VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

542

NACIONALNI PROGRAM SIGURNOSTI CESTOVNOG PROMETA REPUBLIKE HRVATSKE 2001.–2005. GODINE

1. RAZLOZI ZA DONOŠENJE NACIONALNOG PROGRAMA 1994.–1996. GODINE

Republika Hrvatska je osamdesetih godina bi­lježila stalni porast cestovnog prometa, broja prometnih nezgoda te broja stradalih osoba u tim nezgodama, da bi 1990. godine zabi­lježila rekordna strada­nja u prometu. Tako je gotovo 20.000 osoba ozlijeđeno, a 1.360 osoba poginulo 1990. godine.

Ranih devedesetih, s početkom Domovinskog rata, promet je bio u padu zbog ratnih događa­nja, a pos­ljedično je i broj stradalih osoba u prometnim nezgodama počeo padati. No, bilo je vid­ljivo da će se sa stabilizacijom sta­nja u državi i povratkom nesmetanog prometa na cestama, naglo povratiti i prometne nezgode i strada­nja u ­njima. I unatoč ratu, Republika Hrvatska je 1993. godine bila među prometno najnesigurnijim europskim zem­ljama sa oko 20 poginulih osoba u prometnim nezgodama na 100.000 stanovnika te oko 100 poginulih osoba na 100.000 vozila. Godiš­nje se događalo oko 60.000 prometnih nezgoda, pogibalo je oko 900 osoba, a bivalo je ozlijeđeno oko 16.000 osoba.

Takvo sta­nje je bilo neprihvat­ljivo i nespojivo s europskim standardima i proklamiranom turističkom orijentacijom, a materijalni gubici, uz nemjer­ljive gubitke zbog ­ljudskih žrtava, za državu bili su previsoki, pa se u Ministarstvu unutar­njih poslova počelo razmiš­ljati o  sustavnom i organiziranom modelu rada na prevenciji u prometu i  o trajnoj skrbi o sigurnosti u prometu na način koji je već primije­njen u razvijenim zem­ljama. Stoga je Vladi Republike Hrvatske predložen Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa, teme­ljen na pozitivnim iskustvima zapadnih zema­lja, s ci­ljem da se sta­nje sigurnosti dovede na prihvat­ljivu europsku razinu.

Vlada Republike Hrvatske prihvatila je, na sjednici održanoj 16. lip­nja 1994. g., provedbu Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa Republike Hrvatske u traja­nju od dvije godine.

2. TEMELJNE ZNAČAJKE NACIONALNOG PROGRAMA

Teme­ljne značajke Nacionalnog programa ogledale su se u postav­ljenim kvantitativnim i kvalitativnim ci­ljevima, definiranim radnim programima, definiranim nosite­ljima aktivnosti i načinu izvrše­nja te kroz praće­nje rezultata i vrednova­nje programa. Radni program osla­njao se na četiri strateške aktivnosti državnog zna­čaja. Strateške aktivnosti usmjerene su na područja najveće­g ugrožava­nja, a ujedno su to one sigurnosne aktivnosti koje imaju najpovo­ljniju »troškovnu učinkovitost«.

2.1. STRATEŠKE AKTIVNOSTI

– sma­nje­nje brzina vozila i poštiva­nje najviših dopuštenih brzina,

– zaštita pješaka u prometu,

– sanira­nje opasnih mjesta na cestama, te

– izmjena informacijskog sustava o prometnim nezgodama.

2.2. AKTIVNOSTI OD POSEBNOG ZNAČAJA

Osim strateških aktivnosti, trajno prisutnih na državnoj razini, djelova­nje Nacionalnog programa dodatno se proširivalo na druga područja, a posebno su definirane s­ljedeće aktivnosti od posebnog značaja:

– poštiva­nje semaforskog svjetla,

– masovnu primjenu sigurnosnih pojaseva,

– uporaba svjetala u vož­nji, bez obzira na uvjete vid­ljivosti.

2.3.      NOSITELJI PROVEDBE NACIONALNOG PROGRAMA

U svrhu osigura­nja efikasne provedbe Nacionalnog programa, Vlada Republike Hrvatske odredila je Ministarstvo unutar­njih poslova za koordinatora radne skupine čiji su članovi predstavnici Ministarstva i drugih tijela uk­ljučenih u Nacionalni program. Ministar unutar­njih poslova imenovao je 17. listopada 1994. g. u radnu skupinu predstavnike s­ljedećih ministarstava i stručnih organizacija:

Ministarstvo unutar­njih poslova,

Ministarstvo pomorstva, prometa i veza

JP »Hrvatske ceste«

Hrvatski auto-klub

Zavod za prometnu medicinu i psihologiju prometa

Hrvatski ured za osigura­nje.

Nakon što je ta radna skupina pripremila i razradila operativne planove za strateške aktivnosti Nacionalnog programa, ministar unutar­njih poslova imenovao je 10. listopada 1995. g. novu radnu skupinu na višoj razini (pomoćnika ministara ili direktora), a uk­ljučeni su i predstavnici nova dva ministarstva, i to:

Ministarstva zdravstva i

Ministarstva prosvjete i športa.

2.4. FINANCIRANJE NACIONALNOG PROGRAMA

Financira­nje Nacionalnog programa odvijalo se na s­ljedeći način: izdvaja­njem iz državnog proračuna Republike Hrvatske do 40% sredstava prikup­ljenih od novčanih kazni naplaćenih za poči­njene prekršaje u prometu, zatim iz preventivnih fondova osigura­vajućih društava i iz preventivnih fondova stručnih organizacija (Centar za vozila Hrvatske i Hrvatski auto klub).

3. PRODULJENJE NACIONALNOG PROGRAMA 1997. – 2000. GODINE

U samo dvije godine provedbe, Nacionalni program počeo je ostvarivati prve pozitivne rezultate. Među najznačajnijim treba istaknuti donoše­nje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama 1996. godine, čime su stvorene pretpostavke za uspješnu provedbu strateških i ostalih aktivnosti od posebnog značaja Nacionalnog programa. Ujedno, broj nezgoda je blago sma­njen, dok je broj poginulih sma­njen za oko 10%, a sve to u uvjetima normalizacije i poveća­nja obujma prometa u državi.

Kako se zaista radilo o kratkom razdob­lju provođe­nja Nacionalnog programa, većina aktivnosti nije bila realizirana u punom obimu, ali je bila uspješno započeta, pa se logično zatražio nastavak provedbe.

Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 12. svib­nja 1997. g. prihvatila nastavak provedbe programa do 2000. godine.

4. REZULTATI DOSADAŠNJE PROVEDBE NACIONALNOG PROGRAMA

U razdob­lju od prvog prihvaća­nja provođe­nja Nacionalnog programa do danas dogodilo se niz promjena po pita­nju prometa na cestama u Republici Hrvatskoj. U nekoliko grafikona i tablica prikazani su najvažniji trendovi u cestovnom prometu.*

 

PODACI

   godina     poginuli        teško        vozila na motorni

                                 ozlijeđeni             pogon

     1994.       804          5 586                825 852

     1995.       800          5 477                841 167

     1996.       721          4 736             1 008 878

     1997.       714          4 560             1 142 201

     1998.       646          4 455             1 241 522

     1999.       662          4 173             1 323 653

     2000.       655          4 497             1 427 140

   godina     poginuli        teško        vozila na motorni

                                 ozlijeđeni             pogon

     1994.       100             100                     100

     1995.      99,5            98,0                     101,9

     1996.      89,7            84,8                     122,2

     1997.      88,8            81,6                     138,3

     1998.      80,3            79,8                     150,3

     1999.      82,3            74,7                     160,3

     2000.      81,5            80,5                     172,8

Najvažniji rezultati dosadaš­nje provedbe Nacionalnog programa mogu se sažeti u s­ljedeće:

• sma­nje­nje najtežih pos­ljedica prometnih nezgoda u uvjetima stalno rastuće­g prometa i motoriziranosti;

• dovođe­nje Republike Hrvatske u sred­nju i najbrojniju skupinu europskih zema­lja prema broju poginulih u odnosu na broj stanovnika;

• znatno poveća­nje preventivnog djelova­nja policije, a sma­nje­nje i modernizacija represivnog djelova­nja;

• podiza­nje svijesti građana o problemu sigurnosti u prometu putem stalnih promi­džbenih kampa­nja;

• uk­ljučiva­nje brojnih državnih tijela i stručnih organizacija u rad na sigurnosti u prometu, interdisciplinarni i međuresorski moderni pristup problemu sigurnosti u prometu.

5. NASTAVAK PROVOĐENJA NACIONALNOG PROGRAMA SIGURNOSTI CESTOVNOG PROMETA REPUBLIKE HRVATSKE 2001. – 2005. GODINE

5.1. POLAZIŠTA ZA NACIONALNI PROGRAM 2001. – 2005. GODINE

Gubici od prometnih nezgoda za društvo su golemi, a danas se procje­njuje da godiš­nje dostižu iznos u visini od 1,5% do 2% bruto-nacionalnog dohotka. Svaka razvijena zapadna zem­lja, a i Europska zajednica u cjelini, nastoji svesti strada­nja u prometu na društveno prihvat­ljivu razinu, zacrtavajući kvantitativne i kvalitativne ci­ljeve i organizirano djelujući od nacionalne do lokalnih razina.

U Republici Hrvatskoj razina sigurnosti prometa znatno se podigla tijekom provođe­nja Nacionalnog programa, ali mora se naglasiti da će svako da­lj­nje pobo­ljša­nje sta­nja biti teško ostvariti, a i samo zadržava­nje sigurnosti na sadaš­njoj razini bit će izuzetno složen i težak posao. Naime, u većini razvijenih zema­lja u kojima su pokrenuti programi sigurnosti u prometu na nacionalnoj razini, nakon početnih uspjeha u sma­nje­nju strada­nja u prometnim nezgodama, ponovno je zabi­lježen trend porasta. S druge strane, u zem­ljama u tranziciji također su zabi­lježeni početni uspjesi u sma­nje­nju strada­nja u prometu, ali je neposredno nakon ­njih, ponovno došlo do porasta strada­nja.

Za očekivati je da će i u Republici Hrvatskoj doći do porasta strada­nja u prometu, a ukoliko se ne nastavi sa sustavnim radom na sigurnosti u prometu i ukoliko se ne iznađu trajni modaliteti osigura­nja potrebnih sredstava za provedbu programa, neminovno je da će trend strada­nja u prometu biti još veći.

5.2. CILJEVI NACIONALNOG PROGRAMA

Na teme­lju prethodnog obrazlože­nja, Nacionalni program produ­ljuje se na još pet godina, do isteka 2005. godine, a načelno će se provoditi u dosadaš­njim okvirima, uz neke nove inicijative i to u dvije faze. Prva faza provodit će se do kraja 2003., a druga do kraja 2005. godine. Kvantitativni ci­ljevi zacrtani su u skladu s europskim ci­ljevima za isto razdob­lje, a koji se odnose na broj poginulih u odnosu na broj stanovnika. Ci­lj Europske zajednice je sma­njiti strada­nja u prometu do 2010. g. na razinu od 7 poginulih na 100.000 stanovnika. Hrvatska bi, optimalno, trebala težiti europskom ci­lju, no obzirom na brojne specifičnosti, puno realnije je postaviti ci­lj od 8 poginulih na 100.000 stanovnika 2010. godine. Kako za ostvare­nje tog rezultata u Republici Hrvatskoj visina sredstava koja se planiraju izdvojiti nije niti približna sredstvima koje izdvajaju zapadnoeuropske zem­lje, prihvat­ljivi rezultat Nacionalnog programa bio bi broj od 11 poginulih na 100.000 stanovnika po završetku 2005. godine, odnosno zad­nje godine za koju će se podnijeti izvješće Vladi Republike Hrvatske.

Slijedi grafički prikaz postupnog približava­nja Europske zajednice i Republike Hrvatske zacrtanim ci­ljevima:

Strateške aktivnosti su donekle redefinirane i modificirane sukladno zacrtanim ci­ljevima, uočenim kreta­njima i predviđenim potrebama, a potencirane su i ostale aktivnosti, iako je u ovom materijalu opisana samo okosnica djelova­nja. Prilikom provedbe strateških i ostalih aktivnosti, obveza je u ovoj fazi provedbe Nacionalnog programa, postići veći angažman na lokalnim razinama.

5.3. STRATEŠKE AKTIVNOSTI NACIONALNOG PROGRAMA

• Sma­nje­nje brzina i poštiva­nje najviših dopuštenih brzina kreta­nja

Radi se o prioritetnoj strateškoj aktivnosti kontinuiranog karaktera, obzirom da su visoke brzine trajan i najčešći uzrok strada­nja u prometu. Za postiza­nje poštiva­nja dopuštenih brzina provodit će se stalan preventivno-represivni rad.

•           Mjere zaštite najra­njivijih sudionika u prometu (pješaci, biciklisti, mopedisti, motociklisti)

Prvotno se ova strateška aktivnost odnosila samo na zaštitu pješaka, međutim, postoji opravdana potreba da se aktivnosti prošire i usmjere na sve najugroženije skupine sudionika u prometu.

Dvije skupine pješaka uvijek će biti predmetom posebne skrbi u prometu, a to su djeca i starije osobe. Preventivno djelova­nje, edukacija nastavnika i odgojite­lja predškolske i školske djece, te promica­nje ispravnog ponaša­nja u prometu provodit će se kontinuirano, obzirom na stalno obnav­lja­nje ovih skupina novim »članovima«. No, pristup rješavanju problema pješaka proširit će se i na tehničke mjere za osigura­nje prometnih površina za ­njihovo sigurno kreta­nje.

Kada se radi o biciklistima, treba postići bo­lju tehničku oprem­ljenost i ispravnost vozila, a samim time povećati i ­njihovu uoč­ljivost u prometu te se također zauzimati za tehničke mjere i osigura­nje posebnih površina za njihovo kreta­nje.

Kod motoriziranih sudionika u prometu na dva kotača potrebno je u prvom redu pobo­ljšati ­njihovu pasivnu sigurnost redovnom uporabom kaciga te uskladiti polaga­nje vozačkog ispita za A kate­goriju sa europskim preporukama.

Prometne površine treba prilagoditi kreta­nju osoba s tjelesnim invaliditetom, te obaviti edukaciju navedene skupine kao i cijelog društva i općenito povećati skrb o toj skupini sudionika u prometu.

• Obrazova­nje predškolske i školske djece, mladih i odraslih vozača i građana u prometu

Ova strateška aktivnost odnosi se na obrazova­nje predškolske i školske djece u ci­lju kontinuiranog stjeca­nja prometnog zna­nja i prometne kulture, obrazova­nja mladih vozača u prihvaća­nju osnovnih načela pravilnog ponaša­nja u prometu i stjeca­nju prometne kulture. Kako bi pobo­ljšali opće sta­nje sigurnosti cestovnog prometa te prihvaća­nja načela prometne kulture, kontinuirano će se provoditi prometni odgoj svih kate­gorija građana.

• Sanira­nje opasnih mjesta na cestama, uvođe­nje GIS-a

Dosadaš­nji pristup zadržati, obzirom da se radi o klasičnom pristupu, a sastoji se od identifikacije opasnih mjesta, dijagnoze problema i odabira najbo­lje protumjere. Iako su se do sada uglavnom obav­ljali tehnički zahvati zbog nedostataka same ceste, dodatno treba utjecati na ponaša­nje vozača na određenim lokacijama putem suvremenih zahvata i promjenom vozačke okoline.

Kao prioritet djelova­nja nameće se potreba za uvođe­njem GIS-a (geografskog informacijskog sustava), koji je neophodan za kvalitetnu identifikaciju opasnih mjesta na cestama.

Prvi korak je revizija postojeće stacioniranosti državnih cesta, otkla­­­­­nja­­­­­nje nedostataka i postiza­­­­­nje jednoznačnosti i jednoobraznosti stacionaža.

Drugi korak je uvođe­­­­­nje GIS-a, osniva­­­­­nje male skupine vrhunskih struč­­­­­njaka u državi koja bi bila odgovorna za odabir najpovo­­­­­ljnije­g ponuđača i oprema­­­­­nje policije za ovaj moderan i efikasan način vođe­­­­­nja podataka.

•  Poveća­­­­­nje razine tehničke ispravnosti vozila

Nastaviti već započete aktivnosti u ci­­­­­lju podiza­­­­­nja kvalitete redovnih tehničkih pre­gleda, preventivno-represivne akcije u kontroli prometa prema vlasnicima nere­gistriranih i neosiguranih vozila, te uspostaviti sustav automatskog poziva­­­­­nja vlasnika koji nisu produžili re­gistraciju vozila. Ispravnim i stručnim korište­­­­­njem modernizirane opreme u stanicama za tehničke pre­glede vozila osigurati veći stupa­­­­­nj tehničke ispravnosti vozila.

Osim toga, treba naglasiti ekološki pristup te provoditi akcije mjere­­­­­nja količine ispušnih plinova kod motornih vozila u cilju zaštite zdrav­­­­­lja ­­­­­ljudi i očuva­­­­­nja okoliša.

Na kraju, razmotriti pokreta­­­­­nje postupka izmjena i dopuna Zakona o prijevozu opasnih tvari u smislu donoše­­­­­nja odrednica da opasne tvari koje ulaze, odnosno su u tranzitu kroz RH moraju biti najav­­­­­ljene, da se propiše obveza policijske prat­­­­­nje cijelom dionicom, te da se obveže uvoznik-špediter da mora najaviti dolazak i vrstu opasne tvari.

•  Praće­­­­­nje održava­­­­­nja, modernizacije i grad­­­­­nje javnih cesta

Ova strateška aktivnost provodit će se u ci­­­­­lju praće­­­­­nja i analize sta­­­­­nja cesta i cestovnih površina i potrebe za modernizacijom, odnosno ukla­­­­­nja­­­­­njem uočenih nedostataka radi podiza­­­­­nja sigurnosti cestovnog prometa. Ujedno, u procesu planira­­­­­nja i izgrad­­­­­nje cesta, utvrđivat će se eventualni nedostaci kako u projektnoj dokumentaciji, tako i pri izgrad­­­­­nji cesta.

•  Unapređe­­­­­nje prometne statistike i analize

Radi kvalitetnije analize i statističkog praće­­­­­nja, postojeće informacijske sustave raznih subjekata koji brinu o sigurnosti na našim cestama unaprijediti i nadograditi, a potom umrežiti. Na taj način dobio bi se jedinstveni sustav praće­­­­­nja događaja u prometu, koji bi bio sukladan takvim sustavima u zem­­­­­ljama EU.

5.4. DODATNE AKTIVNOSTI

– Aktivnosti vezane uz mlade vozače, pobo­­­­­ljšati obuku vozača do izmjene zakonske re­gulative u smislu uvođe­­­­­nja privremene vozačke dozvole i još nekih ograniče­­­­­nja za nove vozače.

– Provesti istraživa­­­­­nje o prisustvu alkohola i droga u prometnim nezgodama te deta­­­­­ljno razraditi mjere za sma­­­­­nje­­­­­nje prisustva alkohola u prometu.

– Nastavak aktivnosti u ci­­­­­lju postiza­­­­­nja 90 postotnog korište­­­­­nja sigurnosnog pojasa (u skladu sa prijedlogom PRI-a, Među­narodne organizacije za prevenciju u prometu, Europskoj zajednici).

– Da­­­­­lj­­­­­nja razrada i prošire­­­­­nje aktivnosti radi postiza­­­­­nja što veće­g poštiva­­­­­nja semaforskih svjetala.

– Nastavak aktivnosti i postiza­­­­­nje korište­­­­­nja kratkih svjetala na vozilu da­­­­­nju, uz potrebnu izmjenu zakonske re­gulative (u skladu s prijedlogom PRI-a, Međunarodne organizacije za prevenciju u prometu, Europskoj zajednici)

– Intenzivira­­­­­nje aktivnosti »Nadzor nad razmakom pri vož­­­­­nji u slijedu«.

– Nastavak ostalih, već prepoznat­­­­­ljivih promi­­­­­džbenih aktivnosti, kao npr. »Meteo uvjeti«, »Alkohol«, »Mladi vozači«, »Kazneni bodovi«, »Brzina« i dr.

– Sustavno i teme­­­­­ljito zaoštrava­­­­­nje kaznene politike sukladno europskom zakonodavstvu.

– Mogućnost pokreta­­­­­nja i novih aktivnosti prema potrebi.

5.5. FINANCIRANJE NACIONALNOG PROGRAMA

I nada­­­­­lje se zadržava postojeći model financira­­­­­nja Nacionalnog programa pojačanim usmjerava­­­­­njem sredstava, na način da Vlada Republike Hrvatske iz bu­­­­­džeta osigura do 40% sredstava prikup­­­­­ljenih od naplaćenih kazni za prekršaje u prometu, da osigu­ravajuća društva izdvajaju 1% od uplaćene neto premije osigura­­­­­nja od automobilske odgovornosti, a stručne organizacije određeni postotak utvrđen odgovarajućim pravilnikom iz naknade za teh­nički pre­gled vozila.

5.6. FINANCIJSKO VOĐENJE NACIONALNOG PROGRAMA

Sredstva Nacionalnog programa uplaćivat će se na poseban račun. Nacionalnog programa u Ministarstvu unutar­­­­­njih poslova, koje će osigurati transparentnost uprav­­­­­lja­­­­­nja sredstvima prema radnoj skupini. Tehničku uslugu financijskog vođe­­­­­nja Nacionalnog programa pruža Uprava materijalno-financijskih poslova Ministarstva unutar­­­­­njih poslova, koja će odrediti posebnog djelatnika zaduženog za te poslove.

Uprava materijalno-financijskih poslova vodi brigu o prikup­­­­­ljenim i utrošenim financijskim sredstvima, o čemu redovito, a najma­­­­­nje tromjesečno, sastav­­­­­lja financijski izvještaj i podnosi ga na ovjeru radnoj skupini Nacionalnog programa. Financijski izvještaj dostav­­­­­ljat će se svima koji Nacionalni program financiraju.

Prema nalogu radne skupine za provedbu Nacionalnog programa Uprava materijalno-financijskih poslova će usmjeravati financijska sredstva, raspisivati javne natječaje, podnositi radnoj skupini izvješća o prikup­­­­­ljenim ponudama s javnog natječaja, te po odluci radne skupine sklapati ugovore s odabranim ponu­đačem.

Radna skupina odlučivat će o visini sredstava s kojima Uprava materijalno-financijskih poslova može raspolagati samostalno, mimo naloga radne skupine, u ci­­­­­lju osigura­­­­­nja operativnosti u vrijeme između dva sastanka radne skupine, usklađeno sa zakonom.

5.7. PROVEDBA NACIONALNOG PROGRAMA

Dosadaš­­­­­nji model provedbe Nacionalnog programa pokazao se dobrim i kvalitetnim. Za nosite­­­­­lja Nacionalnog programa Vlada Republike Hrvatske određuje Ministarstvo unutar­­­­­njih poslova. Provedbu Nacionalnog programa u skladu s Programom koordinirat će radna skupina, koju će imenovati ministar unutar­­­­­njih poslova na prijedlog ministarstava, stručnih organizacija i ostalih sudionika, koji sudjeluju u provedbi Nacionalnog programa sigurnosti. Ministarstvo unutar­­­­­njih poslova kao nosite­­­­­lj određuje vodite­­­­­lja i jednog člana u radnu skupinu za ­­­­­nje­govu provedbu, Ministarstvo pomorstva, prometa i veza jednog člana koji je ujedno i zamjenik vodite­­­­­lja, a Ministarstvo prosvjete i športa, Ministarstvo zdravstva i Ministarstvo pravosuđa, lokalne uprave i samouprave odredit će po jednog člana, Hrvatski ured za osigura­­­­­nje dva člana, a Hrvatski autoklub, Hrvatska uprava za ceste i Centar za vozila Hrvatske po jednog člana.

5.8. ZADAĆE I ULOGA RADNE SKUPINE

Radna skupina prati i usmjerava ukupnu provedbu Nacionalnog programa, a osobito:

Ø predlaže godiš­­­­­nji financijski plan i način utroška sredstava

Ø godiš­­­­­nji financijski plan odobravaju ministar unutar­­­­­njih poslova i ministar pomorstva prometa i veza,

Ø utvrđuje godiš­­­­­nje programe ili planove,

Ø zadužuje nosite­­­­­lje provedbe određenih aktivnosti,

Ø po potrebi revidira planove,

Ø usmjerava, prati i odgovorna je za provedbu planova,

Ø rukovodi raspolaga­­­­­njem s financijskim sredstvima,

Ø nalaže Upravi materijalno-financijskih poslova raspisiva­­­­­nje javnog natječaja za pojedine projekte,

Ø odlučuje o visini sredstava za pojedine aktivnosti,

Ø podnosi ministru unutar­­­­­njih poslova, svim ministarstvima i tijelima koja sudjeluju u provođe­­­­­nju Programa, polugodiš­­­­­nja i godiš­­­­­nja izvješća o realizaciji Nacionalnog programa zajedno sa financijskim izvješćem, a Vladi Republike Hrvatske godiš­­­­­nje izvješće.

Ø informira širu javnost o planiranim aktivnostima i postig­nutim rezultatima.

Radna skupina može se, po potrebi, radi provedbe određenih dijelova Programa, a na prijedlog članova koji sudjeluju u proved­bi, dopuniti s povremenim članovima, a sastaje se u pravilu jedan­put mjesečno u Ministarstvu unutar­­­­­njih poslova.

6. PRVA FAZA NACIONALNOG PROGRAMA SIGURNOSTI CESTOVNOG PROMETA REPUBLIKE HRVATSKE 2001.–2003. GODINE

6.1. CILJEVI DO KRAJA 2003.

a) Kvantitativni ci­ljevi

Uz odgovarajuće efikasne mjere i aktivnosti, treba postići prilično ambiciozni ci­lj sma­nje­nje broja poginulih sa sadaš­njih 14 na 12 poginulih osoba na 100.000 stanovnika na kraju 2003. godine. To znači da bi godiš­nji broj poginulih trebalo sma­njiti za otprilike 70 osoba, tj. svesti broj poginulih na otprilike 590 osoba 2003. godine. Ovaj kvantitativni ci­lj mogao bi se donekle redefinirati nakon novog popisa stanovništva koji će uslijediti 2001.

Svi ostali kvantitativni ci­ljevi služe kao sredstva za postiza­nje tog glavnog ci­lja, ali ih ovdje treba navesti:

• Utvrđene dopuštene brzine kreta­nja na cestama treba, u optimalnim prometnim uvjetima, poštivati barem 85% vozila. Preostalih 15% najbržih vozila ne smiju utvrđena ograniče­nja preko­račivati za više od 10%.

• Stupa­nj rasprše­nja svih brzina kreta­nja vozila u prometnom toku smije iznositi najviše 12%.

• Stupa­nj uporabe sigurnosnog pojasa u vozilima treba iznositi barem 85%, kako u nase­ljenim mjestima, tako i izvan ­njih.

• Stupa­nj uporabe sigurnosne kacige treba iznositi barem 85% za mopediste i motocikliste.

• Uporaba svjetala na vozilima u narušenim uvjetima vid­ljivosti treba biti 100-postotna, a u redovnim dnevnim uvjetima, bez obzira na uvjete vid­ljivosti, stupa­nj uporabe svjetala na vozilima treba iznositi barem 80%.

• Utvrditi i operativno sanirati 40% »opasnih mjesta« tj. objektivno utvrđenih incidentnih cestovnih lokacija na kojima događa­nje prometnih nezgoda nije pos­ljedica slučaja, već sustavnog nedostatka u prometnom okruže­nju.

• Udio sudionika prometnih nezgoda pod utjecajem alkohola sma­njiti sa sadaš­njih 6% na 3%, a udio poginulih sudionika pod utjecajem alkohola sma­njiti sa 17% na 9%.

• Udio vozača koji su sudjelovali u prometnim nezgodama bez položenog vozačkog ispita, sma­njiti sa sadaš­njih 10% na 5%, a udio poginulih vozača bez položenog ispita sma­njiti sa 29% na 15% od ukupnog broja poginulih vozača.

b) Kvalitativni ci­ljevi

Načelno, postići da­lj­nje sma­nje­nje najtežih pos­ljedica prometnih nezgoda, tj. broja poginulih i teško ozlijeđenih, uz zaustav­lja­nje rasta samog broja nezgoda i broja lako ozlijeđenih.

Neophodno je postići ukupno poveća­nje prometne kulture sta­nov­ništva, bo­lje poznava­nje prometnih propisa i ­njihovo poštiva­nje te povećati društvenu svijest o važnosti problema stra­dava­nja u prometu.

S druge strane, sudionicima u prometu treba osigurati takvu prometnu okolinu koja neće zbog svojih nedostataka utjecati na ­njihovu sigurnost.

Sve vrste prometne nediscipline treba svesti na prihvat­ljivu razinu. Posebno treba sma­njiti najopasnija krše­nja prometnih propisa, kao što je nepoštiva­nje crvenog semaforskog svjetla, vož­nja pod utjecajem alkohola i vož­nja bez položenog vozačkog ispita.

6.2. PRIJEDLOG MJERA 2001.–2003.

U Prvoj fazi realizirati pojedine neodložive mjere i aktivnosti od strateškog značaja i kontinuiranog karaktera i mjere koje će stvoriti osnovu za da­lj­nji kvalitetniji rad na poveća­nju sigurnosti u prometu.

Ovdje navedene mjere i aktivnosti, operativno će razraditi radna skupina Nacionalnog programa:

Þ Sma­nje­nje brzina i poštiva­nje najviših dopuštenih brzina kreta­nja

Þ Mjere zaštite najugroženijih sudionika u prometu

Þ Alkohol u prometu

Þ Sanira­nje opasnih mjesta na cestama

Þ Nabavka tehničke opreme

Þ Uvođe­nje GIS-a

Þ Poveća­nje razine tehničke ispravnosti vozila

Þ Mladi vozači

Þ Meteo-uvjeti

Þ Poštujte naše znakove (Djeca u prometu)

Þ Pojas

Þ Zakonske izmjene potrebne za postiza­nje ci­ljeva Nacionalnog programa.

Þ Izrada projekta »Hitna medicinska pomoć s posebnom razradom helikopterska medicinska pomoć stradalim u prometnim nezgodama«.

Klasa: 340-08/00-03/01
Urbroj: 5030109-01-5
Zagreb, 22. ožujka 2001.

Potpredsjednik,
zamjenik predsjednika
dr. sc. Goran Granić, v. r.