HRVATSKI SABOR

1362

Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA
I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 3. srp­nja 2002.

Broj: 01-081-02-2616/2
Zagreb, 8. srp­nja 2002.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA
O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU

Članak 1.

U Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.), članak 1. mijenja se i glasi:

»Ovim se Zakonom uređuju uvjeti i način obavljanja djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza putnika i tereta, prijevoza za vlastite potrebe, pružanje kolodvorskih usluga i statistika prijevoza, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije uređeno.«

Članak 2.

U članku 4. točki 1. riječi: »a obavlja se kao linijski ili kao slobodni prijevoz u cestovnom prometu« brišu se.

Iza točke 1. dodaje se nova točka 2. koja glasi:

»2. Prijevoz za vlastite potrebe putnika i tereta u cestovnom prometu je prijevoz što ga obavljaju pravne ili fizičke osobe radi zadovoljavanja proizvodnih ili uslužnih potreba u okviru svojih djelatnosti,«.

Dosadašnje točke 2., 3. i 4. postaju točke 3., 4. i 5.

U dosadašnjoj točki 5. koja postaje točka 6. na kraju rečenice umjesto točke stavlja se zarez i dodaju riječi: »ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.«

Dosadašnje točke 6. do 28. postaju točke 7. do 29.

Dosadašnja točka 29. koja postaje točka 30. mijenja se i glasi:

»30. Teretni list je akt koji prati teret i mora sadržavati: datum i mjesto izdavanja, ime i prezime ili naziv pošiljatelja, te njegovu adresu, ime i prezime ili naziv prijevoznika, registarsku oznaku vozila, datum i mjesto utovara tereta, ime i prezime ili naziv primatelja i mjesto istovara, naznaku količine i vrste tereta, popis isprava koje se prilažu uz teretni list, prijevozne i druge troškove.«

Dosadašnje točke 30. do 37. brišu se.

Članak 3.

Članak 5. mijenja se i glasi:

»Za početak obavljanja djelatnosti iz ovoga Zakona potrebna su odobrenja, i to:

1. u unutarnjem javnom cestovnom prijevozu za:

– linijski prijevoz putnika,

– slobodni prijevoz putnika,

– prijevoz tereta,

– autotaksi prijevoz,

2. u međunarodnom javnom cestovnom prijevozu za:

– linijski prijevoz putnika,

– slobodni prijevoz putnika,

– prijevoz tereta,

3. za kolodvorske usluge.

Prijevoznik koji ima odobrenje za linijski prijevoz putnika ne treba odobrenje za slobodni prijevoz putnika.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka odobrenja nisu potrebna:

1. u unutarnjem javnom cestovnom prijevozu za:

– trgovačko društvo, javnu ustanovu i službu-vlastiti pogon, koje osniva jedinica lokalne samouprave za obavljanje komunalnih djelatnosti,

2. u međunarodnom javnom cestovnom prijevozu, prijevozniku koji ima odobrenje za unutarnji javni cestovni prijevoz za:

– prijevoz oštećenih ili neispravnih vozila te vozila za popravak,

– prijevoz tereta motornim vozilima čija nosivost zajedno s priključnim vozilom ne prelazi 600 kg,

– prijevoz humanitarnih i medicinskih pošiljaka i opreme u izvanrednim okolnostima, odnosno u slučaju više sile.

Prijevoznik koji ima odobrenje za međunarodni javni cestovni prijevoz ne treba ishoditi odobrenje za unutarnji javni cestovni prijevoz.

Odobrenja iz stavka 1. ovoga članka izdaju se na 5 godina.

Prijevoznik mora podnijeti zahtjev za produžetak važenja odobrenja dva mjeseca prije isteka roka iz stavka 5. ovoga članka. Uz zahtjev prijevoznik je dužan priložiti dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 13. ovoga Zakona.

Ako za vrijeme važenja odobrenja iz stavka 5. ovoga članka prijevoznik, pravna ili fizička osoba koja obavlja kolodvorske usluge prestane ispunjavati bilo koji od uvjeta iz članka 13. i 81. ovoga Zakona, prestaje važenje izdanog odobrenja.

Rješenje o prestanku važenja izdanog odobrenja donosi, po zahtjevu prijevoznika, pravne ili fizičke osobe koja obavlja kolodvorske usluge ili po službenoj dužnosti, tijelo koje je izdalo odobrenje.«

Članak 4.

U članku 6. riječi: »županijski ured, odnosno ured Grada Zagreba« zamjenjuju se riječima: »ured državne uprave u županiji, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba«, a iza riječi: »veza« briše se zarez i riječi: »u sjedištu i područnim jedinicama«.

Članak 5.

U članku 8. stavku 1. iza riječi: »ispunjavati i« dodaje se riječ: »posebne«.

Stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 2.

Članak 6.

U članku 10. stavku 1. iza riječi: »motornog vozila« dodaju se riječi: »koji ima završenu srednju stručnu spremu u zanimanju vozač motornog vozila«.

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»Ako je prijevoznik istovremeno i vozač, ne smije upravljati vozilom u javnom cestovnom prometu nakon navršenih 65 godina života.«

Dosadašnji stavci 2. i 3. postaju stavci 3. i 4.

Članak 7.

U članku 11. stavku 3. riječi: »na rok ne dulji od 60 dana« zamjenjuju se riječima: »u skladu s kriterijima koje propisuje ministar«.

Članak 8.

U članku 12. stavci 2. i 3. brišu se.

Članak 9.

Članak 13. mijenja se i glasi:

»Za obavljanje djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza, prijevoznik mora ispunjavati uvjete:

1. da ima odgovarajuću stručnu osposobljenost,

2. da ima u vlasništvu ili zakupu:

– za unutarnji slobodni prijevoz putnika najmanje jedan autobus,

– za međunarodni slobodni prijevoz putnika najmanje jedan autobus,

– za unutarnji linijski prijevoz putnika najmanje tri autobusa,

– za međunarodni linijski prijevoz putnika najmanje tri autobusa,

– za unutarnji slobodni prijevoz tereta najmanje jedno teretno vozilo,

– za međunarodni slobodni prijevoz tereta najmanje jedno teretno vozilo,

3. da ima u vlasništvu ili zakupu odgovarajući prostor prema posebnim uvjetima za parkiranje vozila,

4. da je financijski sposoban,

5. da mu nije pravomoćnom sudskom presudom, rješenjem o prekršaju ili mjerom suda časti izrečena sigurnosna mjera ili zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza.

Za obavljanje autotaksi prijevoza, prijevoznik ne mora ispunjavati uvjet iz stavka 1. točke 3. i 4. ovoga članka.

Ministar uz suglasnost ministra prostornog uređenja i zaštite okoliša propisuje uvjete iz stavka 1. točke 3. ovoga članka.

Članak 10.

Članak 14. mijenja se i glasi:

»Uvjet iz članka 13. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona dokazuje se valjanim ugovorom o zakupu, odnosno izvatkom iz zemljišne knjige ne starijem od 30 dana.«

Članak 11.

Članak 15. mijenja se i glasi:           

»Uvjet financijske sposobnosti iz članka 13. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona prijevoznik ispunjava ako raspolaže imovinom u iznosu:

– u unutarnjem prijevozu 4500 EUR za prvo vozilo te 2500 EUR za svako sljedeće vozilo (u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke), na dan podnošenja zahtjeva za odobrenje,

– u međunarodnom prijevozu 9000 EUR za prvo vozilo te 5000 EUR za svako sljedeće vozilo (u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke), na dan podno­šenja zahtjeva za odobrenje.

Financijska sposobnost iz stavka 1. ovoga članka dokazuje se jednom od sljedećih isprava:

– garancijom banke ili druge financijske institucije,

– izvatkom iz zemljišnih knjiga ne starijim od 30 dana iz kojeg je vidljivo da nekretnina nije opterećena pravom tereta u iznosu iz stavka 1. ovoga članka,

– potvrdom osiguravajućeg društva o osiguranju sredstava najmanje u iznosu iz stavka 1. ovoga članka.«

Članak 12.

U članku 16. stavku 1. riječ: »komora« zamjenjuje se rije­čima: »Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske obrtničke komore (u daljnjem tekstu: komore)«.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

»Ispit o stručnoj osposobljenosti nisu dužne polagati osobe koje imaju:

– za obavljanje unutarnjega cestovnog prijevoza najmanje srednju stručnu spremu prometnoga, strojarskoga, ekonomskog ili upravnog smjera i dvije godine radnog iskustva u djelatnosti javnoga cestovnog prijevoza,

– za obavljanje međunarodnoga cestovnog prijevoza najma­nje višu stručnu spremu prometnoga, strojarskoga, ekonomskog ili upravnog smjera i dvije godine radnog iskustva ili osobe kojima je priznata stručna osposobljenost u skladu s međunarodnim ugovorom.«

Članak 13.

U članku 17. iza riječi: »osobu« dodaju se riječi: »za organizaciju prijevoza«.

Članak 14.

Članak 18. mijenja se i glasi:

»Ispit o stručnoj osposobljenosti polaže se pred komisijom koju osniva ministar na prijedlog komora, a sastoji se od najmanje tri člana: predstavnika Ministarstva i komora.

Program ispita o stručnoj osposobljenosti donosi ministar na prijedlog komora.

Nakon položenog ispita o stručnoj osposobljenosti izdaje se uvjerenje čiji sadržaj i oblik propisuje ministar.

Komore vode evidenciju o položenim ispitima o stručnoj os­po­sobljenosti, a oblik i način vođenja evidencije propisuje ministar.

Troškove polaganja ispita o stručnoj osposobljenosti snosi polaznik. Visinu troškova utvrđuje ministar na prijedlog komora.

Način i postupak polaganja ispita o stručnoj osposobljenosti propisuju komore.

Nadzor nad zakonitošću organiziranja i provođenja ispita o stručnoj osposobljenosti te stručni nadzor provodi Ministarstvo.«

Članak 15.

U članku 20. stavku 1. iza riječi: »obavlja se« dodaje se riječ: »autobusima«.

Članak 16.

U članku 21. stavak 3. briše se.

Članak 17.

U članku 23. stavku 2. i stavku 4. podstavku 5. riječ: »vađenja« zamjenjuje se riječju: »važenja«, a u stavku 4. podstav­ku 6. riječ: »tarifu« zamjenjuje se riječju: »cjenik«.

Stavci 5. i 6. mijenjaju se i glase:

»Ministar propisuje postupak i način za dobivanje dozvole iz stavka 1. ovoga članka, obrazac dozvole te visinu naknade za njezino izdavanje.

Naknade iz stavka 5. ovoga članka prihod su državnog proračuna, odnosno proračuna županije.«

Članak 18.

U članku 24. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Upisnik izdanih dozvola za međunarodne i međužupanijske linije vodi Ministarstvo, a za županijske linije vodi upravno tijelo županije nadležno za poslove prometa.«

Članak 19.

U članku 29. stavku 1. riječi: »i prijevozni pravac« brišu se.

U stavku 2. riječi: »i prijevozni pravac« brišu se.

Članak 20.

U članku 30. stavku 2. iza riječi: »državne uprave« dodaju se riječi: »odnosno upravnom tijelu županije nadležnom za poslove prometa (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo)«.

Članak 21.

Članak 31. mijenja se i glasi:

»Ako prijevoznik iz opravdanih razloga ne može obavljati prijevoz prema odobrenom voznom redu, po pojedinom polasku, režimu ili dijelu polaska za čije održavanje je dobio dozvolu, dužan je nadležnom tijelu koje mu je izdalo dozvolu podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog prekida ili trajne obustave prijevoza.

Prijevoz se može privremeno prekinuti na rok do šest mjeseci, najviše jedanput za vrijeme važenja dozvole.

Na novoj liniji prijevozniku se ne može odobriti privremena obustava u roku jedne godine od dana izdavanja dozvole.«

Članak 22.

U članku 36. stavku 1. riječ: »međuđupanijski« zamjenjuje se riječju: »međužupanijski«.

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»Lokalni linijski prijevoz putnika kao prijevoz putnika u javnom cestovnom prometu uređuje se propisima o komunalnom gospodarstvu.«

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

Članak 23.

U članku 37. stavak 1. i 4. brišu se.

Dosadašnji stavci 2. i 3. postaju stavci 1. i 2., a u stavku 5., koji postaje stavak 3., brojka: »2.« zamjenjuje se brojkom: »1.«.

Članak 24.

U članku 38. stavak 1. briše se.

Dosadašnji stavci 2. i 3. postaju stavci 1. i 2.

Članak 25.

Članak 40. mijenja se i glasi:

»Posebni linijski prijevoz je prijevoz određene skupine putnika, uz isključenje ostalih putnika, ako se takav prijevoz obavlja na temelju dozvole i na određenoj relaciji.

Posebnim linijskim prijevozom putnika obavlja se prijevoz:

– učenika obaveznoga osnovnog obrazovanja od mjesta stanovanja do škole i natrag,

– radnika od mjesta stanovanja do mjesta rada i natrag.

Dozvole za prijevoz iz stavka 1. ovoga članka izdaju se na temelju ugovora koji mora sadržavati relaciju, popis putnika, cijenu prijevoza, mjesto ulaska i izlaska putnika te razdoblje u kojem se obavlja prijevoz.

Ugovor o prijevozu putnika sklapa prijevoznik s naru­čiteljem prijevoza za cijelu skupinu putnika pri čemu je naručitelj istovremeno platitelj prijevoza.«

Članak 26.

U članku 41. riječ: »Dopusnicu« zamjenjuje se riječju: »Dozvolu«, i dodaje stavak 2. koji glasi:

»Dozvola iz stavka 1. ovoga članka ne sadrži vozni red i cjenik propisan u članku 23. stavku 4. ovoga Zakona.«

Članak 27.

Članak 42. briše se.

Članak 28.

Članak 43. mijenja se i glasi:

»Prijevoznik je dužan izdati identifikacijsku iskaznicu putniku koji se prevozi na liniji iz članka 40. ovoga Zakona.«

Članak 29.

U članku 54. stavku 2. iza riječi: »koncesije« dodaju se riječi: »te utvrditi broj sjedala u osobnom vozilu kojim se obavlja autotaksi prijevoz.«

Članak 30.

U članku 58. riječi: »kao linijski ili kao slobodni prijevoz«, brišu se.

Članak 31.

Iza članka 59. podnaslov »1. Linijski prijevoz tereta« i članci 60., 61., 62., 63., 64., 65. i 66. te podnaslov »2. Slobodni prijevoz tereta« brišu se.

Članak 32.

U članku 68. stavak 3. mijenja se i glasi:

»Raspodjelu stranih dozvola domaćim prijevoznicima obav­ljaju komore, osim onih koje su razmijenjene u broju manjem od iskazanih potreba čiju raspodjelu obavlja Ministarstvo«.

Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

»Za raspodjelu stranih dozvola koje se razmjenjuju u broju manjem od iskazanih potreba, ministar imenuje Povjerenstvo.«

Dosadašnji stavak 4., koji postaje stavak 5. mijenja se i glasi:

»Mjerila, postupak i način raspodjele stranih dozvola do­maćim prijevoznicima propisuje ministar«.

Članak 33.

Iza članka 68. dodaju se članci 68.a i 68.b koji glase:

»Članak 68.a

Komore su dužne pisano izvještavati Ministarstvo o broju iskorištenih stranih dozvola po pojedinim zemljama i prijevoznicima.

Ministar propisuje postupak, način i rokove za izvješćivanje iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 68.b

Za raspodjelu stranih dozvola prijevoznik plaća naknadu.

Visinu naknade iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje ministar.

Komore imaju pravo na naknadu troškova postupka raspodjele stranih dozvola iz članka 68. stavka 3. ovoga Zakona. Visinu naknade troškova utvrđuju komore uz prethodnu suglasnost ministra.«

Članak 34.

U članku 73. stavak 1. briše se.

U dosadašnjem stavku 2., koji postaje stavak 1., riječi: »iz stavka 1. ovoga članka« brišu se.

Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»Vozila koja se koriste za prijevoz za vlastite potrebe moraju biti u vlasništvu ili zakupu pravne ili fizičke osobe koja obavlja prijevoz za vlastite potrebe.«

Članak 35.

U članku 74. stavku 1. i 2. riječi: »identifikacijske iskaznice« u određenom padežu zamjenjuju se riječima: »identifikacijske isprave« u odgovarajućem padežu.

Članak 36.

U članku 82. stavku 1. riječi: »prema odobrenom cjeniku« brišu se.

Iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:

»Autobusni kolodvor donosi cjenik kolodvorskih usluga u skladu s utvrđenom kategorijom autobusnog kolodvora. Cjenici se usklađuju u Hrvatskoj gospodarskoj komori koja o tome izvješćuje Ministarstvo.

Autobusni kolodvor dužan je pridržavati se usklađenog cjenika iz stavka 4. ovoga članka.«

Članak 37.

U članku 86. stavku 2. riječi: »jedanput tjedno« zamjenjuju se riječima: »do 5. u mjesecu za protekli mjesec«.

Članak 38.

Glava VIII. i članak 92. brišu se.

Članak 39.

Glava IX. i članci 93. do 172. brišu se.

Članak 40.

U članku 175. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Nadležno tijelo uprave koje je izdalo dozvolu može donijeti odluku o stavljanju izvan snage dozvole, ako prijevoznik ne obavlja prijevoz u skladu s ovim Zakonom.«

Članak 41.

U članku 176. stavku 1. riječi: »teških ili« brišu se, a iza riječi: »prekršaja iz« dodaju se riječi: »članka 180. i 180.a«.

Članak 42.

U članku 179. dodaju se stavci 2., 3. i 4. koji glase:

»Inspekcijski nadzor nad primjenom odredaba ovoga Zakona koje se odnose na odobrenje za početak obavljanja djelatnosti navedenih u članku 5. ovoga Zakona, nad odredbama o tarifi prijevoznika (članak 27.), prodaji voznih karata (članak 34.), te članaka 53., 55. i 56. ovoga Zakona, pored Inspekcije cestovnog prometa obavlja i Državni inspektorat.

Inspektori Državnog inspektorata u obavljanju inspekcijskog nadzora iz stavka 2. ovoga članka imaju ovlasti inspektora cestovnog prometa i cesta sukladno posebnom zakonu.

Državni inspektorat je dužan izvješćivati jedanput mjesečno Ministarstvo o izvršenom nadzoru, utvrđenim nepravilnostima i poduzetim mjerama.«

Članak 43.

U članku 180. stavku 1. točka 2. mijenja se i glasi:

»2. obavlja javni prijevoz i kolodvorske usluge bez odobrenja (članak 5. i 81.),«.

Točke 4., 5. i 6. brišu se.

Dosadašnja točka 7. postaje točka 4.

Dosadašnja točka 8., koja postaje točka 5., mijenja se i glasi:

»5. ne donese, ne uskladi i ne primjenjuje usklađeni cjenik kolodvorskih usluga (članak 82.)«.

Stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 2. i 3.

Članak 44.

Iza članka 180. dodaje se članak 180.a koji glasi:

»Članak 180.a

Novčanom kaznom od 15.000,00 do 70.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj prijevoznik, odnosno druga pravna osoba, ako:

1. povjeri upravljanje motornim vozilom vozaču suprotno odredbi članka 10. ovoga Zakona,

2. koristi strano vozilo suprotno odredbi članka 11. ovoga Zakona,

3. obavlja javni prijevoz osoba suprotno odredbi članka 21. ovoga Zakona,

4. ne održava liniju u skladu s izdanom dozvolom ili u vozilu nema dozvolu (članak 25. stavak 1. i 2.),

5. izmijeni vozni red ili prijevozni pravac, privremeno obustavi ili ukine vozni red bez odobrenja odnosno ako ne prijavi obustavu prijevoza (članak 30. stavak 2., članak 31. i članak 33. stavak 1.),

6. ne obavlja posebni linijski prijevoz sukladno članku 40. i članku 41. stavku 1. ovoga Zakona,

7. nema dozvolu iz članka 44. stavka 2. ovoga Zakona,

8. nema dozvolu iz članka 51. ovoga Zakona,

9. nema dozvolu iz članka 70. stavka 1. ovoga Zakona,

10. nema dozvolu iz članka 72. stavka 2. ovoga Zakona.

Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka izriče se, uz novčanu kaznu, i zaštitna mjera oduzimanja imovinske koristi ostvarene prekršajem.

Za istovjetne prekršaje iz stavka 1. ovoga članka, počinjene po drugi put, domaćem prijevozniku i drugoj pravnoj i fizičkoj osobi koja obavlja djelatnost iz ovoga Zakona, pored novčane kazne, izreći će se i zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti u trajanju od šest do dvanaest mjeseci.

Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba prijevoznika, odnosno druge pravne osobe ili vozač stranog vozila, novčanom kaznom od 7.000,00 do 22.000,00 kuna.«

Članak 45.

U članku 181. stavku 1. točka 2. mijenja se i glasi:

»2. ne koristi autobusni kolodvor (članak 83. stavak 2.)«.

Točke 3., 4., 5. i 8. brišu se.

U stavku 2. brojka: »4.,« briše se.

Članak 46.

U članku 182. stavku 1. točke 1. do 15. mijenjaju se i glase:

»1. koristi vozilo koje ne ispunjava posebne uvjete (članak 8. stavak 1.),

2. koristi strano vozilo bez dozvole (članak 11. stavak 3.),

3. ne utvrdi daljinar, minimalno vozno vrijeme i tarifu, te ako tarifu ne dostavi autobusnim kolodvorima (članak 26. stavak 1. i članak 27.)

4. ne objavi vozni red ili njegovu izmjenu te privremenu i trajnu obustavu u skladu sa člankom 28. i 32. ovoga Zakona,

5. ne izda i ne ovjeri identifikacijsku iskaznicu ( članak 43.),

6. ne dostavi Ministarstvu podatke u skladu sa člankom 46. stavkom 3. ovoga Zakona,

7. u vozilu nema putni list u skladu sa člankom 50. stavkom 1. i 2. i člankom 52. stavkom 1. ovoga Zakona,

8. nema dozvolu ovjerenu od Carinske uprave (članak 52. stavak 2.),

9. obavlja taksi prijevoz suprotno odredbi članka 55. ovoga Zakona,

10. u vozilu nema teretnog lista (članak 59.),

11. ako dozvola za prijevoz tereta nije ispravno popunjena, ovjerena ili ako je nema u vozilu (članak 70. stavak 2.),

12. obavlja prijevoz za vlastite potrebe suprotno odredbama članka 73.,74. i 75. ovoga Zakona,

13. nije uskladio radno vrijeme prema članku 85. ovoga Zakona,

14. ne vodi očevidnik o dolascima i polascima autobusa te ne izvijesti nadležno tijelo o neobavljanju linijskog prijevoza (članak 86.),

15. ne obavijesti autobusni kolodvor o nemogućnosti održa­vanja polaska linije, odnosno o zakašnjenju dužem od 30 minuta (članak 87. stavak 1.),

16. ne izvijesti sljedeći autobusni kolodvor o nemogućnosti održavanja polaska linije ili o zakašnjenju (članak 87. stavak 2.).«

Članak 47.

U članku 183. stavku 1. točki 3. iza riječi: »članka« dodaje se brojka: »73«.

Članak 48.

U cijelom tekstu Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 36/98.) riječi: »dopusnica« i »Uprava carine« u određenom broju i padežu zamjenjuju se riječima: »dozvola« i »Carinska uprava« u odgovarajućem broju i padežu.

Članak 49.

Propisi na temelju ovlaštenja iz ovoga Zakona donijet će se u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 50.

Pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnosti iz članka 1. ovoga Zakona uskladit će svoje poslovanje s odredbama ovoga Zakona u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Pravne i fizičke osobe koje ne usklade svoje poslovanje sukladno stavku 1. ovoga članka prestaju s obavljanjem djelatnosti, što će rješenjem utvrditi Ministarstvo, odnosno ured državne uprave u županiji, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležni za poslove prometa.

Prijevoznici koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona obavljaju najmanje pet godina djelatnosti javnog cestovnog prije­voza, ne moraju ispunjavati uvjet iz članka 13. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona.

Članak 51.

Međusobne odnose u provođenju ovlasti iz ovoga Zakona, komore će urediti sklapanjem sporazuma.

Sporazum iz stavka 1. ovoga članka komore će sklopiti u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Do sklapanja sporazuma iz stavka 1. ovoga članka, raspodjelu stranih dozvola, osim onih koje su razmijenjene u broju manjem od iskazanih potreba, obavljat će Hrvatska gospodarska komora.

Članak 52.

Ovlašćuje se Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora da utvrdi i izda pročišćeni tekst Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.

Članak 53.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 340-01/01-02/01
Zagreb, 3. srpnja 2002.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.