481
Na temelju članka 73. Zakona o mirovinskom osiguranju (»Narodne
novine«, broj 102/98. i 127/00.) i članka 19. točke 1. i članka 20. točke 4.
Statuta Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (»Narodne novine«, broj
163/98.), Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, na
sjednici održanoj 22. ožujka 2001., donosi
Članak 1.
Naknada putnih troškova koja pripada osiguranim osobama i pratitelju,
obuhvaća:
– naknadu za troškove prijevoza u odlasku i povratku
– naknadu za troškove prehrane i smještaja za vrijeme putovanja i
boravka u drugom mjestu.
Članak 2.
Naknada za troškove prijevoza pripada po najnižoj cijeni za redovita
prijevozna sredstva javnog prometa i prema najkraćoj relaciji. Ako osigurana
osoba upotrebljava vlastito prijevozno sredstvo, naknada za troškove
prijevoza pripada u visini cijene vozne karte javnog prijevoznog sredstva.
Članak 3.
1) U hitnim i medicinski opravdanim slučajevima može se odobriti
upotreba i skupljeg, odnosno posebnoga prijevoznog sredstva (brzi ili
ekspresni vlak, spavaća kola, viši razred u vlaku, automobil, zrakoplov i dr.),
ako je potrebno s obzirom na zdravstveno stanje osigurane osobe ili na dužinu
puta.
2) Korištenje skupljeg, odnosno posebnog prijevoznog sredstva
odobrava ovlašteno tijelo Zavoda, na prijedlog nadležnog liječnika zdravstvenog
osiguranja ili stručnog tijela vještačenja. Osigurana osoba kojoj je odobrena
upotreba prijevoznoga sredstva iz stavka 1. ovog članka dužna je za obračun
naknade prijevoznih troškova podnijeti dokaz o korištenju toga prijevoznog
sredstva.
3) Naknada za troškove prijevoza skupljim prijevoznim sredstvom javnog
prometa pripada, osim u slučajevima iz članka 1. ove odluke, i u slučaju kada
su ukupni putni troškovi (članak 1.) manji od troškova koji bi nastali da se
osigurana osoba koristila jeftinim prijevoznim sredstvom.
Članak 4.
1) Naknada za troškove prehrane i izbivanja izvan mjesta prebivališta
pripada u punoj ili smanjenoj svoti, ovisno o trajanju putovanja i izbivanja
i iznosi 70% od dnevnice za službeno putovanje u zemlji za korisnike koji se
financiraju iz sredstava državnog proračuna.
2) Naknada iz stavka 1. ovoga članka pripada u punoj svoti ako je putovanje
i izbivanje trajalo neprekidno najmanje 12 sati.
3) Ako putovanje i izbivanje traje manje od 12, a najmanje 8 sati,
naknada iz stavka 2. ovog članka pripada u smanjenoj svoti, i to u visini 50%
od pune svote, a ako je trajalo manje od 8 sati osigurana osoba nema pravo na
naknadu.
4) Ako putovanje i izbivanje traje neprekidno duže od 24 sata, naknada
iz stavka 2. ovog članka pripada za svaka 24 sata, kao i za ostatak vremena
iznad 12 sati u punoj svoti, a za ostatak vremena ispod 12, a iznad 8 sati, u
smanjenoj svoti.
Članak 5.
1) Vrijeme za koje pripada naknada iz članka 4. stavka 1. ove odluke
računa se od polaska korištenoga prijevoznog sredstva iz mjesta prebivališta,
odnosno boravišta, do povratka u to mjesto.
2) Polazak i povratak korištenoga prijevoznog sredstva u javnom prometu
utvrđuje se prema propisanom voznom redu, uzimajući u obzir mogućnost korištenja
prvog redovitoga prijevoznog sredstva pri povratku.
3) U vrijeme iz stavka 1. ovog članka ne računa se vrijeme koje je
osigurana osoba provela radi određenog pregleda u zdravstvenoj ili drugoj
ustanovi u kojoj je imala osiguran smještaj i prehranu.
Članak 6.
Troškovi noćenja priznaju se prema računu hotelsko-ugostiteljskog
poduzeća, najviše do svote za jednokrevetnu sobu, osim najskuplje kategorije.
Članak 7.
Pri obračunu naknade putnih troškova osigurana osoba podnosi dokaze o
danu i satu odlaska na putovanje, o vremenu izbivanja i o danu i satu
povratka s putovanja.
Članak 8.
Ova odluka stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim
novinama«, a primjenjuje se od 1. siječnja 2001.
Klasa: 140-13/01-01/2408
Urbroj: 341-99-01/01-6
Zagreb, 22. ožujka 2001.
Predsjednik
Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda
za mirovinsko osiguranje
prof. dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.