1084
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
Proglašavam Zakon o poljoprivrednom zemljištu, koji je donio Hrvatski
sabor na sjednici 11. srpnja 2001.
Broj: 01-081-01-2281/2
Zagreb, 16. srpnja 2001.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
I.
OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Poljoprivredno je zemljište
dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu.
Poljoprivredno zemljište
koristi se, zaštićuje i njime raspolaže na način određen zakonom.
Nositeljima prava vlasništva
na zemljištu iz stavka 1. ovoga članka ne mogu biti strane pravne i fizičke
osobe, osim ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.
Članak 2.
Poljoprivrednim zemljištem u
smislu ovoga Zakona smatraju se poljoprivredne površine: oranice, vrtovi,
livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare
kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji.
Zemljište koje se nakon privođenja
poljoprivrednoj proizvodnji smatra poljoprivrednim i vrstu korištenja propisuje
ministar poljoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: ministar) uz suglasnost
Državne geodetske uprave.
Zemljište u građevinskom
području i zemljište izvan tog područja predviđeno dokumentima prostornog uređenja
za izgradnju koristi se, do privođenja nepoljoprivrednoj namjeni kao poljoprivredno
zemljište i mora se održavati sposobnim za poljoprivrednu proizvodnju.
Pod održavanjem
poljoprivrednog zemljišta iz stavka 3. ovoga članka smatra se sprječavanje
njegove zakorovljenosti i obrastanje višegodišnjim raslinjem.
II.
ZAŠTITA POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA
Članak 3.
Radi omogućavanja proizvodnje zdravstveno ispravne hrane, radi zaštite
zdravlja ljudi, životinjskog i biljnog svijeta, nesmetanog korištenja i zaštite
prirode i okoliša provodi se zaštita poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja.
Zaštita poljoprivrednog zemljišta od onečišćavanja provodi se zabranom,
ograničavanjem i sprečavanjem od direktnog unošenja, te unošenja vodom i
zrakom štetnih tvari i poduzimanjem drugih mjera za očuvanje i poboljšanje
njegove plodnosti.
Štetnim tvarima u poljoprivrednom zemljištu smatraju se tvari koje mogu
prouzročiti promjene kemijskih, fizikalnih i bioloških osobina zemljišta,
uslijed čega se umanjuje njegova proizvodna sposobnost, odnosno onemogućava
njegovo korištenje za poljoprivrednu proizvodnju.
Zakorovljenošću i onečišćenjem poljoprivrednog zemljišta smatra se i
vegetacijsko-gospodarski otpad ako je ostavljen na poljoprivrednoj površini
dulje od jedne godine.
Ministar će propisati koje se
tvari smatraju štetnim te stupanj dozvoljene količine štetnih tvari u
poljoprivrednom zemljištu.
Članak 4.
Radi zaštite poljoprivrednog
zemljišta od onečišćenja provodi se ispitivanje i trajno praćenje stanja
onečišćenosti poljoprivrednog zemljišta štetnim tvarima koje obuhvaća:
1. utvrđivanje stanja
onečišćenosti poljoprivrednog zemljišta (invertizacija),
2. trajno praćenje stanja
(monitoring) poljoprivrednog zemljišta, kojim se trajno prati stanje svih
promjena u poljoprivrednom zemljištu (fizikalnih, kemijskih i bioloških), a
napose sadržaj štetnih tvari u poljoporivrednom zemljištu.
3. uspostavu informacijskog
sustava onečišćenoga poljoprivrednog zemljišta.
Poslove iz stavka 1. ovoga
članka obavlja javna ustanova Zavod za tlo (u daljnjem tekstu: Zavod), čiji je
osnivač Vlada Republike Hrvatske.
Članak 5.
Sredstva za rad Zavoda
osiguravaju se u državnom proračunu i na drugi način sukladno propisima i
aktima Zavoda.
Članak 6.
Zavod obavlja stručne poslove
organiziranja ispitivanja plodnosti poljoprivrednog zemljišta, preporuke
prihvatljive gnojidbe, analize poljoprivrednog zemljišta, organskih i
mineralnih gnojiva, prati sadržaj onečišćenja u poljoprivrednom zemljištu,
obavlja sve poslove vezane za cjelovitu zaštitu poljoprivrednog zemljišta, određuje
i prati primjenu normi i minimalnih stručnih podloga za radikalne melioracijske
zahvate poljoprivrednog zemljišta, prati stanje i osigurava zaštitu
najvrjednijeg poljoprivrednog zemljišta, prati štete na poljoprivrednom
zemljištu nastale iskorištavanjem sirovina iz poljoprivrednog zemljišta, te
druge poslove određene ovim Zakonom.
Članak 7.
Zavodom upravlja upravno vijeće Zavoda.
Upravno vijeće Zavoda čine predsjednik i četiri člana.
Predsjednika i članove upravnog vijeća imenuje Vlada Republike Hrvatske
na prijedlog ministra.
Ravnatelja Zavoda imenuje i razrješava Vlada Republike Hrvatske na
prijedlog ministra.
Nadzor nad zakonitošću rada Zavoda obavlja Ministarstvo poljoprivrede i
šumarstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).
Članak 8.
Upravno vijeće Zavoda donosi programe za ispitivanje i trajno praćenje
stanja onečišćenosti poljoprivrednog zemljišta štetnim tvarima, prati izvršenje
tih programa, te obavlja poslove upravljanja Zavodom na način propisan ovim
Zakonom i statutom ustanove.
Članak 9.
Pravne ili fizičke osobe koje
onečiste poljoprivredno zemljište štetnim tvarima, tako da je poljoprivredna
proizvodnja na tom zemljištu umanjena ili onemogućena dužni su platiti naknadu
štete vlasnicima ili ovlaštenicima zemljišta u iznosu koji utvrde sporazumno.
Ako se ne postigne sporazum, visinu naknade određuje sud.
Pravne ili fizičke osobe dužne
su pratiti stanje poljoprivrednog zemljišta koje koriste i u slučaju
onečišćenja o svom trošku obaviti sanaciju poljoprivrednog zemljišta na način i
u roku koji rješenjem utvrdi Ministarstvo na temelju stručnog mišljenja Zavoda.
Ako osobe iz stavka 2. ovoga
članka u određenom roku ne saniraju poljoprivredno zemljište, sanaciju će
provesti pravna ili fizička osoba koju rješenjem odredi Ministarstvo na prijedlog
Zavoda i to na trošak pravne ili fizičke osobe koja je to bila dužna učiniti.
Rješenje iz stavka 3. ovoga
članka izvršno je danom konačnosti tog rješenja.
III.
KORIŠTENJE POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA
Članak 10.
Vlasnici i ovlaštenici poljoprivrednog zemljišta dužni su obradivo
poljoprivredno zemljište obrađivati ne umanjujući njegovu vrijednost sukladno
agrotehničkim mjerama.
Članak 11.
Općinsko, odnosno gradsko
vijeće, a za Grad Zagreb gradska skupština propisuje potrebne agrotehničke
mjere u slučajevima u kojima bi propuštanje tih mjera nanijelo štetu,
onemogućilo ili smanjilo poljoprivrednu proizvodnju.
Pod agrotehničkim mjerama iz
stavka 1. ovoga članka smatraju se: sprečavanje erozije, sprečavanje
zakorovljenosti, čišćenje kanala, zabrana, odnosno obveza uzgoja pojedinih
vrsta bilja na određenom području, suzbijanje biljnih bolesti i štetnika,
korištenje i uništavanje biljnih otpadaka i dr.
Članak 12.
Agrotehničkim mjerama u svrhu
zaštite poljoprivrednog zemljišta od erozije razumijeva se:
– ograničenje ili potpuna
zabrana sječe voćaka, osim sječe iz agrotehničkih razloga,
– ograničavanje
iskorištavanja pašnjaka propisivanjem vrsta i broja stoke, te vremena i načina
ispaše,
– zabrana preoravanja livada,
pašnjaka i neobrađenih površina na strmim zemljištima i njihovo pretvaranje u
oranice s jednogodišnjim kulturama,
– zabrana skidanja humusnog
odnosno oraničnog sloja poljoprivrednog zemljišta,
– određivanje obveznog
zatravljivanja strmog zemljišta,
– zabrana proizvodnje
jednogodišnjih kultura odnosno obveza sadnje dugogodišnjih nasada i
višegodišnjih kultura.
Ovlaštenici i vlasnici
poljoprivrednog zemljišta dužni su održavati dugogodišnje nasade i
višegodišnje kulture podignute radi zaštite od erozije na tom zemljištu.
Članak 13.
Općinsko, odnosno gradsko vijeće, a za Grad Zagreb gradska skupština
propisuje mjere za uređivanje i održavanje poljoprivrednih rudina, a osobito:
održavanje živica i međa, održavanje poljskih puteva, uređivanje i održavanje
kanala, sprječavanje zasjenjivanja susjednih čestica te sadnju i održavanje
vjetrobranih pojasa.
Članak 14.
Na poljoprivrednom zemljištu
koje je obuhvaćeno hidromelioracijskim sustavom mogu se u svrhu dovođenja i
odvođenja voda osnivati služnosti.
O osnivanju služnosti iz
stavka 1. ovoga članka rješava županijska skupština, odnosno skupština Grada
Zagreba.
Za osnivanje služnost
vlasniku opterećenog zemljišta naknadu plaćaju osobe u čiju je korist služnost
osnovana.
U pogledu utvrđivanja visine
naknade za osnovanu služnost primjenjuju se propisi o izvlaštenju.
Protiv
odluke županijske skupštine, odnosno skupštine Grada Zagreba ne može se
izjaviti žalba ali se može pokrenuti upravni spor.
Članak 15.
U pripremi vodnogospodarske
osnove slivnog područja koja se usklađuje i s dokumentima prostornog uređenja
određene razine sudjeluje županijski ured za gospodarstvo, a u pripremi
vodnogospodarske osnove Hrvatske koja se usklađuje i sa Strategijom prostornog
uređenja države sudjeluje Ministarstvo.
Članak 16.
Županijski ured za
gospodarstvo je dužan dostaviti podatke o poljoprivrednom zemljištu Uredu za državnu
imovinu.
IV.
PROMJENA NAMJENE POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA I NAKNADA
Članak 17.
Promjena namjene
poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe provodi se u skladu s
dokumentima prostornog uređenja i drugim propisima.
O prijedlogu Strategije i
Programa prostornog uređenja države mišljenje daje Ministarstvo.
Na prijedlog prostornih
planova županije i Grada Zagreba, prostornih planova područja posebnih obilježja
te prostornih planova uređenja općine i grada, mišljenje daje Ministarstvo.
Stručne poslove u svezi s
prikupljanjem potrebne dokumentacije za utvrđivanje mišljenja Ministarstva iz
stavka 3. ovoga članka obavlja županijski ured za gospodarstvo.
Ministarstvo utvrđuje posebne
uvjete u postupku izdavanja lokacijske dozvole za zahvate u prostoru izvan građevinskog
područja kad lokacijsku dozvolu izdaje Ministarstvo zaštite okoliša i
prostornog uređenja, a županijski ured za gospodarstvo kad lokacijsku dozvolu
izdaje županijski ured, odnosno Gradski ured Grada Zagreba nadležan za
prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu
okoliša.
Članak 18.
Kad pravna ili fizička osoba
s pravnom osnovom na temelju građevne dozvole ili drugog akta mijenja namjenu
poljoprivrednog zemljišta tako da se ono više ne iskorištava za poljoprivrednu
proizvodnju, plaća jednokratnu naknadu zbog umanjenja vrijednosti i površine
poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku (u daljnjem
tekstu: naknada).
Zemljište iz članka 2. stavka
3. ovoga Zakona privodi se namjeni kao građevno u smislu ovoga Zakona danom
konačnosti građevne dozvole ili drugog akta kojim se odobrava gradnja.
Promjenom namjene poljoprivrednog zemljišta smatra se i eksploatacija
pijeska, šljunka, kamena, ciglarske i lončarske gline, površinski kopovi te
stvaranje odlagališta krutog i tekućeg otpada i drugih mineralnih sirovina
izgradnja sportskih terena i objekata u smislu posebnog zakona.
Članak 19.
Naknada se ne plaća:
– pri gradnji građevina koje služe za obranu od poplava, za odvodnjavanje
i navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta, za uređenje bujica te za zaštitu
vode od zagađivanja,
– pri gradnji gospodarskih građevina namijenjenih isključivo za
poljoprivrednu djelatnost i prvi stupanj prerade poljoprivrednih proizvoda,
– pri izgradnji i proširenju groblja,
– pri pošumljavanju marginalnoga poljoprivrednog zemljišta, zemljišta
pod nagibom i zemljišta male proizvodne sposobnosti, kad je obvezu
pošumljavanja tih površina propisalo svojom odlukom predstavničko tijelo županije,
općine ili grada, odnosno Grada Zagreba, odnosno kad pošumljavanje takva
zemljišta zatraži vlasnik ili ovlaštenik,
– pri gradnji poljskih puteva
– pri gradnji građevina za zaštitu i spašavanje,
– pri gradnji građevina koje služe za zaštitu tla i zaštićivanje šume koje
služi za zaštitu tla,
– pri gradnji sustava za navodnjavanje i sustava za odvodnju suvišnih
površinskih i podzemnih voda,
– pri gradnji objekata i uređaja komunalne infrastrukture za opskrbu
pitkom vodom i odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda,
– pri gradnji građevina za smještaj prognanika i izbjeglica,
– pri gradnji građevina za javne namjene u mjestima u kojima su te građevine
uništene u oružanoj agresiji te stanova i kuća za stradalnike Domovinskog rata,
– kad zahtjev za promjenu poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne
svrhe podnesu hrvatski branitelji iz Domovinskog rata koji su proveli u obrani
suvereniteta Republike Hrvatske najmanje 3 mjeseca i članovi obitelji
poginuloga, umrlog i zatočenog ili nestaloga hrvatskog branitelja,
– pri gradnji građevina za školstvo i zdravstvo i gradnji ustanova
socijalne skrbi.
Rješenje o oslobađanju od plaćanja naknade donosi županijski ured za
gospodarstvo.
Članak 20.
Naknada se plaća prema površini građevne čestice stambene ili druge građevine,
osim kod golf igrališta kod kojih se naknada plaća za dijelove građevinske
čestice na kojima se nalaze građevinski i infrastrukturni objekti.
Članak 21.
Visina naknade određuje se u iznosu od 5% tržišne vrijednosti
poljoprivrednog zemljišta koju utvrđuje nadležna porezna uprava na području
gdje se zemljište nalazi.
Rješenje o visini naknade iz stavka 1. ovoga članka donosi županijski
ured za gospodarstvo, na temelju procjene porezne uprave iz stavka 1. ovoga
članka.
Nadležno tijelo koje je donijelo akt na temelju kojeg se može graditi
građevina dužno je najkasnije u roku od osam dana od dana konačnosti tog akta,
taj akt dostaviti nadležnom tijelu radi donošenja rješenja iz stavka 2. ovoga
članka.
Rješenje iz stavka 2. ovoga članka donosi se najkasnije u roku od 60
dana od dana konačnosti akta na temelju kojeg se može graditi građevina.
Primjerak rješenja o visini naknade dostavlja se Ministarstvu.
Naknada je prihod državnog proračuna 50%, a 50% proračuna jedinice
lokalne samouprave na čijem se području poljoprivredno zemljište nalazi.
Ministar će propisati uvjete i način korištenja sredstava naknade iz
stavka 6. ovoga članka koja su prihod proračuna jedinice lokalne samouprave na
čijem području se poljoprivredno zemljište nalazi.
Na iznos naknade koji nije plaćen u roku plaća se zakonska zatezna
kamata.
V.
RASPOLAGANJE POLJOPRIVREDNIM ZEMLJIŠTEM U VLASNIŠTVU DRŽAVE
Članak 22.
Poljoprivrednim zemljištem čiji je vlasnik, izuzev onoga koje se vraća
ranijim vlasnicima po posebnom zakonu, Republika Hrvatska raspolaže prema općim
propisima o raspolaganju nekretninama, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.
Odlukom kojom se odlučuje o vlasničkim i drugim stvarnim pravima na
poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: u
vlasništvu države) obvezno se osigurava zaštita i unapređenje gospodarskih,
ekoloških i drugih interesa Republike Hrvatske i njezinih građana.
Odluka iz stavka 2. ovoga članka nije upravni akt.
Članak 23.
Poljoprivredno zemljište u vlasništvu države prodaje se javnim
natječajem.
Odluku o raspisivanju javnog natječaja za prodaju poljoprivrednog
zemljišta u vlasništvu države te odluku o izboru najpovoljnije ponude na
temelju tog natječaja donosi općinsko odnosno gradsko vijeće, odnosno skupština
Grada Zagreba na čijem se području zemljište nalazi uz suglasnost Ministarstva.
Članak 24.
Ako se poljoprivredno zemljište u vlasništvu države iz članka 23. ovoga
Zakona nalazi na području više jedinica lokalne samouprave, odluku o
raspisivanju natječaja i odluku o izboru najpovoljnije ponude donosi općinsko
vijeće, gradsko vijeće, odnosno skupština Grada Zagreba na čijem je području
pretežni dio površine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, uz
suglasnost Ministarstva.
Članak 25.
Stručne poslove u svezi s prikupljanjem potrebne dokumentacije za
prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države iz članka 23. ovoga
Zakona obavlja županijski ured za gospodarstvo.
Na temelju odluke o izboru najpovoljnije ponude za prodaju, općinski
načelnik, odnosno gradonačelnik i podnositelj ponude sklapaju ugovor o prodaji
u pisanom obliku.
Ugovor o prodaji iz stavka 2. ovoga članka mora sadržavati izjavu kupca
kojom dozvoljava u korist prodavatelja uknjižbu založnog prava (hipoteka).
Ugovor o prodaji sklopljen na temelju odluke općinskog načelnika odnosno
gradonačelnika bez suglasnosti Ministarstva iz članka 23. stavka 2., odnosno
članka 24. ovoga Zakona je ništav.
Odredbe iz članka 34. stavka 3. ovoga Zakona odgovarajuće se primjenjuju
i na uvođenje u posjed kupca poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države.
Članak 26.
Prvenstveno pravo kupnje imaju fizičke i pravne osobe koje su
sudjelovale u natječaju iz članka 23. ovoga Zakona i to sljedećim redoslijedom:
– suvlasnik zemljišta,
– obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo,
– dosadašnji zakupac zemljišta,
uz uvjet da je plaćao obveze i održavao poljoprivredno zemljište pažnjom dobrog
gospodara,
– poljoprivrednik čije se
zemljište nalazi u vlasništvu ili zakupu, a graniči sa zemljištem koje se
prodaje,
– razvojačeni hrvatski
branitelj koji je proveo u obrani suvereniteta Republike Hrvatske najmanje 3
mjeseca i članovi obitelji poginuloga, umrloga, zatočenog ili nestaloga
hrvatskog branitelja, a koji se bave poljoprivrednom djelatnošću.
– poljoprivrednik koji ima
zemljište u vlasništvu ili zakupu na primjerenoj udaljenosti,
– fizičke i pravne osobe koje
posjeduju izgrađen vlastiti proizvodni objekt (farmu za proizvodnju mesa,
mlijeka i jaja, doradu sjemena i druge objekte namijenjene preradi i doradi i
uskladištenju poljoprivrednih proizvoda).
– pravna osoba registrirana
za obavljanje poljoprivredne djelatnosti.
Osobe iz stavka 1. ovoga
članka imaju prvenstveno pravo kupnje prema utvrđenom redoslijedu uz uvjet da
prihvate najvišu cijenu postignutu natječajem od strane ponuđača koji ispunjava
natječajne uvjete i da ponudi prilože gospodarski program korištenja
poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države (u daljnjem tekstu: gospodarski
program).
Ako više osoba iz stavka 1.
ovoga članka ima jednake uvjete, poštujući redoslijed, prednost se daje osobi
koja će se baviti ekološkom proizvodnjom poljoprivrednih proizvoda.
Gospodarski program sadrži:
podatke o podnositelju zahtjeva, opis gospodarstva, namjenu korištenja i
lokalitet zemljišta, tehnološko-tehničke karakteristike gospodarskog programa
i potrebnu mehanizaciju, za obradu zemljišta koje je predmet kupnje i kalkulaciju
troškova i prihoda te posebnu naznaku kad se radi o ekološkoj proizvodnji.
Nadležna porezna uprava utvrđuje početnu cijenu za prodaju koja je tržišna
cijena na području gdje se zemljište nalazi i vodi evidenciju naplate
kupoprodajne cijene.
Članak 27.
Pri uplati vrijednosti prodajne cijene u cijelosti kupac ostvaruje pravo
na popust u vrijednosti od 20% od postignute prodajne cijene.
Ugovorom o prodaji može se predvidjeti obročna otplata ugovorenog iznosa
prodajne cijene.
Rok obročne otplate ne može biti dulji od 15 godina.
Svi neuplaćeni obroci iz ugovora revaloriziraju se na dan dospijeća ako
nastupi povećanje ili umanjenje cijena na malo za više ili manje od 5 % u
odnosu na dan sklapanja ugovora.
Odredbe stavka 1. do 4. ovoga članka objavljuju se u natječaju za
prodaju.
Sredstva ostvarena od prodaje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države
prihod su državnog proračuna 25%, proračuna jedinice područne (regionalne)
samouprave 25% i 50% proračuna jedinica lokalne samouprave na čijem se području
poljoprivredno zemljište nalazi.
Ministar će propisati uvjete
i način korištenja sredstava iz članka 46. stavka 6. i članka 36. ovoga Zakona
te stavka 6. ovoga članka, koja su prihod proračuna jedinice lokalne i područne
(regionalne) samouprave na čijem se području nalazi poljoprivredno zemljište.
Članak 28.
Iznimno od članka 23. stavka
1. ovoga Zakona poljoprivredno zemljište u vlasništvu države može se prodati
izravnom pogodbom i to po tržišnoj cijeni.
Po cijeni iz stavka 1. ovoga
članka poljoprivredno zemljište u vlasništvu države može se prodati ako
podnositelj ponude priloži dokaz da je takva prodaja u interesu Republike
Hrvatske.
Odluku iz stavka 1. ovoga
članka donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva.
Na osnovi odluke iz stavka 1.
ovoga članka ministar i podnositelj ponude sklapaju ugovor o prodaji u pisanom
obliku.
Odredbe članka 47. ovoga
Zakona odgovarajuće se primjenjuju i na ugovor o prodaji izravnom pogodbom.
Odredbe članka 34. stavka 3.
ovoga Zakona odgovarajuće se primjenjuju i na uvođenje u posjed kupca
poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države izravnom pogodbom.
Članak 29.
Poljoprivredno zemljište u
vlasništvu države može se dati u zakup fizičkoj i pravnoj osobi koja se bavi
poljoprivrednom djelatnošću.
Poljoprivredno zemljište u
vlasništvo države dato u zakup ne može se dati u podzakup.
Članak 30.
Ako su se na poljoprivrednom
zemljištu na dan sklapanja ugovora o zakupu nalazili nasadi kojima se za
vrijeme trajanja zakupa smanjila vrijednost krivnjom zakupoprimca, zakupodavcu
pripada naknada za umanjenu vrijednost tih nasada.
Ako su nasadi uklonjeni,
zakupodavcu pripada naknada koja odgovara vrijednosti tih nasada u vrijeme
sklapanja ugovora.
Članak 31.
Poljoprivredno zemljište u
vlasništvu države ovisno o vrsti korištenja zemljišta daje se u zakup na rok do
25 godina za sadnju voćnjaka, vinograda i lavande, 50 godina za sadnju
maslinika, a za ostale vrste korištenja do 10 godina.
Ako na zemljištu već postoje
nasadi rok zakupa je dok nasadi ne budu amortizirani, a najduže 25 godina.
Članak 32.
Poljoprivredno zemljište u
vlasništvu države daje se u zakup javnim natječajem.
Odluku o raspisivanju javnog
natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države i odluku o
izboru najpovoljnije ponude donosi općinsko, odnosno gradsko vijeće, a za Grad
Zagreb Gradska skupština, na čijem se području zemljište nalazi, uz suglasnost
Ministarstva.
Ako se poljoprivredno zemljište u vlasništvu države nalazi na području
više jedinica lokalne samouprave odluku o raspisivanju natječaja i odluku o
izboru najpovoljnije ponude donosi općinsko vijeće, gradsko vijeće, odnosno
skupština Grada Zagreba na čijem je području pretežni dio površine
poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, uz suglasnost Ministarstva.
Stručne poslove u svezi s prikupljanjem potrebne dokumentacije za zakup
poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države obavlja županijski ured za
gospodarstvo.
Članak 33.
Prvenstveno pravo zakupa
imaju fizičke i pravne osobe koje su sudjelovale u natječaju iz članka 32.
ovoga Zakona i to sljedećim redoslijedom:
– suvlasnik zemljišta,
– obiteljsko poljoprivredno
gospodarstvo,
– poljoprivrednik čije
zemljište u vlasništvu ili zakupu graniči sa zemljištem koje se daje u zakup,
– poljoprivrednik čije je
zemljište u vlasništvu ili zakupu bliže zemljištu koje se daje u zakup,
– razvojačeni hrvatski
branitelj koji je u obrani suvereniteta Republike Hrvatske proveo najmanje 3
mjeseca i članovi obitelji poginuloga, umrloga, zatočenog ili nestaloga
hrvatskog branitelja, a koji se bave poljoprivrednom djelatnošću,
– pravna osoba registrirana
za obavljanje poljoprivredne djelatnosti.
Osobe iz stavka 1. ovoga
članka imaju prvenstveno pravo zakupa prema utvrđenom redoslijedu uz uvjet da
prihvate najvišu cijenu postignutu natječajem od strane ponuđača koji ispunjava
natječajne uvjete i da ponudi prilože gospodarski program.
Odredbe članka 26. stavak 3.
ovoga Zakona primjenjuju se i na pravo zakupa, a odredbe članka 26. stavka 4.
ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način i na gospodarski program za
zakup.
Nadležna porezna uprava utvrđuje
početnu cijenu za zakup koja je tržišna cijena na području gdje se zemljište
nalazi i vodi evidenciju naplate zakupnine.
Članak 34.
Na osnovi odluke o izboru
najpovoljnijeg ponuditelja na natječaju za zakup poljoprivrednog zemljišta u
vlasništvu države općinski načelnik, odnosno gradonačelnik i podnositelj ponude
sklapaju ugovor o zakupu.
Općinsko odnosno gradsko
vijeće dužno je primjerak ugovora o zakupu dostaviti zemljišnoknjižnom odjelu
općinskog suda radi upisa ugovora o zakupu i mjesno nadležnom katastarskom uredu.
Na osnovi sklopljenog ugovora
o zakupu u posjed poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države zakupoprimca
uvodi županijski ured za gospodarstvo.
Članak 35.
Ugovor o zakupu sadrži obvezno odredbe koje se odnose na:
– podatke iz zemljišne knjige i katastra nekretnina o poljoprivrednom
zemljištu,
– vrijeme trajanja zakupa,
– visinu i rok plaćanja zakupnine,
– opis i vrijednost objekata, uređaja i nasada, te način njihova održavanja,
– vrijeme amortizacije nasada,
– prava i obveze zakupoprimca,
– namjenu korištenja zakupljenog zemljišta,
– razloge za otkaz ugovora,
– razloge za prestanak ugovora.
Članak 36.
Zakupnina je prihod državnog
proračuna 25%, proračuna jedinice područne (regionalne) samouprave 25 % i 50%
proračuna jedinice lokalne samouprave na čijem se području poljoprivredno
zemljište nalazi.
Članak 37.
Ugovor o zakupu mora biti
sklopljen u pisanom obliku. Ako nije sklopljen u pisanom obliku nema pravnog
učinka.
Članak 38.
Ugovor o zakupu na određeno
vrijeme prestaje istekom vremena na koje je sklopljen.
Ugovor o zakupu
poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države može u svako vrijeme sporazumno
prestati.
Ugovor o zakupu prestaje ako
zakupljeno poljoprivredno zemljište prestane biti poljoprivredno zbog
promjene namjene ili ranije ako se zemljište koristi suprotno odredbama ugovora
ili ovoga Zakona.
U slučaju iz stavka 3. ovoga
članka zakupoprimac je dužan u roku od 6 mjeseci od dana prestanka ugovora o
zakupu predati u posjed zemljište vlasniku.
Članak 39.
Zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu u slučaju ako zakupoprimac:
– ne plati zakupninu,
– ne koristi poljoprivredno zemljište u vlasništvu države kao dobar
gospodar,
– koristi poljoprivredno zemljište suprotno gospodarskom programu,
– obrađuje poljoprivredno zemljište suprotno odredbama sklopljenog
ugovora,
– daje zakupljeno zemljište u podzakup,
– protivno odobrenju zakupodavca izvrši investicijske radove na
poljoprivrednom zemljištu koji prelaze granice uobičajenog gospodarenja ili
promjeni vrstu korištenja poljoprivrednog zemljišta,
– obavlja aktivnosti suprotno zakonskim propisima o zaštiti prirode ili
radnje koje imaju negativan utjecaj na bogatstvo ili stanje prirodnog područja,
te ako na bilo koji način ugrožava opstanak prirodnih vrijednosti.
Članak 40.
Zakupoprimac nema pravo na povrat neamortizirane vrijednosti trajnih
nasada na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu države, ako zakupni odnos
prestaje na njegov zahtjev ili njegovom krivnjom.
Članak 41.
Po prestanku ugovora o zakupu
poljoprivrednog zemljišta zakupoprimac može u roku od 6 mjeseci:
– uzeti one dijelove opreme i građevine koje je on podigao,
– tražiti naknadu stvarne
vrijednosti opreme koja se može utvrditi za opremu koju nije moguće odnijeti,
vegetacije koju je zasadio, te instalacija i zahvata za zaštitu zemljišta koji
su poboljšali kakvoću poljoprivrednog zemljišta, ako je zasadio nasade i
postavio navedene uređaje i objekte uz suglasnost zakupodavca,
– ako nije postignut dogovor
sa zakupodavcem srušiti i ukloniti na vlastiti trošak bez potraživanja naknade
građevinske objekte privremenog karaktera koje je podigao. U slučaju
neizvršenja ove obveze, rušenje ili uklanjanje može izvršiti zakupodavac na
teret zakupoprimca.
Ako zakupoprimac zasadi
nasade ili izgradi uređaje i objekte bez odobrenja zakupodavca, nema pravo na
povrat neamortizirane vrijednosti nasada prestankom ugovora o zakupu.
Prestankom zakupa zakupodavac
ima pravo na zasađene nasade i izgrađene objekte i uređaje, a zakupoprimcu mora
platiti njihovu još neamortiziranu vrijednost, ako su nasadi, odnosno objekti i
uređaji napravljeni s njegovom suglasnošću.
Nasadi, objekti i uređaji pripadaju zakupodavcu bez odštete ako su bili
zasađeni i izgrađeni bez njegova odobrenja. Zakupodavac ima pravo ukloniti uređaje
kod kojih je to moguće bez štete.
Članak 42.
Na raskid ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države
koji nije reguliran odredbama ovoga Zakona, primjenjuju se propisi o obveznim
odnosima.
Članak 43.
Koncesija za korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države
može se dati pravnoj i fizičkoj osobi u svrhu:
– biljne i stočarske proizvodnje na vrijeme od 10 do 30 godina,
– za dugogodišnje nasade na vrijeme od 20 do 40 godina.
Vlada Republike Hrvatske može svojom odlukom odrediti pojedine
kategorije poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države za koje se ne može
dati koncesija.
Poljoprivredno zemljište u
vlasništvu države za čije je korištenje data koncesija ne može se davati u
zakup ili potkoncesiju.
Članak 44.
Odluka o koncesiji za
korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države donosi se nakon
provedenoga javnog natječaja.
Prvenstveno pravo na
koncesiju imaju pravne i fizičke osobe koje su sudjelovale u natječaju iz
stavka 1. ovoga članka sljedećim redoslijedom:
– pravna osoba koja ima
sklopljen ugovor o uređenju međusobnih odnosa u svezi s korištenjem
poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države s Ministarstvom ako je ispunila
ugovorne obveze i ostali bivši korisnici poljoprivrednog zemljišta u društvenom
vlasništvu koje je postalo vlasništvom države,
– pravna osoba registrirana
za obavljanje poljoprivredne djelatnosti,
– razvojačeni hrvatski
branitelj koji je u obrani suvereniteta Republike Hrvatske proveo najmanje 3
mjeseca i članovi obitelji poginulog, umrlog, zatočenog ili nestalog hrvatskog
branitelja, a koji se bave poljoprivrednom djelatnošću,
– poljoprivrednik.
Osobe iz stavka 2. ovoga
članka imaju prvenstveno pravo na koncesiju prema utvrđenom redoslijedu uz
uvjet da prihvate najvišu cijenu postignutu natječajem od strane ponuđača i da
ponudi prilože gospodarski program.
Naknada za koncesiju plaća se godišnje.
Nadležna porezna uprava utvrđuje početnu visinu naknade za koncesiju
koja je tržišna cijena zakupa na području gdje se zemljište nalazi i vodi
evidenciju naplate naknade.
Na iznos naknade iz stavka 5. ovoga članka koji nije plaćen u roku,
plaća se zakonska zatezna kamata.
Članak 45.
Odluku o raspisivanju javnog natječaja za davanje koncesije donosi Vlada
Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva.
Natječajni postupak provodi Povjerenstvo za dodjelu koncesija za
korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske u sastavu
od 5 članova i tajnik koje imenuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog
ministra.
Stručne poslove u svezi s postupkom natječaja, te pripremanjem odluke o
koncesiji obavlja Ministarstvo.
Odluku o davanju koncesije za
korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države donosi Vlada Republike
Hrvatske na prijedlog Ministarstva.
Prava i obveze korisnika
koncesije iz ugovora o koncesiji mogu se prenijeti na fizičku osobu u prvom
nasljednom redu, uz uvjet da se bavi poljoprivrednom proizvodnjom do isteka
roka koncesije.
Članak 46.
Na osnovi odluke o davanju
koncesije ministar i podnositelj ponude sklapaju ugovor o koncesiji u pisanom
obliku.
Ugovor o koncesiji koji nije
sklopljen u pisanom obliku nema pravni učinak.
Davatelj koncesije dužan je
primjerak ugovora o koncesiji dostaviti zemljišnoknjižnom odjelu općinskoga
suda radi upisa ugovora o koncesiji i mjesno nadležnom katastru.
Na osnovi sklopljenog ugovora
o koncesiji u posjed poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države koncesionara
uvodi županijski ured, odnosno Gradski ured Grada Zagreba nadležan za
gospodarstvo.
Ugovor o koncesiji obvezno sadrži odredbe o:
– poljoprivrednom zemljištu
– vremenu trajanja koncesije,
– načinu i uvjetima korištenja zemljišta,
– obliku, visini te načinu i rokovima plaćanja naknade za koncesiju,
– mogućnosti i razlozima otkaza ugovora prije isteka vremena koncesije,
– pravu i razlozima jednostranog raskida ugovora,
– dopustivosti postavljanja gospodarskih objekata, pomoćnih uređaja i
objekata za iskorištavanje zemljišta, ako su u skladu s propisima o prostornom
uređenju i graditeljstvu, te njihovoj pripadnosti po isteku koncesije,
– zalogu i hipoteci.
Naknada za koncesiju prihod je državnog proračuna 50% a 50% proračuna
jedinica lokalne samouprave na čijem se području poljoprivredno zemljište
nalazi.
Gospodarski program prilaže se ugovoru o koncesiji i čini njegov
sastavni dio.
Članak 47.
Nacrt ugovora o prodaji, o zakupu i nacrt odluke o davanju koncesija za
poljoprivredno zemljište u vlasništvu države dostavlja se prije njihovog potpisivanja
na prethodno mišljenje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske u roku od 15
dana od dana donošenja odluke o izboru najpovoljnijeg ponuditelja.
Državni odvjetnik dužan je dati svoje mišljenje u roku od 15 dana od
primitka odluke o koncesiji i nacrta ugovora. U protivnom smatra se da je
njegovo mišljenje o pravnoj valjanosti nacrta ugovora potvrdno.
Članak 48.
Primjerak ugovora o prodaji,
zakupu i o koncesiji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države dostavlja se
Ministarstvu financija.
Članak 49.
Ministarstvo može i prije
isteka vremena koncesije otkazati ugovor o koncesiji bez otkaznog roka ili uz
primjereni otkaz, ako koncesionar i nakon opomene:
– koristi poljoprivredno
zemljište u vlasništvu države suprotno ugovoru
– ne primjenjuje mjere i postupke
predviđene propisima o zaštiti i korištenju poljoprivrednog zemljišta.
Članak 50.
Poljoprivrednim zemljištem,
osim okućnice, kojeg otkupi Agencija za pravni promet i posredovanje
nekretninama raspolaže se, u skladu s ovim Zakonom, kao s poljoprivrednim
zemljištem u vlasništvu države.
Članak 51.
Poljoprivredno zemljište u
vlasništvu države može se zamijeniti za poljoprivredno zemljište u vlasništvu
fizičkih i pravnih osoba odlukom u slučaju okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta.
Odluku o zamjeni
poljoprivrednog zemljišta iz stavka 1. ovoga članka donosi Ministarstvo na
prijedlog županijskog poglavarstva ili općinskog i gradskog vijeća, odnosno
skupštine Grada Zagreba.
Članak 52.
Poljoprivredno zemljište u
vlasništvu države na područjima s otežanim uvjetima gospodarenja u
poljoprivredi utvrđenih posebnim propisom prodaje se i daje u zakup fizičkim i
pravnim osobama na rok iz članka 31. ovoga Zakona javnim natječajem prema
kriterijima iz članka 26. i 33. ovoga Zakona, koje imaju prebivalište,
odnosno sjedište na tim područjima, a koje daju ovjerovljenu izjavu da će u tim
područjima prebivati, odnosno imati sjedište i obavljati poljoprivrednu
djelatnost najmanje 10 godina.
Prodaja poljoprivrednog zemljišta iz stavka 1. ovoga članka odobravat će
se otplatom do 20 godina i uz poček od 2 godine.
Odluku o prodaji poljoprivrednog zemljišta iz stavka 1. ovog članka
donosi tijelo iz članka 23. ovoga Zakona.
Odluku o davanju u zakup poljoprivrednog zemljišta iz stavka 1. ovoga
članka donosi tijelo iz članka 32. ovoga Zakona.
Stručne poslove u svezi s prikupljanjem potrebne dokumentacije za
prodaju i zakup poljoprivrednog zemljišta iz stavka 1. ovoga članka obavlja županijski
ured za gospodarstvo.
Raspolaganje poljoprivrednim zemljištem iz stavka 1. ovoga članka u
vremenu od 10 godina od dana sklapanja ugovora o prodaji nisu dopuštena.
Na sklapanje ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta iz stavka 1.
ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 25. ovoga Zakona.
Na sklapanje ugovora o zakupu
poljoprivrednog zemljišta iz stavka 1. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju
odredbe članka 34. ovoga Zakona.
Ako kupac poljoprivrednog
zemljišta iz stavka 1. ovoga članka promijeni prebivalište, odnosno ako
zakupac promijeni prebivalište ili sjedište na području s otežanim uvjetima u
poljoprivredi prije isteka 10 godina, kupoprodajni ugovor, odnosno ugovor o
zakupu se raskida danom promjene prebivališta ili sjedišta.
Članak 53.
Poljoprivrednim zemljištem u
vlasništvu države raspolaže se sukladno Strategiji gospodarenja poljoprivrednim
zemljištem u vlasništvu države (u daljnjem tekstu: Strategija).
Strategiju donosi Vlada Republike
Hrvatske na prijedlog Ministarstva.
Članak 54.
Jedinice lokalne samouprave
donose, u skladu sa Strategijom, program raspolaganja poljoprivrednim
zemljištem u vlasništvu države za svoje područje (u daljnjem tekstu: Program)
uz suglasnost Ministarstva.
Program treba sadržavati:
– ukupnu površinu
poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države,
– podatke o dosadašnjem
raspolaganju poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države,
– površine određene za povrat
imovine,
– površine određene za
prodaju,
– površine određene za
koncesiju,
– površine određene za zakup.
Površine poljoprivrednog
zemljišta utvrđuju se u Programu prema podacima iz katastra zemljišta.
Članak 55.
Prije donošenja Strategije i
Programa jedinice lokalne samouprave ne mogu raspolagati poljoprivrednim
zemljištem u vlasništvu države.
Članak 56.
Osnivanja seljačkog gospodarstva ili obiteljskoga poljoprivrednog
gospodarstva, upis u registar te nasljeđivanje, uredit će se posebnim
propisima.
Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo ne može se nasljeđivanjem
dijeliti.
VI.
NADZOR
Članak 57.
Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju
njega obavlja Ministarstvo.
Inspekcijski nadzor propisan ovim Zakonom i propisima donesenim na
temelju njega u prvom stupnju obavljaju županijski uredi, odnosno Gradski ured
Grada Zagreba nadležni za poslove poljoprivredne inspekcije, odnosno
Ministarstvo kad je to ovim Zakonom određeno, a u drugom stupnju Ministarstvo.
Poslove poljoprivredne inspekcije iz nadležnosti županijskog ureda,
odnosno Gradskog ureda Grada Zagreba i iz nadležnosti Ministarstva provode
poljoprivredni inspektori.
Članak 58.
Županijski ured, odnosno gradski ured Grada Zagreba nadležan za poslove
poljoprivredne inspekcije nadzire osobito:
1. da li se obradivo poljoprivredno zemljište obrađuje ne umanjujući
njegovu vrijednost,
2. zaštitu zemljišta od onečišćenja štetnim tvarima,
3. korištenje poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe, ako
takvo iskorištavanje nije dozvoljeno po ovom Zakonu ili propisu izdanom na
osnovi njega,
4. kako se provode mjere
osiguranja zaštite od požara i naređuje provođenje određenih mjera, ako se
utvrdi da se fizičke osobe koje su korisnici ili vlasnici poljoprivrednog
zemljišta ne pridržavaju propisa, odnosno naređenih mjera za zaštitu od požara,
5. održavanje dugogodišnjih
nasada i višegodišnjih kultura podignutih radi zaštite od erozije,
6. provođenje odredaba o
promjeni namjene poljoprivrednog zemljišta,
7. korištenje sredstava
odobrenih za provođenje mjera osposobljavanja i uređenja poljoprivrednog
zemljišta,
8. održavanje zemljišta iz
članka 2. stavka 3. ovoga Zakona, sposobnim za poljoprivrednu proizvodnju,
9. korištenje poljoprivrednog
zemljišta u vlasništvu države.
Županijski ured, odnosno
Gradski ured Grada Zagreba nadležan za poslove poljoprivredne inspekcije
poduzima i druge mjere, odnosno obavlja druge radnje za koje je drugim zakonima
i propisima ovlašten.
Članak 59.
Ministarstvo:
1. usklađuje rad županijskog
ureda, odnosno Gradskog ureda Grada Zagreba nadležanog za poslove
poljoprivredne inspekcije,
2. utvrđuje smjernice za rad županijskog
ureda, odnosno Gradskog ureda Grada Zagreba
3. daje upute, organizira i
potiče stručno usavršavanje poljoprivrednih inspektora,
4. poduzima i druge mjere za
unapređenje organizacije i rada županijskog ureda, odnosno Gradskog ureda Grada
Zagreba nadležanog za poslove poljoprivredne inspekcije,
5. rješava o žalbama protiv
rješenja županijskog ureda, odnosno Gradskog ureda Grada Zagreba nadležanog za
poslove poljoprivredne inspekcije,
6. poduzima i druge mjere, odnosno obavlja druge radnje za koje je
drugim zakonima i propisima ovlašteno.
Ministarstvo može neposredno obavljati inspekcijske poslove iz nadležnosti
županijskog ureda, odnosno Gradskog ureda Grada Zagreba nadležanog za poslove
poljoprivredne inspekcije kada to ne učini županijski ured odnosno, Gradski
ured Grada Zagreba nadležan za poslove poljoprivredne inspekcije.
Članak 60.
Ako poljoprivredni inspektor ustanovi da je povredom propisa učinjen
prekršaj, dužan je bez odlaganja podnijeti zahtjev, odnosno prijavu za pokretanje
prekršajnog postupka.
Protiv rješenja o prekršaju žalbu može izjaviti i tijelo čiji je
poljoprivredni inspektor podnio zahtjev za pokretanje postupka.
Članak 61.
Ako utvrdi da je povrijeđen ovaj Zakon ili propis donesen na osnovi
njega, poljoprivredni inspektor će pisano konstatirati nepravilnosti i
nedostatke i rješenjem odrediti mjere i rok za njihovo otklanjanje.
Članak 62.
Kada je u javnom interesu potrebno poduzeti hitne mjere, odnosno
spriječiti štetu koja bi mogla nastati, rješenjem poljoprivrednog inspektora može
se odrediti da žalba ne zadržava izvršenje.
Članak 64.
Poljoprivredni inspektor mora imati stručnu spremu sedmog (VII/1)
stupnja poljoprivrednog smjera, položen stručni ispit za poljoprivrednog
inspektora i najmanje pet godina radnog iskustva na poslovima u području
poljoprivrede.
Poljoprivredni inspektor ima službenu iskaznicu i znak kojim dokazuje
službeno svojstvo, identitet i ovlasti.
Obrazac službene iskaznice i izgled znaka te način izdavanja i vođenja
evidencije o službenim iskaznicama i znakovima propisuje ministar.
VII.
KAZNENE ODREDBE
Članak 64.
Novčanom kaznom od 3.500,00 do 35.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj
pravna i fizička osoba koja onečisti poljoprivredno zemljište štetnim tvarima
tako da je poljoprivredna proizvodnja na tom zemljištu umanjena ili onemogućena
(članak 9. stavak 1.).
Za prekršaj iz stavka 1. ovog
članka kaznit će se novčanom kaznom od 400,00 do 2.000,00 kuna i odgovorna
osoba u pravnoj osobi.
Članak 65.
Novčanom kaznom od 1.500,00
do 17.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba:
1. koja obavi promjenu
namjene poljoprivrednog zemljišta bez dokaza o oslobađanju od plaćanja naknade
(članak 19. stavak 2.).
Novčanom kaznom iz stavka 1.
ovoga članka kaznit će se za prekršaj pravna osoba:
1. koja obradivo
poljoprivredno zemljište obrađuje tako da umanjuje njegovu vrijednost, (članak
10. stavak 1.),
2. koja zemljište u građevinskom
području i zemljište izvan tog područja predviđeno dokumentima prostornog uređenja
za izgradnju ne održava sposobnim za poljoprivrednu proizvodnju
( članak 2. stavak 3.).
Za prekršaj iz stavka 1. i
stavka 2. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 200,00 do 1.000,00 kuna
i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
Članak 66.
Novčanom kaznom od 1.000,00
do 7.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna i fizička osoba ako ne provodi
zaštitu poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja (članak 3. stavak 1.).
Za prekršaj stavka 1. ovoga članka kaznit će se od 200,00 do 1.000,00
kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi.
VIII.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 67.
Poljoprivredno zemljište koje
su prijašnje društveno-pravne osobe stekle kupnjom od fizičkih osoba ili drugim
naplatnim pravnim poslom, rješavanjem mirovina ili darovanjem, na zahtjev tih
pravnih osoba i uz suglasnost državnog odvjetništva to će zemljište ući u
njihov kapital.
Članak 68.
Poljoprivredno zemljište u
vlasništvu Republike Hrvatske može ići u postupak raspolaganja nakon što
Hrvatski sabor, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, utvrdi mjerila i
kriterije kojima uređuje postupak, sadržaj i količinu privatizacije
poljoprivrednog zemljišta.
Hrvatski sabor će mjerila i
kriterije iz stavka 1. ovoga članka donijeti najkasnije u roku od 6 mjeseci od
dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 69.
Postupci prodaje, davanja u
zakup i koncesije na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu države započeti do
stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona.
Članak 70.
Ministar će donijeti propise
na temelju ovoga Zakona, u roku od dva mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga
Zakona.
Članak 71.
Vlada Republike Hrvatske
donijet će Strategiju iz članka 53. ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana
stupanja na snagu ovoga Zakona.
Jedinice lokalne samouprave
donijet će Program iz članka 54. ovoga Zakona najkasnije u roku od šest mjesti
od dana donošenja Strategije iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 72.
Povjerenstvo iz članka 45.
ovoga Zakona imenovat će Vlada Republike Hrvatske u roku od dva mjeseca od dana
stupanja na snagu ovoga Zakona.
Do imenovanja povjerenstva iz
stavka 1. ovog članka poslove će obavljati postojeće povjerenstvo.
Članak 73.
Na dan stupanja na snagu ovog
Zakona prestaju važiti:
1. Zakon o poljoprivrednom
zemljištu (»Narodne novine«, br. 54/94. - pročišćeni tekst, 48/95., 19/98. i
105/99.),
2. Odluka o kriterijima za
darovanje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske hrvatskim
braniteljima (»Narodne novine« br. 61/98.),
3. Odluka Vlade Republike
Hrvatske o kriterijima za darovanje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike
Hrvatske, klasa: 945-02/96-01/02, urbroj : 5030107-96-1 od 25. srpnja 1996.
godine,
4. Uredba o mjerilima i
postupku osnivanja služnosti plodouživanja (»Narodne novine«, br. 61/96. i
6/97.),
5. Odluka o početnoj
vrijednosti poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države kod prodaje javnim
natječajem (»Narodne novine«, br. 94/95.),
6. Pravilnik o početnom godišnjem iznosu naknade za koncesiju i zakup
poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države (»Narodne novine«, br. 95/95.).
Propisi iz stavka 1. točke 2., 3., 4., 5. i 6. ovoga članka primjenjuju
se do stupanja na snagu propisa iz članka 70. ovoga Zakona u dijelu u kojem
nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.
Članak 74.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim
novinama«.
Klasa: 320-02/00-01/01
Zagreb, 11. srpnja 2001.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v.r.