1271
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti osoba s duševnim
smetnjama, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 20. lipnja 2002.
Broj: 01-081-02-2510/2
Zagreb, 27. lipnja 2002.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
Članak 1.
U Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (»Narodne novine«, br.
111/97. i 128/99.) naziv Glave VII. »Postupci prema osobama s duševnim smetnjama
protiv kojih se vodi kazneni ili prekršajni postupak ili koje su osuđenici«
mijenja se i glasi: »POSTUPAK PRISILNOG SMJEŠTAJA PREMA NEUBROJIVIM OSOBAMA I
OSUĐENICIMA«.
Članak 2.
Ispred članka 44. dodaje se podnaslov koji glasi: »1. Postupak
prisilnog smještaja prema neubrojivim osobama«, a članak 44. mijenja se i
glasi:
»(1) Sud će donijeti odluku o prisilnom smještaju neubrojive osobe ako
je na temelju mišljenja vještaka psihijatra utvrdio da ima teže duševne smetnje
i da je opasna za okolinu.
(2) Neubrojiva osoba je opasna za okolinu ako postoji visoki stupanj
vjerojatnosti da bi ta osoba zbog duševnih smetnji, zbog kojih je
nastupila njezina neubrojivost, mogla
ponovno počiniti kazneno djelo za koje je zaprijećena kazna zatvora u trajanju
od najmanje tri godine.«
Članak 3.
Iza članka 44. dodaje se članak 44.a koji glasi:
»Članak 44.a
(1) Postupak prisilnog smještaja prema odredbama članka 44. do 50.a
ovoga Zakona provodi se prema osobama kojima je prisilni smještaj odredio sud u
kaznenom postupku.
(2) U postupku prisilnog smještaja neubrojivih osoba primjenjivat će se
odredbe članka 44. do 50.a ovoga Zakona, a ako u tim odredbama nije što posebno
propisano primjenjivat će se odredbe ovoga Zakona.
(3) Prisilni smještaj započinje pravomoćnošću rješenja o određivanju
prisilnoga smještaja u kaznenom postupku, odnosno rješenja o njegovom izvršenju
prije pravomoćnosti (članak 462. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku).
(4) Nakon proteka vremena
koje odgovara najvišoj zaprijećenoj kazni za djelo koje je neubrojiva osoba počinila
postupak otpusta provodi se prema odredbama glave VI. ovoga Zakona.«
Članak 4.
Članak 45. mijenja se i
glasi:
»(1) Prvostupanjski sud koji
je sudio u kaznenom postupku u kojem je određen prisilni smještaj neubrojivoj
osobi dostavit će sudu nadležnom za postupak prisilnog smještaja (u daljnjem
tekstu: sud) prijepise:
– presude kojom se utvrđuje
da je optuženik počinio protupravno djelo u stanju neubrojivosti,
– rješenje o prisilnom smještaju
s naznakom datuma njihove pravomoćnosti, odnosno pravomoćnosti rješenja iz članka
462. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku,
– nalaza i mišljenja vještaka,
– izvatka iz kaznene
evidencije,
– socijalne ankete ako njome
raspolaže, a po potrebi i druge podatke.
(2) Sud će neubrojivoj osobi
postaviti opunomoćenika iz redova odvjetnika radi zaštite njezinih prava ako
to ona sama ne učini.
(3) Sud će dostaviti bez
odgode Ministarstvu zdravstva prijepis presude kojom se utvrđuje da je optuženik
počinio protupravno djelo u stanju neubrojivosti i rješenje o prisilnom smještaju,
nalaz i mišljenje vještaka, a po potrebi i druge podatke potrebne za donošenje
odluke o izboru ustanove u kojoj će se provoditi prisilni smještaj.
Ministarstvo zdravstva će u roku od tri dana od primitka rješenja iz stavka 1.
ovoga članka donijeti odluku o izboru psihijatrijske ustanove u kojoj će se
provoditi prisilni smještaj neubrojive osobe i tu će odluku dostaviti sudu.
Ministarstvo zdravstva će toj ustanovi dostaviti prijepise navedenih dokumenata
i druge podatke potrebne za planiranje i provođenje forenzičkog tretmana
neubrojive osobe.
(4) Nakon primitka odluke
Ministarstva zdravstva iz stavka 3. ovoga članka sud će u roku od tri dana
donijeti rješenje o upućivanju neubrojive osobe u psihijatrijsku ustanovu
radi provođenja prisilnog smještaja.
(5) Rješenje o upućivanju
neubrojive osobe u psihijatrijsku ustanovu sadrži:
– osobne podatke o
neubrojivoj osobi koja se upućuje,
– podatke o presudi i rješenju
na temelju kojih se upućuje,
– psihijatrijsku ustanovu u
koju se upućuje,
– naznaku da je prisilni smještaj
određen na rok od šest mjeseci,
– dan, mjesec i godinu kada
je počeo teći taj rok i kada ističe, te
– dan, mjesec i godinu kada
se neubrojiva osoba upućuje u psihijatrijsku ustanovu.
(6) Rješenje o upućivanju
neubrojive osobe u psihijatrijsku ustanovu dostavlja se neubrojivoj osobi, njenom
zakonskom zastupniku, a ako ga nema, bliskoj osobi, opunomoćeniku, ustanovi u
kojoj je neubrojiva osoba pritvorena i psihijatrijskoj ustanovi u kojoj će se
provoditi prisilni smještaj.
(7) Žalba protiv rješenja o upućivanju ne zadržava njegovo izvršenje.«
Članak 5.
Članak 45.a mijenja se i glasi:
»Sud može, na obrazloženi prijedlog Ministarstva zdravstva, donijeti rješenje
o premještaju neubrojive osobe u drugu psihijatrijsku ustanovu kojim će
izmijeniti rješenje o upućivanju neubrojive osobe u psihijatrijsku ustanovu,
odnosno rješenje o produljenju prisilnog smještaja.«
Članak 6.
Članci 45.b, 45.c, 45.d i 45.e brišu se.
Članak 7.
Članak 46. mijenja se i glasi:
(1) Privremeni izlazak neubrojive osobe iz psihijatrijske ustanove
radi njezine forenzičke terapije i
rehabilitacije te socijalne adaptacije ili iz drugih opravdanih razloga odobrit
će se ako postoji visoki stupanj vjerojatnosti da za vrijeme izlaska neće biti
ugroženi njezin ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost.
(2) O prvom izlasku
neubrojive osobe i o kasnijim izlascima duljima od petnaest dana na temelju
pisanoga obrazloženog prijedloga predstojnika odjela odlučuje sud. Odluku o
ostalim izlascima donosi predstojnik odjela, o čemu izvješćuje sud.
(3) Rješenjem kojim odlučuje
o izlascima duljima od petnaest dana sud može odrediti zabranu napuštanja
boravišta, posjećivanja određenih mjesta, susretanja i druženja s određenim
osobama.
(4) Predstojnik odjela je dužan
poduzeti sve mjere i radnje radi sprječavanja mogućega opasnog ponašanja
neubrojive osobe za vrijeme privremenog izlaska.«
Članak 8.
Članak 47. mijenja se i glasi:
»(1) Ako predstojnik odjela smatra da neubrojivoj osobi treba produljiti
prisilni smještaj dužan je najmanje petnaest dana prije isteka trajanja
prisilnog smještaja podnijeti sudu pisani obrazloženi prijedlog za produljenje
smještaja.
(2) Ako sud utvrdi da i dalje
postoje razlozi za prisilni smještaj neubrojive osobe iz članka 44. stavka 1.
ovoga Zakona donijet će rješenje o produljenju prisilnog smještaja prije
isteka trajanja prisilnog smještaja.
(3) Prisilni smještaj
neubrojivoj osobi produljuje se na rok od godinu dana.«
Članak 9.
Članak 47.a briše se.
Članak 10.
Članak 48. mijenja se i
glasi:
»(1) Ako predstojnik odjela
smatra da neubrojivu osobu treba otpustiti, dužan je odmah, a najkasnije
petnaest dana prije isteka trajanja prisilnog smještaja, podnijeti sudu pisani
obrazloženi prijedlog za otpust.
(2) Neubrojiva osoba kojoj je
prisilni smještaj produljen, njezin zakonski zastupnik, bliska osoba i
opunomoćenik mogu podnijeti zahtjev za otpust jednom u godinu dana.
(3) Sud će donijeti rješenje o otpustu neubrojive osobe iz
psihijatrijske ustanove ako utvrdi na temelju mišljenja liječničkog tima
liječnika psihijatara koji su liječili neubrojivu osobu da ona više nema teže
duševne smetnje ili da nije opasna za okolinu.
(4) Sud će donijeti rješenje
o uvjetnom otpustu neubrojive osobe i
njezinom liječenju na slobodi ako je na temelju mišljenja liječničkog
tima liječnika psihijatara koji su liječili neubrojivu osobu i utvrdio da je za
otklanjanje opasnosti za okolinu dostatno njeno liječenje na slobodi.«
Članak 11.
Iza članka 48. dodaje se članak
48.a koji glasi:
»Članak 48.a
(1) Uvjetni otpust može
trajati najdulje tri godine.
(2) Za vrijeme uvjetnog
otpusta sud će na prijedlog liječnika psihijatra, ako utvrdi da neubrojiva
osoba više nema teže duševne smetnje ili da nije opasna za okolinu, rješenjem
odrediti prestanak liječenja neubrojive osobe.
(3) Ako kod neubrojive osobe
koja je na uvjetnom otpustu dođe do pogoršanja zdravstvenog stanja i uslijed
toga do visokog stupnja vjerojatnosti da bi zbog duševnih smetnji, zbog kojih
je nastupila njezina neubrojivost, mogla ponovno počiniti teže kazneno djelo,
sud će opozvati uvjetni otpust.«
Članak 12.
Članak 49. mijenja se i
glasi:
»(1) Sud će postupak za
otpust, uvjetni otpust ili produljenje prisilnog smještaja započeti povodom
prijedloga predstojnika odjela psihijatrijske ustanove, zahtjeva osoba iz članka
48. stavka 2. ovoga Zakona, ili po službenoj dužnosti ako petnaest dana prije
isteka trajanja prisilnog smještaja ne primi prijedlog za otpust, odnosno za
produljenje smještaja neubrojive osobe.
(2) O produljenju prisilnog
smještaja, uvjetnom otpustu ili otpustu neubrojive osobe sud odlučuje nakon
provedene rasprave. O raspravi će se izvijestiti neubrojiva osoba, njezin
zakonski zastupnik, punomoćnik, bračni ili izvanbračni drug, prema potrebi i
druge bliske osobe te njezin liječnik psihijatar, centar za socijalnu skrb (članak
27. stavak 4.) i državni odvjetnik. Rasprava se ne može održati bez prisutnosti
opunomoćenika i liječnika psihijatra neubrojive osobe.
(3) Ako neubrojiva osoba ne
može doći na raspravu, sudac će je posjetiti u psihijatrijskoj ustanovi i, ako
je to s obzirom na njezino zdravstveno stanje moguće, obaviti s njom
razgovor. Sud će u pravilu raspravu održati u odgovarajućoj prostoriji
psihijatrijske ustanove.
(4) Rješenje o produljenju
prisilnog smještaja neubrojive osobe sadrži: osobne podatke o neubrojivoj osobi
koja je prisilno smještena, podatke o presudi i rješenju na temelju kojih je njen
prisilni smještaj određen, psihijatrijsku ustanovu u kojoj je smještena,
naznaku da se prisilni smještaj produljuje na rok od jedne godine, dan, mjesec
i godinu od kada je prisilni smještaj započeo te dan, mjesec i godinu kada ističe.
(5) Rješenje o otpustu sadrži
osobne podatke o neubrojivoj osobi koja je prisilno smještena, podatke o
presudi i rješenju na temelju kojih je njen prisilni smještaj bio određen,
psihijatrijsku ustanovu u kojoj je smješten, dan, mjesec i godinu kada je započeo
prisilni smještaj.
(6) Rješenje o uvjetnom otpustu sadrži, uz podatke iz prethodnog
stavka, obveze uvjetno otpuštene osobe u njezinom forenzičkom tretmanu na
slobodi.«
Članak 13.
Iza članka 49. dodaje se članak
49.a koji glasi:
»Članak 49.a
(1) U postupku prestanka
uvjetnog otpusta i opoziva uvjetnog otpusta primjenjuju se odredbe članka 49.
stavka 2. ovoga Zakona.
(2) Rješenje o prestanku
uvjetnog otpusta sadrži osobne podatke o neubrojivoj osobi koja je bila
prisilno smještena, podatke o presudi i rješenju na temelju kojih je njen
prisilni smještaj bio određen, podatke o rješenju o uvjetnom otpustu te odluku
o prestanku liječenja.
(3) Rješenje o opozivu
uvjetnog otpusta sadrži osobne podatke o neubrojivoj osobi koja je prisilno
smještena, podatke o presudi i rješenju na temelju kojih je njen prisilni
smještaj bio određen, podatke o rješenju o uvjetnom otpustu koje se opoziva,
psihijatrijsku ustanovu u koju će se smjestiti te naznaku da se prisilni smještaj
produljuje na rok od jedne godine.
(4) Sud će, na temelju rješenja
o opozivu uvjetnog otpusta, izdati dovedbeni nalog koji sadrži: ime i prezime
neubrojive osobe i druge potrebne osobne podatke, podatke o rješenju o opozivu
uvjetnog otpusta i psihijatrijsku ustanovu u koju će neubrojiva osoba biti
dovedena, kao i službeni pečat i potpis suca koji izdaje nalog.
(5) Dovedbeni nalog izvršavaju
redarstvene vlasti, u suradnji sa zdravstvenim djelatnicima psihijatrijske
ustanove. Osoba kojoj je povjereno izvršenje naloga predaje nalog neubrojivoj
osobi i poziva ju da pođe s njom. Ako neubrojiva osoba to odbije, dovest će se
prisilno.«
Članak 14.
Članak 50. mijenja se i
glasi:
»(1) Kada odlučuje o produljenju,
otpustu, uvjetnom otpustu, privremenom izlasku te prestanku ili opozivu
uvjetnog otpusta neubrojive osobe zbog složenosti slučaja može, a zbog nedostatka
u obrazloženju prijedloga predstojnika odjela mora zatražiti nalaz i mišljenje
vještaka psihijatra.
(2) Nalaz i mišljenje vještaka
iz stavka 1. ovoga članka sud može zatražiti i na prijedlog neubrojive osobe
ili njezinog zastupnika.
(3) Vještak daje svoje mišljenje
na temelju psihijatrijskog pregleda neubrojive osobe, uvida u raspoloživu
medicinsku dokumentaciju i u spis predmeta.
(4) Vještačenje u postupku
prisilnog smještaja neubrojivih osoba može se zatražiti isključivo od ferenzičkih
psihijatara koji se bave liječenjem prisilno smještenih neubrojivih osoba na
drugim forenzičkim odjelima u Republici Hrvatskoj ili od vještaka forenzičkih
psihijatara koji se nalaze na posebnom popisu vještaka koji odobrava Hrvatska
liječnička komora.«
Članak 15.
Iza članka 50. dodaje se članak
50.a koji glasi:
»Članak 50.a
(1) Rješenja iz članka 49. stavka 4., 5. i 6. te članka 49.a stavka 2.
i 3. ovoga Zakona sud će dostaviti osobama iz članka 36. stavak 2. ovoga Zakona
i državnom odvjetniku.
(2) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka pravo žalbe imaju osobe
iz članka 36. stavka 2. ovoga Zakona i državni odvjetnik.
(3) Žalba protiv rješenja o otpustu odgađa njegovo izvršenje.«
Članak 16.
Ispred članka 51. dodaje se podnaslov koji glasi:
»2. Postupak prisilnog smještaja prema osuđenicima«.
Članak 17.
(1) Postupak prisilnog smještaja koji je pokrenut prije stupanja na
snagu ovoga Zakona nastavit će se po odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim
smetnjama (»Narodne novine«, br. 111/97. i 128/99.).
(2) Postupak prisilnog smještaja neubrojivih osoba prema kojima je
donesena presuda i rješenje u kaznenom postupku provest će se prema odredbama
Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (»Narodne novine«, br. 111/97. i
128/99.) ako sud nadležan za prisilni smještaj nije donio odluku o prisilnom
smještaju do dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(3) Postupak o otpustu ili produljenju prisilnog smještaja koji je
pokrenut nakon stupanja na snagu ovoga Zakona provest će se po odredbama ovoga
Zakona.
Članak 18.
Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 500-01/02-01/05
Zagreb, 20. lipnja 2002.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.