USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

486

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Smi­ljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hra­njski, Petar Klarić, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrko­njić, Jasna Omejac, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući u povodu prijedloga za ocjenu ustavnosti, na sjednici održanoj dana 28. ožujka 2001. godine, donio je s­ljedeće

RJEŠENJE

I. Ne prihvaćaju se prijedlozi za ocjenu ustavnosti Promjene Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/2000).

II. Ovo rješe­nje će se objaviti u »Narodnim novinama«.

Obrazlože­nje

1. Ocjenu ustavnosti Promjene Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00, u nastavku; Promjena Ustava), predložili su zajedničkim prijedlogom saborski zastupnici Julije Derossi iz Zadra, A. Starčevića 8/XIII i dr. Jure Burić iz Dubrovnika. I. Račića 6, te Srećko Radović iz Dextera MI 48130, USA.

Predlagate­lji – zastupnici smatraju da je Promjena Ustava do­nesena protivno člancima 137. i 138. Ustava (»Narodne novine«, broj 8/98 – pročišćeni tekst), jer je Županijski dom Hrvatskoga državnog sabora većinom glasova odbio Prijedlog promjene Ustava Republike Hrvatske. Prema ­njihovom miš­lje­nju, promjene Us­ta­va se mogu vršiti samo uz prethodno miš­lje­nje Županijskog do­ma, koje se mora uvažiti pa izglasava­nje tih promjena unatoč ne­gativnom miš­lje­nju Županijskog doma znači krše­nje načela prav­ne države i Ustava, te demokratske procedure. Stoga predlažu uki­da­nje osporenih Promjena Ustava.

Srećko Radović smatra da je Zastupnički dom mogao glasovati o prijedlogu za promjenu Ustava tek nakon što Županijski dom prihvati taj prijedlog, jer ako Županijski dom odbaci pri­jedlog, Vlada Republike Hrvatske treba isti povući i zaustaviti postupak. Predlaže poništava­nje tako »nametnutog« Ustava.

2. Promjenu Ustava koju osporavaju predlagate­lji, donio je Zastupnički dom Hrvatskoga sabora na 8. sjednici održanoj 8. i 9. studenoga 2000. godine većinom glasova (108 »za« 34 »suzdr­žana« glasa nitko »protiv«). Promjena Ustava je objav­ljena u »Narodnim novinama«, službenom glasilu Republike Hrvatske, broj 113 od 16. studenoga 2000. godine, a stupila je na snagu danom proglaše­nja.

U to vrijeme na snazi su bile odredbe Ustava Republike Hrvatske, objav­ljenog u »Narodnim novinama«, broj 8/98 – pročišćeni tekst. Prema odredbama tog Ustava, kojima je u posebnom poglav­lju (VIII.) uređeno pita­nje promjene Ustava, pravo predložiti promjenu Ustava imala je najma­nje jedna petina zastupnika u Zastupničkom domu Hrvatskoga državnog sabora, Pred­sjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske (članak 136.); Zastupnički dom, uz prethodno miš­lje­nje Županijskog doma, odlučuje da li će pristupiti promjeni Ustava većinom glasova svih zastupnika, te istom većinom utvrđuje nacrt promjene Ustava (članak 137.), o promjeni Ustava odlučuje, uz prethodno miš­lje­nje Županijskog doma. Zastupnički dom dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika (članak 138.); promjenu Ustava proglašava Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora (članak 139.).

Istovjetne odredbe sadrže i članci 143., 144., 145. i 146. Ustava Republike Hrvatske objav­ljenog u »Narodnim novinama«, broj 124/2000 – pročišćeni tekst.

Prijedlozi nisu osnovani.

3. Nadležnost Ustavnog suda Republike Hrvatske određena je Ustavom Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 124/00 – pročišćeni tekst), te Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99).

Prema odredbama članka 129. Ustava, Ustavni sud Republike Hrvatske:

– odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom,

– odlučuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom,

– može ocje­njivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali važiti ako od tog prestanka do podnoše­nja zahtjeva ili prijedloga za pokreta­nje postupka nije prošlo više od godine dana,

– odlučuje povodom ustavnih tužbi protiv pojedinačnih od­lu­ka državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (re­gionalne) samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima kad su tim odlukama povrijeđene teme­ljne slobode i prava čovjeka i gra­đa­nina, kao i pravo na lokalnu i područnu (re­gionalnu) samoupravu zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske,

– prati ostvariva­nje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvješćuje Zastupnički dom Hrvatskoga sabora,

– rješava sukob nadležnosti između tijela zakonodavne, izvrš­ne i sudbene vlasti,

– odlučuje u skladu s Ustavom, o odgovornosti predsjednika Republike,

– nadzire ustavnost programa i djelova­nja političkih stranaka i može, u skladu s Ustavom, zabraniti ­njihov rad,

– nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova,

– obav­lja druge poslove određene Ustavom.

Iz ovih ustavnih odredbi razvidno je da Ustavni sud nije nadležan ocje­njivati materijalne odredbe Ustava (tzv. »materijalnu protuustavnost«), jer ne postoji ni pravna, ni faktična mogućnost za ocje­njiva­nje materijalne suglasnosti ustavnih odredaba niti s jednim višim pravnim aktom, budući da je Ustav teme­ljni i najviši pravni akt države. Stoga je bespredmetno govoriti o bilo čijoj nad­ležnosti za odlučiva­nje o »ustavnosti Ustava«, uk­ljučujući i Ustav­ni sud.

Međutim, predmet ustavnosudske ocjene može biti postupak donoše­nja i promjene Ustava u smislu ocjene je li Ustav donesen, mije­njan ili dopu­njavan sukladno odredbama Ustava.

4. O donoše­nju i promjeni Ustava odlučuje Zastupnički dom Hrvatskoga sabora (članak 80. stavak 1. podstavak 1. Ustava). U postupku donoše­nja ili promjene Ustava, Županijski dom Hrvat­skog sabora daje Zastupničkom domu prethodno miš­lje­nje (članak 81. stavak 1. podstavak 3. Ustava).

5. Uvidom u raspravni materijal 8. sjednice Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora od 8. i 9. studenoga 2000. godine, utvrđeno je da je u zapisniku s te sjednice uvodno samo konstatirano da je Županijski dom dostavio prethodno miš­lje­nje.

Uvidom u raspravni materijal s XLVIII. sjednice Županijskog doma Hrvatskoga državnog sabora od 6. studenoga 2000. godine, utvrđeno je da je Županijski dom na toj sjednici donio zak­ljučak kojim je utvrdio prethodno miš­lje­nje koje glasi: Odbija se Prijedlog promjene Ustav, Republike Hrvatske koji je podnio Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora.

U podnesku Županijskog doma klasa: 012-02/00-01/02, ur. broj: 621/1-00-02 od 6. studenoga 2000. godine, kojim se prethod­no miš­lje­nje dostav­lja predsjedniku Zastupničkog doma, nisu navedeni nikakvi razlozi za takovo stajalište Županijskog doma glede promjene Ustava Republike Hrvatske.

6. Sukladno navedenom, Ustavni sud je utvrdio da je Zastup­nički dom osporenu Promjenu Ustava donio u skladu s Ustavom.

Okolnost da je Zastupnički dom izglasao Promjenu Ustava iako je prethodno miš­lje­nje Županijskog doma o tome bilo ne­gativno, ne znači da je i sam postupak promjene Ustava neustavan. Naime, miš­lje­nje Županijskog doma ne obvezuje Zastupnički dom, pa ga on može, ali i ne mora uzeti u obzir. To proizlazi iz tada važećih ustavnih odredbi članaka 137. i 138., odnosno sada članaka 144. i 145. Ustava, kojima je propisano da Zastupnički dom o pristupa­nju promjeni Ustava, kao i o samoj promjeni Ustava odlučuje »uz« prethodno miš­lje­nje Županijskog doma. Traže­nje prethodnog miš­lje­nja Županijskog doma postupovna je pret­pos­tavka za odlučiva­nje o promjeni Ustava koja je propisana Us­tav­om, međutim, sadržaj toga miš­lje­nja ne obvezuje Zastupnički dom prigodom izglasava­nja promjene Ustava.

Naime, miš­lje­nje je nedvojbeno slabiji oblik utjecaja nekog tijela ne­go što je to slučaj sa suglasnošću. Dok je suglasnost izraz vo­lje da se netko slaže s namjerom drugoga, da nema ništa protiv ­nje, miš­lje­nje se tiče ocjene, to je sud o vrijednosti projektirane akcije, koji se kao takav ne izražava formalnim aktom, kao što je to akcesorni akt (ne)suglasnosti. Stoga miš­lje­nje kao takvo ne obvezuje.

Za ustavnopravnu va­ljanost postupka promjena Ustava glede prethodnog miš­lje­nja Županijskog doma dovo­ljno je da ono bude zatraženo. Nje­govo nedava­nje ili dava­nje u ne­gativnom izričaju, ne može imati za pos­ljedicu zaustav­lja­nje postupka promjene Ustava dok Županijski dom ne odobri taj postupak dava­njem pozitivnog miš­lje­nja. Kada bi, kao što neosnovano smatraju predlagate­lji, prethodno miš­lje­nje Županijskog doma imalo takvo obvezujuće znače­nje i pravnu snagu, Zastupnički dom bi takvim postupa­njem Županijskog doma bio u potpunosti onemogućen u svojoj nadležnosti glede donoše­nja Ustava ili promjena tog Ustava, a Županijski dom bi, suprotno ustavnim odredbama, faktički dobio pravo apsolutnog veta na prijedloge Zastupničkog doma.

7. Ocje­njujući navode predlagate­lja neosnovanim, Ustavni sud je na teme­lju odredbi članka 41. navedenog Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, riješio kao u točki I. izreke.

Objava ovog rješe­nja (točka II. izreke) teme­lji se na odredbi članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvat­ske.

Broj: U-I-1631/2000
Zagreb, 28. ožujka 2001.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Suda
dr. sc. Smi­ljko Sokol, v. r.