HRVATSKI SABOR

1497

Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O UREDU ZA SUZBIJANJE KORUPCIJE I ORGANIZIRANOG KRIMINALITETA

Proglašavam Zakon o Uredu za suzbija­nje korupcije i organiziranog kriminaliteta, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 28. rujna 2001.

Broj: 01-081-01-3076/2
Zagreb, 5. listopada 2001.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O UREDU ZA SUZBIJANJE KORUPCIJE I ORGANIZIRANOG KRIMINALITETA

I. UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju:

1. ustrojstvo, nadležnost i ovlasti Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (u daljnjem tekstu: Ured),

2. djelokrug i nadležnost sudova i postupanje u predmetima kaznenih djela određenih ovim Zakonom,

3. imenovanje Ravnatelja Ureda (u daljnjem tekstu: Ravnatelj) i zamjenika ravnatelja, raspoređivanje na rad državnih od­vjet­nika i njihovih zamjenika, uvjeti za primanje službenika i namještenika i osiguranje sredstava za rad Ureda,

4. osiguranje prisilnog oduzimanja sredstava, prihoda ili imovine ostvarene kaznenim djelom,

5. suradnja tijela državne vlasti i drugih tijela i osoba s Uredom,

6. međunarodna suradnja u kaznenom progonu i istraživanju kaznenih djela iz nadležnosti Ureda.

Članak 2.

(1) Ured je posebno državno odvjetništvo koje se ustanov­ljuje za područje Republike Hrvatske i ima sjedište u Zagrebu.

(2) Ako u ovom Zakonu nije što drukčije propisano, na ustrojstvo i djelatnost Ureda primjenjuju se odredbe Zakona o državnom odvjetništvu.

(3) Ured ima pečat koji sadrži naziv Ureda te naziv i grb Republike Hrvatske. Na zgradi u kojoj je smješten Ured moraju biti istaknuti naziv Ureda, grb i zastava Republike Hrvatske.

II. USTROJSTVO, NADLEŽNOST I OVLASTI UREDA, IMENOVANJE RAVNATELJA I NJEGOVIH ZAMJENIKA

1. Ustrojstvo Ureda

Članak 3.

(1) Radom Ureda upravlja Ravnatelj. Za Ravnatelja može se imenovati zamjenik Glavnoga državnog odvjetnika Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Glavni državni odvjetnik), odnosno županijski državni odvjetnik ili njegov zamjenik koji ispunjava uvjete za imenovanje za zamjenika Glavnoga državnog odvjetnika.

(2) Ravnatelja imenuje Glavni državni odvjetnik uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za poslove pravosuđa, te mišljenje kolegija Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

(3) Mišljenje iz stavka 2. ovoga članka ministar nadležan za poslove pravosuđa daje u roku od trideset dana od dana primitka zahtjeva.

(4) Postupak za imenovanje Ravnatelja Glavni državni odvjetnik pokreće četiri mjeseca prije isteka razdoblja na koje je imenovan Ravnatelj.

(5) Uz zahtjev za davanje mišljenja Glavni državni odvjetnik dostavit će ministru nadležnom za poslove pravosuđa pisani pristanak kandidata.

(6) Pristanak kandidata sadrži izjavu o pristanku na sigurnosne provjere prema posebnim propisima i izjavu o imovini koju posjeduje ili njome raspolaže.

(7) Podaci iz stavka 6. ovoga članka službena su tajna. Ti se podaci mogu koristiti samo u postupku imenovanja Ravnatelja.

(8) Sigurnosne provjere i provjere imovnog stanja Ravnatelja, na osnovi zahtjeva Glavnog državnog odvjetnika mogu se bez njegova znanja obaviti tijekom razdoblja na koje je imenovan, te godinu dana nakon prestanka obavljanja dužnosti Ravnatelja.

Članak 4.

(1) Ravnatelj se imenuje za vrijeme od četiri godine. Nakon isteka razdoblja na koje je imenovan Ravnatelj može biti ponovno imenovan na tu dužnost.

(2) Ravnatelj se razrješuje dužnosti u slučajevima razrješenja od dužnosti državnog odvjetnika propisanim u Zakonu o državnom odvjetništvu (»Narodne novine«, br. 51/01.).

(3) Osim u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka Ravnatelj će se razriješiti dužnosti:

1. ako ne pristane na sigurnosne provjere ili ometa njihovu provedbu, ili

2. ako pravodobno neda točne i potpune podatke o imovini.

(4) U slučajevima iz stavka 2. ovoga članka, osim ako se ne odnose na razrješenje zbog stegovnih razloga i stavka 3. ovoga članka, Ravnatelj zadržava dužnost zamjenika Glavnoga državnog odvjetnika, odnosno županijskoga državnog odvjetnika, ali ne može raditi u Uredu.

(5) Ravnatelj ima prava i dužnosti kao državni odvjetnik.

 Članak 5.

(1) Poslove državnog odvjetništva u Uredu obavlja Ravnatelj i zamjenici ravnatelja. Broj zamjenika ravnatelja u Uredu odre­đuje ministar nadležan za poslove pravosuđa na prijedlog Glavnoga državnog odvjetnika.

(2) Zamjenik je ovlašten, kada zamjenjuje Ravnatelja, obav­ljati u postupku pred sudom ili drugim državnim tijelom sve rad­nje za koje je po zakonu ovlašten Ravnatelj, prema rasporedu poslova i uputi Ravnatelja.

Članak 6.

(1) Ravnatelj uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa donosi sistematizaciju radnih mjesta službenika i namještenika.

(2) Ministar nadležan za poslove pravosuđa donosi Pravilnik o unutarnjem poslovanju Ureda.

Članak 7.

(1) Za zamjenika ravnatelja u Ured može biti raspoređen državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika koji je poslije položenoga pravosudnog ispita proveo na radu najmanje osam godina kao sudac, državni odvjetnik, zamjenik državnog odvjetnika, odvjetnik ili kao policijski službenik na poslovima suzbijanja kriminaliteta, te koji ima izražene sklonosti i sposobnosti za istraživanje najtežih i najsloženijih kaznenih djela.

(2) Zamjenika ravnatelja raspoređuje se na način, pod uvjetima i po postupku u kojem se osigurava njegova stručnost, samostalnost i sposobnost za obnašanje državnoodvjetničke dužnosti na poslovima Ureda.

(3) Stručno znanje i sposobnost za obnašanje državnoodvjet­ničke dužnosti za rad u Uredu utvrđuje se na osnovi mišljenja o radu kandidata kojeg daje državni odvjetnik, procjene njegovog rada na složenim predmetima, njegovoj uspješnosti u predis­tražnom postupku i tijekom kaznenog postupka, te na osnovi ocjene o obnašanju državnoodvjetničke dužnosti.

Članak 8.

(1) Slobodno mjesto zamjenika ravnatelja oglašava se na način dostupan državnim odvjetnicima i zamjenicima. Kandidati se mogu javiti na oglas u roku od trideset dana od dana objave.

(2) Zamjenika ravnatelja raspoređuje na rad u Ured Glavni državni odvjetnik na prijedlog Ravnatelja iz reda državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika na vrijeme od četiri godine, nakon isteka tog razdoblja zamjenik ravnatelja može biti ponovno raspoređen na rad u Ured. U odluci o raspoređivanju Glavni državni odvjetnik će cijeniti podatke iz članka 7. stavka 3. ovoga Zakona, a osobito podatke o obnašanju državnoodvjetničke duž­nosti kandidata.

(3) Ako Ravnatelj ne bude ponovno imenovan ili zamjenik ravnatelja ne bude ponovno raspoređen na rad u Ured nastavlja raditi kao zamjenik državnog odvjetnika u državnom odvjetništvu u kojem je radio prije dolaska u Ured.

(4) U postupku raspoređivanja zamjenika ravnatelja na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 3. stavka 4. - 8. ovoga Zakona.

Članak 9.

(1) Na razrješenje zamjenika ravnatelja primjenjuju se od­red­be Zakona o državnom odvjetništvu. Zamjenik ravnatelja pres­taje s radom u Uredu i iz razloga navedenih u članku 4. stav­ku 3. ovoga Zakona.

(2) Ravnatelj može uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa, a zamjenik uz suglasnost Ravnatelja prestati s radom u Uredu na vlastiti zahtjev.

(3) Odluku o prestanku rada Ravnatelja i zamjenika ravnatelja iz razloga navedenog u stavku 2. ovoga članka donosi Glav­ni državni odvjetnik.

(4) Ravnatelj ili zamjenik ravnatelja koji prestane s radom u Uredu pod uvjetima iz prethodnog stavka nastavlja rad kao zamjenik u državnom odvjetništvu u kojem je radio prije imenovanja, odnosno raspoređivanja u Ured.

Članak 10.

(1) Iznimno, ako za to postoje osobito važni razlozi, Glavni državni odvjetnik može na prijedlog Ravnatelja na rad u Ured uputiti državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika za rad u određenom predmetu ili na određeno vrijeme.

(2) U postupku upućivanja na rad u Ured na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 3. stavka 5. - 8. ovoga Zakona.

(3) Upućivanje na rad u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka traje najdulje godinu dana.

Članak 11.

(1) U Uredu rade viši savjetnici, savjetnici i stručni suradnici koji se imenuju prema odredbama Zakona o državnom odvjet­ništvu.

(2) U postupku imenovanja viših savjetnika i savjetnika na odgovarajući način se primjenjuju odredbe članka 3. stavka 6. - 8. ovoga Zakona, te odredbe Zakona o državnom odvjetništvu.

(3) Stručni suradnici u Uredu pomažu Ravnatelju ili zamje­ni­ku u radu u predmetima u kojima su potrebna posebna znanja, a mogu i samostalno obavljati poslove kad je to određeno zakonom ili drugim propisom.

(4) U postupku prijama, raspoređivanja na rad i prestanka rada stručnih suradnika na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 3. stavka 6., 7. i 8. ovoga Zakona i Zakon o državnim službenicima i namještenicima (»Narodne novine«, br. 27/01.), ako ovim Zakonom nije što drukčije propisano.

(5) Više savjetnike, savjetnike i stručne suradnike prima i raspoređuje na rad Ravnatelj.

Članak 12.

Ured u svom sastavu ima:

1. odjel za istraživanje i dokumentaciju,

2. odjel za sprječavanje pojava korupcije i za odnose s jav­nošću,

3. odjel državnih odvjetnika koji nastupaju kao tužitelji (u daljnjem tekstu: odjel tužitelja),

4. tajništvo,

5. prateće službe.

Članak 13.

(1) Odjel za istraživanje i dokumentaciju:

1. sustavno prikuplja podatke o pojavama korupcije i organiziranog kriminaliteta,

2. ustrojava i vodi bazu podataka koji mogu služiti kao izvor saznanja u postupku za kaznena djela iz članka 21. ovoga Zakona,

3. potiče i usmjerava suradnju između državnih tijela u cilju otkrivanja pojava korupcije i organiziranog kriminaliteta,

4. obavlja i druge poslove prema godišnjem rasporedu poslova u Uredu.

(2) Evidencije se vode, u skladu s propisima o zaštiti tajnosti podataka, na način koji uređuju posebna pravila koja donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa.

(3) Poslove Odjela za istraživanje i dokumentaciju obavljaju savjetnici i stručni suradnici pod nadzorom zamjenika ravnatelja koji je godišnjim rasporedom poslova zadužen za rukovođenje odjelom.

Članak 14.

(1) Odjel za sprječavanje pojava korupcije i za odnose s javnošću:

1. upoznaje javnost o opasnosti i štetnosti korupcije te o metodama i sredstvima njezina sprječavanja,

2. zajedno s ostalim nadležnim tijelima i ustanovama usmjerava provedbu aktivnosti iz Akcijskog plana Nacionalnog programa za borbu protiv korupcije,

3. sastavlja izvješća i analize o pojavnim oblicima i uzrocima korupcije u javnom i privatnom sektoru i na njihovom temelju predlaže izmjene zakona i podzakonskih akata te pruža stručnu savjetodavnu pomoć nadležnim tijelima u provedbi tih propisa,

4. organizira i usmjerava provedbu stalne stručne izobrazbe djelatnika tijela kaznenoga pravosuđa i ostalih državnih tijela, kao i zaposlenih u školama i ostalim odgojno-obrazovnim ustanovama, o opasnosti i štetnosti korupcije i važnosti njezina sprje­ča­vanja,

5. obavlja i druge poslove prema godišnjem rasporedu poslova u Uredu.

(2) Poslove Odjela za sprječavanje pojava korupcije i za od­nose s javnošću obavljaju savjetnici i stručni suradnici pod nadzorom zamjenika ravnatelja koji je godišnjim rasporedom poslova raspoređen za upravljanje odjelom.

Članak 15.

(1) Odjel tužitelja obavlja poslove državnoga odvjetnika prema Zakonu o kaznenom postupku i drugim propisima, a posebno:

1. usmjerava rad redarstvene vlasti i drugih tijela u otkrivanju kaznenih djela iz članka 21. ovoga Zakona i zahtijeva prikupljanje podataka o tim djelima,

2. u skladu s međunarodnim ugovorom surađuje s nadležnim tijelima drugih država i međunarodnih organizacija,

3. predlaže primjenu mjera osiguranja prisilnog oduzimanja sredstava, prihoda i imovine ostvarene kaznenim djelom predvi­đene ovim Zakonom i drugim propisima,

4. obavlja druge poslove prema rasporedu poslova u Uredu.

(2) Ako je to potrebno zbog velikog broja predmeta mogu se u odjelu tužitelja osnovati odsjeci za postupanje pred županijskim sudovima u Osijeku, Rijeci i Splitu.

(3) Poslove u odjelu tužitelja obavljaju zamjenici ravnatelja, savjetnici i stručni suradnici pod nadzorom zamjenika koji je godišnjim rasporedom poslova raspoređen za upravljanje odje­lom.

Članak 16.

Tajništvo obavlja kadrovske i druge poslove prema godiš­njem rasporedu poslova u Uredu.

Članak 17.

(1) Ravnatelj policije Ministarstva unutarnjih poslova, uz prethodni pisani sporazum s Ravnateljem, svojom odlukom pre­mješta na rad u Ured najmanje dva policijska službenika u zvanju samostalnoga policijskog inspektora ili višem zvanju sukladno odredbama Zakona o državnim službenicima i namješte­nicima.

(2) Policijski službenici iz stavka 1. ovoga članka:

1. surađuju u postavljanju zahtjeva Ureda i pomažu u pro­ved­bi zahtjeva,

2. predlažu poduzimanje potrebnih mjera i radnji za otkrivanje počinitelja kaznenih djela, pronalaženje i osiguranje dokaza,

3. usklađuju rad redarstvenih vlasti kojima je Ured dostavio zahtjev za provedbu izvida kaznenih djela.

(3) Ravnatelj policije Ministarstva unutarnjih poslova ustro­ja­va stručni tim za izvršavanje zahtjeva Ureda, te odlučuje o tehničkim sredstvima koja će koristiti za izvršenje zahtjeva Ureda.

Članak 18.

(1) Na prava i obveze iz rada i u vezi s radom službenika i namještenika Ureda primjenjuju se propisi koji važe za službenike i namještenike u državnom odvjetništvu.

(2) Na službenike i namještenike na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 3. stavka 6. - 8. ovoga Zakona.

Članak 19.

(1) Osiguranje prostorija Ureda, osoba, objekata i radnji koje poduzima Ured, obavljaju tjelesnom i tehničkom zaštitom službenici pravosudne policije raspoređeni na rad u Ured.

(2) Tjelesna zaštita je neposredno čuvanje i osiguravanje osoba i imovine izravnim poduzimanjem mjera sigurnosti i sredstava prisile.

(3) Tehnička zaštita osoba i imovine ostvaruje se tehničkim sredstvima i napravama čiju vrstu, namjenu i kakvoću određuje ministar nadležan za poslove pravosuđa.

Članak 20.

(1) Službenike pravosudne policije premješta na rad u Ured ministar nadležan za poslove pravosuđa uz prethodni pisani sporazum s Ravnateljem. Prije raspoređivanja na rad u Ured, na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe članka 3. stavka 6. - 8. ovoga Zakona.

(2) Za vrijeme rada u Uredu službenici pravosudne policije postupaju prema nalozima i uputi Ravnatelja i ne mogu bez njegova prethodnog odobrenja obavljati druge poslove.

2. Nadležnost Ureda

Članak 21.

(1) Ured obavlja poslove državnog odvjetništva u predmetima kaznenih djela:

1. zlouporaba u postupku stečaja iz članka 283. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00. i 51/01. – u daljnjem tekstu: KZ), nelojalne konkurencije u vanjskotrgovinskom poslovanju iz članka 289. stavka 2. KZ, zlouporaba obavljanja dužnosti državne vlasti iz članka 338. KZ, protuzakonitog posredovanja iz članka 343. KZ, primanja mita iz članka 347. KZ i davanja mita iz članka 348. KZ,

2. udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz članka 333. KZ, uključujući pri tome sva kaznena djela koja je počinila grupa ili zločinačka organizacija, osim za kaznena djela protiv Repub­like Hrvatske i oružanih snaga,

3. za koja je propisana kazna zatvora u trajanju duljem od tri godine, a djelo je počinjeno u dvije ili više država ili je značajan dio njegovog pripremanja, planiranja, davanja upute ili kontrole izvršen u drugoj državi, ili je djelo počinjeno u vezi s djelovanjem zločinačke organizacije koja djeluje u dvije ili više drža­va.

(2) Ured je nadležan i za kaznena djela prikrivanja protuzakonito dobivenog novca iz članka 279. stavka 1. i 2. KZ, sprječavanja dokazivanja iz članka 304. stavka 1. i 2. KZ, prisile prema pravosudnom dužnosniku iz članka 309. KZ, sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti iz članka 317. KZ i napada na službenu osobu iz članka 318. KZ, ako su ova djela počinjena u vezi s počinjenjem kaznenih djela iz stavka 1. ovoga članka.

III. DJELOKRUG I NADLEŽNOST SUDOVA I POSTUPANJE U PREDMETIMA KAZNENIH DJELA ODREĐENIH OVIM ZAKONOM

Članak 22.

U postupku za kaznena djela iz članka 21. ovoga Zakona primjenjuje se Zakon o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98., 58/99. i 112/99.) i drugi opći propisi kaznenog postupka osim ako ovim Zakonom nije što drukčije propisano.

Članak 23.

(1) Tijela koja sudjeluju u postupku za djela iz članka 21. ovoga Zakona dužna su postupati hitno ali na način koji ne umanjuje njihovu sposobnost da s jednakom pažnjom istražuju činjenice koje idu u korist ili na štetu okrivljenika.

(2) Bez odobrenja Ravnatelja ne smiju se objaviti podaci o predistražnom postupku u predmetima iz članka 21. ovoga Zakona. Neovlašteno objavljivanje je kazneno djelo odavanja službene tajne iz članka 351. KZ.

(3) Bez odobrenja suda ne smije se objaviti tijek istrage u predmetima iz članka 21. ovoga Zakona.

Članak 24.

(1) Za predmete kaznenih djela iz članka 21. ovoga Zakona stvarno i mjesno su nadležni županijski sudovi u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu.

(2) Županijski sud u Osijeku nadležan je i za područja županijskih sudova u Požegi, Slavonskom Brodu, Virovitici i Vukovaru. Županijski sud u Rijeci nadležan je i za područja županijskih sudova u Gospiću i Puli. Županijski sud u Splitu nadležan je i za područja županijskih sudova u Dubrovniku, Šibeniku i Zadru. Županijski sud u Zagrebu nadležan je i za područja županijskih sudova u Bjelovaru, Čakovcu, Koprivnici, Karlovcu, Sisku, Varaždinu i Zlataru.

(3) Sud iz stavka 1. ovoga članka nadležan je za suđenje u slučaju sudioništva u kaznenom djelu iz članka 21. ovoga Zakona, kao i u slučaju stjecaja s drugim kaznenim djelom.

Članak 25.

(1) U istražnim centrima županijskih sudova u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu ustrojavaju se posebni istražni odjeli za predmete kaznenih djela iz članka 21. ovoga Zakona. Odjeli se sastoje od istražnih sudaca koji se odlikuju iskustvom i izraženim sposobnostima za istraživanje najtežih i najsloženijih oblika kaznenih djela, te diplomiranih kriminalista (članak 192. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku).

(2) Istražne suce u odjel, na vrijeme od četiri godine, postav­lja predsjednik suda uz mišljenje sudačkog vijeća, a diplomirane kriminaliste, na prijedlog voditelja istražnog odjela.

(3) U postupku primanja i raspoređivanja na rad, te prestanka rada istražnih sudaca i diplomiranih kriminalista, smisleno se primjenjuju odredbe članka 3. stavka 6. - 8. ovoga Zakona.

Članak 26.

Na obrazloženi prijedlog predsjednika županijskog suda iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona Vrhovni sud Republike Hrvat­ske može odrediti da se suđenje održi pred drugim stvarno i mjesno nadležnim sudom iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona, ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako postoje drugi važni razlozi.

Članak 27.

(1) Vijeća županijskog suda pred kojima se provodi suđenje u predmetima iz članka 21. ovoga Zakona sastavljena su od troje sudaca.

(2) Suce u ova vijeća postavlja na vrijeme od četiri godine predsjednik županijskog suda uz mišljenje sudačkog vijeća iz reda sudaca koji se odlikuju iskustvom na radu u složenijim pred­metima gospodarskog i organiziranog kriminaliteta.

Članak 28.

(1) Rok zadržavanja osumnjičenika iz članka 98. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku produljuje se na 48 sati.

(2) Sveukupni rok trajanja pritvora u prethodnom postupku, ako je istraga produljena (članak 204. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku) može iznositi dvanaest mjeseci.

(3) Ako je u istrazi pritvor produljen prema odredbi prethod­noga stavka, sveukupni rok trajanja pritvora iz članka 109. Zakona o kaznenom postupku produžuje se za šest mjeseci.

Članak 29.

(1) Glavni državni odvjetnik može od suda iz članka 24. stav­ka 1. ovoga Zakona zahtijevati donošenje rješenja o ispitivanju kao svjedoka osobe koja je postala pripadnik zločinačke organizacije:

1. protiv koje je podnesena kaznena prijava ili se vodi kazneni postupak za kazneno djelo iz članka 21. ovoga Zakona počinjeno u okvirima zločinačke organizacije i ako postoje okolnosti na temelju kojih se prema kaznenom zakonu pripadnik zločinačke organizacije može osloboditi kazne ili olakotne okolnosti na temelju kojih se kazna može ublažiti,

2. ako je iskaz te osobe razmjeran težini počinjenoga kaznenog djela i važnosti iskaza te osobe za otkrivanje i dokazivanje kaznenih djela počinjenih u okvirima zločinačke organizacije ili njihovih počinitelja, odnosno za otkrivanje i sprječavanje kaznenih djela zločinačke organizacije.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka Glavni državni odvjetnik može podnijeti na obrazloženi prijedlog Ravnatelja do zakazivanja glavne rasprave u kaznenom predmetu protiv pripadnika zločinačke organizacije iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 30.

(1) Prije podnošenja zahtjeva Ravnatelj će upozoriti osobu iz članka 29. stavka 1. ovoga Zakona prema odredbi članka 238. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku.

(2) Nakon što se osoba iz članka 29. stavka 1. ovoga Zakona izjasni da će u odnosu na kaznena djela iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona odgovarati kao svjedok i na pitanja iako je vjerojatno da time izlaže sebe ili blisku osobu teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili kaznenom progonu, Ravnatelj će pribaviti pisanu izjavu kojom se ta osoba obvezuje:

1. da će kao svjedok u kaznenom postupku iskazivati istinu i da neće ništa što mu je poznato o kaznenom djelu iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona i njegovu počinitelju prešutjeti,

2. da će kao svjedok u kaznenom postupku iskazivati istinu i da neće ništa što mu je poznato o drugom kaznenom djelu iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona i njegovu počinitelju prešut­jeti,

3. da će kao svjedok u kaznenom postupku iskazivati istinu i da ništa što mu je poznato o pribavljenoj imovinskoj ili drugoj koristi ili prihodu, predmetima, pribavljenoj imovini ili drugoj okolnosti u svezi s kaznenim djelima iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona neće prešutjeti i

4. da joj ništa drugo osim onoga što će iskazati kao svjedok nije poznato u svezi s bilo kojim drugim okolnostima iz stavka 2. točke 1. - 3. ovoga članka.

(3) Upozorenje, izjašnjenje i izjava iz stavka 1. i 2. ovoga članka unijet će se u zapisnik koji se prilaže uz prijedlog Ravnatelja iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona.

Članak 31.

Ne može se ispitati kao svjedok počinitelj za kojega postoje okolnosti iz članka 29. stavka 1. ovoga Zakona koji je:

1. počinio jedno ili više kaznenih djela ubojstva iz članka 90. KZ, teškog ubojstva iz članka 91. KZ, međunarodnog terorizma iz članka 169. stavka 2. KZ , ugrožavanja sigurnosti osoba pod međunarodnom zaštitom iz članka 170. stavka 2. KZ, uzimanja talaca iz članka 171. stavka 2. KZ, otmica zrakoplova ili broda iz članka 179. stavka 2. KZ, morskog i zračnog razbojništva iz članka 180. stavka 2. KZ, silovanja iz članka 188. KZ stavka 2., 3. i 4. KZ, spolnog odnošaja s nemoćnom osobom iz članka 189. stavka 2., 3. i 4. KZ i spolnog odnošaja s djetetom iz članka 192. KZ,

2. organizator zločinačke organizacije,

3. poticatelj na počinjenje kaznenog djela iz članka 21. ovoga Zakona u cilju da protiv potaknute osobe bude pokrenut postupak za to djelo.

Članak 32.

(1) Zahtjev za donošenje rješenja o ispitivanju osobe iz članka 29. stavka 1. ovoga Zakona kao svjedoka Glavni državni odvjetnik podnosi sudu iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Vijeće iz članka 20. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku nadležnoga suda odlučit će o zahtjevu Glavnog državnog odvjetnika najkasnije u roku od osam dana.   

(3) Vijeće odlučuje o zahtjevu na temelju isprava i drugih pisanih dokaza. Prema potrebi, na sjednicu će pozvati Glavnoga državnog odvjetnika te osobu iz članka 29. stavka 1. ovoga Zakona i njezinog branitelja ako ga ima. Glavni državni odvjetnik može ovlastiti Ravnatelja da prisustvuje toj sjednici. Sjednica se održava uz isključenje javnosti.

(4) Svoju odluku može vijeće uvjetovati mogućnošću da Republika Hrvatska nadoknadi štetu osobama kojima je osoba iz članka 29. stavka 1. ovoga Zakona prouzročila svojim kaznenim djelima kao pripadnik zločinačke organizacije.

Članak 33.

(1) Vijeće će odbiti zahtjev Glavnog državnog odvjetnika iz članka 29. stavka 1. ovoga Zakona ako:

1. je podnesen nakon zakazivanja glavne rasprave (članak 29. stavak 2.),

2. iskaz svjedoka iz članka 29. stavka 1. ovoga Zakona nije u interesu otkrivanja i kaznenog progona drugih pripadnika zločinačke organizacije.

(2) Vijeće može odbiti zahtjev Glavnoga državnog odvjetnika ako nije vjerojatno da će svjedok iz članka 29. stavka 1. ovoga Zakona dati svoj potpuni i okolnosni iskaz u kaznenom postupku ili je vjerojatno da će uskratiti obavijesti važne za otkrivanje ili sprječavanje drugih kaznenih djela i članova zločinačke organizacije, odnosno razjašnjenje okolnosti pod kojima su ona počinjena.

(3) Protiv rješenja vijeća Glavni državni odvjetnik može podnijeti žalbu u roku od 48 sati. Vrhovni sud Republike Hrvat­ske će o žalbi odlučiti u roku od 3 dana.

Članak 34.

Rješenjem kojim prihvaća zahtjev Glavnoga državnog od­vjet­nika vijeće će:

1. dopustiti da se osoba označena u zahtjevu ispita kao svjedok u kaznenom postupku (krunski svjedok),

2. odrediti da se iz sudskih spisa izdvoje zapisnici i službene bilješke te osobe o njezinim ranijim iskazima koje je dala kao osumnjičenik ili okrivljenik ako takvi postoje. Ti se iskazi kao i drugi dokazi za koje se iz njih saznalo ne mogu upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku.

Članak 35.

Rješenjem kojim prihvaća zahtjev Glavnoga državnog odvjetnika vijeće će odlučiti da se sa onog dijela glavne rasprave u kaznenom postupku protiv pripadnika zločinačke organizacije u kojem se ispituje krunski svjedok isključi javnost.

Članak 36.

(1) Krunski svjedok koji je dao iskaz u skladu s obvezama iz članka 30. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, ne može biti progonjen za kazneno djelo iz članka 21. stavka 1. točke 2. i 3. i stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Krunski svjedok odgovara za davanje lažnog iskaza iz članka 303. KZ.

(3) Ako nije ranije odbacio protiv njega kaznenu prijavu, Glavni državni odvjetnik će izjaviti da protiv krunskog svjedoka odustaje od kaznenog progona najkasnije do pravomoćnog okon­čanja kaznenog postupka protiv pripadnika zločinačke organizacije.

Članak 37.

Odredbe članka 36. ovoga Zakona neće se primijeniti i državni će odvjetnik nastaviti kazneni progon ili pokrenuti kazneni postupak:

1. ako krunski svjedok nije iznio sve činjenice i okolnosti iz članka 30. stavka 2. ovoga Zakona ili je dao lažni iskaz,

2. ako krunski svjedok prije pravomoćnog okončanja kaznenog postupka počini novo kazneno djelo iz članka 21. i 31. ovoga Zakona,

3. ako je krunski svjedok u roku od dvije godine nakon rješenja iz članka 34. ovoga Zakona, postao pripadnik zločinačke organizacije i u njenim okvirima počinio kazneno djelo iz članka 21. ovoga Zakona.

Članak 38.

(1) Na ispitivanje krunskog svjedoka primjenjuju se odredbe Zakona o kaznenom postupku, osim odredaba članka 236. toga Zakona u odnosu na kaznena djela navedena u članku 21. stavku 1. ovoga Zakona.

(2) Mjere zaštite krunskog svjedoka i njemu bliskih osoba izvan kaznenog postupka provode se prema posebnim propisima.

Članak 39.

(1) U svrhu prikupljanja potrebnih obavijesti o kaznenim djelima iz svoje nadležnosti (članak 21.), Ured može pozivati građane i uzimati njihove izjave, te zahtijevati provedbu izvida kaznenih djela na način predviđen Zakonom o kaznenom postupku. Izjave osumnjičenika koje je Ravnatelj ili zamjenik ravnatelja prikupio na način propisan člankom 177. stavkom 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku mogu se koristiti u kaznenom postupku kao dokaz. Ured ne može za isto kazneno djelo voditi izvide usporedno s istragom koju je za to djelo u pogledu određene osobe pokrenuo.

(2) Ured može osobito:

 1. zatražiti od Ministarstva financija kontrolu poslovanja prav­­ne i fizičke osobe i privremeno oduzimanje do donošenja presude novca, vrijednosnih papira, predmeta i dokumentacije koji mogu poslužiti kao dokaz, obavljanje poreznog nadzora i dostavu podataka koji mogu poslužiti kao dokaz o počinjenom kaznenom djelu ili imovini ostvarenoj kaznenim djelom, obavljanje inspekcijskog nadzora, te zatražiti obavijesti o prikup­ljenim, obrađenim i pohranjenim podacima u vezi neobičnih i sum­njivih novčanih transakcija,

2. predložiti ispitivanje svjedoka uz primjenu odredbi o zaštiti svjedoka iz Zakona o kaznenom postupku.

(3) U zahtjevu iz stavka 2. točke. 1. ovoga članka, Ured može pobliže označiti potrebni sadržaj tražene mjere ili radnje te odrediti da ga tijela vlasti odmah izvijeste o poduzetoj radnji ili mjeri. Ako zatraži da joj prisustvuje, tijela vlasti iz stavka 2. ovoga članka će radnju ili mjeru provesti na način kojim se Uredu to omogućuje.

(4) Nepostupanje po zahtjevu ili dulje neizvršavanje zahtjeva Ureda predstavlja težu povredu službene ili radne dužnosti.

Članak 40.

Ako su redarstvene vlasti po službenoj dužnosti pokrenule izvide kaznenih djela iz članka 21. ovoga Zakona, o tome će odmah izvijestiti Ured koji može postupiti prema odredbi članka 39. stavka 1. i 3. ovoga Zakona. Ako nakon završenih izvida Ured vrati podnesenu kaznenu prijavu redarstvenim vlastima na dopunu, naznačit će mjere i radnje koje će redarstvene vlasti u tom cilju poduzeti i u kojem roku. Neizvršenje zatražene mjere i prekoračenje toga roka redarstvene vlasti će posebno obrazložiti.

Članak 41.

(1) Na zahtjev Ravnatelja ili po službenoj dužnosti istražni sudac može protiv osobe za koju postoje osnovi sumnje da sama ili zajedno s drugima priprema kaznena djela navedena u članku 21. stavku 1. točki 2. i 3. ovoga Zakona kod kojih razrada plana djelovanja i stupanj njihove povezanosti upućuje na ozbiljnu opasnost po javni poredak osim mjera iz članka 180. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku, odrediti i mjere pružanja simuliranih poslovnih usluga ili sklapanja simuliranih pravnih poslova ako redarstvene vlasti na drugi način to kazneno djelo ne mogu otkriti, spriječiti ili dokazati ili bi to bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama.

(2) Pisani obrazloženi nalog kojim se mjera određuje i koji sadržava raspoložive podatke o osobi protiv koje se mjera provodi, opis kaznenog djela, način, opseg, mjesto i trajanje mjere koje mora biti primjereno ostvarenju njezinoga cilja, može se tri mjeseca nakon njegova donošenja produljiti za isti rok ako to opravdavaju okolnosti za koje se naknadno saznalo.

(3) Odluku o tome donosi vijeće iz članka 20. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku, posebice vodeći računa o tome da li ostvareni cilj određene mjere odgovara stupnju ograničenja osobnih prava građana ili bi se isti rezultati mogli dobiti drugim, blažim izvidnim radnjama i mjerama.

Članak 42.

(1) Mjere iz članka 41. ovoga Zakona izvršavaju redarstvene vlasti. O tijeku izvršenja redarstvene vlasti sačinjavaju dnevna izvješća i dokumentaciju tehničkog zapisa koju dostavljaju istražnom sucu i Ravnatelju na njegov zahtjev.

(2) Po isteku mjere redarstvene vlasti sastavljaju posebno izvješće za Ured i istražnog suca u kojem navode:

1. vremenski početak i završetak mjere,

2. broj i opis djelatnosti službenih osoba koje su mjeru provele,

3. vrstu i broj tehničkih sredstava koja su primijenjena,

4. broj i identitet osoba obuhvaćenih mjerom,

5. vrstu kaznenih djela iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona čije je počinjenje spriječeno uporabom mjere,

6. sažetu prosudbu pitanja u kojoj je mjeri primjena mjere doprinijela njezinom cilju ili taj cilj nije ostvaren.

(3) Uz posebno izvješće redarstvene vlasti dostavljaju Uredu prikupljenu dokumentaciju fotografskog, video, audio ili elektro­nič­kog zapisa.

(4) Izvršenje mjere uporabe prikrivenih istražitelja uključuje pravo prikrivenog istražitelja na ulazak u nečiji dom ako su ispu­njeni uvjeti što ih predviđaju zakonski propisi o ulasku policije u dom bez sudbenog naloga.

(5) Ako osim uvjeta iz članka 41. ovoga Zakona postoje dokazi za osnovanu sumnju da će uslijed pripremanja kaznenih djela navedenih u članku 21. stavku 1. točki 2. i 3. ovoga Zakona doći do počinjenja osobito teških kaznenih djela ili su neka od njih već počinjena, istražni sudac može odrediti da prikriveni istražitelj uz ulazak u nečiji dom, može uporabiti tehnička sredstva za snimanje nejavnih razgovora.

(6) Ured će na svojem, a istražni sudac na sudskom spisu označiti određivanje svake mjere iz ovoga članka koja nije ukinuta zbog toga što joj cilj nije ostvaren.

(7) Primjena mjera prestaje po službenoj dužnosti čim prestanu razlozi radi kojih su bile određene. Ako šest mjeseci nakon prestanka mjera nije protiv počinitelja kaznenih djela iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona Ured pokrenuo kazneni postupak, svi podaci prikupljeni mjerama moraju biti uništeni, a o primjeni mjere obavijestit će se osobe na koje se ti podaci odnose ukoliko su poznati podaci o njihovoj istovjetnosti i nalaze se na području suda. Osumnjičeniku odnosno okrivljeniku ta se obavijest ne mora dati ako bi ugrozila svrhu istrage.

(8) U kaznenom postupku ne mogu se odluke utemeljiti na podacima prikupljenim mjerama poduzetim suprotno odredbama stavka 1., 2., 4. i 5. ovoga članka.

Članak 43.

Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci, predsjednik suda će nakon izvješća istražnog suca o razlozima zbog kojih istraga nije završena, poduzeti mjere za dovršenje istrage, a ako za to postoje važni razlozi može odrediti produljenje istrage za još šest mjeseci, te da jedan dio preostalih istražnih radnji u pred­metu poduzme jedan, a drugi dio drugi istražni sudac.

IV. OSIGURANJE PRISILNOG ODUZIMANJA SREDSTAVA, PRIHODA ILI IMOVINE OSTVARENE KAZNENIM DJELOM

Članak 44.

(1) Odredbama ovoga dijela Zakona uređuje se postupak po kojemu Ured i sudovi prethodnim ili privremenim mjerama (mjere osiguranja) osiguravaju prisilno oduzimanje sredstva, prihoda ili imovine ostvarene kaznenim djelima iz članka 21. ovoga Zakona.

(2) Postupak prema stavku 1. ovoga članka nije kazneni postupak i u njemu se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona (»Narodne novine«, br. 57/96. i br. 29/99.), ako odredbama ovoga Zakona nije što drugo propisano.

(3) Oduzimanje osiguranih sredstava, prihoda ili imovine iz stavka 1. ovoga članka izvršit će se prema odredbama za oduzimanje imovinske koristi u Zakonu o kaznenom postupku.

Članak 45.

Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovome dijelu Zakona znače:

1. »sredstvo« - svaki predmet uporabljen ili namijenjen uporabi, na bilo koji način, u cijelosti ili djelomice, pri počinjenju jednog ili više kaznenih djela ili predmet koji je rezultat kaznenog djela,

2. »prihod« - bilo kakvu imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom,

3. »imovina« - nekretnine, imovinska prava, novac te pokretne stvari,

4. »račun« – poslovni oblik prema kojem banka ili neka financijska ustanova obavlja promet novcem ili drugim platežnim sredstvom dopuštajući njegovo polaganje i podizanje za tuđi račun,

5. »predlagatelj« – Ured koji je pokrenuo postupak radi osiguranja sredstva, prihoda ili imovine,

6. »protivnik« – osobu protiv koje se sredstva, prihodi ili imovina osiguravaju u korist državnog proračuna,

7. »predlagatelj« i »protivnik« – u sudskom su postupku »stranke«.

Članak 46.

(1) Postupak osiguranja prisilnog oduzimanja sredstava, prihoda ili imovine iz članka 44. stavka 1. ovoga Zakona vodi, te rješenje o mjeri osiguranja prije započinjanja kaznenog postupka donosi sudac pojedinac suda iz članka 24. ovoga Zakona. Vijeće od troje sudaca istoga suda odlučuje o žalbi protiv njegovih rješenja.

(2) Za provedbu mjere osiguranja mjesno je nadležan sud koji bi bio mjesno nadležan za provedbu ovrhe.   

(3) Nakon započinjanja kaznenog postupka za odlučivanje o produljenju roka na koji je mjera osiguranja bila određena nadležan je sud pred kojim se vodi kazneni postupak. Za odlučivanje u sporovima koji nastanu povodom ovrhe mjesno je nadležan sud provedbe mjere osiguranja.         

(4) Ured može predložiti provedbu mjere osiguranja pred drugim stvarno i mjesno nadležnim sudom ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako postoje drugi važni razlozi.

Članak 47.

(1) Postupak prisilnog osiguranja oduzimanja sredstva, prihoda ili imovine iz članka 44. stavka 1. ovoga Zakona pokreće Ured po službenoj dužnosti. U postupku se pazi na čast i dos­tojanstvo protivnika, a javnost je isključena do pravomoćnosti odluke o mjeri osiguranja iz članka 51. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Postupak je hitan i može se pokrenuti prije kaznenog postupka.

(3) U postupku sud poduzima radnje na temelju podnesaka i drugih pisanih akata, održava ročište za donošenje rješenja o oduzimanju ili osiguranju te ostala ročišta kada smatra da je to svrhovito. Izostanak protivnika s ročišta nije smetnja za njegovo održavanje.

(4) Izvan ročišta sud će saslušati stranku kad to smatra potrebnim.

Članak 48.

(1) Ured za sprječavanje pranja novca obavijestit će Ured o sredstvu, prihodu ili imovini za koju je na bilo koji način u poslovima svoga djelokruga saznao ako je vjerojatno da potiče od kaznenih djela navedenih u članku 21. ovoga Zakona.

(2) Državni inspektori, ovlašteni na privremeno oduzimanje ili zadržavanje sumnjivih predmeta, sredstava ili imovine uz obavijest će Uredu dostaviti zapisnik o poduzetoj radnji i prijepis odluke o oduzimanju ili zadržavanju.

(3) Banke i druge pravne, odnosno fizičke osobe iz članka 2. Zakona o sprječavanju pranja novca dužne su na zahtjev Ravnatelja odmah dostaviti podatke o stanju na onim računima naz­načene osobe za koje postoji osnovana sumnja da ih ona koristi radi korištenja novca ostvarenog kaznenim djelima organiziranog kriminala ili radi prikrivanja izvora takvoga novca. Ako je rok za dostavljanje tih podataka, kojeg je Ured odredio u svojem zahtjevu bez opravdanog razloga prekoračen, odgovorna osoba odgovarat će za kazneno djelo sprječavanja dokazivanja po članku 304. stavaku 2. Kaznenog zakona.

(4) Ured može od suda zatražiti da banci ili drugoj pravnoj osobi koja se bavi platnim prometom izda nalog o praćenju platnog prometa na računima naznačene osobe navedenim u stavku 3. ovoga članka. U nalogu će sudac odrediti istovjetnost osobe vlasnika računa, trajanje praćenja platnog prometa do šest mjeseci od dana izdavanja naloga te dužnost čuvanja tajne takvog praćenja platnog prometa. Banka ili druga pravna osoba za vrijeme praćenja platnog prometa redovno izvješćuje Ured o transakcijama na praćenom računu.

Članak 49.

(1) Prije podnošenja zahtjeva iz članka 51. stavka 1. ovoga Zakona Ured može od građana prikupljati potrebne podatke.

(2) Sporna vrijednost imovine utvrđuje se vještačenjem prema odredbama parničnog postupka o osiguranju dokaza.

(3) Fizička osoba koja drži isprave i dokaze o izvorima stjecanja osobnih dohodaka i prihoda po bilo kojoj osnovi mora ih predati Uredu ako je vjerojatno da bi se na temelju njih moglo identificirati, locirati i kvantificirati bilo koje sredstvo, prihod ili imovina ostvaren ili povezan s kaznenim djelima organiziranog kriminaliteta. Ako tako ne postupi, Ured će od suda zatražiti protiv nje izricanje mjere iz članka 218. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku.

Članak 50.

(1) Sud će na prijedlog Ureda odrediti mjeru osiguranja prisilnog oduzimanja sredstava, prihoda ili imovine ostvarene kaznenim djelom iz članka 21. ovoga Zakona ako utvrdi da:

1. postoje osnovi sumnje da su sredstva, prihod ili imovina izravno ili neizravno ostvareni kaznenim djelom iz članka 21. ovoga Zakona,

2. vrijednost tih sredstava, prihoda ili imovine prelazi ukupnu svotu od 100.000,00 kuna i

3. postoje osnovi sumnje da će počinitelj kaznenog djela iz članka 21. ovoga Zakona prije započinjanja kaznenog postupka ili u njegovu tijeku onemogućiti ili znatno otežati oduzimanje sredstava, prihoda ili imovine ostvaren kaznenim djelom iz članka 21. ovoga Zakona.

(2) Kao mjeru osiguranja iz stavka 1. ovoga članka sud može odrediti jednu ili više od mjera iz Ovršnog zakona, a osobito:

1. predbilježbu založnoga prava na nekretnini protivnika ili na pravu uknjiženom na nekretnini,

2. koju od mjera osiguranja pljenidbom nekretnina koje nisu upisane u zemljišne knjige, pljenidbom ili čuvanjem ili upravom nad pokretnim stvarima, novčane tražbine, primanja iz ugovora o radu ili službe te svih drugih imovinskih ili materijalnih prava kao i pljenidbu isprava o dionici i drugih vrijednosnih papira protivnika,

3. zabranu banci ili pravnoj osobi koja obavlja poslove platnoga prometa da protivniku ili trećoj osobi po njegovom nalogu, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena mjera osiguranja. Taj iznos ne može se prenijeti s toga računa dok zabrana traje.

(3) Mjere osiguranja određuju se u korist Republike Hrvat­ske ili pravne osobe koju odredi ministar nadležan za poslove pravosuđa.

(4) Bilo koja radnja koju protivnik poduzme protivno odre­đe­noj mjeri bez pravnog je učinka.

Članak 51.

(1) Zahtjev Ureda za pokretanje postupka iz članka 44. stavka 1. ovoga Zakona sadrži:

1. kratki činjenični opis kaznenog djela i njegov zakonski naziv,

2. opis sredstva, prihoda ili imovine ostvarene kaznenim djelom organiziranog kriminaliteta,

3. podatke o pravnoj ili fizičkoj osobi koja ta sredstva, prihode ili imovinu drži,

4. razloge za sumnju da su ona izravno ili neizravno u vezi s počinjenim kaznenim djelima iz prijedloga i postoji vjerojatnost da će protivnik osiguranja onemogućiti ili znatno otežati oduzimanje imovine, sredstava ili prihoda stečenih kaznenim djelom iz članka 21. ovoga Zakona.

(2) Mjeru osiguranja iz članka 50. ovoga Zakona sud odre­đuje odmah, a najkasnije dvanaest sati nakon primitka zahtjeva predlagatelja. U rješenju kojim se određuje mjera osiguranja sud će označiti vrijednost sredstva odnosno iznos prihoda ili koristi ostvarene kaznenim djelom i vrijeme za koje se ona određuje.

(3) U rješenju sud može odrediti da se mjera osiguranja ne odnosi na dio prihoda ili imovine za koju ima mjesta primjeni pravila o zaštiti poštenoga stjecatelja.

(4) Rješenje ostaje na snazi najdulje do proteka dvadeset i prvog dana nakon njegova donošenja, do odluke o žalbi ili do donošenja odluke kaznenog suda o oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom.

(5) Obrazloženo rješenje o određivanju mjere osiguranja sud će dostaviti protivniku, banci i drugim osobama koje se bave platnim prometom te po potrebi i drugim državnim tijelima.

(6) Danom otvaranja stečajnog postupka nad protivnikom osiguranja vrijednost sredstva ili iznos prihoda ili koristi ostvarene kaznenim djelom određene rješenjem iz stavka 2. ovoga članka smatra se dospjelim iznosom na kojem postoji pravo razlučnog namirenja.

Članak 52.

(1) Najkasnije do proteka roka iz članka 51. stavka 4. ovoga Zakona sud će održati ročište za potvrdu donesenog rješenja. Nedolazak protivnika ne sprječava održanje ročišta.

(2) Nakon saslušanja stranaka, sud će ukinuti ili potvrditi rješenje o mjeri osiguranja.

(3) Sud će ukinuti mjeru osiguranja ako:

1. protivnik učini vjerojatnim da vrijednost sredstva, prihoda ili imovine iz članka 50. stavka 1. točke 2. ne prelazi 100.000,00 kuna,

2. protivnik vjerodostojnim ispravama dokaže zakonitost svojih izvora sredstava, prihoda ili imovine,

3. protivnik učini vjerojatnim da sredstva, prihod ili imovina ne predstavljaju onu iz članka 50. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona niti su pribavljena, u cijelosti ili djelomice, prikrivanjem izvora protupravno pribavljenih sredstava, prihoda ili imovine, ili da ne postoji opasnost da će protivnik osiguranja onemogućiti ili znatno otežati oduzimanje imovine, sredstava ili prihoda.

(4) Ako potvrdi rješenje, sud će za rok od šest mjeseci produljiti vrijeme za koje je mjera osiguranja određena, vodeći računa o težini kaznenog djela, opasnosti da bi se bez mjere osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom te imovinskim prilikama protivnika kao i osoba koje je on po zakonu dužan uzdržavati.

(5) Ukupno trajanje produljenja ne može iznositi više od godinu dana.

(6) Ako do proteka roka iz članka 51. stavka 4. ovoga Zakona bude pokrenut kazneni postupak, sud će o održavanju ročišta obavijestiti oštećenika i u pozivu ga upoznati s pravom podnoše­nja imovinskopravnog zahtjeva. Oštećeni može na ročištu pred­ložiti određivanje privremene mjere osiguranja tog zahtjeva prema odredbama koje vrijede za ovršni postupak.

Članak 53.

Protiv rješenja iz članka 51. stavka 2. i članka 52. stavka 2. ovoga Zakona stranke se mogu žaliti u roku od tri dana od donošenja. Ako povodom žalbe protivnika protiv rješenja o mjeri osiguranja iz članka 50. ovoga Zakona sud to rješenje ukine, može izdati nalog pravnoj osobi koja obavlja poslove platnoga prometa da protivniku ili trećoj osobi na temelju naloga protivnika, uskrati s računa isplatu novčanog iznosa za koji je određena privremena mjera.

Članak 54.

Najkasnije tri dana prije isteka vremena na koje je mjera određena, sud će odrediti njezino produljenje ako se nisu promijenile okolnosti pod kojima je mjera određena.

Članak 55.

(1) Sudac će na prijedlog protivnika ukinuti mjere osiguranja ako kazneni postupak protiv protivnika nije pokrenut odnosno započet najkasnije do proteka godine dana od donošenja rješenja o njezinom određivanju.

(2) Rješenje o ukidanju mjere dostavit će se po službenoj dužnosti osobama iz članka 45. točke 7. ovoga Zakona.

(3) Protivnik može u takvom slučaju od predlagatelja zatražiti naknadu štete prema općim propisima.

Članak 56.

(1) Osiguranje sredstava, prihoda ili imovine ostvarene kaznenim djelima iz članka 21. stavka 1. točke 2. i 3. ovoga Zakona može se u Republici Hrvatskoj odrediti i provesti prema uvjetima propisanim međunarodnim ugovorom i ovim Zakonom.

(2) O zamolnicama stranih sudova odlučuje nadležni sud, a o zamolnicama drugih državnih tijela o davanju obavijesti u svezi prisilnog oduzimanja sredstva, prihoda ili imovine ostvarene kaznenim djelima odlučuje Ravnatelj Ureda.

V. ČUVANJE SLUŽBENE TAJNE

Članak 57.

(1) Ravnatelj i njegovi zamjenici, kao i svi ostali zaposleni u Uredu, sudu, redarstvenim vlastima i drugim tijelima koja su sudjelovala u provođenju određenih radnji po zahtjevu Ureda, dužni su kao službenu tajnu čuvati podatke koji su zakonom određeni kao tajni bez obzira na način na koji su ih doznali.

(2) Osim podataka koji su Zakonom o državnom odvjet­ništvu određeni službenom tajnom, službenom tajnom podrazumijeva se i svaki podatak ili isprava u predistražnom postupku.

Članak 58.

(1) Svi spisi, isprave i zapisnici o istražnim radnjama koje su poduzete za vrijeme predistražnog postupka moraju na sebi imati oznaku tajnosti u skladu s odredbama Zakona o zaštiti tajnosti podataka.

(2) Ravnatelj može iz opravdanih razloga u svakom trenutku odrediti da se pojedini predistražni predmet posebno čuva i da sa sadržajem takvog predmeta može biti upoznat samo određeni zamjenik ravnatelja.

(3) Ostali zaposleni u Uredu mogu s predmetom iz prethodnog stavka biti upoznati samo onoliko koliko je to potrebno za obavljanje njihovog dijela rada.

(4) O radu drugih osoba na ovakvom predmetu vodi se posebna evidencija koja je propisana Pravilnikom o unutarnjem poslovanju.

(5) Radi zaštite tajnosti Ravnatelj može odrediti da se u upisnicima i drugim evidencijama ovakav predmet u predistražnoj fazi postupka vodi pod kodnim nazivom.

VI. SREDSTVA ZA RAD

Članak 59.

(1) Sredstva za plaće službenika i namještenika osiguravaju se sukladno zakonu.

(2) Suci, Ravnatelj i njegovi zamjenici imaju pravo na staž osiguranja u povećanom trajanju, tako da se svakih 12 mjeseci stvarno provedenih na radu računa kao 16 mjeseci staža osiguranja.

Članak 60.

(1) Sredstva za rad Ureda osiguravaju se državnim proraču­nom Republike Hrvatske prema odredbama Zakona o državnom odvjetništvu.

(2) Osim namjena navedenih u Zakonu o državnom odvjet­ništvu sredstva za posebne namjene jesu i:

- sredstva za zaštitu svjedoka,

- sredstva za naknade vanjskim suradnicima (vještaci i dr.).

Članak 61.

Sredstva za standardnu tehničku opremu i radni prostor osiguravaju se u državnom proračunu.

Članak 62.

Financijsko i materijalno poslovanje Ureda obavlja se na način propisan za državna odvjetništva.

VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 63.

Zaštita osoba uključujući i djelatnike Ureda, zaštita ostalih mogućih objekata napada, uvjeti i program mjera zaštite i mogućnosti razmjene zaštićenih osoba s drugim zemljama pod uvjetima uzajamnosti propisat će se posebnim Zakonom.

Članak 64.

Do donošenja sistematizacije radnih mjesta službenika i namještenika sukladno članku 6. stavku 1. ovoga Zakona, privremenu sistematizaciju će utvrditi ministar nadležan za poslove pravosuđa najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 65.

Do donošenja posebnog Pravilnika o unutarnjem poslovanju Ureda primjenjivati će se Pravilnik o unutarnjem poslovanju Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 13/00.).

Članak 66.

Odredbe članka 29. - 38. ovoga Zakona važe šest godina od dana njegova stupanja na snagu.

Članak 67.

Ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će propise na donošenje kojih je ovlašten ovim Zakonom u roku od šest mjeseci od dana njegova stupanja na snagu.

Članak 68.

Kazneni postupak za kaznena djela iz članka 21. ovoga Zakona u kojem je optužnica stupila na pravnu snagu do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, nastavit će se i dovršiti po odredbama Zakona o kaznenom postupku.

Članak 69.

Do popunjavanja potrebnih mjesta službenika i namještenika te poslove za Ured obavljat će službenici i namještenici Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

Članak 70.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 023-03/01-01/02

Zagreb, 28. rujna 2001.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
            Hrvatskoga sabora
            Zlatko Tomčić, v. r.