Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-8892/1998, od 11. travnja 2001.

NN 78/2001 (12.9.2001.), Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-8892/1998, od 11. travnja 2001.

 

UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1335

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastav­ljenom od sudaca Upravnog suda Marije Kriletić kao predsjednice vijeća, Štefanije Braun-Kleončić i Darka Vlahi­nje kao članova vijeća, te sudske savjetnice Ljerke Morović-Pavić kao zapisničarke, u uprav­nom sporu tužite­lja »CROATIA OSIGURANJE« d.d. iz Zagreba, koga zastupa generalni direktor Suad Rizvanbe­gović, protiv rješe­nja tužene Agencije za zaštitu tržišnog natjeca­nja Republike Hrvatske, Zagreb, klasa: UP/I-030-02/97-01/45, urbroj: 580-02/98-17, od 8. rujna 1998., radi zaštite tržišnog natjeca­nja, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 11. trav­nja 2001.,

presudio je:

Tužba se odbija.

Obrazlože­nje 

Osporenim rješe­njem proglašavaju se ništavim odredbe Dodatka Ugovora o ortakluku, oznaka I/1, broj: 975-1/97 od 29. listopada 1997. (osnovni ugovor), članka 1. u dijelu koji glasi: »pravo Croatie osigura­nje d.d.« da STP bude isk­ljučivi osiguravate­lj«: i članka 6. stavka 2. a koje se odredbe trebaju brisati, te se nalaže poduzetnicima Croatia osigura­nje d.d., Autotransport d.d. i Centru za vozila Hrvatske d.d. da u izvrše­nju točke 1. izreke ovog rješe­nja, sklope novi Dodatak ugovora o ortakluku, a rok izvrše­nja je deset dana od dana dostave rješe­nja. Točkom 3. osporenog rješe­nja, naređuje se poduzetnicima Croatia osigura­nju d.d. i Autotransportu d.d. da poduzetnicima Euroherc osigura­nje d.d. i Jadransko osigura­nje d.d. faktički omoguće ravnopravan pristup tržištu u prodaji osigurnaja od automobilske odgovornosti na prostoru unutar Stanice za tehnički pre­gled vozila Šibenik, na lokaciji u Ulici V. Škortika 6, te da im dostave ponudu za sklapa­nje ugovora o zakupu poslovnih prostorija u jugoistočnom dijelu glavne zgrade (koje se trenutno koriste kao pismohrana) i stvarno omogući zaposjeda­nje navedenih poslovnih prostorija, te se obavezuje direktor Centra za vozila Hrvatske d.d. da kao dokaz izvrše­nja rješe­nja dostavi tuženom tijelu primjerak novog teksta Dodatak ugovora o ortakluku, zatim ponudu za sklapa­nje ugovora o zakupu poslovnog prostora poduzetnicima Euroherc osigura­nju d.d. i Jadranskom osigura­nju d.d. i obavijest o stvarnom zaposjeda­nju poslovnih prostorija u jugoistočnom dijelu glavne zgrade od strane navedenih poduzetnika.

Tužite­lj u tužbi navodi da osporeno rješe­nje pobija iz razloga navedenih u članku 10. Zakona o upravnim sporovima. Ističe da je u osporenom rješe­nju pogrešno utvrđeno da je sklapa­njem ugovora o ortakluku kao i dodatka ugovoru zlorabio svoj vladajući položaj u smislu odredaba Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja. Navodi da je prodaja osigura­nja od automobilske odgovornosti po prirodi stvari u svezi s tehničkim pre­gledima vozila. Nada­lje navodi da je zajedno sa Autotransportom d.d. iz Šibenika suvlasnik STP Šibenik u 1/2 dijela, te da je sklapa­njem Ugovora o ortakluku zajedno sa Centrom za vozila Hrvatske koji je jedini ovlašten organizirati i voditi poslove tehničkog pre­gleda vozila u RH, iskazao svoj interes za udruživa­nje u ortačku zajednicu. Tvrdi da je u Republici Hrvatskoj re­gistrirano 14 osiguravate­lja koji se bave prodajom osigura­nja od autoodgovornosti, koji u fizičkom smislu ne bi mogli biti smješteni unutar prostora STP Šibenik s obzirom na veličinu hale. Smatra da je tuženo tijelo pogrešno utvrdilo udio tužite­lja na tržištu osigura­nja od autoodgovornosti kako glede STP Šibenik tako i Šibensko-kninske županije. Smatra da je osporeno rješe­nje nezakonito i predlaže da ga Sud poništi.

Zainteresirane osobe u ovom upravnom sporu »Euroherc osigura­nje« d.d. Podružnica Zadar i »Jadransko osigura­nje« d.d. Podružnica Split, iako uredno pozvani nisu dostavili odgovor na tužbu.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga osporenog i predlaže da Sud tužbu odbije.

Tužba nije osnovana.

Odredbom članka 35. stavka 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja (»Narodne novine«, broj 48/95 i 89/98) daje se ovlast Agenciji za zaštitu tržišnog natjeca­nja Republike Hrvatske da rješe­njem naloži obustav­lja­nje rad­nji kojima se sprječava ili ograničava tržišno natjeca­nje ili zlouporab­ljuju monopolistički i vladajući položaji na tržištu.

Prema odredbi stavka 2. istoga članka Zakona, rješe­njem iz stavka 1. ovoga članka odredit će se rok za otkla­nja­nje nedostataka prema okolnostima slučaja, odnosno rok za ispu­nje­nje posebnih uvjeta.

U postupku je utvrđeno da tužite­lj ima vladajući položaj na mjerodavnom tržištu, obzirom na ­nje­gov tržišni udjel u prodaji polica osigura­nja od automobilske odgovornosti u 1997. godini iznosi 42,99% dakle prelazi prag od 30% u smislu odredbe članka 16. navedenog Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja.

Utvrđeno je da je sklapa­njem Ugovora o ortakluku broj: 975-1/97 i Dodatka Ugovora o ortakluku broj: 975-2/97 s poduzetnicima Autotransport d.d. i Centar za vozila Hrvatske tužite­lj zlorabio svoj vladajući položaj, jer se odredbama navedenih Ugovora uvjetuje sklapa­nje ugovora kup­njom roba i usluga te preuzima­njem drugih obveza koje po svojoj prirodi ili prema običajima nemaju neposredne veze s predmetom ugovora, te je utvrđeno da su ništavne odredbe članka 1. Dodatka Ugovora u dijelu koji glasi: »pravo Croatie da na STP bude isk­ljučivi osiguravate­lj i odredba članka 6. stavka 2. istog Dodatka Ugovora koji treba brisati kao što je to navedeno u točki 1. osporenog rješe­nja.

Izvršenim očevidom dana 8. svib­nja 1998. utvrđeno je da postoje prostorno-tehničke mogućnosti za smješta­nje šaltera pokre­tača postupka u jugoistočni dio zgrade STP Šibenik, tako da se faktički omogućuje ravnopravni pristup tržištu prodaje osigura­nja od automobilske odgovornosti na prostoru unutar STP Šibenik, na način da im se omogući stvarno zaposjeda­nje predmetnog prostora, te određeno da u tom smislu suvlasnici protora podnosite­ljima zahtjeva bez odgode dostave ponudu za sklapa­nje ugovora o zakupu poslovnih prostorija u jugoistočnom dijelu zgrade STP.

Naime, odredbom članka 6. stavka 1. navedenog Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja, propisano je da se narušava­njem slobodnog tržišnog natjeca­nja smatraju se različiti oblici sprječava­nja i ograničava­nja poduzetničkih sloboda i djelatnosti poduzetnika u prometu robe i usluga na tržištu, kao što su: ugovori, pojedine odredbe ugovora, izričiti i prešutni dogovori, usklađeno djelova­nje, odluke udruže­nja poduzetnika, čijim se predmetom i učinkom ili mogućim učinkom ograničava tržišno natjeca­nje, te monopolis­tičko djelova­nje i poveziva­nje, pripaja­nje i spaja­nje poduzetnika kojima se stvara novi i jači postojeći monopolistički i vladajući položaj.

Odredbom članka 7. stavka 1. navedenog Zakona, zabra­njeni su sporazumi kojima je ci­lj, pos­ljedica ili mogući učinak ograničava­nje ili sprječava­nje slobodnog tržišnog natjeca­nja, a osobito sporazumi kojima se izravno ili neizravno utvrđuju cijene robe i usluga i među poduzetnicima dijele tržište ili izvori nabave robe i usluga, a prema stavku 2. istog članka Zakona ništavi su sporazumi zabra­njeni stavkom 1. ovog članka.

Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda, osporenim rješe­njem nije povrijeđen zakon na štetu tužite­lja, a prigovori izneseni u tužbi nisu od utjecaja na drukčije rješe­nje ovog upravnog spora.

Trebalo je stoga, teme­ljem članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92), tužbu odbiti kao neosnovanu.

Broj: Us-8892/1998-4
Zagreb, 11. trav­nja 2001.

       Zapisničarka                               Predsjednica Vijeća

Ljerka Morović-Pavić,              v. r.  Marija Kriletić, v. r.