Kolektivni ugovor ugostiteljstva

NN 69/2002 (13.6.2002.), Kolektivni ugovor ugostiteljstva

KOLEKTIVNI UGOVORI

1178

Na teme­­­­­lju članka 185. Zakona o radu (»Narodne novine« br. 38/95., 54/95., 65/95., 17/01 i 82/01.) SAMOSTALNI SINDIKAT UGOSTITELJSTVA I TURIZMA HRVATSKE, Zagreb, Krešimirov trg 2, zastupan po predsjednici Vesni Dejanović, SINDIKAT ISTRE I KVARNERA, Pula, Danteov trg 2, zastupan po predsjedniku Bruni Buliću, NEZAVISNI SINDIKAT UGOSTITELJSTVA I HOTELIJERSTVA, Zagreb, Krešimirov trg 2, zastupan po predsjedniku Marku Areliću i HRVATSKA UDRUGA POSLODAVACA – UDRUGA UGOSTITELJSTVA I TURIZMA, Zagreb, Božidarićeva 13, zastupana po predsjedniku Francu Palma, sklopili su dana 10. svib­­­­­nja 2002. godine

KOLEKTIVNI UGOVOR UGOSTITELJSTVA

I. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.

1. Ovim Kolektivnim ugovorom stranke potpisnice ugovora uređuju međusobna prava i obveze, te određena pravila i pita­­­­­nja iz radnih odnosa i u svezi s radnim odnosom radnika u djelatnosti ugostite­­­­­ljstva.

2. Ovim Kolektivnim ugovorom stranke ugovora utvrđuju određena minimalna prava i obveze poslodavaca i radnika u djelatnosti ugostite­­­­­ljstva, a koja prava i obveze nisu utvrđena zakonom ili drugim propisima.

Članak 2.

1. Ovaj Kolektivni ugovor obvezuje sve članice ugovornih strana, te sve pravne i fizičke osobe koje pristupe ovom Kolektivnom ugovoru.

2. Ovaj Kolektivni ugovor primje­­­­­njuje se na području Republike Hrvatske.

Članak 3.

1. Zak­­­­­ljučujući ovaj Kolektivni ugovor ugovorne strane obvezuju se u dobroj vjeri poštivati ­­­­­nje­gove odredbe.

2. Ugovorne strane obvezuju se da neće kolektivnim ugovorima na razini re­gija, županija i kolektivnim ugovorima ili aktima trgovačkog društva/trgovca pojedinca/obrta, određena prava urediti u ma­­­­­njem opse­gu od utvrđenih ovim Kolektivnim ugovorom. Uređiva­­­­­nje određenih prava u ma­­­­­njem opse­gu moguće je iznimno, a što će biti re­gulirano sporazumom radničkog vijeća (i/ili sindikata) i poslodavca u vremenski ograničenom traja­­­­­nju.

3. Ovaj Kolektivni ugovor ne obvezuje poslodavce za radnike s posebnim ovlastima.

II. SKLAPANJE UGOVORA O RADU

1. Ugovor o radu

Članak 4.

1. Ugovorom o radu zasniva se radni odnos.

2. Ugovor o radu može sklopiti radnik koji ispu­­­­­njava opće i posebne uvjete propisane zakonom, drugim propisima, kolektivnim ugovorom i aktima poslodavca.

3. Ugovor o radu zak­­­­­ljučuje se na način, u obliku i u sadržaju propisanim zakonom.

2. Ugovor o radu na određeno vrijeme

Članak 5.

1. Ugovor o radu na određeno vrijeme zak­­­­­ljučuje se u sluča­jevima utvrđenim zakonom.

2. Pored slučaja zamjene privremeno nenazočnog radnika, poslodavac smije sklopiti jedan ili više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme za iste sezonske poslove sa preraspodjelom radnog vremena za neprekinuto razdob­­­­­lje duže od tri godine.

3. Kod zak­­­­­ljučiva­­­­­nja ugovora o radu na određeno vrijeme za sezonske poslove, poslodavac je dužan radniku omogućiti pravo izbora načina plaća­­­­­nja sati rada po načelu preraspodjele radnog vremena sukladno članku 17. i 18. ovog Kolektivnog ugovora.

Članak 6.

1. Poslodavac koji pretežno posluje sezonski može za obav­­­­­lja­­­­­nje stalnih sezonskih poslova sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove.

2. Sva pita­­­­­nja iz prethodnog stavka uredit će se Kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

3. Posebni uvjeti rada

Članak 7.

1. Poslodavac samostalno utvrđuje svoj organizacijski ustroj, organizacijske i radne dijelove, strukturu i broj radnika i uvjete koje radnici moraju ispu­­­­­njavati za obav­­­­­lja­­­­­nje pojedinih poslova.

2. Osim posebnih uvjeta za obav­­­­­lja­­­­­nje određenih poslova utvrđenih propisima, poslodavac može utvrditi druge posebne uvjete kada to smatra potrebnim za obav­­­­­lja­­­­­nje pojedinih poslova.

Članak 8.

1. Osim posebne zdravstvene sposobnosti za obav­­­­­lja­­­­­nje određenih poslova utvrđenih propisima, poslodavac može, prije sklapa­­­­­nja ugovora o radu i tijekom radnog odnosa, uputiti radnika na utvrđiva­­­­­nje opće zdravstvene sposobnosti i posebne zdravstvene sposobnosti za određene poslove.

2. Troškove utvrđiva­­­­­nja zdravstvene sposobnosti snosi poslodavac.

4. Probni rad

Članak 9.

Prilikom sklapa­­­­­nja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad ovisno o složenosti poslova i to:

– do treće­g stup­­­­­nja stručne spreme u traja­­­­­nju od dva mjeseca,

– za četvrti stupa­­­­­nj stručne spreme u traja­­­­­nju do četiri mjeseca,

– za peti stupa­­­­­nj stručne spreme u traja­­­­­nju do pet mjeseci i

– za šesti i sedmi stupa­­­­­nj stručne spreme u traja­­­­­nju do šest mjeseci.

Ako je ugovoren probni rad, otkazni rok je najma­­­­­nje sedam (7) dana.

III. ZAŠTITA ŽIVOTA, ZDRAVLJA I PRIVATNOSTI RADNIKA

Članak 10.

1. Poslodavac je dužan voditi i organizirati poslova­­­­­nje na način i uz uvjete koji će omogućiti zaštitu života, zdrav­­­­­lja i privatnosti svih radnika sukladno zakonu, posebnim propisima i naravi poslova i djelatnosti.

2. Poslodavac je dužan omogućiti nesmetani rad i osposob­­­­­ljava­­­­­nje povjerenika radnika za zaštitu na radu sukladno propisima.

3. Povjerenik zaštite na radu ima prava i obveze utvrđene aktima poslodavca sukladno propisima. Ukoliko aktima poslo­dav­ca nisu utvrđena prava i obveze povjerenika za zaštitu na radu, povjerenik ima pravo na:

– 2 sata tjedno za obnaša­­­­­nje dužnosti uz naknadu plaće,

– sudjelova­­­­­nje u radu Odbora za zaštitu na radu po pozivu poslodavca i inspekcijskom nadzoru po pozivu inspektora rada uz naknadu plaće,

– plaćeni dopust za osposob­­­­­ljava­­­­­nje za zaštitu na radu sedam (7) dana tijekom jedne kalendarske godine.

4. Povjerenik zaštite na radu dužan je poslodavca pravodobno izvijestiti o vremenu odsustvova­­­­­nja s rada u slučajevima iz prethodnog stavka.

Članak 11.

1. Poslodavac je dužan, radi ostvariva­­­­­nja prava i obveza iz radnih odnosa sukladno propisima, samostalno organizirati i voditi, svom dužnom paž­­­­­njom, prikup­­­­­lja­­­­­nje, obradu, korište­­­­­nje i dostav­­­­­lja­­­­­nje podataka o radnicima.

2. Poslodavac je dužan imenovati osobu za nadzor zakonitosti prikup­­­­­lja­­­­­nja, obrade, korište­­­­­nja i dostav­­­­­lja­­­­­nja trećim osobama osobnih podataka radnika uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća ili sindikata.

3. Radnik je dužan pravodobno izvijestiti poslodavca o svim promjenama osobnih podataka.

Članak 12.

1. Poslodavac može radniku uplaćivati dopunsko zdravstveno osigura­­­­­nje.

2. Poslodavac može o svom trošku osigurati svim radnicima jedanput godiš­­­­­nje sistematske zdravstvene pre­glede.

IV. PRIPRAVNICI

Članak 13.

1. Poslodavac samostalno odlučuje o zapoš­­­­­ljava­­­­­nju pripravnika sukladno svojim mogućnostima, potrebama rada i poslovnim ci­­­­­ljevima. Način osposob­­­­­ljava­­­­­nja pripravnika uređuje se kolektivnim ugovorom kod poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

2. Ukoliko zakonom ili aktima iz prethodnog stavka nije drukčije propisano, pripravnički staž traje ovisno o stručnoj spremi predviđenoj za određene poslove i to:

– za poslove do V stup­­­­­nja stručne spreme, najviše šest (6) mjeseci,

– za poslove VI stup­­­­­nja stručne spreme, najviše devet (9) mjeseci,

– za poslove VII stup­­­­­nja stručne spreme, najviše dvanaest (12) mjeseci.

3. Ukoliko zakonom ili aktom iz stavka 1. ovog članka nije drukčije propisano, poslodavac pripravniku određuje mentora. Mentor donosi program stručnog osposob­­­­­ljava­­­­­nja pripravnika, te osigurava i prati ­­­­­nje­govu provedbu. Nakon završetka priprav­ničkog staža, pripravnik polaže stručni ispit pred komisijom od tri člana. Komisiju imenuje poslodavac. Članovi komisije moraju biti osobe koje svojim obrazova­­­­­njem, zna­­­­­njem i iskustvom mogu objektivno provjeriti zna­­­­­nje i sposobnost pripravnika, a najma­­­­­nje su iste stručne spreme kao i pripravnik.

V. RADNO VRIJEME

1. Puno i nepuno radno vrijeme

Članak 14.

Puno radno vrijeme određuje se u traja­­­­­nju od 40 sati tjedno.

2. Skraćeno radno vrijeme

Članak 15.

Kada se kolektivnim ugovorom kod poslodavca ili pravilnikom o radu utvrde poslovi na kojima, uz primjenu mjera zašite na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, te se stoga za te poslove skraćuje radno vrijeme razmjerno štetnom utjecaju, radnik je dužan, na zahtjev poslodavca, dio radnog vremena do punog radnog vremena raditi na drugim poslovima koji nemaju narav štetnog utjecaja.

3. Raspored radnog vremena

Članak 16.

1. Tjedno radno vrijeme raspoređeno je, u načelu, u šest rad­nih dana.

2. Dnevno radno vrijeme može biti raspoređeno jednokratno, dvokratno i u smjenama, u punom, nepunom i preraspodije­ljenom vremenu.

3. Dvokratnim radnim vremenom smatra se rad s prekidom dužim od jednog sata.

4. Smjenskim radom smatra se rad organiziran u najma­nje dvije smjene s punim dnevnim radnim vremenom na način da se u jednakim ritmovima izmje­njuje raspored rada radnika dnevno, tjedno ili u nekom drugom vremenskom periodu.

5. Poslodavac donosi, uz prethodno savjetova­nje sa radnič­kim vijećem ili sindikatom, pisanu odluku o načelnom rasporedu radnog vremena. Zbog specifičnosti poslova­nja i potreba organi­zira­nja rada u ugostite­ljstvu, osobito zbog pretežito sezonskog po­slova­nja, o tjednom i dnevnom rasporedu radnog vremena odlu­čuje poslodavac pisanom odlukom.

6. O rasporedu i promjeni radnog vremena o kojoj poslodavac ne obavijesti radnika najma­nje tjedan dana unaprijed, radnik se nije dužan odazvati na posao, osim u slučaju uvođe­nja hitnog prekovremenog rada.

4. Preraspodjela radnog vremena

Članak 17.

1. Zbog prirode poslova­nja u ugostite­ljstvu, osobito kod poslodavaca sa pretežito sezonskim poslova­njem, puno i nepuno radno vrijeme preraspodje­ljuje se tako da tijekom razdob­lja traja­nja sezone ili razdob­lja veće­g obima rada, radno vrijeme traje duže, a tijekom drugog razdob­lja traje kraće od punog ili nepunog radnog vremena, odnosno radnici u određenom razdob­lju ne rade.

2. Preraspodije­ljeno radno vrijeme u objektima sezonskog poslo­va­nja ne smije biti duže od 60 sati tjedno.

3. Preraspodjela radnog vremena utvrđuje se Kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

4. Poslodavac je dužan u preraspodije­ljenom radnom vremenu poštivati ograniče­nja i zabrane rada propisane zakonom.

5. U objektima sa cjelogodiš­njim poslova­njem preraspodjela radnog vremena iz stavka 1. ovog članka mora se radnicima osigurati na način da se fond sati za preraspodjelu iskoristi do kraja ve­ljače s­ljedeće godine, a u objektima sa sezonskim poslova­njem do početka rada s­ljedeće sezone, a najkasnije do 1. lip­nja.

Ukoliko se radnicima ne osigura korište­nje preraspodjele sukladno stavku 5. ovog članka, poslodavac je dužan radniku isplatiti novčanu naknadu u visini neiskorištenog broja sati ostvarenih pod uvjetima prekovremenog rada, najkasnije s isplatom plaće za ve­ljaču, odnosno lipa­nj tekuće godine.

Članak 18.

1. Kod zak­ljučiva­nja ugovora o radu na određeno vrijeme za sezonske poslove, poslodavac je dužan radniku omogućiti izbor:

a) primjenu načela preraspodjele radnog vremena sa ispla­tom mjesečnog fonda sati uz produže­nje radnog odnosa za ostvarene sate u preraspodjeli iznad punog radnog vremena ili

b) primjenu načela preraspodjele radnog vremena sa ispla­tom ukupno odrađenih sati u svakom mjesecu rada, uz upis sati ostvarenih u preraspodjeli iznad mjesečnog fonda sati na način propisan propisima o mirovinskom osigura­nju.

2. U slučaju iz stavka 1. alineja b) ovog članka, poslodavac je dužan upis sati izvršiti u radnu k­njižicu radnika primje­njujući sljedeći obračun: ukupni broj ostvarenih sati u preraspodjeli iznad punog radnog vremena ostvarenog u ukupnom vremenu traja­nja ugovora o radu podijeli se s brojem 6,666, dobiveni rezultat podijeli se s brojem trideset (30), te tako dobiveni rezultat čini broj mjeseci i dana koji se upisuje u radnu k­njižicu radnika sukladno propisima.

VI. ODMORI I DOPUSTI

1. Stanka i dnevni odmor

Članak 19.

1. Poslodavac je dužan osigurati radnicima stanku i dnevni odmor u traja­nju utvrđenom propisima.

2. Vrijeme korište­nja stanke i dnevnog odmora utvrđuje poslodavac odlukom o rasporedu radnog vremena uz savjetova­nje sa radničkim vijećem odnosno sindikatom.

2. Tjedni odmor

Članak 20.

1. Nedje­lja je dan tjednog odmora.

2. Radniku koji radi nedje­ljom, dan tjednog odmora osigurava se u pravilu neki drugi dan u naredna dva tjedna, a najkasnije u razdob­lju od mjesec dana.

3. Godiš­nji odmor

Članak 21.

1. Radnik ima pravo na plaćeni godiš­nji odmor u svakoj kalendarskoj godini, te je poslodavac dužan organizirati rad na način da omogući radniku ­nje­govo korište­nje.

2. Uvjete i način stjeca­nja prava na godiš­nji odmor kao i način korište­nja godiš­nje­g odmora radnik ostvaruje sukladno propisima.

3. Raspored korište­nja godiš­nje­g odmora (plan korište­nja) utvrđuje poslodavac najkasnije do 30. svib­nja tekuće godine, pola­zeći od potrebe organizacije rada. Poslodavac je dužan, kada mu to organizacija rada omogućava, uvažiti iskazane že­lje radnika za razdob­lje korište­nja godiš­nje­g odmora, osobito radnika sa malodobnom djecom.

4. Poslodavac je dužan radnika izvijestiti o rasporedu i traja­nju godiš­nje­g odmora najma­nje 15 dana prije korište­nja.

5. Radnik je dužan izvijestiti poslodavca o pravu na korište­nje jednog dana godiš­nje­g odmora po svojoj že­lji najkasnije dva (2) dana prije korište­nja.

Članak 22.

1. Dužina godiš­nje­g odmora svakog radnika utvrđuje se tako da na najma­nji broj od 18 radnih dana dodaje se još najma­nje:

a) s osnova složenosti poslova:

radniku na radnom mjestu sa VII stup­njem
         obrazova­nja                                          4 dana

radniku na radnom mjestu sa VI stup­njem
         obrazova­nja                                          3 dana

radniku na radnom mjestu sa IV i V stup­njem
         obrazova­nja                                          2 dana

radniku na radnom mjestu do IV stup­nja
         obrazova­nja                                          1 dan

b)                                                            s osnova radnog staža, na svake tri godine

   radnog staža radnika                             1 dan

c)                                                             s osnova invalidnosti i tjelesnog ošteće­nja 1 dan

d)                                                            samohrani rodite­lj            2 dana.

2. Kolektivnim ugovorom kod poslodavca pobliže se određuju uvjeti i dužina godiš­nje­g odmora.

3. Osim malodobnih radnika i radnika koji rade na poslovima sa štetnim utjecajem, zbog če­ga im je priznato pravo na skra­ćeno radno vrijeme i staž s uvećanim traja­njem, najduže traja­nje godiš­nje­g odmora koji se utvrđuje po osnovama iz stavka 1. ovoga članka je trideset (30) radnih dana.

5. Plaćeni dopust

Članak 23.

1. Tijekom kalendarske godine radnik ima pravo na odsustvova­nje s rada uz naknadu plaće (plaćeni dopust) za važne osobne potrebe i to za:

– sklapa­nje braka                                     5 dana

– rođe­nje djeteta                                      3 dana

– smrti supružnika, rodite­lja, djece            7 dana

– smrti braće, sestara, djedova, baka, rodite­lja
supružnika, braće i sestara supružnika    2 dana

– selidbe u isto mjesto                              2 dana

– selidbe u drugo mjesto                           3 dana

– teške bolesti ili liječe­nja člana uže obite­lji  3 dana

– elementarne nesreće većih razmjera       5 dana

– dobrovo­ljno dava­nje krvi za svako dava­nje          1 dan

– školova­nje, osposob­ljava­nje, obrazova­nje            6 dana.

2. Radnik je dužan pravodobno i prema okolnosti slučaja izvijestiti poslodavca o vremenu korište­nja plaćenog dopusta, a za slučajeve iz točke 9. i 10. prethodnog stavka dužan je korište­nje dopusta dogovoriti s poslodavcem.

3. Korište­nje prava na plaćeni dopust u slučajevima utvrđe­nim stavkom 1. ovog članka, radnik ostvaruje u trenutku nastanka tih određenih važnih osobnih potreba, te u slučaju ponav­lja­nja istih ili drugih slučajeva iz stavka 1. ovog članka u jednoj godini ima pravo na plaćeni dopust predviđen za svaki slučaj.

4. Ako se tijekom godine ponovi neki slučaj iz stavka 1. ovog članka, radnik može ostvariti pravo na plaćeni dopust do sedam dana u godini.

5. Radnik ne ostvaruje pravo na odsustvova­nje s rada ukoliko okolnosti utvrđene stavkom 1. ovog članka nastupe kada rad­nik ne radi zbog korište­nja slobodnih dana, bolova­nja, nepla­ćenog dopusta ili drugih opravdanih slučajeva odsutnosti s rada.

STRUKOVNA UNAPREĐENJA I IZUMI

Članak 24.

Izum je novostvoreno rješe­nje nekog tehničkog problema koje poslodavac može upotrijebiti u svom poslova­nju i koje ispu­njava zakonske uvjete za dobiva­nje patenta.

Strukovno unapređe­nje je rješe­nje kojim se unapređuje i inovira struka u postupku kreira­nja određenog tehnološkog postupka ili konačnog proizvoda, a kojim se postiže bo­lja kvaliteta proiz­voda, ušteda materijala, energije, vremena, unapređuje proces proizvod­nje i u konačnici dobiva novi proizvod koji ne mora biti predmet patenta.

VII. PLAĆE, NAKNADE PLAĆE I DRUGI PRIMICI

1. Plaća

Članak 25.

1. Poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću koja ne može biti u ma­njem iznosu od iznosa utvrđenog ovim Kolektivnim ugovorom.

2. Za izvršeni rad kod poslodavca radnik ima pravo na plaću koja se sastoji od:

– osnovne plaće radnog mjesta na kojem radnik radi,

– dodatka na plaću za radni staž

– dodatka za rad u posebnim situacijama

– dodatka na plaću za rad u uvjetima težim od uobičajenih (teži uvjeti rada).

Osnovna plaća radnog mjesta na kojemu radnik radi je umnožak osnovice za obračun plaće i koeficijenta za pojedino radno mjesto utvrđeno Tarifnim prilogom kolektivnog ugovora kod poslodavca.

3. U ci­lju stimulira­nja i nagrađiva­nja radnika sukladno ci­ljevima, sta­nju, okruže­nju i strate­giji razvoja pojedinog područja poslo­va­nja poslodavca, kolektivnim ugovorom kod poslodavca mogu se utvrditi kriteriji i mjerila za dodatno uveća­nje plaće rad­nika.

1.1. Osnovna plaća

Članak 26.

1. Osnovna plaća radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak utvrđena na osnovi složenosti poslova radnog mjesta i normalne uvjete rada na tom radnom mjestu, a u skladu s odredbama ovog Kolektivnog ugovora predstav­lja najniži iznos koje­g je poslodavac dužan isplatiti radniku.

2. Normalnim učinkom smatra se puno izvrše­nje utvrđene norme, uobičajene za obav­lja­nje određenih poslova.

3. Složenost poslova radnog mjesta u smislu odredbi ovog Kolektivnog ugovora sadrži: značaj radnog mjesta u poslova­nju, potreban stupa­nj obrazova­nja za obav­lja­nje poslova radnog mjesta, stupa­nj odgovornosti radnog mjesta, potrebno radno iskustvo, zahtijevani stupa­nj kreativnosti i inicijativnosti, kao i ostale psihofizičke osobine potrebne za rad na određenom radnom mjestu.

4. Normalni uvjeti rada na pojedinom radnom mjestu su uvjeti koji su u pravilu prisutni tijekom cijelog radnog vremena, koje određuje tehnološki proces i ­njemu odgovarajuća organizacija rada, odnosno koji su uobičajeni za to radno mjesto i za djelatnost poslodavca.

Članak 27.

1. Osnovna plaća za najjednostavnije poslove označene koe­fi­cijentom 1,00 ne može biti niža od 36% prosječne isplaćene bruto plaće u Republici Hrvatskoj na dan sklapa­nja ovog Kolektivnog ugovora.

2. Pod najjednostavnijim poslovima označenim koeficijen­tom 1,00 podrazumijevaju se npr. poslovi čistačica, dostav­ljača, pomoćnih radnika u kuhi­nji i svih drugih pomoćnih radnika, radnika na održava­nju, poslovi servisa i sl.

3. Osnovna plaća iz stavka 1. ovog članka utvrđuje se teme­ljem statističkog podatka o kreta­nju i iznosu prosječne plaće u Republici Hrvatskoj koji objav­ljuje Državni zavod za statistiku za cijelu prethodnu kalendarsku godinu, a primje­njuje se od 1. svib­nja tekuće godine.

4. Osnovna plaća utvrđuje se za mjesečni fond sati u visini 1/12 godiš­nje­g fonda sati.

5. Kolektivnim ugovorom kod poslodavca, ili pravilnikom o radu utvrđuje se popis radnih mjesta, grupe radnih mjesta i ­nji­hova složenost prema potrebama organizacije rada, načinu poslova­nja, kate­goriji objekta i kvaliteti usluga koje pruža poslodavac.

1.2. Dodaci na osnovnu plaću

Članak 28.

1. Osnovna plaća radnika povećava se za svaku navršenu godinu radnog staža za 0,5%.

2. Pravo na poveća­nje osnovne plaće prema stavku 1. ovog članka pripada radniku za radni staž upisan u radnu k­njižicu, uvećan za tekući radni staž kod poslodavca.

Članak 29.

1. Osnovna plaća radnika povećat će se za sate rada kada radnik povremeno radi u uvjetima rada težim od normalnih uvjeta rada radnog mjesta na kojem je stalno raspoređen i za koje mu je utvrđena osnovna plaća.

2. Kolektivnim ugovorom kod poslodavca utvrđuju se slučajevi rada u otežanim uvjetima rada, te ugovorom o radu ili odlukom određuje iznos poveća­nja osnovne plaće. Iznos poveća­nja iznosi od 5 do 20%.

Članak 30.

1. Radnik koji rasporedom radnog vremena, sukladno potrebama procesa rada u ugostite­ljstvu, radi nedje­ljom, blagdanom, u noćnom radu i drugim uvjetima, ima pravo na poveća­nje osnovne plaće za sljedeće dodatke:

za rad u dane blagdana i u neradne dane utvrđene Zakonom i za rad na dan Uskrsa           50%

za rad nedje­ljom                                   30%

za noćni rad                                          30%

za rad u drugoj smjeni u slučaju stalnog
smjenskog rada                                    10%

za dvokratni rad                                   10%

za prekovremeni rad                                50%.

2. Prekovremenim radom smatra se rad duži od punog radnog vremena utvrđenim zakonom. Rad u preraspodije­ljenom radnom vremenu ne smatra se prekovremenim radom.

3. Pravo  na uveća­nje plaća za dodatke utvrđene stavkom 1. ovog članka radnik ostvaruje samo za sate rada odrađene u uvjetima utvrđenim tim stavkom. Vrijednost sata rada koji služi kao osnovica za obračun dodataka utvrđuje se na način propisan stavkom 4. članka 27. ovog Kolektivnog ugovora.

4. Ako se radniku tijekom jednog dana ponove dva ili više osnova iz stavka 1. ovog članka po kojima se povećava obračun­ska osnovica utvrđena stavkom 3. ovog članka, tada se svi dodaci kumuliraju za sate rada ostvarene u pojedinim uvjetima. Iznimno, ako je blagdan ili neradni dan utvrđen zakonom nedje­lja, radnik ostvaruje pravo na dodatak za rad na dan blagdana bez kumulira­nja dodatka za rad nedje­ljom.

1.3. Plaća pripravnika i nagrade učenicima i studentima na praksi

Članak 31.

Pripravnik ima pravo na plaću u visini od najma­nje 80% osnovne plaće radnog mjesta za koje je zak­ljučio ugovor o radu.

Članak 32.

1. Učenicima i studentima na obaveznoj praksi u punom radnom vremenu, pripada nagrada u visini koju međusobno ugovore poslodavac i obrazovna ustanova koja upućuje učenika i studenta na praksu, ukoliko učenik i student s poslodavcem ne ugovore dukčije.

2. Ukoliko nije zak­ljučen ugovor sukladno prethodnom stav­ku ovog članka, učenicima i studentima pripada nagrada sraz­mjerno vremenu provedenom na radu, a najviše do visine neoporezivog dijela propisanog zakonom, i to:

a) učenicima I. razreda 30%, II. razreda 40%, III. razreda 50% i IV. razreda 60% najniže osnovne plaće kod poslodavca,

b) studentima I. godine 50%, II. godine 60%, III. godine 70% i IV. godine 80% najniže osnovne plaće kod poslodavca.

2. Naknade plaće

Članak 33.

Radnik ima pravo na naknadu plaće u visini plaće kao da je radio u sljedećim slučajevima:

– za dane blagdana i neradne dane određene Zakonom

– za dane kada koristi pravo na plaćeni dopust, za važne osobne potrebe

– kad odbije raditi zato što nisu provedene propisane mjere zaštite na radu

– za vrijeme godiš­nje­g odmora

– za vrijeme prekida rada do koje­g je došlo bez kriv­nje radnika

– obrazova­nja, prekvalifikacije i stručnog osposob­ljava­nja u skladu sa potrebama i nalogom poslodavca

– za rad u radničkom vijeću i sindikatu.

Pod naknadom plaće iz prethodnog stavka podrazumijeva se osnovna plaća radnog mjesta uvećana za dodatak za godine ukupnog radnog staža.

Naknadu plaće koju poslodavac radniku isplaćuje, isplaćuje zajedno s plaćom.

Članak 34.

1. U slučaju odsutnosti s posla zbog privremene nesposobnosti za rad (bolova­nja) do 42 dana radniku pripada naknada plaće na teret poslodavca najma­nje u visini utvrđenoj propisima o zdrav­stvenom osigura­nju.

2. Naknada plaće u visini 100% osnovice utvrđene propisima o zdravstvenom osigura­nju pripada radniku za slučaj nesposobnosti za rad (bolova­nja) zbog profesionalne bolesti ili oz­ljede na radu i drugim slučajevima određenim Zakonom.

3. U vrijeme odsutnosti radnika s rada bez naknade plaće (neplaćeni dopust i sl.), kao i u slučajevima kada radnik ne radi, a poslodavac mu isplaćuje plaću ili naknadu plaće (korište­nje tzv. slobodnih dana, plaćeni dopust i sl.), pravo na naknadu zbog privremene nesposobnosti za rad (bolova­nje) radnik ostvaruje su­klad­no propisima o zdravstvenom osigura­nju.

3. Prigodne nagrade

Članak 35.

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca može se utvrditi pravo radnika na isplatu prigodnih nagrada (re­gres za godiš­nji odmor, božićnica i sl.).

4. Isplate plaće i naknade plaće

Članak 36.

Poslodavac je dužan obračunavati i isplaćivati plaću, naknadu plaće i otpremnine te radnicima uručiti obračun plaće, naknade i otpremnine na način i u rokovima utvrđenim propisima.

5. Drugi novčani i nenovčani primici radnika

5.1. Otpremnina za mirovinu

Članak 37.

Radnik koji odlazi u mirovinu sukladno propisima o mirovinskom osigura­nju ima pravo na otpremninu najma­nje u propisanom neoporezivom iznosu za te namjene utvrđenom poreznim propisima.

5.2. Otpremnina u slučaju otkaza

Članak 38.

1. Radnik kojem se otkazuje ugovor o radu sklop­ljen na neo­dre­đeno vrijeme nakon najma­nje dvije godine neprekidnog rada, ima pravo na otpremninu u slučajevima i najma­nje u iznosu propisanim zakonom.

2. Radnik koji je pretrpio oz­ljedu na radu, odnosno koji je obolio od profesionalne bolesti, a kojem se otkazuje ugovor o radu, ima pravo na otpremninu najma­nje u dvostrukom iznosu od iznosa koji bi mu inače pripadao sukladno prethodnom stavku, osim ako je odbio zaposle­nje na ponuđenim mu poslovima sukladno zakonu.

5.3. Solidarna pomoć

Članak 39.

1. Poslodavac je dužan radniku, ili ­nje­govoj obite­lji isplatiti solidarnu pomoć u s­ljedećim slučajevima:

– smrti radnika

– nastanka teške invalidnosti

– bolova­nja duže­g od 90 dana.

Iznosi za pojedine slučajeve ne mogu biti niži od neoporezivih iznosa utvrđenih Pravilnikom o porezu na dohodak, teme­ljem Zakona o porezu na dohodak.

Poslodavac može isplatiti solidarnu pomoć radniku u slučaju smrti člana uže obite­lji.

2. Pod članom uže obite­lji smatraju se: supružnik, rodite­lji i djeca.

5.4. Dnevnica za službeni put

Članak 40.

Radnik koji je po nalogu poslodavca upućen na službeno putova­nje ima pravo na:

– dnevnicu u iznosu 50% pune dnevnice za službeno putova­nje koje traje od 8 do 12 sati, a za više od 12 sati punu dnevnicu najma­nje u visini utvrđenoj poreznim propisima za službeni put u zem­lji, te sukladno propisima za korisnika državnog proračuna za službeni put u inozemstvo,

– naknadu troškova prijevoza na službenom putu u visini stvarnih izdataka i

– naknadu troškova noće­nja u visini stvarnih izdataka.

2. Kolektivnim ugovorom kod poslodavca/pravilnikom o radu ili općim aktom mogu se pobliže utvrditi organiče­nja u korište­nju vrste prijevoza ili kate­gorije hotela koje radnik smije koristiti na službenom putova­nju.

5.5. Terenski dodatak

Članak 41.

1. Za vrijeme rada i boravka izvan sjedišta poslodavca ili sjedišta poslovne jedinice poslodavca i izvan radnikovog prebi­vališta ili uobičajenog boravišta, na koji rad se radnik upućuje, radnik ima pravo na terenski dodatak u visini koja mu pokriva povećane troškove prehrane i druge troškove boravka na terenu, a najma­nje u visini neoporezivog iznosa utvrđenog poreznim propisima.

2. Poslodavac koji radniku osigurava smještaj i/ili prehranu na terenu ima pravo utvrditi pripadajući iznos terenskog dodatka srazmjerno troškovima.

5.6. Naknada za odvojeni život

Članak 42.

Kolektivnim ugovorom/pravilnikom o radu ili ugovorom o radu poslodavac će utvrditi slučajeve kada radniku za čijim radom poslodavac ima potrebu, a čije je prebivalište izvan mjesta sjedišta poslodavca ili poslovne jedinice poslodavca, pripada pravo na naknadu za odvojeni život radi pokrića troškova smještaja i prehrane i to najviše do neoporezivog iznosa utvrđenog poreznim propisima.

5.7. Jubilarne nagrade

Članak 43.

1. Poslodavac je dužan radniku isplatiti jubilarnu nagradu za neprekidni radni staž kod istog poslodavca, najma­nje u visini najviših neoporezivih iznosa utvrđenih poreznim propisima za te namjene, za navršenih:

– 10 godina radnog staža,

– 15 godina radnog staža,

– 20 godina radnog staža,

– 25 godina radnog staža,

– 30 godina radnog staža,

– 35 godina radnog staža,

– 40 godina radnog staža.

2. Kolektivnim ugovorom kod poslodavca/pravilnikom o radu ili ugovorom o radu mogu se utvrditi slučajevi prekida staža koje poslodavac smatra neprekidnim stažom.

3. Poslodavac je dužan jubilarnu nagradu isplatiti radniku najkasnije s plaćom za mjesec studeni u godini u kojoj je radnik ostvario pravo na jubilarnu nagradu.

5.8. Naknada troškova prijevoza

Članak 44.

1. Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u visini stvarnih troškova prijevoza javnim prometom prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne karte.

2. U slučajevima kada postoji mogućnost korište­nja više alternativnih sredstava prijevoza, radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza s posla i na posao u visini cijene one vrste prijevoza koja je najpogodnija za poslodavca.

3. U slučajevima kada radnik nema mogućnosti prijevoza javnim prometom, poslodavac je dužan kolektivnim ugovorom/pravilnikom o radu ili ugovorom o radu utvrditi i isplatiti radniku naknadu troškova prijevoza vodeći računa o približno sličnim relacijama za koje je moguće utvrditi cijenu mjesečne odnosno pojedinačne karte za sredstva javnog prijevoza.

5.9. Naknada za korište­nje privatnog automobila

Članak 45.

Radnik koji, po nalogu poslodavca, koristi svoj automobil za potrebe poslodavca, ima pravo na naknadu troškova toga korište­nja u visini 30% cijene litre benzina »eurosuper 95« po prijeđenom kilometru.

5.10. Dar djetetu

Članak 46.

Poslodavac je dužan jednom godiš­nje radniku nosite­lju zdravstvenog osigura­nja djeteta, a koji ima dijete do navršene 15-te godine starosti, osigurati prigodni dar ili isplatiti novac za dar, najma­nje do visine najviše­g neoporezivog iznosa utvrđenog poreznim propisima za tu namjenu.

VIII. NAKNADA ŠTETE

Članak 47.

Radnik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili iz kraj­nje nepaž­nje uzrokuje štetu poslodavcu dužan je štetu nadoknaditi.

Visina štete na stvarima utvrđuje se na osnovi cjenika ili knjigovodstvene vrijednosti stvari, a ako ovih nema, utvrđuje se vještače­njem.

IX. PRESTANAK UGOVORA O RADU

Članak 48.

1. Ugovor o radu prestaje na način, po postupku i uz uvjete propisane zakonom.

2. Ako radnik otkazuje ugovor o radu, otkazni rok utvrđuje se u dužini polovice otkaznih rokova utvrđenih zakonom, osim kada radnik ima osobito važan razlog za otkaz ugovora, u kojem slučaju otkazni rok ne može biti duži od mjesec dana.

X. ZAŠTITA PRAVA RADNIKA

1. Zaštita prava i pritužbe na odnos prema radniku

Članak 49.

1. Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku 15 dana od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno ­nje­govo pravo, odnosno od dana sazna­nja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvare­nje tog prava.

2. Poslodavac je dužan pisane odluke o ostvariva­nju pojedi­načnih prava i obveza radnika neposredno uručiti radniku ili dostaviti preporučeno poštom na pos­ljed­nju adresu koju je radnik prijavio poslodavcu.

3. Neovisno od postupka utvrđenog stavkom 1. ovog članka, radnik koji smatra da je prema ­njemu nepravedno postup­ljeno od strane nadređenog radnika, suradnika ili uprave društva, može se na postupa­nje prema ­njemu žaliti nadređenom ili upravi društva, a može se obratiti za posredova­nje radničkom vijeću.

XI. UVJETI ZA RAD SINDIKATA

Članak 50.

1. Ukoliko kod poslodavca nije uteme­­ljeno radničko vijeće sva prava i obveze radničkog vijeća preuzima sindikalni povjerenik.

2. Pravo na sindikalnu aktivnost s naknadom plaće na teret poslodavca sindikalni povjerenik ostvaruje tako da za svakog čla­na sindikata ima pravo na 2 sata aktivnosti godiš­­nje.

3. Osim broja sati sindikalne aktivnosti utvrđene u prethodnom stavku ovog članka poslodavac je dužan sindikalnom povjereniku omogućiti izostanak s rada do 5 dana godiš­­nje zbog pohađa­­nja seminara, sindikalnih sastanaka i sl., a za članove viših organa sindikata 7 dana.

Članak 51.

Poslodavac je dužan Sindikatu osigurati:

– odgovarajući prostor za rad,

– korište­­nje telefona, telefaksa u odgovarajućem opse­gu,

– slobodnu podjelu tiska i priopće­­nja koja se odnose na problematiku radno pravnog statusa radnika na način kojim je sindikatu omogućeno slobodno komunicira­­nje s članstvom i ne ometa djelatnost poslodavca. Isk­­ljučuje se tisak koji ima političko promi­­džbeni značaj.

– obračun i naplatu sindikalne članarine i sindikalnih kredita putem isplatnih lista, a uz suglasnost radnika

Članak 52.

1. Sindikalni povjerenik ili druga osoba koja u obav­­lja­­nju sindikalne djelatnosti sazna poslovnu, službenu ili drugu zakonom zaštićenu tajnu, dužna je takvu tajnu čuvati i ne smije je neovlašteno priopćiti drugim radnicima ili trećim osobama.

2. Poslovna tajna utvrđuje se posebnim pravilnikom koji donosi poslodavac.

XII. PRAVA I OBVEZE UGOVORNIH STRANA I NAČIN RJEŠAVANJA SPOROVA

Članak 53.

1. Ugovorne stranke dužne su poštivati odredbe ovog Kolektivnog ugovora i primje­­njivati ga u potpunosti.

2. Ugovorne strane dužne su se suzdržati od svakog djelova­­nja koje bi bilo u suprotnosti s odredbama Kolektivnog ugovora, koje bi sprječavale ili otežavale ­­nje­govu provedbu.

3. Za vrijeme važe­­nja ovog Kolektivnog ugovora strane će se suzdržati od bilo koje­g oblika industrijskih akcija, pod uvjetima iz stavka 1. i 2. ovog članka.

4. Obveza čuva­­nja socijalnog mira ne odnosi se pita­­nja o kojima je pokrenuta inicijativa za otpoči­­nja­­nje pre­govora na ovoj ili nižim razinama pre­govara­­nja, te na poziv sindikalne središ­­njice ili međunarodne udruge, čiji je pojedini Sindikat član.

5. Obveza čuva­­nja socijalnog mira ne odnosi se na orga­nizira­­nje štrajka zbog neisplate plaće, naknade plaće i drugih novčanih prava radnika, teme­­ljem članka 210 Zakona o radu.

Članak 54.

1. Postupak za sklapa­­nje novog Kolektivnog ugovora pokre­će se na zahtjev bilo koje ugovorne strane.

2. Ugovorne strane mogu predložiti izmjene ili dopune Kolektivnog ugovora krajem poslovne godine.

3. Ugovorna strana koja želi izmjenu ili dopunu Kolektivnog ugovora predlaže drugoj strani svoj obrazloženi zahtjev u pisanom obliku.

4. Druga strana dužna se je o prijedlogu izjasniti u roku 30 dana od primitka zahtjeva iz prethodnog stavka, ukoliko se strane ne dogovore o produže­­nju roka za očitova­­nje.

5. U slučaju da ugovorna strana ne prihvati prijedlog za izmje­nu ili dopunu Kolektivnog ugovora, odnosno da se o prijed­logu ne izjasni u roku od 30 dana, strana predlagate­­ljica može pokrenuti postupak pred mirovnim vijećem.

MIRNO RJEŠAVANJE KOLEKTIVNIH RADNIH SPOROVA

Članak 55.

Za rješava­­nje sporova među stranama Kolektivnog ugovora koje nije bilo moguće riješiti međusobnim pre­govara­­njem, usta­nov­­ljuje se, u roku od pet dana, mirovno vijeće.

Smatra se da je među stranama došlo do spora ako se one ne sporazumiju o sklapa­­nju, izmjeni ili obnovi Kolektivnog ugovora, odnosno o drugim prijedlozima za rješava­­nje spornih situacija.

Članak 56.

Mirovno vijeće ima tri člana.

Svaka strana imenuje po jednog člana u mirovno vijeće. Strane u sporu sporazumno imenuju treće­g člana iz redova uglednih strukovnih ili znanstvenih javnih djelatnika.

Članak 57.

Postupak mire­­nja pokreće se na ­zahtjev bilo koje strane, a mora se završiti u roku pet dana od pokrenutog postupka.

Izbor članova mirovnog vijeća i postupak pred tim vijećem obav­­lja se po Pravilniku koji re­gulira postupak ili na drugi način.

Članak 58.

Strane mogu prihvatiti ili odbiti prijedlog mirovnog vijeća.

Mire­­nje je bezuspješno ako bilo koja strana pisano izjavi da mire­­nje smatra neuspješnim, kao i kad koja od strana ne imenuje člana mirovnog vijeća, odnosno, ako strane ne imenuju treće­g člana vijeća.

Svaki sporazum koji strane postignu mora biti u pisanom obliku. Sporazum je sastavni dio Kolektivnog ugovora i dopu­­njuje ga, odnosno mije­­nja ­­nje­gove odredbe.

Članak 59.

Ako je mire­­nje neuspješno, strane spora mogu rješava­­nje kolektivnog radnog spora sporazumno povjeriti arbitraži.

Arbitraža ima pet članova i isto toliko zamjenika. Svaka strana imenuje dva člana i ­­njihove zamjenike. Predsjednika i ­­nje­govog zamjenika obje strane određuju sporazumno.

Postupak pred arbitražom strane mogu urediti posebnim pravilnikom.

Ako strane postupak pred arbitražom ne urede posebnim pravilnikom, postupak će se urediti sporazumom strana sklop­­ljenim nakon nastanka spora. U sporazumu o iznoše­­nju spora pred arbitražu strane će odrediti pita­­nja koja iznose pred arbitražu.

Arbitraža može odlučiti samo o pita­­njima koja su pred ­­nju iznijele strane spora.

Članak 60.

Ako se radi o sporu o tumače­­nju ili primjeni Zakona, drugog propisa ili Kolektivnog ugovora, arbitraža će svoju odluku teme­­ljiti na Zakonu, drugom propisu ili Kolektivnom ugovoru.

Ako se radi o sporu o sklapa­­nju, izmjeni ili obnovi Kolektivnog ugovora, arbitraža će svoju odluku teme­­ljiti na pravičnosti.

Ako strane spora u Kolektivnom ugovoru ili sporazumu o iznoše­­nju spora pred arbitražu ne odrede drugačije, arbitražna odluka mora biti obrazložena.

Protiv arbitražne odluke nije dopuštena žalba.

Ako se radi o sporu o sklapa­­nju, izmjeni ili obnovi Kolektivnog ugovora, arbitražna odluka ima pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora.

TIJELO ZA TUMAČENJE KOLEKTIVNOG UGOVORA

Članak 61.

Ugovorne strane imenuje zajedničko tijelo za tumače­­nje odredbi ovog Kolektivnog ugovora i praće­­nje ­­nje­gove primjene.

Zajedničko tijelo ima šest članova od kojih svaka strana imenuje trojicu.

OTKAZ KOLEKTIVNOG UGOVORA

Članak 62.

Svaka strana može otkazati Kolektivni ugovor.

Otkaz je potrebno drugoj strani prethodno najaviti i obraz­ložiti u pisanom obliku u roku koji ne može biti kraći od šest (6) mjeseci.

Po otkaziva­­nju Kolektivnog ugovora, svaka strana može tražiti sklapa­­nje kolektivnog ugovora.

Članak 63.

Ugovorne strane su suglasne da se postojeća zatečena visina ugovorene plaće pojedinog radnog mjesta pod kojim se smatra osnovna plaća te stalni i povremeni dodaci osim dodataka iz članka 31. ovog Kolektivnog ugovora kao i druga prava ugovorena kolektivnim ugovorima ili drugim aktima na razini trgovačkih društava, trgovaca pojedinaca, obrtnika, neće uma­­njivati usklađiva­­njem sa ovim Kolektivnim ugovorom.

XIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 64.

Troškove priprema­­nja, praće­­nja i ostvariva­­nja ovog Kolek­tiv­nog ugovora snose potpisnici, svaki u svom dijelu.

Članak 65.

Ovaj Kolektivni ugovor sklapa se na neodređeno vrijeme.

Članak 66.

1. Smatra se da je ovaj Kolektivni ugovor sklop­­ljen kad ga potpišu ovlašteni predstavnici potpisnika, a primje­­njuje se od 1. svib­­nja 2002. godine.

2. Kolektivni ugovor će se objaviti na način kako je to utvrđeno Pravilnikom o vođe­­nju evidencije i objavi kolektivnih ugovora.

Članak 67.

Rok za usklađiva­­nje sa ovim Kolektivnim ugovorom je 60 dana od dana primjene.

Zagreb, 10. svib­­nja 2002.

HRVATSKA UDRUGA                                              SAMOSTALNI SINDIKAT

POSLODAVACA UDRUGA                                      UGOSTITELJSTVA I

UGOSTITELJSTVA I TURIZMA                               TURIZMA HRVATSKE

Franco Palma, v. r.                                                     Vesna Dejanović, v. r.

                                                                                     SINDIKAT ISTRE I KVARNERA

                                                                                     Bruno Bulić, v. r.

                                                                                     NEZAVISNI SINDIKAT

                                                                                     UGOSTITELJSTVA

                                                                                     I HOTELIJERSTVA

                                                                                     Marko Arelić, v. r.