KOLEKTIVNI UGOVOR

120

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE (u da­lj­njem tekstu: Vlada), kao poslodavac

i

SINDIKATI DRŽAVNIH SLUŽBI:

Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH,

Nezavisni sindikat djelatnika Ministarstva unutar­njih poslova,

Sindikat policije Hrvatske i

Sindikat vojnih službenika i namještenika udruženih u Hr­vat­sku udrugu sindikata (u da­lj­njem tekstu: Sindikati),

zak­ljučili su dana 13. prosinca 2001. godine s­ljedeći

KOLEKTIVNI UGOVOR

ZA DRŽAVNE SLUŽBENIKE I NAMJEŠTENIKE

1. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.

Ovaj Kolektivni ugovor zak­ljučuju Vlada Republike Hrvat­ske i sindikati državnih službi u ime svojih članova.

Ovim se kolektivnim ugovorom na razini Republike Hrvat­ske utvrđuju međusobna prava i obveze potpisnika ovoga ugovora.

Ovim ugovorom utvrđuju se prava i obveze iz rada i po osnovi rada državnih službenika i namještenika zaposlenih u tijelima državne vlasti.

Članak 2.

Ovaj ugovor obvezuje ­nje­gove potpisnike kao i sindikate koji mu naknadno pristupe.

Članak 3.

Odredbe ovoga ugovora primje­njuju se neposredno, osim ako pojedina pita­nja za službenike i namještenike nisu povo­ljnije uređena drugim propisom ili općim aktom.

Članak 4.

Ako zbog promjena okolnosti koje nisu postojale niti bile poznate u trenutku sklapa­nja ovoga Ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi ugovora izvršavati, ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da će drugoj strani predložiti izmjenu Ugovora.

2. RADNO VRIJEME, ODMORI I DOPUSTI

Članak 5.

Puno radno vrijeme službenika i namještenika je 40 sati tjedno.

Tjedno radno vrijeme raspoređuje se na 5 radnih dana, od ponedje­ljka do petka.

Članak 6.

Službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik tijela državne vlasti ili osoba koju on ovlasti.

Službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u traja­nju od 60 minuta.

Vrijeme odmora iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ubraja se u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zad­nja dva sata prije završetka radnog vremena.

Članak 7.

Između dva uzastopna radna dana službenik i namještenik ima pravo na odmor od najma­nje 12 sati neprekidno.

Članak 8.

Službenik i namještenik ima pravo na tjedni odmor u traja­nju od 48 sati neprekidno.

Dani tjednog odmora su subota i nedje­lja.

Ako je prijeko potrebno da službenik ili namještenik radi na dan (dane) tjednog odmora, osigurava mu se korište­nje tjednog odmora tijekom s­ljedeće­g tjedna.

Ako službenik ili namještenik radi potrebe posla ne može koristiti tjedni odmor na način iz stavka 3. ovoga članka, može ga koristiti naknadno prema odluci neposredno nadređenog službenika ili namještenika tijela državne vlasti.

Članak 9.

Službenik i namještenik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godiš­nji odmor u traja­nju od najma­nje 18 radnih dana.

Članak 10.

Za vrijeme korište­nja godiš­nje­g odmora službeniku i namješ­teniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.

Državnom službeniku i namješteniku čija je narav službe (pos­la) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedje­ljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godiš­nji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna 3 mjeseca.

Članak 11.

Ništavan je sporazum o odrica­nju od prava na godiš­nji odmor ili o isplati naknade umjesto korište­nja godiš­nje­g odmora.

Članak 12.

Pri utvrđiva­nju traja­nja godiš­nje­g odmora ne uračunavaju se subote, nedje­lje, neradni dani i blagdani.

Razdob­lje privremene nesposobnosti za rad, koje je utvrdio ovlašteni liječnik, ne uračunava se u traja­nje godiš­nje­g odmora.

Članak 13.

Službenik i namještenik koji se prvi put zaposlio ili ima prekid službe odnosno rada između dva radna odnosa duži od 8 dana, stječe pravo na godiš­nji odmor nakon šest mjeseci neprekidnoga rada.

Prekid rada zbog privremene nesposobnosti za rad, vojne vježbe ili drugog zakonom određenog opravdanog razloga ne ubraja se u rok iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 14.

Službenik i namještenik ima pravo na jednu dvanaestinu godiš­nje­g odmora za svaki navršeni mjesec dana rada:

– ako u kalendarskoj godini u kojoj je zasnovao radni odnos, nije stekao pravo na godiš­nji odmor, jer nije proteklo 6 mjeseci neprekidnog rada,

– ako mu radni odnos prestaje prije ne­go navrši šest mjeseci neprekidnog rada,

– ako mu radni odnos prestaje prije prvog srp­nja.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka, službenik i namještenik koji odlazi u mirovinu prije prvog srp­nja ima pravo na puni godiš­nji odmor.

Članak 15.

Godiš­nji odmor od 18 radnih dana uvećava se prema pojedinačno određenim mjerilima:

1. s obzirom na uvjete rada:

– rad na poslovima s otežanim ili posebnim

uvjetima rada, rad u smjenama ili redovni rad   

subotom, nedje­ljom, blagdanima i neradnim

danima određenim zakonom                                      1 dan

2. s obzirom na složenost poslova:

– službenicima I. vrste                                             4 dana

– službenicima II. vrste                                            3 dana

– službenicima i namještenicima III. vrste                 2 dana

– namještenicima IV. vrste                                        1 dan

3. s obzirom na dužinu radnog staža:

– od 5 do 15 godina radnog staža                             1 dan

– od 15 do 25 godina radnog staža                          2 dana

– od 25 do 35 godina radnog staža                          3 dana

– od 35 i više godina radnog staža                           4 dana

4. s obzirom na posebne socijalne uvjete:

– rodite­lju, posvojite­lju ili skrbniku za svako

malodobno dijete                                                      1 dan

– rodite­lju, posvojite­lju ili skrbniku

hendikepiranog djeteta, bez obzira na ostalu djecu   2 dana

– invalidu                                                                3 dana

5. s obzirom na ostvarene rezultate rada:

– službeniku i namješteniku ocije­njenom

ocjenom – »naročito uspješan«                                  1 dan

Ukupno traja­nje godiš­nje­g odmora određuje se na način da se 18 radnih dana uvećava za zbroj svih dodatnih dana utvrđenih točkama 1. do 5. stavka 1. ovoga članka, s tim da ukupno traja­nje godiš­nje­g odmora ne može trajati više od 25 radnih dana u godini.

Članak 16.

Slijepi službenik i namještenik, donator organa kao i službenik i namještenik koji radi na poslovima na kojima, ni uz primjenu mjere zaštite na radu, nije moguće u potpunosti zaštititi zaposlenika od štetnih utjecaja, ima pravo na najma­nje 30 dana godiš­nje­g odmora.

Dodatkom ovom ugovoru utvrdit će se poslovi na kojima, ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće otkloniti štetne utjecaje.

Članak 17.

Vrijeme korište­nja godiš­nje­g odmora utvrđuje se planom korište­nja godiš­nje­g odmora.

Plan korište­nja godiš­nje­g odmora donosi čelnik tijela državne vlasti ili osoba koju on ovlasti, a nakon prethodno pribav­ljenog miš­lje­nja rukovodite­lja unutar­njih ustrojstvenih jedinica toga tijela državne vlasti vodeći računa i o pisanoj že­lji svakoga pojedinog službenika i namještenika.

Plan korište­nja godiš­nje­g odmora iz stavka 2. ovoga članka donosi se na početku kalendarske godine, a najkasnije do kraja ožujka.

Članak 18.

Plan korište­nja godiš­nje­g odmora sadrži:

– ime i prezime službenika odnosno namještenika,

– službeničko ili radno mjesto,

– ukupno traja­nje godiš­nje­g odmora,

– vrijeme korište­nja godiš­nje­g odmora.

Članak 19.

Na osnovi plana korište­nja godiš­nje­g odmora čelnik tijela državne vlasti ili osoba koju on ovlasti donosi za svakog službenika i namještenika posebno rješe­nje kojim mu utvrđuje traja­nje godiš­nje­g odmora prema mjerilima iz članka 15. ovoga ugovora, ukupno traja­nje godiš­nje­g odmora te vrijeme korište­nja godiš­nje­g odmora.

Rješe­nje iz stavka 1. ovoga članka donosi se najkasnije 15 dana prije početka korište­nja godiš­nje­g odmora.

Članak 20.

Protiv rješe­nja o korište­nju godiš­nje­g odmora službenik i namještenik može osobno ili preko sindikalnog povjerenika uložiti prigovor čelniku tijela državne vlasti.

Članak 21.

Službenik i namještenik može koristiti godiš­nji odmor u neprekidnom traja­nju ili u dva dijela.

Ako službenik ili namještenik koristi godiš­nji odmor u dva dijela, prvi dio mora biti u traja­nju od najma­nje 2 tjedna neprekidno i mora se koristiti tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godiš­nji odmor.

Drugi dio godiš­nje­g odmora službenik i namještenik mora iskoristiti najkasnije do 30. lip­nja iduće godine.

Članak 22.

Godiš­nji odmor odnosno prvi dio godiš­nje­g odmora, koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen zbog bolesti ili porodnog dopusta odnosno zbog vojne vježbe ili drugog opravdanog razloga, službenik i namještenik ima pravo iskoristiti do 30. lip­nja iduće godine.

Vrijeme korište­nja godiš­nje­g odmora iz stavka 1. ovoga članka određuje čelnik tijela državne vlasti ili osoba koju on za to ovlasti.

Članak 23.

Službenik i namještenik u slučaju prestanka službe odnosno rada zbog prelaska na rad k drugom poslodavcu ima pravo iskoristiti godiš­nji odmor na koji je stekao pravo u tijelu državne vlasti u kojem mu prestaje služba odnosno radni odnos.

Članak 24.

Službenik i namještenik ima pravo koristiti dva puta po jedan dan godiš­nje­g odmora prema svom zahtjevu i u vrijeme koje sam odredi, ali je o tome dužan obavijestiti neposredno nadređenog službenika ili namještenika najma­nje jedan dan prije.

Članak 25.

Službeniku i namješteniku može se odgoditi odnosno prekinuti korište­nje godiš­nje­g odmora radi izvrše­nja važnih i neodgodivih službenih poslova.

Odluku o odgodi odnosno prekidu korište­nja godiš­nje­g odmora iz stavka 1. ovoga članka donosi čelnik tijela državne vlasti ili osoba koju on za to ovlasti.

Službeniku i namješteniku kojem je odgođeno ili prekinuto korište­nje godiš­nje­g odmora, mora se omogućiti naknadno korište­nje odnosno nastav­lja­nje korište­nja godiš­nje­g odmora.

Članak 26.

Službenik i namještenik ima pravo na naknadu stvarnih troškova prouzročenih odgodom odnosno prekidom korište­nja godiš­nje­g odmora.

Troškovima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se putni i drugi troškovi.

Putnim troškovima iz st. 2. smatraju se stvarni troškovi prijevoza koji je službenik ili namještenik koristio u polasku i povratku iz mjesta zaposle­nja do mjesta u kojem je koristio godiš­nji odmor u trenutku prekida, kao i dnevnice u povratku do mjesta zaposle­nja prema propisima o naknadi troškova za službena putova­nja.

Drugim troškovima smatraju se ostali izdaci koji su nastali za službenika ili namještenika zbog odgode odnosno prekida godiš­nje­g odmora, što dokazuje odgovarajućom dokumentacijom.

Članak 27.

Službenik i namještenik ima pravo na dopust uz naknadu plaće (plaćeni dopust) u jednoj kalendarskoj godini u s­­­­ljedećim slučajevima:

–  zak­­­­ljuče­­­­nje braka                                      5 radnih dana

–  rođe­­­­nje djeteta                                          5 radnih dana

–  smrti supružnika, djeteta, posvojite­­­­lja,

    posvojenika, rodite­­­­lja i unuka                     5 radnih dana

–  smrti ostalih članova obite­­­­lji                        2 radna dana

–  selidbe u istom mjestu stanova­­­­nja                  1 radni dan

–  selidbe u drugo mjesto stanova­­­­nja               3 radna dana

–  kao dobrovo­­­­ljni davate­­­­lj krvi                      2 radna dana

–  teške bolesti djeteta ili rodite­­­­lja izvan

    mjesta stanova­­­­nja                                       3 radna dana

–  polaga­­­­nje državnog stručnog ispita ili

    stručnog ispita za namještenika prvi put      7 radnih dana

–  nastupa­­­­nja u kulturnom i športskim

    priredbama                                                   1 radni dan

–  sudjelova­­­­nje na sindikalnim susretima,

    seminarima, obrazova­­­­nju za sindikalne

    aktivnosti i dr.                                            2 radna dana

–  elementarne nepogode                               5 radnih dana

Službenik i namještenik ima pravo na plaćeni dopust za svaki smrtni slučaj naveden u stavku 1. ovoga članka, neovisno o broju dana koje je tijekom iste godine iskoristio po drugim osnovama.

U slučaju dobrovo­­­­ljnog dava­­­­nja krvi, kao prvi dan plaćenog dopusta uračunava se dan kad je službenik odnosno namještenik dao krv.

Članak 28.

Za vrijeme stručnog ili opće­g školova­­­­nja, osposob­­­­ljava­­­­nja ili usavršava­­­­nja, službeniku i namješteniku može se odobriti godiš­­­­nje do 7 radnih dana plaćenog dopusta za priprema­­­­nje i polaga­­­­nje ispita.

Članak 29.

Službenik i namještenik može koristiti plaćeni dopust isk­­­­lju­čivo u vrijeme nastupa okolnosti na osnovi kojih ima pravo na plaćeni dopust.

Ako okolnost iz članka 29. ovoga ugovora nastupi u vrijeme korište­­­­nja godiš­­­­nje­g odmora ili u vrijeme odsutnosti iz službe odnosno s rada zbog privremene nesposobnosti za rad (bolova­­­­nje), službenik i namještenik ne može ostvariti pravo na plaćeni dopust za dane kada je koristio godiš­­­­nji odmor ili je bio na bolova­­­­nju.

Članak 30.

U pogledu stjeca­­­­nja prava iz službe odnosno radnog odnosa ili u svezi sa službom ili radnim odnosom, razdob­­­­lja plaćenog dopusta smatraju se vremenom provedenim na radu.

Članak 31.

Službeniku i namješteniku može se odobriti dopust bez naknade plaće (neplaćeni dopust) do 30 dana u tijeku kalendarske godine pod uvjetom da je takav dopust opravdan i da neće izazvati teškoće u obav­­­­lja­­­­nju poslova tijela državne vlasti, a osobito: radi grad­­­­nje, popravka ili adaptacije kuće ili stana, ­­­­nje­ge člana uže obite­­­­lji, liječe­­­­nja na vlastiti trošak, sudjelova­­­­nja u kulturno-umjetničkim i športskim priredbama, vlastitog školova­­­­nja, doškolava­­­­nja, osposob­­­­ljava­­­­nja, usavršava­­­­nja ili specijalizacije i to:

– za priprema­­­­nje i polaga­­­­nje ispita
u sred­­­­njoj školi                                      najma­­­­nje 5 dana

– za priprema­­­­nje i polaga­­­­nje ispita
u višoj školi ili na fakultetu                    najma­­­­nje 10 dana

– za sudjelova­­­­nje na stručnim
seminarima i savjetova­­­­njima                   najma­­­­nje 5 dana

– za priprema­­­­nje i polaga­­­­nje ispita
radi stjeca­­­­nja posebnih zna­­­­nja
i vještina (uče­­­­nje stranih jezika,
informatičko obrazova­­­­nje i dr.)             najma­­­­nje 2 dana.

Kad to okolnosti zahtijevaju može se službeniku i namješ­teniku neplaćeni dopust iz stavka 1. ovoga članka odobriti u traja­­­­nju du­­­­ljem od 30 dana.

Članak 32.

Za vrijeme neplaćenog dopusta službeniku i namješteniku miruju prava i obveze iz službe odnosno radnog odnosa.

3. ZDRAVLJE I SIGURNOST NA RADU

Članak 33.

Tijela državne vlasti dužna su osigurati nužne uvjete za zdrav­­­­lje i sigurnost službenika i namještenika u službi odnosno na radu.

Tijela državne vlasti poduzet će sve mjere nužne za zaštitu života te sigurnost i zdrav­­­­lje službenika i namještenika uk­­­­lju­čujući ­­­­njihovo osposob­­­­ljava­­­­nje za siguran rad, sprječava­­­­nje opasnosti na radu te pruža­­­­nje informacije o poduzetim mjerama zaštite na radu.

Tijela državne vlasti dužna su osigurati dodatne uvjete sigurnosti za rad invalida u skladu s posebnim propisima.

Članak 34.

Dužnost je svakog službenika i namještenika brinuti se o vlastitoj sigurnosti i zdrav­­­­lju, kao i sigurnosti i zdrav­­­­lju drugih službenika i namještenika, te osoba na koje utječu ­­­­nje­govi postupci tijekom rada u skladu s osposob­­­­ljenošću i uputama koje mu je osiguralo tijelo državne vlasti.

Službenik i namještenik koji u slučaju ozbi­­­­ljne, prijeteće i neizbježne opasnosti napusti svoje mjesto službe odnosno radno mjesto ili opasno područje, ne smije biti stav­­­­ljen u nepovo­­­­ljniji položaj zbog takvoga svog postupka u odnosu na druge službenike i namještenike i mora uživati zaštitu od bilo kakvih neposrednih pos­­­­ljedica, osim ako je po posebnim propisima ili pravilima struke bio dužan izložiti se opasnosti radi spašava­­­­nja života i zdrav­­­­lja ­­­­ljudi i imovine.

4. PLAĆE I DODACI NA PLAĆE

Članak 35.

Plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnoga staža.

Dodaci na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uveća­­­­nja plaće.

Članak 36.

Osnovicu za izračun plaće utvrđivat će ugovorne strane posebnim dodatkom ovom ugovoru svake godine u postupku donoše­­­­nja državnog proračuna za s­­­­ljedeću godinu.

Članak 37.

Plaća se isplaćuje unatrag jedanput mjesečno za protekli mjesec.

Od jedne do druge isplate plaće ne smije proći više od 30 dana.

Članak 38.

Poslodavac je dužan za zahtjev službenika ili namještenika izvršiti uplatu obustava iz plaće (kredit, uzdržava­­­­nje i sl.).

Članak 39.

Osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se:

– za rad noću                                                             40%

– za prekovremeni rad                                                50%

– za rad subotom                                                       25%

– za rad nedje­­­­ljom                                                      35%

– za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili

   namještenik radi naizmjenično, ili najma­­­­nje

   dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni       10%

– za dvokratni rad s prekidom dužim od 1 sata            10%

Dodaci iz stavka 1. ovog članka međusobno se ne isk­­­­ljučuju.

Ako službenik ili namještenik radi na blagdane, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs ima pravo na plaću uvećanu za 150%.

Umjesto uveća­­­­nja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min. redovnog sata rada).

Članak 40.

Ako službenik ili namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvo­­­­ljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor, ima pravo tražiti da mu se vrijeme dnevnog odmora preraspodijeli i da ga koristi kao slobodne dane.

Članak 41.

Ako je službenik ili namještenik odsutan iz službe odnosno s rada zbog bolova­­­­nja do 42 dana, pripada mu naknada plaće najma­­­­nje u visini 85% od ­­­­nje­gove osnovne plaće ostvarene u mjesecu neposredno prije ne­go je započeo s bolova­­­­njem.

Naknada u 100% iznosu osnovne plaće pripada službeniku ili namješteniku kad je na bolova­­­­nju zbog profesionalne bolesti ili oz­­­­ljede na radu.

5. OSTALA MATERIJALNA PRAVA SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA

Članak 42.

Službeniku i namješteniku može se isplatiti re­gres za korište­­­­nje godiš­­­­nje­g odmora, o visini koje­g će stranke sporazumno pre­govarati najkasnije do 30. lip­­­­nja tekuće godine, a ovisno o sredstvima osiguranim u državnom proračunu za tu namjenu.

Ako stranke postignu sporazum iz stavka 1. ovoga članka, isplata re­gresa izvršit će se u cijelosti najkasnije do dana početka korište­­­­nja godiš­­­­nje­g odmora.

Članak 43.

Službeniku i namješteniku koji odlazi u mirovinu pripada pravo na otpremninu u visini tri proračunske osnovice.

Članak 44.

Službenik, namještenik ili ­­­­nje­gova obite­­­­lj ima pravo na pomoć u slučaju:

– smrti službenika ili namještenika koji izgubi život u obav­­­­lja­­­­nju službe odnosno rada, u visini tri proračunske osnovice,

– smrti službenika i namještenika u visini  dvije proračunske osnovice,

– smrti supružnika, djeteta ili rodite­­­­lja, u visini jedne prora­čunske osnovice.

Članak 45.

Službenik, namještenik ili ­­­­nje­gova obite­­­­lj ima pravo na pomoć u slučaju:

– bolova­­­­nja duže­g od 90 dana, u visini 1 proračunske osnovice, jednom godiš­­­­nje,

– nastanka teške invalidnosti djeteta ili supružnika službenika i namještenika, u visini jedne proračunske osnovice,

– radi nabave prijeko potrebnih medicinskih pomagala odnosno pokrića participacije pri liječe­­­­nju odnosno kup­­­­nji prijeko potrebnih lijekova u visini jedne proračunske osnovice.

Članak 46.

Kada je službenik ili namještenik upućen na službeno putova­­­­nje, pripada mu puna naknada prijevoznih troškova, dnevnice i naknada punog iznosa hotelskog računa za spava­­­­nje.

Visinu dnevnica određuje Vlada.

Članak 47.

Za vrijeme rada izvan sjedišta tijela državne vlasti i izvan mjesta ­­­­nje­gova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na terenski dodatak, na ime pokrića troškova prehrane i drugih troškova zaposlenika na terenu u zem­­­­lji, osim troškova smještaja koji se namiruju na teret Vlade.

Terenski dodatak se isplaćuje službeniku i namješteniku najkasnije pos­­­­ljed­­­­nji radni dan u mjesecu, za idući mjesec.

Visinu terenskog dodatka određuje Vlada.

Dnevnica i terenski dodatak se međusobno isk­­­­ljučuju.

Članak 48.

Službeniku i namješteniku pripada naknada za odvojeni život od obite­­­­lji ako zbog mjesta stalnog rada, različitog od prebivališta ­­­­nje­gove obite­­­­lji, živi odvojeno od obite­­­­lji.

Visinu naknade određuje Vlada.

Članak 49.

Službenik i namještenik ima pravo na godiš­­­­nju kartu za pri­je­voz mjesnim javnim prijevozom ili naknadu troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim javnim prijevozom u visini cijene godiš­­­­nje karte.

Službenik i namještenik ima pravo na naknadu troškova pri­jevoza na posao i s posla međumjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne karte, ukoliko razda­­­­ljina do ­­­­nje­govog mjesta rada nije veća od 100 kilometara, a ako je razda­­­­ljina veća od 100 kilometara odluku o visini naknade troškova prijevoza donosi čelnik državnog tijela.

Ako službenik i namještenik mora sa stanice međumjesnog jav­nog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz, stvarni izdaci utvr­đuju se u visini troškova mjesnog i međumjesnog javnog prijevoza.

Naknada troškova prijevoza, isplaćuje se unaprijed i to naj­kasnije pos­­­­ljed­­­­nje­g dana u mjesecu za idući mjesec.

Ako od mjesta prebivališta odnosno boravišta službenika i namještenika do mjesta rada, ili na dijelu te razda­­­­ljine, nije organiziran javni prijevoz koji omogućava službeniku i namješteniku redovit dolazak na posao i odlazak s posla, službenik odnosno namještenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza za tu razda­­­­ljinu odnosno za dio razda­­­­ljine bez organiziranog javnog prijevoza, a koja se utvrđuje u visini cijene godiš­­­­nje karte javnog prijevoza u najbližem mjestu u kojem je organiziran javni pri­jevoz.

Ako postoji više mogućnosti prijevoza, o povo­­­­ljnosti odlu­čuje poslodavac u dogovoru sa službenikom i namještenikom, uvažavajući vremenska i materijalna ograniče­­­­nja.

Članak 50.

Službenici i namještenici su kolektivno osigurani od pos­­­­lje­dica nesretnog slučaja za vrijeme obav­­­­lja­­­­nja službe odnosno rada, kao i u slobodnom vremenu, tijekom 24 sata.

Preslika police osigura­­­­nja prilog je i sastavni dio ovoga ugovora.

Članak 51.

Službeniku i namješteniku pripada pravo na isplatu jubilarne nagrade za neprekidnu službu odnosno rad u državnim tijelima kada navrše:

– 5 godina – u visini 1 osnovice iz st. 2. ovog članka

– 10 godina – u visini 1,25 osnovice iz st. 2. ovog članka

– 15 godina – u visini 1,50 osnovice iz st. 2. ovog članka

– 20 godina – u visini 1,75 osnovice iz st. 2. ovog članka

– 25 godina – u visini 2 osnovice iz st. 2. ovog članka

– 30 godina – u visini 2,50 osnovice iz st. 2. ovog članka

– 35 godina – u visini 3 osnovice iz st. 2. ovog članka

– 40 godina – u visini 4 osnovice iz st. 2. ovog članka

Osnovica za isplatu jubilarnih nagrada je najma­nje 1.750,00 kuna, a stvarnu visinu osnovice ugovorne strane utvrdit će prije donoše­nja državnog proračuna za tekuću godinu.

Iznimno od st. 2. ugovorne strane utvrđuju da je osnovica za isplatu jubilarnih nagrada u 2002. god. 1.750,00 kuna.

Jubilarna nagrada isplaćuje se prvog narednog mjeseca od mjeseca u kojem je službenik ili namještenik ostvario pravo na jubilarnu nagradu.

Iznimno, ako službeniku i namješteniku prestaje služba odnosno rad u državnom tijelu, a ostvario je pravo na jubilarnu nagradu, nagrada će se isplatiti službeniku i namješteniku ili ­njihovim nas­ljednicama, s­ljedeće­g mjeseca po prestanku službe ili rada.

Članak 52.

Ugovorne strane sporazumne su da će Vlada RH svakom djetetu službenika i namještenika do 15 godina starosti u prigodi Dana sv. Nikole isplatiti iznos od najma­nje 250,00 kuna.

Stvarni iznos iz stavka 1. ovoga članka ugovorne strane utvrdit će najkasnije do 1. studenoga tekuće godine.

Sredstva iz stavka 1. ovoga članka isplaćuju se rodite­lju koji ostvaruje pravo na osobni odbitak za uzdržavanog člana obite­lji prema Zakonu o porezu na dohodak.

Članak 53.

Službeniku i namješteniku pripada godiš­nja nagrada za božićne blagdane u jednakom iznosu (božićnica).

Ugovorne strane sporazumne su da najkasnije do 1. studenoga tekuće godine urede način isplate i visinu nagrade iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 54.

Ugovorne strane su sporazumne da će sukladno pozitivnim propisima, a u okviru svojih prava i obveza, razraditi mogućnosti sudjelova­nja u zadovo­ljava­nju stambenih potreba službenika i namještenika.

članak 55.

Službeniku i namješteniku pripada naknada za izum i teh­nič­ko unapređe­nje.

Posebnim ugovorom zak­ljučenim između službenika i na­mješ­tenika i tijela državne vlasti uredit će se ostvariva­nje kon­kret­nih prava iz stavka 1. ovoga članka.

6. ZAŠTITA PRAVA SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA

Članak 56.

Sva rješenja o ostvariva­nju prava, obveza i odgovornosti službenika i namještenika obvezatno se u pisanom obliku i s obrazlože­njem dostav­ljaju službeniku i namješteniku, s poukom o pravnom lijeku.

Članak 57.

Odlučujući o izjav­ljenom prigovoru službenika ili namješte­nika na rješe­nje iz članka 55. ovoga ugovora, čelnik državnog tijela ili osoba koju on za to ovlasti dužan je prethodno razmotriti miš­lje­nje sindikalnog povjerenika ili druge ovlaštene osobe Sindikata, ako to zahtijeva službenik ili namještenik.

Članak 58.

U slučaju kada službenik ili namještenik daje otkaz, dužan je odraditi otkazni rok u traja­nju od mjesec dana, ako sa čelnikom tijela ili osobom koju on za to ovlasti ne postigne sporazum o kraćem traja­nju otkaznog roka.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je to potrebno radi dovrše­nja neodgodivih poslova ili iz drugih opravdanih razloga, čelnik tijela ili osoba koju on za to ovlasti može u rješe­nju o prestanku službe odnosno rada otkazni rok produžiti najviše do tri mjeseca.

Članak 59.

Službenik, kojem služba prestaje istekom roka u kojem je bio stav­ljen na raspolaga­nje Vladi, ima pravo na otpremninu u visini, 65% prosječne mjesečne plaće isplaćene u zad­nja tri mjeseca prije stav­lja­nja na raspolaga­nje, za svaku godinu radnog staža ostvarenog u državnoj službi.

Namještenik, kojem prestaje radni odnos zbog poslovno uvjetovanog ili osobno uvjetovanog otkaza, ima pravo na otpremninu u visini 65% prosječne mjesečne plaće isplaćene u zad­nja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku godinu radnog staža u državnoj službi.

Otpremnina iz stavka 1. i 2. ovoga članka isplatit će se službeniku ili namješteniku pos­ljed­nje­g dana službe odnosno rada.

Kao radni staž ostvaren u državnoj službi smatra se neprekidni radni staž ostvaren u svim državnim tijelima.

Članak 60.

Ako čelnik državnog tijela ili osoba koju on za to ovlasti zbog tehničkih ili organizacijskih razloga namjerava u razdob­lju od šest mjeseci otkazati rad za najma­nje petero namještenika, dužan je izraditi program zbri­njava­nja viška namještenika.

Na program zbri­njava­nja viška namještenika iz stavka 1. ovoga članka odgovarajuće se primje­njuju odredbe Zakona o radu.

Prilikom izrade programa zbri­njava­nja viška namještenika čelnik državnog tijela ili osoba koju on za to ovlasti dužna je prethodno savjetovati se sa Sindikatom.

Namještenicima se može otkazati rad ako im mjerama iz programa zbri­njava­nja viška namještenika nije moguće osigurati zaposle­nje u roku mjesec dana od dana donoše­nja programa.

Članak 61.

Službenik i namještenik, za čijim je radom prestala potreba u državnom tijelu, ima u roku od dvije godine prednost kod prijama u državnu službu odnosno na rad u tom državnom tijelu, ako se u tom vremenu ukaže potreba za obav­lja­njem poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik bio raspoređen u trenutku kada je za ­nje­govim radom prestala potreba.

Članak 62.

Službeniku i namješteniku, kome nedostaje najviše tri godine života do ostvare­nja uvjeta za starosnu mirovinu, ne može prestati služba, odnosno radni odnos bez osobnog pristanka.

7. ZAŠTITA SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA

Članak 63.

Ako ovlaštena osoba odnosno tijelo ocijeni da kod službenika odnosno namještenika postoji neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, čelnik državnog tijela dužan je, uzimajući u obzir nalaz i miš­lje­nje ovlaštene osobe odnosno tijela, u pisanom obliku ponuditi službeniku odnosno namješteniku drugo radno mjesto, čije poslove je on sposoban obav­ljati, a koji, što je više moguće, moraju odgovarati poslovima radnog mjesta na koje je prethodno bio raspoređen.

Čelnik državnog tijela dužan je poslove radnog mjesta prilagoditi službeniku odnosno namješteniku iz stavka 1. ovog članka, odnosno poduzeti sve što je u ­nje­govoj moći da mu osigura povo­ljnije uvjete rada.

Službenik i namještenik iz stavka 1. i 2. ovoga članka, kojem nedostaje najviše 5 godina života do ostvare­nja uvjeta za starosnu mirovinu, ima pravo na plaću prema dosadaš­njem rješe­nju o rasporedu na radno mjesto, ako je to za ­nje­ga povo­ljnije.

Članak 64.

Službeniku i namješteniku, prijaš­njem korisniku prava na rad sa skraćenim radnim vremenom i na drugom odgovarajućem poslu za vrijeme zaposle­nja (čl. 174. st. 3. t. 2. – 4. Zakona o mirovinskom osigura­nju), koji je to pravo stekao zbog oz­ljede na radu ili profesionalne bolesti prema propisima do 31. 12. 1998. godine, pripada pravo na razliku između plaće koju bi ostvario za puno radno vrijeme na radnom mjestu na koje je raspoređen i zbroja invalidske mirovine i plaće koju ostvaruje za skraćeno radno vrijeme.

8. INFORMIRANJE

Članak 65.

Čelnik državnog tijela dužan je službeniku i namješteniku odnosno sindikalnom povjereniku osigurati informacije koje su bitne za socijalni položaj službenika i namještenika, a posebno:

– o odlukama koje utječu na socijalni položaj službenika i namještenika,

– o rezultatima rada,

– o prijedlozima odluka i općih akata kojima se u skladu s ovim ugovorom uređuju osnovna prava i obveze iz službe odnosno rada,

– o mjesečnim obračunima plaća službenika i namještenika, uz ­njihov pristanak.

9. DJELOVANJE I UVJETI RADA SINDIKATA

Članak 66.

Državna tijela obvezuju se da će osigurati provedbu svih prava iz oblasti sindikalnog organizira­nja utvrđenih u Ustavu Republike Hrvatske, konvencijama Međunarodne organizacije rada, zakonima i ovim ugovorom.

Članak 67.

Čelnik državnog tijela obvezuje se da neće svojim djelova­njem i aktivnostima ni na koji način onemogućiti sindikalni rad, sindikalno organizira­nje i pravo službenika i namještenika da postane članom sindikata.

Povredom prava na sindikalno organizira­nje smatrat će svaki pritisak od strane čelnika državnog tijela na službenike i namješ­tenike, članove sindikata, da istupe iz sindikalne organizacije.

Članak 68.

Sindikat se obvezuje da će svoje djelova­nje provoditi sukladno Ustavu, konvencijama Međunarodne organizacije rada, zakonima i ovom ugovoru.

Članak 69.

Sindikat je dužan obavijestiti čelnika državnog tijela o izboru odnosno imenova­nju sindikalnih povjerenika i drugih sindikalnih predstavnika.

Članak 70.

Aktivnost sindikalnog povjerenika ili predstavnika u državnom tijelu ne smije biti sprječavana ili ometana, ako djeluje u skladu s konvencijama Međunarodne organizacije rada, zakonima, drugim propisima i ovim ugovorom.

Članak 71.

Sindikalni povjerenik ima pravo na naknadu plaće za obav­lja­nje sindikalnih aktivnosti i to tri sata po članu sindikata godiš­nje.

Sindikalni povjerenik ima pravo na naknadu plaće za puno radno vrijeme na svakih 700 članova Sindikata.

Čelnik državnog tijela dužan je sindikalnom povjereniku, pored prava iz stavka 1. ovoga članka, omogućiti i izostanak iz službe odnosno s rada uz naknadu plaće zbog pohađa­nja sindikalnih sastanaka, tečajeva, osposob­ljava­nja, seminara, kongresa i konferencije, kako u zem­lji, tako i u inozemstvu.

Članak 72.

Kada sindikalni povjerenik dio svoga radnog vremena po­svećuje sindikalnim zadaćama, a dio svojim redovnim radnim obvezama, tada se ­nje­gove obveze iz službe odnosno radnog odnosa uređuju pisanim sporazumom zak­ljučenim između Sindikata i čelnika državnog tijela.

Članak 73.

Sindikalni povjerenik ne može zbog obav­lja­nja sindikalne aktivnosti biti pozvan na odgovornost niti doveden u nepovo­ljniji položaj u odnosu na druge službenike i namještenike.

Članak 74.

Za vrijeme obnaša­nja dužnosti sindikalnog povjerenika, i šest mjeseci po isteku te dužnosti, sindikalnom povjereniku u državnom tijelu bez suglasnosti Sindikata ne može prestati služba odnosno rad, osim po sili zakona, niti se on može bez ­nje­gove suglasnosti premjestiti na drugo radno mjesto u okviru istog ili drugog državnog tijela, odnosno premjestiti na rad izvan mjesta ­nje­gova stanova­nja, pokrenuti protiv ­nje­ga postupak zbog povrede službene dužnosti, kao ni uda­ljiti iz službe odnosno s rada do okonča­nja kaznenog postupka.

Članak 75.

Prije donoše­nja odluka važnih za položaj državnih službenika i namještenika, čelnik državnog tijela mora o tome obavijestiti sindikalnog povjerenika ili drugog ovlaštenog predstavnika Sindikata o tome i mora mu priopćiti podatke važne za donoše­nje odluke i sagledava­nje ­njezina utjecaja na položaj službenika i namještenika.

Važnim odlukama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobito odluke o:

– donoše­nju, izmjeni i dopuni akata državnih tijela kojima se re­guliraju prava iz rada i po osnovi rada službenika i namješ­tenika,

– planu zapoš­ljava­nja, premještaju i otkazu službe odnosno rada službenika i namještenika,

– mjerama u svezi sa zaštitom zdrav­lja i sigurnosti na radu službenika i namještenika,

– uvođe­nju nove tehnologije te promjene u organizaciji i načinu rada,

– planu godiš­njih odmora,

– rasporedu radnog vremena,

– noćnom radu,

– nadoknadama za izume i tehničko unapređe­nje,

– donoše­nju programa zbri­njava­nja viška namještenika i dr.

Sindikalni povjerenik ili drugi ovlašteni predstavnik Sindikata može se o dostav­ljenom prijedlogu odluka iz stavka 1. ovog članka očitovati u roku osam dana.

Čelnik državnog tijela, prije donoše­nja odluke iz stavka 1. ovoga članka, dužan je razmotriti dostav­ljene primjedbe sindikalnog povjerenika.

Članak 76.

Čelnik državnog tijela dužan je razmotriti prijedloge, inicijative, miš­lje­nja i zahtjeve Sindikata u svezi s ostvare­njem prava, obveza i odgovornosti iz rada i po osnovi rada i o zauzetim staja­lištima dužan je u roku osam dana od primitka prijedloga, inicijative, miš­lje­nja i zahtjeva izvijestiti Sindikat.

Čelnik državnog tijela dužan je na zahtjev sindikalnog povjerenika primiti ga na razgovor i s ­njim razmotriti pita­nja sindi­kalne aktivnosti i materijalnu problematiku službenika i namješte­nika.

Članak 77.

Čelnik državnog tijela dužan je, bez naknade, osigurati za rad Sindikata najma­nje s­ljedeće uvjete:

– prostoriju za rad u pravilu odvojenu od mjesta rada i odgovarajući prostor za održava­nje sindikalnih sastanaka,

– pravo na korište­nje telefona, telefaksa te drugih raspoloživih tehničkih pomagala,

– slobodu sindikalnog izvješćiva­nja i podjelu tiska,

– obračun i ubira­nje sindikalne članarine a po potrebi i drugih dava­nja preko isplatnih lista u računovodstvu odnosno prilikom obračuna plaća doznačiti članarinu na račun Sindikata, a teme­ljem pisane izjave članova Sindikata (pristupnica i sl.).

Članak 78.

Sindikalni čelnik koji profesionalno obav­lja dužnost pred­sjednika Sindikata i kojemu za vrijeme obnašanja dužnosti prestaje služba odnosno radni odnos, ima se pravo nakon isteka mandata, ako ponovno ne bude imenovan na tu funkciju, vratiti natrag u službu odnosno u radni odnos sukladno svojoj stručnoj spremi.

Prestanak službe odnosno radnog odnosa i povrat u službu uređuje se pismenim sporazumom zak­ljučenim između Sindikata i čelnika tijela državne vlasti odnosno druge osobe koju on za to ovlasti.

Članak 79.

U provođe­nju mjera zaštite na radu sindikalni povjerenik ima pravo i obvezu osobito:

– sudjelovati u planira­nju mjera za unapređiva­nje uvjeta rada,

– biti informiran o svim promjenama od utjecaja na sigurnost i zdrav­lje službenika i namještenika,

– primati primjedbe službenika i namještenika na primjenu propisa i provođe­nje mjera zaštite na radu,

– biti nazočan inspekcijskim pre­gledima i informirati inspektora o svim zapaža­njima službenika i namještenika,

– pozvati inspektora zaštite na radu kada ocijeni da su ugroženi život i zdrav­lje službenika i namještenika, a tijelo državne vlasti to propušta ili odbija učiniti,

– školovati se za obav­lja­nje poslova zaštite na radu, stalno proširivati i unapređivati svoje zna­nje, pratiti i prikup­ljati informacije odgovarajuće za rad na siguran način,

– staviti prigovor na inspekcijski nalaz i miš­lje­nje,

– svojom aktivnošću poticati ostale službenike i namješte­nike za rad na siguran način.

10. MIRNO RJEŠAVANJE KOLEKTIVNIH RADNIH SPOROVA

Članak 80.

Za rješava­nje kolektivnih radnih sporova između potpisnika ovoga ugovora koje nije bilo moguće riješiti međusobnim pre­govara­njem, mora se provesti postupak mire­nja.

Članak 81.

Postupak mire­nja provodi mirovno vijeće.

Mirovno vijeće ima pet članova.

Svaka ugovorna strana imenuje po dva člana.

Stranke su suglasne da će izbor petog člana mirovnog vijeća kao predsjednika povjeriti dekanu Pravnog fakulteta u Zagrebu ili osobi koju on ovlasti.

Članak 82.

Postupak mire­nja pokreće se na pisani prijedlog jednog od potpisnika ovoga ugovora, a mora se dovršiti u roku od pet dana od dana pokreta­nja postupka mire­nja.

Članak 83.

U postupku mire­nja Mirovno vijeće ispitat će navode i prijedloge ugovornih strana, a po potrebi prikupit će se i potrebne obavijesti i saslušati stranke.

Mirovno vijeće sastavit će pisani prijedlog nagodbe.

Članak 84.

Mire­nje je uspjelo ako obje ugovorne strane prihvate pisani prijedlog nagodbe.

Nagodba u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora.

11. ŠTRAJK

Članak 85.

Ako postupak mire­nja ne uspije, Sindikat ima pravo pozvati na štrajk i provesti ga sa svrhom zaštite i promica­nja socijalnih interesa svojih članova.

Za organizaciju i provedbu štrajka Sindikat koristi sindikalna pravila o štrajku.

Članak 86.

Štrajk se mora najaviti drugoj ugovornoj strani najkasnije tri dana prije početka štrajka.

U pismu u kojem se najav­ljuje štrajk moraju se naznačiti razlozi za štrajk, mjesto, dan i vrijeme početka štrajka.

Članak 87.

Pri organizira­nju i poduzima­nju štrajka, organizator i sudionici štrajka moraju voditi računa o ostvariva­nju Ustavom zajamčenih prava i sloboda drugih, a osobito o osigura­nju života, zdrav­lja i sigurnosti ­ljudi i imovine.

Članak 88.

Najkasnije na dan najave štrajka sindikat mora objaviti pravila o poslovima na kojima se rad ne smije prekidati za vrijeme traja­nja štrajka.

Članak 89.

Na prijedlog Vlade, sindikat i Vlada sporazumno izrađuju i donose pravila o poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka.

Pravila iz stavka 1. ovoga članka sadrže naročito odredbe o radnim mjestima i broju službenika i namještenika koji na ­njima moraju raditi za vrijeme štrajka, a s ci­ljem omogućiva­nja obnav­lja­­nja rada nakon završetka štrajka odnosno s ci­ljem nastavka obav­lja­nja poslova koji su prijeko potrebni, osobito radi sprječa­va­nja ugrožava­nja života, osobne sigurnosti ili zdrav­lja pučan­stva.

Članak 90.

Ako se o pravilima o poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka ne postigne suglasnost, pravila će utvrditi arbitraža sastav koje se utvrđuje odgovarajućom primjenom članka 80. ovoga ugovora.

Pravila iz stavka 1. ovoga članka arbitraža je dužna donijeti u roku od 8 dana od dana dostave prijedloga arbitraži.

Članak 91.

Ako Vlada nije predložila utvrđiva­nje pravila iz članka 88. ovoga ugovora do dana početka postupka mire­nja, postupak utvrđiva­nja tih poslova ne može pokrenuti do dana okonča­nja štrajka.

Članak 92.

Štrajkom rukovodi štrajkaški odbor sastav­ljen od predstavnika organizatora štrajka koji je dužan na pogodan način očitovati se strani protiv koje je štrajk organiziran, kako bi se nastavili pre­govori u svrhu mirnog rješe­nja spora.

Članovi štrajkaškog odbora ne mogu biti raspoređeni na rad za vrijeme štrajka.

Članak 93.

Sudioniku štrajka plaća i dodaci na plaću mogu se sma­njiti razmjerno vremenu sudjelova­nja u štrajku.

Članak 94.

Organizira­nje štrajka ili sudjelova­nje u štrajku sukladno odredbama ovoga ugovora ne predstav­lja povredu službene odnosno radne dužnosti.

Članak 95.

Službenik i namještenik ne smije biti stav­ljen u nepovo­ljniji po­ložaj u odnosu na druge službenike i namještenike zbog orga­nizira­nja ili sudjelova­nja u štrajku organiziranom sukladno odredbama ovoga ugovora, a niti smije biti ni na koji način prisi­ljen sudjelovati u štrajku, ako to ne želi.

Članak 96.

Ugovorne strane suglasne su da Vlada može od mjerodavnog suda zahtijevati zabranu štrajka koji je organiziran protivno od­red­bama ovoga ugovora.

12. SOCIJALNI MIR

Članak 97.

Ugovorne strane za vrijeme traja­nja ovoga ugovora obvezuju se na socijalni mir.

Izuzetno, dozvo­ljen je štrajk solidarnosti uz najavu, prema odredbama ovoga ugovora, ili korište­nje drugih metoda dava­nja sindikalne potpore zahtjevima zaposlenih u određenoj drugoj djelatnosti.

13. TUMAČENJE I PRAĆENJE PRIMJENE OVOGA UGOVORA

Članak 98.

Za tumače­nje odredaba i praće­nje primjene ovoga ugovora ugovorne strane imenuju zajedničku komisiju u roku od 30 dana od dana potpisa ovoga ugovora.

Komisija ima šest članova od kojih svaka ugovorna strana imenuje tri člana.

Komisija donosi pravilnik o radu.

Sve odluke komisija donosi većinom glasova, a u slučaju podije­ljenog broja glasova odlučuje glas predsjednika komisije.

Ugovorne strane dužne su se pridržavati danog tumače­nja.

Sjedište komisije je pri Ministarstvu pravosuđa, uprave i lokalne samouprave u Zagrebu, Republike Austrije 16.

14. PRIJELAZNE I ZAKLJUČNE ODREDBE

Članak 99.

Smatra se da je ovaj ugovor zak­ljučen kada ga potpišu ovlašteni predstavnici ugovornih strana.

Članak 100.

Ovaj ugovor sklapa se na vrijeme od dvije godine.

Članak 101.

Svaka ugovorna strana može predložiti izmjene i dopune ovoga ugovora.

U ime sindikata prijedlog izmjena i dopuna ovoga ugovora podnosi Pre­govarački odbor.

Strana kojoj je podnesen prijedlog za izmjenu i dopunu ovoga ugovora mora se pisano očitovati u roku od 15 dana od dana primitka prijedloga te mora pristupiti pre­govorima o predloženoj izmjeni ili dopuni u roku od 30 dana od dana primitka prijedloga.

Ako strana kojoj je podnesen prijedlog ne postupi u skladu sa odredbama stavka 3. ovoga članka, smatrat će se da su ispu­njeni uvjeti za promjenu odredaba ovog ugovora o postupku mire­nja.

Članak 102.

Svaka strana može otkazati ovaj ugovor.

Otkazni rok je tri mjeseca od dana dostave otkaza drugoj strani.

Članak 103.

Pre­govore o obnovi ovoga ugovora strane će započeti najma­nje 30 dana prije isteka roka na koji je sklop­ljen.

Članak 104.

Vlada RH se obvezuje da će se odredbe ovog ugovora, u pogledu plaća i materijalnih prava, primje­njivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu.

Članak 105.

Ovaj ugovor primje­njuje se od 1. siječ­nja 2002. godine.

ZA VLADU

REPUBLIKE HRVATSKE               ZA SINDIKATE

dr. Goran Granić,                            Sindikat državnih i lokalnih
potpredsjednik,                                 službenika i namještenika RH

zamjenik                                            Predsjednik:

predsjednika Vlade                            Ivica Ihas, v. r.

                   Nezavisni sindikat djelatnika

                   ministarstva unutar­njih poslova

                   Predsjednik:

                   Zdravko Lončar, v. r.

                   Sindikat policije Hrvatske

                   Predsjednik:

                   Dubravko Jagić, v. r.

                   Sindikat vojnih službenika i

namještenika udruženih u
Hrvatsku udruga sindikata

                   Predsjednik:

Radomir Delić, v.r.