1120
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
Proglašavam Zakon o energiji, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici
19. srpnja 2001.
Broj: 01-081-01-2392/2
Zagreb, 24. srpnja 2001.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuju: mjere za sigurnu i pouzdanu opskrbu energijom i
njenu učinkovitu proizvodnju i korištenje, akti kojima se utvrđuje i na temelju
kojih se provodi energetska politika i planiranje energetskog razvitka,
obavljanje energetskih djelatnosti, na tržištu ili kao javnih usluga, te
osnovna pitanja obavljanja energetskih djelatnosti.
Članak 2.
Odredbe ovoga
Zakona kojima je uređena opskrba energijom ne primjenjuju se na opskrbu
energijom Ministarstva obrane i oružanih snaga Republike Hrvatske te
Ministarstva unutarnjih poslova.
Članak 3.
Pojedini izrazi u smislu ovoga
Zakona imaju sljedeća značenja:
1. distribucija – razvod energije distribucijskom mrežom/sustavom,
2. distribucijska mreža/sustav – mreža/sustav koji se koristi za
distribuciju energije,
3. dobavljač energije – proizvođač ili uvoznik energije,
4. energetski subjekt – pravna osoba koja obavlja jednu ili više
energetskih djelatnosti,
5. energija – električna energija, toplinska energija, plin, nafta i
naftni derivati,
6. kupac – pravna ili fizička osoba koja kupuje energiju,
7. ministar – ministar nadležan za energetiku,
8. Ministarstvo – ministarstvo nadležno za energetiku,
9. mreža - sustav povezanih postrojenja i vodova koji su namijenjeni
prijenosu ili razvodu ili opskrbi energijom,
10. naslijeđeni troškovi – obveze i troškovi nastali prije početka
primjene ovoga Zakona koji ne mogu biti u cijelosti pokriveni u tržišnim
uvjetima poslovanja,
11. obnovljivi izvori energije – izvori energije koji su sačuvani u
prirodi i obnavljaju se u cijelosti ili djelomično, posebno energija vodotoka,
vjetra, neakumulirana sunčeva energija, biodizel, biomasa, bioplin, geotermalna
energija itd.,
12. obveza javne usluge – obveza energetskih subjekata da određene
energetske djelatnosti obavljaju kao javne usluge,
13. opskrba energijom – isporuka i/ili prodaja energije kupcu,
14. organizirano energetsko tržište – organizirano usklađivanje i
posredovanje u ponudama o kupnji i prodaji energije,
15. plin – prirodni plin, miješani ukapljeni naftni plin sa zrakom,
ispareni ukapljeni naftni plin te gradski plin,
16. povlašteni kupac – kupac koji ima godišnju potrošnju veću od
potrošnje propisane zakonom i koji može slobodno izabrati od koga će kupiti
energiju,
17. povlašteni proizvođač – energetski subjekt koji u pojedinačnom
proizvodnom objektu istodobno proizvodi električnu i toplinsku energiju,
koristi otpad ili obnovljive izvore energije na gospodarski primjeren način
koji je usklađen sa zaštitom okoliša,
18. prijenos/transport energije – djelatnost kojom se omogućuje
preuzimanje energije od proizvođača i iz drugih prijenosnih mreža, radi predaje
te energije distribucijskoj mreži, ili kupcima priključenim neposredno na
prijenosnu mrežu,
19. prijenosna mreža/transportni sustav – mreža/sustav koji se koristi
za prijenos/transport energije,
20. priključak na
mrežu/sustav – fizički priključak na prijenosnu/transportnu ili distribucijsku
mrežu/sustav prema propisanim uvjetima,
21. proizvodnja energije –
fizikalni ili kemijski proces pretvorbe goriva ili obnovljivih izvora
energije u električnu, toplinsku ili druge oblike energije,
22. proizvodnja naftnih
derivata – procesi prerade i dorade nafte i/ili degazolinaže, kojima se
dobivaju tekući i plinoviti proizvodi – naftni derivati, uključivo i ukapljeni
naftni plin (UNP),
23. tarifni kupac – kupac za
kojeg se energija dobavlja na regulirani način i po reguliranoj cijeni,
24. tranzit – prijenos
energije porijeklom iz druge države, namijenjene trećoj državi preko
teritorija Republike Hrvatske, ili prijenos energije porijeklom iz druge
države i namijenjen toj drugoj državi preko Republike Hrvatske,
25. trgovac – energetski subjekt koji kupuje i prodaje energiju,
26. Vijeće za regulaciju energetskih djelatnosti - nezavisan regulator
energetskih djelatnosti – osnovan posebnim zakonom i s ovlastima propisanim
ovim Zakonom i zakonima kojima se uređuje obavljanje energetskih djelatnosti na
tržištu ili kao javnih usluga,
27. vođenje elektroenergetskog sustava – planiranje, upravljanje i
nadzor nad elektroenergetskim sustavom.
Članak 4.
Izgradnja energetskih objekata,
njihovo održavanje i korištenje, te obavljanje energetskih djelatnosti od
interesa je za Republiku Hrvatsku.
II. ENERGETSKA POLITIKA I PLANIRANJE ENERGETSKOG RAZVITKA
Članak 5.
(1) Osnovni akt kojim se utvrđuje energetska politika i planira
energetski razvitak je Strategija energetskog razvitka.
(2) Strategijom energetskog
razvitka se radi: osiguranja sigurne i pouzdane opskrbe energijom i njene
učinkovite proizvodnje i učinkovitog korištenja, osobito radi korištenja
različitih i obnovljivih izvora energije, osiguranja zaštite okoliša u svim područjima
energetskih djelatnosti; poticanja konkurentnosti na tržištu energije na
načelima nepristranosti i razvidnosti; zaštite kupaca energije, te povezivanja
hrvatskoga energetskog sustava ili njegovih dijelova s europskim energetskim
sustavom ili energetskim sustavom drugih zemalja, polazeći od gospodarskog razvitka
i energetskih potreba; utvrđuju nacionalni energetski programi, potrebna
ulaganja u energetiku, poticaji za ulaganja u obnovljive izvore i za postizanje
energetske učinkovitosti te mjere zaštite okoliša.
(3) Strategiju energetskog
razvitka donosi Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske za
razdoblje od deset godina.
(4) Strategija energetskog
razvitka mora biti u skladu s Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske
i Planom razvitka Republike Hrvatske.
Članak 6.
(1) Na temelju Strategije energetskog razvitka Vlada Republike Hrvatske
donosi Program provedbe Strategije energetskog razvitka, kojim se utvrđuju
mjere, nositelji aktivnosti i dinamika realizacije energetske politike i
provođenja nacionalnih energetskih programa, način ostvarivanja suradnje s
tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave na području planiranja
razvitka energetskog sektora i suradnje s energetskim subjektima, te s
međunarodnim organizacijama.
(2) Program provedbe Strategije energetskog razvitka donosi se za
razdoblje od najmanje tri godine.
(3) Nakon isteka razdoblja za koje je donesen Program provedbe
Strategije energetskog razvitka, Vlada Republike Hrvatske podnosi Hrvatskom
saboru izvješće o provedbi Strategije energetskog razvitka s prijedlogom potrebnih
promjena.
Članak 7.
Jedinice lokalne samouprave i
jedinice područne (regionalne) samouprave su dužne u svojim razvojnim
dokumentima planirati potrebe i način opskrbe s energijom i te dokumente
usklađivati sa Strategijom energetskog razvitka i Programom provedbe Strategije
energetskog razvitka.
Članak 8.
Na temelju Strategije
energetskog razvitka i Programa provedbe Strategije energetskog razvitka te
planova i programa jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,
energetski subjekti donose programe i planove izgradnje, održavanja i korištenja
energetskih objekata te drugih potreba u obavljanju energetske djelatnosti.
Članak 9.
(1) Vlada Republike Hrvatske donosi dugoročne i godišnje energetske
bilance kojima se utvrđuje ukupna potreba za energijom, izvori (vrste)
energije, te načini i mjere za zadovoljavanje tih potreba.
(2) Sastavni dio energetskih bilanci su:
- potreban nivo rezervnih kapaciteta energetskih objekata,
- potrebna zaliha operativnih rezervi pojedinih vrsta energije,
- zahtjevi u vezi s učinkovitim korištenjem energije.
(3) Godišnja energetska bilanca se donosi najkasnije do 15. prosinca
tekuće godine za iduću godinu.
(4) Ministar donosi Pravilnik o energetskoj bilanci kojim se propisuju
sadržaj i način dostave podataka koje su tijela državne vlasti, tijela jedinica
lokalne i jedinica područne (regionalne) samouprave i energetski subjekti dužni
dostaviti Ministarstvu radi utvrđivanja prijedloga energetskih bilanci.
III. NACIONALNI ENERGETSKI PROGRAMI
Članak 10.
(1) Sukladno Strategiji
energetskog razvitka i Programu provedbe Strategije energetskog razvitka, Vlada
Republike Hrvatske pokrenut će provođenje nacionalnih energetskih programa
kojima se osiguravaju dugoročni razvojni ciljevi i usmjeravanje energetskih
sektora, ulaganje u obnovljive izvore energije i objekte za njihovo korištenje
i učinkovito korištenje energije.
(2) Sudionici sporazuma o provedbi nacionalnih energetskih programa su
pravne osobe i jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne)
samouprave koje u provođenju svojih razvojnih planova iskazuju povećanje
potreba za energijom te energetski subjekti. Sudionik sporazuma o provođenju
nacionalnih energetskih programa je i Vlada Republike Hrvatske.
Članak 11.
(1) Radi sudjelovanja u financiranju nacionalnih energetskih programa
zakonom će se osnovati poseban fond, utvrditi izvori njegovih sredstava, tijela
upravljanja i njihove obveze i ovlasti, te druga pitanja od značaja za rad
fonda.
(2) Fond iz stavka 1. ovoga članka je neprofitna pravna osoba.
IV. ENERGETSKA UČINKOVITOST I OBNOVLJIVI
IZVORI ENERGIJE
Članak 12.
(1) Učinkovito korištenje energije u interesu je Republike Hrvatske.
(2) Programe za učinkovito korištenje energije sukladno Strategiji i
Programu na nacionalnoj razini donosi Vlada Republike Hrvatske, a na lokalnoj
razini nadležna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
(3) Programi sadrže poticajne mjere za učinkovito korištenje energije
putem: obrazovanja, obavješćivanja, energetskih savjeta te izdavanja
energetskih publikacija.
(4) Energetski subjekti moraju najmanje jednom godišnje obavijestiti
kupce o kretanjima i značajkama korištenja energije te na prikladan način
potiču i usmjeravaju kupce prema učinkovitom korištenju energije i korištenju
potencijala štednje.
(5) Kupci energije dužni su energiju koristiti u skladu s Pravilnikom o
učinkovitom korištenju energije, kojeg donosi ministar.
(6) Pravilnikom o učinkovitom korištenju energije propisuju se:
klasifikacija kupaca energije unutar skupina industrije, sektora nekomercijalnih
usluga, sektora komercijalnih usluga, transporta, kućanstava; zatim vidovi
potrošnje električne energije (pogoni, elektrolitički i drugi procesi,
rasvjeta, klimatizacija, grijanje i sl.), vidovi potrošnje toplinske energije
(proizvodnja nosača topline/tople vode, vrele vode, suhozasićene pare,
pregrijane pare, vrelog ulja, vrućeg zraka i sl.) u industrijskim procesima,
korištenju za apsorpcijske rashladne uređaje, obradi namirnica i drugim
vidovima potrošnje.
Članak 13.
(1) Proizvođači i uvoznici
proizvoda, koji za svoj rad koriste energiju, moraju u tehničkoj specifikaciji
proizvoda navesti količine potrebnog goriva ili energije za tipične uvjete
rada. Pri tom mogu ili moraju proizvode, sukladno odredbama ovoga članka, opremiti
s naljepnicom o energetskoj učinkovitosti proizvoda.
(2) Ministar propisuje oblik i
sadržaj naljepnice, ovisno o vrsti proizvoda s obzirom na uporabu energije,
zahtjeve minimalne energetske učinkovitosti proizvoda, obvezu određenih
proizvoda da ispunjavaju uvjete minimalne energetske učinkovitosti, te
proizvode koji moraju biti opremljeni naljepnicom energetske učinkovitosti.
(3) Odredbe ovoga članka ne
primjenjuju se na proizvode koji koriste autonomne izvore energije.
Članak 14.
(1) Korištenje obnovljivih izvora u interesu je Republike Hrvatske.
(2) Pravilnikom o korištenju obnovljivih izvora energije, kojeg donosi
ministar, odredit će se obnovljivi izvori energije koji se koriste za
proizvodnju energije, njihova vrsta, tehnologija i mogućnost korištenja.
V. OBAVLJANJE ENERGETSKIH DJELATNOSTI
Članak 15.
Energetske djelatnosti, u smislu ovoga Zakona, su:
1. proizvodnja električne energije,
2. prijenos električne energije,
3. distribucija električne energije,
4. opskrba električnom energijom,
5. vođenje elektroenergetskog sustava,
6. organiziranje tržišta električnom energijom,
7. dobava plina,
8. transport plina,
9. distribucija plina,
10. proizvodnja naftnih derivata,
11. transport nafte naftovodima i drugim oblicima transporta,
12. transport naftnih derivata produktovodima i drugim oblicima
transporta,
13. trgovina na veliko naftnim derivatima,
14. trgovina na malo naftnim derivatima,
15. skladištenje nafte i naftnih derivata,
16. proizvodnja toplinske energije,
17. distribucija toplinske energije,
18. opskrba toplinskom energijom,
19. trgovanje, posredovanje i zastupanje na tržištu energije,
20. transport i skladištenje ukapljenoga prirodnog plina (UPP),
21. trgovina na veliko i malo ukapljenim naftnim plinom (UNP),
22. trgovina na veliko ukapljenim prirodnim plinom (UPP).
Članak 16.
(1) Energetski subjekti mogu započeti obavljati energetsku djelatnost
samo na temelju rješenja kojim se dozvoljava obavljanje te djelatnosti (u
daljnjem tekstu: dozvola).
(2) Dozvolu izdaje Vijeće za regulaciju energetskih djelatnosti (u
daljnjem tekstu: Vijeće za regulaciju).
(3) Dozvola nije potrebna za obavljanje energetskih djelatnosti:
1. proizvodnje električne energije koja se proizvodi isključivo za
vlastite potrebe ili se proizvodi u proizvodnim objektima snage do 5 MW,
2. trgovine na malo naftnim derivatima, te za skladištenje nafte i
naftnih derivata za vlastite potrebe.
Članak 17.
(1) Dozvola se može izdati
pravnoj osobi (u daljnjem tekstu: energetski subjekt):
1. ako je registrirana za
obavljanje energetske djelatnosti,
2. koja je tehnički
kvalificirana za obavljanje djelatnosti,
3. koja ima u radnom odnosu
potreban broj stručno osposobljenih djelatnika za obavljanje djelatnosti,
4. koja raspolaže
financijskim sredstvima, ili dokaže da ih može pribaviti, potrebnim za
obavljanje djelatnosti,
5. kojoj nije oduzeta dozvola
za obavljanje energetske djelatnosti za koju traži dozvolu u posljednjih deset
godina koja prethodi godini podnošenja zahtjeva,
6. čiji članovi uprave
odnosno druge njima odgovorne osobe nisu bili u posljednjih pet godina
pravomoćno osuđeni za kazneno djelo povezano s obavljanjem energetskih
djelatnosti.
(2) Uvjete iz stavka 1. točke
2. i 3. ovoga članka te oblik, sadržaj i način vođenja registra, izdanih i
oduzetnih dozvola propisuje ministar.
(3) Dozvola za obavljanje
energetskih djelatnosti izdaje se za razdoblje koje, ovisno o vrstama i
kapacitetu energetske djelatnosti, propiše Vlada Republike Hrvatske, na
prijedlog Vijeća za regulaciju i po pribavljenom mišljenju Ministarstva.
(4) Protiv rješenja kojim se
uskraćuje dozvola za obavljanje energetske djelatnosti može se podnijeti žalba
Ministarstvu.
Članak 18.
(1) Dozvola za obavljanje energetske djelatnosti može se, prije isteka
njenog važenja, oduzeti:
1. privremeno, ako energetski subjekt prestane ispunjavati neki od
uvjeta iz članka 17. stavka 1. točke 1., 2., 3. i 4. ovoga Zakona ili ako
energetski subjekt koji cijenu utvrđuje primjenom tarifnih sustava, ne utvrdi
cijenu na propisan način,
2. trajno, ako energetski subjekt ne otkloni nedostatak u roku određenom
točkom 1. ovoga stavka ili ne otkloni nedostatke u radu u roku određenom
rješenjem nadležnog inspektora.
(2) Vijeće za regulaciju može, bez obzira što postoje razlozi za
privremeno ili trajno oduzimanje dozvole odnosno zbog kojih je dozvola oduzeta
ili izrečena mjera zabrane rada, nakon pribavljanja mišljenja Ministarstva i
nadležne inspekcije rješenjem dozvoliti obavljanje energetske djelatnosti kada
je to nužno radi osiguranja redovite i sigurne opskrbe energijom kako bi se
spriječile ili otklonile teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi
te nastanak teških poremećaja u gospodarstvu.
(3) Protiv rješenja iz stavka 1. i 2. ovoga članka može se podnijeti
žalba Ministarstvu.
Članak 19.
(1) Kada je nužno osigurati redovitu i sigurnu opskrbu energijom, kako
bi se spriječile ili otklonile veće štete u poslovanju pravnih osoba i životu i
radu fizičkih osoba a osobito opasnost koja može nastati za život i zdravlje
građana, Vijeće za regulaciju može rješenjem naložiti energetskom subjektu kome
je oduzeta dozvola za obavljanje energetske djelatnosti ili koji je prestao
obavljati djelatnost, da svoje objekte, uređaje, mrežu, odnosno sustav preda na
korištenje drugom energetskom subjektu, osim ako je dozvola za obavljanje
djelatnosti oduzeta zbog sigurnosnih nedostataka objekata, uređaja, mreže,
odnosno sustava.
(2) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka određuje se naknada koju će
platiti energetski subjekt kome su dani na korištenje objekti, uređaji, mreža
odnosno sustav. Naknada se uplaćuje na poseban račun Ministarstva.
(3) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka određuje se naknada koju će
Ministarstvo iz sredstava ostvarenih prema odredbi stavka 2. ovoga članka
plaćati energetskom subjektu iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti žalba
Ministarstvu.
VI. TRŽIŠTE ENERGIJE I JAVNE
USLUGE
Članak 20.
(1) Energetske djelatnosti utvrđene ovim Zakonom obavljaju se prema
pravilima kojima se uređuju tržišni odnosi ili kao pružanje javnih usluga.
(2) Kao javne usluge obavljaju se energetske djelatnosti: proizvodnja
električne energije za tarifne kupce, prijenos električne energije,
distribucija električne energije, organiziranje tržišta električne energije,
opskrba električnom energijom tarifnih kupaca, vođenje elektroenergetskog
sustava, transport plina te distribucija toplinske energije.
Članak 21.
Kada energetski subjekt
obavlja dvije ili više energetskih djelatnosti ili uz energetsku djelatnost
obavlja i drugu djelatnost dužan je voditi poslovne knjige i sastavljati
financijska izvješća za svaku energetsku djelatnost posebno i odvojeno od
drugih djelatnosti, prema propisima o računovodstvu poduzetnika.
Članak 22.
(1) Energetski subjekti koji proizvode električnu energiju ili toplinsku
energiju ili proizvode ili uvoze naftu i naftne derivate (osim tranzita)
moraju, pored obveznih rezervi prema posebnom zakonu, formirati i obnavljati
operativne rezerve.
(2) Ministar donosi propis kojim određuje potrebne operativne rezerve
energije, ako nisu određene posebnim zakonom, određuje način osiguranja
prostora za njihov smještaj, način i uvjete njihovog korištenja i obnavljanja,
te prava i obveze energetskih subjekata u poslovanju operativnim rezervama.
Članak 23.
Vlada Republike Hrvatske u
slučaju: poremećaja na domaćem tržištu radi neočekivanog ili neprekidnog manjka
energije; neposredne ugroženosti, neovisnosti i jedinstvenosti države te
velikih prirodnih nepogoda ili tehnoloških katastrofa (krizne situacije) može
propisati:
- mjere ograničenja trgovine s pojedinim energijama,
- posebne uvjete trgovine,
- mjere ograničenja izvoza ili uvoza energije,
- posebne uvjete za izvoz ili uvoz energije
- mjere obavezne proizvodnje energije,
- obvezu isporuke energije samo određenim korisnicima.
Članak 24.
(1) Energetski subjekt koji je nositelj obveze javne usluge ima pravo na
pomoć pri snošenju naslijeđenih troškova.
(2) Energetski subjekt koji je nositelj obveze javne usluge treba u roku
od 12 mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona utvrditi iznos naslijeđenih
troškova i zatražiti suglasnost Vijeća za regulaciju za određivanje naknade za
snošenje tih troškova u cijeni energije.
(3) Onaj dio naslijeđenih troškova koji se neće pokriti u cijeni
energije pokrit će se na temelju posebnog zakona.
VII. CIJENE ENERGIJE
Članak 25.
(1) Cijene energije mogu biti slobodne ili regulirane.
(2) Regulirane cijene određuju se primjenom tarifnih sustava ako
posebnim zakonom nije drugačije uređeno.
(3) U cijeni energije sadržana je i:
- naknada za usluge energetskih djelatnosti koje se obavljaju kao javne
usluge,
- naknada za obavljanje poslova regulacije energetskih djelatnosti,
- naknada za snošenje naslijeđenih troškova.
Članak 26.
(1) Primjenom Tarifnih sustava određuju se cijene:
- proizvodnje električne energije, s izuzetkom proizvodnje za povlaštene
kupce,
- prijenosa električne energije,
- distribucije električne energije,
- opskrbe električne energije, s izuzetkom povlaštenih kupaca,
- dobave plina, s izuzetkom povlaštenih kupaca
- distribucije plina,
- transporta plina,
- proizvodnje toplinske energije, s izuzetkom povlaštenih kupaca,
- distribucije toplinske energije,
- opskrbe toplinske energije s izuzetkom povlaštenih kupaca,
- vođenja elektroenergetskog sustava,
- organiziranja tržišta električne energije.
(2) Cijena energije koja se isporučuje povlaštenim kupcima slobodno se
ugovara s dobavljačem.
(3) Tarifni sustavi se temelje na opravdanim troškovima poslovanja,
održavanja, zamjene, izgradnje ili rekonstrukcije objekata i zaštite okoliša,
uključujući razuman rok povrata sredstava od investicija u energetske objekte,
uređaja i mreža, odnosno sustava, te moraju biti nepristrani i razvidni.
(4) Tarifni sustavi trebaju poticati mehanizme za poboljšanje energetske
učinkovitosti i upravljanje potrošnjom, uključujući i povećano korištenje
obnovljivih izvora energije.
(5) Cijena električne energije za istu kategoriju potrošnje Tarifnih
kupaca jednaka je na cijelom području Republike Hrvatske.
Članak 27.
(1) Tarifnim sustavom utvrđuju se elementi za obračun cijena energije,
odnosno usluga energetskih djelatnosti koje se obavljaju kao javne usluge za
različite energetske subjekte, odnosno kupce, ovisno o vrsti, snazi, kvaliteti
i drugim elementima isporučene energije.
(2) Elementi tarifnog sustava iskazuju se u tarifnim stavkama, koje
omogućuju obračun cijene energije za obračunsko razdoblje.
(3) Tarifnim sustavom se mogu odrediti različite visine tarifnih stavki
ovisno o vrsti korisnika, razdoblju isporuke i sezonskoj ili dnevnoj dinamici
isporuke.
(4) Tarifnim sustavom se utvrđuju i elementi za određivanje naknade za
priključivanje na energetski sustav ili za povećanje priključne snage.
Članak 28.
(1) Tarifne sustave donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog
energetskih subjekata za obavljanje čijih djelatnosti se primjenjuje tarifni
sustav, a po pribavljenom mišljenju Ministarstva i Vijeća za regulaciju.
(2) Primjenu tarifnih sustava nadzire Vijeće za regulaciju.
VIII. UVJETI OPSKRBE ENERGIJOM
Članak 29.
(1) Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministra a po pribavljenom
mišljenju Vijeća za regulaciju, propisuje Opće uvjete za opskrbu energije.
(2) Općim uvjetima za opskrbu energijom se za pojedine energetske
djelatnosti utvrđuje:
- obveza priključaka i opskrbe kupca energijom,
- uvjeti za priključak i opskrbu kupca energijom,
- izdavanje energetske suglasnosti i uvjeta za priključak,
- uvjeti isporuke, ograničenja i prekidi isporuke energijom,
- mjerni uređaji i način mjerenja isporučene (potrošene) energije i
angažirane snage.
IX. PRISTUP OBJEKTIMA
Članak 30.
(1) Energetski subjekt ima pravo koristiti nekretnine koje nisu u
njegovom vlasništvu za postavljanje i održavanje mreža, odnosno sustava koji
služe za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije u skladu s
posebnim propisima.
(2) Pravne i fizičke osobe dužne su energetskom subjektu omogućiti
pristup na njihove nekretnine na kojima su izgrađeni objekti, uređaji, mreža,
odnosno sustav energetskog subjekta radi njihovog pregleda i održavanja, te
sječe drveća i drugog raslinja koje ugrožava ove objekte, uređaje, mrežu ili
sustav.
(3) Pravne i fizičke osobe dužne su energetskom subjektu omogućiti
pristup mjernim uređajima koji se nalaze na njihovim nekretninama, te ne smiju
sprječavati energetskog subjekta da isključi mjerne uređaje ili druge uređaje
energetskog sustava.
(4) Pravne i fizičke osobe iz stavka 2. i 3. ovoga članka imaju pravo na
naknadu, odnosno naknadu štete prema općim propisima.
Članak 31.
Uvjete koje moraju ispunjavati
energetski subjekti u svezi s energetskim objektima, prostrojenjima i vodovima
donosi ministar gospodarstva uz prethodno mišljenje ministra za javne radove, obnovu
i graditeljstvo, ministra zaštite okoliša i prostornog uređenja, ministra
zdravstva te ravnatelja Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo.
X. NADZOR
Članak 32.
(1) Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na
temelju ovoga Zakona obavlja Ministarstvo.
(2) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona obavljaju Državni
inspektorat i drugi nadležni inspektori prema posebnim propisima.
XI. KAZNENE ODREDBE
Članak 33.
(1) Tko se priključi na energetski sustav bez odobrenja energetskog
subjekta, odnosno troši energiju bez ili mimo mjernih uređaja kaznit će se:
- novčanom kaznom ili,
- kaznom zatvora do tri godine.
(2) Predmeti koji su uporabljeni za počinjenje kaznenog djela iz stavka
1. ovoga članka bit će oduzeti.
Članak 34.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 60.000,00 kuna kaznit će se
za prekršaj energetski subjekt koji:
1. ne dostavi Ministarstvu podatke propisane Pravilnikom o energetskoj
bilanci (članak 9. stavak 4.),
2. ne obavještava kupce o kretanjima i značajkama korištenja energije
(članak 12. stavak 4.),
3. ne dozvoljava nadležnim tijelima obavljanje nadzora ili im ne pruža
istinite podatke potrebne za obavljanje nadzora,
4. ne dostavi podatke, izvješća i dokumentaciju na zahtjev Vijeća za
regulaciju.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba
energetskog subjekta novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 3.000,00 kuna.
Članak 35.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od
20.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj energetski subjekt koji:
1. obavlja energetsku djelatnost bez dozvole za obavljanje energetske
djelatnosti (članak 16. stavak 1.),
2. energetsku djelatnost koja se obavlja kao javna usluga obavlja kao
tržišnu djelatnost (članak 20. stavak 2.),
3. ne vodi poslovne knjige i ne sastavlja financijska izvješća za svaku
energetsku djelatnost, odnosno drugu djelatnost koju obavlja posebno i odvojeno
(članak 21.),
4. ne formira ili ne obnavlja operativne rezerve (članak 22.),
5. cijenu energije koja se obračunava primjenom tarifnih sustava ne
obračunava primjenom tarifnih sustava (članak 26. stavak 1.),
6. u cijeni energije ne obračunava i ne uplaćuje naknade iz članka 25.
stavka 3. ovoga Zakona,
7. energetsku djelatnost obavlja protivno Općim uvjetima opskrbe (članak
29.).
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba
energetskog subjekta novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna.
(3) Uz kaznu za prekršaj može se energetskom subjektu koji je počinio
više prekršaja ili u roku godine dana ponavlja prekršaje iz stavka 1. ovoga
članka izreći zaštitna mjera zabrane obavljanja energetske djelatnosti do
godine dana, a odgovornoj osobi energetskog subjekta izreći zaštitna mjera
zabrane obavljanja istih poslova do godinu dana.
Članak 36.
(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za
prekršaj pravna osoba koja:
1. onemogući energetskom subjektu pristup na svoju nekretninu radi
pregleda ili popravka objekata, uređaja, mreže ili sustava energetskog
subjekta, ili sječe drveća i drugog raslinja (članak 30.),
2. onemogući isključenje mjernog uređaja ili drugog uređaja energetskog
sustava (članak 30. stavak 3.).
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba
pravne osobe novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna.
(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba
novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 2.000,00 kuna.
XII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 37.
Energetski subjekti koji obavljaju energetske djelatnosti za koje je
prema odredbama ovoga Zakona potrebna dozvola moraju dozvolu za obavljanje
energetske djelatnosti pribaviti u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu
ovoga Zakona.
Članak 38.
(1) Vlada Republike Hrvatske
i ministar će propise za donošenje kojih su ovlašteni ovim Zakonom donijeti u
roku od šest mjeseci od dana njegova stupanja na snagu.
(2) Do dana stupanja na snagu
propisa iz stavka 1. ovoga članka primjenjivat će se podzakonski propisi kojima
su uređena odnosna pitanja ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.
Članak 39.
Posebnim zakonom urediti će
se djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom.
Članak 40.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim
novinama«, a primjenjuje se od 1. siječnja 2002.
Klasa:
310-02/01-01/01
Zagreb, 19. srpnja 2001.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.