KOLEKTIVNI UGOVORI

158

SINDIKAT GRADITELJSTVA HRVATSKE, Zagreb, Trg K. P. Krešimira IV br. 2, NEZAVISNI SINDIKAT GRAĐEV­I­NARA HRVATSKE, Zagreb, Vodovodna 11 i UDRUGA POSLO­DAVACA GRADITELJSTVA HRVATSKE, Zagreb, Božidarevićeva 13 sklopili su u Zagrebu, 7. prosinca 2001.

KOLEKTIVNI UGOVOR

ZA GRADITELJSTVO

I. OPĆE ODREDBE

1. Teritorijalno važe­nje

Članak 1.

Ovaj kolektivni ugovor (u da­lj­njem tekstu: ugovor) važeći je na cijelom teritoriju Republike Hrvatske.

Na inozemnim gradilištima ugovor se primje­njuje kad to nije u suprotnosti s propisima ili kolektivnim ugovorom zem­lje rada.

2. Važe­nje ugovora u djelatnostima

Članak 2.

Ugovor se primje­njuje na sve fizičke ili pravne osobe (u da­lj­­-njem tekstu: poslodavac) koje obav­ljaju djelatnosti visokograd­nje, niskograd­nje i hidrograd­nje, montažerskih radova, instalacijskih i završnih radova u građevinarstvu, projektira­nja i srodnih tehničkih usluga koje su klasificirane u područja, podpodručja, odje­ljke, skupine, razrede i podrazrede gospodarskih djelatnosti sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, i na radnike svih struka kod tih pravnih osoba (poslodavaca) kada ih ugovor obostrano obvezuje.

3. Osobe koje obvezuje ugovor

Članak 3.

Ugovor obvezuje ugovorne strane, te sve osobe koje su u vrijeme sklapa­nja ugovora bile ili su naknadno postale članovi stranaka ugovora, i osobe koje naknadno pristupe ugovoru, te sve osobe koje su naknadno postale članovi udruge koja je pristupila ovom ugovoru.

Ugovor, po punomoći Hrvatske udruge sindikata za zastupa­nje u kolektivnom pre­govara­nju obvezuje i radnike – članove podružnica HUS-a zaposlene u djelatnostima iz članka 2. kod poslodavaca koje obvezuje ovaj Ugovor.

Pravna pravila sadržana u ugovoru primje­njuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se ovaj ugovor primje­njuje.

Članak 4.

Ugovor se primje­njuje na sve radnike, neovisno o tome jesu li ugovorom o radu zasnovali radni odnos na određeno ili  neod­ređe­no vrijeme, s punim ili nepunim radnim vremenom.

Članak 5.

Ugovor se ne odnosi na  radnike s posebnim ovlastima čija se prava i obveze uređuju posebnim ugovorom.

II. SKLAPANJE UGOVORA O RADU

1. Ugovor o radu

Članak 6.

Radni odnos zasniva se ugovorom o radu.

Ugovor o radu mora sadržavati sve uglavke propisane zakonom.

Osim bitnih uglavaka propisanih zakonom, ugovor o radu mora sadržavati:

– naznaku grupe složenosti poslova odnosno tarifne skupine u koju su razvrstani poslovi koje će obav­ljati radnik,

– naznaku poslovne banke kod koje je otvoren račun na koji treba doznačiti plaću radnika.

2. Posebni  uvjeti za sklapa­nje ugovora o radu

Članak 7.

Poslodavac samostalno utvrđuje svoj organizacijski ustroj, organizacijske i radne dijelove, strukturu i broj radnika i uvjete koje radnici moraju ispu­njavati za obav­lja­nje pojedinih poslova ako to zakonom ili drugim propisom nije propisano.

Kad smatra da je za sklapa­nje ugovora o radu na pojedinim poslovima potrebno da radnik ispu­njava posebne uvjete, te će uvjete poslodavac utvrditi Pravilnikom o radu i popisom poslova – radnih mjesta (katalog) u zavisnosti od vrste posla koje pojedini radnici trebaju obav­ljati za poslodavca.

III. ZAŠTITA ŽIVOTA I ZDRAVLJA

Članak 8.

Poslodavac je dužan pribaviti i održavati postroje­nja, uređaje, opremu, alate, mjesto rada i pristup mjestu rada, te organizirati rad na način koji osigurava zaštitu života i zdrav­lja radnika.

Članak 9.

U organizaciji rada poslodavac će se pridržavati načela prevencije:

– u procje­njiva­nju i izbje­gava­nju opasnosti koje se mogu iz­bje­ći,

– u prilagođava­nju rada pojedinih radnika u pogledu oblikova­nja rada, izbora opreme i načina rada potrebi otkla­nja­nja štetnih utjecaja,

– u prilagođava­nju tehnologije i organizacije rada potrebi zaštite radnika i zaštite radne okoline,

– u dava­nju prednosti kolektivnim mjerama zaštite nad individualnim, i

– u dava­nju odgovarajućih uputa radnicima za izbje­gava­nje opasnosti.

Prilikom planira­nja i uvođe­nja novih tehnologija poslodavac će se savjetovati s radničkim vijećem i povjerenikom radnika za zaštitu na radu u svezi s izborom opreme, uvjetima rada i radne okoline koje utječu na sigurnost i zdrav­lje radnika.

Članak 10.

Poslodavac će imenovati jednog ili više radnika za obav­lja­nje poslova zaštite i sprečava­nja opasnosti na radu, a u slučaju nedostatka dovo­ljno osposob­ljenog osob­lja za ustrojstvo zaštitnih mjera i obav­lja­nje poslova na njihovom provođe­nju, koristit će se uslugama izva­njskih službi ili osoba.

Radnici, službe ili osobe koje će obav­ljati poslove iz stavka 1. ovog članka moraju imati potrebne sposobnosti i  moraju im se staviti na raspolaga­nje potrebna sredstva za provođe­nje zaštite.

Poslodavac će organizirati provedbu mjera zaštite od požara, pruža­nja prve pomoći i osigura­nje mjera pomoći za evakuaciju u slučajevima ozbi­ljne i moguće opasnosti.

Radnik koji u slučaju ozbi­ljne i neizbježne opasnosti napusti svoje radno mjesto ili opasno područje, osim  u slučaju kada je po pravilima struke dužan izložiti se opasnosti, ne smije biti u nepovo­ljnijem položaju zbog svoje­g postupka i mora biti zaštićen od bilo kakvih neopravdanih pos­ljedica.

Članak 11.

Obveze su poslodavca:

– da procijeni rizike za sigurnost i zdrav­lje radnika na radu, uk­ljučujući i one kojima su izvrgnute skupine radnika,

– da odluči o zaštitnim mjerama koje će se primijeniti i, ako je potrebno, o zaštitnoj opremi koja će se upotrijebiti,

– da vodi popis radnika o nesrećama na radu koje su uzrokovale nesposobnost za rad u traja­nju du­ljem od tri radna dana,

– da za odgovorna tijela sastav­lja izvješća o nesrećama na radu.

Poslodavac će primijeniti odgovarajuće mjere da radnici i ­njihovi predstavnici (radničko vijeće i povjerenik radnika za zaštitu na radu) budu obaviješteni o opasnostima za sigurnost zdrav­lja, o zaštitnim mjerama općenito i na radnom mjestu i o mjerama koje poslodavac poduzima da bi radnici bili pravodobno obaviješteni o ozbi­ljnim i neizbježivim opasnostima i potrebi hitnog napušta­nja radnog mjesta u takvim slučajevima.

Članak 12.

Poslodavac će se savjetovati s predstavnicima radnika (rad­nička vijeća i povjerenik radnika za zaštitu na radu) o mjerama koje ne­gativno utječu na sigurnost i zdrav­lje radnika, o imenova­nju odgovornih radnika za poslove zaštite i prevencije, o pita­njima u svezi s obvezom obavješćiva­nja predstavnika radnika, o radu odgovornih radnika za zaštitu i prevenciju i o planira­nju i orga­nizira­nju izobrazbe iz područja zaštite.

Predstavnici radnika imaju pravo tražiti od poslodavca primjenu odgovarajućih mjera kao i predlagati mu takve mjere koje će ublažiti opasnosti za radnike i ukloniti izvor opasnosti.

Članak 13.

Poslodavac ima obvezu osigurati svakom radniku odgovara­juće osposob­ljava­nje za zaštitu zdrav­lja i sigurnosti na radu, posebno u obliku obavijesti i naputaka koji se odnose na ­nje­govo radno mjesto i posao i to:

– kad radnika prima na posao,

– ako radnika premješta na drugi posao,

– ako se uvodi nova radna oprema ili mije­nja postojeća, te

– ako se uvodi nova tehnologija.

Osposob­ljava­nje se obav­lja na teret poslodavca i u pravilu u radno vrijeme.

Članak 14.

Radnik je obvezan:

– raditi s nužnom pozornošću i na način kojim ne ugrožava život ili zdrav­lje svoje i drugih radnika, te sigurnost opreme i uređaja,

– na radnom mjestu poznavati uvjete i opasnosti rada, pridržavati se propisanih i priznatih mjera zaštite na radu i uputa proizvođača sredstava rada,

– održavati i upotreb­ljavati u ispravnom sta­nju sigurnosne uređaje i osobna zaštitna sredstva koja su mu povjerena na uporabu i rukova­nje,

– upozoriti neposrednog rukovodite­lja na sve kvarove i nedostatke na uređajima, opremi, sigurnosnim uređajima, osobnim i zaštitnim sredstvima kao i neredovite pojave pri radu i postupke drugih osoba koje mogu oštetiti, uništiti određenu opremu ili ugroziti život i zdrav­lje radnika,

– upoznati poslodavca ili nadležnog ­liječnika kod zasniva­nja radnog odnosa i u tijeku rada, na tjelesne nedostatke ili bolesti koje mogu kod obav­lja­nja određenih poslova uzrokovati pos­ljedice po život ili zdrav­lje radnika ili ­nje­gov okoliš,

– ovladati zna­njima iz zaštite na radu u mjeri potrebnoj za rad na siguran način,

– podvrgnuti se provjeri da li je pod utjecajem alkohola, drugih sredstava ovisnosti ili bolestan,

– pristupiti zdravstvenim, psihofizičkim i drugim pre­gledima na koje je uk­ljučen.

Članak 15.

Kod poslodavca koji zapoš­ljava 20 ili više radnika radnici biraju onoliko povjerenika za zaštitu na radu koliko prema kriterijima zastup­ljenosti imaju pravo izabrati članova radničkog vijeća.

Ako radnici iz prethodnog stavka ne izaberu povjerenike radnika za zaštitu na radu, te će zadatke obav­ljati sindikalni povjerenici za zaštitu na radu imenovani od sindikata pod uvjetom da kod poslodavca djeluje jedan sindikat.

O povjerenicima zaštite na radu imenovanim od strane sindikata, sindikat je dužan obavijestiti poslodavca.

Članak 16.

Povjerenik radnika iz članka 15. djeluje u interesu radnika na području zaštite na radu te prati primjenu propisa i  naređenih mjera zaštite na radu u radnoj sredini u kojoj je izabran s pravima i dužnostima utvrđenim Zakonom o zaštiti na radu.

O svom radu povjerenik je dužan najma­nje svaka tri mjeseca izvijestiti radničko vijeće.

Članak 17.

Poslodavac je dužan osigurati povjereniku radnika za zaštitu na radu uvjete za nesmetano obnaša­nje dužnosti, davati mu sve potrebne obavijesti i omogućiti uvid u sve propise i isprave.

Povjerenik koji postupa sukladno svojim ovlastima zaštićen je od postupaka poslodavca utvrđenih Zakonom o zaštiti na radu.

Članak 18.

Povjerenik radnika za zaštitu na radu ima pravo na tri sata tjedno za obnaša­nje dužnosti iz zaštite na radu uz naknadu plaće kao da je radio.

Ako povjerenik na zahtjev poslodavca (sudjelova­­nje u planira­­nju unapređe­­nja uvjeta rada i sl.), ili inspektora rada (prisustvova­­nje inspekcijskim nadzorima) radi obnaša­­nja svojih dužnosti izostane s rada više od vremena utvrđenog stavkom 1. ovog članka ima i za to vrijeme pravo na naknadu plaće kao da je radio.

Povjerenik ima pravo na odsustvova­­nje s rada radi osposob­­ljava­­nja za zaštitu na radu (tečajevi, seminari, sastanci i sl.) sedam dana tijekom kalendarske godine.

Poslodavac je dužan omogućiti povjereniku pristup svim radnim mjestima i podacima koji su od značaja za ostvariva­­nje zaštite na radu.

IV. PROBNI RAD

Članak 19.

Probni rad za radnike do treće­g stup­­nja stručne spreme ne može se ugovorom o radu utvrditi u traja­­nju dužem od 2 mjeseca, a za ostale radnike do šest mjeseci.

Ako je ugovoren probni rad otkazni rok je 7 dana.

V. OBRAZOVANJE I OSPOSOBLJAVANJE ZA RAD

Članak 20.

Poslodavac će omogućiti radniku, u skladu s mogućnostima i potrebama rada, školova­­nje, obrazova­­nje, osposob­­ljava­­nje i usavršava­­nje.

Radnik je dužan u skladu sa svojim sposobnostima i potrebama rada školovati se, obrazovati, osposob­­ljavati i usavršavati za rad.

Tijekom obrazova­­nja za potrebe poslodavca radniku pripadaju sva prava kao da je radio.

Međusobna prava i obveze između radnika koji je upućen na obrazova­­nje i poslodavca uređuju se posebnim ugovorom u skladu s ovim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Članak 21.

Poslodavac može osobu koja se prvi put zapoš­­ljava u zanima­­nju za koje se školovala zaposliti kao pripravnika.

Radnik iz stavka 1. ovog članka polaže ispit po posebnom programu nakon provedenog pripravničkog staža kod poslodavca.

Pripravnički staž je različit u odnosu na stupa­­nj stručnog obrazova­­nja i traje:

– za poslove do zak­­ljučno V. stup­­nja obrazova­­nja najviše šest mjeseci,

– za poslove VI. stup­­nja stručnog obrazova­­nja najviše devet mjeseci,

– za poslove VII. stup­­nja stručnog obrazova­­nja najviše dvanaest mjeseci.

Pripravništvo se obav­­lja po programu koji poslodavac donosi u skladu sa specifičnostima pojedinih struka i radnih mjesta.

Program iz stavka 3. ovog članka obuhvaća osnove koje pripravnik treba upoznati tijekom pripravničkog staža, traja­­nje pri­pravničkog staža, stručnu obuku na tim poslovima u pojedinim odjelima, način stručnog osposob­­ljava­­nja i slično.

Članak 22.

Pripravnički staž može se na prijedlog mentora skratiti najviše za polovinu vremena predviđenog traja­­nja.

Traja­­nje pripravničkog staža produžuje se za vrijeme oprav­dane odsutnosti s posla (bolesti, služe­­nja vojne službe i sl.) ako je ukupna otsutnost trajala duže od 30 dana.

Članak 23.

Stručni ispit pripravnika sastoji se od opće­g i posebnog dijela.

Općim dijelom stručnog ispita provjerava se poznava­­nje materije koja proizlazi iz struke pripravnika, a posebnim dijelom zna­­nje potrebno za samostalno i uspješno obav­­lja­­nje poslova za koje se pripravnik osposob­­ljavao.

Članak 24.

Stručni ispit polaže se pred stručnom komisijom koju imenuje poslodavac.

Ispitna komisija pred kojom pripravnik polaže stručni ispit sastoji se od predsjednika i dva člana. Članovi ispitne komisije u pravilu su i ispitivači iz pojedinih stručnih predmeta. U slučaju potrebe u ispitnu se komisiju mogu imenovati i ispitivači koji nisu članovi ispitne komisije.

Predsjednik, članovi komisije i ispitivači ne mogu imati niži stupa­­nj stručne spreme od pripravnika koji pred ­­njima polaže stručni ispit.

Članak 25.

Pripravnici u strukama i zanima­­njima za koje je zakonom ili drugim propisom utvrđeno traja­­nje pripravničkog staža i način polaga­­nja stručnog ispita, polažu stručni ispit sukladno tim propisima.

VI. RADNO VRIJEME

1. Raspored dnevnog i tjednog radnog vremena

Članak 26.

Puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno.

Početak i završetak dnevnog radnog vremena uk­­ljučujući i vrijeme odmora tijekom rada (stanke) određuje poslodavac pisanom odlukom ili sporazumom s radničkim vijećem.

Dnevni i tjedni raspored radnog vremena i ­­nje­govo traja­­nje u granicama punog radnog vremena određuje poslodavac pisanom odlukom ili sporazumom s radničkim vijećem.

2. Preraspodjela radnog vremena

Članak 27.

Radno vrijeme može se rasporediti tako da se u pojedinim vremenskim razdob­­ljima radi duže od punog radnog vremena a u drugim vremenskim razdob­­ljima kraće s tim da ukupno radno vrijeme ne pređe puno radno vrijeme za to razdob­­lje.

Preraspodjela radnog vremena može se izvršiti za razdob­­lje do šest mjeseci i za kalendarsku godinu.

O preraspodjeli radnog vremena za razdob­­lje do šest mjeseci poslodavac je obvezan obavijestiti radnike 15 dana prije početka rada po preraspodjeli radnog vremena. Preraspodjelom se mora odrediti početak radnog vremena, traja­­nje dnevnog i tjednog radnog vremena u pojedinim vremenskim razdob­­ljima i dane u koje se zbog izvršene preraspodjele neće raditi.

Preraspodjela radnog vremena za razdob­­lje kalendarske godine mora sadržavati traja­­nje dnevnog i tjednog radnog vremena za svaki pojedini mjesec te vrijeme traja­­nja neradnog perioda ako je on uveden preraspodjelom.

Preraspoređeno radno vrijeme ne može biti duže od 52 sata tjedno.

3. Nepuno radno vrijeme

Članak 28.

Ako potrebe poslodavca to zahtijevaju ugovor o radu može se s radnikom sklopiti i za nepuno radno vrijeme.

4. Skraćeno radno vrijeme

Članak 29.

Poslove, na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika i traja­­nje radnog vremena na takvim poslovima poslodavci će odrediti Pravilnikom o radu.

VII. ODMORI I DOPUSTI

1. Stanka

Članak 30.

Radnik koji radi u punom radnom vremenu ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta.

Ugovorom o radu uredit će se način ostvariva­­nja prava na odmor tijekom rada – stanku, radnika koji radi na poslovima čija posebna narav ne omogućuje prekid rada radi korište­­nja tog odmora.

Ugovorom o radu može se urediti da se stanka iz stavka 1. ovog članka koristi na kraju dnevnog radnog vremena ili da se traja­­nje dnevnog radnog vremena pos­­ljed­­nje­g radnog dana u tjednu skrati za vrijeme neiskorištenih stanki tijekom radnog tjedna.

2. Tjedni odmor

Članak 31.

Tjedni odmor radnik će koristiti nedje­­ljom, a kad je prijeko potrebno da radnik radi nedje­­ljom, dan neiskorištenog tjednog odmora mora mu se omogućiti u razdob­­lju od dva tjedna.

3. Godiš­­nji odmor

Članak 32.

Najkraće traja­­nje plaćenog godiš­­nje­g odmora na koje­g radnik ima pravo svake kalendarske godine je 18 radnih dana.

Malodobnik ima pravo za svaku kalendarsku godinu na godiš­­nji odmor u traja­­nju od najma­­nje 24 radna dana.

Radnik koji radi na poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi ga od štetnog utjecaja ima pravo na plaćeni godiš­­nji odmor u traja­­nju od najma­­nje 30 radnih dana.

Traja­­nje godiš­­nje­g odmora utvrđenog stavkom 1. i 2. ovog članka povećava se:

– za svake navršene dvije godine radnog staža za jedan radni dan;

– radniku invalidu rada i invalidu domovinskog rata s preko 50% invaliditeta za 5 radnih dana;

– radnici majci s dvoje ili više djece do 7 godina života za 3 radna dana;

Ukupno traja­­nje godiš­­nje­g odmora radnika iz stavaka 1., 2. i 4. ovog članka ne može iznositi više od 30 radnih dana.

Poveća­­nje traja­­nja godiš­­nje­g odmora radnika iz stavka 3. ovog članka poslodavci će urediti Pravilnikom o radu.

Članak 33.

Poslodavac će vrijeme korište­­nja godiš­­njih odmora za sve radnike utvrditi planom korište­­nja godiš­­njih odmora koje­g će obznaniti do 31. svib­­nja tekuće godine. Do toga roka poslodavac će, kad to organizacija rada dopušta, odobravati godiš­­nje odmore na pojedinačni zahtjev radnika.

Do 31. ožujka tekuće godine radnici koji se žele koristiti svojim pravom da godiš­­nji odmor koriste u dva dijela, obvezni su o tome obavijestiti poslodavca. U obavijesti mogu predložiti i vrijeme u koje žele koristiti godiš­­nji odmor, o čemu će poslodavac, ako to organizacija rada omogućava, voditi računa.

Radnici koji žele koristiti jedan dan godiš­­nje­g odmora po vlastitoj že­­lji dužni su o tome obavijestiti poslodavca prije donoše­­nja plana godiš­­nje­g odmora, a o točnom datumu korište­­nja tog odmora poslodavca obavijestiti dva dana prije početka korište­­nja.

4. Plaćeni dopust

Članak 34.

Tijekom kalendarske godine radnik ima pravo na oslobođe­­nje od obveza rada uz naknadu plaće (plaćeni dopust) do ukupno najviše sedam radnih dana za važne osobne potrebe, a osobito:

–    sklapa­­nje braka                                                       3 radna dana

–    rođe­­nje djeteta                                                        2 radna dana

–    smrti bračnog supružnika, djeteta ili rodite­­lja            4 radna dana

–    smrti rodite­­lja bračnog supružnika, djedova i

      baka, braće i sestara                                                  1 radni dan

–    selidbe u drugo mjesto uda­­ljeno više od 50 km        3 radna dana

–    selidbe u istome mjestu ili u drugo mjesto

      do 50 km uda­­ljenosti                                               2 radna dana

–    ukla­­nja­­nje štetnih pos­­ljedica elementarnih
nesreća na stambenim i gospodarskim
objektima                                                            4 radna dana

–    teške bolesti člana uže obite­­lji (rodite­­lji,

      djeca) izvan mjesta stanova­­nja                                 2 radna dana

–    radi smještaja prognanih ili izbje­glih osoba                  1 radni dan

–    radi traže­­nja članova obite­­lji-djece, supružnika,

rodite­­lja, braće i sestara nestalih u ratu ili
obav­­lja­­nja poslova radi pomoći članovima
obite­­lji zarob­­ljenih od strane neprijate­­lja                  5 radnih dana

–    u slučaju dobrovo­­ljnog dariva­­nja krvi                        1 radni dan.

Ukoliko navedene okolnosti nastupe kada se radnik nalazi izvan procesa rada zbog korište­­nja godiš­­nje­g odmora, bolova­­nja, neplaćenog dopusta ili drugih opravdanih razloga, prava iz stavka 1. ne mogu se prenositi.

Članak 35.

Za vrijeme stručnog ili opće­g školova­­nja uz rad, osposob­­ljava­­nja ili usavršava­­nja na koje je radnik upućen od poslodavca ili uz ­­nje­govu suglasnost, te za vrijeme obrazova­­nja za potrebe radničkog vijeća, radnik ima pravo:

– na plaćeni dopust radi priprema­nja i polaga­nja ispita u sred­njoj školi u traja­nju od 5 radnih dana za svaki razred,

– na plaćeni dopust radi priprema­nja i polaga­nja ispita na višoj, visokoj školi i fakultetu u traja­nju od 7 radnih dana za svaku godinu studija,

– na plaćeni dopust do 3 radna dana za obrazova­nje za potrebe radničkog vijeća prema programu osposob­ljava­nja usvojenom na radničkom vijeću za svaku kalendarsku godinu,

– na plaćeni dopust za vrijeme traja­nja osposob­ljava­nja ili usavršava­nja na koje je upućen od poslodavca.

5. Neplaćeni dopust

Članak 36.

Radniku se može odobriti neplaćeni dopust do 30 dana u slučajevima:

– ­nje­ge člana obite­lji,

– grad­nje ili popravka kuće ili stana,

– ­liječe­nja na vlastiti trošak,

– obrazova­nja, osposob­ljava­nja, usavršava­nja ili specijalizacije na vlastiti trošak, te u drugim opravdanim slučajevima.

Kada to okolnosti zahtijevaju i dopuštaju neplaćeni dopust u slučajevima iz stavka 1. ovog članka može se odobriti u traja­nju dužem od 30 dana.

VIII. PLAĆA

Članak 37.

Poslodavac je dužan radniku za ­nje­gov rad isplatiti plaću, koja se sastoji od:

– osnovne plaće utvrđene po osnovi složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i normalnih uvjeta rada na tom radnom mjestu,

– stimulativnog dijela plaće po osnovi ostvarenih rezultata rada radnika,

– dodataka na plaću po osnovi radnog staža,

– dodatka za otežane uvjete rada.

Članak 38.

Plaća se isplaćuje za razdob­lje od mjesec dana, a može se isplaćivati i za razdob­lja od 15 dana.

Plaću je poslodavac dužan isplatiti najkasnije 15 dana nakon obav­ljenog rada za razdob­lje za koje se plaća isplaćuje.

1. Osnovna plaća

Članak 39.

Osnovna plaća radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak utvrđena na osnovi složenosti poslova radnog mjesta i normalne uvjete rada na tom radnom mjestu, a u skladu s odredbama ovog ugovora predstav­lja najniži iznos koje­ga je poslodavac dužan isplatiti radniku.

Normalnim učinkom smatra se puno izvrše­nje utvrđene norme, odnosno ostvareni planirani doprinos u radu utvrđen aktom poslodavca ili uobičajenim za obav­lja­nje pojedinih poslova.

Složenost poslova radnog mjesta u smislu odredbi ovog ugovora sadrži: značaj radnog mjesta u poslova­nju, potreban stupa­nj obrazova­nja za obav­lja­nje poslova radnog mjesta, stupa­nj odgovornosti radnog mjesta, potrebno radno iskustvo, zahtijevani stupa­nj kreativnosti i inicijativnosti, kao i ostale psihofizičke osobine potrebne za rad na određenom radnom mjestu.

Normalni uvjeti rada na pojedinom radnom mjestu su uvjeti koji su u pravilu prisutni tijekom cijelog radnog vremena, koje određuje tehnološki proces i ­njemu odgovarajuća organizacija rada, odnosno koji su uobičajeni za to radno mjesto.

Članak 40.

Najniža osnovna plaća za najjednostavnije poslove utvrđuje se u mjesečnom iznosu od 1.700,00 kuna.

Svaka ugovorna strana može podnijeti prijedlog za korekciju najniže osnovne plaće u slučaju porasta troškova života ili inflacije veće od 5% i u drugim opravdanim razlozima, koji je druga ugovorna strana dužna razmotriti i i ocijeniti ­nje­govu opravdanost. Postupak pre­govara­nja mora biti okončan u roku od 30 dana od dana pod­nijetog prijedloga.

Članak 41.

U tarifnom dijelu ovog ugovora izvršeno je razvrstava­nje i vrednova­nje pojedinih poslova odnosno radnih mjesta na osnovi složenosti i normalnih uvjeta rada na tim radnim mjestima, a svi poslovi odnosno radna mjesta razvrstana su u 10 grupa složenosti (prilog 1).

Poslodavac Pravilnikom o radu ili sporazumom s radničkim vijećem može utvrditi veće osnovne plaće od onih utvrđenih tarif­nim dijelom ovog ugovora.

Za sve poslove i radna mjesta koja nisu obuhvaćena tarifnim dijelom ugovora (prilog 1) poslodavac će, u dogovoru sa sindikatom, utvrditi tarife poslova poštujući pri tome utvrđene odnose složenosti poslova.

2. Stimulativni dio plaće

Članak 42.

Pravilnikom o radu ili sporazumom s radničkim vijećem, odlukom poslodavca i ugovorom o radu utvrđuju se mjerila za vrednova­nje ostvarenih rezultata rada i stimulacija radnika za ostvare­nje većih rezultata rada. Za vrednova­nje rezultata rada mogu se primijeniti uobičajeni normativi, a stimulativni elementi, mogu se odrediti i radnim nalogom za obav­lja­nje posla.

Radnik mora biti unaprijed upoznat s kriterijima i mjerilima za vrednova­nje rezultata rada.

Na zahtjev radnika, poslodavca ili sindikata može se izvršiti stručna arbitraža normi ili drugih mjerila, a do završetka arbitražnog postupka radnik ostvaruje stimulativni dio plaće po do tada važećim mjerilima.

3. Dodatak za radni staž

Članak 43.

Osnovna plaća radnika povećava se za svaku navršenu godinu radnog staža 0,5 posto.

Pravo na poveća­nje osnovne plaće prema stavku 1. ovog članka pripada radniku za radni staž koji je upisan u radnu k­nji­žicu, uvećan za tekući radni staž kod poslodavca.

4. Dodatak za otežane uvjete rada

Članak 44.

Osnovna plaća radnika povećat će se za sate rada kada radnik povremeno radi u uvjetima rada težim od normalnih uvjeta rada radnog mjesta na koje je stalno raspoređen i za koje mu je utvrđena osnovna plaća.

Elementi težih uvjeta rada koji se uzimaju u obzira kod uređiva­nja ovih pita­nja u Pravilnicima o radu orijentacijski mogu biti sljedeći i ­njima slični:

I – UTJECAJ OKOLINE – dodatak na osnovnu plaću najma­nje 5%

–        rad na temperaturi ispod –5°C ili iznad 35°C,

– rad u uvjetima nagle i učestale promjene okolne temperature,

– rad uz buku veću od dozvo­ljene i kada su propisana zaštitna sredstva,

–          rad na strojevima s jačom vibracijom u radu,

– rad sa sredstvima ili u okolini s pojačanim zrače­njem, a gdje su propisana zaštitna sredstva,

– rad u okolini zasićenoj štetnim parama, plinovima, prašinom, a gdje su propisana osobna zaštitna sredstva.

II – FIZIČKA i PSIHIČKA OPTEREĆENJA – dodatak na osnovnu plaću najma­nje 10%

–    rad vozača teških motornih vozila u javnom prometu             10%

–    rad na teškim građevinskim strojevima                                  10%

–    rad na visini iznad 25 m                                                        15%

–    rad na dubini u uskim kanalima i rovovima
   dub­ljim od 3 m                                                                    10%

–    rad na visećim skelama                                                        25%

–    rad na izbija­nju i pograđiva­nju tunela gdje je
   pograđa potrebna                                                                40%

–    radovi u tunelu kada je postav­ljena pograđa ili
   ona nije potrebna                                                                30%

–    pu­nje­nje i pa­lje­nje mina                                                        25%

–    kesonski i ronilački radovi                                                   50%.

U slučaju rada u uvjetima koji se po više osnova smatraju težim od normalnih za dotično radno mjesto, osnovna plaća radnika povećat će se za najveći utvrđeni dodatak.

5. Prekovremeni rad

Članak 45.

Prekovremenim radom smatra se rad duži od punog radnog vremena, a može se narediti pod uvjetima utvrđenim zakonom.

Za prekovremeni rad cijena sata rada radnika povećava se za 50 posto.

6. Noćni rad

Članak 46.

Noćnim radom smatra se rad između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro iduće­g dana.

Ako je rad organiziran u smjenama mora se osigurati izmjena smjena tako da radnik radi noću uzastopce najviše jedan tjedan.

Za noćni rad cijena sata rada radnika povećava se za 30 posto.

7. Rad nedje­ljom i blagdanom

Članak 47.

Rad nedje­ljom ili blagdanom je onaj rad koji je u te dane obav­ljen između 0 i 24 sata.

Za rad nedje­ljom cijena sata rada radnika povećava se za 35 posto, a za dan Uskrsa za 50 posto.

Za rad na dane blagdana i u neradne dane utvrđene zakonom cijena sata rada radnika povećava se za 50 posto i nadoknađuje za taj dan.

8. Smjenski rad

Članak 48.

Smjenskim radom se smatra rad u najma­nje dvije smjene s punim dnevnim radnim vremenom.

Za rad u drugoj smjeni cijena sata rada radnika povećava se za 10 posto.

9. Jednokratni dodatak plaći

Članak 49.

Radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.000,00 kuna godiš­nje.

Jednokratni dodatak na plaću iz prethodnog stavka isplaćuje se s plaćom za mjesec u kojem se koristi godiš­nji odmor, ali ne prije 30. lip­nja za tekuću godinu.

10. Sudjelova­nje u dobiti

Članak 50.

Ugovorom o radu mogu se ugovoriti uvjeti za sudjelova­nje radnika u dobiti poslodavca.

IX. NAKNADA PLAĆE

Članak 51.

Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme korište­nja godiš­nje­g odmora u visini ­nje­gove prosječne plaće isplaćene za rad u tuzemstvu u prethodna tri mjeseca ili za prethodni mjesec ako je to za ­nje­ga povo­ljnije. Naknada se isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godiš­nji odmor.

Radnik ima pravo na naknadu plaće u visini ­nje­gove pros­ječne plaće isplaćene za rad u tuzemstvu u prethodna tri mjeseca ili za prethodni mjesec, ako je to za njega povo­ljnije, za vrijeme kad ne radi zbog:

– plaćenog dopusta,

– državnih blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom,

– drugih slučajeva utvrđenih zakonom, sporazumom s rad-^­ničkim vijećem i ovim Ugovorom, kada ­njime za pojedine sluča­jeve nije određena visina naknade u drugom iznosu.

Članak 52.

Za rad u radničkom vijeću predstavnik radnika ima pravo na naknadu plaće za broj sati utvrđen zakonom ili sporazumom poslodavca i radničkog vijeća u visini prosječne satnice ostvarene za sate rada u mjesecu za koji mu pripada naknada.

Članak 53.

Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme kada ne radi zbog:

– obrazova­nja, prekvalifikacije i stručnog osposob­ljava­nja u skladu s potrebama poslodavca najma­nje u visini ­nje­gove osnovne plaće,

– prekida rada do koje­g je došlo kriv­njom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran kao npr. u slučaju nedostatka sirovina, pogonske energije i slično, u visini osnovne plaće.

Članak 54.

U slučaju odsutnosti s posla zbog bolova­nja do 42 dana radniku pripada naknada plaće u visini utvrđenoj propisima o zdravstvenom osigura­nju.

Naknada u 100 postotnom iznosu od osnovice iz stavka 1. ovoga članka radniku pripada za slučaj bolova­nja zbog profesionalne bolesti ili oz­ljede na radu i drugih slučajeva određenih zakonom.

X. MATERIJALNA PRAVA RADNIKA

1. Dnevnice i troškovi prijevoza

Članak 55.

Radnik koji je upućen na službeno putova­nje u zem­lji ima pravo na dnevnicu i na naknadu putnih troškova. Puni iznos dnevnice je 150,00 – 170,00 kuna.

Radniku na službenom putova­nju u zem­lji pripada dnevnica u punom iznosu za svaka 24 sata provedena na službenom putova­nju i za ostatak vremena preko 24 sata a duže od 12 sati. Pola dnevnice priznaje se ako je službeno putova­nje trajalo 8 do 12 sati.

Radniku se priznaju putni troškovi u iznosu ostvarenog prijevoza sredstvima javnog prometa od mjesta stanova­nja odnosno sjedišta poslodavca do mjesta u koje je upućen na službeno putova­nje.

Radnik na službenom putova­nju ima pravo i na naknadu punog iznosa hotelskog računa za spava­nje do visine cijene noće­nja u hotelu s tri zvjezdice (***kate­gorije) u istom mjestu. Poslodavac svojom odlukom može odobriti smještaj i u hotelu više kate­gorije.

Troškovi i dnevnice za službena putova­nja u inozemstvu obračunavaju se na način kako je to re­gulirano za tijela državne uprave.

2. Terenski dodatak

Članak 56.

Za vrijeme rada i boravka izvan sjedišta poslodavca ili sjedišta izdvojene poslovne jedinice poslodavca i izvan mjesta radnikovog prebivališta ili uobičajenog boravišta, radnik ima pravo na terenski dodatak u visini koja mu pokriva povećane troškove prehrane i ostalih troškova na terenu.

Terenski dodatak iznosi od 80,00 – 170,00 kuna dnevno.

Poslodavac utvrđuje pripadajući iznos terenskog dodatka srazmjerno troškovima prehrane koje imaju radnici na pojedinim gradilištima.

Akontacija za terenski dodatak isplaćuje se radniku najkasnije pos­ljed­nji radni dan u mjesecu za s­ljedeći mjesec, odnosno prilikom upućiva­nja na terenski rad. Ako su radniku od strane poslodavca osigurani smještaj i prehrana uz odgodu plaća­nja do isplate terenskog dodatka, terenski se dodatak može obračunati i isplatiti zajedno s isplatom plaće za mjesec u kojem su usluge smještaja i prehrane korištene.

Dnevnice i terenski dodatak međusobno se isk­ljučuju.

3. Odvojeni život

Članak 57.

Pravilnikom o radu ili ugovorom o radu utvrdit će se sluča­jevi kad radniku koji radi u sjedištu poslodavca pripada pravo na naknadu za odvojeni život od obite­lji.

Naknada za odvojeni život od obite­lji isplaćuje se zbog pokrića povećanih troškova života ili djelomičnog pokrića tih troškova, a može se odobriti u visini od 400,00 do 1.500,00 kuna mjesečno.

Iznos naknade određuje poslodavac u zavisnosti od visine troškova koje ima radnik.

Naknada za odvojeni život i terenski dodatak međusobno se isk­ljučuju.

4. Troškovi prijevoza na posao

Članak 58.

Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u visini stvarnih troškova prijevoza javnim prometom prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne karte.

U slučajevima kada postoji mogućnost korište­nja više alternativnih sredstava javnog prometa različite cijene, radnik ima pravo na nadoknadu troškova prijevoza s posla i na posao u visini cijene one vrste javnog prometa koja je najpogodnija za poslodav­ca.

5. Upotreba privatnog automobila u službene svrhe

Članak 59.

Ukoliko radnik ima pravo na korište­nje privatnog automobila u službene svrhe nadoknadit će mu se troškovi u visini 30 posto cijene litre benzina (eurosuper 95) po prijeđenom kilometru.

6. Nagrada učenicima i studentima

Članak 60.

Učenicima i studentima na obveznoj praksi pripada za vrije­me prakse nagrada u visini od 600,00 – 1.250,00 kuna mjesečno odnosno srazmjerno vremenu provedenom na praksi.

7. Otpremnina za umirov­lje­nje

Članak 61.

Kad radnik stekne uvjete i ostvari pravo na mirovinu pripada mu pravo na otpremninu u visini od 7.000,00 do 8.000,00 kuna.

8. Solidarne pomoći

Članak 62.

Radnik ili ­nje­gova obite­lj ima pravo na solidarnu pomoć u s­ljedećim slučajevima:

1. smrti radnika u visini od najma­nje                                     7.500,00 kuna

2. smrti člana uže obite­lji u visini od najma­nje                      3.000,00 kuna.

Poslodavac može, ako se za to steknu svi uvjeti, isplatiti solidarnu pomoć u slučajevima:

1. nastanka invalidnosti radnika
 orijentaciono do                                                  2.500,00 kuna godiš­nje

2. bolova­nja radnika duže­g od 90 dana
radi nabavke medicinskih pomagala
i pokrića participacije pri kup­nji
lijekova orijentaciono do                                      2.500,00 kuna godiš­nje

3. otkla­nja­nja štetnih pos­ljedica nastalih
elementarnim nepogodama na objek-
tima za stanova­nje radnika orijenta-
ciono do                                                              2.500,00 kuna godiš­nje.

9. Jubilarne nagrade

Članak 63.

Radnik ima pravo na jubilarnu nagradu za neprekidni radni staž kod istog poslodavca za navršenih:

–    10 godina radnog staža            od najma­nje 1.500,00 kuna

–    15 godina radnog staža            od najma­nje 2.000,00 kuna

–    20 godina radnog staža            od najma­nje 2.500,00 kuna

–    25 godina radnog staža            od najma­nje 3.000,00 kuna

–    30 godina radnog staža            od najma­nje 3.500,00 kuna

–    35 godina radnog staža            od najma­nje 4.000,00 kuna

–    40 godina radnog staža            od najma­nje 5.000,00 kuna

10. Poklon djeci

Članak 64.

Poslodavac može jednom godiš­nje, radnikovom djetetu do 15 godina starosti, osigurati poklon orijentaciono do visine 400,00 kuna.

XI. IZUMI I TEHNIČKA UNAPREĐENJA

Članak 65.

Izum je novoostvareno rješe­nje nekog tehničkog problema koje poslodavac može upotrijebiti u svom poslova­nju i koje ispu­njava zakonske uvjete za dobiva­nje patenta.

Tehničko unapređe­nje je tehničko rješe­nje kojim se proizvod­ni postupak unapređuje svrsishodnijom upotrebom poznatih teh­ničkih sredstava i tehnoloških postupaka i time postiže veća učinkovitost, bo­lja kakvoća proizvoda, ušteda materijala i energije, bo­lje korište­nje strojeva i uređaja, bo­lji nadzor proizvoda i veća sigurnost na radu ili dobiva­nje novog proizvoda koji nije predmet patenta.

Članak 66.

Radnik je dužan o izumu ostvarenom na radu i u svezi s radom obavijestiti poslodavca. Izum pripada poslodavcu.

Radnik može predložiti poslodavcu prihvaća­nje tehničkog unapređe­nja.

Članak 67.

Za izume i unapređe­nje iz članka 66. ovog ugovora radnik ima pravo na nadoknadu u visini koju će utvrditi stručna komisija poslodavca prema prosudbi korisnosti izuma odnosno tehničkog unapređe­nja uzimajući u obzir:

– tehnički i gospodarski značaj izuma odnosno tehničkog unapređe­nja,

– gospodarsku korist koja će se ostvariti upotrebom

– vrijednost sredstava koje je poslodavac uložio ili će uložiti u ostvare­nje izuma odnosno tehničkog unapređe­nja,

– druge okolnosti od znače­nja za određiva­nje nadoknade.

Na osnovi prosudbe rezultata koji će se ostvariti primjenom izuma odnosno tehničkog unapređe­nja i vrijednosti sredstava koje je poslodavac uložio ili mora uložiti u primjenu izuma odnosno tehničkog unapređe­nja komisija će prosuditi koju gospodarsku korist može poslodavac očekivati primjenom izuma odnosno tehničkog unapređe­nja u narednih 5 godina.

Članak 68.

Na osnovu procjene korisnosti iz članka 67. ovog ugovora izumite­lju odnosno predlagate­lju tehničkog unapređe­nja utvrdit će se postotak od procije­njene korisnosti izuma odnosno tehničkog unapređe­nja i posebnim ugovorom utvrditi iznos koji pripada izumite­lju odnosno predlagate­lju tehničkog unapređe­nja.

Novčani iznos nadoknade iz stavka 1. ovog članka isplatit će se izumite­lju u visini jedne trećine tog iznosa tri mjeseca nakon podnoše­nja patenta Državnom zavodu za patente, a preostali iznos nadoknade u pet jednakih godiš­njih dijelova koji dospijevaju za isplatu u mjesecu ve­ljači tekuće godine za prethodnu godinu.

Predlagate­lju tehničkog unapređe­nja nadoknada se isplaćuje u pet jednakih godiš­njih iznosa koji dospijevaju za isplatu u mjesecu ve­ljači za prethodnu godinu.

Članak 69.

Ugovorom o radu može se ugovoriti drugačiji način utvrđiva­nja nadoknade za izume ostvarene na radu ili u svezi s radom i za tehnička unapređe­nja.

Članak 70.

Ako nadoknada za izume ostvarene na radu ili u svezi s radom i za tehnička unapređe­nja nije ugovorena ugovorom o radu ili posebnim ugovorom, radnik može od nadležnog suda zahtijevati da odredi pravičnu nadoknadu, može od nadležnog suda zahtijevati da sud utvrdi iznos nadoknade.

Članak 71.

O izumu koji nije ostvaren na radu ili u svezi s radom, ali je u svezi s djelatnošću poslodavca radnik je dužan obavijestiti poslodavca, te mu pismeno ponuditi ustupa­nje prava u svezi s tim izumom.

Poslodavac je dužan u roku od mjesec dana očitovati se o ponudi radnika iz stavka 1. ovog članka.

XII. OTKAZ UGOVORA O RADU

Članak 72.

Ugovorom o radu može se ugovoriti otkazni rok (redoviti otkaz) u slučajevima kada taj ugovor otkazuje poslodavac.

Ako ugovorom o radu nije ugovoren otkazni rok poslodavac otkazuje ugovor o radu u rokovima utvrđenim zakonom.

Neovisno od vremena provedenog u radnom odnosu kod poslodavca radniku s navršenih pet godina ukupnog staža otkazni rok ne može biti kraći od mjesec dana, a radniku s navršenih deset godina ukupnog staža otkazni rok ne može biti kraći od dva mjeseca.

U slučaju redovitog otkaza od strane radnika otkazni rokovi utvrđeni zakonom sma­njuju se za polovicu, a ako radnik za to ima osobito važan razlog otkazni rok ne može biti duži od mjesec dana.

XIII. ZAŠTITA PRAVA RADNIKA

1. Zaštita prava

Članak 73.

Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno ­nje­govo pravo odnosno od dana sazna­nja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvare­nje tog prava.

Pisane odluke o ostvariva­nju prava i obveza radnika neposredno se uručuju radniku ili dostav­ljaju preporučenom poštom na pos­ljed­nju adresu koju je radnik prijavio poslodavcu.

2. Pritužbe na odnos prema radniku

Članak 74.

Neovisno od postupka za zaštitu prava iz članka 73. ovog ugovora radnik koji smatra da je prema ­njemu nepravedno postup­ljeno od strane nadređenog djelatnika, suradnika ili uprave društva, može se na postupa­nje prema ­njemu žaliti nadređenom djelatniku ili upravi društva, a može se obratiti za posredova­nje i radničkom vijeću.

3. Zaštita starijih radnika

Članak 75.

Radnik kojem do stjeca­nja prava na starosnu mirovinu nedostaje pet godina staža ili godina života, zadržava do odlaska u mirovinu plaću koju je ostvario ili bi pod normalnim radnim uvjetima ostvario u mjesecu koji prethodi mjesecu u kojem su se stekle spomenute okolnosti.

Plaća iz stavka 1. ovog članka uvećava se u razmjeru s rastom prosječnih plaća kod poslodavca.

XIV. UVJETI ZA RAD SINDIKATA

Članak 76.

Sindikat  kod poslodavca djeluje u skladu sa sindikalnim pravilima.

Sindikat je dužan odluku o izboru odnosno imenova­nju sindikalnog povjerenika dostaviti poslodavcu.

Sindikalnom povjereniku za vrijeme obav­lja­nja ­nje­gove funkcije i 6 mjeseci nakon prestanka ­njenog obava­lja­nja ne može se bez prethodne suglasnosti sindikata otkazati ugovor o radu, rasporediti na drugo radno mjesto, niti ga na bilo koji način dovesti u ma­nje povo­ljan ili podređen položaj.

Poslodavac će omogućiti jednom sindikalnom povjereniku izostanak s rada uz naknadu plaće kao da radi, radi prisustvova­nja sindikalnim sastancima, tečajevima osposob­ljava­nja, seminarima, kongresima, skupštinama ili konferencijama, sjednicama radničkog vijeća te za ostale potrebe sindikalnog rada, i to tako da za svakog člana sindikata ima pravo na jedan sat aktivnosti godiš­nje, ali ne ma­nje od 56 sati, niti više od 750 sati.

Članak 77.

Poslodavac će primiti i saslušati sindikalnog povjerenika odnosno predstavnika sindikata kada on to traži ili po dogovoru.

Poslodavac će sindikalnom povjereniku omogućiti rad radi ostvariva­nja prava na zaštitu i promica­nje prava i interesa članova sindikata.

Stavove i prijedloge sindikata poslodavac će razmotriti i o ­njima se izjasniti.

Članak 78.

Poslodavac će za potrebe sindikata osigurati:

– odgovarajući prostor za rad i održava­nje sastanaka sindikata,

– stručne, tehničke i administrativne usluge za rad sindikata u mjeri u kojoj je to nužno za ostvariva­nje sindikalne funkcije,

– obračun i naplatu sindikalne članarine putem isplatnih lista, uz prethodnu suglasnost radnika-člana sindikata, koju isti daje vlastoručnim potpisiva­njem pristupnice sindikata.

XV. PRAVA I OBVEZE UGOVORNIH STRANA I NAČIN RJEŠAVANJA SPOROVA

1. Ponaša­nje ugovornih stranaka

Članak 79.

Ugovorne strane dužne su zalagati se za poštiva­nje odredaba ovog ugovora i za ­nje­govu pravilnu provedbu.

Ugovorne strane dužne su se suzdržati od svakog djelova­nja koje bi bilo u suprotnosti s odredbama ugovora, spriječavalo ili otežavalo ­nje­govu provedbu.

2. Socijalni mir

Članak 80.

Za vrijeme važe­nja ovog ugovora stranke će se suzdržati od industrijskih akcija (štrajka, lock outa i dr.).

Obveza čuva­nja socijalnog mira ne odnosi se na pita­nja o kojima je pokrenut zahtjev za otpočima­nje kolektivnih pre­govora radi ­njihovog uređe­nja niti na postupa­nje stranaka ugovora u slučaju neuspjelog pokušaja mirnog rješava­nja kolektivnih sporova iz ovog ugovora.

3. Zak­ljučiva­nje, izmjene i dopune ugovora

Članak 81.

Postupak za zak­ljučiva­nje novog ugovora pokreće se na zahtjev bilo koje ugovorne strane.

Ugovorne strane mogu bilo u koje vrijeme predložiti izmjene odnosno dopune ovog ugovora.

U zak­ljučiva­nju, izmjenama i dopunama ugovora sindikati nastupaju kao jedna strana na strani radnika.

Svaki sindikat može uz suglasnost drugog sindikata samostalno zahtijevati izmjenu ili dopunu ugovora.

Članak 82.

Ugovorna strana koja želi izmjenu odnosno dopunu ugovora predlaže drugoj strani svoj obrazloženi zahtjev u pisanom obliku.

Druga strana dužna se o prijedlogu opredije­ljeno izjasniti u roku od 30 dana od prijema zahtjeva iz prethodnog stavka.

U slučaju da ugovorna strana ne prihvati prijedlog za izmjenu ili dopunu ugovora, odnosno da se o prijedlogu ne izjasni u roku od 30 dana, strana predlagate­ljica pokreće postupak pred Mirovnim vijećem.

Odredbe stavaka 1. do 3. ovog članka primje­njuju se i na postupak zak­ljučiva­nja novog ugovora.

4. Rješava­nje kolektivnih sporova

Članak 83.

Za rješava­nje sporova među stranama ugovora koje nije bilo moguće riješiti međusobnim pre­govara­njem ustanov­ljuje se u roku od pet dana Mirovno vijeće.

Smatra se da je među stranama došlo do spora ako se one ne sporazume o sklapa­nju, izmjeni ili obnovi ugovora, odnosno o drugim prijedlozima za rješava­nje spornih situacija.

Članak 84.

Mirovno vijeće ima tri člana.

Svaka strana imenuje po jednog člana u Mirovno vijeće. Stranke u sporu sporazumno imenuju treće­g člana iz redova uglednih strukovnih ili znanstvenih javnih radnika s liste članova mirovnog vijeća koju utvrđuje Gospodarsko-socijalno vijeće.

Članak 85.

Postupak mire­nja pokreće se na zahtjev bilo koje strane, a mora se završiti u roku pet dana od pokrenutog postupka.

Izbor članova Mirovnog vijeća i postupak pred tim vijećem obav­lja se po Pravilniku Gospodarsko-socijalnog vijeća.

Članak 86.

Stranke mogu prihvatiti ili odbiti prijedlog Mirovnog vijeća.

Mire­nje je bezuspješno ako bilo koja strana pisano izjavi da mire­nje smatra neuspješnim, kao i kad koja od strana ne imenuje člana Mirovnog vijeća, odnosno ako stranke ne imenuju treće­g člana vijeća.

Svaki sporazum, koji strane postignu mora biti u pisanom obliku. Sporazum je sastavni dio ugovora i dopu­njuje ga, odnosno mije­nja (ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora).

Članak 87.

Ako je mire­nje neuspješno stranke spora mogu rješava­nje kolektivnog radnog spora sporazumno povjeriti arbitraži.

Arbitraža ima pet članova i isto toliko zamjenika. Svaka strana imenuje dva člana i ­njihove zamjenike. Predsjednika i ­nje­govog zamjenika obje strane određuju sporazumno.

U slučaju da se strane ne sporazume o imenova­nju predsjednika i ­nje­govog zamjenika, ­njihovo imenova­nje povjerava se Gospodarsko-socijalnom vijeću.

Postupak pred arbitražom stranke mogu se urediti posebnim pravilnikom.

Ako stranke postupak pred arbitražom ne urede posebnim pravilnikom, postupak će se urediti sporazumom stranaka sklop­ljenim nakon nastanka spora. U sporazumu o iznoše­nju spora pred arbitražu stranke će odrediti pita­nja koja iznose pred arbitražu.

Arbitraža može odlučiti samo o pita­njima koja su pred ­nju iz­ni­jele stranke spora.

Članak 88.

Ako se radi o sporu o tomače­nju ili primjeni zakona, drugoga propisa ili kolektivnog ugovora, arbitraža će teme­ljiti svoju odluku na zakonu, drugom propisu ili kolektivnom ugovoru.

Ako se radi o sporu o sklapa­nju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora, arbitraža će teme­ljiti svoju odluku na pravičnosti.

Ako stranke spora u kolektivnom ugovoru ili sporazumu o iznoše­nju spora pred aribtražu ne odrede drugačije, arbitražna odluka mora biti obrazložena.

Protiv arbitražne odluke nije dopuštena žalba.

Ako se radi o sporu o sklapa­nju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora, arbitražna odluka ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora.

5. Organ za tumače­nje ugovora

Članak 89.

Ugovorne strane imenuju zajednički organ za tumače­nje odredbi ovog ugovora i praće­nje ­nje­gove primjene.

Zajednički organ ima šest članova od kojih svaka strana imenuje trojicu.

6. Otkaz ugovora

Članak 90.

U slučaju da jedna od strana krši obveze koje je preuzela ovim ugovorom, druga strana može ugovor otkazati.

Otkaz je potrebno drugoj strani prethodno najaviti u roku koji ne može biti kraći od 3 mjeseca.

Po otkaziva­­­­­­­­­nju ugovora, svaka strana može tražiti zak­­­­­­­­­ljučiva­­­­­­­­­nje novog ugovora.

XVI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 91.

Dok Gospodarsko-socijalno vijeće ne utvrdi listu članova Mirovnog vijeća i ne donese pravilnik o ­­­­­­­­­njihovom izboru stranke će treće­g člana Mirovnog vijeća iz članka 84. ovog ugovora sporazumno odrediti neovisno od liste Gospodarsko-socijalnog vijeća.

Članak 92.

Odredbe ovog ugovora primje­­­­­­­­­njuju se neposredno, osim ako za primjenu pojedinih odredbi nije potrebna odgovarajuća razrada u Pravilniku o radu ili drugom aktu poslodavca.

Ako bi Pravilnikom o radu ili drugim aktom poslodavca neko pravo bilo utvrđeno u ma­­­­­­­­­njem opse­gu od prava koja proizlaze iz ovog ugovora primje­­­­­­­­­njuju se odredbe ovog ugovora.

Članak 93.

Stranke se obvezuju jednom tromjesečno razmotriti izvješće organa iz članka 89. ovog ugovora, utvrditi postoje li sporne od­red­be u primjeni ugovora i ocijeniti postoje li razlozi zbog kojih bi trebalo inicirati izmjene i dopune ugovora.

Svaka stranka ovlaštena je inicirati sastanak za razmatra­­­­­­­­­nje pita­­­­­­­­­nja iz prethodnog stavka.

Članak 94.

Troškove priprema­­­­­­­­­nja, praće­­­­­­­­­nja i ostvariva­­­­­­­­­nja ovog ugovora snose potpisnici, svaki u svom dijelu, a troškove priprema­­­­­­­­­nja i rada Mirovnog vijeća, arbitraže i komisije za tumače­­­­­­­­­nje, potpisnici dijele na principu da Udruga poslodavaca gradite­­­­­­­­­ljstva Hrvatske snosi jednu polovinu, a sindikati potpisnici ugovora na jednake dijelove drugu polovinu.

Članak 95.

Ovaj ugovor sklapa se na neodređeno vrijeme.

Za svaku poslovnu godinu provest će se ­­­­­­­­­nje­gova novacija i prilagođava­­­­­­­­­nje uvjetima gospodare­­­­­­­­­nja u toj poslovnoj godini.

Članak 96.

Smatra se da je ovaj Ugovor sklop­­­­­­­­­ljen kada ga potpišu ovlašteni predstavnici potpisnika, kojim danom stupa na snagu, a primje­­­­­­­­­njuje se od 1. siječ­­­­­­­­­nja 2002. godine.

Kolektivni ugovor dostavit će se Ministarstvu rada i socijalne skrbi.

Ugovor će se javno objaviti na način propisan Pravilnikom ministra nadležnog za rad.

Članak 97.

Stupa­­­­­­­­­njem na snagu ovog Ugovora prestaje važiti Kolektivni ugovor od 5. ve­­­­­­­­­ljače 1999.

Članak 98.

Dodatak Kolektivnom ugovoru za gradite­­­­­­­­­ljstvo od dana 7. prosinca 2001. godine, kojim se uređuju prava i obveze te uvjeti rada radnika koje poslodavac upućuje na rad na inozemna gradilišta, je sastavni dio ovog Kolektivnog ugovora.

U Zagrebu, 7. prosinca 2001.

            UDRUGA POSLODAVACA        1. SINDIKAT  GRADI-
     GRADITELJSTVA                  TELJSTVA HRVATSKE
         HRVATSKE                                   Predsjednik
           Predsjednik                              Stipe Kirigin, v. r.
         Boris Čupić,                      2. NEZAVISNI SINDIKAT
     dipl. ing. građ., v. r.                       GRAĐEVINARA
                                                               HRVATSKE
                                                               Predsjednica
                                                          Ružica Frček, v. r.

Prilog 1.

Kolektivni ugovor za gradite­­­­­­­­­ljstvo

TARIFNI STAVOVI

U Zagrebu, 7. prosinca 2001.

UDRUGA POSLODAVACA GRADITELJSTVA HRVATSKE     1. SINDIKAT  GRADITELJSTVA HRVATSKE
                               Predsjednik                                                                     Predsjednik
             Boris Čupić, dipl. ing. građ., v. r.                                              Stipe Kirigin, v. r.
                                                                                2. NEZAVISNI SINDIKAT GRAĐEVINARA HRVATSKE
                                                                                                                     Predsjednica
                                                                                                                Ružica Frček, v. r.

SINDIKAT GRADITELJSTVA HRVATSKE, Zagreb, Trg k. P. Krešimira IV. br. 2, NEZAVISNI SINDIKAT GRA­ĐE­VINARA HRVATSKE, Zagreb, Vodovodna 2 i UDRUGA POSLODAVACA GRADITELJSTVA HRVATSKE, Zagreb, Bo­žida­revićeva 13 sklopili su 7. prosinca 2001.

DODATAK

kolektivnom ugovoru za graditeljstvo sklopljenom
7. prosinca 2001.

Članak 1.

Ovim dodatkom stranke kolektivnog ugovora uređuju prava i obveze te uvjete rada radnika koje poslodavac upućuje na rad na inozemna gradilišta.

1. Upućiva­nje radnika na rad u inozemstvo

Članak 2.

Poslodavac upućuje radnika na rad u inozemstvo sukladno uvjetima utvrđenim propisima, ugovorom o radu i pravilnikom o radu.

Kada se radnika upućuje na rad u inozemstvo u zem­lje u kojima je obvezna primjena propisa zem­lje rada ili kolektivnog ugovora zem­lje rada na ugovor o radu primje­njivat će se propisi zem­lje rada, odnosno kolektivni ugovor zem­lje rada.

Kada se radnika upućuje na rad u inozemstvo u zem­lje u kojima je dopušteno uvjete rada urediti neovisno od propisa zem­lje rada na ugovor o radu primje­njivat će se odredbe kolektivnog ugovora kojima su uređeni uvjeti rada radnika na inozemnim gradilištima.

Članak 3.

Ugovor o radu, kojim se sukladno zakonu uređuju odnosi za vrijeme rada u inozemstvu sklapa se za sve radnike koje poslodavac upućuje na rad u inozemstvo za razdob­lje duže od mjesec dana.

Uz obvezni sadržaj, ugovorom o radu iz prethodnog stavka mora se utvrditi:

– datum sklapa­nja ugovora,

– datum sklapa­nja ugovora o radu koje­g je radnik sklopio s poslodavcem za rad u zem­lji,

– naziv poslova (radno mjesto) na koje se radnik raspoređuje za vrijeme rada u inozemstvu,

– dan upućiva­nja na rad u inozemstvo,

– naznaka zem­lje u koju se radnik upućuje na rad i lokacija na kojoj će se raditi,

– plaća radnika za vrijeme rada u inozemstvu i novac u kojem se isplaćuje,

– način obračuna i isplate plaće za vrijeme rada u inozemstvu,

– druga prima­nja u novcu i naravi na koja radnik ima pravo za vrijeme rada u inozemstvu,

– traja­nje rada u inozemstvu,

– uvjeti vraća­nja u zem­lju.

2. Radno vrijeme

Članak 4.

Radno vrijeme radnika upućenog na rad u inozemstvo prilagođava se radnom vremenu i uvjetima rada države u kojoj se rad obav­lja, te potrebama posla.

Rad u inozemstvu u pravilu se obav­lja po preraspoređenom radnom vremenu.

U okviru preraspodije­ljenog radnog vremena ukupno radno vrijeme ne može iznositi duže od punog radnog vremena koji je prosječna radna obveza radnika za razdob­lje za koje se vrši preraspodjela.

Preraspodjelu radnog vremena za svaku državu odnosno gradilište utvrđuje poslodavac u pravilu prije početka radova.

Slobodne dane koji proisteknu iz preraspodjele radnog vremena radnici koriste u pravilu poslije vraća­nja u zem­lju povezano s godiš­njim odmorima, vjerskim i drugim blagdanima u koje se u stranoj zem­lji ne radi, ili danima za prekida radova (ratne operacije, obustava  rada od strane investitora, remontni radovi i sl.).

Vrijeme iznad punog radnog vremena određenog vremenskog perioda za koji nije izvršena preraspodjela smatra se prekovremenim radom.

3. Plaće

Članak 5.

Poslodavac koji izvodi radove u inozemstvu isplaćuje radnicima za vrijeme rada u inozemstvu plaće i druga osobna prima­nja u domaćem novcu i u stranoj valuti.

Visinu, odnose isplate plaće u domaćem i stranom novcu i način isplate plaće i drugih osobnih prima­nja radnika iz st. 1. ovog članka utvrđuje poslodavac pravilnikom o radu.

Članak 6.

Poslodavac u skladu s pravilnikom o radu isplaćuje dio plaće i drugih osobnih prima­nja radnika u valuti zem­lje u kojoj se izvode radovi, radi pokrića životnih troškova za vrijeme rada u inozemstvu.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, ovisno o životnim i radnim uvjetima u zem­lji u kojoj se izvode radovi, poslodavac može dio plaće i drugih osobnih prima­nja isplatiti radnicima u konvertibilnoj valuti, ako u takvoj valuti naplaćuje izvođe­nje investicijskih radova u inozemstvu.

Članak 7.

Poslodavac pravilnikom o radu utvrđuje da li se plaća i druga osobna prima­nja radnika za vrijeme rada u inozemstvu obraču­nava u kunama ili u stranoj valuti.

Članak 8.

Ako se plaća radnika za vrijeme rada u inozemstvu obraču­nava u kunama, dio plaće koji se, u skladu sa pravilnikom o radu, isplaćuje u konvertibilnoj valuti preračunava se iz protuvrijednosti u kunama u iznos konvertibilne valute po sred­njem tečaju Hrvatske narodne banke na zad­nji dan u mjesecu za koji se vrši obračun.

Dio plaće koji se radniku isplaćuje u lokalnoj valuti preraču­nava se iz protuvrijednosti u kunama u iznos USA dolara po sred­njem tečaju Hrvatske narodne banke na zad­nji dan u mjesecu za koji se vrši obračun, a USA dolari preračunavaju se u lokalnu valutu po tečaju USA dolara u zem­lji izvođe­nja investicijskih radova.

Članak 9.

Ako se plaća radnika za vrijeme rada u inozemstvu obračunava u stranoj valuti dio plaće koji se, u skladu s pravilnikom o radu, isplaćuje u kunama preračunava se iz strane valute u protuvrijednost u kunama sukladno odredbi članka 8. ovog ugovora.

Članak 10.

Ako se uz suglasnost radnika, isplata dijela plaće na koju rad­nik u skladu s pravilnikom o radu ima pravo u konvertibilnoj ili lokalnoj valuti isplaćuje u protuvrijednosti u kunama, preračuna­va­nje iznosa strane valute u kune vrši se po sred­njem tečaju Hrvat­ske narodne banke na dan izvršene isplate.

Članak 11.

Poslodavac je dužan dio plaće radnika za vrijeme rada u inozemstvu koji se isplaćuje u kunama isplatiti najkasnije 15-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec. U istom roku poslodavac je dužan isplatiti radniku i dio plaće koji se isplaćuje u lokalnoj valuti zem­lje u kojoj se izvode radovi.

Dio plaće koji se radniku za vrijeme rada u inozemstvu isplaćuje u konvertibilnoj valuti poslodavac je obvezan isplatiti najkasnije 25-tog dana od isteka roka za koji se vrši obračun.

Članak 12.

Ako nije drugačije propisano osnovica za obračun i plaća­nje doprinosa iz plaća za radnike upućene na rad u inozemstvo je plaća koju bi radnik ostvario u tekućoj godini za istovrsne poslove u zem­lji.

Članak 13.

U državama Zapadne Europe, odnosno u drugim državama kada je to određeno međunarodnim ugovorima ili propisima pojedine države, poštivat će se odredbe kolektivnog ugovora države u kojoj se izvode radovi.

4. Naknada plaće

Članak 14.

Radnik za vrijeme rada u inozemstvu ima pravo na naknadu plaće za vrijeme:

– privremene spriječenosti za rad zbog bolesti,

– za dane praznika,

– za korište­nje godiš­nje­g odmora,

– za plaćeni dopust,

– na druge naknade predviđene općim aktima za radnike u zem­lji.

Visina i osnovica za naknade plaće iz stavka 1. ovog članka utvrđuje se pravilnikom o radu.

Članak 15.

Naknada zbog privremene spriječenosti za rad isplaćuje se na teme­lju uvjere­nja liječnika o privremenoj nesposobnosti za rad.

Pravo na naknadu plaće za vrijeme bolesti i liječe­nja u inozemstvu po odredbama stavka 1. ovog članka u pravilu radnik ostvaruje najviše do 10 dana, a ako je po miš­lje­nju liječnika za oporavak radnika potrebno da­lj­nje liječe­nje, ovlaštena osoba u suglasnosti s liječnikom uputit će radnika na liječe­nje u zem­lju ako troškovi upućiva­nja u zem­lju ne premašuju troškove naknade plaće radnika za vrijeme bolesti zajedno s troškovima liječe­nja u inozemstvu.

Za vrijeme spriječenosti za rad zbog bolesti radnika koji je vraćen radi liječe­nja u zem­lju pripada naknada u visini koje se isplaćuje u zem­lji.

Članak 16.

Za vrijeme blagdana i neradnih dana utvrđenih propisima zem­lje rada, radniku pripada naknada u visini prosječne plaće ostvarene u prethodnom mjesecu.

Naknada iz stavka 1. ovog članka, pripada radniku i za Dan državnosti, te za božićne blagdane utvrđene Zakonom o blagdanima, spomendanu i neradnim danima u Republici Hrvatskoj.

Članak 17.

Prije odlaska na rad u inozemstvo radnik je u pravilu obvezan koristiti godiš­nji odmor za tekuću godinu.

Ukoliko radnik nije mogao koristiti godiš­nji odmor prije odlaska na rad u inozemstvo omogućit će mu se korište­nje godiš­nje­g odmora u skladu s planom korište­nja godiš­nje­g odmora inozemnoga gradilišta.

Radnik može koristiti godiš­nji odmor u inozemstvu najranije nakon šest mjeseci rada u inozemstvu, ukoliko to narav posla dozvo­ljava.

U godini u kojoj se radnik vraća u zem­lju, godiš­nji odmor će koristiti po povratku u zem­lju.

Članak 18.

Radnik na radu u inozemstvu ima pravo na plaćeni dopust do sedam dana u kalendarskoj godini u slučajevima utvrđenim kolektivnim ugovorom.

Članak 19.

U slučaju prekida rada do koje­g je došlo bez kriv­nje radnika (vremenske nepogode, obustave određene po nadzornom organu ili investitoru, neskriv­ljenog kvara stroja ili uređaja, neskriv­ljenog nedostatka pogonske energije i sl.) radnika se može privremeno premjestiti na odgovarajući posao na drugo gradilište na kojemu se rad nesmetano odvija.

Ako privremeni raspored nije moguć može se privremeno izvršiti preraspodjela radnog vremena (zamjena korište­­­nja slobodnih radnih sati).

Ako se predviđa da će prekid rada trajati duže od 7 dana, i ako radnika nije moguće zaposliti na drugom gradilištu uputit će ga se na odgovarajući posao u zem­­­lji ili će mu se obračunati naknada za prekid rada.

5. Ostala materijalna prava radnika

Članak 20.

Radnik upućen na rad u inozemstvo ima pravo na naknade, potpore i pomoći za slučajeve utvrđene kolektivnim ugovorom odnosno pravilnikom o radu u visini koja pripada radnicima u zem­­­lji.

Ostala materijalna prava koriste se u skladu s odredbama ovog ugovora o uvjetima za rad u inozemstvu.

Članak 21.

Za službena putova­­­nja unutar zem­­­lje rada radnik ima pravo na naknadu troškova smještaja, prehrane i pravo naknade troškova prijevoza.

Članak 22.

Radniku upućenom na rad u inozemstvo poslodavac u pravilu osigurava organiziran smještaj i prehranu.

Ako nije moguće organizirati besplatni kolektivni smještaj i prehranu na gradilištu u inozemstvu radniku se isplaćuje naknada u visini potrebnoj za pokriće troškova smještaja i prehrane – terenski dodatak.

Iznos naknade iz stavka 2. ovog članka utvrđuje poslodavac.

Članak 23.

Radniku na radu u inozemstvu u pravilu se osigurava organiziran besplatan prijevoz na posao i s posla.

Radniku kojem nije osiguran prijevoz isplaćuje se naknada u visini troškova javnog prijevoza za dane provedene na radu isplativo u lokalnoj valuti.

6. Zaštita radnika

Članak 24.

Radnicima na privremenom radu u inozemstvu osiguravaju se obvezni oblici zaštite:

– zdravstvena zaštita,

– zaštita na radu,

– osigura­­­nje za slučaj nesreće na poslu.

Zdravstvena zaštita, zaštita na radu i osigura­­­nje za slučaj nesreće na radu, osigurava se radniku i za vrijeme putova­­­nja prilikom upućiva­­­nja na gradilište u inozemstvu kao i prilikom povratka s rada iz inozemstva.

Članak 25.

Prilikom upućiva­­­nja na rad u inozemstvo, radnik mora biti liječnički pre­gledan. Ukoliko prema nalazu zdravstvene komisije radnik nije sposoban za rad u inozemstvu, isti se ne može rasporediti na rad u inozemstvu.

Radnik koji se razboli u inozemstvu, dužan je obratiti se nadležnoj zdravstvenoj ustanovi ili liječniku, a troškove zdravstvene zaštite – liječe­­­nja, ako radnici nisu osigurani kod inozemnog nosioca zdravstvenog osigura­­­nja, terete poslodavca.

Članak 26.

Zaštita na radu re­gulira se u skladu s važećim zakonskim propisima u Republici Hrvatskoj i zem­­­lji rada.

7. Povratak u zem­­­lju

Članak 27.

Po završetku potrebe za radom radnika ili završetku radova u inozemstvu poslodavac je obvezan rasporediti radnika u pravilu na poslove i radne zadatke na kojima je radio prije odlaska na rad u inozemstvo.

Ukoliko ne postoji mogućnost rasporeda na poslove koje je radnik obav­­­ljao prije upućiva­­­nja na rad u inozemstvo poslodavac ga je obvezan rasporediti na druge odgovarajuće poslove sukladno propisima o radnim odnosima.

8. Završne odredbe

Članak 28.

Ovaj dodatak stupa na snagu danom potpisa, a primje­­­njuje se od 1. siječ­­­nja 2002. godine.

Ovaj dodatak javno će se objaviti na način propisan Pravilnikom ministra nadležnog za rad.

Stupa­­­njem na snagu ovog dodatka prestaje važiti Dodatak Kolektivnom ugovoru za gradite­­­ljstvo od 16. siječ­­­nja 1997. godine.

U Zagrebu, 7. prosinca 2001.

        UDRUGA POSLODAVACA            1. SINDIKAT  GRADI-
                GRADITELJSTVA                     TELJSTVA HRVATSKE
                     HRVATSKE                                   Predsjednik
                      Predsjednik                               Stipe Kirigin, v. r.
                     Boris Čupić,                      2. NEZAVISNI SINDIKAT
               dipl. ing. građ., v. r.                         GRAĐEVINARA
                                                                           HRVATSKE
                                                                           Predsjednica

         Ružica Frček, v. r.