Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-624/2000-8

NN 18/2002 (27.2.2002.), Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-624/2000-8

UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

455

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastav­ljenom od sudaca Upravnog suda Ljubice Kemfe­lja Zentner kao predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Alemke Brk­ljačić Radančević kao članova vijeća, te sudske savjetnice Vande Fra­njić kao zapisničara u upravnom sporu tužite­lja Tvornice duhana Rovi­nj d.d. iz Rovi­nja, koju zastupa mr. Ante Vlahović, predsjednik Uprave, British American Tobacco (Investments) Ltd koje zastupa odvjetnik Tomislav Tus iz Zagreba, Viržinije d.d. iz Virovitice, koju zastupa direktor Vlado Drvenkar, i Tvornice duhana Zadar d.d. iz Zadra, koju zastupa odvjetnik Tihana Gre­gov iz Zadra, protiv rješe­nja tužene Agencije za zaštitu tržišnog natjeca­nja, klasa: UP/I-030-02/99-01/44, urbroj: 580-02-99-36, od 19. listopada 1999., radi zaštite tržišnog natjeca­nja, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 30. siječ­nja 2002.

presudio je

Tužba se uvažava.

Poništava se rješe­nje Agencije za zaštitu tržišnog natjeca­nja, klasa: UP/I-030-02/99-01/44, urbroj: 580-02-99-36, od 19. listopada 1999.

Obrazlože­nje

Osporenim rješe­njem u točki I (1) utvrđuje se da je poduzetnik Tvornica duhana Rovi­nj d.d. izravno vlastitim djelova­njem, i neizravno koristeći svoj udjel u ovisnom društvu Viržinija d.d. sprječavao pristup tržištu poduzetniku British American Tobacco Plc., sprječavao slobodno tržišno natjeca­nje zlouporabom mono­polističkog položaja na tržištu.

Točkom II (1) naređuje se poduzetniku Viržiniji d.d. da raspiše javnu ponudu za prodaju ukupnog potraživa­nja prema poduzetniku Duhanu d.d. koje je stekao teme­ljem ugovora o prijenosu potraživa­nja sklop­ljenog sa Zagrebačkom bankom d.d., sa sjedištem u Zagrebu od 9. lip­nja 1999. Točkom II (2) obvezuje se poduzetnik Viržinija d.d. da tekst ponude dostavi Agenciji za zaštitu tržišnog natjeca­nja. Točkom II (3) određuje se da je poduzetnik Viržinija d.d. dužan u javnoj ponudi naglasiti da ponuđač ne smije ni na koji način biti vlasnički povezan, udjelima ili članstvom u upravnim ili nadzornim odborima, s bilo kojim društvom koncerna Tvornice duhana Rovi­nj, o čemu ponuđač treba dati posebnu izjavu. Točkom II (4) obvezuje se poduzetnik Viržinija d.d. da potraživa­nje iz točke II (1) izreke ovog rješe­nja prenese na novog vjerovnika (cesionara) po ponudi pristigloj na raspisanu javnu ponudu iz točke II (1) ovog rješe­nja.

Točkom III (1) obvezuje se poduzetnik Viržinija d.d. da Agenciji za zaštitu tržišnog natjeca­nja dostavi prijedlog odluke o izvršenom izboru ponuđača, zajedno sa svim prispjelim ponudama i cjelokupnom dokumentacijom koju su ponuđači dostavili uz ponudu. Točkom III (2) određuje se da će Agencija dati pisanu suglasnost na prijedlog odluke poduzetnika Viržinije d.d. o izvršenom izboru ponuđača iz točke III (1) izreke ovog rješe­nja. Točkom III (3) ukoliko Agencija ocijeni da predloženi ponuđač s obzirom na vlasničku, poslovnu ili drugu povezanost tog poduzetnika s koncernom Tvornice duhana Rovi­nj, ne ispu­njava uvjete iz javne ponude i ovog rješe­nja, ponuđača će odabrati Agencija, na osnovu svih pristiglih ponuda. Točkom III (4) određuje se da će Agencija za zaštitu tržišnog natjeca­nja o izvršenom izboru pismeno izvijestiti Viržiniju d.d. i Tvornicu duhana Rovi­nj d.d.

Točkom IV (1) obvezuje se poduzetnik Viržinija d.d. da pismeno obavijesti Agenciju za zaštitu tržišnog natjeca­nja, ukoliko je, u međuvremenu, do dostav­lja­nja ovog rješe­nja tom poduzetniku prodao, ustupio, ili na bilo koji drugi način prenio potraživa­nje iz točke I. izreke ovog rješe­nja na bilo koje­g drugog poduzetnika. Uz obavijest mora biti dostav­ljen izvornik ili ovjereni preslik isprave koja predstav­lja pravni teme­lj prodaje, ustupa­nja, ili prijenosa navedenog potraživa­nja. Točkom IV (2) određuje se da će Agencija za zaštitu tržišnog natjeca­nja posebnim rješe­njem odlučiti je li ci­lj, pos­ljedica ili mogući učinak te prodaje, ustupa­nja, odnosno prijenosa potraživa­nja na drugog poduzetnika, s obzirom na vlasničku, poslovnu ili drugu povezanost tog poduzetnika s koncernom Tvornice duhana Rovi­nj ograničava­nje ili ukida­nje slobodnog tržišnog natjeca­nja u smislu odredaba Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja i ovog rješe­nja. Točkom IV (3) određuje se da će Agencija rješe­njem iz točke IV (2) izreke ovog rješe­nja u skladu s ovlastima iz članka 35. stavak 2. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja po potrebi utvrditi i mjere za otkla­nja­nje i narušava­nje slobodnog tržišnog natjeca­nja.

Točkom V (1) ukida se privremena mjera obustav­lja­nja svakog da­lj­nje­g stjeca­nja dionica poduzetnika Tvornice duhana Zadar d.d. izrečena poduzetniku Tvornice duhana Rovi­nj d.d. rješe­njem Agencije klasa: UP/I-030-02/99-01/44, od 16. trav­nja 1999.

Točkom VI zabra­njuje se poduzetniku Tvornici duhana Rovi­nj d.d. svako da­lj­nje stjeca­nje dionica poduzetnika Tvornice duhana Zadar d.d. odnosno udjela u tom poduzetniku.

Točkom VII određeno je da će ovo rješe­nje biti objav­ljeno u »Narodnim novinama«.

Protiv naprijed citiranog rješe­nja tužene tužbu su podnijeli Tvornica duhana Rovi­nj iz Rovi­nja koja je zaprim­ljena kod ovog Suda pod brojem Us-624/00, British American Tobacco (Investments) Ltd, koja je zaprim­ljena pod brojem Us-743/00, Viržinija d.d. iz Virovitice koja je zaprim­ljena pod brojem Us-744/00 i Tvornica duhana Zadar d.d. koja je zaprim­ljena pod brojem Us-774/00. Budući se tužbe tužite­lja odnose na isti upravni akt, pred­meti su spojeni u smislu odredbe članka 313. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91, 91/92 i 112/99) u svezi s odredbom članka 60. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, br. 53/91, 9/92 i 77/92) radi zajedničkog rasprav­lja­nja i donoše­nja zajedničke odluke i riješeni pod brojem Us-624/00.

Tužite­lj Tvornica duhana Rovi­nj d.d. u tužbi navodi da u uvodu rješe­nja nije navedeno ime stranke i ­njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika, već se tek iz izreke odnosno teme­ljem dostav­ljenog rješe­nja tužite­lju može razabrati da se rješe­nje odnosi na tužite­lja. Dispozitiv rješe­nja sadrži utvrđujući dio, dio kojim se nalaže izvrše­nje određene rad­nje od strane treće osobe, a ne tužite­lja, a točkom V. rješava se poseban upravni predmet privremene mjere koja se odnosi na tužite­lja. Nada­lje u točki I. dispozitiva navodi se poduzetnik »British American Tobacco Plc«, a iz zapisnika s glavne skupštine Tvornice duhana Zadar d.d. od 12. svib­nja 1999. proizlazi da je dioničar tog društva »British American Tobacco (Investments) Limited (B. A. T.)«, a ne »British American Tobacco Plc«. Također se na kraju obrazlože­nja rješe­nja unatoč odredbi članka 208. ZUP-a, koja određuje da se u dispozitivu rješe­nja propisuje da žalba ne odgađa izvrše­nje rješe­nja, utvrđuje da je rješe­nje konačno. Nada­lje, navodi da nije naveden propis koji je u biti povrijeđen a budući tužba ne odgađa izvrše­nje rješe­nja, a u obrazlože­nju nije naveden odgovarajući propis. Eventualno izvrše­nje točaka II do IV rješe­nja bilo bi protivno osnovnim načelima pravnog poretka, te bi izvrše­nje istih moglo prouzročiti djelo kaž­njivo po kaznenom zakonu. Tuženik osporenim rješe­njem nalaže Viržiniji d.d. prodaju ukupnog potraživa­nja prema poduzetniku Duhan d.d. na način da će u krajnosti tuženik odabrati ponuđača. Smatra da je takva odredba protivna članku 16. i članku 19., a poglavito člancima 48., 49. i 50. Ustava Republike Hrvatske. Viržinija d.d. vlas­nik je potraživa­nja prema poduzetniku Duhan d.d. Slatina, a koje potraživa­nje je stečeno teme­ljem zak­ljučenog ugovora sa Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb 9. lip­nja 1999. Stjeca­nje tog vlasničkog prava nije osporeno niti jednim aktom i rad­njom te ono uživa posebnu i potrebnu zaštitu. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakonom o zaštiti tržišnog natjeca­nja nije predviđena mogućnost da se vlasništvo, potraživa­nje, može oduzeti odlukom državnog tijela odnosno tijela koje obav­lja javne ovlasti. Poglavito ne u okviru postupaka kojim je uređen djelokrug Agencije za zaštitu tržišnog natjeca­nja. Upućuje na odluku Agencije od 6. listopada 1998. kojom je ocije­njena kao dopuštena koncentracija Tvornice duhana Rovi­nj d.d. i Tvornice duhana Zagreb d.d. Također rješe­njem Agencije od 4. lip­nja 1999. ocije­njena je kao dopuštena koncentracija Duhanprodukt d.d., Viržinija d.d. i Rovita d.o.o. Tim rješe­njima su u ci­lju praće­nja poslova­nja koncentracije određene mjere praće­nja. Tim mjerama nije nigdje bila predviđena obveza kako tužite­lja tako ni Viržinije d.d. da prethodno obavijesti Agenciju o namjeri stjeca­nja spornog vlasništva a kamoli zabrana stjeca­nja. Smatra da nalog da se izvrši prodaja tog vlasništva uz obvezu da treći odluči o izboru kupca predstav­lja ograniče­nje raspolaga­nja. Nada­lje ističe da je tuženo tijelo povrijedilo elementarna načela sasluša­nja stranaka i materijalne istine jer nije omogućeno ni tužite­lju ni Viržiniji d.d. da se očituju u konkretnom predmetu već se tuženo tijelo u svom radu koristilo raznim priopće­njima i medijskim navodima bez provjere ­njihove autentičnosti dok se »očitova­nja« na stranicama 34., 35. i 36. napadanog rješe­nja ne mogu smatrati kao očitova­nja o predmetu postupka. Stoga, budući da tužite­lj nije imao mogućnosti iznositi či­njenice u upravnom postupku, to ih tek sada u tužbi iznosi. Ističe da ukoliko je točka I. napadanog rješe­nja točna, u obrazlože­nju nije nigdje navedeno koje su to odredbe zakona povrijeđene. Zakonom o zaštiti tržišnog natjeca­nja dozvo­ljeno je postoja­nje odnosno koncentracija poduzetnika. U tom smislu je tuženo tijelo i donijelo rješe­nje. Na tržištu Republike Hrvatske postoje poduzetnici Duhan d.d. koji se bavi obradom duhana, Tvornica duhana Zadar d.d., koja se bavi proizvod­njom cigareta, te neodređeni broj trgovaca koji se bave prometom duhanskih prerađevina. Duhan d.d. slobodno je prodavao svoje proizvode, a ocjene o sprječava­nju kupovine tih proizvoda od strane tužite­lja su od strane tuženika potpuno proizvo­ljne i nedokazane. Tužite­lj nije B. A. T.-u sprječavao pristup tržištu. Naime, ni tužite­lj, a ni Viržinija d.d. nisu sprječavali treće da se na području Republike Hrvatske bave obradom duhana, a niti su sprječavali treće da otkup­ljuju duhane od Viržinije d.d., Duhanprodukta d.d., Rovite d.o.o., a niti od Duhana d.d. Dokaz takvoj tvrd­nji je nesporna či­njenica da B. A. T. nije nikada tražio kup­nju duhana od Viržinije d.d. ili društva u sastavu koncerna tužite­lja. Osim toga, British American Tobacco Plc nije dioničar u društvu Tvornice duhana Zadar d.d. već se kao dioničar pojav­ljuje strana pravna osoba i to British American Tobacco (Investments) Limited (B. A. T.), dakle radi se o potpuno različitim pravnim osobama. Dispozitiv  napadanog  rješe­nja  odnosi  se  na  sprječava­nje B. A. T.-a da se slobodno tržišno natječe, a koje je sprječava­nje po viđe­nju tuženika izvršio tužite­lj, sam ili posredno putem Viržinije d.d. U rješe­nju nije iznijet niti jedan dokaz kojim je izvršena rad­nja s izravnim učinkom sprječava­nja. Naime, B. A. T. kao subjekt koji je bio spriječen po tvrd­nji tuženog tijela, trebao je biti prisutan na hrvatskom tržištu ili pak pokazati konkretne znakove početka tržišnog natjeca­nja. Ukoliko je B. A. T. Plc želio kupovati duhane iz Hrvatske nije navedena niti jedna rad­nja koja ukazuje da je istome onemogućena kup­nja hrvatskih duhana. Osim toga, navodi se da tuženik u više navrata u obrazlože­nju spomi­nje koncentraciju poduzetnika Duhanprodukt d.d., Viržinija d.d. i Rovita d.o.o. koja je nastala spaja­njem tih društava u novo društvo GIU – »Hrvatski duhani«. Međutim, radi se o potpuno različitim društvima jer GIU je trgovačko društvo koje je osnovano početkom 1990. godine, a čiji su članovi gotovo svi proizvođači duhana i cigareta u Republici Hrvatskoj uk­ljučujući i T. D. Zadar d.d. i Duhan d.d. Slatina. Nada­lje tužite­lj ističe da je u postupku nepotpuno utvrđeno či­njenično sta­nje. Naime, tuženo tijelo u nekoliko navrata navodi da je otkupom ukupnih potraživa­nja prema Duhanu d.d. Slatina, od Zagrebačke banke d.d., poduzetnik Viržinija d.d. stekla prevladavajući utjecaj U tom poduzetniku, time da ničim nije argumentirao tu svoju tvrd­nju. Upućuje na odredbu članka 21. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja koja propisuje slučajeve kada nastaje koncentracija, a odredbe Zakona o trgovačkim društvima na koje se poziva članak 21. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja su odredbe odje­ljka VI i VII. Naime, nesporna je či­njenica da Viržinija d.d. nema nikakav vlasnički udio u poduzetniku Duhan d.d. Slatina. Viržinija d.d. nema nikakvog pravnog sredstva kojim može Duhan d.d. podvrgnuti vo­lji Viržinije d.d. teme­ljem če­ga bi Duhan d.d. donosio odluke u korist ili po vo­lji Viržinije d.d. Niti jedan dioničar, član nadzornog odbora ili uprave tog društva nije u nikakvoj posrednoj niti neposrednoj svezi s Viržinijom d.d. Tuženi nije pribavio niti jedan dokaz kojim se dokazuje izražena vo­lja Viržinije d.d. da stekne vlasnički udio odnosno prevladavajući utjecaj u Duhan d.d., da je Viržinija d.d. sklopila bilo kakav poduzetnički ugovor kojim se stječe prevladavajući utjecaj u poduzetniku Duhan d.d., da poduzetnik Viržinija d.d. djeluje posredno ili neposredno s bilo kojim dioničarem Duhana d.d. teme­ljem če­ga bi ostvario utjecaj u Duhanu d.d., da je Viržinija d.d. vlasnik najma­nje jedne dionice Duhanu d.d. Naime, prevladavajući utjecaj nad nekim društvom može se steći, odnosno smatra se da postoji, kad su ispu­njene pretpostavke određene tim propisima, a ne stječe se pukim stjeca­njem tražbine prema nekom društvu, a pogotovo ne teme­ljem nečijih izjava ili zato što netko treći ima dojam da se radi o prevladavajućem utjecaju. Naime, Viržinija d.d. bi teoretski mogla realizirati svoje potraživa­nje prema Duhanu d.d. Slatina, jednostavnim izmirenjem obveze od strane Duhana d.d. ili pak prisilnim putem ovrhom. I nastupom takve mogućnosti zahtjev za izmire­nje obveze ne može dovesti do utjecaja na Duhan d.d. budući ovrhom se ne može steći pravo glasa kako na Glavnoj skupštini društva tako niti u drugim organima društva. Viržinija d.d. još nije podnijela zahtjev za ovrhu svog potraživa­nja. Ista je situacija i sa stečajnim postupkom. Tuženik nada­lje navodi da poduzetnik Viržinija d.d. može svoja potraživa­nja prema Duhanu d.d. Slatina pretvoriti u udjele (dionice) u tom društvu. Pri tom tuženik zaborav­lja ili prešućuje notornu či­njenicu da je pretvara­nje potraživa­nja u udjel nemoguće provesti bez vo­lje druge strane, odnosno nadležnih organa Duhan d.d. Slatina. Nada­lje tuženo tijelo navodi stjeca­nje dionica T. D. Zadar d.d. od strane tužite­lja, kao djelova­nje tužite­lja koje ima obi­lježja zlouporabe monopolističkog djelova­nja. Tužite­lju nije poznato kojem bi to propisu bilo protivno stjeca­nje dionica nekog dioničkog društva. Tužite­lj je stjecao dionice T. D. Zadar d.d. sukcesivno. O stjeca­nju dionica T. D. Zadar d.d. tužite­lj je u više navrata obavještavao tuženika sukladno točki VII.a rješe­nja Agencije od 6. listopada 1998. Nada­lje tuženo tijelo iskriv­ljeno prezentira či­njenice glede glasova­nja o isk­ljuče­nju prava prvenstva pri upisu novih dionica u korist B. A. T-a. Tužite­lj je glasovao protiv tih odluka jer je ­njima omogućeno da u poveća­nju teme­ljnog kapitala i ulaga­nju u T. D. Zadar d.d. sudjeluje isk­ljučivo tvrtka B. A. T. a da pri tom preostalim dioničarima nije dana mogućnost niti da razmjerno svojem dotadaš­njem sudjelova­nju u teme­ljnom kapitalu participiraju u poveća­nju teme­ljnog kapitala i na taj način sudjeluju u ulaga­nju i revitalizaciji T. D. Zadar d.d. Također tužite­lj ističe da je tuženo tijelo navelo da je stvarni vlasnik svih 500 dionica koje je od Hrvatskog fonda za privatizaciju stekla tvrtka Croatia osigura­nje d.d. Međutim, to je netočno jer je tužite­lj dana 14. trav­nja 1999. od tvrtke Auctor stekao 450 dionica. Nada­lje, tužite­lj ističe da je točno da je ishodio odgodu Glavne skupštine T. D. Zadar d.d. sa 12. trav­nja na 12. svibnja 1999. međutim, to je bilo zbog toga jer se skupština trebala odgoditi zbog formalnih propusta. Smatra da unatoč iscrpnom i opširnom tekstu osporenog rješe­nja tuženo tijelo na niti jednom mjestu u izreci i obrazlože­nju nije navelo kojim bi to konkretnim i nedozvo­ljenim rad­njama tužite­lj zlouporabio monopolistički položaj sprječavajući pri tome B. A. T. Plc pristup na tržište Republike Hrvatske. Predlaže da se osporeno rješe­nje poništi. Tužite­lj je 5. svib­nja 2000. podnio Sudu i dopunu tužbe, koja zbog proteka roka za podnoše­nje iste nije uzeta u razmatra­nje.

Tužite­lj British American Tobacco (Investments) Ltd u tužbi navodi da je tuženo tijelo utvrdilo da je Tvornica duhana Rovi­nj d.d. izravno vlastitim djelova­njem i neizravno djelova­njem trećih sprječava­njem pristupa tržištu tužite­lju, sprječavao slobodno tržišno natjeca­nje zlouporabom monopolističkog položaja na tržištu. Nesporno je da Tvornica duhana Rovi­nj d.d. ima monopolistički položaj na tržištu budući da tržišni udio iste iznosi 100% tržišta Republike Hrvatske. Naime, kao izravna djelova­nja Tvornice duhana Rovi­nj d.d., a kojim je djelova­njem Tvornica duhana Rovi­nj d.d. ispunila biće djelova­nja zlouporabe monopolističkog položaja tuženik je naveo kupova­nje dionica Tvornice duhana Zadar d.d., i osporava­nje dokapitalizacije Tvornice duhana Zadar d.d. Dakle, svojim nezakonitim djelova­njem koje je protivno kogentnim odredbama Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja Tvornica duhana Rovi­nj d.d. je postala dioničar Tvornice duhana Zadar d.d. i to isk­ljučivo s protupravnom namjerom, sprječava­nja pristupa tržišta tužite­lju. Stoga je pravilno tuženo tijelo zabranilo da­lj­nje stjeca­nje dionica Tvornice duhana Zadar d.d., ali uopće nije odredio nikakvu mjeru u pogledu već nezakonito stečenih dionica. Naime, za blaže neizravno djelova­nje tuženik je odredio i to vrlo precizne mjere u kakvom se postupku ima izvršiti javna ponuda za prodaju nezakonito stečenog potraživa­nja. Međutim, ni na jednom mjestu tuženik ne navodi razloge zašto takva ili slična mjera nije odgovarajuća još većem primjeru zlouporabe monopolističkog položaja izravnim djelova­njem – stjeca­njem dionica. Očigledno je da Tvornica duhana Rovi­nj d.d. sustavno i namjerno izbje­gava Agenciji prijaviti namjeru stjeca­nja udjela u Tvornici duhana Zadar d.d. Ako netko sustavno i namjerno krši odredbe Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja, a to tuženik u zakonom predviđenom postupku i utvrdi, van je svake sum­nje da je tuženik pogrešno primijenio odredbu članka 35. Zakona kada nije odredio i dodatne mjere Tvornici duhana Rovi­nj d.d. Stoga tužite­lj predlaže da se uvaži ­nje­gova tužba, da se točka VII. osporenog rješe­nja preinači tako da glasi: 1. određuje se prodaja 1018 dionica na ime Tvornice duhana Zadar d.d. u vlasništvu Tvornice duhana Rovi­nj d.d. na javnoj dražbi organiziranoj od strane javnog bi­lježnika Marijana Jurića iz Zagreba, Savska cesta 56. Uvjete dražbe utvrdit će javni bi­lježnik s tim da početna cijena ne može biti niža od cijene po kojoj je Tvornica duhana Rovi­nj d.d. stekla dionice. 2. Pravo sudjelova­nja imaju samo pravne i fizičke osobe koje će javnom bi­lježniku prije javne dražbe uručiti svoju ovjerenu izjavu o svojoj statusnoj i poslovnoj neovisnosti i nepovezanosti s Tvornicom duhana Rovi­nj d.d. 3. Agencija za zaštitu tržišnog natjeca­nja dat će pisanu suglasnost na prijedlog javnog bi­lježnika o izboru ponuđača. 4. Zabra­njuje se Tvornici duhana Rovi­nj d.d. vrše­nje svih prava iz 1018 redovnih dionica na ime Tvornice duhana Zadar d.d. i to za razdob­lje od stjeca­nja pa do otuđe­nja tih dionica, koje će se izvršiti u skladu sa pod 2. ove točke 5. Svako raspolaga­nje dionicama odnosno pojedinim pravima iz dionica pod 2. ove točke, kao i sve druge rad­nje poduzete protivno ovom rješe­nju ništavne su i ne proizvode pravne učinke.

Tužite­lj Viržinija d.d. u tužbi protiv osporenog rješe­nja navodi da tuženo tijelo nije sukladno članku 207. ZUP-a navelo propis o nadležnosti, niti je navelo ime stranke i ­njenog zakonskog zastupnika i punomoćnika već se tek iz izreke odnosno teme­ljem dostav­ljenog rješe­nja Tvornice duhana Rovi­nj d.d. i tužite­lju može razabrati da se rješe­nje odnosi i na tužite­lja. Nada­lje, dispozitiv rješe­nja sadrži utvrđujući dio i dio kojim se nalaže izvrše­nje određene rad­nje od strane tužite­lja. U uvodu rješe­nja nije izvršeno kratko označe­nje predmetna postupka, iz dispozitiva rješe­nja se tek daje naslutiti što bi mogao biti predmet postupka. Također dispozitiv ne zadovo­ljava uvjete predviđene člankom 208. ZUP-a jer se istim ne rješava o predmetu postupka u cijelosti jer u uvodu nije označen predmet postupka, a isti nije niti kratak. Također se navodi u rješe­nju da je rješe­nje konačno unatoč odredbi članka 208. ZUP-a koja određuje da se u dispozitivu rješe­nja propisuje da žalba ne odgađa izvrše­nje rješe­nja. Navodi da bi izvrše­njem točaka II do IV rješe­nja bilo prouzročeno kaž­njivo djelo po kaznenom zakonu. Nada­lje, upućuje da je upravo točkama II do IV povrijeđena odredba članka 16., 19., 48., 49. i 50. Ustava Republike Hrvatske. Ističe da odredbe Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja, na koje se poziva tuženik, ne daju nikakvu ovlast odnosno nadležnost za mjere navedene u dispozitivu rješe­nja. To ne daju niti članci 14. stavak 1. i 2., članak 20. točka 7. i 9. i članak 35. Zakona. Naime, novčano potraživa­nje prema drugom poduzetniku nije nigdje spomenuto kao oblik sredstva koncentracije, pa tuženik slobodnim tumače­njem zakona uzima sebi ovlasti koje mu zakon ne daje. Upućuje da je tuženi ocijenio svojim rješe­njem od 6. listopada 1998. kao dopuštenu koncentraciju Tvornice duhana Rovi­nj d.d. i Tvornice duhana Zagreb d.d., a rješe­njem od 4. lip­nja 1999. godine ocije­njena je kao dopuštena koncentracija poduzetnika Duhanprodukt d.d., Viržinija d.d., Rovita d.o.o. u isk­ljučivom ili pretežnom vlasništvu Tvornice duhana Rovi­nj d.d. Tim rješe­njem su određene i mjere praće­nja, ali nigdje nije bilia predviđena obveza kako Tvornice duhana Rovi­nj d.d. tako ni tužite­lja da prethodno obavijesti Agenciju o namjeri stjeca­nja spornog vlasništva, a kamoli zabrana stjeca­nja. Nalog da se izvrši prodaja tog vlasništva uz obvezu da treći odluči o izboru kupca u biti predstav­lja oduzima­nje vlasništva. Posebno ističe da je tuženo tijelo povrijedilo elementarno načelo sasluša­nja stranaka i materijalne istine, jer nije omogućeno tužite­lju, a ni Tvornici duhana Rovi­nj d.d. da se očituje u konkretnom predmetu već se tuženik u svom radu koristio raznim priopće­njima i medijskim navodima bez provjere ­njihove autentičnosti, dok se »očitova­nja« na stranicama 34., 35. i 36. rješe­nja ne mogu smatrati očitova­njem o predmetu postupka. Stoga tužite­lj tek sada prvi put iznosi svoje navode. Ističe da tuženo tijelo nije u dispozitivu, a niti obrazlože­nju rješe­nja navelo u čemu se ogleda to sprječava­nje pristupa tržištu zbog korište­nja monopolističkog položaja. Tvornica duhana Rovi­nj d.d. posjeduje odobreni monopolistički položaj u području proizvod­nje cigareta i u području obrade duhana. Tužite­lj, a ni Tvornica duhana Rovi­nj d.d. nisu sprječavali treće da se na području Republike Hrvatske bave obradom duhana, a niti su sprječavali treće da otkup­ljuju duhan od tužite­lja, Duhanprodukta d.d., Rovite d.o.o., a niti od Duhana d.d. Dokaz takvoj tvrd­nji je nesporna či­njenica da B.A.T. Plc nije nikada tražio kup­nju duhana od tužite­lja ili društva u sastavu koncerna Tvornice duhana Rovi­nj d.d., dok Duhan d.d. slobodno prodaje svoje duhane. Ističe da je neprijeporno da British American Tobacco Plc nije dioničar u društvu Tvornice duhana Zadar d.d. već se kao dioničar – strana pravna osoba, pojav­ljuje British American Tobacco (Investments) Limited B.A.T. Tvornica duhana Rovi­nj d.d. i tužite­lj nisu teme­ljem vladajuće­g položaja u djelatnostima proizvod­nje cigareta i obradi duhana zlouporabili takav položaj da bi British American Tobacco Plc, Duhanu d.d. Slatina, a niti Tvornici duhana Zadar d.d. ograničili tehnološki razvoj ili ulaga­nje. U rješe­nju nije iznijet niti jedan dokaz da je izvršena rad­nja s izravnim učinkom sprječava­nja, nije navedena niti jedna rad­nja koja ukazuje da je B.A.T.-u onemogućena kup­nja hrvatskih duhana ili pak koja bi mu to onemogućavala. Također ističe da tuženi niti jednim svojim rješe­njem, ocje­njujući dopuštenima koncentracije Tvornice duhana Rovi­nj d.d., Tvornice duhana Zagreb d.d., koncentraciju prerađivača duhana Duhanprodukt d.d., Viržinija d.d. i Rovita d.o.o. utvrdio ili predvidio ­njihov privremeni karakter već je naprotiv i mjere praće­nja koje je odredio tim rješe­njem predvidio kao mjere ograničenog traja­nja. Tuženo tijelo u nekoliko navrata navodi da je otkupom ukupnih potraživa­nja prema Duhanu d.d. Slatina od Zagrebačke banke d.d. tužite­lj stekao prevladavajući utjecaj u tom poduzetniku što ničim nije argumentirao, a niti potkrjep­ljuje svoju proizvo­ljnu tvrd­nju da se prevladavajući utjecaj nad nekim dioničkim društvom može ostvariti stjeca­njem tražbine prema tom društvu. Ističe da tuženo tijelo navodi da tužite­lj kao najveći vjerovnik može inzistirati na provođe­nju i okonča­nju stečajnog postupka Duhana d.d. Slatina, zaborav­ljajući pri tome da je upravo Zagrebačka banka d.d. kao prethodni imate­lj tražbine i najveći vjerovnik Duhan d.d. Slatina, pokrenula stečajni postupak i inzistirala na ­nje­govu provođe­nju. Ali tada tuženik nije smatrao da Zagrebačka banka d.d. samim tim što je najveći vjerovnik ima i prevladavajući utjecaj na Duhan d.d. Tužite­lj bi teoretski mogao realizirati svoje potraživa­nje prema Duhanu d.d. Slatina jednostavnim izmire­njem obveze od strane Duhana d.d. ili ovrhom. Nastupom takve mogućnosti zahtjev za izmire­nje obveze ne može dovesti do utjecaja na Duhan d.d. budući se ovrhom ne može steći pravo glasa kako na Glavnoj skupštini društva tako niti u drugim organima društva. Tužite­lj još nije podnio zahtjev za ovrhu svog potraživa­nja. Potraživa­nje bi tužite­lj teoretski mogao realizirati i putem stečajnog postupka. Nada­lje tuženik navodi da tužite­lj svoja potraživa­nja prema Duhanu d.d. Slatina može pretvoriti u udjele (dionice u tom društvu). Pri tom tuženik zaborav­lja ili prešućuje notornu či­njenicu da je pretvara­nje potraživa­nja u udjel nemoguće provesti bez vo­lje druge strane, odnosno nadležnih organa Duhana d.d. Slatina. Slijedom takvog pogrešnog stava tuženika, da tužite­lj ima prevladavajući utjecaj nad poduzetnikom Duhan d.d. Slatina, tuženik je zauzeo stav da je time nastala koncentracija pa je doista pozivao tužite­lja da prijavi tu koncentraciju. Kako tužite­lj ni na koji način ne može imati prevladavajući utjecaj na Duhan d.d. Slatina nije niti došlo do koncentracije poduzetnika pa tužite­lj nije niti mogao prijaviti koncentraciju dvaju poduzetnika. Nada­lje ističe da tuženik navodi stjeca­nje dionica T.D. Zadra d.d. od strane Tvornice duhana Rovi­nj d.d. kao djelova­nje Tvornice duhana Rovi­nj d.d. koje ima obi­lježja zlouporabe monopolističkog položaja. Međutim, tužite­lju nije poznato kojem bi to propisu bilo protivno stjeca­nje dionica nekog dioničkog društva. Naime, Tvornica duhana Rovi­nj d.d. stjecala je dionice T. D. Zadar d.d sukcesivno, a o stjeca­nju tih dionica je u više navrata obavještavala tuženika. Također je netočan navod u obrazlože­nju rješe­nja da je Tvornica duhana Rovi­nj d.d. stvarni vlasnik svih 500 dionica koje je od Hrvatskog fonda za privatizaciju stekla tvrtka Croatia osigura­nje d.d. Prema sazna­nju tužite­lja navod odnosno iznesena či­njenica je netočna jer je Tvornica duhana Rovi­nj d.d. dana 14. trav­nja 1999. od tvrtke Auctor stekla 450 dionica. Nada­lje, tuženo tijelo netočno i nepotpuno utvrđuje či­njenično sta­nje kada navodi da je ishođena odgoda Glavne skupštine Tvornice duhana Zadar d.d. koja je trebala biti održana 12. trav­nja 1999. godine, ali je odgođena za 12. svibnja 1999. To je bilo iz razloga jer se ta skupština morala odgoditi zbog formalnih propusta koji su uči­njeni prilikom saziva­nja te skupštine. Nada­lje, iz obrazlože­nja osporenog rješe­nja proizlazi da tuženo tijelo smatra tužite­lja i Tvornicu duhana Rovi­nj d.d. odgovornima što su Zakon o duhanu i Zakon o posebnom porezu na duhanske proizvode doneseni u postojećem tekstu, te što u Republici Hrvatskoj postoji zakonska zabrana oglašava­nja i promocije duhanskih proizvoda, što carina na uvoz duhana iznosi 20% a da za izvoz duhana ili cigareta u zem­lje Europske unije iznosi 63% (i nakon ulaska Hrvatske u WTO) kao i navika i lojalnost potrošača domaćem trgovačkom žigu cigareta. Dovođe­njem u vezu objektivnih okolnosti na koje tužite­lj a ni Tvornica duhana Rovi­nj d.d. ne mogu utjecati neuteme­ljeno stvara iskriv­ljenu sliku o stvarnom sta­nju zakonske re­gulative u duhanskom gospodarstvu. Također ističe da tuženo tijelo u osporenom rješe­nju nije navelo kojim je to konkretnim i nedozvo­ljenim rad­njama Tvornica duhana Rovi­nj d.d. izravno ili neizravno putem tužite­lja zlouporabila monopolistički položaj sprječavajući pritom B.A.T. Plc pristup hrvatskom tržištu. Predlaže da se osporeno rješe­nje poništi. Tužite­lj je ovom Sudu dostavio dopunu tužbe 8. svib­nja 2000., koja zbog proteka roka za izjavu iste nije uzeta u razmatra­nje.

Tvornica duhana Zadar d.d. u tužbi navodi da je točno da je poduzetnik Tvornica duhana Rovi­nj d.d. izravno vlastitim djelova­njem i neizravno koristeći svoj udjel u ovisnom društvu Viržinija sprječavao pristup tržištu poduzetniku B.A.T. Ističe da je Tvornica duhana Zadar d.d. stavila zahtjev za pokreta­nje postupka za utvrđe­nje narušava­nja slobodnog tržišnog natjeca­nja od strane Tvornice duhana Rovi­nj d.d. još 2. siječ­nja 1999., a Agencija je donijela 16. trav­nja 1999. rješe­nje o mjeri kojom nalaže obustavu da­lj­nje­g stjeca­nja dionica Tvornice duhana Zadar d.d. poduzetniku Tvornice duhana Rovi­nj d.d. Upravo koristeći svojstvo dioničara tužitelja Tvornica duhana Rovinj d.d. poduzimala je i poduzima i danas niz mjera kako bi onemogućila ponovnu proizvod­nju kod tužite­lja. Tvornica duhana Rovi­nj d.d. nezakonito je stekla 1018 redovnih dionica na ime Tvornice duhana Zadar d.d. i time narušila slobodno tržišno natjeca­nje. Ističe da je u tijeku pred Trgovačkim sudom u Splitu parnični postupak u kojem Tvornica duhana Rovi­nj d.d. traži poništaj odluka skupštine tužite­lja od 12. svib­nja 1999. o dokapitalizaciji. Prema tome neodrživ je stav Agencije da samo zbog veličine stečajnog udjela Tvornica duhana Rovi­nj d.d. ne može utjecati na donoše­nje strateških odluka Tvornice duhana Zadar d.d. Smatra da je trebalo odrediti druge mjere, te predlaže da se poništi točka VI osporenog rješe­nja i zamijeni sljedećim: 1. Zabra­njuje se poduzetniku Tvornici duhana Rovi­nj d.d. svako da­lj­nje stjeca­nje dionica poduzetnika Tvornice duhana Zadar d.d. sa sjedištem u Zadru, Gaženica b.b odnosno udjela u tom poduzetniku, 2. Naređuje se poduzetniku Tvornici duhana Rovi­nj d.d. da raspiše javnu ponudu za prodaju svih dionica Tvornice duhana Zadar d.d. u svom vlasništvu. Obvezuje se poduzetnik Tvornica duhana Rovi­nj d.d. da tekst ponude dostavi Agenciji za zaštitu tržišnog natjeca­nja. 4. Poduzetnik Tvornica duhana Rovi­nj dužan je u javnoj ponudi naglasiti da ponuđač ne smije biti vlasnički povezan, povezan članstvom upravnim ili nadzornim odborima, niti u ma kakvom položaju ovisnosti s bilo kojim društvom koncerna Tvornica duhana Rovi­nj d.d., o čemu ponuđač treba dati posebnu izjavu. 5. Obvezuje se poduzetnik Tvornica duhana Rovi­nj d.d. da Agenciji za zaštitu tržišnog natjeca­nja dostavi prijedlog odluke o izvršenom izboru ponuđača, zajedno sa svim pristiglim ponudama i cjelokupnom dokumentacijom koju su ponuđači dostavili uz ponude. 6. Agencija za zaštitu tržišnog natjeca­nja dat će pisanu suglasnost na prijedlog odluke o izvršnom izboru ponuđača, a ukoliko ocijeni da predloženi ponuđač ne ispu­njava uvjete iz javne ponude, ponuđača će odabrati Agencija. 7. Poduzetniku Tvornici duhana Rovi­nj d.d. zabra­njuje se vrše­nje prava iz svih dionica Tvornice duhana Zadar koje je stekao, sve do otuđe­nja svih sukladno ovoj presudi. 8. Poništavaju se sve provedene rad­nje koje je Tvornica duhana Rovi­nj d.d. poduzela u vrše­nju prava iz stečenih dionica Tvornice duhana Zadar d.d. poslije 6. listopada 1998. 9. Svako raspolaga­nje dionicama odnosno pravima iz dionica Tvornice duhana Zadar d.d. kod poduzetnika Tvornice duhana Rovi­nj d.d., kao i sve druge rad­nje poduzete protivno ovoj presudi, ništave su i ne proizvode pravne učinke. 10. Za rad­nje koje sukladno ovoj presudi ima izvršiti Tvornica duhana Rovi­nj d.d. određuje se rok izvrše­nja bez odlaga­nja.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu danom u svakom od naprijed navedenih predmeta navodi da procesni prigovor tužite­lja da osporeno rješe­nje nije konačno, a što da proizlazi iz odredbe članka 208. ZUP-a ukazuje na elementarno nepoznava­nje procesnih odredbi. To iz razloga jer iz odredbe članka 37. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja proizlazi da protiv rješe­nja tužene nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Ističe da su procesni prigovori bez utjecaja na zakonitost osporenog rješe­nja, jer predmetna stvar ne bi mogla biti drugačije riješena. Prigovori glede utvrđe­nja iz točke I. izreke osporenog rješe­nja da je Tvornica duhana Rovi­nj sprječavala slobodno tržišno natjeca­nje zlouporabom monopolističkog položaja na tržištu, su za odbaciti, jer utvrđeno či­njenično sta­nje u tom postupku a i u ranijim postupcima daje podlogu da je zakonito utvrđeno da Tvornica duhana Rovi­nj d.d. izravno vlastitim djelova­njem, a i neizravno koristeći svoj udjel kod Viržinije d.d. sprječava­njem pristupa tržištu poduzetniku B.A.T. Plc i Tvornice duhana Zadar d.d. sprječava slobodno tržišno natjeca­nje zlouporabom monopolističkog položaja na tržištu. Također ističe da je osporenim rješe­njem bilo potrebno ukinuti i privremenu mjeru koju je tuženo tijelo izreklo 16. trav­nja 1999. jer je tim rješe­njem utvrđeno da će mjera obustav­lja­nja svakog da­lj­nje­g stjeca­nja dionica biti na snazi do donoše­nja rješe­nja u postupku koji tužena za zaštitu tržišnog natjeca­nja vodi protiv tužite­lja. Također navodi da je upravo Zakon o zaštiti tržišnog natjeca­nja i donesen da se poduzetnička sloboda i vlasnička prava mogu ograničiti zakonom i to upravo navedenim zakonom. Nada­­­­­­lje, ističe da je tužena mogla oglasiti posao po kojem je steknuto predmetno potraživa­­­­­­nje od Zagrebačke banke d.d. ništavim. Nada­­­­­­lje u odgovoru na tužbu danom po tužbi tužite­­­­­­lja British American Tobacco (Investments) Ltd i Tvornice duhana Zadar d.d. tuženo tijelo navodi da je neosnovan navod da Tvornica duhana Rovi­­­­­­nj d.d. kroz udjel u teme­­­­­­ljnom kapitalu T. T. Zadar d.d. može utjecati na ­­­­­­nje­gove strateške odluke obzirom na či­­­­­­njenicu da je pred Trgovačkim sudom u Splitu u tijeku parnični postupak u kojem Tvornica duhana Rovi­­­­­­nj d.d. traži poništaj odluke skupštine T. D. Zadra d.d. o ­­­­­­nje­govoj dokapitalizaciji. Naime, tužena je osporeno rješe­­­­­­nje donijela razumno predstav­­­­­­ljajući da je odluka o dokapitalizaciji donesena na Glavnoj skupštini dioničara tužite­­­­­­lja zakonita. U odgovoru na tužbu danom povodom tužbe Viržinija d.d. tuženo tijelo navodi da je neosnovan prigovor glede odredbe članka 208. ZUP-a. Također ističe da su prigovori tužite­­­­­­lja glede točke I. izreke osporenog rješe­­­­­­nja neosnovani jer utvrđeno či­­­­­­njenično sta­­­­­­nje u predmetnom postupku a i u ranijim postupcima daje za podlogu da je zakonito utvrđeno da Tvornica duhana Rovi­­­­­­nj d.d. izravno vlastitim djelova­­­­­­njem a i neizravno koristeći svoj udjel kod tužite­­­­­­lja je sprječavala pristup novom poduzetniku. Nada­­­­­­lje, ističe da je Upravni sud u svom rješe­­­­­­nju kojim je zatražio predmetni odgovor na tužbu pogriješio kada je naznačio da je Tvornica duhana Rovi­­­­­­nj d.d. zainteresirana stranka. Glede predmetnog rješe­­­­­­nja Tvornica duhana Rovi­­­­­­nj d.d. može biti samo tužite­­­­­­lj, a nikako zainteresirana osoba, imajući u vidu odredbe ZUS-a. Također ističe da prigovori tužite­­­­­­lja koji idu u pravcu da je osporeno rješe­­­­­­nje doneseno suprotno člancima 16., 48., 49. i 50. Ustava Republike Hrvatske da je Zakon o zaštiti tržišnog natjeca­­­­­­nja i donesen da se poduzetnička sloboda i vlasnička prava mogu ograničiti zakonom i to upravo navedenim Zakonom. Predlaže da se tužbe odbiju.

Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu British American Tobacco (Investments) Ltd u odgovoru na tužbu tužite­­­­­­lja T. D. Rovi­­­­­­nj d.d. navodi da je društvo British American Tobacco Plc jedini osnivač društva British American Tobacco (Investments) Ltd, ovdje stranke u postupku. Stranka u sporu je u cijelosti ovisno i povezano društvo s društvom British American Tobacco Plc. Ističe da je upravo Zakon o zaštiti tržišnog natjeca­­­­­­nja zakon koji je tuženom tijelu izričito dao pravo i dužnost da poduzima mjere radi zaštite tržišnog natjeca­­­­­­nja, osnovne pretpostavke tržišne slobode a ujedno i teme­­­­­­lja gospodarskog ustroja Republike Hrvatske. Naime, člankom 1. tog Zakona točno su određena pravila ponaša­­­­­­nja i sustav mjera za zaštitu slobodnog natjeca­­­­­­nja na tržištu. Ove mjere moraju služiti za sprječava­­­­­­nje monopola zabra­­­­­­njenog Ustavom Republike Hrvatske. Upućuje na odredbu članka 35. Zakona iz koje proizlazi da tuženo tijelo može odrediti bilo koju mjeru koja je potrebna za ukla­­­­­­nja­­­­­­nje štetnog učinka narušava­­­­­­nja tržišnog natjeca­­­­­­nja. Ističe da je stjeca­­­­­­nje potraživa­­­­­­nja od strane Viržinija d.d. prema poduzetniku Duhan d.d. zloupotreba monopolističkog položaja pa je tuženo tijelo pravilno obvezalo poduzetnika Viržiniju d.d. da na javnom natječaju proda protupravno stečeno potraživa­­­­­­nje prema poduzetniku Duhan d.d. Ističe da na dvije stranice tužbe tužite­­­­­­lj izlaže sve ono što navodno nije imao prilike iznijeti u upravnom postupku tako da se ­­­­­­nje­govi navodi ukratko svode na ne­gira­­­­­­nje da je izravno i neizravno sprječavao pristup društvu B.A.T. Plc i time zlouporabio monopolistički položaj na tržištu jer nije sprječavao slobodno tržišno natjeca­­­­­­nje. Monopol koje­g je tužite­­­­­­lj ostvario obuhvaća primarnu proizvod­­­­­­nju sirovina, preradu duhana i prodaju duhanskih proizvoda, a sve to tužite­­­­­­lj nije mogao ostvariti bez snažnog oslonca i direktnog angažmana najjače hrvatske banke Zagrebačke banke. Također navodi da je nesporna či­­­­­­njenica da je predsjednik Uprave tužite­­­­­­lja ujedno i član Nadzornog odbora Zagrebačke banke. Dakle, većina dioničara Zagrebačke banke d.d. ima svoj poslovni interes u či­­­­­­njenici da predsjednik Uprave Tvornice duhana Rovi­­­­­­nj d.d. nadzire poslova­­­­­­nje Uprave same Zagrebačke banke d.d. Navodi da stjeca­­­­­­nje potraživa­­­­­­nja prema društvu Duhan d.d. jest ograničava­­­­­­nje tržišne utakmice i zlouporaba monopolističkog položaja jer se na taj način eliminira jedini potencijalni dobav­­­­­­ljač koji postoji na tržištu a čije proizvode Tvornica duhana Zadar d.d. koristi za proizvod­­­­­­nju duhanskih proizvoda. Stečeno potraživa­­­­­­nje je toliko značajno da može društvo Duhan d.d. otjerati u stečaj ili prisiliti dioničare da umjesto stečaja izaberu izglasava­­­­­­nje pretvara­­­­­­nja potraživa­­­­­­nja u ulog u društvu, čime bi se polučio jednak rezultat, i vlast nad društvom Duhan d.d. Ističe da monopolistički položaj bilo koje­g poduzetnika nije ideal kojem se teži bez obzira na režim vlasništva nad tim poduzetnikom. Također navodi da tužite­­­­­­lj T. D. Rovi­­­­­­nj d.d. ne citira doslovno odredbe članka 21. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­­­­­­nja zato što ne citira riječi »i drugim propisima«. Jasno je da bi stjeca­­­­­­njem potraživa­­­­­­nja od Duhana d.d. iz Slatine tužite­­­­­­lj stekao i potpunu stvarnu vlast nad tim poduzetnikom. Upravo je disponira­­­­­­njem prava pokreta­­­­­­nja stečajnog postupka, a koje pravo se teme­­­­­­lji na potraživa­­­­­­nju koje poduzetnik nikako ne može isplatiti, izjednačeno sa stjeca­­­­­­njem većinskog prava odlučiva­­­­­­nja na Glavnoj skupštini društva budući da se odluka o prestanku društva mora donijeti s najma­­­­­­nje 75% glasova dioničara zastup­­­­­­ljenih u Glavnoj skupštini društva. Također navodi da tužite­­­­­­lj pokušava svoje ukupno ponaša­­­­­­nje, i to zlouporabu monopolističkog položaja u čitavoj svojoj tužbi ekskulpirati. Nada­­­­­­lje, ističe da tužite­­­­­­lj zaborav­­­­­­lja da je rješe­­­­­­njem Agencije o dopustivosti koncentracije predviđeno više mjera praće­­­­­­nja koncentracije a jedna od tih mjera je bila obveza tužite­­­­­­lja da u roku od 30 dana prije stjeca­­­­­­nja udjela i dionica u nekom društvu na području RH izvijesti tuženika o namjeri stjeca­­­­­­nja istog. Također navodi da glede stjeca­­­­­­nja dionica od strane tužite­­­­­­lja u Tvornici duhana Zadar d.d. i to da li se radi o 500 dionica ili 450 dionica nije bitno za pravilno odlučiva­­­­­­nje u ovom postupku, već je za pravilno odlučiva­­­­­­nje u ovom postupku bitno da je tužite­­­­­­lj zajedno s društvom Auctor d.o.o. svojim djelova­­­­­­njem prije skupštine i za vrijeme skupštine ispunio biće kaznenog djela prikriva­­­­­­nje vlasništva iz Zakona o vrijednosnim papirima. Tako se propustio upisati u k­­­­­­njigu dioničara te je kao dioničar na skupštini glasovalo društvo Auctor d.o.o. teme­­­­­­ljem punomoći izdane od društva Croatia osigura­­­­­­nje d.d. Predlaže da se tužba tužite­­­­­­lja odbije.

Zainteresirana osoba Duhan dioničko društvo za proizvod­­­­­­nju, otkup i obradu duhana Slatina u odgovoru na tužbu navodi da je upravo Zagrebačka banka d.d. Zagreb kao poslovna banka tužite­­­­­­lja bila u poziciji vjerovnika prema Duhan d.d. ali je 9. lip­­­­­­nja 1999. izvršila »savjestan i pošten« prijenos svog potraživa­­­­­­nja upravo na Viržiniju d.d. Virovitica, dakle u vrijeme kad je javno obzna­­­­­­nje­­­­­­na surad­­­­­­nja B.A.T London i Duhan d.d. Također Viržinija je stupila na mjesto predlagate­­­­­­lja za otvara­­­­­­nje stečajnog postupka na Duhan d.d., ali je s tim prijedlogom odbijena rješe­­­­­­njem Trgovačkog suda u Bjelovaru od 10. ve­­­­­­ljače 2000. Predlaže da se tužba T. D. Rovi­­­­­­nj d.d. odbije.

Tužbe su osnovane.

U pravu je tuženo tijelo kada u odgovoru na tužbu navodi da je ovaj Sud pogrešno pozvao Tvornicu duhana Rovi­­­­­­nj d.d. i Viržiniju d.d., kao zainteresirane osobe da dadu odgovor na tužbu u konkretnom predmetu. Naime, Tvornica duhana Rovi­­­­­­nj d.d. i Viržinija d.d. nisu zainteresirane osobe u smislu odredbe članka 16. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, br. 53/91, 9/92 i 77/92), jer je zainteresirana osoba ona kojoj bi poništaj osporenog upravnog akta neposredno bio na štetu.

Prigovor tužite­­­­­­lja Tvornice duhana Rovi­­­­­­nj d.d. i Viržinije d.d. glede uvoda osporenog rješe­­­­­­nja, (članak 207. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku – »Narodne novine« br. 53/91 i 103/96), a koji se odnosi na ime stranke, ­­­­­­njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika te citira­­­­­­nje propisa o nadležnosti tijela kao i kratkog označe­­­­­­nja predmeta postupka su osnovani, što međutim, samo za sebe ne bi bilo od utjecaja na donoše­­­­­­nje odluke u ovoj stvari.

Neodlučan je prigovor tužite­­­­­­lja Tvornice duhana Rovi­­­­­­nj d.d. i Viržinije d.d., i glede pouke o pravnom lijeku, jer je ista sastav­­­­­­ljena u skladu s odredbom članka 210. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, a koja odredba niti ne obvezuje tuženo tijelo da dade uputu glede odluke o izvršnosti. Nada­­­­­­lje, neosnovano je i poziva­­­­­­nje na odredbu članka 208. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku prema kojem kad je propisano da žalba ne odgađa izvrše­­­­­­nje rješe­­­­­­nja, to mora biti navedeno u dispozitivu. Ovo iz razloga jer se ta odredba odnosi na slučaj kada je protiv prvostupa­­­­­­njskog rješe­­­­­­nja dopuštena žalba, a što u konkretnom predmetu nije slučaj, jer je odredbom članka 37. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­­­­­­nja (»Narodne novine«, br. 48/95, 52/97 i 89/98) propisano da protiv rješe­­­­­­nja ravnate­­­­­­lja Agencije iz članka 35., 36. i 36.a ovog Zakona nije dopuštena žalba, dakle, rješe­­­­­­nje je u upravnom postupku konačno, ali nezadovo­­­­­­ljna stranka može pokrenuti upravni spor kod Upravnog suda Republike Hrvatske, a što je pravilno navedeno u uputi o pravnom lijeku.

Međutim, u pravu su tužite­­­­­­lji Tvornica duhana Rovi­­­­­­nj d.d. i Viržinija d.d. da su u konkretnom slučaju povrijeđena osnovna načela Zakona o općem upravnom postupku i to načelo sasluša­­­­­­nja stranke, jer iz podataka sveza spisa, dostav­­­­­­ljenih Sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da nije postup­­­­­­ljeno sukladno odredbi članka 8. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano da se prije donoše­­­­­­nja rješe­­­­­­nja stranci mora pružiti mogućnost da se izjasni o či­­­­­­njenicama i okolnostima koje su od važnosti za donoše­­­­­­nje rješe­­­­­­nja. Rješe­­­­­­nje se može donijeti bez prethodnog izjaš­­­­­­nje­­­­­­nja stranke samo u slučajevima kad je to Zakonom dopušteno.

Naime, u konkretnom slučaju je propušteno postupiti po odredbi članka 149. Zakona o općem upravnom postupku kojim je propisano da službena osoba koja vodi postupak određuje, na svoju inicijativu ili na prijedlog stranke, usmenu raspravu u svakom slučaju kad je to korisno za razjaš­­­­­­nje­­­­­­nje stvari, a mora je odrediti u stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više stranaka s protivnim interesima, ili kad se ima izvršiti očevid ili sasluša­­­­­­nje svjedoka ili vještaka. U takvom slučaju zakon je pred­vidio da se usmena rasprava mora održati, bez obzira na shvaća­­­­­­nje službene osobe, i bez obzira da li stranke predlažu raspravu. U složenim stvarima, o kakvoj se u konkretnom slučaju radi, u stvarima u kojima se či­­­­­­njenice dokazuju većim brojem dokaznih sredstava i dokaza, jer sudjeluju dvije i više stranaka, načelo racionalnosti nalaže održava­­­­­­nje rasprave na kojoj će se sve moći istovremeno iznijeti, svi dokazi izvesti i či­­­­­­njenice utvrditi, a strankam dati mogućnost da se o svim odlučnim či­­­­­­njenicama i dokazima izjasne. Ti su slučajevi takvi da treba održati raspravu. Naime, u postupku u upravnoj stvari u kojoj sudjeluju dvije i više stranaka s protivnim interesima, kakav je konkretni slučaj, potrebno je da se stvar razjasni na raspravi na kojoj sudjeluju sve stranke koje su sa suprotnim interesima. Svaka od ­njih treba dati izjavu u prisustvu druge i gdje svaka prisutna stranka može postaviti pita­nje u svezi s izjavama koje se daju.

Nada­lje, prema izričitoj odredbi članka 143. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku službena osoba koja vodi postupak dužna je pružiti mogućnost stranci da se izjasni o svim okolnostima i či­njenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima i ponuđenim dokazima, da sudjeluje u izvođe­nju dokaza i da postav­lja pita­nja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe koja vodi postupak, a s njezinom dozvolom i neposredno, te da se upozna s rezultatom izvođe­nja dokaza i da se o tome izjasni. Nadležno tijelo neće donijeti rješe­nje prije ne­go što stranci pruži mogućnost da se izjasni o či­njenicama i okolnostima na kojima treba teme­ljiti rješe­nje, a u kojima stranci nije bila dana mogućnost da se izjasni.

Osim toga, o usmenoj raspravi je potrebno sastaviti zapisnik, koji mora biti sastav­ljen i sadržavati sve ono što je propisano odredbama članka 74. do 79. Zakona o općem upravnom postupku, a što u konkretnom slučaju nije uči­njeno.

Naime, Zakonom o zaštiti tržišnog natjeca­nja, koji je primi­je­njen u postupku, a na teme­lju koje­g je i doneseno osporeno rješe­nje, nisu propisana posebna postupovna pravila od onih pravila koja su propisana Zakonom o općem upravnom postupku, odnosno nije propisana mogućnost odlučiva­nja bez izjaš­nje­nja stranaka, odnosno bez provođe­nja usmene rasprave.

Ovo tim više dolazi do izražaja budući je odredbom članka 37. navedenog Zakona propisano da protiv rješe­nja Agencije nije dopuštena žalba, ali da nezadovo­ljna stranka može pokrenuti upravni spor kod Upravnog suda Republike Hrvatske čime je sma­njena učinkovitost pravnog lijeka, pa tim više je u prvostu­-pa­nj­skom upravnom postupku, a imajući u vidu odredbu članka 149. Zakona o općem upravnom postupku usmenu raspravu trebalo održati kako bi se istovremeno iznijeli svi dokazi i či­njenice utvrdile, a strankama dala mogućnost da se o svemu izjasne.

Točno je da spisu predmeta prileži pismeno očitova­nje Tvornice duhana Rovi­nj d.d. od 6. svib­nja 1999., 9. rujna 1999., kao i očitova­nje Viržinije d.d. od 14. srp­nja 1999. i 19. srp­nja 1999., kao i službena zabi­lješka od 1. trav­nja 1999. o razgovoru tuženog tijela s predstavnicima Tvornice duhana Rovi­nj d.d. i to mr. Antom Vlahovićem, predsjednik Uprave i Pliniom Cuccurinom, članom Uprave, koji je vođen u sjedištu Tvornice duhana Rovi­nj d.d. u Rovi­nju, na što tuženo tijelo upućuje i ocje­njuje u svom rješe­nju. Međutim, navedena očitova­nja i razgovori o kojima su sastav­ljene službene bi­lješke ne mogu zamijeniti usmenu raspravu pred tuženim tijelom na kojoj raspravi je potrebno da prisustvuju sve stranke u postupku, budući se radi o strankama sa suprotnim interesima, kako bi sudjelovali u izvođe­nju dokaza postav­lja­njem pita­nja drugim strankama, svjedocima vještacima, te bili upoznati s rezultatom izvođe­nja dokaza kako bi se o istima mogli izjasniti. Stoga se ne može prihvatiti tvrd­nja tuženog tijela dana u odgovoru na tužbu da su procesni prigovori tužite­lja T. D. Rovi­nj d.d. i Viržinija d.d. bez utjecaja na zakonitost osporenog rješe­nja jer da predmetna upravna stvar ne bi mogla biti drugačije riješena. Naime, propušta­njem provođe­nja usmene rasprave, koja je po Zakonu o općem upravnom postupku, u višestranačkim stvarima obvezna, jer se ne radi o tzv. »sumarnom upravnom postupku« odnosno o slučajevima kada se teme­ljem članka 141. ZUP-a provodi skraćeni postupak, uči­njena je povreda jednog od osnovnih načela Zakona o općem upravnom postupku i to članka 7. i 8. istog, a koja je mogla biti od utjecaja na donoše­nje odluke u ovoj upravnoj stvari, kad nije proveden poseban ispitni postupak u skladu s odredbama članka 142. i 143. i drugim odredbama ZUP-a.

Prema odredbi članka 6. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja narušava­njem slobodnog tržišnog natjeca­nja smatraju se različiti oblici sprječava­nja i ograničava­nja poduzetničkih sloboda i dje­latnosti poduzetnika u prometu robe i usluga na tržištu kao što su, između ostalog, monopolističko djelova­nje, a pod mono­poli­stičkim djelova­njem podrazumijevaju se u smislu članka 13. istog Zakona zlouporaba monopolističkog ili vladajuće­g položaja na tržištu. Prema članku 14. stavak 1. navedenog Zakona zabra­njena je zlouporaba monopolističkog položaja na tržištu, a odredbom članka 20. točke 7. i 9. Zakona je propisano da zlouporabe monopolističkog i vladajuće­g položaja poduzetnika na tržištu nastaju ograničava­njem tehnološkog razvoja i ulaga­nja i sprječava­njem slobodnog natjeca­nja na tržištu, koristeći vladajući položaj ili druge bespravne načine.

Prema odredbi članka 35. stavak 1. Zakona daje se ovlast Agenciji za zaštitu tržišnog natjeca­nja da rješe­njem naloži obu­stav­lja­nje rad­nji kojima se zlouporab­ljuje monopolistički ili vladajući položaj na tržištu. Prema stavku 2. ovog članka rješe­njem iz stavka 1. tog članka odredit će se rok za otkla­nja­nje nedostataka prema okolnostima slučaja odnosno rok za ispu­nje­nje posebnih uvjeta.

Iako je propušteno Zakonom propisati, makar i primjerice, određene mjere koje je Agencija ovlaštena izreći u ci­lju otkla­nja­nja nedostataka prema okolnostima slučaja, iz ovih odredbi slijedi da je tuženo tijelo ovlašteno narediti obustavu rad­nji kojima se sprječava ili ograničava tržišno natjeca­nje ili zlouporab­ljuje mo­nopolistički ili vladajući položaj odnosno da isto obuhvaća nalaga­nje takvih mjera koje odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja, a kojima se efikasno sprječava zlouporaba monopo­lističkog ili vladajuće­g položaja na tržištu. U protivnom ne bi bilo propisano ovlašte­nje tuženom tijelu da odredi rok za otkla­nja­nje nedostataka prema okolnostima slučaja odnosno rok za ispu­nje­nje posebnih uvjeta.

Tuženo tijelo u obrazlože­nju osporenog rješe­nja navodi da je u postupku utvrđeno da je Tvornica duhana Rovi­nj d.d. izravno vlastitim djelova­njem i to kupova­njem dionica T. D. Zadra d.d. i stjeca­njem udjela te osporava­njem dokapitalizacije T. D. Zadar d.d. na izvanrednoj Glavnoj skupštini dioničara T. D. Zadra d.d. održanoj 12. svib­nja 1999. odnosno neizravnim djelova­njem preko povezanog društva Viržinija d.d. (otkup potraživa­nja Duhana) sprječavala pristup tržištu poduzetniku British American Tobacco Plc, i time spriječila slobodno tržišno natjeca­nje zlouporabom monopolističkog položaja na tržištu.

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01) propisuje da je pravo vlasništva stvarno pravo koje ovlašćuje svog nosite­lja da s tom stvari i koristima od ­nje čini što ga je vo­lja, te da svakoga drugoga od toga isk­ljuči, ako to nije protivno tuđim pravima ili zakonskim ograniče­njima (članak 30).

Tuženo tijelo u obrazlože­nju osporenog rješe­nja zak­ljučuje da je T. D. Rovi­nj d.d. svojim postupcima zlouporabio svoj monopolistički položaj jer je pokušao spriječiti ulazak novog tržišnog natjecate­lja na hrvatsko tržište proizvod­nje i prodaje cigareta, te je pokušao ograničiti tehnološki razvoj i ulaga­nje u T. D. Zadar d.d. Istina, tuženo tijelo navodi da T. D. Rovi­nj d.d. nije B.A.T.-u, kao novom tržišnom takmacu spriječio pristup tržištu, niti ograničio ulaga­nje tog poduzetnika u T. D. Zadar d.d. i tehnološki razvoj T. D. Zadar d.d. Međutim, a što prihvaća i ovaj Sud, biće djela zabra­njenog monopolističkog djelova­nja u smislu odredaba članka 6. točka 2. u svezi s člankom 13. i 20. Zakona ne predviđa da postoji mogući učinak, pos­ljedica ili ci­lj ograničava­nja slobodnog tržišnog natjeca­nja. Zakon o zaštiti tržišnog natjeca­nja je međutim, i donesen zato jer se poduzetnička sloboda i vlasnička prava mogu ograničiti zakonom da bi se onemogućilo da poduzetnici ostvaruju svoja vlasnička prava na način da sprječavaju slobodno tržišno natjeca­nje zlouporabom monopo­lističkog položaja na tržištu, i u tom ci­lju je i dano široko ovlašte­nje Agenciji da naloži takve mjere koje odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja kako bi se upravo efikasno spriječila zlouporaba monopolističkog ili vladajuće­g položaja na tržištu. U protivnom, ukoliko bi se prihvatila tvrd­nja da je ovlašte­nje Agencije svedeno na to da ista može djelovati tek nakon što nastupe određene pos­ljedice, ­njena uloga u provedbi Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja ne bi bila svrhovita.

Upravo imajući u vidu ovakvo široko ovlašte­nje tuženog tijela, a kako je osporenim rješe­njem tuženo tijelo ocijenilo da je Tvornica duhana Rovi­nj d.d. pokušala izravno i neizravno spriječiti novog tržišnog natjecate­lja (B.A.T.), dakle da se djelova­nje Tvornice duhana Rovi­nj d.d. očituje u namjeri, a da na okolnosti te namjere Tvornica duhana Rovi­nj d.d. u postupku koji je prethodio donoše­nju osporenog rješe­nja nije saslušana, uči­njena je povreda pravila postupka. Naime, iako u spisu postoje službene zabi­lješke o razgovorima između tuženog tijela s predstavnicima Tvornice duhana Rovi­nj d.d., budući se zabi­lješka stav­lja i sastav­lja samo o ma­nje važnim rad­njama i izjavama stranaka i trećih osoba koje nemaju bitnog utjecaja na rješe­nje stvari (članak 74. stavak 2. ZUP-a), i koja ne može zamijeniti usmenu raspravu niti zapisnik o sasluša­nju stranaka, to pravilno ističu Tvornica duhana Rovi­nj d.d. i Viržinija d.d. da su se tek u tužbi mogli očitovati i iznijeti či­njenice i okolnosti koje je trebalo raspraviti prije donoše­nja osporenog rješe­nja o postoja­nju ili nepostoja­nju namjere Tvornice duhana Rovi­nj d.d. za sprječava­njem slobodnog tržišnog natjeca­nja zlouporabom monopo­lističkog položaja na tržištu.

Iz dostav­ljenog spisa predmeta vid­ljivo je da je tuženo tijelo provelo postupak i pribavilo cijeli niz dokaza u ci­lju utvrđiva­nja či­njeničnog sta­nja, te isto iscrpno iznijelo u obrazlože­nju osporenog rješe­nja. Međutim, Sud ocje­njuje da time što nije provedena usmena rasprava na kojoj je potrebno da sudjeluju sve stranke u ovom postupku uči­njena je povreda pravila postupka koja je mogla biti od utjecaja na rješe­nje ove upravne stvari, pa Sud obzirom na izričitu odredbu članka 149. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku, nema pravne mogućnosti osporeno rješe­nje ocijeniti zakonitim. Ovo poglavito imajući u vidu prigovore Tvornice duhana Rovi­nj d.d. i Viržinije d.d. glede mogućnosti Viržinije d.d., a time i Tvornice duhana Rovi­nj d.d., da tražbinu koju ima prema Duhanu d.d. Slatina pretvori u udjel, kao i navode T. D. Rovi­nj d.d. glede formalnih propusta u svezi saziva­nja Glavne skupštine T. D. Zadar d.d. i osporava­nje dokapitalizacije T. D. Zadar d.d. na izvanrednoj Glavnoj skupštini dioničara T. D. Zadar d.d. od 12. svib­nja 1999.

Osim toga, u postupku nakon ove presude potrebno je imati u vidu i prigovore British American Tobacco (Investments) Ltd, kao i Tvornice duhana Zadar d.d., i iste ocijeniti, kao i ocijeniti sve dokaze te navode i prigovore stranaka koji mogu biti od utjecaja na donoše­nje odluke u ovoj stvari. Također treba otkloniti dvojbu glede stranke u postupku i to da li je to društvo British American Tobacco Plc ili British American Tobacco (Investments) Ltd.

Napose, u ponovnom postupku treba imati u vidu odredbe Zakona o općem upravnom postupku, prema kojima dispozitiv rješe­nja mora biti kratak i određen, a kad je potrebno može se podijeliti i na više točaka (članak 208.) te da to rješe­nje mora biti moguće izvršiti po odredbama toga Zakona (Glava XVII).

Trebalo je stoga teme­ljem članka 39. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, br. 53/91, 9/92 i 77/92), pobijano rješe­nje poništiti, s tim da tuženo tijelo donese novo rješe­nje pridržavajući se po članku 62. istog Zakona pravnog shvaća­nja suda i ­nje­govih primjedaba u pogledu postupka.

Klasa: Us-624/2000-8
Zagreb, 30. siječ­nja 2002.

Predsjednica Vijeća
Ljubica Kemfe­lja Zentner, v. r.