HRVATSKI SABOR

693

Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O SIGURNOSNIM SLUŽBAMA REPUBLIKE HRVATSKE

Proglašavam Zakon o sigurnosnim službama Republike Hr­vat­­ske, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 21. ožujka 2002.

Broj: 01-081-02-1319/2
Zagreb, 26. ožujka 2002.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O SIGURNOSNIM SLUŽBAMA REPUBLIKE HRVATSKE

 I. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom, radi sustavnog prikupljanja, analize, obrade i ocjene podataka koji su od značaja za nacionalnu sigurnost, u cilju otkrivanja i sprječavanja radnji pojedinaca ili skupina koje su usmjerene: protiv opstojnosti, neovisnosti, jedinstvenosti i suvereniteta Republike Hrvatske, nasilnom rušenju ustroja državne vlasti, protiv Ustavom Republike Hrvatske i zakonima utvrđenih ljudskih prava i temeljnih sloboda, te osnova gospodarskog sustava Republike Hrvatske, i koji su nužni za donošenje odluka značajnih za ostvarivanje nacionalnih interesa u području nacionalne sigurnosti, osnivaju sigurnosne službe:

– Obavještajna agencija (OA),

– Protuobavještajna agencija (POA),

– Vojna sigurnosna agencija (VSA).

(2) Radi ostvarivanja suradnje Predsjednika Republike i Vlade Republike Hrvatske u usmjeravanju rada sigurnosnih službi osniva se Vijeće za nacionalnu sigurnost, a radi operativnog usklađivanja rada sigurnosnih službi osniva se Savjet za koordinaciju sigurnosnih službi.

Članak 2.

(1) Sigurnosne službe poslove iz svog djelokruga provode na temelju: Strategije nacionalne sigurnosti, Strategije obrane, Go­diš­njih smjernica za rad sigurnosnih službi, zakona, zahtjeva tijela državne vlasti i zahtjeva korisnika rezultata rada sigurnosnih službi.

(2) Poslove iz svog djelokruga sigurnosne službe smiju obav­ljati samo u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, zakonom i propisima za provođenje zakona. Rad sigurnosnih službi nadziru Hrvatski sabor te Predsjednik Republike i Vlada Republike Hr­vat­ske (u daljnjem tekstu: Vlada).

II. VIJEĆE ZA NACIONALNU SIGURNOST I SAVJET ZA KOORDINACIJU SIGURNOSNIH SLUŽBI

Članak 3.

Vijeće za nacionalnu sigurnost:

– razmatra pitanja iz djelokruga rada sigurnosnih službi i načine ostvarivanja suradnje Predsjednika Republike i Vlade u usmjeravanju rada sigurnosnih službi,

– utvrđuje Godišnje smjernice za rad sigurnosnih službi i druge odluke kojima Predsjednik Republike i Vlada usmjeravaju rad sigurnosnih službi,

– utvrđuje mjere koje poduzimaju Predsjednik Republike i Vlada u vezi s rezultatima nadzora nad radom sigurnosnih službi,

– utvrđuje prijedlog sredstava za rad sigurnosnih službi koja se osiguravaju u državnom proračunu,

– razmatra i druga pitanja u vezi s radom i upravljanjem sigurnosnim službama.

Članak 4.

(1) Vijeće za nacionalnu sigurnost čine: Predsjednik Repub­like, predsjednik Vlade, član Vlade zadužen za nacionalnu sigurnost, ministar nadležan za poslove obrane, ministar nadležan za unutarnje poslove, ministar nadležan za vanjske poslove, ministar nadležan za pravosuđe i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske.

(2) U radu Vijeća za nacionalnu sigurnost sudjeluje predsjednik Hrvatskoga sabora.

(3) Sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost zajednički sazivaju i pitanja o kojima će se raspravljati i odlučivati zajednički utvrđuju Predsjednik Republike i predsjednik Vlade. Sjednicom Vijeća za nacionalnu sigurnost predsjeda Predsjednik Republike, a odluke Vijeća za nacionalnu sigurnost supotpisuju Predsjednik Republike i predsjednik Vlade.

(4) U doba ratnog stanja i stanja neposredne ugroženosti opstojnosti, neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske u radu Vijeća za nacionalnu sigurnost sudjeluju predsjednik odbora Hrvatskoga sabora nadležnog za nacionalnu sigurnost, ministar nadležan za financije i ministar nadležan za gospodarstvo.

 (5) Kada Vijeće za nacionalnu sigurnost raspravlja o stanju nacionalne sigurnosti u državi, osobito stanju nacionalne sigurnosti u području obrane i unutarnje politike te području zaštite ljud­skih prava i temeljnih sloboda, te u slučajevima velikih prirodnih nepogoda i tehnoloških katastrofa, te kada raspravlja o prijedlogu Strategije nacionalne sigurnosti, može na svoje sjednice pozivati i druge osobe.

(6) Vijeće za nacionalnu sigurnost pitanja značajna za svoj rad uređuje poslovnikom.

Članak 5.

(1) Radi provođenja odluka Predsjednika Republike i Vlade o usmjeravanju rada sigurnosnih službi, operativnog usklađivanja rada sigurnosnih službi, poduzimanja mjera za unaprjeđivanje rada sigurnosnih službi i organiziranja pripremanja materijala za sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost osniva se Savjet za koordinaciju sigurnosnih službi.

(2) Savjet za koordinaciju sigurnosnih službi čine član Vlade zadužen za nacionalnu sigurnost, kao zamjenik predsjednika Savjeta, savjetnik Predsjednika Republike za nacionalnu sigurnost, kao potpredsjednik Savjeta, ravnatelji sigurnosnih službi i predstojnik Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost. Sjednice Savjeta saziva i pitanja o kojima će se raspravljati i odlučivati određuje predsjednik Savjeta. Odluke Savjeta za koordinaciju sigurnosnih službi supotpisuju predsjednik Savjeta i zamjenik predsjednika Savjeta. Sjednice Savjeta mogu sazvati i pitanja o kojima će se raspravljati i odlučivati mogu odrediti Predsjednik Republike i predsjednik Vlade. Kada Predsjednik Republike sazove sjednicu Savjeta o tome obavještava predsjednika Vlade, i obratno.

(3) U radu Savjeta za koordinaciju sigurnosnih službi mogu sudjelovati, po pozivu predsjednika Savjeta, i druge osobe.

(4) Savjet za koordinaciju sigurnosnih službi pitanja zna­čajna za svoj rad uređuje poslovnikom.

Članak 6.

(1) Radi obavljanja stručnih i administrativnih poslova za Vijeće za nacionalnu sigurnost i Savjet za koordinaciju sigurnosnih službi, obavljanja poslova koje Vijeću za nacionalnu sigurnost omogućuju analizu izvješća sigurnosnih službi i ocjenu postizanja ciljeva rada sigurnosnih službi, ocjenu provođenja odluka Predsjednika Republike i Vlade u usmjeravanju rada sigurnosnih službi, poslova koji Predsjedniku Republike i Vladi omogućuju nadzor nad radom sigurnosnih službi (osobito: nadzor zakonitosti rada, nadzor ostvarivanja propisanih ciljeva i ostvarivanja djelokruga rada, nadzor djelotvornosti i svrsishodnosti rada, nadzor korištenja potrebnih sredstava, nadzor suradnje među službama i suradnje s odgovarajućim službama drugih zemalja) osniva se Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost.

(2) Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost obavlja i poslove nužne za provedbu sigurnosnih mjera potrebnih za zaštitu povjerljivih informacija i dokumenata u razmjeni između Republike Hrvatske i stranih obrambenih organizacija, te distribuciju tih informacija i dokumenata među tijelima državne vlasti. U sastavu Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost ustrojava se Središnji registar za prijam i pohranu takovih informacija i dokumenata. Do početka rada Zavoda za informacijsku sigurnost i kripto-zaštitnu tehnologiju, Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost obavljati će poslove iz članka 87. stavka 1. ovoga Zakona.

(3) Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost ne smije obavljati poslove koji su prema odredbama ovoga Zakona poslovi sigur­nos­nih službi, ne smije u obavljanju svojih poslova primjenjivati mjere koje su ovlaštene primjenjivati sigurnosne službe, niti smije postavljati zahtjeve sigurnosnim službama u odnosu na obavljanje poslova iz njihovog djelokruga.

(4) Radom Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost upravlja predstojnik Ureda koji se imenuje, odnosno razrješuje rješenjem koje supotpisuju Predsjednik Republike i predsjednik Vlade. Pred­stojnik Ureda imenuje se na vrijeme od četiri godine. Ista osoba može na dužnost predstojnika Ureda biti imenovana najviše dva puta uzastopno. Predstojnik Ureda može prije isteka mandata biti razriješen: ako to sam zatraži; ako trajno izgubi sposobnost obavljati svoju dužnost; ako ne osigura provođenje poslova iz djelokruga Ureda; zbog povrede Ustava, zakona ili drugih propisa, zlouporabe položaja ili prekoračenja ovlasti, povrede državne, vojne ili službene tajne; te osude za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim za obavljanje dužnosti. Predstojnik Ureda ne može biti član političke stranke.

(5) Unutarnje ustrojstvo Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, poslovi njegovih ustrojstvenih jedinica, okvirni broj potrebnih službenika i namještenika za obavljanje poslova Ureda i druga pitanja od značaja za rad Ureda uredit će se uredbom koju donosi Vlada, uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike. Način rada, potreban broj službenika i namještenika s opisom njihovih poslova te potrebnim uvjetima za obavljanje poslova, njihovim ovlastima i odgovornostima, pravima iz radnog odnosa, te druga pitanja od značaja za rad Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost uredit će se Pravilnikom o unutarnjem redu koji donosi predstojnik Ureda uz suglasnost Vijeća za nacionalnu sigurnost.

(6) Na predstojnika, službenike i namještenike Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona, kojima su uređeni položaj, prava, obveze i odgovornosti i način utvrđivanja plaća dužnosnika, službenih osoba i drugih službenika i namještenika sigurnosnih službi (Glava VIII.).

III. SIGURNOSNE SLUŽBE

a) Obavještajna agencija (OA)

Članak 7.

(1) Obavještajna agencija (OA) djelovanjem u inozemstvu prikuplja, analizira, obrađuje i ocjenjuje podatke političke, gospodarske, sigurnosne i vojne prirode koji se odnose na strane dr­žave, međunarodne vladine i nevladine organizacije, političke, vojne i gospodarske saveze, skupine i osobe, osobito one koji ukazuju na namjere, mogućnosti, prikrivene planove i tajna djelovanja koja su usmjerena na ugrožavanje nacionalne sigurnosti.

(2) Obavještajna agencija (OA) u obavljanju poslova za Protuobavještajnu agenciju (POA) i u obavljanju poslova za potrebe Vojne sigurnosne agencije (VSA) može u sporazumu s njima koristiti njihove službene osobe.

(3) Obavještajna agencija (OA) skrbi o protuobavještajnoj sigurnosti državljana i institucija Republike Hrvatske u inozemstvu i u tom cilju surađuje s odgovarajućim službama Ministarstva vanjskih poslova.

b) Protuobavještajna agencija (POA)

Članak 8.

(1) Protuobavještajna agencija (POA) planira i provodi pro­tu­obavještajno djelovanje u zemlji.

(2) Protuobavještajna agencija (POA) prikuplja, analizira, obrađuje i ocjenjuje podatke o djelovanju stranih obavještajnih službi, i o djelovanju pojedinih osoba, grupa i organizacija na teritoriju Republike Hrvatske koja su usmjerena protiv nacionalne sigurnosti.

(3) Protuobavještajna agencija (POA) sudjeluje u protu­obavještajnoj zaštiti i skrbi za sigurnost zaštićenih osoba, objekata i prostora određenih odlukom Vlade, te važnijih skupova i sastanaka kada to zatraži Vlada Republike Hrvatske.

(4) Ako postoje osnove sumnje da strane obavještajne službe, pojedine osobe ili grupe pripremaju ili poduzimaju radnje koje mogu dovesti do ugrožavanja nacionalne sigurnosti, Protuobavještajna agencija (POA) ovlaštena je tražiti potrebne obavijesti od ovlaštenih osoba pravnih osoba i građana i u tu svrhu ih pozivati na obavijesne razgovore, te ostvariti uvid u njihovu dokumentaciju i podatke za koje smatra da mogu pomoći u ocjeni da li postoji ugrožavanje nacionalne sigurnosti.

(5) Protuobavještajna agencija (POA) u obavljanju poslova za potrebe Vojne sigurnosne agencije (VSA) može u sporazumu s njome koristiti njezine službene osobe.

 (6) Protuobavještajna agencija (POA) u obavljanju poslova protuobavještajne zaštite, sukladno odredbama ovoga Zakona, izrađuje sigurnosne provjere osoba kojima se povjeravaju tajni podaci i predmeti posebnog interesa, osoba koje takvim podacima i predmetima mogu imati pristup, i osoba koje su zaposlene ili će se zaposliti u državnoj upravi i stručnim službama tijela državne vlasti te pravnim osobama na poslovima značajnim za nacionalnu sigurnost.

 (7) Kada Protuobavještajna agencija (POA) sazna i ocijeni da bi mjere i radnje propisane ovim Zakonom trebalo primjeniti i prema osobama iz članka 11. ovoga Zakona odmah o tome obavještava Vojnu sigurnosnu agenciju (VSA) i zajedno s njome utvrđuje način obavljanja protuobavještajnih aktivnosti.

Članak 9.

 (1) U Protuobavještajnoj agenciji (POA) ustrojava se operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija koji obavlja tehničku koordinaciju s telekomunikacijskim operatorima u Republici Hrvatskoj, nadzire organizaciju informacijske sigurnosti u tijelima državne vlasti, usmjerava provedbu mjera iz područja informacijske sigurnosti i kripto-zaštitu tijela državne vlasti, te ima ovlast nadzora rada davatelja telekomunikacijskih usluga u okviru sustava nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske.

 (2) Operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija zadužen je za operativno-tehničku koordinaciju tijela koja su ovlaš­tena za primjenu mjera tajnog nadzora telekomunikacija su­kladno ovom Zakonu i Zakonu o kaznenom postupku.

c) Vojna sigurnosna agencija (VSA)

Članak 10.

(1) Vojna sigurnosna agencija (VSA) je ustrojstvena jedinica Ministarstva obrane za planiranje i provođenje potpore Ministarstvu obrane i Oružanim snagama Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Oružane snage) za izvršenje zadaća obrane opstojnosti, suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.

(2) Vojna sigurnosna agencija (VSA) u obavljanju oba­vje­š­tajnih poslova analizira, obrađuje i ocjenjuje podatke o vojskama i obrambenim sustavima drugih zemalja, o vanjskim pritiscima koji mogu imati utjecaj na obrambenu sigurnost, o aktivnostima u inozemstvu koje su usmjerene na ugrožavanje obrambene sigurnosti zemlje, koje joj u doba mira prikuplja Obavještajna agencija (OA), dok ih u doba ratnog stanja i stanju neposredne ugroženosti opstojnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske može i sama prikupljati radom u inozemstvu.

(3) Vojna sigurnosna agencija (VSA) u obavljanju protu­obavještajnih poslova prikuplja, analizira, obrađuje i ocjenjuje podatke o namjerama, mogućnostima i planovima djelovanja pojedinih osoba, grupa i organizacija u zemlji kojima je cilj ugrožavanje obrambene moći države te poduzima mjere otkrivanja, praćenja i suprotstavljanja ovakvim aktivnostima.

(4) Vojna sigurnosna agencija (VSA) sudjeluje u protu­obavještajnoj zaštiti i skrbi za sigurnost štićenih pripadnika Ministarstva obrane i Oružanih snaga, te objekata i prostora koje odredi ministar obrane.

(5) Ako postoje osnove sumnje da strane sigurnosne službe, pojedine osobe ili grupe pripremaju ili poduzimaju radnje koje mogu dovesti do ugrožavanja obrambene sigurnosti zemlje, Vojna sigurnosna agencija (VSA) ovlaštena je pozivati na obavjesne razgovore pripadnike Ministarstva obrane i Oružanih snaga, te građane zaposlene u tijelima, službama ili ustanovama Ministarstva obrane i Oružanih snaga.

(6) U provođenju poslova protuobavještajne zaštite Vojna sigurnosna agencija (VSA), sukladno odredbama ovoga Zakona i odredbama posebnog zakona izrađuje sigurnosne provjere pripadnika Ministarstva obrane i Oružanih snaga i osoba koje su zaposlene u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama.

Članak 11.

(1) Vojna sigurnosna agencija (VSA) u obavljanju protu­obavještajnih poslova radnje i mjere propisane ovim Zakonom smije primjenjivati prema pripadnicima Ministarstva obrane i Oružanih snaga, te građanima zaposlenima u tijelima, službama ili ustanovama Ministarstva obrane i Oružanih snaga kada je to u vezi s obavljanjem njihovih dužnosti ili poslova i samo u prostorima i objektima Ministarstva obrane i Oružanih snaga. Kada je mjere i radnje nužno primijeniti prema ovim osobama izvan prostora u kojem obavljaju dužnosti i poslove, Vojna sigurnosna agencija (VSA) o tome obavještava Protuobavještajnu agenciju (POA) i zajedno s njom utvrđuje način obavljanja potrebnih mjera i radnji.

(2) Kada Vojna sigurnosna agencija (VSA) u obavljanju poslova prema odredbi stavka 1. ovoga članka sazna i ocijeni da bi mjere i radnje propisane ovim Zakonom trebalo primjenjivati i prema drugim osobama, odmah o tome obavještava Protu­obavještajnu agenciju (POA) i zajedno s njome utvrđuje način obavljanja protuobavještajnih aktivnosti.

d) Strategijsko elektroničko izviđanje za potrebe sigurnosnih službi

Članak 12.

(1) Strategijsko elektroničko izviđanje za potrebe Oba­vještajne agencije (OA) i Vojne sigurnosne agencije (VSA) provodi Središnjica elektroničkog izviđanja Glavnog stožera Oru­žanih snaga. Planove provođenja strategijskog elektroničkog izvi­đanja za potrebe ovih sigurnosnih službi donosi Savjet za koordinaciju sigurnosnih službi na prijedlog ravnatelja tih službi. Za provedbu ovih planova zadužuje se ministar obrane.

(2) Ministar obrane je dužan u okviru Glavne inspekcije obrane osigurati provođenje nadzora nad zakonitošću rada Sre­dišnjice elektroničkog izviđanja Glavnog stožera Oružanih snaga i izvješća Glavne inspekcije dostavlja odboru Hrvatskoga sabora nadležnom za nacionalnu sigurnost (u daljnjem tekstu: odbor nadležan za nacionalnu sigurnost).

IV. POSLOVI I OVLASTI SIGURNOSNIH SLUŽBI

a) Prikupljanje podataka

Članak 13.

Sigurnosne službe mogu, u okviru svog djelokruga rada, pri­kupljati podatke od građana, korištenjem javnih izvora, uklju­čujući uvid u registre i zbirke podataka, a mogu ih prikupljati i primjenom tajnih postupaka i mjera.

Članak 14.

(1) Sigurnosne službe mogu prikupljati podatke obavijesnim razgovorom samo uz prethodni pristanak osobe za koju se pretpostavlja da ima saznanja o podacima od interesa za nacionalnu sigurnost.

(2) Uz izričit pristanak osobe s kojom se obavlja obavijesni razgovor, obavijesni razgovor može se snimiti sredstvima za svjetlosno i zvučno snimanje.

(3) Ako se osnovano može pretpostaviti da osoba koja nije dala pristanak za obavljanje obavijesnog razgovora ima saznanja o podacima značajnim za nacionalnu sigurnost, sigurnosna služba će zatražiti od Ministarstva unutarnjih poslova da s ovakovom osobom obavi obavijesni razgovor na način propisan posebnim zakonom. U ovom obavijesnom razgovoru sudjeluje i službena osoba sigurnosne službe.

Članak 15.

(1) Sigurnosne službe mogu prikupljati podatke korištenjem tajnih suradnika. Nije dozvoljeno bilo koga prisiljavati da bude tajni suradnik sigurnosne službe.

(2) Uvjeti i način prikupljanja podataka korištenjem tajnih suradnika uređuju se naputkom ravnatelja sigurnosne službe.

Članak 16.

(1) Tijela državne uprave, tijela sudbene vlasti i pravne osobe koje vode ili upravljaju registrima i zbirkama osobnih i drugih podataka, omogućit će sigurnosnoj službi, na temelju pisanog naloga ravnatelja sigurnosne službe, pristup računalnoj ili na sličan način ustrojenoj zbirci podataka, uporabom odgovarajućih sučelja.

(2) Ako tijela i osobe iz stavka 1. ovoga članka nemaju računalne ili slične registre i zbirke podataka, omogućit će sigurnosnoj službi uvid u druge njihove registre i zbirke osobnih i drugih podataka.

b) Poduzimanje mjera tajnog prikupljanja podataka kojima se privremeno ograničavaju neka ustavna ljudska prava i temeljne slobode

Članak 17.

(1) Protuobavještajna agencija (POA) može primjenjivati mjere tajnog prikupljanja podataka kojima se privremeno ograničavaju neka ustavna ljudska prava i temeljne slobode. Vojna sigurnosna agencija (VSA) može primjenjivati mjere tajnog prikupljanja podataka kojima se privremeno ograničavaju neka ustavna ljudska prava i temeljne slobode samo pod uvjetima propisanim odredbom članka 11. ovoga Zakona.

(2) Mjere tajnog prikupljanja podataka kojima se privremeno ograničavaju neka ustavna ljudska prava i temeljne slobode mogu se provoditi ako se podaci ne mogu prikupiti na drugi način ili je njihovo prikupljanje povezano s nerazmjernim teškoćama. Ako postoji mogućnost izbora između više mjera tajnog prikupljanja podataka primijenit će se mjera kojom se manje zadire u Ustavom zaštićena prava i slobode.

(3) Mjere tajnog prikupljanja podataka jesu:

1. nadzor sredstava za tehničko komuniciranje na daljinu,

2. nadzor prometa na tranzitno-međunarodnim komunikacijskim vezama,

3. nadzor nad poštanskim pošiljkama,

4. tehničko snimanje prostora i objekata,

5. nadzirani promet predmeta i vrijednosti,

6. tajno praćenje, motrenje, svjetlosno i zvučno snimanje osoba u otvorenom prostoru i javnim mjestima.

(4) Mjere tajnog prikupljanja podataka mogu se poduzimati na temelju pisanog obrazloženog naloga za njihovo provođenje koje izdaje sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Suce ovlaštene za izdavanje pisanog naloga za provođenje mjera tajnog prikupljanja podataka određuje predsjednik Vrhovnog suda Re­pub­like Hrvatske. Pisani obrazloženi prijedlog za primjenu mjere tajnog prikupljanja podataka podnosi ravnatelj službe.

(5) Izuzeto od odredbe stavka 4. ovoga članka, ako bi odgoda provedbe mjera tajnog prikupljanja podataka onemogućila postizanje cilja, poduzimanje mjera može započeti na temelju naloga ravnatelja sigurnosne službe, koji o tome odmah izvješćuje ovlaštenog suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Ovlašteni sudac Vrhovnog suda, mora u roku od 24 sata od početka primjene mjere odlučiti da li će izdati pisani nalog kojim dopušta provođenje mjere. Ako ovlašteni sudac Vrhovnog suda nije izdao pisani nalog za provođenje mjere, sigurnosna služba je dužna uništiti dokumente i sredstva na kojima su zabilježeni podaci koje je saznala u provođenju mjere i o tom sačiniti zapisnik kojeg dostavlja ovlaštenom sucu Vrhovnog suda.

(6) Kada ovlašteni sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske odbije izdati nalog za provođenje mjera tajnog prikupljanja podataka o razlozima odbijanja obavijestit će Vijeće za nacionalnu sigurnost i odbor nadležan za nacionalnu sigurnost.

(7) Zahtjev za poduzimanje mjera i nalog za poduzimanje mjera tajnog prikupljanja podataka moraju sadržavati oznaku mjere koja će se primjenjivati, oznaku osobe prema kojoj će se mjera primjenjivati, obrazloženje razloga zbog kojih se mjera provodi i potrebe njezinog poduzimanja i rok trajanja mjere. Ako se predlaže i dopušta poduzimanje više mjera, moraju biti navedeni podaci za svaku mjeru. Prijedlog za poduzimanje mjera i nalog za poduzimanje mjera tajnog prikupljanja podataka pred­stav­ljaju državnu tajnu. Službene i druge osobe koje sudjeluju u postupku odlučivanja i u poduzimanju mjera dužne su kao državnu tajnu čuvati sve podatke koje su saznale.

Članak 18.

(1) Mjere tajnog prikupljanja podataka iz članka 17. stavka 3. ovoga Zakona mogu trajati najdulje četiri mjeseca.

(2) Ako postoji potreba za daljnjim provođenjem mjera tajnog prikupljanja podataka mora se ishoditi novi pisani nalog koji izdaje vijeće od tri ovlaštena suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Članak 19.

 (1) Pravne osobe koje obavljaju poslove tehničkog komuniciranja na daljinu i poslove dostave poštanskih pošiljaka moraju omogućiti sigurnosnim službama provedbu mjera tajnog prikup­ljanja podataka, u skladu s ovim Zakonom i drugim propisima.

(2) Pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su osigurati sigurnosnim službama uvjete za izravan pristup objektima i tehničkoj opremi te uvjete za provedbu mjera, uporabom odgo­varajućih tehničkih sučelja.

(3) Odgovorne osobe i drugi zaposlenici pravnih osoba koji imaju saznanja o primjeni mjera sigurnosnih službi prema odredbama ovoga članka dužni su ta saznanja čuvati kao državnu tajnu.

Članak 20.

(1) Tajno praćenje, motrenje, svjetlosno i zvučno snimanje u otvorenom prostoru i na javnim mjestima, provodi se ako je nužno za otkrivanje i bilježenje okolnosti, veza, susreta i doga­đaja od interesa za nacionalnu sigurnost.

(2) Način provedbe mjera iz stavka 1. ovoga članka, sudjelovanje službene osobe i uporabu sredstava u provedbi ovih mjera određuje ravnatelj sigurnosne službe ili osoba koju on ovlasti.

Članak 21.

(1) Ako podaci prikupljeni primjenom mjera tajnog prikup­ljanja podataka ukazuju na pripremanje ili počinjenje kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti, sigurnosne službe izvješćuju Državno odvjetništvo.

(2) Obavijest iz stavka 1. ovoga članka ne smije sadržavati podatke o mjeri tajnog prikupljanja podataka niti rezultate pro­ved­be te mjere.

(3) Ako postoji interes zaštite nacionalne sigurnosti, obaveza iz stavka 1. ovoga članka može se odgoditi odlukom glavnog državnoga odvjetnika Republike Hrvatske.

c) Evidencije podataka i njihovo korištenje

Članak 22.

(1) Sigurnosne službe uspostavljaju i vode zbirke i registre osobnih podataka i druge evidencije prikupljenih podataka i dokumenata o podacima.

(2) Osobe koje su upoznate s podacima iz evidencija sigurnosnih službi i dokumentima o tim podacima dužne su ih čuvati kao državnu tajnu.

Članak 23.

(1) Sigurnosne službe dužne su na zahtjev građana obavijestiti ga jesu li prema njemu poduzimane mjere prikupljanja podataka, te vode li se u službama evidencije o njegovim osobnim podacima, i na njegov zahtjev staviti mu na uvid dokumente o prikupljenim podacima.

(2) Sigurnosne službe nisu dužne postupiti prema odredbama stavka 1. ovoga članka:

– ako bi obavijest dovela u opasnost izvršenje zadaća sigurnosne službe,

– ako bi obavijest mogla dovesti do ugrožavanja sigurnosti druge osobe,

– ako bi obavijest mogla dovesti do štetnih posljedica za nacionalnu sigurnost ili nacionalni interes Republike Hrvatske.

(3) Čim prestanu razlozi za primjenu odredbe stavka 2. podstavka 1. i 2. ovoga članka, sigurnosna služba je dužna postupiti prema odredbi stavka 1. ovoga članka. U slučaju iz stavka 2. podstavka 3. ovoga članka sigurnosna služba nije dužna postupiti prema odredbi stavka 1. ovoga članka do isteka roka od 10 godina od dana prestanka poduzimanja mjere.

Članak 24.

(1) Podaci i dokumenti koje svojim radom prikupe sigurnosne službe mogu se koristiti samo za svrhe radi kojih su prikup­ljeni, a ako ukazuju na pripremanje ili počinjenje kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti sigurnosne službe će o tome izvijestiti Državno odvjetništvo. Tajnost prikupljenih podataka određuje se po odredbama Zakona o zaštiti tajnosti podatka.

(2) Dokumenti o podacima koji se ne odnose na svrhu radi koje su prikupljani uništavaju se o čemu se sastavlja zapisnik koji potpisuju osobe koje su prisustvovale uništenju dokumenata.

(3) Podaci, dokumenti i informacije koje su prikupljene na nezakonit način uništavaju se o čemu se sastavlja zapisnik koji potpisuju osobe koje su prisustvovale uništenju podataka, dokumenata i informacija.

d) Sigurnosne provjere

Članak 25.

(1) Sigurnosna provjera provodi se za čelnike i zaposlenike sigurnosnih službi, čelnike i zaposlenike Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, predsjednika i članove Vijeća za nadzor sigurnosnih službi iz članka 79. ovoga Zakona, te druge osobe za koje je to određeno odredbama ovoga Zakona, u postupku njihovog imenovanja na dužnost odnosno prijama na rad. Sigurnosna provjera provodi se i za osobe koje se imenuju na dužnosti ili raspoređuju na određene poslove od posebnog značenja za nacionalnu sigurnost za koje je to određeno zakonom. Sigurnosna provjera provodi se i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo i za strance u Republici Hrvatskoj čiji je boravak važan za sigurnost države.

(2) Sigurnosna se provjera provodi kao:

– djelomična sigurnosna provjera koja uključuje pribavljanje podataka iz registara i zbirki podataka Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno Ministarstva obrane,

– potpuna sigurnosna provjera koja pored pribavljanja podataka prema podstavku 1. ovoga stavka, uključuje i pribavljanje podataka o zakonom propisanim zaprekama za obavljanje dužnosti odnosno poslova na koje se osoba za koju se provodi sigurnosna provjera imenuje odnosno raspoređuje, te drugih podataka nužnih za prosudbu podobnosti za obavljanje dužnosti i poslova u vezi sa zaštitom nacionalne sigurnosti.

(3) Sigurnosna služba koja provodi sigurnosnu provjeru mo­že obaviti razgovor s osobom koja se provjerava, može saslušati osobe koje su s njom u vezi, može koristiti podatke iz službenih evidencija koja vode druge službe i tijela, a može poduzeti i postupke i mjere tajnog prikupljanja podataka. Način obavljanja sigurnosne provjere pobliže određuje ravnatelj sigurnosnih službi.

Članak 26.

(1) Sigurnosne službe mogu obavljati sigurnosnu provjeru domaćih fizičkih i pravnih osoba s kojima su sklopile ugovor o nabavi robe i usluga ili izvođenju radova za svoje potrebe, te domaćih fizičkih i pravnih osoba koje isporučuju robu i usluge ili obavljaju radove za Ministarstvo obrane i Oružane snage te Ministarstvo unutarnjih poslova.

(2) Sigurnosnu provjeru domaćih i stranih pravnih i fizičkih osoba koji isporučuju robe i usluge ili obavljaju radove za Ministarstvo obrane i Oružane snage te Ministarstvo unutarnjih poslova obavljaju Protuobavještajna agencija (POA) za domaće osobe, a Obavještajna agencija (OA) za strane osobe, u suradnji s Vojnom sigurnosnom agencijom (VSA).

e) Protuobavještajna zaštita

Članak 27.

(1) U obavljanju protuobavještajne zaštite sigurnosne službe u okviru svog djelokruga rada izrađuju sigurnosne prosudbe moguće ugroženosti štićenih osoba i objekata, obavljaju sigurnosno provjeravanje osoba koje imaju pristup štićenim osobama, objektima i prostorima, primjenjuju mjere protuprislušne zaštite za objekte i prostore te sudjeluju u planiranju, provođenju i nadzoru tehničkih i fizičkih mjera sigurnosti.

(2) Vlada određuje štićene osobe, objekte i prostore, te način primjene i provođenja mjera iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 28.

(1) Sigurnosne službe u okviru svog djelokruga rada provode mjere protuprislušne zaštite i protuprislušnih pregleda objekata iz članka 27. ovoga Zakona, obavljaju nadzor građevinsko-tehničkih radova, tehničke dokumentacije objekata, instalacija, telekomuni­kacijske i informatičke opreme te sudjeluju u planiranju, pro­vo­đenju i nadzoru tehničkih i fizičkih mjera sigurnosti tih objekata.

(2) Sigurnosne službe obavljaju sigurnosno provjeravanje osoba zaposlenih na poslovima fizičke i tehničke zaštite, tehničkog i informatičkog održavanja u objektima iz članka 27. ovoga Zakona, te sigurnosno provjeravanje drugih pravnih osoba i njihovih djelatnika koji sudjeluju u izvođenju poslova koji utječu na mjeru protuprislušne zaštite iz stavka 1. ovoga članka.

(3) O poslovima iz stavka 1. i 2. ovoga članka sigurnosne službe vode posebne evidencije.

Članak 29.

U provođenju protuobavještajne zaštite, Protuobavještajna agencija (POA) nadzire organizaciju i provođenje informacijske sigurnosti u tijelima državne uprave, osim u Ministarstvu obrane gdje nadzor obavlja Vojna sigurnosna agencija (VSA).

f) Mjere prikrivanja

Članak 30.

U obavljanju poslova iz svog djelokruga sigurnosne službe mogu poduzeti mjere prikrivanja vlasništva nad stvarima, mjere prikrivanja vlasništva nad pravnim osobama, mjere prikrivanja stvarnog identiteta svojih zaposlenika i drugih osoba, te mogu, kada je to potrebno uz naknadu koristiti tajne usluge pravnih i fizičkih osoba.

Članak 31.

(1) Podaci o mjerama i troškovima za provođenje mjera iz članka 30. ovoga Zakona tajni su i mogu biti dostupni tijelima i osobama određenim odlukom koju donosi Vijeće za nacionalnu sigurnost na prijedlog predsjednika Savjeta za koordinaciju sigurnosnih službi.

(2) Djelatnost i materijalno-financijsko poslovanje u prikrivnim pravnim osobama obavlja se prema propisima važećim za tu vrstu djelatnosti. Prikrivna pravna osoba ne može biti osoba koja se financira neposredno iz proračuna Republike Hrvatske. Pri­kriv­na pravna osoba osniva se i održava iz sredstava sigurnosnih službi. Tako nastali troškovi vode se na poziciji proračuna sigurnosne službe namijenjenoj posebnim troškovima.

(3) Sva imovina prikrivne pravne osobe vlasništvo je Repub­like Hrvatske, a prihod nastao iz djelatnosti koristi sigurnosna služba kao sredstvo posebne namjene za obavljanje svoje djelatnosti.

Članak 32.

(1) Zaštita tajnosti identiteta osoba i drugih izvora podataka, zaštita načina na koji je podatak prikupljen, obveza je sigurnosnih službi i drugih osoba i tijela u sustavu nacionalne sigurnosti, i sigurnosne službe te druge osobe i tijela u sustavu nacionalne sigurnosti ne smiju otkriti identitet osoba i drugih izvora podatka.

(2) U slučaju oštećenja zdravlja ili smrtnog stradavanja, koji su nastali u vezi s obavljanjem poslova nacionalne sigurnosti, evidentirani tajni suradnik sigurnosne službe ostvaruje prava kao i zaposlenik sigurnosne službe.

g) Izvješćivanje

Članak 33.

(1) Sigurnosne službe o svim važnijim podacima koje su prikupile u svom radu te svojim procjenama sigurnosnih situacija izvješćuju Predsjednika Republike, predsjednika Hrvatskoga sabora, predsjednika Vlade i predsjednika Savjeta za koordinaciju sigurnosnih službi. Vojna sigurnosna agencija (VSA) izvješća dostavlja i ministru obrane, a načelniku Glavnog stožera Oruža­nih snaga samo kada se to odnosi na Oružane snage. Ministrima i drugim državnim dužnosnicima dostavljaju se oni podaci koji se odnose na njihov djelokrug rada.

(2) Godišnja izvješća o svom radu sigurnosne službe dostav­ljaju Predsjedniku Republike, predsjedniku Hrvatskoga sabora, predsjedniku odbora nadležnom za nacionalnu sigurnost, pred­sjedniku Vlade i predsjedniku Savjeta za koordinaciju sigurnosnih službi, a na njihov zahtjev dostavljaju im i izvanredna izvješća o stanju u području nacionalne sigurnosti u području njihovog djelokruga rada.

(3) Izvješća iz stavka 1. i 2. ovoga članka državna su tajna. Hrvatski sabor, Predsjednik Republike i Vlada mogu odlučiti da izvješća iz stavka 2. ovoga članka ili pojedini njihovi djelovi ne predstavljaju tajnu.

V. SURADNJA SIGURNOSNIH SLUŽBI

Članak 34.

(1) Sigurnosne službe surađuju u obavljanju svojih poslova.

(2) Sigurnosna služba kada prikupi podatke iz djelokruga rada druge sigurnosne službe ili kad ima saznanja koja mogu biti značajna za rad druge sigurnosne službe dužna ju je o tome izvijestiti.

(3) Sigurnosna služba može kada ocijeni da je to potrebno radi obavljanja poslova iz njezinog djelokruga tražiti od druge sigurnosne službe podatke o praćenim osobama i činjenicama koje je saznala te dokumente kojima raspolaže.

(4) Sigurnosne službe mogu ustrojavati zajednička provedbena tijela i skupine sigurnosnih službi za obavljanje pojedinih poslova iz njihovog djelokruga.

(5) Sigurnosne službe u neposrednoj suradnji ili u okviru Savjeta za koordinaciju sigurnosnih službi rješavaju moguće sukobe nadležnosti, uvažavajući zajedničke ciljeve nacionalne sigurnosti i ekonomičnosti u radu.

(6) Ako nije moguće postići potreban stupanj suradnje sigurnosnih službi i riješiti pitanja iz stavka 3., 4. i 5. ovoga članka, Savjet za koordinaciju sigurnosnih službi obavijestit će Vijeće za nacionalnu sigurnost o potrebi donošenja odluka o usklađenom djelovanju sigurnosnih službi.

Članak 35.

Svatko je dužan obavijestiti sigurnosnu službu ukoliko sazna podatke o pripremi ili izvođenju radnji za koje ocjenjuje da mogu predstavljati ugrožavanje nacionalne sigurnosti.

Članak 36.

(1) Sigurnosne službe mogu, na temelju međunarodnih obveza, surađivati sa stranim sigurnosnim i drugim odgovarajućim službama razmjenom podataka i zajedničkim provođenjem poslova iz svog djelokruga.

(2) Suradnju sa stranim sigurnosnim i drugim odgovarajućim službama sigurnosne službe ostvaruju u koordinaciji i suradnji s Obavještajnom agencijom (OA).

(3) Uspostavu i prekid suradnje s pojedinom stranom služ­bom odobrava Vijeće za nacionalnu sigurnost, na temelju pri­jedloga Savjeta za koordinaciju sigurnosnih službi.

Članak 37.

(1) Sigurnosne službe mogu dostavljati stranim službama podatke o građanima Republike Hrvatske ako su im pruženi relevantni podaci da takova osoba ugrožava nacionalnu sigurnost države primatelja Podaci se neće dostaviti ako bi to bilo u suprotnosti s interesima Republike Hrvatske ili je zaštita interesa osobe o kojoj bi se dostavili podaci od veće važnosti.

(2) Dostavljeni podaci moraju se evidentirati. Zajedno s podacima primatelju se daje naputak da se dostavljeni podaci mo­gu koristiti samo u svrhu za koju su dostavljeni, te da sigurnosna služba koja dostavlja podatke pridržava pravo traženja povratne informacije o načinu uporabe dostavljenih podataka.

VI. USTROJSTVO I UPRAVLJANJE SIGURNOSNIM SLUŽBAMA

Članak 38.

(1) U sigurnosnim službama se mogu ustrojavati unutarnje ustrojstvene jedinice za obavljanje određenih poslova iz njihovog djelokruga i službe za obavljanje administrativnih i tehničkih poslo­va za potrebe sigurnosnih službi i njihovih ustrojstvenih jedinica.

(2) U Protuobavještajnoj agenciji (POA) mogu se ustrojiti područne jedinice, a u Obavještajnoj agenciji (OA) mogu se ustrojiti privremene ispostave. U Vojnoj sigurnosnoj agenciji (VSA) ustrojavaju se odjeli i ispostave na teritoriju Republike Hrvatske.

Članak 39.

(1) Unutarnje ustrojstvo sigurnosnih službi, djelokrug rada njihovih ustrojstvenih jedinica i njihovih ispostava, način uprav­ljanja tim jedinicama i ispostavama, poslovi i okvirni broj službenih osoba (službenika koji prikupljaju, obrađuju, analiziraju sigurnosne podatke i dokumente) i drugih službenika i namje­štenika, izgled, sadržaj i pravo uporabe službene iskaznice i službene značke, pravo na nošenje i uporabu oružja, unutarnji nadzor rada, korištenje i raspolaganje financijskim i drugim sredstvima, ustrojavanje disciplinskih odnosno stegovnih sudova i druga pitanja od osobitog značaja za rad sigurnosne službe utvrđuje se uredbom koju donosi Vlada na prijedlog Savjeta za koordinaciju sigurnosnih službi, a uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike.

(2) Prijedlog uredbe iz stavka 1. ovoga članka Vojne sigurnosne agencije (VSA) utvrđuje ministar obrane.

Članak 40.

(1) Na temelju uredbe o unutarnjem ustrojstvu, pravilnikom o unutarnjem redu sigurnosne službe utvrđuje se način rada sigurnosne službe i njezinih ustrojstvenih jedinica, potreban broj služ­benih osoba i drugih službenika i namještenika utvrđuje se broj potrebnih službenika i namještenika s naznakom njihovih osnovnih poslova i zadaća i potrebnih uvjeta za obavljanje poslova, njihove ovlasti i odgovornosti, prava iz radnog odnosa, te druga pitanja od značaja za rad službe koja nisu uređena uredbom iz članka 39. ovoga Zakona.

(2) Pravilnike o unutarnjem redu Obavještajne agencije (OA) i Protuobavještajne agencije (POA) donosi Vlada na prijedlog ravnatelja agencija uz suglasnost Predsjednika Republike. Pravilnik o unutarnjem redu Vojne sigurnosne agencije (VSA) donosi Vlada na prijedlog ministra obrane uz suglasnost Predsjednika Republike.

(3) Pravilnici o unutarnjem redu sigurnosnih službi državna su tajna i ne objavljuju se.

Članak 41.

(1) Pravilnicima o načinu sigurnosnog djelovanja sigurnosnih službi pobliže se određuju postupci, mjere i sredstva u radu te način planiranja, programiranja, provedbe, evidentiranja i izvješćivanja u poslovima iz djelokruga sigurnosnih službi.

(2) Pravilnike o načinu sigurnosnog djelovanja donose ravnatelji Obavještajne agencije (OA) i Protuobavještajne agencije (POA), uz suglasnost Savjeta za koordinaciju sigurnosnih službi. Pravilnik o načinu sigurnosnog djelovanja Vojne sigurnosne agencije (VSA) donosi ministar obrane na prijedlog ravnatelja Vojne sigurnosne agencije (VSA) i uz suglasnost Savjeta za koordinaciju sigurnosnih službi.

(3) Pravilnici o načinu sigurnosnog djelovanja državna su tajna i ne objavljuju se.

Članak 42.

(1) Radom sigurnosnih službi upravljaju ravnatelji, a u slučaju njihove spriječenosti zamjenici ravnatelja. Radom ustrojstvenih jedinica sigurnosnih službi upravljaju pomoćnici ravnatelja ili načelnici.

(2) Ravnatelji sigurnosnih službi i njihovi zamjenici imaju položaj čelnika sigurnosnih službi.

(3) Ravnatelji sigurnosnih službi državni su dužnosnici u smislu Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika, a njihovi zamjenici i njihovi pomoćnici dužnosnici su u smislu ovoga Zakona.

Članak 43.

(1) Ravnatelji sigurnosnih službi imenuju se odnosno razrješuju rješenjem koje supotpisuju Predsjednik Republike i predsjednik Vlade.

(2) Postupak imenovanja ravnatelja sigurnosnih službi pokreću Predsjednik Republike i predsjednik Vlade utvrđivanjem prijedloga kandidata i dostavljanjem prijedloga na prethodno miš­ljenje odboru Hrvatskoga sabora nadležnom za unutarnju politiku. Kandidata za ravnatelja Vojne sigurnosne službe (VSA) Predsjedniku Republike i predsjedniku Vlade predlaže ministar obrane.

(3) Ravnatelj sigurnosne službe imenuje se na vrijeme od četiri godine. Ista osoba može biti ponovo imenovana na dužnost ravnatelja sigurnosne službe.

(4) Ravnatelj sigurnosne službe može prije isteka mandata biti razriješen: ako to sam zatraži; ako trajno izgubi sposobnost obavljati svoju dužnost; ako ne provodi odluke Predsjednika Republike i Vlade kojima se usmjerava rad službe ili ne provodi njihove mjere u vezi s nadzorom rada službe; zbog povrede Ustava, zakona ili drugih propisa; zlouporabe položaja ili preko­račenja ovlasti; povrede državne, vojne ili službene tajne; te osude za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obavljanja dužnosti.

(5) Postupak za razrješenje ravnatelja sigurnosne službe mogu pokrenuti Predsjednik Republike, predsjednik Vlade i Hrvatski sabor. Kada postupak za razrješenje pokreću Predsjednik Republike ili predsjednik Vlade, prije donošenja rješenja o razrješenju može se zatražiti mišljenje Hrvatskoga sabora. Kada postupak razrješenja pokreće Hrvatski sabor, zbog u postupku nadzora utvrđene nezakonitosti rada sigurnosne službe ili njezinih djelatnika, Predsjednik Republike i predsjednik Vlade donijet će rješenje o razrješenju ravnatelja sigurnosne službe.

(6) Ravnatelji sigurnosnih službi imaju zamjenike koji se imenuju i razrješuju na način i pod uvjetima propisanim odredbama stavka 1. do 5. ovoga članka, s time da se postupak imenovanja zamjenika ravnatelja Vijeće za nacionalnu sigurnost pokreće na prijedlog ravnatelja sigurnosne službe, a u postupku razrješenja zamjenika ravnatelja pribavlja se mišljenje ravnatelja sigurnosne službe.

Članak 44.

(1) Unutarnja organizacija, pravila obavljanja poslova i način davanja naloga za obavljanje poslova u sigurnosnim službama i njihovim ustrojstvenim jedinicama moraju biti uspostavljeni na takav način da se uvijek može utvrditi individualna odgovornost.

(2) Službena osoba dužna je provoditi naloge nadređenih, osim ako smatra da je nalog nezakonit o čemu treba staviti pisanu primjedbu, a ponovljeni piasni nalog dužna je izvršiti, te je u tom slučaju oslobođena odgovornosti za posljedice njenog izvršenja. Ako službena osoba ocjenjuje da bi izvršenjem naloga, odnosno ponovljenog pisanog naloga učinila kazneno djelo, nije ga dužna izvršiti, ali mora o tome odmah obavijestiti predsjednika Savjeta za koordinaciju sigurnosnih službi i predsjednika odbora Hrvat­skoga sabora nadležnog za unutarnju politiku.

(3) Protiv službene osobe koja je prijavila nalog iz stavka 2. ovoga članka ne smije se provoditi nikakav postupak koji bi bio posljedica prijave i koji bi štetio interesima službene osobe.

VII. POLOŽAJ, PRAVA, OBVEZE I ODGOVORNOSTI I NAČIN UTVRĐIVANJA PLAĆA DUŽNOSNIKA, SLUŽBENIH OSOBA I DRUGIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA SIGURNOSNIH SLUŽBI

a) Primjena propisa

Članak 45.

(1) U pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom na službene osobe i druge službenike i namještenike Obavještajne agencije (OA) i Protuobavještajne agencije (POA), primjenjuju s odredbe Zakona o državnim službenicima i namještenicima.

(2) U pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom na službene osobe i druge službenike i namještenike Vojne sigurnosne agencije (VSA) primjenjuju se odredbe Zakona o službi u oruža­nim snagama.

b) Prijam u službu

Članak 46.

(1) Za prijam na rad u sigurnosne službe nije obavezan natječaj.

(2) Osobe koje se primaju na rad u sigurnosne službe, pored općih uvjeta za prijam u državnu službu, moraju ispunjavati i posebne uvjete za prijam i raspoređivanja na pojedine poslove (određena stručna sprema i struka, radni staž, posebne stručne vještine i znanja, posebna zdravstvena sposobnost i dr.) propisane pravilnikom o unutarnjem redu sigurnosne službe.

(3) Osobe koje se primaju na rad u sigurnosne službe moraju ispunjavati i sigurnosne uvjete koji se utvrđuju postupkom sigurnosne provjere. Sigurnosna provjera provodi se pristankom osobe koja se prima na rad u sigurnosne službe i u odnosu na osobe s kojima živi u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, odnosno i u odnosu na osobe s kojima živi u zajedničkom kućanstvu. Ukoliko osoba koja se prima na rad ne pristane na ove sigurnosne provjere s njom se ne može zasnovati službenički odnos.

(4) Ne može se primiti na rad u sigurnosnu službu osoba za koju postoji zapreka za prijam u državnu službu.

(5) Ako na rad u sigurnosnu službu neka osoba nije primljena jer ne ispunjava uvjete odnosno jer postoje zapreke za prijam, sigurnosna služba nije dužna obrazložiti razloge zbog kojih nije primljena na rad.

Članak 47.

(1) Rješenje o prijmu u službu i o rasporedu na radno mjesto donosi ravnatelj sigurnosne službe.

(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka ne dostavlja se ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave.

Članak 48.

(1) Osobama koje su u sigurnosnu službu primljene na rad kao vježbenici može radni odnos prestati tijekom vježbeničkog staža ako se tijekom vježbeničkog staža ocijeni da ne pokazuju sposobnosti nužne za obavljanje poslova u sigurnosnoj službi.

(2) Osobe koje se u sigurnosnu službu primaju na rad kao službenici primaju se uz obvezni probni rad u trajanju od jedne godine.

c) Plaće

Članak 49.

Plaće čelnika i drugih dužnosnika, službenih osoba i drugih službenika i namještenika sigurnosnih službi, utvrđuju se odlu­kom Vlade sukladno odredbama ovoga Zakona.

Članak 50.

(1) Plaću službene osobe i drugih službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće.

(2) Osnovica za izračun plaće iz stavka 1. ovoga članka je osnovica utvrđena prema propisima o državnim službenicima, nakon čega se uvećava za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža.

Članak 51.

(1) Službene osobe pored plaće utvrđene prema odredbi članka 49. ovoga Zakona imaju za posebne uvjete rada i opasnost te odgovornost u obavljanju poslova pravo i na dodatak na plaću.

(2) Dodatke iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje Vlada u postotku od plaće službene osobe.

d) Prava, obveze i odgovornosti

Članak 52.

(1) Službene osobe dužne su izvršavati poslove na koje su raspoređene i kada je to povezano s opasnošću za njihov život, zdravlje ili njihovu imovinu.

(2) Službene osobe dužne su na temelju naloga nadređene im osobe poslove obavljati i duže od punog radnog vremena, ako je to nužno radi uspješnog i pravodobnog obavljanja službenog posla.

(3) Službenim osobama za rad iz stavka 2. ovoga članka pripada pravo na novčanu naknadu ili im se određuju slobodni dani, sukladno pravilniku o radu sigurnosne službe.

Članak 53.

(1) Dužnosnici i službene osobe imaju pravo na staž osiguranja u povećanom trajanju, tako da se svakih 12 mjeseci stvarno provedenih na dužnosti odnosno radu računa kao 15, 16 odnosno 18 mjeseci staža osiguranja.

(2) Na prijedlog ravnatelja, Vlada će odrediti radna mjesta sa stažem osiguranja u povećanom trajanju.

Članak 54.

(1) Čelnici i drugi dužnosnici, te službene osobe sigurnosnih službi ne smiju biti članovi političkih stranaka, niti smiju sudjelovati u njihovim aktivnostima ili politički djelovati u sigurnosnim službama, a ne smiju obavljati i neku drugu javnu ili profesionalnu dužnost.

(2) Čelnici i drugi dužnosnici te službene osobe sigurnosnih službi ne smiju biti članovi uprava ili nadzornih odbora trgovačkih društava niti odgovarajućih tijela drugih pravnih osoba.

(3) Čelnici i drugi dužnosnici sigurnosnih službi ne smiju, bez suglasnosti Savjeta za koordinaciju sigurnosnih službi, javno istupati i komentirati rad službe i drugih tijela i osoba u pitanjima nacionalne sigurnosti, niti upoznavati neovlaštene osobe s podacima i dokumentima sigurnosnih službi.

Članak 55.

(1) Čelnici i drugi dužnosnici sigurnosnih službi, te drugi zaposlenici sigurnosnih službi koji su imali pristup podacima i dokumentima sigurnosnih službi dužni su čuvati podatke i dokumente koji su zakonom određeni kao tajni bez obzira na način na koji su ih doznali, dok na zakonom propisan način ne budu oslobođeni čuvanja tajne.

(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka ne smiju prisvajati dokumente sigurnosnih službi.

(3) Povreda odredbi stavka 1. i 2. ovoga članka predstavlja razlog za razrješenje odnosno prestanak rada čelnika, drugih dužnosnika i zaposlenika iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Obaveza čuvanja tajne traje i nakon prestanka rada čelnika, drugih dužnosnika i zaposlenika iz stavka 1. ovoga članka u skladu sa zakonom.

(5) Ravnatelj sigurnosnih službi će donijeti propise o ozna­čavanju vrste i stupnja tajnosti podataka, načinu postupanja s tajnim podacima i posebnim zaštitnim mjerama čuvanja tajnih podataka.

Članak 56.

Sigurnosne službe za svoje zaposlenike i tajne suradnike ugovaraju životno osiguranje ili osiguranje za slučaj smrti ili gubitka radne sposobnosti u vezi s radom te njihove imovine u vezi s radom.

Članak 57.

(1) Službena osoba koja je odlukom nadležne zdravstvene komisije proglašena nesposobnom za obavljanje poslova na koje je raspoređena, zbog ozljede ili oboljenja koje je nastupilo u obav­ljanju sigurnosnih poslova, raspoređuje se na druge poslove koje može obavljati time da zadržava plaću i druga prava iz služ­beničkog odnosa, a ako se ne može rasporediti zadržava plaću i druga prava iz službeničkih odnosa do donošenja konačnog rješenja o pravu na mirovinu, a najdulje tri godine od dana donošenja odluke o nesposobnosti.

(2) Službena osoba koja u obavljanju poslova ili povodom obavljanja tih poslova izgubi život sahranit će se u mjestu koje odredi njena obitelj na teret sredstava državnog proračuna.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka obitelj službene osobe ima pravo na jednokratnu novčanu pomoć u visini posljednje njegove isplaćene neto plaće uvećane 12 puta.

Članak 58.

(1) Osoba koja pruži pomoć službenoj osobi sigurnosne službe u obavljanju njenih poslova i tim povodom bude ozlije­đena ili se razboli, a nije osigurana po drugoj osnovi, za vrijeme liječenja ima prava iz zdravstvenog osiguranja, a za slučaj inva­lid­nosti prouzročene ozljedom ili bolešću prava iz mirovinskog osiguranja na teret sredstava državnog proračuna, jednako kao da je zaposlena u sigurnosnoj službi.

(2) Obitelj osobe koja prilikom pružanja pomoći službenoj osobi sigurnosne službe u obavljanju njenih poslova izgubi život ima prava iz članka 57. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

Članak 59.

Ravnatelj sigurnosne službe imenuje povjerenstvo koje utvr­đuje okolnosti pod kojima su izgubile život ili su bile ozlijeđene ili su se razboljele službena osoba ili osoba koja je pružala pomoć službenoj osobi sigurnosne službe u obavljanju njenih poslova.

Članak 60.

(1) Ako je protiv službene osobe pokrenut kazneni postupak zbog radnji počinjenih u obavljanju poslova sigurnosne službe, sigurnosna služba će službenoj osobi osigurati odvjetničku ili drugu pravnu pomoć, osim ako je kazneni postupak pokrenut na temelju kaznene prijave sigurnosne službe.

(2) Pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka sigurnosna služba će osigurati pravnu pomoć službenoj osobi i nakon što joj je prestao radni odnos.

Članak 61.

Službene osobe sigurnosnih službi ovisno o složenosti poslova imaju pravo na dopunsko zdravstveno osiguranje na teret sred­stava državnog proračuna.

Članak 62.

(1) Službenoj osobi kojoj prestaje radni odnos zbog ostvarivanja prava na mirovinu, pripada otpremnina u visini njene neto plaće ostvarene kroz posljednjih pet mjeseci rada, pod uvjetom da je najmanje 10 godina mirovinskog staža provela na radnom mjestu službene osobe u sigurnosnoj službi.

(2) Kao vrijeme provedeno na radnom mjestu sigurnosnih službi računa se i vrijeme provedeno na odgovarajućim poslovima u sigurnosnim službama koje prestaju s radom na temelju ovoga Zakona.

Članak 63.

(1) Za štetu nastalu građanima ili pravnim osobama nezakonitim, namjernim ili krajnje nepažljivim postupanjem zaposlenika sigurnosne službe odgovorna je Republika Hrvatska.

(2) Republika Hrvatska ima pravo od zaposlenika sigurnosne službe za koga se utvrdi da je kriv za nastanak štete iz stavka 1. ovoga članka, tražiti povrat iznosa isplaćenog trećim osobama.

(3) Službenu osobu koja je odgovorna za štetu počinjenu namjerno ili krajnjom nepažnjom može se iz opravdanih razloga u cijelosti ili djelomično osloboditi obveze naknade štete.

(4) Opravdani razlozi su osobito postupanje službene osobe u izvanrednim uvjetima ili pod okolnostima kada je štetu bilo otežano ili nemoguće izbjeći.

(5) Postojanje okolnosti iz stavka 2. ovoga članka utvrđuje i rješenje o djelomičnom ili potpunom oslobađanju od štete donosi ravnatelj.

e) Povrede službene dužnosti

Članak 64.

(1) Za povrede službene dužnosti službenih osoba, drugih službenika i namještenika Obavještajne agencije (OA) i Protu­obavještajne agencije (POA), važe propisi koji uređuju odgovornost državnih službenika i namještenika za povrede službene odnosno radne dužnosti ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Za povrede službene dužnosti službenih osoba, drugih službenika i namještenika Vojne sigurnosne agencije (VSA), važe propisi koji uređuju odgovornost službenih osoba i drugih službenika i namještenika Ministarstva obrane za povrede službene, od­nosno radne dužnosti ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Članak 65.

(1) Zbog lakše povrede službene dužnosti i radne dužnosti, odnosno zbog stegovne pogreške zaposlenika Vojne sigurnosne agencije (VSA), postupak na prijedlog nadređene službene osobe vodi i rješenje donosi osoba koja upravlja radom ravnatelj ustrojstvene jedinice sigurnosne službe, odnosno osoba koju on odredi.

(2) Zbog teže povrede službene dužnosti odnosno zbog stegovnog prijestupa postupak na prijedlog ravnatelja sigurnosne službe vode i rješenja donose posebni disciplinski odnosno ste­gov­ni sudovi.

(3) Prvostupanjski disciplinski odnosno stegovni sudovi imaju predsjednika i pet članova koji se imenuju iz reda zaposlenika sigurnosne službe, od kojih su predsjednik i najmanje dva člana diplomirani pravnici. Prvostupanjski sudovi odlučuju u vijeću od tri člana koje imenuje predsjednik prvostupanjskog suda za svaki pojedini slučaj. Vijeću uvijek predsjeda član imenovan iz reda diplomiranih pravnika, a može mu predsjedati i pred­sjednik suda.

(4) Drugostupanjski disciplinski odnosno stegovni sudovi imaju predsjednika i sedam članova koji se imenuju iz reda zaposlenika sigurnosne službe, od kojih su predsjednik i najmanje četiri člana diplomirani pravnici. Drugostupanjski sud odlučuje u vijeću od tri člana koje imenuje predsjednik drugostupanjskog suda za svaki pojedini slučaj. Vijeću uvijek predsjeda član imenovan iz reda diplomiranih pravnika, a može mu predsjedati i pred­sjednik drugostupanjskog suda.

(5) U postupcima protiv službenih osoba zbog povrede služ­bene dužnosti javnost je isključena.

Članak 66.

Lake povrede službene dužnosti su uz lake povrede službene dužnosti propisane Zakonom o državnim službenicima i namje­štenicima, odnosno stegovne pogreške su uz stegovne pogreške propisane Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i:

– nepropisno postupanje s povjerenim sredstvima za rad,

– neuljudan odnos prema strankama i suradnicima za vrijeme rada.

Članak 67.

Teže povrede službene dužnosti su uz teže povrede službene dužnosti propisane Zakonom o državnim službenicima i namješ­tenicima, odnosno stegovni prijestupi su uz stegovne prijestupe propisane Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i:

– davanje podataka neovlaštenim osobama,

– nepravilno ili nenamjensko korištenje povjerenih sredstava,

– iznošenje neistinitih činjenica o obavještajno-sigurnosnoj službi,

– poduzimanje ili nepoduzimanje bilo koje radnje s ciljem onemogućavanja ili otežavanja izvršavanja poslova obavještajno--sigurnosne službe.

Članak 68.

Zaposleniku sigurnosne službe se za tešku povredu službene dužnosti odnosno stegovnog prijestupa uz disciplinske kazne određene Zakonom o državnim službenicima i namještenicima, odnosno stegovne kazne određene Zakonom o službi u Oružanim snagama može izreći i disciplinska, odnosno stegovna kazna prestanka radnog odnosa uvjetno na vrijeme od 3 do 12 mjeseci.

Članak 69.

Kada je prije pokretanja ili tijekom disciplinskog, odnosno stegovnog postupka službena osoba udaljena iz službe oduzima joj se službena iskaznica, oružje i druga sredstva koja su joj povjerena za obavljanje posla.

f) Premještaj

Članak 70.

(1) Radi potrebe obavljanja poslova službena osoba može privremeno ili trajno biti premještena u drugu ustrojstvenu jedinicu sigurnosne službe, u istom ili drugom mjestu rada.

(2) Premještaj do jedne godine smatra se privremenim pre­mještajem.

(3) Trajni premještaj je moguć samo uz suglasnost službene osobe.

(4) Žalba protiv rješenja o premještaju ne odgađa njegovo izvršenje.

Članak 71.

(1) Službena osoba koja se trajno premješta u drugo mjesto rada udaljeno više od 50 kilometara od mjesta njegova stanovanja, ima pravo, najduže u roku od šest mjeseci od dana premještaja, na osiguranje odgovarajućeg smještaja za službenu osobu i njegovu obitelj, te pravo na naknadu selidbenih troškova.

(2) Službena osoba premještena na vlastiti zahtjev nema prava iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 72.

(1) Službena osoba koja se privremeno ili trajno, do osiguranja uvjeta za smještaj prema odredbi članka 71. ovoga Zakona, premješta u drugo mjesto rada udaljeno više od 80 kilometara od mjesta njegovog stanovanja ima pravo na:

– jednokratnu novčanu naknadu u visini njegove prosječne plaće isplaćene u posljednja tri mjeseca prije premještaja,

– plaću ranijega radnog mjesta ako je za njega povoljnija,

– sedmodnevni plaćeni dopust za posjet obitelji svaka tri mjeseca i naknadu troškova prijevoza za takvu posjetu,

– mjesečnu naknadu za odvojeni život ako uzdržava obitelj,

– odgovarajući smještaj i prehranu.

(2) Službena osoba koja se premješta na vlastiti zahtjev nema prava iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 73.

Na temelju sporazuma između ravnatelja sigurnosne službe i čelnika drugog državnog tijela, službena osoba može, uz njen pristanak, privremeno ili trajno biti premještena na rad u drugo državno tijelo.

Članak 74.

(1) Službena osoba Obavještajne agencije (OA) može se rasporediti na rad u inozemstvo.

(2) Službena osoba Protuobavještajne agencije (POA) i Vojne sigurnosne agencije (VSA) može biti upućena na rad u inozemstvo u okviru suradnje sa stranom sigurnosnom ili drugom odgovarajućom službom ili na temelju međunarodnog ugovora.

(3) Upućivanje na rad u inozemstvu prema odredbama stav­ka 1. i 2. ovoga članka ne smatra se premještajem u smislu odred­bi ovoga Zakona ili Zakona o državnim službenicima i na­mještenicima.

Članak 75.

Ravnatelji sigurnosnih službi pobliže će urediti prava, obveze i odgovornosti službene osobe za vrijeme premještaja u drugo državno tijelo ili za vrijeme rada u inozemstvu.

g) Prestanak službe

Članak 76.

(1) Službenoj osobi sigurnosne službe, uz slučajeve prestanka državne službe propisane Zakonom o državnim službenicima i namještenicima, a za službene osobe Vojne sigurnosne agencije (VSA) i/ili Zakonom o službi u Oružanim snagama, služba može prestati ako izravno nadređeni službenik utvrdi da je nesavjesnim obavljanjem poslova ili povredom propisa kojima se uređuje rad sigurnosne službe onemogućavala obavljanje poslova iz njenog djelokruga.

(2) Pod onemogućavanjem obavljanja poslova iz stavka 1. ovoga članka smatra se prekoračenje ovlasti ili neprimjenjivanje ovlasti, uslijed čega je nastupila šteta za fizičke ili pravne osobe, tijela državne vlasti ili Republiku Hrvatsku.

(3) Rješenje o prestanku službe u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, po pribavljenom mišljenju nadređenog službenika donosi ravnatelj.

(4) Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka žalba nije dopu­štena, ali se može pokrenuti upravni spor.

Članak 77.

Uz slučajeve prestanka službe po sili zakona, propisane Za­ko­nom o državnim službenicima i namještenicima odnosno Zakonom o službi u Oružanim snagama službenoj osobi po sili zakona služba prestaje:

1. kada joj nadležno tijelo utvrdi pravo na mirovinu radi profesionalne nesposobnosti za rad – danom prvomoćnosti rješenja,

2. kada se sazna da su podaci o ispunjavanju uvjeta iz članka 44. stavka 2. ovoga Zakona lažni – danom saznanja,

3. kada je osuđena za kazneno djelo za koje se progoni po služenoj dužnosti, osim za kaznena djela iz glave XX. Kaznenog zakona Republike Hrvatske koja se odnose na sigurnost prometa – danom pravomoćnosti presude,

4. ako odbije privremeni premještaj – danom kojim se morao javiti na dužnosti,

5. kada se sazna da je postupila suprotno odredbi članka 54. ovoga Zakona – danom saznanja o povredi ove odredbe,

6. kada se sazna da je postupila suprotno odredbi članka 55. ovoga Zakona – danom saznanja o povredi ove odredbe.

IX. NADZOR NAD SIGURNOSNIM SLUŽBAMA

Članak 78.

(1) Nadzor nad sigurnosnim službama vrši Hrvatski sabor neposredno i putem odbora nadležnog za nacionalnu sigurnost.

(2) U ostvarivanju tog nadzora može se zatražiti:

– od Predsjednika Republike i predsjednika Vlade izvješća o stanju nacionalne sigurnosti u cjelini ili u pojedinim područjima,

– od sigurnosne službe informaciju o radnjama i mjerama koje provodi sigurnosna služba,

– od predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske informaciju o poduzetim mjerama tajnog prikupljanja podataka ili o poduzetim mjerama tajnog prikupljanja podataka prema odre­đenim osobama,

– od sigurnosnih službi informaciju o provođenju mjera tajnog prikupljanja podataka ili o provođenju mjera tajnog prikupljanja podataka prema određenim osobama,

– informaciju o tome da li službe nacionalne sigurnosti pri­kupljaju informacije koje se tiču zastupnika ili osobe koja je član njegovoga porodičnog domaćinstva,

– obaviti razgovor s kandidatom za čelnika sigurnosne služ­be.

(3) Predsjedništvo Hrvatskoga sabora, na prijedlog predsjednika Hrvatskoga sabora, a sukladno Poslovniku Hrvatskoga sabora, ocijenit će koja će se pitanja iz stavka 2. ovoga članka ili neko drugo pitanje iz djelokruga rada sigurnosnih službi raspraviti na sjednici Hrvatskoga sabora, a koja pitanja će se raspraviti na sjednici odbora nadležnog za nacionalnu sigurnost zatvorenoj za javnost.

Članak 79.

(1) Pored pitanja iz članka 78. stavka 2. i 3. ovoga Zakona o kojima će raspravu provoditi saborski odbor nadležan za nacionalnu sigurnost, taj Odbor je ovlašten saslušavati čelnike i službene osobe sigurnosnih službi o tome da li su neke mjere i radnje tih službi bile nezakonite, raspravljati o zakonitosti financijskog i materijalnog poslovanja sigurnosnih službi, razmatrati izvješće Pučkog pravobranitelja o zaštiti ustavnih i zakonskih prava građana u postupcima koje vode službe sigurnosti, te razmatrati rad sigurnosnih službi u svezi s vanjskom politikom Republike Hrvatske.

(2) Kada Hrvatski sabor ili njegov odbor nadležan za nacionalnu sigurnost zatraži izvješća ili potrebne podatke od sigurnosnih službi, Savjeta za koordinaciju sigurnosnih službi i predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske u slučaju iz članka 78. stavka 2. podstavka 3. ovoga Zakona, o tome će tražitelj informacije obavijestiti Vijeće za nacionalnu sigurnost, te će predstavnika Vijeća za nacionalnu sigurnost i ravnatelja nadležne sigurnosne službe pozvati da prisustvuje sjednici na kojoj se raspravlja o pitanjima iz rada sigurnosne službe.

(3) Informacije Hrvatskome saboru, odnosno njegovom odboru nadležnom za nacionalnu sigurnost, ne mogu sadržavati podatke o osobama s kojima je surađivala sigurnosna služba u provođenju svoje djelatnosti i podatke o načinu (metodi) na koji su informacije prikupljene.

Članak 80.

(1) U cilju ostvarivanja građanskog nadzora nad radom sigurnosnih službi osniva se Vijeće za nadzor sigurnosnih službi (u daljnjem tekstu: Vijeće).

(2) Vijeće se sastoji od predsjednika i šest članova koje imenuje Hrvatski sabor.

(3) Za članove Vijeća mogu biti imenovani hrvatski državljani visoke stručne spreme, pri čemu najmanje po jedan član Vijeća moraju biti diplomirani pravnik, diplomirani politolog i dipl. ing. elektrotehnike.

(4) Predsjednik i članovi Vijeća imenuju se na četiri godine i nakon isteka mandata mogu biti ponovno imenovani.

(5) Predsjednik i članovi Vijeća za zakonitost svog rada odgovorni su Hrvatskom saboru, a nadzor nad zakonitošću njihova rada provodi odbor nadležan za nacionalnu sigurnost.

(6) Pitanja bitna za rad Vijeća koja nisu uređena ovim Zakonom, i obavljanje administrativnih poslova za Vijeće, uredit će se aktom Hrvatskoga sabora na prijedlog odbora nadležnog za nacionalnu sigurnost.

Članak 81.

(1) Vijeće obavlja sljedeće poslove:

– prati zakonitosti rada sigurnosnih službi,

– prati i nadzire primjenu mjera tajnog prikupljanja podataka kojima se ograničavaju ustavna ljudska prava i temeljne slobode,

– prati zakonska uređenja na području nacionalne sigurnosti u drugim zemljama,

– prikupljena saznanja i podatke iz prethodne točke dostavlja u formi obavijesti Vijeću za nacionalnu sigurnost, predsjedniku Hrvatskoga sabora, predsjedniku odbora nadležnom za nacionalnu sigurnost, te ravnateljima sigurnosnih službi, te

– predlaže rješenja za unaprjeđenje zakonske regulative koja je u vezi sa zakonitošću rada sigurnosnih službi,

– daje obavijesti o načinu podnošenja zahtjeva iz članka 81. ovoga Zakona.

(2) U obavljanju poslova iz stavka 1. ovoga članka Vijeće može vršiti uvid u izvješća i druge dokumente sigurnosnih službi, obavljati razgovore s čelnicima i službenim osobama sigurnosnih službi, kada je to nužno radi utvrđenja činjenica odlučnih za ocjenu zakonitosti rada službi.

Članak 82.

(1) Vijeće poslove iz članka 81. ovoga Zakona obavlja na temelju programa koji donosi odbor za nacionalnu sigurnost; na temelju zahtjeva građana, državnih tijela i pravnih osoba o zamijećenim nezakonitim postupcima ili nepravilnostima u radu sigurnosnih službi, osobito u slučajevima kršenja Ustavom za­jam­čenih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka mogu podnijeti i službene osobe sigurnosnih službi. Zbog podnošenja zahtjeva službene osobe neće snositi stegovnu ili kaznenu odgovornost.

Članak 83.

(1) O izvršenom nadzoru izvješćuje se podnositelj zahtjeva.

(2) Vijeće će se u odgovoru na zahtjev ograničiti isključivo na primjedbe postavljene u zahtjevu.

(3) Ukoliko se izvršenim nadzorom utvrdi postojanje nezakonitosti Predsjednik Vijeća izvijestit će o rezultatima nadzora Predsjednika Republike Hrvatske, predsjednika Hrvatskoga sabora, predsjednika Vlade i Glavnoga državnog odvjetnika.

(4) Na zahtjev predsjednika Hrvatskoga sabora, a najmanje jednom u šest mjeseci, predsjednik Vijeća podnosi izvješća o radu Vijeća.

Članak 84.

(1) Predsjednik i članovi Vijeća dužni su kao tajnu čuvati sve podatke koje saznaju u obavljanju poslova Vijeća.

(2) Obveza iz stavka 1. ovoga članka traje i po prestanku obnašanja te dužnosti.

X. SREDSTVA ZA RAD SIGURNOSNIH SLUŽBI

Članak 85.

(1) Sredstva za rad sigurnosnih službi osiguravaju se u dr­žavnom proračunu.

(2) U okviru sredstava za rad sigurnosnih službi osiguravaju se i posebna sredstva za radni prostor, tehničku opremu, posebne namjene u obavljanju obavještajnih i protuobavještajnih poslova, školovanje, obuku i osposobljavanje službenih osoba sigurnosnih službi, te namjene iz članka 30. ovoga Zakona.

Članak 86.

Financijsko i materijalno poslovanje sigurnosnih službi, obav­lja se na način propisan za tijela državne uprave. Podaci o financijskom i materijalnom poslovanju tajni su.

XI. ZAVOD ZA INFORMACIJSKU SIGURNOST
I KRIPTO-ZAŠTITNU TEHNOLOGIJU

Članak 87.

(1) Vlada će osnovati Zavod za informacijsku sigurnost i kripto-zaštitnu tehnologiju, ustanovu za obavljanje djelatnosti istraživanja i razvoja protokola, opreme, sredstava i tehnologije namijenjene za zaštitu tajnih podataka u informacijskim i telekomunikacijskim sustavima, kao i informacijskih i telekomunikacijskih mreža i kanala kojima se tajni podaci razmjenjuju u sustavu nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske.

(2) Vlada će aktom o osnivanju Zavoda imenovati privremenog ravnatelja Zavoda koji će pod nadzorom Vlade obaviti pripreme za početak rada ovoga Zavoda.

(3) Sigurnosne službe mogu od Zavoda za informacijsku sigurnost i kripto-zaštitnu tehnologiju tražiti podatke ili usluge iz njegovog djelokruga, kada im je to nužno radi obavljanja njihovih sigurnosnih poslova, a Zavod im je dužan dati tražene podatke i pružiti tražene usluge.

(4) Tijela državne vlasti su dužna primjenjivati norme zaštite tajnosti podataka koje usvoji Savjet za koordinaciju sigurnosnih službi na prijedlog Zavoda za informacijsku sigurnost i kripto-zaštitnu tehnologiju, a po pribavljenom mišljenju sigurnosnih službi.

(5) Sredstva za rad Zavoda za informacijsku sigurnost i kripto-zaštitnu tehnologiju osiguravaju se u državnom proračunu.

XII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 88.

(1) Vlada će donijeti uredbe iz članka 6. stavka 5. i članka 39. stavka 1. ovoga Zakona u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Pravilnici o unutarnjem redu sigurnosnih službi i Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost donijet će se u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu akata iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 89.

Čelnici sigurnosnih službi, predstojnik Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost i predsjednik i članovi Vijeća za nadzor sigurnosnih službi imenovat će se u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 90.

(1) Na dan početka primjenjivanja ovoga Zakona započinju s radom Obavještajna agencija (OA) i Protuobavještajna agencija (POA), a prestaju s radom Služba za zaštitu ustavnog poretka i Ured za nacionalnu sigurnost.

(2) Na dan početka primjenjivanja ovoga Zakona zaposlenici Ureda za nacionalnu sigurnost postaju zaposlenici Obavještajne agencije (OA), a zaposlenici Službe za zaštitu ustavnog poretka postaju zaposlenici Protuobavještajne agencije (POA) i rasporedit će se na poslove utvrđene pravilnicima o unutarnjem redu ovih službi.

Članak 91.

(1) Na dan početka primjenjivanja ovoga Zakona počinje s radom Vojna sigurnosna agencija (VSA), a prestaju s radom Sigurnosno-informativna služba Ministarstva obrane i Obavještajna služba Ministarstva obrane.

(2) Na dan početka primjenjivanja ovog Zakona zaposlenici Sigurnosno-informativne službe Ministarstva obrane i Oba­vještajne službe Ministarstva obrane, postaju zaposlenici Vojne sigurnosne agencije (VSA) i rasporedit će se na poslove utvrđene Pravilnikom o unutarnjem redu ove agencije.

Članak 92.

(1) Zaposlenici Ureda za nacionalnu sigurnost i Službe za zaštitu ustavnog poretka te zaposlenici službi iz članka 91. stavka 1. ovoga Zakona mogu se u sigurnosnim službama čiji postaju zaposlenici rasporediti na radna mjesta za koja se traži za jedan stupanj viša stručna sprema od one koju imaju ako su od prijama u ove službe do stupanja na snagu ovoga Zakona obavljali istovrsne ili slične poslove.

(2) Zaposlenici iz stavka 1. ovoga članka mogu se rasporediti na položaje u sigurnosnim službama uz uvjet da u roku od četiri godine od dana rasporeda steknu traženu stručnu spremu.

Članak 93.

(1) Zaposlenici iz članka 90. stavka 2. i članka 91. stavka 2. ovoga Zakona nastavljaju s radom na poslovima radnih mjesta na kojima su zatečeni na dan početka primjenjivanja ovoga Zakona i zadržavaju plaću i dodatke na plaću do donošenja rješenja o rasporedu na poslove utvrđene pravilnicima o unutarnjem redu sigurnosnih službi, odnosno do donošenja rješenja o stavljanju na raspolaganje.

(2) Zaposlenici iz članka 90. i 91. ovoga Zakona, koji ne budu raspoređeni i zaposlenici koji odbiju raspoređivanje stavit će se na raspolaganje Vladi i imaju prava propisana Zakonom o državnim službenicima i namještenicima.

Članak 94.

(1) Na dan početka primjenjivanja ovoga Zakona, prostor, opremu, uređaje i druga sredstva Ureda za nacionalnu sigurnost preuzima Obavještajna agencija (OA), a Službe za zaštitu ustavnog poretka Protuobavještajna agencija (POA), ako Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske suglasno ne odrede dru­gačije.

(2) Na dan početka primjenjivanja ovoga Zakona prostor, opremu, uređaje i druga sredstva postojeće Sigurnosno-informativne službe Ministarstva obrane i Obavještajne službe Ministarstva obrane preuzima Vojna sigurnosna agencija (VSA).

Članak 95.

(1) Do dana stupanja na snagu Pravilnika o načinu sigurnosnog djelovanja Obavještajne agencije (OA) odgovarajuće će se primjenjivati odredbe akta kojim je uređen način sigurnosnog djelovanja Ureda za nacionalnu sigurnost ako nisu suprotne odred­bama ovoga Zakona.

(2) Do dana stupanja na snagu Pravilnika o načinu sigurnosnog djelovanja Protuobavještajne agencije (POA) odgovarajuće će se primjenjivati odredbe akta kojim je uređen način sigurnosnog djelovanja Službe za zaštitu ustavnog poretka ako nisu suprotne odredbama ovoga Zakona.

(3) Do dana stupanja na snagu Pravilnika o načinu sigurnosnog djelovanja Vojne sigurnosne agencije (VSA) odgovarajuće će se primjenjivati odredbe akata kojima je uređen način sigurnosnog djelovanja službi iz članka 91. stavak 1. ovoga Zakona.

Članak 96.

 Na dan početka primjenjivanja ovoga Zakona prestaje s radom Nacionalno povjerenstvo za sigurnost osnovano Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 26. srpnja 2000., a njegove poslove preuzima Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost.

Članak 97.

Do stupanja na snagu zakona iz članka 25. stavak 1. ovoga Zakona Vlada Republike Hrvatske odredit će dužnosti odnosno poslove od posebnog značaja za nacionalnu sigurnost za obav­ljanje kojih se provodi sigurnosna provjera.

Članak 98.

(1) Na dan početka primjenjivanja ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o Uredu za nacionalnu sigurnost (»Narodne novine«, br. 37/95.).

(2) Na dan početka primjenjivanja ovoga Zakona prestaju važiti odredbe članka 13. do 17. i članka 17a. do 17d. Zakona o unutarnjim poslovima (»Narodne novine«, br. 55/89., 18/90., 47/90., 19/91., 29/91. – pročišćeni tekst, 73/91., 19/92., 33/92., 76/94., 161/98., 29/00. i 53/00.).

Članak 99.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. travnja 2002. godine.

Klasa: 200-01/02-01/01
Zagreb, 21. ožujka 2002.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.