1330
Na temelju članka 11. stavka 2. Zakona o
ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (»Narodne
novine«, broj 12/01.), ministar poljoprivrede i šumarstva, uz prethodno mišljenje
Ministarstva gospodarstva, Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja i
Ministarstva za obrt, malo i srednje poduzetništvo, donosi
Članak 1.
Ovim se Pravilnikom propisuju pravila,
postupci i određene norme u ekološkoj proizvodnji vlakana i preradi sirovina,
njihovo podrijetlo, vrste, popis dopuštenih i zabranjenih sastojaka u preradi
vlakana, sredstava za preradu, pomoćna sredstva, boje i pigmenti, te ostale
tvari koje postaju dio tekstila, uvjete rada i plan zbrinjavanja otpada.
Članak
2.
U
ekološkoj proizvodnji vlakana koriste se sljedeće vrste sirovina: pamuk, lan,
vuna ovaca, vuna ostalih životinja (koza, alpaka, deva itd.), svila, konoplja i
druge sirovine.
Sirovine
za proizvodnju vlakana moraju biti proizvedene u ekološkoj proizvodnji.
Članak
3.
Ovim
se Pravilnikom propisuju norme za sljedeće vrste tekstilnih proizvoda: konac,
tkanina, gotova odjeća, materijali, tepisi, materijali za namještaj i netkani
proizvodi, a mogu se primjeniti i za druge vrste tekstilnih proizvoda.
Članak
4.
Odredbe
ovog Pravilnika primjenjuju se na:
–
sredstva za prerađivanje, pomoćna sredstva;
–
bojanje i pigmentiranje i
–
ostale tvari koje trebaju postati dio tekstila.
Odredbe
ovog Pravilnika se ne primjenjuju na ulja za podmazivanje strojeva, boje za
strojeve, opremu i slično, ukoliko ne postoji vjerojatnost da će oni zagaditi
tkanine.
Članak
5.
Sve
tvari upotrebljene u proizvodnji i preradi vlakana trebaju biti odobrene od
strane nadzorne stanice, uključujući podatke u sigurnosno tehničkim listama
(ISO 11014). Nadzorna stanica unosi u zapisnik sva korištena sredstva.
Članak
6.
Nadzorna
stanica određuje opće kriterije (metode testiranja) za procjenu upotrebljenih tvari.
Opći
kriteriji omogućuju ocjenu jesu li su upotrebljene tvari:
a)
prirodne ili sintetičke – prednost imaju prirodne
b)
ekološki prihvatljivije od drugih
c)
biodegradacijske – prednost se daje biodegradacijskim (OECD 301 A-F), ili barem
potencijalno biodegradacijskim (OECD 302 A)
d)
bioakumulativne–koncentracijski faktor < 100 (OECD 305 A – E)
e)
otrovne za sisavce – LD50
(oralni, štakori) < 2000 mg/kg nisu dozvoljene
f)
otrovne za vodene organizme – LC50
EC50
IC50
za alge, vodene buhe i ribe < 10 mg/l nisu dozvoljene
g)
kancerogene (R45) – nisu dozvoljene
h)
mutagene (R46) – nisu dozvoljene
i)
teratogene (R60-63) – nisu dozvoljene.
Kriteriji
iz stavka 2. ovog članka primjenjuju se za svaki sastojak koji čini više od 1%
proizvoda za složene proizvode.
Članak 7.
U preradi vlakana, osim općih kriterija iz
članka 6. ovoga Pravilnika primjenjuju se i posebni kriteriji za različite
postupke:
1.
ulja za pletenje i predenje: ulja za predenje i pletenje moraju biti
biorazgradiva, odnosno proizvedena od sirovina biljnog ili životinjskog
podrijetla;
2.
ljepila: ljepila koja se mogu razgraditi ili reciklirati najmanje 70%;
3.
deterdženti, sufraktanti itd.: deterdženti i sufraktanti moraju biti
biorazgradivi;
4.
merceriziranje: natrijev hidroksid ili ostali alkali su dozvoljeni, ali se
trebaju reciklirati u najvećoj mogućoj mjeri;
5.
izbjeljivanje: sastojci za izbjeljivanje od klora i perborata nisu dozvoljeni
za izbjeljivanje ili uklanjanje boja i mrlja kao ni optički izbjeljivači;
6.
sredstva za izjedanje: sredstva za izjedanje ne smiju sadržavati teške kovine
preko granica navedenih u točki 7. ovog članka;
7.
boje i pigmenti: mogu se koristiti boje dobivene od biljaka (EN 75 000-75 999)
i mineralne boje koje sadrže najviše: antimon 50 ppm, arsen 50 ppm, barij 100
ppm, olovo 100 ppm, kadmij 20 ppm, krom 100 ppm, željezo 2500 ppm, bakar 250
ppm, mangan 1000 ppm, nikl 200 ppm, živa 4 ppm, selenij 20 ppm, srebro 100 ppm,
cink 1500 ppm i kalij 250 ppm;
8.
tiskanje: dozvoljene su samo tiskarske metode bazirane na vodi ili prirodnim
uljima. Nisu dozvoljene aromatske otopine niti ugušćivači. Ostaci boja moraju
se reciklirati ili zbrinuti na siguran način kao opasan otpad sukladno posebnim
propisima o zbrinjavanju opasnog otpada;
9.
mehanički i fizički tretmani: za ove tretmane ne postoje ograničenja.
Članak
8.
U
ekološkoj preradi vlakana isključena je upotreba sljedećih boja:
–
teške kovine;
– koje mogu otpuštati aromatične amine;
– koje su, ili se na to sumnja, alergogene
ili kancerogene.
Članak 9.
Boje sa složeno spojenim metalima mogu se
koristiti do 1g/1kg tekstila.
Nadzorna
stanica može dozvoliti ograničene iznimke za pigmente koji sadrže bakar, ako
druge mogućnosti nisu dostupne.
Članak
10.
U
ekološkoj preradi vlakana ne smiju se koristiti niti biti u proizvodu ili
sastojku proizvoda u više od 0,1% sljedeće tvari:
-
MES (alfa-metil ester sulfonat C16/18)
–
Antimon
–
APEO (alkilfenoletoksilat)
–
DTPA (dietilentriamin penta-acetat)
–
EDTA (etilendiamin tetra-acetat)
–
AOX (apsorpcijski halogeni ugljikohidrati i tvari koje ih otpuštaju)
–
Teške kovine sukladno članku 6.ovoga Pravilnika
– LAS (linearni alkil benzen sulfonati)
– Kvarterne amonijeve soli (DTDMAC itd.)
– Organoklorirani spojevi
– Formaldehid.
Biocidi ne smiju biti prisutni u tvarima
uključujući i:
– PCP (Pentaklorofenoli)
– PCB (Poliklorirani bifenili)
– TCP (Tetraklorfenoli).
Članak 11.
Nadzorna stanica može dozvoliti upotrebu
nepotvrđenih prirodnih ili sintetičkih tkanina za miješanje s potvrđenim
tkaninama ako za to postoji potreba, odnosno zahtjev proizvođača, zbog
kvalitete, funkcije ili frugih razloga, ali najviše do 30% težinskog udjela u
proizvodu.
Iz takvog su miješanja isključene tkanine
ili njihova proizvodnja, koje su posebno štetne za ljude i okoliš (npr. koje
sadrže halogen, PVC i sl.).
Članak 12.
U ekološkoj proizvodnji vlakana tekstilni
proizvodi označavaju se na sljedeći način:
– bez ograničenja se deklarira kao ekološki
proizvod onaj koji sadrži do 5% neorganskih sirovina;
–
proizvodi koji sadrže 5-30% neorganskih sirovina deklariraju se kao ekološki
proizvod pod uvjetom da je posebno označen udio neorganskih sirovina u
tekstilnom proizvodu izračunato po težini, isključujući težinu dugmadi, patent
–zatvarača, podstava, težinu boje, otisnutih slika itd.
Različiti
sastojci tkanine moraju se deklarirati sukladno njihovom udjelu u proizvodu i
nositi oznaku jesu li ekološki ili ne.
Ako
je tekstilni proizvod proizveden u ekološkoj proizvodnji vlakana samo dio konačnog
proizvoda (npr. kod namještaja), tekstil se može deklarirati kao ekološki
proizvod, ali mora biti jasno da se deklaracija odnosi samo na tekstil.
U
ekološkoj proizvodnji vlakana gotovi proizvodi na deklaraciji moraju sadržavati
informacije o skupljanju, smanjivanju i pranju.
Članak
13.
Kada
se prodaju kao sirove tkanine proizvod ekološke proizvodnje u prijelaznom
razdoblju mora sadržavati i tekst: »Proizvedeno u prijelaznom razdoblju«.
Članak
14.
U
ekološkoj proizvodnji vlakana dozvoljeno je terensko močenje lana i konoplje.
Ako se koristi močenje vodom i močenje parom potrebno je provesti zbrinjavanje
otpadnih voda.
Proizvodna
jedinica koja prerađuje ekološka vlakna mokrom preradom, uključujući ispiranje
vune, mora zadovoljiti posebne propise o zaštiti okoliša, voditi zapise o korištenim
kemikalijama, energiji, vodi i otpadnim tvarima.
Članak
15.
Proizvodna
jedinica mora izraditi plan zbrinjavanja ekoloških otpadnih voda i tvari
sukladno važećim posebnim propisima o zaštiti okoliša. Potrebno je, u najvećoj
mogućoj mjeri povesti recikliranje i ponovnu uporabu otpadnih tvari i voda.
Nadzorna stanica odobrava plan
zbrinjavanja otpadnih tvari i voda.
Članak
16.
Proizvođač
ekoloških vlakana mora u preradi osigurati radne uvjete sukladno propisima o zaštiti
na radu, osobito u svezi s bukom, prašinom i izloženošću kemikalijama, što
nadzorna stanica provjerava i utvrđuje prilikom stručnog nadzora.
Članak
17.
Ovaj
Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa:
011-02/02-01/32
Urbroj: 525-1-02-1
Zagreb, 18. lipnja 2002.
Ministar
mr. sc. Božidar Pankretić, v. r.