USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2457

Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću petorice za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Velimir Belajec, kao predsjednik Vijeća te suci Marijan Hra­njski, Ivan Mrko­njić, Jasna Omejec i Vice Vukojević, kao članovi Vijeća, u postupku povodom ustavne tužbe M. Lj. iz Z., koje­g zastupa Zajednički odvjetnički ured M. & A. iz Z., na sjednici Vijeća održanoj 13. prosinca 2000. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

1. Ustavna tužba se usvaja i ukida se:

– rješe­nje Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-10795/1998 od 13. trav­nja 2000. i

– zapovijed Ministarstva obrane Republike Hrvatske – Personalne uprave, klasa: Pov. 805-01/98-03/35, urbroj: 512-20-07/1-98-111 od 1. listopada 1998.

II. Predmet se vraća Ministarstvu obrane Republike Hrvatske – Personalna uprava na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.   Ustavna tužba podnijeta je u svezi s odlukama navedenim u izreci.

Osporenom zapovijedi podnosite­lj je zbog potrebe službe, teme­ljem odredbe članka 47. Zakona o obrani (»Narodne novine«, br. 74/93 i 57/96), u svezi s odredbom članka 159. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 23/95 i 33/95), premješten iz ustrojbene cjeline: Središ­njica oba­vještajna Z., s dužnosti savjetnika za obav.- oper. rad RZ i PZO u ustrojbenu cjelinu: II. zborno područje OSRH Đ. Zapovjedništvo II. zbornog područja OSRH Đ., Odsjek za domobranstvo, na dužnost pomoćnika zap. za domobranstvo.

Tužba, kojom je podnosite­lj pokrenuo upravni spor protiv navedene zapovijedi, osporenim rješe­njem je odbačena, pri čemu je Upravni sud izrazio stajalište da zapovijed o premještaju nije upravni akt u smislu odredbe članka 6. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, br. 53/91, 9/92 i 77/92).

Podnosite­lj ustavne tužbe smatra da su tim aktima povrijeđene odredbe članaka 3., 5. st. 2., 19., 29. st. 1. al. 1. i 54. Ustava.

U obrazlože­nju ustavne tužbe podnosite­lj ističe da su osporene odluke donijete protivno mjerodavnom propisu (Zakonu o službi u oružanim snagama) te da mu nije omogućeno izjaš­nje­nje o predstojećem premještaju.

Predlaže da Ustavni sud ukine osporeno rješe­nje i zapovijed te da odgodi ovrhu zapovijedi o premještaju.

Ustavna tužba je osnovana.

2.   Članak 10. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske u stavku 1. određuje da su akti, kojima se re­gulira status djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika u službi, upravni akti. Stavak 3. istog članka propisuje da se u postupku donoše­nja tih upravnih akata primje­njuje Zakon o općem upravnom postupku, ako tim Zakonom nije drugačije određeno, a stavak 4. određuje da će se na djelatničke odnose, prava i obveze u službi te odgovornost vojnih osoba, službenika i namještenika primje­njivati, ako tim zakonom nije drugačije određeno, propisi o državnim službenicima i namještenicima, a u pita­njima koja tim propisima nisu uređena primijenit će se opći propisi o radu.

Zakon o oružanim snagama, u okviru Glave VIII. – Raspoređiva­nje na dužnost, premještaji, stav­lja­nje na raspolaga­nje i druga pita­nja o obnaša­nju dužnosti, sadrži odje­ljak Premještaji, koji odredbama članaka 71. do 82. uređuje premještaj djelatnih vojnih osoba. Odredbom članka 75. tog Zakona propisano je da će se djelatnoj vojnoj osobi, prije donoše­nja akta, omogućiti da se izjasni o predstojećem premještaju, rasporedu ili imenova­nju.

Prema odredbi članka 7. Zakona o općem upravnom postupku, načelo materijalne istine utvrđeno je kao jedno od teme­lj­nih načela upravnog postupka. Radi ostvariva­nja ovog načela, tijela koja vode upravni postupak obavezna su da u postupku moraju utvrditi pravo sta­nje stvari i u tom ci­lju moraju utvrditi sve či­njenice koje su od važnosti za donoše­nje zakonitog i pravilnog rješe­nja.

Odredbom članka 8. stavka 1. istog Zakona propisano je da se prije donoše­nja rješe­nja stranci mora pružiti mogućnost da se izjasni o či­njenicama i okolnostima koje su od važnosti za donoše­nje rješe­nja, čime je u upravnom postupku utvrđeno načelo saslu­ša­nja stranaka. Stavak 2. istog članka određuje da se rješe­nje bez prethodnog izjaš­nje­nja stranke može donijeti samo iznimno i to u slučajevima kada je to zakonom određeno.

3.  Polazeći od teme­ljnih načela upravnog postupka i navedenih odredaba Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvat­ske, Ustavni sud je utvrdio da osporena zapovijed Ministarstva obrane Republike Hrvatske nije donijeta u postupku propisanom Zakonom o općem upravnom postupku i u skladu s teme­ljnim načelima tog Zakona.

Osporenim rješe­njem Upravni sud je utvrdio da predmetna zapovijed nije upravni akt, čime je otklonio meritorno odlučiva­nje po tužbi u upravnom sporu, umjesto da otkloni izričite propuste koji su u provedenom postupku uči­njeni na štetu podnosite­lja.

4.  Stoga je Ustavni sud utvrdio da su osporenim odlukama povrijeđene odredbe članaka 26., 29. i 54. Ustava.

Odredbom članka 26. Ustava zajamčena je jednakost svih pred sudovima, drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti. Navedeno ustavno jamstvo razrada je i primjena opće­g načela jednakosti (članak 14. st. 1. Ustava) na područje sudske i druge pravne zaštite, kako bi svima bila zajamčena jednaka zaštita prava u postupku pred sudovima i drugim državnim tijelima i tijelima koja imaju javne ovlasti. Navedeno načelo povrijeđeno je ako stranci u postupku nije bila dana mogućnost da bude saslušana i da u okviru zakona sudjeluje u postupku na način da iznosi či­njenice i predlaže dokaze, ako se nadležno tijelo nije izjasnilo o navodima stranke važnim za odlučiva­nje, ako pojedinačni akt, protivno zakonu, nije obrazložen ili ako je na drugi način onemogućeno pravično suđe­nje pred nadležnim tijelom ustanov­ljenim zakonom. Naime, odredbom članka 29. st. 1. al. 1. Ustava zajamčeno pravo na pravično suđe­nje odnosi se ne samo na pravo osum­njičenih ili optuženih za kaznena dijela, već predstav­lja ustavno jamstvo građana na pravičan postupak pred sudovima i pred tijelima državne uprave, odnosno tijelima koja imaju javne ovlasti. Povrijedivši ustavno pravo na pravično suđe­nje u postupku u kojem se odlučivalo o pita­njima u svezi djelatne vojne službe u oružanim snagama, podnosite­lju je povrijeđeno i pravo na rad i slobodu rada zajamčeno odredbom članka 54. Ustava.

5.   Podnosite­lj u tužbi ukazuje i na povredu odredaba članaka 3., 5. st. 2. i 19. Ustava. Odredbom članka 3. Ustava Republike Hrvatske, vladavina prava istaknuta je kao teme­ljno načelo pravnog poretka Republike Hrvatske. Vladavina prava podrazumijeva obvezu svih da se u svom radu pridržavaju Ustava i zakona. Ta obveza proizlazi i iz članka 5. st. 2. Ustava. Odredba članka 19. Ustava, posebno utvrđuje načelo zakonitosti u postupa­nju tijela državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti. Navedene ustavne odredbe, sadrže dakle teme­ljna načela državnog ustroja i kao takve nisu usmjerene neposrednoj zaštiti ustavnih prava i sloboda čovjeka i građanina pa ne mogu biti povrijeđene pojedinačnim odlukama sudbene ili upravne vlasti, odnosno odlukama tijela koja imaju javne ovlasti.

6.   Budući da je ustavni sud ukinuo osporene odluke, o prijedlogu podnosite­lja za odgodu ovrhe osporene zapovijedi nije posebno odlučivano.

7.   Teme­ljem odredbe članaka 69. i 72. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99), odlučeno je kao u izreci.

Broj: U-III-1055/2000
Zagreb, 13. prosinca 2000.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Velimir Belajec, v. r.