1178
Na temelju članka 185. Zakona o radu
(»Narodne novine« br. 38/95., 54/95., 65/95., 17/01 i 82/01.) SAMOSTALNI
SINDIKAT UGOSTITELJSTVA I TURIZMA HRVATSKE, Zagreb, Krešimirov trg 2, zastupan
po predsjednici Vesni Dejanović, SINDIKAT ISTRE I KVARNERA, Pula, Danteov trg
2, zastupan po predsjedniku Bruni Buliću, NEZAVISNI SINDIKAT UGOSTITELJSTVA I
HOTELIJERSTVA, Zagreb, Krešimirov trg 2, zastupan po predsjedniku Marku Areliću
i HRVATSKA UDRUGA POSLODAVACA – UDRUGA UGOSTITELJSTVA I TURIZMA, Zagreb,
Božidarićeva 13, zastupana po predsjedniku Francu Palma, sklopili su dana 10.
svibnja 2002. godine
I. TEMELJNE ODREDBE
Članak
1.
1.
Ovim Kolektivnim ugovorom stranke potpisnice ugovora uređuju međusobna prava i
obveze, te određena pravila i pitanja iz radnih odnosa i u svezi s radnim
odnosom radnika u djelatnosti ugostiteljstva.
2.
Ovim Kolektivnim ugovorom stranke ugovora utvrđuju određena minimalna prava i
obveze poslodavaca i radnika u djelatnosti ugostiteljstva, a koja prava i
obveze nisu utvrđena zakonom ili drugim propisima.
Članak
2.
1.
Ovaj Kolektivni ugovor obvezuje sve članice ugovornih strana, te sve pravne i
fizičke osobe koje pristupe ovom Kolektivnom ugovoru.
2.
Ovaj Kolektivni ugovor primjenjuje se na području Republike Hrvatske.
Članak
3.
1.
Zaključujući ovaj Kolektivni ugovor ugovorne strane obvezuju se u dobroj
vjeri poštivati njegove odredbe.
2.
Ugovorne strane obvezuju se da neće kolektivnim ugovorima na razini regija,
županija i kolektivnim ugovorima ili aktima trgovačkog društva/trgovca
pojedinca/obrta, određena prava urediti u manjem opsegu od utvrđenih ovim
Kolektivnim ugovorom. Uređivanje određenih prava u manjem opsegu
moguće je iznimno, a što će biti regulirano sporazumom radničkog vijeća (i/ili
sindikata) i poslodavca u vremenski ograničenom trajanju.
3.
Ovaj Kolektivni ugovor ne obvezuje poslodavce za radnike s posebnim ovlastima.
II. SKLAPANJE UGOVORA O RADU
1. Ugovor o radu
Članak 4.
1. Ugovorom o radu zasniva se radni odnos.
2. Ugovor o radu može sklopiti radnik koji
ispunjava opće i posebne uvjete propisane zakonom, drugim propisima,
kolektivnim ugovorom i aktima poslodavca.
3. Ugovor o radu zaključuje se na
način, u obliku i u sadržaju propisanim zakonom.
2. Ugovor o radu na određeno vrijeme
Članak 5.
1. Ugovor o radu na određeno vrijeme zaključuje
se u slučajevima utvrđenim zakonom.
2. Pored slučaja zamjene privremeno
nenazočnog radnika, poslodavac smije sklopiti jedan ili više uzastopnih ugovora
o radu na određeno vrijeme za iste sezonske poslove sa preraspodjelom radnog
vremena za neprekinuto razdoblje duže od tri godine.
3. Kod zaključivanja ugovora o
radu na određeno vrijeme za sezonske poslove, poslodavac je dužan radniku
omogućiti pravo izbora načina plaćanja sati rada po načelu preraspodjele
radnog vremena sukladno članku 17. i 18. ovog Kolektivnog ugovora.
Članak 6.
1. Poslodavac koji pretežno posluje
sezonski može za obavljanje stalnih sezonskih poslova sklopiti ugovor
o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove.
2. Sva pitanja iz prethodnog stavka
uredit će se Kolektivnim ugovorom kod poslodavca.
3. Posebni uvjeti rada
Članak 7.
1. Poslodavac samostalno utvrđuje svoj
organizacijski ustroj, organizacijske i radne dijelove, strukturu i broj
radnika i uvjete koje radnici moraju ispunjavati za obavljanje
pojedinih poslova.
2. Osim posebnih uvjeta za obavljanje
određenih poslova utvrđenih propisima, poslodavac može utvrditi druge posebne
uvjete kada to smatra potrebnim za obavljanje pojedinih poslova.
Članak 8.
1. Osim posebne zdravstvene sposobnosti za
obavljanje određenih poslova utvrđenih propisima, poslodavac može,
prije sklapanja ugovora o radu i tijekom radnog odnosa, uputiti radnika na
utvrđivanje opće zdravstvene sposobnosti i posebne zdravstvene sposobnosti
za određene poslove.
2. Troškove utvrđivanja zdravstvene
sposobnosti snosi poslodavac.
4. Probni rad
Članak 9.
Prilikom sklapanja ugovora o radu
može se ugovoriti probni rad ovisno o složenosti poslova i to:
– do trećeg stupnja stručne spreme u
trajanju od dva mjeseca,
– za četvrti stupanj stručne spreme u
trajanju do četiri mjeseca,
– za peti stupanj stručne spreme u
trajanju do pet mjeseci i
– za šesti i sedmi stupanj stručne
spreme u trajanju do šest mjeseci.
Ako je ugovoren probni rad, otkazni rok je
najmanje sedam (7) dana.
III. ZAŠTITA ŽIVOTA, ZDRAVLJA I
PRIVATNOSTI RADNIKA
Članak
10.
1.
Poslodavac je dužan voditi i organizirati poslovanje na način i uz uvjete
koji će omogućiti zaštitu života, zdravlja i privatnosti svih radnika
sukladno zakonu, posebnim propisima i naravi poslova i djelatnosti.
2.
Poslodavac je dužan omogućiti nesmetani rad i osposobljavanje
povjerenika radnika za zaštitu na radu sukladno propisima.
3.
Povjerenik zaštite na radu ima prava i obveze utvrđene aktima poslodavca
sukladno propisima. Ukoliko aktima poslodavca nisu utvrđena prava i obveze
povjerenika za zaštitu na radu, povjerenik ima pravo na:
–
2 sata tjedno za obnašanje dužnosti uz naknadu plaće,
–
sudjelovanje u radu Odbora za zaštitu na radu po pozivu poslodavca i
inspekcijskom nadzoru po pozivu inspektora rada uz naknadu plaće,
–
plaćeni dopust za osposobljavanje za zaštitu na radu sedam (7) dana
tijekom jedne kalendarske godine.
4.
Povjerenik zaštite na radu dužan je poslodavca pravodobno izvijestiti o vremenu
odsustvovanja s rada u slučajevima iz prethodnog stavka.
Članak
11.
1.
Poslodavac je dužan, radi ostvarivanja prava i obveza iz radnih odnosa
sukladno propisima, samostalno organizirati i voditi, svom dužnom pažnjom,
prikupljanje, obradu, korištenje i dostavljanje
podataka o radnicima.
2.
Poslodavac je dužan imenovati osobu za nadzor zakonitosti prikupljanja,
obrade, korištenja i dostavljanja trećim osobama osobnih
podataka radnika uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća ili sindikata.
3.
Radnik je dužan pravodobno izvijestiti poslodavca o svim promjenama osobnih
podataka.
Članak
12.
1.
Poslodavac može radniku uplaćivati dopunsko zdravstveno osiguranje.
2.
Poslodavac može o svom trošku osigurati svim radnicima jedanput godišnje
sistematske zdravstvene preglede.
IV. PRIPRAVNICI
Članak 13.
1. Poslodavac samostalno odlučuje o zapošljavanju
pripravnika sukladno svojim mogućnostima, potrebama rada i poslovnim ciljevima.
Način osposobljavanja pripravnika uređuje se kolektivnim ugovorom kod
poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
2. Ukoliko zakonom ili aktima iz
prethodnog stavka nije drukčije propisano, pripravnički staž traje ovisno o
stručnoj spremi predviđenoj za određene poslove i to:
– za poslove do V stupnja stručne
spreme, najviše šest (6) mjeseci,
–
za poslove VI stupnja stručne spreme, najviše devet (9) mjeseci,
–
za poslove VII stupnja stručne spreme, najviše dvanaest (12) mjeseci.
3.
Ukoliko zakonom ili aktom iz stavka 1. ovog članka nije drukčije propisano,
poslodavac pripravniku određuje mentora. Mentor donosi program stručnog osposobljavanja
pripravnika, te osigurava i prati njegovu provedbu. Nakon završetka
pripravničkog staža, pripravnik polaže stručni ispit pred komisijom od tri
člana. Komisiju imenuje poslodavac. Članovi komisije moraju biti osobe koje
svojim obrazovanjem, znanjem i iskustvom mogu objektivno provjeriti
znanje i sposobnost pripravnika, a najmanje su iste stručne spreme
kao i pripravnik.
V. RADNO VRIJEME
1. Puno i nepuno radno vrijeme
Članak 14.
Puno radno vrijeme određuje se u trajanju
od 40 sati tjedno.
2. Skraćeno radno vrijeme
Članak
15.
Kada
se kolektivnim ugovorom kod poslodavca ili pravilnikom o radu utvrde poslovi na
kojima, uz primjenu mjera zašite na radu, nije moguće zaštititi radnika od
štetnih utjecaja, te se stoga za te poslove skraćuje radno vrijeme razmjerno
štetnom utjecaju, radnik je dužan, na zahtjev poslodavca, dio radnog vremena do
punog radnog vremena raditi na drugim poslovima koji nemaju narav štetnog
utjecaja.
3. Raspored radnog vremena
Članak
16.
1.
Tjedno radno vrijeme raspoređeno je, u načelu, u šest radnih dana.
2.
Dnevno radno vrijeme može biti raspoređeno jednokratno, dvokratno i u smjenama,
u punom, nepunom i preraspodijeljenom vremenu.
3.
Dvokratnim radnim vremenom smatra se rad s prekidom dužim od jednog sata.
4.
Smjenskim radom smatra se rad organiziran u najmanje dvije smjene s punim dnevnim
radnim vremenom na način da se u jednakim ritmovima izmjenjuje raspored rada
radnika dnevno, tjedno ili u nekom drugom vremenskom periodu.
5.
Poslodavac donosi, uz prethodno savjetovanje sa radničkim vijećem ili
sindikatom, pisanu odluku o načelnom rasporedu radnog vremena. Zbog
specifičnosti poslovanja i potreba organiziranja rada u ugostiteljstvu,
osobito zbog pretežito sezonskog poslovanja, o tjednom i dnevnom rasporedu
radnog vremena odlučuje poslodavac pisanom odlukom.
6.
O rasporedu i promjeni radnog vremena o kojoj poslodavac ne obavijesti radnika
najmanje tjedan dana unaprijed, radnik se nije dužan odazvati na posao, osim u
slučaju uvođenja hitnog prekovremenog rada.
4. Preraspodjela radnog vremena
Članak 17.
1. Zbog prirode poslovanja u ugostiteljstvu,
osobito kod poslodavaca sa pretežito sezonskim poslovanjem, puno i nepuno
radno vrijeme preraspodjeljuje se tako da tijekom razdoblja trajanja sezone
ili razdoblja većeg obima rada, radno vrijeme traje duže, a tijekom drugog
razdoblja traje kraće od punog ili nepunog radnog vremena, odnosno radnici u
određenom razdoblju ne rade.
2. Preraspodijeljeno radno vrijeme u
objektima sezonskog poslovanja ne smije biti duže od 60 sati tjedno.
3.
Preraspodjela radnog vremena utvrđuje se Kolektivnim ugovorom kod poslodavca.
4.
Poslodavac je dužan u preraspodijeljenom radnom vremenu poštivati ograničenja
i zabrane rada propisane zakonom.
5.
U objektima sa cjelogodišnjim poslovanjem preraspodjela radnog vremena iz
stavka 1. ovog članka mora se radnicima osigurati na način da se fond sati za
preraspodjelu iskoristi do kraja veljače sljedeće godine, a u objektima sa
sezonskim poslovanjem do početka rada sljedeće sezone, a najkasnije do 1. lipnja.
Ukoliko
se radnicima ne osigura korištenje preraspodjele sukladno stavku 5. ovog
članka, poslodavac je dužan radniku isplatiti novčanu naknadu u visini
neiskorištenog broja sati ostvarenih pod uvjetima prekovremenog rada,
najkasnije s isplatom plaće za veljaču, odnosno lipanj tekuće godine.
Članak
18.
1.
Kod zaključivanja ugovora o radu na određeno vrijeme za sezonske poslove,
poslodavac je dužan radniku omogućiti izbor:
a)
primjenu načela preraspodjele radnog vremena sa isplatom mjesečnog fonda sati
uz produženje radnog odnosa za ostvarene sate u preraspodjeli iznad punog
radnog vremena ili
b)
primjenu načela preraspodjele radnog vremena sa isplatom ukupno odrađenih sati
u svakom mjesecu rada, uz upis sati ostvarenih u preraspodjeli iznad mjesečnog
fonda sati na način propisan propisima o mirovinskom osiguranju.
2.
U slučaju iz stavka 1. alineja b) ovog članka, poslodavac je dužan upis sati
izvršiti u radnu knjižicu radnika primjenjujući sljedeći obračun: ukupni broj
ostvarenih sati u preraspodjeli iznad punog radnog vremena ostvarenog u ukupnom
vremenu trajanja ugovora o radu podijeli se s brojem 6,666, dobiveni rezultat
podijeli se s brojem trideset (30), te tako dobiveni rezultat čini broj mjeseci
i dana koji se upisuje u radnu knjižicu radnika sukladno propisima.
VI. ODMORI I DOPUSTI
1. Stanka i dnevni odmor
Članak 19.
1. Poslodavac je dužan osigurati radnicima
stanku i dnevni odmor u trajanju utvrđenom propisima.
2. Vrijeme korištenja stanke i dnevnog
odmora utvrđuje poslodavac odlukom o rasporedu radnog vremena uz savjetovanje
sa radničkim vijećem odnosno sindikatom.
2. Tjedni odmor
Članak 20.
1. Nedjelja je dan tjednog odmora.
2. Radniku koji radi nedjeljom, dan
tjednog odmora osigurava se u pravilu neki drugi dan u naredna dva tjedna, a
najkasnije u razdoblju od mjesec dana.
3. Godišnji odmor
Članak 21.
1. Radnik ima pravo na plaćeni godišnji
odmor u svakoj kalendarskoj godini, te je poslodavac dužan organizirati rad na
način da omogući radniku njegovo korištenje.
2. Uvjete i način stjecanja prava na
godišnji odmor kao i način korištenja godišnjeg odmora radnik ostvaruje
sukladno propisima.
3. Raspored korištenja godišnjeg odmora
(plan korištenja) utvrđuje poslodavac najkasnije do 30. svibnja tekuće
godine, polazeći od potrebe organizacije rada. Poslodavac je dužan, kada mu to
organizacija rada omogućava, uvažiti iskazane želje radnika za razdoblje
korištenja godišnjeg odmora, osobito radnika sa malodobnom djecom.
4. Poslodavac je dužan radnika izvijestiti
o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora najmanje 15 dana prije korištenja.
5. Radnik je dužan izvijestiti poslodavca
o pravu na korištenje jednog dana godišnjeg odmora po svojoj želji
najkasnije dva (2) dana prije korištenja.
Članak 22.
1. Dužina godišnjeg odmora svakog
radnika utvrđuje se tako da na najmanji broj od 18 radnih dana dodaje se još
najmanje:
a)
s osnova složenosti poslova:
– radniku na radnom mjestu sa VII stupnjem
obrazovanja 4 dana
– radniku na radnom mjestu sa VI stupnjem
obrazovanja 3 dana
– radniku na radnom mjestu sa IV i V stupnjem
obrazovanja 2 dana
– radniku na radnom mjestu do IV stupnja
obrazovanja 1 dan
b) s
osnova radnog staža, na svake tri godine
radnog staža radnika 1 dan
c) s
osnova invalidnosti i tjelesnog oštećenja 1
dan
d) samohrani
roditelj 2 dana.
2. Kolektivnim ugovorom kod poslodavca
pobliže se određuju uvjeti i dužina godišnjeg odmora.
3. Osim malodobnih radnika i radnika koji
rade na poslovima sa štetnim utjecajem, zbog čega im je priznato pravo na skraćeno
radno vrijeme i staž s uvećanim trajanjem, najduže trajanje godišnjeg
odmora koji se utvrđuje po osnovama iz stavka 1. ovoga članka je trideset (30)
radnih dana.
5. Plaćeni dopust
Članak 23.
1. Tijekom kalendarske godine radnik ima
pravo na odsustvovanje s rada uz naknadu plaće (plaćeni dopust) za važne
osobne potrebe i to za:
–
sklapanje braka 5
dana
–
rođenje djeteta 3
dana
–
smrti supružnika, roditelja, djece 7
dana
– smrti braće, sestara,
djedova, baka, roditelja
supružnika, braće i sestara supružnika 2
dana
– selidbe u isto mjesto 2 dana
– selidbe u drugo mjesto 3 dana
– teške bolesti ili liječenja člana uže
obitelji 3 dana
– elementarne nesreće većih razmjera 5 dana
– dobrovoljno davanje krvi za svako davanje 1 dan
– školovanje, osposobljavanje, obrazovanje 6 dana.
2.
Radnik je dužan pravodobno i prema okolnosti slučaja izvijestiti poslodavca o
vremenu korištenja plaćenog dopusta, a za slučajeve iz točke 9. i 10.
prethodnog stavka dužan je korištenje dopusta dogovoriti s poslodavcem.
3.
Korištenje prava na plaćeni dopust u slučajevima utvrđenim stavkom 1. ovog
članka, radnik ostvaruje u trenutku nastanka tih određenih važnih osobnih
potreba, te u slučaju ponavljanja istih ili drugih slučajeva iz stavka 1.
ovog članka u jednoj godini ima pravo na plaćeni dopust predviđen za svaki
slučaj.
4.
Ako se tijekom godine ponovi neki slučaj iz stavka 1. ovog članka, radnik može
ostvariti pravo na plaćeni dopust do sedam dana u godini.
5.
Radnik ne ostvaruje pravo na odsustvovanje s rada ukoliko okolnosti utvrđene
stavkom 1. ovog članka nastupe kada radnik ne radi zbog korištenja slobodnih
dana, bolovanja, neplaćenog dopusta ili drugih opravdanih slučajeva
odsutnosti s rada.
STRUKOVNA UNAPREĐENJA I IZUMI
Članak 24.
Izum je novostvoreno rješenje nekog
tehničkog problema koje poslodavac može upotrijebiti u svom poslovanju i koje
ispunjava zakonske uvjete za dobivanje patenta.
Strukovno unapređenje je rješenje kojim
se unapređuje i inovira struka u postupku kreiranja određenog tehnološkog
postupka ili konačnog proizvoda, a kojim se postiže bolja kvaliteta proizvoda,
ušteda materijala, energije, vremena, unapređuje proces proizvodnje i u
konačnici dobiva novi proizvod koji ne mora biti predmet patenta.
VII. PLAĆE, NAKNADE PLAĆE I DRUGI PRIMICI
1. Plaća
Članak 25.
1. Poslodavac je dužan radniku obračunati
i isplatiti plaću koja ne može biti u manjem iznosu od iznosa utvrđenog ovim
Kolektivnim ugovorom.
2. Za izvršeni rad kod poslodavca radnik
ima pravo na plaću koja se sastoji od:
– osnovne plaće radnog mjesta na kojem
radnik radi,
– dodatka na plaću za radni staž
– dodatka za rad u posebnim situacijama
– dodatka na plaću za rad u uvjetima težim
od uobičajenih (teži uvjeti rada).
Osnovna plaća radnog mjesta na kojemu radnik
radi je umnožak osnovice za obračun plaće i koeficijenta za pojedino radno
mjesto utvrđeno Tarifnim prilogom kolektivnog ugovora kod poslodavca.
3. U cilju stimuliranja i nagrađivanja
radnika sukladno ciljevima, stanju, okruženju i strategiji razvoja
pojedinog područja poslovanja poslodavca, kolektivnim ugovorom kod poslodavca
mogu se utvrditi kriteriji i mjerila za dodatno uvećanje plaće radnika.
1.1. Osnovna plaća
Članak
26.
1.
Osnovna plaća radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak utvrđena na
osnovi složenosti poslova radnog mjesta i normalne uvjete rada na tom radnom
mjestu, a u skladu s odredbama ovog Kolektivnog ugovora predstavlja najniži
iznos kojeg je poslodavac dužan isplatiti radniku.
2.
Normalnim učinkom smatra se puno izvršenje utvrđene norme, uobičajene za obavljanje
određenih poslova.
3.
Složenost poslova radnog mjesta u smislu odredbi ovog Kolektivnog ugovora
sadrži: značaj radnog mjesta u poslovanju, potreban stupanj obrazovanja za
obavljanje poslova radnog mjesta, stupanj odgovornosti radnog mjesta,
potrebno radno iskustvo, zahtijevani stupanj kreativnosti i inicijativnosti,
kao i ostale psihofizičke osobine potrebne za rad na određenom radnom mjestu.
4.
Normalni uvjeti rada na pojedinom radnom mjestu su uvjeti koji su u pravilu
prisutni tijekom cijelog radnog vremena, koje određuje tehnološki proces i njemu
odgovarajuća organizacija rada, odnosno koji su uobičajeni za to radno mjesto i
za djelatnost poslodavca.
Članak
27.
1.
Osnovna plaća za najjednostavnije poslove označene koeficijentom 1,00 ne može
biti niža od 36% prosječne isplaćene bruto plaće u Republici Hrvatskoj na dan
sklapanja ovog Kolektivnog ugovora.
2.
Pod najjednostavnijim poslovima označenim koeficijentom 1,00 podrazumijevaju
se npr. poslovi čistačica, dostavljača, pomoćnih radnika u kuhinji i svih
drugih pomoćnih radnika, radnika na održavanju, poslovi servisa i sl.
3.
Osnovna plaća iz stavka 1. ovog članka utvrđuje se temeljem statističkog
podatka o kretanju i iznosu prosječne plaće u Republici Hrvatskoj koji objavljuje
Državni zavod za statistiku za cijelu prethodnu kalendarsku godinu, a primjenjuje
se od 1. svibnja tekuće godine.
4.
Osnovna plaća utvrđuje se za mjesečni fond sati u visini 1/12 godišnjeg fonda
sati.
5.
Kolektivnim ugovorom kod poslodavca, ili pravilnikom o radu utvrđuje se popis
radnih mjesta, grupe radnih mjesta i njihova složenost prema potrebama
organizacije rada, načinu poslovanja, kategoriji objekta i kvaliteti usluga
koje pruža poslodavac.
1.2. Dodaci na osnovnu plaću
Članak 28.
1. Osnovna plaća radnika povećava se za
svaku navršenu godinu radnog staža za 0,5%.
2. Pravo na povećanje osnovne plaće prema
stavku 1. ovog članka pripada radniku za radni staž upisan u radnu knjižicu,
uvećan za tekući radni staž kod poslodavca.
Članak 29.
1. Osnovna plaća radnika povećat će se za
sate rada kada radnik povremeno radi u uvjetima rada težim od normalnih uvjeta
rada radnog mjesta na kojem je stalno raspoređen i za koje mu je utvrđena
osnovna plaća.
2. Kolektivnim ugovorom kod poslodavca
utvrđuju se slučajevi rada u otežanim uvjetima rada, te ugovorom o radu ili
odlukom određuje iznos povećanja osnovne plaće. Iznos povećanja iznosi od 5
do 20%.
Članak 30.
1. Radnik koji rasporedom radnog vremena,
sukladno potrebama procesa rada u ugostiteljstvu, radi nedjeljom, blagdanom,
u noćnom radu i drugim uvjetima, ima pravo na povećanje osnovne plaće za
sljedeće dodatke:
– za rad u dane blagdana i u neradne dane
utvrđene Zakonom i za rad na dan Uskrsa 50%
– za rad nedjeljom 30%
– za noćni rad 30%
– za rad u drugoj smjeni u slučaju stalnog
smjenskog rada 10%
– za dvokratni rad 10%
– za prekovremeni rad 50%.
2. Prekovremenim radom smatra se rad duži
od punog radnog vremena utvrđenim zakonom. Rad u preraspodijeljenom radnom
vremenu ne smatra se prekovremenim radom.
3. Pravo
na uvećanje plaća za dodatke utvrđene stavkom 1. ovog članka radnik
ostvaruje samo za sate rada odrađene u uvjetima utvrđenim tim stavkom.
Vrijednost sata rada koji služi kao osnovica za obračun dodataka utvrđuje se na
način propisan stavkom 4. članka 27. ovog Kolektivnog ugovora.
4. Ako se radniku tijekom jednog dana
ponove dva ili više osnova iz stavka 1. ovog članka po kojima se povećava
obračunska osnovica utvrđena stavkom 3. ovog članka, tada se svi dodaci
kumuliraju za sate rada ostvarene u pojedinim uvjetima. Iznimno, ako je blagdan
ili neradni dan utvrđen zakonom nedjelja, radnik ostvaruje pravo na dodatak za
rad na dan blagdana bez kumuliranja dodatka za rad nedjeljom.
1.3. Plaća pripravnika i nagrade
učenicima i studentima na praksi
Članak
31.
Pripravnik
ima pravo na plaću u visini od najmanje 80% osnovne plaće radnog mjesta za
koje je zaključio ugovor o radu.
Članak
32.
1.
Učenicima i studentima na obaveznoj praksi u punom radnom vremenu, pripada
nagrada u visini koju međusobno ugovore poslodavac i obrazovna ustanova koja
upućuje učenika i studenta na praksu, ukoliko učenik i student s poslodavcem ne
ugovore dukčije.
2.
Ukoliko nije zaključen ugovor sukladno prethodnom stavku ovog članka,
učenicima i studentima pripada nagrada srazmjerno vremenu provedenom na radu,
a najviše do visine neoporezivog dijela propisanog zakonom, i to:
a)
učenicima I. razreda 30%, II. razreda 40%, III. razreda 50% i IV. razreda 60%
najniže osnovne plaće kod poslodavca,
b) studentima I. godine 50%, II. godine
60%, III. godine 70% i IV. godine 80% najniže osnovne plaće kod poslodavca.
2. Naknade plaće
Članak 33.
Radnik
ima pravo na naknadu plaće u visini plaće kao da je radio u sljedećim
slučajevima:
–
za dane blagdana i neradne dane određene Zakonom
–
za dane kada koristi pravo na plaćeni dopust, za važne osobne potrebe
–
kad odbije raditi zato što nisu provedene propisane mjere zaštite na radu
–
za vrijeme godišnjeg odmora
–
za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo bez krivnje radnika
–
obrazovanja, prekvalifikacije i stručnog osposobljavanja u skladu sa
potrebama i nalogom poslodavca
–
za rad u radničkom vijeću i sindikatu.
Pod
naknadom plaće iz prethodnog stavka podrazumijeva se osnovna plaća radnog
mjesta uvećana za dodatak za godine ukupnog radnog staža.
Naknadu
plaće koju poslodavac radniku isplaćuje, isplaćuje zajedno s plaćom.
Članak
34.
1.
U slučaju odsutnosti s posla zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanja)
do 42 dana radniku pripada naknada plaće na teret poslodavca najmanje u visini
utvrđenoj propisima o zdravstvenom osiguranju.
2.
Naknada plaće u visini 100% osnovice utvrđene propisima o zdravstvenom osiguranju
pripada radniku za slučaj nesposobnosti za rad (bolovanja) zbog profesionalne
bolesti ili ozljede na radu i drugim slučajevima određenim Zakonom.
3.
U vrijeme odsutnosti radnika s rada bez naknade plaće (neplaćeni dopust i sl.),
kao i u slučajevima kada radnik ne radi, a poslodavac mu isplaćuje plaću ili
naknadu plaće (korištenje tzv. slobodnih dana, plaćeni dopust i sl.), pravo na
naknadu zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje) radnik ostvaruje sukladno
propisima o zdravstvenom osiguranju.
3. Prigodne nagrade
Članak 35.
Kolektivnim ugovorom kod poslodavca može
se utvrditi pravo radnika na isplatu prigodnih nagrada (regres za godišnji
odmor, božićnica i sl.).
4. Isplate plaće i naknade plaće
Članak 36.
Poslodavac je dužan obračunavati i
isplaćivati plaću, naknadu plaće i otpremnine te radnicima uručiti obračun
plaće, naknade i otpremnine na način i u rokovima utvrđenim propisima.
5. Drugi novčani i nenovčani primici
radnika
5.1.
Otpremnina za mirovinu
Članak 37.
Radnik koji odlazi u mirovinu sukladno
propisima o mirovinskom osiguranju ima pravo na otpremninu najmanje u
propisanom neoporezivom iznosu za te namjene utvrđenom poreznim propisima.
5.2.
Otpremnina u slučaju otkaza
Članak 38.
1. Radnik kojem se otkazuje ugovor o radu
sklopljen na neodređeno vrijeme nakon najmanje dvije godine neprekidnog
rada, ima pravo na otpremninu u slučajevima i najmanje u iznosu propisanim
zakonom.
2. Radnik koji je pretrpio ozljedu na
radu, odnosno koji je obolio od profesionalne bolesti, a kojem se otkazuje
ugovor o radu, ima pravo na otpremninu najmanje u dvostrukom iznosu od iznosa
koji bi mu inače pripadao sukladno prethodnom stavku, osim ako je odbio zaposlenje
na ponuđenim mu poslovima sukladno zakonu.
5.3.
Solidarna pomoć
Članak 39.
1. Poslodavac je dužan radniku, ili njegovoj
obitelji isplatiti solidarnu pomoć u sljedećim slučajevima:
– smrti radnika
– nastanka teške invalidnosti
– bolovanja dužeg od 90 dana.
Iznosi za pojedine slučajeve ne mogu biti
niži od neoporezivih iznosa utvrđenih Pravilnikom o porezu na dohodak, temeljem
Zakona o porezu na dohodak.
Poslodavac može isplatiti solidarnu pomoć
radniku u slučaju smrti člana uže obitelji.
2. Pod članom uže obitelji smatraju se:
supružnik, roditelji i djeca.
5.4.
Dnevnica za službeni put
Članak 40.
Radnik koji je po nalogu poslodavca upućen
na službeno putovanje ima pravo na:
– dnevnicu u iznosu 50% pune dnevnice za
službeno putovanje koje traje od 8 do 12 sati, a za više od 12 sati punu
dnevnicu najmanje u visini utvrđenoj poreznim propisima za službeni put u zemlji,
te sukladno propisima za korisnika državnog proračuna za službeni put u
inozemstvo,
– naknadu troškova prijevoza na službenom
putu u visini stvarnih izdataka i
– naknadu troškova noćenja u visini
stvarnih izdataka.
2. Kolektivnim ugovorom kod
poslodavca/pravilnikom o radu ili općim aktom mogu se pobliže utvrditi organičenja
u korištenju vrste prijevoza ili kategorije hotela koje radnik smije
koristiti na službenom putovanju.
5.5.
Terenski dodatak
Članak 41.
1. Za vrijeme rada i boravka izvan
sjedišta poslodavca ili sjedišta poslovne jedinice poslodavca i izvan
radnikovog prebivališta ili uobičajenog boravišta, na koji rad se radnik
upućuje, radnik ima pravo na terenski dodatak u visini koja mu pokriva povećane
troškove prehrane i druge troškove boravka na terenu, a najmanje u visini
neoporezivog iznosa utvrđenog poreznim propisima.
2. Poslodavac koji radniku osigurava
smještaj i/ili prehranu na terenu ima pravo utvrditi pripadajući iznos
terenskog dodatka srazmjerno troškovima.
5.6.
Naknada za odvojeni život
Članak 42.
Kolektivnim ugovorom/pravilnikom o radu
ili ugovorom o radu poslodavac će utvrditi slučajeve kada radniku za čijim
radom poslodavac ima potrebu, a čije je prebivalište izvan mjesta sjedišta
poslodavca ili poslovne jedinice poslodavca, pripada pravo na naknadu za
odvojeni život radi pokrića troškova smještaja i prehrane i to najviše do
neoporezivog iznosa utvrđenog poreznim propisima.
5.7.
Jubilarne nagrade
Članak 43.
1. Poslodavac je dužan radniku isplatiti
jubilarnu nagradu za neprekidni radni staž kod istog poslodavca, najmanje u
visini najviših neoporezivih iznosa utvrđenih poreznim propisima za te namjene,
za navršenih:
– 10 godina radnog staža,
– 15 godina radnog staža,
– 20 godina radnog staža,
– 25 godina radnog staža,
– 30 godina radnog staža,
– 35 godina radnog staža,
– 40 godina radnog staža.
2. Kolektivnim ugovorom kod
poslodavca/pravilnikom o radu ili ugovorom o radu mogu se utvrditi slučajevi
prekida staža koje poslodavac smatra neprekidnim stažom.
3. Poslodavac je dužan jubilarnu nagradu
isplatiti radniku najkasnije s plaćom za mjesec studeni u godini u kojoj je
radnik ostvario pravo na jubilarnu nagradu.
5.8.
Naknada troškova prijevoza
Članak
44.
1.
Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u visini stvarnih
troškova prijevoza javnim prometom prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne
karte.
2.
U slučajevima kada postoji mogućnost korištenja više alternativnih sredstava
prijevoza, radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza s posla i na posao u
visini cijene one vrste prijevoza koja je najpogodnija za poslodavca.
3.
U slučajevima kada radnik nema mogućnosti prijevoza javnim prometom, poslodavac
je dužan kolektivnim ugovorom/pravilnikom o radu ili ugovorom o radu utvrditi i
isplatiti radniku naknadu troškova prijevoza vodeći računa o približno sličnim
relacijama za koje je moguće utvrditi cijenu mjesečne odnosno pojedinačne karte
za sredstva javnog prijevoza.
5.9.
Naknada za korištenje privatnog automobila
Članak 45.
Radnik koji, po nalogu poslodavca, koristi
svoj automobil za potrebe poslodavca, ima pravo na naknadu troškova toga
korištenja u visini 30% cijene litre benzina »eurosuper 95« po prijeđenom
kilometru.
5.10.
Dar djetetu
Članak 46.
Poslodavac je dužan jednom godišnje
radniku nositelju zdravstvenog osiguranja djeteta, a koji ima dijete do
navršene 15-te godine starosti, osigurati prigodni dar ili isplatiti novac za
dar, najmanje do visine najvišeg neoporezivog iznosa utvrđenog poreznim
propisima za tu namjenu.
VIII. NAKNADA ŠTETE
Članak 47.
Radnik koji na radu ili u svezi s radom
namjerno ili iz krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu dužan je štetu
nadoknaditi.
Visina štete na stvarima utvrđuje se na
osnovi cjenika ili knjigovodstvene vrijednosti stvari, a ako ovih nema, utvrđuje
se vještačenjem.
IX. PRESTANAK UGOVORA O RADU
Članak 48.
1. Ugovor o radu prestaje na način, po
postupku i uz uvjete propisane zakonom.
2. Ako radnik otkazuje ugovor o radu,
otkazni rok utvrđuje se u dužini polovice otkaznih rokova utvrđenih zakonom,
osim kada radnik ima osobito važan razlog za otkaz ugovora, u kojem slučaju
otkazni rok ne može biti duži od mjesec dana.
X. ZAŠTITA PRAVA RADNIKA
1. Zaštita prava i pritužbe na odnos
prema radniku
Članak 49.
1. Radnik koji smatra da mu je poslodavac
povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku 15 dana od dana dostave
odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za
povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava.
2. Poslodavac je dužan pisane odluke o ostvarivanju
pojedinačnih prava i obveza radnika neposredno uručiti radniku ili dostaviti
preporučeno poštom na posljednju adresu koju je radnik prijavio poslodavcu.
3. Neovisno od postupka utvrđenog stavkom
1. ovog članka, radnik koji smatra da je prema njemu nepravedno postupljeno
od strane nadređenog radnika, suradnika ili uprave društva, može se na postupanje
prema njemu žaliti nadređenom ili upravi društva, a može se obratiti za
posredovanje radničkom vijeću.
XI. UVJETI ZA RAD SINDIKATA
Članak
50.
1.
Ukoliko kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće sva prava i obveze
radničkog vijeća preuzima sindikalni povjerenik.
2.
Pravo na sindikalnu aktivnost s naknadom plaće na teret poslodavca sindikalni
povjerenik ostvaruje tako da za svakog člana sindikata ima pravo na 2 sata
aktivnosti godišnje.
3.
Osim broja sati sindikalne aktivnosti utvrđene u prethodnom stavku ovog članka
poslodavac je dužan sindikalnom povjereniku omogućiti izostanak s rada do 5
dana godišnje zbog pohađanja seminara, sindikalnih sastanaka i sl., a za
članove viših organa sindikata 7 dana.
Članak
51.
Poslodavac
je dužan Sindikatu osigurati:
–
odgovarajući prostor za rad,
–
korištenje telefona, telefaksa u odgovarajućem opsegu,
–
slobodnu podjelu tiska i priopćenja koja se odnose na problematiku radno
pravnog statusa radnika na način kojim je sindikatu omogućeno slobodno
komuniciranje s članstvom i ne ometa djelatnost poslodavca. Isključuje se
tisak koji ima političko promidžbeni značaj.
–
obračun i naplatu sindikalne članarine i sindikalnih kredita putem isplatnih
lista, a uz suglasnost radnika
Članak
52.
1.
Sindikalni povjerenik ili druga osoba koja u obavljanju sindikalne
djelatnosti sazna poslovnu, službenu ili drugu zakonom zaštićenu tajnu, dužna
je takvu tajnu čuvati i ne smije je neovlašteno priopćiti drugim radnicima ili
trećim osobama.
2.
Poslovna tajna utvrđuje se posebnim pravilnikom koji donosi poslodavac.
XII. PRAVA I OBVEZE UGOVORNIH STRANA I
NAČIN RJEŠAVANJA SPOROVA
Članak
53.
1.
Ugovorne stranke dužne su poštivati odredbe ovog Kolektivnog ugovora i primjenjivati
ga u potpunosti.
2.
Ugovorne strane dužne su se suzdržati od svakog djelovanja koje bi bilo u
suprotnosti s odredbama Kolektivnog ugovora, koje bi sprječavale ili otežavale njegovu
provedbu.
3.
Za vrijeme važenja ovog Kolektivnog ugovora strane će se suzdržati od bilo
kojeg oblika industrijskih akcija, pod uvjetima iz stavka 1. i 2. ovog članka.
4.
Obveza čuvanja socijalnog mira ne odnosi se pitanja o kojima je pokrenuta
inicijativa za otpočinjanje pregovora na ovoj ili nižim razinama pregovaranja,
te na poziv sindikalne središnjice ili međunarodne udruge, čiji je pojedini
Sindikat član.
5.
Obveza čuvanja socijalnog mira ne odnosi se na organiziranje štrajka zbog
neisplate plaće, naknade plaće i drugih novčanih prava radnika, temeljem
članka 210 Zakona o radu.
Članak
54.
1.
Postupak za sklapanje novog Kolektivnog ugovora pokreće se na zahtjev bilo
koje ugovorne strane.
2.
Ugovorne strane mogu predložiti izmjene ili dopune Kolektivnog ugovora krajem
poslovne godine.
3.
Ugovorna strana koja želi izmjenu ili dopunu Kolektivnog ugovora predlaže
drugoj strani svoj obrazloženi zahtjev u pisanom obliku.
4.
Druga strana dužna se je o prijedlogu izjasniti u roku 30 dana od primitka
zahtjeva iz prethodnog stavka, ukoliko se strane ne dogovore o produženju
roka za očitovanje.
5.
U slučaju da ugovorna strana ne prihvati prijedlog za izmjenu ili dopunu
Kolektivnog ugovora, odnosno da se o prijedlogu ne izjasni u roku od 30 dana,
strana predlagateljica može pokrenuti postupak pred mirovnim vijećem.
MIRNO RJEŠAVANJE KOLEKTIVNIH RADNIH
SPOROVA
Članak
55.
Za
rješavanje sporova među stranama Kolektivnog ugovora koje nije bilo moguće
riješiti međusobnim pregovaranjem, ustanovljuje se, u roku od pet dana,
mirovno vijeće.
Smatra
se da je među stranama došlo do spora ako se one ne sporazumiju o sklapanju,
izmjeni ili obnovi Kolektivnog ugovora, odnosno o drugim prijedlozima za
rješavanje spornih situacija.
Članak
56.
Mirovno
vijeće ima tri člana.
Svaka
strana imenuje po jednog člana u mirovno vijeće. Strane u sporu sporazumno
imenuju trećeg člana iz redova uglednih strukovnih ili znanstvenih javnih
djelatnika.
Članak
57.
Postupak
mirenja pokreće se na zahtjev bilo koje strane, a mora se završiti u roku
pet dana od pokrenutog postupka.
Izbor
članova mirovnog vijeća i postupak pred tim vijećem obavlja se po Pravilniku
koji regulira postupak ili na drugi način.
Članak
58.
Strane
mogu prihvatiti ili odbiti prijedlog mirovnog vijeća.
Mirenje
je bezuspješno ako bilo koja strana pisano izjavi da mirenje smatra
neuspješnim, kao i kad koja od strana ne imenuje člana mirovnog vijeća,
odnosno, ako strane ne imenuju trećeg člana vijeća.
Svaki
sporazum koji strane postignu mora biti u pisanom obliku. Sporazum je sastavni
dio Kolektivnog ugovora i dopunjuje ga, odnosno mijenja njegove odredbe.
Članak
59.
Ako
je mirenje neuspješno, strane spora mogu rješavanje kolektivnog radnog
spora sporazumno povjeriti arbitraži.
Arbitraža
ima pet članova i isto toliko zamjenika. Svaka strana imenuje dva člana i njihove
zamjenike. Predsjednika i njegovog zamjenika obje strane određuju
sporazumno.
Postupak
pred arbitražom strane mogu urediti posebnim pravilnikom.
Ako
strane postupak pred arbitražom ne urede posebnim pravilnikom, postupak će se
urediti sporazumom strana sklopljenim nakon nastanka spora. U sporazumu o
iznošenju spora pred arbitražu strane će odrediti pitanja koja iznose pred
arbitražu.
Arbitraža
može odlučiti samo o pitanjima koja su pred nju iznijele strane spora.
Članak
60.
Ako
se radi o sporu o tumačenju ili primjeni Zakona, drugog propisa ili
Kolektivnog ugovora, arbitraža će svoju odluku temeljiti na Zakonu, drugom
propisu ili Kolektivnom ugovoru.
Ako
se radi o sporu o sklapanju, izmjeni ili obnovi Kolektivnog ugovora,
arbitraža će svoju odluku temeljiti na pravičnosti.
Ako
strane spora u Kolektivnom ugovoru ili sporazumu o iznošenju spora pred
arbitražu ne odrede drugačije, arbitražna odluka mora biti obrazložena.
Protiv
arbitražne odluke nije dopuštena žalba.
Ako se radi o sporu o sklapanju, izmjeni
ili obnovi Kolektivnog ugovora, arbitražna odluka ima pravnu snagu i učinke
Kolektivnog ugovora.
TIJELO ZA TUMAČENJE KOLEKTIVNOG UGOVORA
Članak 61.
Ugovorne strane imenuje zajedničko tijelo
za tumačenje odredbi ovog Kolektivnog ugovora i praćenje njegove
primjene.
Zajedničko tijelo ima šest članova od
kojih svaka strana imenuje trojicu.
OTKAZ KOLEKTIVNOG UGOVORA
Članak 62.
Svaka strana može otkazati Kolektivni
ugovor.
Otkaz je potrebno drugoj strani prethodno
najaviti i obrazložiti u pisanom obliku u roku koji ne može biti kraći od šest
(6) mjeseci.
Po otkazivanju Kolektivnog ugovora,
svaka strana može tražiti sklapanje kolektivnog ugovora.
Članak 63.
Ugovorne strane su suglasne da se
postojeća zatečena visina ugovorene plaće pojedinog radnog mjesta pod kojim se
smatra osnovna plaća te stalni i povremeni dodaci osim dodataka iz članka 31.
ovog Kolektivnog ugovora kao i druga prava ugovorena kolektivnim ugovorima ili
drugim aktima na razini trgovačkih društava, trgovaca pojedinaca, obrtnika,
neće umanjivati usklađivanjem sa ovim Kolektivnim ugovorom.
XIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak
64.
Troškove
pripremanja, praćenja i ostvarivanja ovog Kolektivnog ugovora snose
potpisnici, svaki u svom dijelu.
Članak
65.
Ovaj
Kolektivni ugovor sklapa se na neodređeno vrijeme.
Članak
66.
1.
Smatra se da je ovaj Kolektivni ugovor sklopljen kad ga potpišu ovlašteni
predstavnici potpisnika, a primjenjuje se od 1. svibnja 2002. godine.
2.
Kolektivni ugovor će se objaviti na način kako je to utvrđeno Pravilnikom o
vođenju evidencije i objavi kolektivnih ugovora.
Članak
67.
Rok
za usklađivanje sa ovim Kolektivnim ugovorom je 60 dana od dana primjene.
Zagreb, 10. svibnja 2002.
HRVATSKA UDRUGA SAMOSTALNI
SINDIKAT
POSLODAVACA UDRUGA UGOSTITELJSTVA
I
UGOSTITELJSTVA I TURIZMA TURIZMA
HRVATSKE
Franco
Palma, v. r. Vesna
Dejanović, v. r.
SINDIKAT
ISTRE I KVARNERA
Bruno Bulić, v. r.
NEZAVISNI
SINDIKAT
UGOSTITELJSTVA
I HOTELIJERSTVA
Marko Arelić, v. r.