (članak 42. i 43. Ustava Republike
Hrvatske);
j) pravo na rad i slobodu
rada (članak 54. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske);
k) pravo na sklapanje
braka i stvaranje obitelji (članak 62. Ustava Republike Hrvatske);
l) pravo na djelotvoran
pravni lijek određen zakonom i dostupan svim osobama čija su ljudska prava
prekršena (članak 18. Ustava Republike Hrvatske) i
lj) sva ostala prava
predviđena u međunarodnim instrumentima i člankom 1. ovoga zakona, ovisno
jedino o iznimkama i ograničenjima izloženim u tim instrumentima, te bez
diskriminacije po spolu, rasi, boji kože, jeziku, vjeroispovijedi, političkom i
drugom uvjerenju, nacionalnom i društvenom porijeklu, povezanosti s
nacionalnom manjinom, vlasništvu, statusu naslijeđenom rođenjem ili po
nekoj drugoj osnovi (članak 14. i 17. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske).
Članak 3.
Republika Hrvatska štiti ravnopravnost pripadnika nacionalnih manjina:
Albanaca, Austrijanaca, Bošnjaka, Bugara, Crnogoraca, Čeha, Mađara, Makedonaca,
Nijemaca, Poljaka, Roma, Rumunja, Rusa, Rusina, Slovaka, Slovenaca, Srba,
Talijana, Turaka, Ukrajinaca, Vlaha, Židova i drugih etničkih i nacionalnih
zajednica ili manjina i potiče njihov svestrani razvoj.
Članak 4.
Republika Hrvatska pomaže razvoj odnosa između etničkih i nacionalnih
zajednica ili manjina sa narodom u njihovoj matičnoj državi radi unapređivanja
njihova nacionalnog, kulturnog i jezičnog razvoja.
Etničke i nacionalne zajednice ili manjine imaju pravo na samoorganiziranje
i udruživanje radi ostvarivanja svojih nacionalnih i drugih interesa u
skladu s Ustavom i ovim zakonom.
III. KULTURNA AUTONOMIJA I DRUGA PRAVA ETNIČKIH I NACIONALNIH ZAJEDNICA
ILI MANJINA
Članak 5.
Etničke i nacionalne zajednice ili manjine u Republici Hrvatskoj
imaju pravo na kulturnu autonomiju (članak 15. Ustava Republike Hrvatske).
Članak 6.
Republika Hrvatska obvezuje
se da će pripadnicima svih etničkih i nacionalih zajednica ili manjina
osigurati:
a) puno poštivanje načela
nediskriminacije kako je predviđeno međunarodnim instrumentima iz članka 1.
ovoga zakona;
b) pravo zaštite od svake
djelatnosti koja može ili koja bi mogla ugroziti njihov opstanak;
c) pravo na identitet,
kulturu, vjeroispovijed, javno i privatno korištenje jezika i pisma te
obrazovanje;
d) zaštitu ravnopravnog
sudjelovanja u javnim poslovima kao npr. uživanje političkih i ekonomskih
sloboda u društvenoj sferi, pristup medijima, te na polju obrazovanja i
općenito kulturnih pitanja;
e) pravo odlučivanja kojoj
etničkoj i nacionalnoj zajednici ili manjini građanin ili građanka žele
pripadati, te uživanje svih prava u svezi s tim izborom, bilo pojedinačno,
bilo u udruženju s drugim osobama. To se pravo posebice odnosi na slučajeve
braka između osoba koje pripadaju različitim etničkim i nacionalnim zajednicama
ili manjinama, bez štete za osobe u pitanju.
Načela iz stavka 1. ovoga članka
primjenjuju se također u korist Hrvata u općinama gdje oni ne čine brojčanu
većinu u odnosu na jednu ili više drugih etničkih i nacionalnih zajednica ili
manjina.
Članak 7.
Pripadnici svih etničkih i
nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj mogu slobodno
upotrebljavati, u privatnom i javnom životu, svoj jezik i pismo.
U općinama u kojima pripadnici etničke i nacionalne zajednice ili manjine
čine većinu u ukupnom broju stanovnika u službenoj uporabi će biti uz hrvatski
jezik i latinično pismo i jezik i pismo te etničke i nacionalne zajednice ili
manjine.
Članak 8.
Jedinice lokalne samouprave mogu utvrditi službenu uporabu dvaju ili više
jezika i pisama vodeći računa o broju pripadnika i interesima etničkih i
nacionalnih zajednica ili manjina.
Članak 9.
Slobodan je posjed i uporaba znamenja i simbola etničkih i nacionalnih
zajednica ili manjina.
Kod službene uporabe znamenja i simbola etničkih i nacionalnih
zajednica ili manjina obvezatno se uz njih ističu odgovarajuća znamenja
i simboli Republike Hrvatske.
Ako se izvodi himna ili svečana pjesma etničke i nacionalne zajednice
ili manjine, obvezatno se prije izvodi himna Republike Hrvatske.
Statutom jedinice lokalne samouprave može se propisati način korištenja
nacionalne zastave i simbola etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina.
Članak 10.
Pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina mogu slobodno
organizirati informativnu i izdavačku djelatnost na vlastitome jeziku i pismu.
Republika Hrvatska i tijela lokalne samouprave financijski pomažu
ostvarivanje prava iz stavka 1. ovoga članka sukladno svojim mogućnostima.
Članak 11.
Pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina mogu slobodno
osnivati kulturna i druga društva radi očuvanja nacionalnog i kulturnog
identiteta. Ta društva su autonomna, a Republika i tijela lokalne samouprave
financijski pomažu njihov rad prema svojim mogućnostima.
Članak 12.
Republika Hrvatska štiti spomeničko blago i cjelokupnu kulturnu baštinu
etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina.
Odgoj i obrazovanje
Članak 13.
Odgoj i obrazovanje pripadnika etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina
u Republici Hrvatskoj obavlja se u dječjim vrtićima i školama na njihovom jeziku i pismu, prema posebnim
programima u kojima je primjereno sadržana njihova povijest, kultura i
znanost, ukoliko to žele.
Odgoj i obrazovanje iz stavka 1. ovoga članka u dijelu koji nije u
svezi s nacionalnom pripadnošću polaznika provodi se u opsegu i sadržaju
propisanom po nadležnom tijelu Republike Hrvatske za područje školstva.
Školski program čije izučavanje
predstavlja svezu s nacionalnom pripadnošću polaznika utvrđuje tijelo iz
stavka 2. ovoga članka na prijedlog Ureda Vlade Republike Hrvatske za međunacionalne
odnose.
Članak 14.
U jedinicama lokalne samouprave i uprave u kojima etničke i nacionalne
zajednice ili manjine čine relativnu većinu stanovništva, ako to dopušta
broj polaznika, ustanovit će se zasebna školska ustanova ili zasebna školska
odjeljenja s nastavom na jeziku i pismu te etničke i nacionalne zajednice
ili manjine, ukoliko to žele.
U slučaju da se ne mogu, zbog malog broja polaznika, formirati škole ili
odjeljenja po kriterijima iz stavka 1. ovoga članka, organizirat će se u
okviru zasebnog školskog odjeljenja nastava predmeta čiji je program u
svezi s nacionalnom pripadnošću polaznika (jezik i književnost, povijest i
dr.) koju će održavati učitelji i profesori iste nacionalne pripadnosti kao i
polaznici ako to žele roditelji polaznika.
U jedinicama lokalne samouprave i uprave iz kojih je u drugom svjetskom
ratu i poslije drugog svjetskog rata autohtono stanovništvo ostalih etničkih i
nacionalnih zajednica ili manjina bilo protjerano u matične zemlje ili se
vodila politika iseljavanja u matične zemlje, može se uvesti u školsku
nastavu fakultativno učenje stranog jezika,
od IV. razreda osnovnog do kraja srednjoškolskog obrazovanja, kao
strani jezik, jezik te etničke i nacionalne zajednice ili manjine, neovisno
na postotak koji te etničke i nacionalne zajednice ili manjine imaju u
stanovništvu na tom području.
U jedinicama lokalne samouprave i uprave, u cilju zaštite kolektivnih
prava autohtonih etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina, poduzimat će se
mjere posebne zaštite u sudjelovanju u javnim poslovima, obrazovanju,
kulturi, duhovnom i vjerskom životu te pristupu javnim medijima bez obzira na njihov
udjel u ukupnom stanovništvu.
Mjere iz stavka 4. ovog članka poduzimat će se sve do ponovne uspostave
sustava vlastitih organizacija radi njegovanja i unapređivanja
nacionalnih posebnosti, kulture i odgojno-obrazovnih institucija manjinskih
zajednica u prijašnjem opsegu.
Članak 15.
Republika Hrvatska osigurava financijska sredstva uz sredstva općine u
potrebnom obujmu radi ostvarenja programa utvrđenih u članku 14. ovoga
zakona.
Članak 16.
Pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina mogu osnivati
privatne vrtiće, škole i druga učilišta.
IV. PROPORCIONALNO SUDJELOVANJE U PREDSTAVNIČKIM I DRUGIM TIJELIMA
Članak 17.
Pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina koje sudjeluju
u stanovništvu Republike Hrvatske s više od 8% imaju pravo na zastupljenost
razmjerno svom udjelu u ukupnom stanovništvu u Hrvatskom državnom saboru i
Vladi Republike Hrvatske te tijelima vrhovne sudbene vlasti.
Pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina
čiji je udio u stanovništvu Republike Hrvatske manji od 8% imaju pravo
izabrati najmanje pet a najviše sedam zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskoga
državnog sabora, u skladu sa Zakonom o izborima zastupnika u Hrvatski državni
sabor.
Zastupnici iz stavka 2. ovoga
članka predstavnici su svih etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina
koji su ih izabrali i dužni su štititi njihove interese.
Način izbora i opoziva
zastupnika iz stavka 1. i 2. ovoga članka uredit će se zakonom i drugim
propisima kojima se uređuju izbori u Republici Hrvatskoj.
Zastupljenost etničke i
nacionalne zajednice ili manjine iz stavka 1. ovoga članka u drugim tijelima
državne vlasti Republike Hrvatske osigurava se zakonom o ustrojstvu državne
vlasti.
Članak 18.
Pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina imaju pravo
na zastupljenost u tijelima lokalne samouprave razmjerno svom udjelu u
ukupnom stanovništvu određene jedinice lokalne samouprave.
Pravo iz stavka 1. ovog članka osigurava se zakonom kojim se uređuje
lokalna samouprava i statutom jedinice lokalne samouprave.
Članak 19.
U svrhu provedbe odredaba ovoga zakona o pravu etničkih i nacionalnih
zajednica ili manjina na kulturu, obrazovanje, pristup javnim medijima i
ostvarivanje njihovog razmjernog udjela u javnim službama i drugim
institucijama u ovim područjima, Vlada Republike Hrvatske ima Ured za međunacionalne
odnose.
Za područje jedne ili više općina u kojima broj pripadnika etničkih i
nacionalnih zajednica ili manjina i njihov interes to zahtijeva, Vlada
Republike Hrvatske osnovat će područni ured za međunacionalne odnose.
V. MEĐUNARODNI NADZOR I SURADNJA
Članak 20.
Republika Hrvatska surađivat će i savjetovati se, izravno ili putem mješovitih
odbora, sa vladama i institucijama zainteresiranih država radi što potpunijeg
ostvarivanja prava čovjeka i prava etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina.
VI. KAŽNJIVE RADNJE
Članak 21.
Zabranjeno je i kažnjivo po kaznenom zakonu Republike Hrvatske svako
djelovanje, poticanje, organiziranje ili pomaganje djelatnosti koje bi
mogle ugroziti opstanak neke etničke i nacionalne zajednice ili manjine,
izazvati nacionalnu mržnju, dovesti do diskriminacije ili stavljanja u
neravnopravan položaj.
VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 22.
Kada su ovim Ustavnim zakonom opće zakonodavstvo i ovlasti predviđeni
ili se primjenjuju na područjima koje on uređuje, ne smiju se primjenjivati
na način koji bi narušavao osnovni sadržaj ljudskih prava i sloboda i prava
nacionalnih ili etničkih zajednica ili manjina koja su zaštićena ovim
Ustavnim zakonom.
Članak 23.
U skladu sa člankom 134.
Ustava Republike Hrvatske i ovim zakonom, ne mijenja se niti ukida ni jedno
od prava koje je Republika Hrvatska neposredno ili kao pravni sljednik bivše
SFRJ preuzela ili će preuzeti međunarodnim ugovorima (Osimski sporazum i dr.)
niti ograničuje njihovo ostvarivanje.
Članak 24.
Uz priuzdržaj načela kodificiranih člancima 34. – 38. Bečke konvencije o
pravu ugovora iz 1949. godine, odredbe ovog Ustavnog zakona primjenjivat će
se i tumačiti u skladu sa sporazumima koji su sklopljeni s Organizacijom
ujedinjih naroda.
Članak 25.
Odredba članka 17. stavka 1., dio odredbe stavka 4., koja se odnosi na
način izbora i opoziva zastupnika iz stavka 1., te odredbe stavka 5., primjenjivat
će se od objave rezultata sljedećeg popisa stanovništva Republike Hrvatske,
računajući od dana stupanja na snagu Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama
Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i
nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, br.
51/00.).
Članak 26.
Ništa u ovom Ustavnom zakonu neće se tumačiti kao da implicira bilo
kakvo pravo na obavljanje bilo kakve djelatnosti ili izvršavanje čina
suprotnih temeljnim načelima međunarodnog prava, te posebice suverene
jednakosti, teritorijalne cjelovitosti i političke nezavisnosti država.
Članak 27.
Stupanjem na snagu Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustavnog
zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih
zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, br. 51/00)
prestaje važiti Ustavni zakon o privremenom neprimjenjivanju pojedinih
odredbi Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i
nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«,
br. 68/95.).
Članak 28.
Stupanjem na snagu Ustavnog zakona o
izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o
pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj
(»Narodne novine«, br. 51/00.) prestaje važiti odredba članka 68. stavka 4.
Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (»Narodne novine«, br. 90/92., 94/93.,
117/93., 5/97. i 128/99.).