2383
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom sudbenom
vijeću, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga sabora na sjednici 15.
prosinca 2000.
Broj: 01-081-00-4344/2
Zagreb, 19. prosinca 2000.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
Članak 1.
U Zakonu o Državnom sudbenom
vijeću (»Narodne novine«, br. 58/93. i 49/99.) članak 1. mijenja se i glasi:
“Ovim se Zakonom uređuju
uvjeti za izbor članova i predsjednika Državnoga sudbenog vijeća i prestanak
njihove dužnosti, postupak za imenovanje i razrješenje sudaca, te postupak za
utvrđivanje njihove stegovne odgovornosti, kao i druga pitanja vezana za rad
Državnoga sudbenog vijeća (u daljnjem tekstu: Vijeće).”
Članak 2.
Naslov Glave II. i članak 3. mijenjaju se i glase: “POSTUPAK ZA IZBOR
ČLANOVA I PREDSJEDNIKA DRŽAVNOGA SUDBENOG VIJEĆA I PRESTANAK NJIHOVE DUŽNOSTI”.
Članak 3. mijenja se i glasi:
“U postupku izbora članova
Vijeća mjerodavni odbor Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora zatražit će od
predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, predsjednika Hrvatske
odvjetničke komore i dekana pravnih fakulteta pokretanje postupka kandidiranja
za članove Vijeća.
Predsjednik Vrhovnog suda
Republike Hrvatske zatražit će od sudova da predlože kandidate iz reda sudaca.
Na temelju prikupljenih prijedloga proširena opća sjednica Vrhovnog suda
Republike Hrvatske utvrđuje kandidate i svoj prijedlog upućuje mjerodavnom
odboru Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora.
Prijedlog kandidata iz reda
sudaca mora osigurati zastupljenost kandidata iz sudova različite vrste i
stupnja.
Kandidate iz reda odvjetnika
utvrđuje na temelju prikupljenih prijedloga Skupština Hrvatske odvjetničke
komore a kandidate iz reda sveučilišnih profesora pravnih znanosti sjednica
dekana pravnih fakulteta i upućuju ih mjerodavnom odboru Zastupničkog doma
Hrvatskoga sabora.
Za svako mjesto u Vijeću
ovlašteni predlagatelj iz stavka 2. i 4. ovoga članka mora predložiti najmanje
tri kandidata.
Mjerodavni odbor Zastupničkog
doma Hrvatskoga sabora zatražit će i od ministra nadležnog za poslove pravosuđa
predlaganje osoba za koje smatra da mogu biti kandidati za člana Vijeća.
Mjerodavni odbor predložit će
Zastupničkom domu Hrvatskoga sabora sve predložene kandidate koji ispunjavaju
uvjete za imenovanje.”
Članak 3.
Članak 4. mijenja se i glasi:
“Članove Vijeća bira
Zastupnički dom Hrvatskoga sabora.
Sedam članova Vijeća bira se
iz reda sudaca, dva člana iz reda odvjetnika i dva člana iz reda sveučilišnih
profesora pravnih znanosti.
Članovi Vijeća između sebe
biraju predsjednika i zamjenika predsjednika tajnim glasovanjem na vrijeme od
dvije godine.
Predsjednik i zamjenik
predsjednika moraju biti iz reda sudaca.”
Članak 4.
U članku 5. stavak 1. mijenja
se i glasi:
“Izabrani član Vijeća dužan
je stupiti na dužnost u roku od 30 dana od dana izbora.”
U stavku 2. riječi:
“predsjednik ili” brišu se.
Članak 5.
U članku 6. stavku 1. riječi: “predsjednik ili” brišu se.
U stavku 2. riječi: “Županijski dom Hrvatskoga državnog sabora”
zamjenjuju se riječima: “mjerodavni odbor Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora”,
a riječi: “Za predsjednika Vijeća izvješće će dostaviti najmanje pet članova
Vijeća ili ministar pravosuđa” brišu se.
Članak 6.
U članku 7. stavak 1. mijenja se i glasi:
“ Prije stupanja na dužnost član Vijeća polaže pred predsjednikom
Hrvatskoga sabora prisegu:”
U tekstu prisege riječ: “predsjednika” i crtica brišu se.
Članak 7.
U članku 7.a riječi: “predsjedniku i” brišu se.
Članak 8.
U članku 9. stavku 1. riječi: “Predsjedniku ili članu” zamjenjuju se
riječju: “Članu”.
Stavak 2. mijenja se i glasi:
“Ne smatra se prestankom dužnosti ako član Vijeća bude imenovan za suca
u drugi sud ili bude izabran za nastavnika drugoga pravnog fakulteta.”
U stavku 3. riječi: “Predsjednik ili član” zamjenjuju se riječju:
“Član”.
U stavku 4. riječi: “Predsjednik ili član” zamjenjuju se riječju:
“Član”, a iza prve alineje dodaje se nova alineja koja glasi:
“- ako bude imenovan predsjednikom suda, danom stupanja na dužnost”.
Dosadašnje alineje 2., 3. i 4. postaju alineje 3., 4. i 5.
Stavak 5. mijenja se i glasi:
“Prijedlog za razrješenje dužnosti člana Vijeća prije isteka vremena na
koje je izbran mogu podnijeti proširena opća sjednica Vrhovnog suda Republike
Hrvatske. Skupština Hrvatske odvjetničke komore i sjednica dekana pravnih
fakulteta, svaki u pogledu članova Vijeća koje su predložili u postupku
utvrđivanja kandidata za članove Vijeća. Prijedlog za razrješenje mogu
podnijeti mjerodavni odbor Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora i ministar
nadležan za poslove pravosuđa.”
Stavak 6. mijenja se i glasi:
“Postojanje razloga za razrješenje člana Vijeća prije isteka vremena na
koje je izabran utvrđuje mjerodavni odbor Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora,
a razrješuje ih Zastupnički dom Hrvatskoga sabora.”
Članak 9.
U članku 10. stavku 1. riječi: “Hrvatskoga državnog sabora” zamjenjuju
se riječima: “Hrvatskoga sabora”.
U stavku 2. riječi: “Županijski dom Hrvatskoga državnog sabora”
zamjenjuju se riječima: “Zastupnički dom Hrvatskoga sabora”.
U stavku 3. riječi: “Županijskom domu Hrvatskoga državnog sabora”
zamjenjuju se riječima: “mjerodavni odbor Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora”,
a riječ: “pet” zamjenjuje se riječju: “tri”.
Članak 10.
U članku 11. stavku 1. riječi: “alineje 2. i 3.” zamjenjuju se riječima:
“alineje 3. i 4.”
U stavku 2. alineji 2. riječi: “pet članova” zamjenjuju se riječima:
“tri člana”.
Članak 11.
Članak 12. mijenja se i glasi:
“U djelokrug Vijeća spada:
- imenovanje sudaca,
- vođenje stegovnog postupka i odlučivanje o stegovnoj odgovonrosti
sudaca,
- odlučivanje o razrješenju
sudaca,
- obavljanje i drugih poslova
u skladu sa zakonom.”
Članak 12.
U članku 13. stavku 1. riječi: “osim ako ovim Zakonom nije
drukčije propisano” brišu se.
U stavku 2. riječi:
“predsjednika suda, odnosno” brišu se.
Stavak 3. mijenja se i glasi:
“Sjednice saziva predsjednik,
a u njegovoj odsutnosti zamjenik predsjednika”.
U stavku 4. riječi: “pet
članova” zamjenjuju se riječima: “tri člana”.
Članak 13.
U članku 14. stavku 2.
riječi: “dvotrećinskom većinom glasova svih članova” zamjenjuju se riječima:
“glasovima najmanje osam članova Vijeća”.
Članak 14.
U članku 16. stavak 1.
mijenja se i glasi:
“Slobodno mjesto suca
objavljuje ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa po službenoj dužnosti ili
na prijedlog ovlaštenih osoba.”
U stavku 3. riječi:
“predsjednik ili” brišu se.
Stavak 5. mijenja se i glasi:
“Ponovno imenovanje suca po
proteku roka od pet godina Vijeće provodi po službenoj dužnosti, bez
oglašavanja slobodnog mjesta suca.”
Članak 15.
Članak 17. mijenja se i
glasi:
“Nakon proteka roka iz članka
16. stavka 3. ovoga Zakona ministar nadležan za poslove pravosuđa zatražit će
mišljenje o svim kandidatima za suce od nadležnoga sudačkog vijeća. Uz poziv na
davanje mišljenja, ministar će sudačkom vijeću dostaviti prijave s dokazima i
podacima koje su kandidati priložili, te podatke o kandidatima kojima
ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa raspolaže.
U postupku davanja mišljenja,
sudačko vijeće može zatražiti i podatke o kandidatima za suce:
- od predsjednika suda u
kojem je obnašao dužnost ili od predsjednika neposredno višeg suda, ako je
kandidat već obnašao dužnost suca, sudskog savjetnika ili sudačkog vježbenika,
- od drugih tijela koja mogu
dati podatke relevantne za ispunjavanje općih i posebnih uvjeta za imenovanje
suca odgovarajućeg suda, ako kandidat nije obnašao dužnost u pravosuđu.
Ako su za kandidata već bile
dane ocjene obnašanja dužnosti sudačko će ih vijeće uzeti u obzir pri izradi
mišljenja, a ako njima ne raspolaže pribavit će ih od nadležnoga sudačkog
vijeća ili ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.
Mišljenje sudačkog vijeća o
kandidatima za sudačka mjesta, izrađuje se u pisanom obliku i sadrži obrazloženje
o ispunjavanju općih i posebnih uvjeta za imenovanje suca odgovarajućeg suda. U
izradi obrazloženja sudačko vijeće uzet će u obzir odredbe članka 52. Zakona o
sudovima.
Sudačko vijeće je dužno svoje mišljenje dostaviti najkasnije u roku od
60 dana. Ako mišljenje ne bude dostavljeno, ministar nadležan za poslove
pravosuđa u daljnjem roku od 8 dana zatražit će dostavu mišljenja.
Ako ni u daljnjem roku od 15
dana mišljenje ne bude dostavljeno, ministar nadležan za poslove pravosuđa
podnijet će Vijeću listu svih kanidata koji ispunjavaju uvjete za suce s
podacima kojima raspolaže. Vijeće u postupku imenovanja može o kandidatima samo
zatražiti podatke iz stavka 2. ovoga članka od odgovarajućih tijela i
organizacija.
Ministar nadležan za poslove
pravosuđa podnijet će Vijeću listu kandidata koji ispunjavaju uvjete za
imenovanje s mišljenjem sudačkog vijeća. Uz listu kandidata koji ispunjavaju
uvjete izvijestit će se Vijeće o svim prijavljenim kandidatima, a dostavit će
mu se i prijave kandidata sa svim podacima prikupljenima u postupku davanja
mišljenja.”
Članak 16.
Članak 18. mijenja se i
glasi:
“U postupku imenovanja i
razrješenja suca, Vijeće će pribaviti mišljenje od mjerodavnog odbora
Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora.
Prigodom donošenja odluke o
imenovanju suca Vijeće će uzeti u obzir mišljenje sudačkog vijeća i odredbe
članka 52. Zakona o sudovima.
Odluka o imenovanju
objavljuje se u »Narodnim novinama«.
Odluka Vijeća s pisanim
obrazloženjem dostavlja se svim kandidatima u roku od 15 dana od objavljivanja
imenovanja.
Sudac je dužan stupiti na dužnost
u roku koje odredi Vijeće, a najkasnije u roku od šest mjeseci od dana
imenovanja.
Ako sudac ne stupi na dužnost
u roku iz stavka 6. ovoga članka smatrat će se da nije ni imenovan.”
Članak 17.
Iza članka 18. dodaje se
članak 18.a koji glasi:
“Članak 18.a
Vijeće će na zahtjev ministra
nadležnog za poslove pravosuđa ili po službenoj dužosti poništiti odluku o
imenovanju ako utvrdi:
- da imenovani sudac nije
ispunjavao uvjete za imenovanje,
- da je odluka utemeljena na
neistinitim podacima i dokazima,
- da sudac bez opravdanog
razloga nije niti u roku od šest mjeseci nakon imenovanja položio prisegu,
- da je do imenovanja došlo
uslijed kaznenog djela kandidata ili predsjednika ili člana Vijeća.”
Članak 18.
U članku 19. stavku 1.
riječi: “predsjednik ili” brišu se.
Stavak 2. briše se, a stavak
3. postaje stavak 2.
Stavak 4. koji postaje stavak
3. mijenja se i glasi:
“Sudac će potpisati prisegu.”
Članak 19.
Članak 20. mijenja se i
glasi:
“Sudac odgovara za počinjena
stegovna djela.
Stegovna dijela jesu:
1. zlouporaba položaja ili
prekoračenja službene ovlasti,
2. neopravdano neobnašanje
ili neuredno obnašanje sudačke dužnosti,
3. obnašanje službe, poslova
ili djelatnosti nespojivih sa sudačkom dužnošću,
4. izazivanje poremećaja u
radu suda koji znatno utječu na djelovanje sudbene vlasti,
5. povreda službene tajne u
svezi s obnašanjem sudačke dužnosti,
6. nanošenje štete ugledu
suda ili sudačke dužnosti na drugi način.
Stegovni postupak za stegovno
djelo iz stavka 2. točke 2. ovoga članka pokrenut će se osobito:
- ako sudac bez opravdanog
razloga ne izrađuje i ne otprema sudske odluke u zakonskom roku,
- ako je sudačko vijeće
ocijenilo njegov rad negativnom ocjenom (članak 54. Zakona o sudovima),
- ako je, bez opravdanog
razloga, broj odluka koje je donio u jednogodišnjem razdoblju bitno ispod
prosjeka u Republici Hrvatskoj.”
Članak 20.
U članku 21. stavku 1. točka
3. briše se, a točka 4. postaje točka 3.
Stavak 2. mijenja se i glasi:
“Kazna iz stavka 1. točke 3.
ovoga članka može se izreći samo za stegovno djelo iz članka 20. ovoga Zakona
ako je počinjeno pod naročito teškim okolnostima (teško stegovno djelo).”
U stavku 3. riječi:
“predsjednika suda, suca odnosno državnoodvjetničkog dužnosnika” zamjenjuju se
riječju: “suca”.
Stavak 5. mijenja se i glasi:
“O izrečenoj kazni u roku od
24 sata obavještava se nadležno sudačko vijeće, predsjednik suda u kojem sudac
obavlja dužnost i ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa, koje vodi
evidenciju o izračenim kaznama.”
Članak 21.
U članku 23. stavak 1.
mijenja se i glasi:
“U stegovnom postupku u prvom
stupnju odlučuje Vijeće većinom glasova svih članova.”
Stavak 2. briše se.
Dosadašnji stavak 3. postaje
stavak 2.
Stavci 4. i 5. brišu se.
Članak 22.
Članak 24. mijenja se i
glasi:
“Ako postoji osnovana sumnja da je sudac počinio stegovno djelo,
predsjednik suda u kojem obnaša sudačku dužnost dužan je protiv tog suca
podnijeti zahtjev za pokretanje stegovnog postupka.
Zahtjev za pokretanje postupka zbog počinjenja stegovnog djela može
podnijeti i predsjednik neposredno višeg suda, predsjednik Vrhovnog suda
Republike Hrvatske, sudačko vijeće te ministar nadležan za poslove pravosuđa.
Zahtjev za pokretanje postupka pred Vijećem zastupa ovlašteni
podnositelj iz stavka 1. i 2. ovoga članka ili osoba koju on ovlasti.
Ako je do odluke o pokretanju
stegovnog postupka potrebno obaviti istražne radnje, njih obavlja sudac kojeg
određuje predsjednik Vijeća.”
Članak 23.
U članku 25. stavci 1. i 2.
mijejenjaju se i glase:
“Zahtjev za pokretanje
stegovnog postupka podnosi se u pisanom obliku i sadrži osobne podatke o sucu
čija se stegovna odgovornost traži, opis stegovnog djela, prijedlog za
izricanje određene stegovne kazne te obrazloženje iz kojeg proizlazi osnovanost
sumnje.
Odmah nakon primitka zahtjeva
zakazat će se ročište na koje će se pozvati sudac i podnositelj zahtjeva. Suca
protiv kojeg je podnesen zahtjev za pokretanje stegovnog postupka, upozorit će
se u pozivu da na ročištu može biti nazočan i njegov branitelj.”
U stavku 3. riječi:
“predsjednik suda, odnosno” brišu se.
Stavak 4. mijenja se i glasi:
“Ako nakon ročišta Vijeće
ustanovi da postoji osnovana sumnja da je počinjeno stegovno djelo, donijet će
odluku o pokretanju stegovnog postupka. U takvom slučaju Vijeće može zatražiti
i poduzimanje određenih istražnih radnji od suca kojeg odredi.”
Stavak 6. briše se.
Članak 24.
U članku 26. stavak 1.
mijenja se i glasi:
“Ako je ovlašteni
predlagatelj u zahtjevu predložio izricanje stegovne kazne razrješenje od
dužnosti, vijeće će bez odgode odlučiti o privremenom udaljenju od obnašanja
dužnosti. Odluka o privremenom udaljenju mora biti u pisanom obliku i s
obrazloženjem.”
Stavak 2. mijenja se i glasi:
“Protiv odluke o privremenom
udaljenju žalba nije dopuštena.”
Članak 25.
U članku 27. stavak 1.
mijenja se i glasi:
“Ovlašteni podnositelj može
izmijeniti ili dopuniti zahtjev. Ako izvan rasprave podnositelj izmijeni ili
dopuni zahtjev, vijeće će najkasnije u roku od 15 dana po primitku zahtjeva
zakazati raspravu. Na raspavu će se pozvati ovlašteni ponositelj zahtjeva,
sudac i njegov branitelj te predsjednik nadležnoga sudačkog vijeća, ako sudačko
vijeće nije podnositelj zahtjeva.”
Stavak 2. briše se.
Dosadašnji stavak 3. koji
postaje stavak 2. mijenja se i glasi:
“Prije rasprave izdvojit će
se iz spisa svi dokazi na kojima se ne može temeljiti odluka u stegovnom
postupku.”
Članak 26.
U članku 28. stavak 1.
mijenja se i glasi:
“U postupku odlučivanja o
stegovnoj odgovornosti sucu protiv kojeg se postupak vodi, mora se pružiti
mogućnost da iznese svoju obranu osobno ili po branitelju kojega izabere.”
Stavak 3. mijenja se glasi:
“Odluka kojom se utvrđuje da
je sudac stegovno odgovoran i kojom mu se izriče stegovna kazna može se
odnositi samo na stegovno djelo i osobu koje je podnositelj zahtjeva označio u
svom zahtjevu.”
U stavku 4. riječi: “Odluku
stegovnog suda o stegovnoj odgovornosti izrađuje predsjednik stegovnog suda”
brišu se.
Članak 27.
Članak 29. mijenja se i
glasi:
“Protiv odluke o razrješenju,
odnosno stegovnoj odgovornosti sudac ima pravo žalbe koja odgađa izvršenje
odluke. Žalba se u roku od 15 dana od dana dostave odluke podnosi Ustavnom sudu
Republike Hrvatske.”
Članak 28.
U članku 31. stavcima 1. i 2.
riječi: “Predsjednik suda ili sudac” zamjenjuju se riječju: “Sudac”.
Stavak 3. mijenja se i glasi:
“Odluku o udaljenju od
dužnosti u slučaju iz stavka 1. ovoga članka donosi predsjednik suda.”
Članak 29.
Članak 32. mijenja se i
glasi:
“Vijeće će razriješiti suca:
- ako sam zatraži,
- ako trajno izgubi
sposobnost obnašanja sudačke dužnosti i
- ako je osuđen za kazneno
djelo koje ga čini nedostojnim obnašanja sudačke dužnosti.
Ako sudac sam zatraži
razrješenje, prijedlog za pokretanje postupka za razrješenje podnosi Vijeću
predsjednik suda u kojem taj sudac obnaša dužnost.
Ako sudac trajno izgubi
sposobnost obnašanja sudačke dužnosti, ili ako je osuđen za kazneno djelo koje
ga čini nedostojnim za obnašanje sudačke dužnosti, prijedlog Vijeću za
pokretanje postupka za razrješenje podnosi nadležno sudačko vijeće.
Ministar nadležan za poslove
pravosuđa i predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske mogu prijedlog za
pokretanje postupka za razrješenje iz stavka 3. ovoga članka podnijeti za
svakog suca.”
Članak 30.
U članku 34. stavku 3.
riječi: “Predsjedniku ili sucu” zamjenjuju se riječju: “Sucu”.
Stavak 6. mijenja se i glasi:
“Protiv odluke o razrješenju
sudac ima prava utvrđena člankom 29. ovoga Zakona.”
Članak 31.
U članku 35. riječi:
“predsjednik suda ili” brišu se, iza riječi: “razrješenje”, umjesto zareza
stavlja se točka, a riječi: “a za predsjednika suda rješenje će donijeti
predsjednik neposredno višeg suda” brišu se.
Članak 32.
Glava “VIII. IMENOVANJE I
RAZRJEŠENJE DRŽAVNIH ODVJETNIKA” i članci 36. do 39. brišu se.
Članak 33.
Izbor članova Vijeća po
odredbama ovoga Zakona obavit će se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na
snagu ovoga Zakona.
Danom izbora novih članova
Vijeća prestaje mandat članovima Vijeća izabranima prema odredbama Zakona o Državnom
sudbenom vijeću (»Narodne novine«, br. 58/93. i 49/99.).
Članak 34.
Svi postupci u tijeku pred
Vijećem nastavit će se i provesti po odredbama ovoga Zakona.
Članak 35.
Vijeće izabrano po odredbama
ovoga Zakona dužno je u roku od 45 dana od dana izbora donijeti Poslovnik o
svom radu.
Članak 36.
Ovlašćuje se Odbor za
zakonodavstvo Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora da utvrdi i izda pročišćeni
tekst Zakona o Državnom sudbenom vijeću.
Članak 37.
Ovaj Zakon stupa na snagu
osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 700-01/00-01/01
Zagreb, 15. prosinca 2000.
ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA SABORA
Predsjednik
Zastupničkog doma Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.