HRVATSKI SABOR

1462

Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O PREKRŠAJIMA

Proglašavam Zakon o prekršajima, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 11. srp­nja 2002.

Broj: 01-081-02-2712/2
Zagreb, 18. srp­nja 2002.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON O PREKRŠAJIMA

Prvi dio

MATERIJALNOPRAVNE ODREDBE

I. TEMELJNE ODREDBE

OdreĐenje prekrŠaja

Članak 1.

Prekršajem se povrjeđuje javni poredak, društvena disciplina ili druge društvene vrijednosti koje nisu zaštićene Kaznenim zakonom i drugim zakonima u kojima su propisana kaznena djela.

NaČelo zakonitosti

Članak 2.

Nitko ne može biti kažnjen za prekršaj, niti se prema njemu mogu primijeniti druge prekršajne sankcije, ako djelo prije nego što je bilo počinjeno nije bilo zakonom ili na zakonu utemeljenom propisu određeno kao prekršaj i za koje zakonom ili na zakonu utemeljenom propisu nije bilo propisano kojom vrstom i mjerom prekršajne sankcije počinitelj prekršaja može biti kažnjen.

Obvezna primjena blaŽeg zakona

Članak 3.

(1) Prema počinitelju prekršaja primjenjuje se propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen.

(2) Ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obvezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja.

NaČelo krivnje

Članak 4.

Nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti druga prekršajna sankcija ako nije kriv za počinjeni prekršaj.

NemoguĆnost primjene prekrŠajnog zakonodavstva prema djeci

Članak 5.

Nema prekršaja ako počinitelj u vrijeme kada su ostvarena njegova propisana obilježja nije navršio četrnaest godina života.

NemoguĆnost kaŽnjavanja u posebnim sluČajevima

Članak 6.

Počinitelj koji je bio u kaznenom postupku pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo koje obuhvaća i obilježja prekršaja ne može biti kažnjen u prekršajnom postupku.

Propisivanje prekrŠaja i prekrŠajnih sankcija

Članak 7.

(1) Prekršaji i prekršajne sankcije mogu se propisati;

1. zakonom,

2. odlukom županijske skupštine i Skupštine Grada Zagreba, te

3. odlukom gradskog ili općinskog vijeća.

(2) Tijela iz stavka 1. točke 2. i 3. ovoga članka mogu propisivati prekršaje i prekršajne sankcije samo za povrede propisa koje ona donose na temelju svoje nadležnosti utvrđene Ustavom i zakonom i tu ovlast ne mogu prenijeti na drugoga.

Prostorno vaŽenje zakona

Članak 8.

(1) Za prekršaj propisan propisima Republike Hrvatske prekršajni postupak će se voditi kad je prekršaj počinjen na području Republike Hrvatske.

(2) Prekršaj je počinjen na području Republike Hrvatske kad je počinitelj na tom području radio ili bio dužan raditi ili kad je posljedica nastupila na njezinu području.

(3) Za prekršaj propisan odlukom tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave prekršajni će se postupak voditi ako je prekršaj počinjen na području te jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(4) Propisi o prekršajima koji važe na cijelom području Re­pub­like Hrvatske primjenjivat će se na svakoga tko izvan njenog područja počini prekršaj na domaćem brodu ili zrakoplovu registriranom u Republici Hrvatskoj.

II. PREKRŠAJ

NaČin poČinjenja prekrŠaja

Članak 9.

(1) Prekršaj se može počiniti činjenjem ili nečinjenjem.

(2) Prekršaj je počinjen nečinjenjem ako je počinitelj koji je pravno obvezan spriječiti nastupanje propisom opisane posljedice prekršaja to propustio učiniti, a takvo je propuštanje po djelovanju i značenju jednako počinjenju tog djela činjenjem.

(3) Počinitelj koji je prekršaj počinio nečinjenjem može se blaže kazniti, osim ako se radi o prekršaju koji može biti počinjen samo nečinjenjem.

Vrijeme poČinjenja prekrŠaja

Članak 10.

Prekršaj je počinjen u vrijeme kada je počinitelj radio ili je bio dužan raditi, bez obzira na to kada je nastupila posljedica prekršaja.

Mjesto poČinjenja prekrŠaja

Članak 11.

Prekršaj je počinjen u mjestu gdje je počinitelj radio ili bio dužan raditi i u mjestu gdje je u cjelini ili djelomično nastupila posljedica.

NuŽna obrana

Članak 12.

(1) Nema prekršaja kad je počinitelj postupao u nužnoj obrani.

(2) Nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad.

(3) Počinitelj koji je prekoračio granice nužne obrane može se blaže kazniti.

Krajnja nuŽda

Članak 13.

(1) Nema prekršaja kad je počinitelj ostvario njegova propisana obilježja radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo.

(2) Počinitelj će se osloboditi od kazne za počinjeni prekršaj kad je postupao radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo jednako onom koje je prijetilo.

Sila ili prijetnja

Članak 14.

(1) Nema prekršaja kad je počinitelj postupao pod djelovanjem neodoljive sile.

(2) Ako je počinitelj počinio prekršaj pod djelovanjem sile kojoj se moglo odoljeti ili pod djelovanjem prijetnje, primijenit će se odredbe članka 13. stavka 2. ovoga Zakona, uzimajući tu silu ili prijetnju kao neskrivljenu opasnost.

PokuŠaj

Članak 15.

Pokušaj prekršaja je kažnjiv samo ako je to posebno propisano.

SudioniŠtvo

Članak 16.

(1) Pojedinačni počinitelj prekršaja je osoba koja vlastitim činjenjem ili nečinjenjem ili posredstvom druge osobe počini prekršaj.

(2) Sudionici u počinjenju prekršaja su: supočinitelji, poticatelj i pomagatelj.

(3) Supočinitelji prekršaja su dvije ili više osoba koje na temelju zajedničke odluke počine prekršaj tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju ili na drugi način bitno pridonosi poči­njenju prekršaja.

(4) Poticatelj ili pomagatelj su sudionici koji ne vladajući počinjenjem prekršaja, poticanjem ili pomaganjem pridonose nje­go­vom počinjenju.

Odgovornost i kaŽnjavanje sudionika

Članak 17.

(1) Počinitelj prekršaja odgovara u granicama svoje namjere ili nehaja. Poticatelj i pomagatelj odgovaraju u granicama svoje namjere.

(2) Stvarne ili osobne okolnosti počinitelja koje predstavljaju obilježje prekršaja ili utječu na visinu propisane sankcije, primjenu sankcije i njeno odmjeravanje uzimaju se u obzir i sudionicima, a strogo osobne okolnosti zbog kojih propis isključuje krivnju ili predviđa ublažavanje kazne, mogu se uzeti u obzir samo onom počinitelju ili sudioniku prekršaja kod kojega postoje, time da će prema sudioniku koji dragovoljno spriječi počinjenje prekršaja biti obustavljen postupak.

Poticanje i pomaganje

Članak 18.

(1) Tko drugog s namjerom potakne na počinjenje prekršaja ili mu pomogne u njegovu počinjenju bit će kažnjen kao da ga je sam počinio, a za pomaganje se može i blaže kazniti.

(2) Neće se kazniti poticatelj i pomagatelj ako do počinjenja prekršaja nije došlo.

(3) Pomaganjem u počinjenju prekršaja smatra se osobito: davanje savjeta ili uputa kako da se počini prekršaj, stavljanje počinitelju na raspolaganje sredstava za počinjenje prekršaja, te unaprijed obećano prikrivanje prekršaja, počinitelja, sredstava kojim je prekršaj počinjen, tragova prekršaja ili predmeta pribav­ljenih prekršajem.

III. KRIVNJA

SadrŽaj krivnje

Članak 19.

(1) Kriv je za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno.

(2) Iznimno, propisom o prekršaju može se propisati odgovornost samo za namjeru.

Neubrojivost

Članak 20.

(1) Neubrojiva osoba nije kriva i prema njoj se ne može primijeniti prekršajna sankcija.

(2) Neubrojiva je osoba koja u vrijeme ostvarenja propisanih obilježja prekršaja nije bila u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogla vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnoga duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje.

(3) Počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio smanjeno ubrojiv može se blaže kazniti, ako do smanjene ubrojivosti nije došlo samoskrivljeno.

Samoskrivljena neubrojivost

Članak 21.

Ne smatra se neubrojivim počinitelj prekršaja koji se u vrijeme ostvarenja propisanih obilježja prekršaja svojom krivnjom doveo u stanje u kojem nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom uporabom alkohola, droga ili drugih sredstava ako je u vrijeme kada se dovodio u takvo stanje kod njega postojao nehaj glede prekršaja što ga je počinio, odnosno namjera kada je propisano kažnjavanje samo za namjeru.

Nehaj i namjera

Članak 22.

(1) Za odgovornost za prekršaj dovoljan je nehaj počinitelja, ako propisom o prekršaju nije propisano da će se kazniti samo za namjeru.

(2) Prekršaj se može počiniti svjesnim ili nesvjesnim nehajem.

(3) Počinitelj postupa svjesnim nehajem kad je svjestan da može počiniti prekršaj, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti.

(4) Počinitelj postupa nesvjesnim nehajem kada nije svjestan da može počiniti prekršaj iako je prema svojim osobnim svojstvima i okolnostima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.

(5) Prekršaj se može počiniti izravnom ili neizravnom namjerom.

(6) Počinitelj postupa izravnom namjerom kad je svjestan svog djela i hoće njegovo počinjenje.

(7) Počinitelj postupa neizravnom namjerom kad je svjestan da može počiniti prekršaj pa na to pristaje.

Zabluda o protupravnosti

Članak 23.

 (1) Nije kriv počinitelj prekršaja koji iz opravdanih razloga nije znao i nije mogao znati da je djelo zabranjeno.

(2) Ako je zabluda bila otklonjiva, počinitelj se za počinjeni prekršaj može blaže kazniti.

(3) Zabluda će biti smatrana otklonjivom ako bi svatko pa i počinitelj mogao lako spoznati protupravnost djela ili ako se radi o počinitelju koji je s obzirom na svoje zvanje, zanimanje ili službu bio dužan upoznati se s odgovarajućim propisom.

Zabluda o obiljeŽju prekrŠaja i zabluda o okolnostima koje iskljuČuju protupravnost

Članak 24.

Nije kriv počinitelj prekršaja koji u vrijeme počinjenja nije bio svjestan nekoga njegovoga propisanog obilježja ili je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi djelo bilo dopušteno da su one stvarno postojale.

IV. PREKRŠAJNE SANKCIJE

Vrste prekrŠajnih sankcija

Članak 25.

(1) Prekršajne sankcije za prekršaje propisane zakonom su kazne, globe, mjere upozorenja, zaštitne mjere i odgojne mjere.

(2) Za prekršaje propisane drugim propisima kao prekršajne sankcije mogu se propisati samo globa i opomena.

(3) Za svaku vrstu prekršajnih sankcija zakonom ili drugim propisom određuje se visina i njihovo trajanje i nijedna sankcija ne može biti propisana niti izrečena, odnosno primijenjena u neodre­đenoj visini i na neodređeno vrijeme.

OpĆa svrha prekrŠajnih sankcija

Članak 26.

Opća svrha propisivanja i izricanja ili primjene svih pre­kršajnih sankcija je da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne počini prekršaj, a da se počinitelji tih djela ubuduće tako ponašaju.

OgraniČenja u propisivanju sadrŽaja prekrŠajnih sankcija i njihovoj primjeni

Članak 27.

Određujući sadržaj prekršajnih sankcija i način njihove primjene, počinitelju prekršaja mogu biti ograničene njegove slobode i prava samo u mjeri koja odgovara vrsti prekršajne sankcije i njezinoj svrsi određenoj zakonom, bez prouzročenja tjelesnih ili dušev­nih patnji, nečovječnog postupanja ili ponižavajućeg odnosa, uz poštovanje ljudskog dostojanstva ili cjelovitosti ličnosti.

Vrste kazni

Članak 28.

(1) Vrste kazni jesu: novčana kazna i kazna zatvora.

(2) Kazna zatvora ne može se propisati kao jedina kazna za određeni prekršaj.

Svrha kaŽnjavanja

Članak 29.

Svrha kažnjavanja je da se, uvažavajući opću svrhu pre­kršaj­nih sankcija, izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, a primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti, te pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

NovČana kazna

Članak 30.

(1) Novčana kazna ne može biti propisana niti izrečena u iznosu manjem od 300,00 kuna niti većem od 10.000,00 kuna za fizičke osobe, odnosno iznosu manjem od 2.000,00 kuna niti većem od 100.000,00 kuna za pravne osobe.

(2) Za financijske prekršaje, te prekršaje u području zaštite okoliša, biološke raznolikosti, prekograničnog prijenosa, prijevoza, ograničene uporabe, unošenja u okoliš i stavljanje na tržište genetski modificiranih organizama ili proizvoda od genetski modificiranih organizama, ne može biti propisana niti izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 500,00 kuna niti većem od 1.000.000,00 kuna.

(3) Novčana kazna može iznimno biti propisana u postotku prema povrijeđenoj zaštićenoj vrijednosti, s naznakom posebne donje i gornje granice novčane kazne.

Kazna zatvora

Članak 31.

(1) Kazna zatvora može biti propisana u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana, a iznimno za najteže oblike prekršaja u trajanju do šezdeset dana.

(2) Kaznu zatvora može izreći samo sud, a odgovornoj osobi u pravnoj osobi može se izreći kada je prekršaj počinila s namjerom.

Globa

Članak 32.

(1) Zakonom se ne može propisati globa u iznosu manjem od 50,00 kuna ni većem od 500,00 kuna za fizičke osobe, odnosno iznosu manjem od 500,00 kuna ni većem od 10.000,00 kuna za pravne osobe.

(2) Odlukom županijske skupštine i Skupštine Grada Zagreba, te odlukom općinskog ili gradskog vijeća ne može biti propisana globa u iznosu manjem od 50,00 kuna ni većem od 200,00 kuna za fizičke osobe, odnosno iznosu manjem od 500,00 kuna ni iznosu većem od 1.000,00 kuna za pravne osobe.

(3) Službena osoba ovlaštena prema počinitelju primijeniti globu na mjestu počinjenja prekršaja može primijeniti globu isključivo u visini donje propisane mjere te prekršajne sankcije.

Svrha globe

Članak 33.

Svrha globe je da se, uvažavajući opću svrhu prekršajnih sankcija, utječe na počinitelja da ubuduće ne čini prekršaje, da poštuje društvenu disciplinu i da postupa u skladu sa propisima.

Vrste mjera upozorenja

Članak 34.

(1) Mjere upozorenja jesu: opomena i uvjetna osuda.

(2) Opomena se može primijeniti i za prekršaje počinjene u stjecaju ako se za svako od tih djela steknu opisani uvjeti.

(3) Uvjetna osuda je prekršajna sankcija koja se sastoji od izrečene kazne zatvora i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod uvjetima određenim zakonom.

(4) Sud može primijeniti uvjetnu osudu kad ocijeni da izvršenje kazne zatvora nije nužno za ostvarenje svrhe kažnjavanja, posebno vodeći računa o odnosu počinitelja prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem.

(5) Uvjetnom osudom odgađa se izvršenje izrečene kazne za vrijeme koje ne može biti kraće od tri mjeseca niti dulje od jedne godine.

Svrhe mjera upozorenja

Članak 35.

(1) Svrha opomene je da se počinitelju prekršaja uputi takva vrsta prijekora kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja radi ostvarenja svrhe prekršajnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje ili globa.

(2) Svrha je uvjetne osude da se počinitelju prekršaja uputi takva vrsta prijekora kojom se omogućava ostvarenje svrhe prekršajnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja.

Vrste zaŠtitnih mjera

Članak 36.

(1) Zaštitne mjere koje mogu biti propisane zakonom su: zabrana obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti fizičkoj osobi, zabrana obavljanja djelatnosti pravnoj osobi, protjerivanje stranca iz zemlje, oduzimanje predmeta, zabrana upravljanja motornim vozilom.

(2) Zakonom mogu biti propisane i druge vrste zaštitnih mjera koje prema trajanju i svrsi moraju biti usklađene s odredbama ovoga Zakona.

(3) Zakonom može biti propisano da se neke od propisanih zaštitnih mjera mogu primijeniti samostalno i bez izricanja kazne, odnosno primjene druge prekršajne sankcije.

(4) Zakonom može kod određenih prekršaja biti propisana zaštitna mjera oduzimanja predmeta kao obvezna, dok u ostalim slučajevima o potrebi primjene propisanih zaštitnih mjera uvijek odlučuje sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak.

(5) Zaštitne mjere mogu biti propisane i primijenjene u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti dulje od dvije godine računajući od dana pravomoćnosti rješenja o prekršaju ili prestanka izvršenja kazne zatvora, osim zaštitne mjere oduzimanja predmeta koja se primjenjuje trajno.

Svrha zaŠtitnih mjera

Članak 37.

Svrha je zaštitnih mjera da se njihovom primjenom otkla­njaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.

Zabrana obavljanja zvanja, djelatnosti ili duŽnosti fiziČkoj osobi

Članak 38.

(1) Zaštitna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti fizičkoj osobi može biti primijenjena prema počinitelju koji je prekršaj počinio obavljajući zvanje, djelatnost ili dužnost, ako postoji opasnost da bi u daljnjem obavljanju zvanja, djelatnosti ili dužnosti mogao ponovno počiniti prekršaj.

(2) Zaštitna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti ne može biti propisana niti primijenjena u trajanju kraćem od jednog mjeseca niti duljem od jedne godine, a iznimno za najteže oblike prekršaja zakonom može biti propisana zaštitna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti do dvije godine.

Zabrana obavljanja djelatnosti
pravnoj osobi

Članak 39.

(1) Zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti pravnoj osobi može biti primijenjena prema pravnoj osobi koja počini prekršaj u obavljanju te djelatnosti.

(2) Zaštitna mjera zabrane obavljanja određene djelatnosti prav­noj osobi ne može biti propisana niti primijenjena u trajanju kraćem od tri mjeseca niti duljem od jedne godine.

Protjerivanje stranca iz zemlje

Članak 40.

 (1) Zaštitna mjera protjerivanja stranca iz zemlje može biti primijenjena prema počinitelju prekršaja koji nije državljanin Republike Hrvatske za kojeg postoji opasnost da će nastaviti činiti prekršaje.

(2) Zaštitna mjera protjerivanja stranca iz zemlje ne može biti propisana niti primijenjena u trajanju kraćem od tri mjeseca, niti duljem od dvije godine.

Oduzimanje predmeta

Članak 41.

(1) Zaštitna mjera oduzimanja predmeta može biti primijenjena glede predmeta koji je bio namijenjen ili uporabljen za počinjenje prekršaja ili je nastao počinjenjem prekršaja, kad postoji opasnost da će taj predmet ponovno biti uporabljen za počinjenje prekršaja, ili kad se oduzimanje predmeta čini prijeko potrebnim zbog zaštite opće sigurnosti ili iz moralnih razloga.

(2) Zakonom se u određenim slučajevima može propisati obvezno oduzimanje predmeta.

(3) Predmeti iz stavka 1. ovoga članka mogu se oduzeti i kad nisu vlasništvo počinitelja, ukoliko je to potrebno radi zaštite opće sigurnosti ili moralnih razloga ili zabrane obavljanja djelatnosti, kao i u drugim slučajevima određenim zakonom, što ne utječe na pravo trećih osoba na zahtjev za naknadu štete zbog oduzetog pred­meta od počinitelja prekršaja.

Zabrana upravljanja motornim vozilom

Članak 42.

(1) Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom može biti primijenjena prema počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa kad postoji opasnost da će isti upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti prekršaj.

(2) Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom sastoji se u zabrani upravljanja motornim vozilom određene vrste ili kategorije, a kod primjene zaštitne mjere sud će uzeti u obzir i okolnost da li je počinitelj prekršaja vozač motornog vozila po zanimanju.

(3) Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom ne može biti propisana i primijenjena u trajanju kraćem od jednog mjeseca niti duljem od dvije godine.

(4) Primjena negativnih bodova za počinjene prekršaje protiv sigurnosti prometa koji mogu dovesti i do zabrane upravljanja motornim vozilom smatra se zaštitnom mjerom u smislu ovoga Zakona.

V. PRIMJENA PREKRŠAJNIH SANKCIJA

PlaĆanje novČane kazne i globe

Članak 43.

(1) Kad sud izrekne novčanu kaznu, u rješenju će odrediti i rok plaćanja te kazne koji ne može biti kraći od osam dana ni dulji od tri mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti rješenja, odnosno dostave drugostupanjske odluke.

(2) Vodeći računa o visini kazne i imovinskim prilikama počinitelja u opravdanim slučajevima, sud može dopustiti da počinitelj novčanu kaznu plati u obrocima.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka sud će odrediti način plaćanja novčane kazne kao i rok, koji ne može biti dulji od šest mjeseci, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(4) Kad je odlukom o prekršaju primijenjena globa odredit će se rok plaćanja koji ne može biti kraći od osam dana ni dulji od mjesec dana od dana pravomoćnosti rješenja o prekršaju.

(5) Odredbe ovoga članka o plaćanju novčane kazne i globe primjenjuje i upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak ili drugo nadležno tijelo.

Mjere osiguranja naplate novČane kazne

Članak 44.

(1) Iznimno, ako postoji sumnja da će počinitelj prekršaja onemogućiti ili znatno otežati naplatu novčane kazne izrečene u iznosu većem od 10.000,00 kuna, ili ako u vrijeme izricanja kazne postoje druge okolnosti koje ukazuju na poteškoće u naplati te kazne, sud može, prema propisima ovršnoga prava, u rješenju o prekršaju odrediti jednu ili više mjera osiguranja naplate izrečene novčane kazne.

(2) Mjere osiguranja određuju se u korist Republike Hrvatske na rok od dvije godine.

Zamjena i prisilno izvrŠenje novČane kazne i globe

Članak 45.

(1) Ako počinitelj prekršaja kojem je izrečena novčana kazna ili globa u visini do 500,00 kuna u cijelosti ili djelomice ne plati izrečenu novčanu kaznu ili globu sud će donijeti odluku da se neplaćena novčana kazna ili globa s pristankom počinitelja zamje­njuje radom za opće dobro na slobodi.

(2) Rad za opće dobro na slobodi određuje se u trajanju koje je u razmjeru s izrečenom neplaćenom novčanom kaznom ili globom od najmanje tri do najviše deset radnih dana. Rok za izvršenje rada za opće dobro ne može biti kraći od jednog mjeseca ni dulji od šest mjeseci.

(3) Ako počinitelj ne pristane na zamjenu neplaćene novčane kazne ili globe radom za opće dobro na slobodi tada sud novčanu kaznu ili globu zamjenjuje zatvorom računajući svakih započetih 300,00 kuna novčane kazne ili globe za jedan dan zatvora, s time da najmanja mjera zatvora ne može biti kraća od tri dana, a najveća mjera zatvora kojom se zamjenjuje novčana kazna ili globa ne može biti dulja od trideset dana.

(4) Izrečena novčana kazna ili globa od preko 500,00 kuna prisilno se izvršava prema odredbama ovoga Zakona.

(5) Izvršenje mjere zatvora kojom je zamijenjena novčana kazna ili globa, odnosno rad za opće dobro na slobodi, odmah će biti obustavljeni ako počinitelj isplati ostatak novčane kazne ili globe nakon uračunavanja dijela te prekršajne sankcije koji odgovara izdržanoj mjeri zatvora, odnosno broju dana provedenih na radu za opće dobro na slobodi.

(6) Ako u roku od šest mjeseci od otvaranja postupka prisilne naplate, ne uspije prisilna naplata, izrečena novčana kazna zamijenit će se mjerom zatvora u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(7) Ako kažnjena pravna osoba ne plati u određenom roku novčanu kaznu ili globu, ona će biti naplaćena prisilno.

(8) Ako je novčanu kaznu ili globu izreklo upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak, ili drugo nadležno tijelo, osim suda, a počinitelj prekršaja ne plati novčanu kaznu ili globu u cijelosti ili djelomice, pod uvjetima i na način propisan odredbama ovoga članka, na zahtjev upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak ili drugoga nadležnog tijela, odluku o zamjeni novčane kazne ili globe mjerom zatvora, donosi isključivo sud.

Kazna zatvora

Članak 46.

Kazna zatvora izriče se na pune dane.

Posebno ograniČenje izricanja kazne zatvora, primjene mjere zatvora kao zamjene za neplaĆenu novČanu kaznu ili globu i rada za opĆe dobro na slobodi

Članak 47.

Kazna zatvora, mjera zatvora kao zamjena za neplaćenu novčanu kaznu ili globu i rad za opće dobro na slobodi ne mogu se izreći niti primijeniti prema trudnici ni majci do navršene jedne godine života djeteta, odnosno za vrijeme od šest mjeseci nakon porođaja ako je dijete mrtvo rođeno ili je u tom vremenu umrlo.

OpĆe pravilo o izboru vrste i mjere kazne

Članak 48.

(1) Izbor vrste i mjere kazne počinitelju prekršaja određuje sud u granicama koje su određene propisom za počinjeni prekršaj, a na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja.

(2) Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito ove: stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjuje i upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak.

(4) Vrijeme koje je okrivljenik bio zadržan kao i svako oduzimanje slobode u vezi s prekršajem uračunava se u izrečenu kaznu.

(5) Ako je okrivljenik u tijeku kaznenog postupka bio zadržan ili u pritvoru, a kazneni postupak je bio obustavljen, ili je donesena odbijajuća ili oslobađajuća presuda, vrijeme koje je bio lišen slobode uračunat će se u kaznu izrečenu za istu radnju u prekršajnom postupku.

Odmjeravanje kazne kod stjecaja prekrŠaja

Članak 49.

(1) Ako je počinitelj s jednom ili više radnji počinio više prekršaja za koje mu se istodobno sudi i o kojima nije donijeto rješenje, a postupak se vodi pred istim prekršajnim sudom, sud će za svaki od počinjenih prekršaja utvrditi kazne prema zakonu, a zatim će izreći za sva ta djela ukupnu kaznu.

(2) Ukupna kazna zatvora je jednaka zbroju pojedinih utvrđenih kazni, s tim da ona ne može premašiti šezdeset dana, a ukupna novčana kazna ne može biti izrečena u iznosu većem od dvostruke najviše kazne propisane u članku 30. ovoga Zakona.

(3) Ako su za neke prekršaje počinjene u stjecaju utvrđene kazne zatvora, a za neke novčane kazne, sud će izreći jednu kaznu zatvora i jednu novčanu kaznu sukladno pravilima iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka kazna zatvora i mjera zatvora kojom se zamjenjuje novčana kazna ne mogu premašiti devedeset dana.

(5) Ako je počinitelj s jednom ili više radnji počinio više prekršaja za koje mu se istodobno sudi i za neke je utvrdio kaznu a za neke globu, sud će izreći jednu kaznu i jednu globu.

UblaŽavanje kazne

Članak 50.

(1) Zakonom propisana kazna za prekršaj može biti ublažena kad to zakon izričito propisuje ili kad sud utvrdi da se s obzirom na postojanje posebno izraženih olakotnih okolnosti svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od propisane, pa se, umjesto kazne u propisanom iznosu ili trajanju, izriče kazna ispod propisane najmanje mjere, ali ne ispod opće zakonske donje granice za tu vrstu kazne.

(2) Ublažena kazna izriče se i tako da se umjesto kazne zatvora izrekne novčana kazna u okvirima iz članka 30. ovoga Zakona.

Obustava prekrŠajnog postupka zbog izvrŠenja obveze

Članak 51.

(1) Sud ili upravno tijelo može obustaviti prekršajni postupak kad se prekršaj sastoji u neispunjenju propisane obveze ili kad je prekršajem nanesena šteta koja se utvrđuje prema propisanom cjeniku, odnosno cijeni, ako je počinitelj prije donošenja rješenja o prekršaju ispunio propisanu obvezu ili nadoknadio nanesenu štetu a s obzirom na osobna svojstva počinitelja i okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, smatra da će se počinitelj ubuduće kloniti prekršaja i bez izricanja propisane prekršajne sankcije.

(2) Sud isto tako može ako obzirom na obilježje prekršaja, na osobna svojstva počinitelja i okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, smatra da će se počinitelj ubuduće kloniti prekršaja – prije donošenja rješenja o prekršaju pozvati počinitelja pismeno da propisanu obvezu ispuni, odnosno da nanesenu štetu nadoknadi u određenom roku koji ne može biti dulji od trideset dana. Ako počinitelj prekršaja u tom roku ispuni obvezu odnosno nadoknadi štetu, sud će obustaviti postupak.

Obveze uvjetno osuĐene osobe i opoziv uvjetne osude

Članak 52.

(1) Uz primjenu uvjetne osude sud može odrediti ove obveze: da počinitelj prekršaja nadoknadi štetu koju je prouzročio, da vrati korist koju je prekršajem pribavio ili da ispuni druge obveze koje su u vezi s počinjenjem prekršaja.

(2) Rok za ispunjenje obveze iz stavka 1. ovoga članka određuje sud unutar odmjerenog vremena provjeravanja.

(3) Sud će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako počinitelj u vrijeme provjeravanja počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena kazna zatvora.

(4) Kad opozove uvjetnu osudu i odredi izvršenje izrečene kazne u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, glede izrečenih kazni postupit će prema odredbama ovoga Zakona o odmjeravanju kazne za djela u stjecaju.

VI. KAŽNJAVANJE PRAVNIH OSOBA

Odgovornost pravnih osoba za prekrŠaje

Članak 53.

(1) Odgovornost pravne osobe za prekršaj temelji se na krivnji odgovorne osobe, a posebnim zakonom može se propisati da će se za prekršaj kazniti pravna i odgovorna osoba ili samo pravna osoba.

(2) Država i državna tijela ne mogu odgovarati za prekršaje, a jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i njihova tijela mogu odgovarati za prekršaj samo ako nije počinjen u izvršavanju javnih ovlasti.

(3) Propisom o prekršaju može biti određeno da za prekršaj odgovara odgovorna osoba u državnom tijelu ili tijelu lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Strane pravne i fiziČke osobe

Članak 54.

Strane fizičke i pravne osobe odgovaraju za prekršaje jednako kao i domaće pravne i fizičke osobe.

Odgovorna osoba

Članak 55.

(1) Odgovornom osobom prema ovom Zakonu, smatra se osoba kojoj je povjeren određeni krug poslova u pravnoj osobi, kao i druga osoba koja je ovlaštena postupati u ime pravne osobe, odnosno osoba koja u tijelima državne vlasti ili tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obavlja određene dužnosti.

(2) Propisom o prekršaju može biti određeno koja odgovorna osoba odgovara za određeni prekršaj.

Odgovornost pravne osobe

Članak 56.

Kod prekršaja kod kojih odgovara na temelju krivnje odgovorne osobe, pravna osoba odgovara za prekršaj počinjen radnjom ili propuštanjem nadzora odgovorne osobe u pravnoj osobi.

Primjena prekrŠajnih sankcija prema pravnoj osobi koja se nalazi pod steČajem

Članak 57.

Pravnoj osobi koja se nalazi pod stečajem ne može biti izrečena kazna, već samo zaštitna mjera oduzimanja predmeta, kao i oduzimanje imovinske koristi.

Krivnja odgovorne osobe u pravnoj osobi

Članak 58.

(1) Odgovorna osoba kriva je za prekršaj ako je djelo ostvareno njenom radnjom ili propuštanjem, odnosno propuštanjem dužnog nadzora.

(2) Odgovorna osoba kaznit će se za prekršaj iako joj je prestao radni odnos u pravnoj osobi, kao i u slučaju kad je pravna osoba prestala postojati.

Razlog iskljuČenja krivnje odgovorne osobe u pravnoj osobi

Članak 59.

Nije kriva odgovorna osoba koja je postupila po naredbi druge odgovorne osobe, ako je poduzela sve radnje koje je bila dužna poduzeti da spriječi ostvarenje prekršaja.

VII. ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI

Oduzimanje imovinske koristi ostvarene prekrŠajem

Članak 60.

(1) Nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu prekršajem.

(2) Imovinska korist ostvarena prekršajem oduzima se rješenjem kojim je utvrđeno počinjenje prekršaja. Kad se utvrdi nemogućnost oduzimanja imovinske koristi koja se sastoji od nov­ca, vrijednosnih papira ili stvari u cijelosti ili djelomično, prekršajni sud je dužan obvezati počinitelja prekršaja na isplatu odgovarajuće protuvrijednosti u novčanom iznosu, koji odgovara ostvarenoj imovinskoj koristi.

(3) Imovinska korist ostvarena prekršajem oduzet će se i kad se po bilo kojem pravnom temelju nalazi kod treće osobe ako je ona prema okolnostima pod kojima je ostvarila određene vrijednosti znala ili je mogla i bila dužna znati da su vrijednosti ostvarene prekršajem.

(4) Ako postoji sumnja da će počinitelj prekršaja onemogućiti ili znatno otežati oduzimanje imovinske koristi, sud može, u skladu sa člankom 44. ovoga Zakona, odrediti jednu ili više mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene prekršajem.

(5) Posebnim zakonom može se propisati što se smatra imovinskom koristi ostvarenom prekršajem.

VIII. PRIMJENA PREKRŠAJNIH SANKCIJA PREMA MALOLJETNICIMA

Primjena opĆeg dijela ovoga Zakona

Članak 61.

(1) Odredbe članka 62. do 75. ovoga Zakona primjenjuju se prema osobama koje su počinile prekršaj kao maloljetnici.

(2) Ostale odredbe općeg dijela ovoga Zakona primjenjuju se ako nisu u suprotnosti s odredbama članka 62. do 75. ovoga Zakona.

Dob poČinitelja

Članak 62.

Kada se dijete učestalo ponaša na način kojim ostvaruje obilježja težih prekršaja, nadležno državno tijelo za postupanje povodom počinjenih prekršaja u drugim slučajevima obavijestit će o ponašanju djeteta roditelje ili skrbnike i Centar za socijalnu skrb prema prebivalištu ili boravištu djeteta i njegovih roditelja ili skrbnika.

Pojam maloljetnika

Članak 63.

Maloljetnik je osoba koja je u vrijeme počinjenja prekršaja navršila 14, a nije navršila 18 godina života.

Vrste prekrŠajnih sankcija za maloljetnike

Članak 64.

(1) Maloljetnicima za počinjene prekršaje može biti izrečena novčana kazna i kazna maloljetničkog zatvora i primijenjene zaštitne mjere, odgojne mjere i globa.

(2) Prema maloljetniku koji je u vrijeme počinjenja prekršaja navršio četrnaest, a nije navršio šesnaest godina života (mlađi maloljetnik) mogu biti primijenjene odgojne mjere i zaštitne mjere pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

(3) Prema maloljetniku koji je u vrijeme počinjenja prekršaja navršio šesnaest, a nije navršio osamnaest godina života (stariji maloljetnik) mogu biti primijenjene odgojne mjere, zaštitne mjere, globa, te izrečena novčana kazna i kazna maloljetničkog zatvora.

(4) Globa može biti primijenjena prema starijem maloljetniku koji ostvaruje osobne prihode vlastitim radom ili imovinom ako sud ili tijelo koje vodi prekršajni postupak utvrdi da s obzirom na narav i težinu počinjenog prekršaja treba primijeniti tu prekršajnu sankciju.

(5) Maloljetniku koji u roku ne plati primijenjenu globu ili je plati samo djelomice, zamijenit će se globa radom za opće dobro na slobodi, ali ne i prisilno naplatiti.

(6) Prije primjene odgojnih mjera posebne obveze, upućivanja u centar za odgoj te zaštitne mjere i izricanja novčane kazne ili kazne maloljetničkog zatvora sud će pribaviti mišljenje nadležnog centra za socijalnu skrb.

Svrha prekrŠajnih sankcija za maloljetnike

Članak 65.

(1) Svrha prekršajnih sankcija propisanih i primijenjenih prema maloljetnicima je kratkotrajnim mjerama utjecati na njihov odgoj i jačanje njihove osobne i građanske odgovornosti.

(2) Prilikom primjene prekršajne sankcije prema maloljetniku sud će upozoriti roditelja maloljetnika, odnosno njegovog skrbnika, na njihove dužnosti da u svemu surađuju sa stručnim osobama s kojima u interesu maloljetnika moraju surađivati.

Vrste odgojnih mjera

Članak 66.

(1) Prema maloljetnicima mogu biti primijenjene odgojne mjere:

1. sudski ukor,

2. posebne obveze,

3. upućivanje u centar za odgoj.

(2) Odgojne mjere iz stavka 1. točke 1. do 3. ovoga članka primjenjuju se kada je potrebno utjecati na maloljetnikovu ličnost i ponašanje mjerama upozorenja, usmjeravanjem ili drugim primjerenim mjerama.

Sudski ukor

Članak 67.

(1) Sud će primijeniti sudski ukor ako se iz maloljetnikovog odnosa prema počinjenom prekršaju i njegovoj spremnosti da ne čini prekršaje može zaključiti da će i samim ukorom biti postignuta svrha odgojne mjere.

(2) Pri primjeni ukora sud će predočiti maloljetniku društvenu neprihvatljivost i štetnost njegova ponašanja.

Posebne obveze

Članak 68.

(1) Sud može maloljetniku odrediti jednu ili više posebnih obveza ako ocijeni da je primjerenim nalozima i zabranama potrebno utjecati na maloljetnika i njegovo ponašanje.

(2) Sud može maloljetniku odrediti obvezu:

1. da se ispriča oštećeniku,

2. da prema vlastitim mogućnostima popravi ili nadoknadi štetu nastalu prekršajem,

3. da se uzdrži od posjećivanja određenih mjesta i kloni društva određenih osoba koje na njega štetno utječu,

4. da se uz suglasnost maloljetnikovoga zakonskog zastupnika podvrgne odvikavanju i liječenju od droge ili drugih ovisnosti,

5. da se radi učenja ili provjere znanja prometnih propisa uputi u nadležnu ustanovu za osposobljavanje vozača,

6. da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili na poslove komunalnog ili ekološkog značenja,

7. da se uključi u rad športskih i drugih sekcija uz pedagoški nadzor u školi.

(3) Određene obveze mogu trajati najdulje šest mjeseci i ne smiju ometati maloljetnikovo školovanje ili zaposlenje.

(4) U okviru obveze iz stavka 2. točke 2. ovoga članka sud će odrediti oblike i način popravljanja naknade štete, no pri tome osobni rad maloljetnika ne smije trajati više od 20 sati unutar roka od mjesec dana i mora biti tako raspoređen da ne ometa školovanje ili zaposlenje maloljetnika.

(5) Pri određivanju posebnih obveza sud će maloljetnika posebno upozoriti da ga se zbog skrivljenog neispunjavanja obveza može uputiti u centar za odgoj.

(6) Izvršenje posebnih obveza provodi se uz nadzor centra za socijalnu skrb koji o tome izvještava sud.

(7) Centar za socijalnu skrb dužan je voditi posebnu evidenciju za svakog maloljetnika prema kojem je sud primjenio odgojnu mjeru.

UpuĆivanje u centar za odgoj

Članak 69.

(1) Sud će primijeniti mjeru upućivanja maloljetnika u centar za odgoj kada ocijeni da je za ostvarenje svrhe odgojnih mjera potrebno pojačanim mjerama utjecati na njegovu ličnost i ponašanje.

(2) Maloljetnika prema kojem je primijenjena mjera iz stavka 1. ovoga članka sud može uputiti u centar:

- na određen broj sati tijekom dana u trajanju od najmanje osam, a najdulje četrnaest dana,

- na neprekidni boravak u trajanju od osam dana.

(3) Pri primjeni mjere iz stavka 1. ovoga članka pazit će se da radi njezina izvršenja maloljetnik ne izostane s redovne nastave ili s radnog mjesta.

(4) Boravak maloljetnika u centru mora biti ispunjen djelatnostima primjerenim njegovim osobinama i usmjeren na razvijanje osjećaja odgovornosti.

NovČana kazna

Članak 70.

(1) Novčanu kaznu sud može izreći starijem maloljetniku koji ostvaruje osobne prihode vlastitim radom ili imovinom ako utvrdi da s obzirom na narav i težinu počinjenog prekršaja treba izreći tu kaznu

(2) Novčana kazna ne može biti zamijenjena mjerom zatvora.

Kazna maloljetniČkog zatvora

Članak 71.

(1) Kazna maloljetničkog zatvora iznimno može biti izrečena starijem maloljetniku ako sud utvrdi da je s obzirom na narav i težinu prekršaja, okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, njegove obiteljske prilike i njegova osobna svojstva potrebno izreći tu kaznu.

(2) Kazna maloljetničkog zatvora ne može biti kraća od tri dana ni dulja od deset dana.

ZaŠtitne mjere

Članak 72.

(1) Prema maloljetnom počinitelju prekršaja mogu biti primijenjene zaštitne mjere oduzimanja predmeta i protjerivanja stranca iz zemlje, a prema starijem maloljetniku i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom.

(2) Zaštitne mjere prema maloljetnicima mogu biti primijenjene i bez izricanja kazne.

(3) Zaštitne mjere iz stavka 1. ovoga članka mogu trajati najmanje jedan mjesec, a najdulje jednu godinu.

Primjena odgojnih mjera za stjecaj prekrŠaja

Članak 73.

(1) Za prekršaje u stjecaju za koje odluči primijeniti odgojne mjere sud će primijeniti samo jednu odgojnu mjeru.

(2) Prema odredbi stavka 1. ovoga članka sud će postupiti i kada nakon primijenjene odgojne mjere utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njezine primjene počinio prekršaj.

Izricanje kazne maloljetniČkog zatvora za stjecaj prekrŠaja

Članak 74.

(1) Za stjecaj prekršaja sud će izreći ukupnu kaznu maloljetničkog zatvora u granicama iz članka 71. stavka 2. ovoga Zakona bez prethodnog utvrđivanja kazne za svaki pojedini prekršaj. Ako smatra da za neki prekršaj maloljetnika treba kazniti kaznom maloljetničkog zatvora, a za drugi primijeniti odgojnu mjeru, sud će izreći samo kaznu maloljetničkog zatvora.

(2) Kad sud nakon izricanja kazne maloljetničkog zatvora utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije izricanja te kazne počinio neki prekršaj, postupit će po odredbi stavka 1. ovoga članka.

Izricanje novČane kazne za stjecaj prekrŠaja

Članak 75.

(1) Za stjecaj prekršaja sud će izreći ukupnu novčanu kaznu u granicama iz članka 30. ovoga Zakona bez prethodnog utvrđivanja kazne za svaki pojedini prekršaj. Ako smatra da za neki prekršaj maloljetniku treba izreći novčanu kaznu, a za drugi primijeniti odgojnu mjeru, sud će izreći samo novčanu kaznu.

(2) Ako smatra da za neki prekršaj maloljetniku treba izreći novčanu kaznu, a za drugi kaznu maloljetničkog zatvora, sud će izreći samo kaznu maloljetničkog zatvora.

(3) Kad sud nakon izricanja novčane kazne utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije izricanja te kazne počinio neki prekršaj, postupit će po odredbi stavka 1. i 2. ovoga članka.

(4) Na način predviđen u stavcima 1.-3. ovoga članka sud ili tijelo koje vodi prekršajni postupak će postupiti i kod primijene ukupne globe vodeći računa o općoj gornjoj granici globe iz članka 32. ovoga Zakona.

IX. ZASTARA

Zastara prekrŠajnog progona

Članak 76.

(1) Prekršajni postupak ne može biti pokrenut kada protekne jedna godina od dana počinjenja prekršaja.

(2) Posebnim zakonom može se propisati duži rok za pokretanje prekršajnog postupka za prekršaje propisane tim zakonom.

(3) Zastara ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu postupak ne može pokrenuti ili se ne može nastaviti.

(4) Zastara se prekida podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, kao i izdavanjem prekršajnog naloga od strane nadležnog tijela, te svakom radnjom nadležnog tijela poduzetom radi gonjenja počinitelja prekršaja.

(5) Nakon svakog prekida zastara počinje ponovno teći. Zastara nastupa u svakom slučaju kad protekne dvostruko vrijeme od onoga predviđenog stavkom 1. ovoga članka, odnosno kad protekne dvostruko vrijeme od onoga koje je za zastaru predviđenu posebnim zakonom iz stavka 2. ovoga članka.

Zastara izvrŠenja prekrŠajnih sankcija

Članak 77.

(1) Izrečene prekršajne sankcije ne mogu biti izvršene ako od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju protekne jedna godina, a zastara počinje teći kada je počinitelj prekršaja primio pravomoćnu odluku urednom dostavom, odnosno od dana kada je prvostupanjska odluka postala pravomoćna.

(2) Zastara izvršenja ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu izvršenje prekršajnih sankcija ne može započeti ili nastaviti.

(3) Zastara izvršenja prekršajnih sankcija prekida se svakom radnjom nadležnog tijela poduzetom radi izvršenja.

(4) Nakon svakog prekida zastara počinje ponovno teći.

(5) Zastara izvršenja prekršajnih sankcija nastupa u svakom slučaju kada protekne dva puta onoliko vremena koliko je prema stavku 1. ovoga članka određena zastara izvršenja, a računa se od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju.

(6) Za određene prekršaje za koje je posebnim zakonom propisan duži rok za pokretanje prekršajnog postupka može se posebnim zakonom odrediti duži rok zastare izvršenja prekršajnih sankcija od roka propisanog u stavku 1. ovoga članka, s time da zastara izvršenja prekršajnih sankcija nastupa u svakom slučaju kada protekne dvostruko vrijeme od onoga koje je za zastaru izvršenja predviđeno posebnim zakonom.

(7) Ako počinitelj prekršaja za koji se naplaćuje globa na mjestu počinjenja prekršaja ne plati globu u propisanom roku i ukoliko nadležno tijelo koje je ovlašteno za naplatu globe ne donese rješenje o prekršaju u skraćenom postupku, odnosno podnese zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, ne postoji mogućnost izvršenja neplaćene globe po ovom Zakonu.

Drugi dio

P O S T U P O V N E  O D R E D B E

X. TEMELJNE ODREDBE

NadleŽnost za odluČivanje o prekrŠajima

Članak 78.

(1) Kaznu ili drugu sankciju za prekršaj može počinitelju izreći samo nadležni prekršajni sud (dalje: sud) i nadležno upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak u postupku koji je proveden prema ovome Zakonu.

(2) Ako ovaj Zakon ne sadrži odredbe o pojedinim pitanjima postupka, na odgovarajući će se način primijeniti odredbe Zakona o kaznenom postupku.

Pretpostavka okrivljenikove neduŽnosti

Članak 79.

(1) Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za prekršaj dok mu se pravomoćnim rješenjem (pravomoćnom odlukom) ne utvrdi krivnja.

(2) Okrivljenik nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja.

(3) Zabranjeno je i kažnjivo od okrivljenika ili druge osobe koja sudjeluje u postupku iznuđivati priznanja ili druge izjave.

DuŽnost utvrĐivanja svih vaŽnih Činjenica

Članak 80.

(1) Tijela koja vode postupak dužna su potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke. Ona su dužna s jednakom pažnjom ispitivati i utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i činjenice koje mu idu u korist.

(2) Tijela koja vode postupak brinu se da nepoznavanje prava ne onemogući okrivljenika ili drugu osobu koja sudjeluje u postupku u poduzimanju kakve radnje prema odredbama ovoga Zakona.

Prethodna pitanja

Članak 81.

Ako primjena propisa o prekršaju ovisi o prethodnom rješenju kakvoga pravnog pitanja za čije je rješenje nadležan sud u kojem drugom postupku ili koje drugo državno tijelo, prekršajni sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može samo riješiti i to pitanje prema odredbama koje važe za dokazivanje u prekršajnom postupku. Rješenje toga pravnog pitanja ima učinak samo za prekršajni predmet o kojem se raspravlja.

Pravo okrivljenika na obranu

Članak 82.

(1) Prije donošenja odluke, okrivljeniku se mora dati moguć­nost da se izjasni o činjenicama i dokazima za koje ga se tereti osim u postupku izdavanja prekršajnog naloga.

(2) U postupku za prekršaje okrivljenik mora već na prvom ispitivanju biti obaviješten o djelu za koje se tereti i o osnovama optužbe, osim ako se postupak za prekršaj na temelju ovoga Zakona ne provodi bez ispitivanja okrivljenika ili se vodi postupak za izdavanje prekršajnog naloga.

(3) Okrivljenik se ima pravo braniti sam ili uz stručnu pomoć branitelja kojeg sam može izabrati iz reda odvjetnika. Sud ili drugo državno tijelo koje sudjeluje u postupku dužni su već na prvom ispitivanju okrivljenika poučiti o pravu na branitelja i u svezi s braniteljem.

(4) Okrivljeniku koji nema dovoljno sredstava za platiti branitelja mogu sud i upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak pod uvjetima predviđenim ovim Zakonom postaviti branitelja o trošku proračuna.

VoĐenje postupka protiv pravne i odgovorne osobe

Članak 83.

(1) Protiv pravne i odgovorne osobe u pravilu se vodi jedinstveni postupak.

(2) Ako se protiv odgovorne osobe zbog pravnih ili drugih smetnji ne može pokrenuti postupak, postupak će se započeti i provesti samo protiv pravne osobe.

(3) Ako je pravna osoba prestala postojati ili postoje druge pravne smetnje za vođenje postupka protiv pravne osobe, postupak će se započeti i provesti samo protiv odgovorne osobe.

(4) Državna tijela ne mogu odgovarati za prekršaje, a jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i njihova tijela mogu odgovarati za prekršaje samo ako nije počinjen u izvršavanju javnih ovlasti.

NaČelo ekonomiČnosti postupka

Članak 84.

Postupak se vodi brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, a sud i druga državna tijela dužna su onemogućiti svaku zlouporabu prava sudionika u postupku. Sud i upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak odlučuju o izvođenju dokaza prema potrebama postupka, pri čemu nisu vezana dokaznim prijedlozima stranaka.

Članak 85.

U prekršajnom postupku sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak odlučuju o krivnji za prekršaj rješenjem, ili rješenjem obustavljaju postupak u slučajevima predviđenim ovim Zakonom. Odluke koje se donose radi pripreme i provedbe rasprave, te druge odluke, donose se u obliku naredbi i naloga, ako ovim Zakonom nije određeno da se donose u obliku rješenja.

PriopĆavanja odluka

Članak 86.

(1) Strankama koje su nazočne odluke se mogu priopćiti usmeno.

(2) Usmeno će se priopćavanje naznačiti u zapisniku ili na spisu. Stranke će se upozoriti da mogu tražiti prijepis odluke i poučit će ih se o pravu na žalbu i o roku za podnošenje žalbe. Stranke se mogu odreći prava na žalbu, čime odluka postaje pravomoćna.

(3) Na zahtjev stranke prilikom usmenog priopćavanja izdat će joj se odmah prijepis priopćene odluke. Ako to nije moguće, odluka će joj se dostaviti sukladno ovom Zakonu. U tom slučaju rok za žalbu teče od dana dostave odluke.

(4) Odsutnima se odluke priopćavaju dostavljanjem ovjerenog prijepisa. Danom dostave teku rokovi za žalbu ili drugo pravno sredstvo.

Pravo na Žalbu i pravomoĆnost odluke o prekrŠaju

Članak 87.

(1) Protiv rješenja o prekršaju donesenih u prvom stupnju okrivljenik i druge osobe određene ovim Zakonom imaju pravo žalbe ili drugoga pravnog sredstva, u skladu s ovim Zakonom.

(2) Rješenje o prekršaju postaje pravomoćno kada se više ne može pobijati žalbom, odnosno kada žalba nije dopuštena. Ako žalba nije podnesena ili su se ovlaštenici odrekli ili odustali od nje, rješenje o prekršaju postaje pravomoćno i izvršno protekom roka za žalbu, odnosno od dana odricanja ili odustanka od izjavljene žalbe. Prekršajni nalog postaje pravomoćan ako protiv njega nije u roku podnesen prigovor, ili ako je okrivljenik od njega odustao, ili je postupio po prekršajnom nalogu.

(3) Na odluke koje se donose u prekršajnom postupku radi pripreme ili vođenja postupka nema mjesta žalbi, ako ovim Zakonom nije određeno drukčije.

(4) Stranke se mogu odreći prava na žalbu protiv rješenja o prekršaju. Smatra se da se okrivljenik koji je dobrovoljno izvršio rješenje o prekršaju odrekao prava na žalbu.

Jezik i pismo u postupku

Članak 88.

(1) U postupku je u uporabi hrvatski jezik i latinično pismo. Ako je na području jedinice lokalne samouprave na temelju zakona uveden u službenu uporabu i drugi jezik ili koje drugo pismo, postupak će se voditi u skladu s tim zakonom.

(2) Okrivljenik, oštećenik, svjedok i drugi sudionici u postupku imaju se pravo služiti svojim jezikom i tijelo koje vodi postupak osigurat će prevođenje njihovih izjava. Ako se radnja u postupku ne vodi na jeziku okrivljenika, osigurat će mu se tumač. Pod uvjetom uzajamnosti okrivljeniku kojem je oduzeta sloboda dostavljaju se pozivi, odluke i drugi sudski podnesci na jeziku kojim se služi u postupku, osim ako se nije odrekao prava na njihovo prevođenje.

(3) Stranac, kojem je oduzeta sloboda može, pod uvjetom uzajamnosti, podnositi pisane podneske na svojem jeziku. Osobi bez državljanstva kojoj je oduzeta sloboda uvijek će se omogućiti podnošenje pisanih podnesaka na njezinu jeziku.

Pravna pomoĆ i izvrŠavanje naloga prekrŠajnog tijela

Članak 89.

(1) Sudovi i upravna tijela koja vode prekršajni postupak dužni su jedan drugome i drugim sudovima pružati pravnu pomoć u poslovima iz svojega djelokruga.

(2) Policija i druga upravna tijela dužna su pružati sudovima i upravnim tijelima koja vode prekršajni postupak pravnu pomoć i izvršavati njihove naloge u poslovima iz svojega djelokruga.

XI. NADLEŽNOST SUDOVA I UPRAVNIH TIJELA

1. Stvarna nadležnost suda i upravnih tijela koja vode prekršajni postupak

NadleŽnost suda

Članak 90.

(1) Sudovi odlučuju u prvom stupnju o prekršajima osim ako za vođenje prekršajnog postupka nije zakonom propisana stvarna nadležnost upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak.

(2) U drugom stupnju sudovi odlučuju o žalbama na odluke koje donose suci radi pripremanja i vođenja postupka, ako zakonom nije određena nadležnost Visokoga prekršajnog suda.

(3) Sudovi odlučuju o zahtjevima za obnovu postupka, pružaju pravnu pomoć prema odredbama ovoga Zakona i međunarodnih ugovora te obavljaju druge poslove određene ovim Zakonom.

(4) Sudovi uvijek vode postupak prema maloljetnicima. U slučaju kada se vodi jedinstven postupak prema punoljetnim osobama i prema maloljetnicima, a za sve ili neke od prekršaja koje je počinila punoljetna osoba trebalo bi biti nadležno upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak, jedinstveni će postupak provesti sud.

(5) Zakonom se može odrediti jedan sud koji će odlučivati o pojedinim vrstama prekršaja za područje više sudova i za područje više sudova odlučivati o zahtjevu za obnovu postupka.

NadleŽnost Visokog prekrŠajnog suda

Članak 91.

 Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Visoki prekršajni sud):

1. odlučuje o žalbama protiv prvostupanjskih rješenja o prekršaju koja su donijeli sudovi i upravna tijela, kao i o žalbama protiv drugih rješenja sudova i upravnih tijela kada je to propisano ovim Zakonom, osim ako posebnim zakonom nije određena nadležnost nekoga drugog suda,

2. rješava sukob nadležnosti između sudova,

3. odlučuje o zahtjevima za izuzećem predsjednika sudova,

4. odlučuje o zahtjevima za izvanredno ublažavanje kazne i o zahtjevima za izvanredno preispitivanje pravomoćnih rješenja o prekršaju,

5. obavlja druge poslove određene ovim Zakonom.

NadleŽnost upravnih tijela koja vode prekrŠajni postupak

Članak 92.

(1) Zakonom se može propisati nadležnost upravnih tijela da vode prekršajni postupak u prvom stupnju (prekršajni postupak pred upravnim tijelima).

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka upravna tijela koja vode prekršajni postupak odlučuju i o žalbama protiv odluka voditelja postupka ili vijeća donesenih radi pripreme i vođenja postupka, ako zakonom nije određeno drukčije, te odlučuju o zahtjevima za obnovu postupka pred upravnim tijelima.

2. Sastav suda i upravnih tijela koja vode prekršajni postupak

Sastav suda

Članak 93.

(1) U sudovima sude i radnje obavljaju suci kao suci pojedinci.

(2) Postupak za prekršaje maloljetnika vode specijalizirani suci uz sudjelovanje u postupku roditeljskih vijeća koja se za potrebe toga postupka osnivaju u tijelima lokalne samouprave. Roditeljska vijeća sudjeluju u postupku za prekršaje za koje je propisana novčana kazna veća od 2.000,00 kuna ili kada u određenom slučaju u obzir dolazi primjena zaštitnih mjera. Propise o osnivanju i radu roditeljskih vijeća donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa. Ako na području nekoga prekršajnog suda nije osnovano roditeljsko vijeće, postupak će se provesti bez njega.

(3) O žalbama protiv odluka sudaca donesenih radi pripreme i provedbe postupka i o zahtjevu za obnovu postupka sudovi odlučuju u vijećima od triju sudaca, ako ovim Zakonom nije određeno drugačije.

Sastav vijeĆa Visokog prekrŠajnog suda

Članak 94.

(1) O žalbama protiv prvostupanjskih odluka sudova Visoki prekršajni sud odlučuje u vijeću sastavljenom od triju sudaca.

(2) O izvanrednim pravnim lijekovima protiv odluke prekršaj­nog suda Visoki prekršajni sud odlučuje u sastavu propisanom ovim Zakonom, a protiv odluke Vijeća iz stavka 1. ovoga članka u vijeću sastavljenom od pet sudaca.

Sastav upravnog tijela koje vodi prekrŠajni postupak

Članak 95.

(1) U upravnom tijelu postupak vodi i donosi rješenje o prekršaju službenik koji je za to posebno ovlašten (voditelj postupka), ako zakonom nije određeno da prekršajni postupak vodi vijeće za prekršajni postupak (u daljnjem tekstu: vijeće).

(2) Ako zakonom nije drugačije određeno, kada upravno tijelo o prekršaju odlučuje u vijeću, može postupak voditi jedan od članova vijeća kojeg odredi samo vijeće i koji ima sva prava i dužnosti voditelja postupka, osim donošenja rješenja o prekršaju. Voditelj postupka izrađuje nacrt rješenja, a po potrebi i pisani referat, a rješenje o prekršaju donosi vijeće na nejavnoj sjednici većinom glasova.

(3) O žalbama protiv odluka voditelja postupka ili vijeća donesenih radi pripremanja i vođenja postupka odlučuje u drugom stupnju vijeće u sastavu različitom od onoga koje je donijelo odluku, ako zakonom nije određeno drugačije. U istom sastavu vijeće odlučuje i o zahtjevu za obnovu prekršajnog postupka pred upravnim tijelom.

(4) Voditelja prekršajnog postupka pred upravnim tijelom, kao i predsjednika te članove vijeća u tijelu državne uprave imenuje rješenjem ministar nadležnog ministarstva odnosno ravnatelj državne upravne organizacije iz reda državnih službenika toga tijela.

(5) Voditelja prekršajnog postupka pred upravnim tijelom, kao i predsjednika i članove vijeća u tijelu jedinice lokalne samouprave imenuje rješenjem predstavničko tijelo iz reda službenika upravnih odjela.

(6) Za voditelja prekršajnog postupka, predsjednika i članove vijeća u upravnom tijelu može se imenovati samo službenik koji je diplomirani pravnik s položenim pravosudnim ispitom i potrebnim iskustvom.

(7) Odredba stavka 5. ovoga članka ne odnosi se na policiju i inspekcijske službe koje sukladno ovom Zakonu donose prekršajni nalog.

3. Mjesna nadležnost

OpĆe odredbe o mjesnoj nadleŽnosti

Članak 96.

(1) Za vođenje postupka mjesno je nadležan sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak na čijem je području prekršaj počinjen ili pokušan.

(2) Ako je očito da će se postupak provesti lakše ili da će troškovi postupka biti manji ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi, postupak se može provesti i pred sudom ili upravnim tijelom koje vodi prekršajni postupak na čijem je području počinjen prekršaj ili njegov počinitelj otkriven ili uhićen ili drugim stvarno nadležnim sudom ili upravnim tijelom koje vodi prekršajni postupak.

(3) Ako se mjesna nadležnost ne može odrediti prema mjestu počinjenja prekršaja, nadležnost se određuje prema prebivalištu ili boravištu počinitelja, odnosno sjedištu okrivljene pravne osobe, ako odnosni propis važi i na području prebivališta, odnosno boravišta počinitelja ili području sjedišta pravne osobe.

(4) Ako je prekršaj počinjen na brodu ili zrakoplovu, dok se nalazi u domaćoj luci ili pristaništu, nadležan je sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak na čijem se području nalazi ta luka ili pristanište. U ostalim slučajevima kad je prekršaj počinjen na brodu ili zrakoplovu, nadležan je sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak na čijem se području nalazi matična luka domaćeg broda odnosno zrakoplova ili domaće pristanište u kojem se brod odnosno zrakoplov (domaći ili strani) prvi put zaustavi, ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

(5) Ako je prekršaj učinjen tiskom, radiom ili televizijom, nadležno je prekršajno tijelo na čijem području se tisak raspačava, odnosno emisija prima odgovarajućim uređajem ili prekršajno tijelo na čijem se području nalazi sjedište, odnosno boravište izdavača.

(6) Ako bi prema odredbama ovoga članka istodobno bila nadležna dva ili više sudova, odnosno dva ili više upravnih tijela, nadležan je onaj sud ili upravno tijelo pred kojim je prije pokrenut postupak, ali će svaki od njih na svome području poduzeti radnje koje ne trpe odgodu.

(7) Ako se prema ovom Zakonu mjesna nadležnost ne može odrediti drukčije, mjesno nadležni sud odredit će Visoki prekršajni sud, a mjesno nadležno upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak odredit će nadležno ministarstvo.

NadleŽnost za sudionike, spajanje i razdvajanje postupka

Članak 97.

(1) Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak, nadležni za počinitelja prekršaja, nadležni su i za sudionike.

(2) Može se provesti jedinstveni postupak i donijeti jedna odluka o prekršaju ako se pred sudom ili upravnim tijelom pokreću ili vode odvojeni postupci protiv iste osobe za više prekršaja ili protiv više osoba za isti prekršaj.

(3) Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može do odluke o prekršaju odlučiti da se iz važnih razloga postupak za pojedine prekršaje ili protiv pojedinih osoba razdvoji i posebno dovrši ili ustupi drugom mjesno nadležnom sudu, odnosno upravnom tijelu.

(4) Ako se protiv istog okrivljenika pred istim sudom vodi postupak za više prekršaja, koji su povezani istom činjeničnom osnovom i potrebom izvođenja većinom istih dokaza, provest će se jedinstveni postupak i donijeti jedna odluka u kojoj će se odlučiti rješenjem o prekršaju. Ako su postupci započeti pred različitim sudovima, postupak će se voditi pred onim sudom koji je započeo prekršajni postupak.

(5) Protiv rješenja o spajanju ili razdvajanju postupka prema stavcima 1. do 4. ovoga članka nije dopuštena posebna žalba.

Prijenos nadleŽnosti

Članak 98.

(1) Kad je nadležni sud iz pravnih ili stvarnih razloga spriječen da postupa, dužan je o tome izvijestiti Visoki prekršajni sud, kao neposredno viši sud, koji će odrediti drugi stvarno nadležni sud na svom području. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba.

(2) Sud ili upravno tijelo pred kojim je pokrenut ili započet postupak može obrazloženim rješenjem ustupiti predmet drugom stvarno nadležnom sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekršajni postupak i prenijeti mu nadležnost ako je očito da će se postupak provesti lakše ili da će troškovi postupka biti manji ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi. Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak kojem je predmet ustupljen može pokrenuti postupak za rješavanje sukoba nadležnosti.

(3) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske može za vođenje postupka odrediti drugi stvarno nadležni sud, ako je očito da će se tako lakše provesti postupak, ili ako postoje drugi važni razlozi i ako se važnost propisa kojim je prekršaj određen prostire i na to područje.

(4) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti na prijedlog suca prekršajnog suda ili na prijedlog državnog odvjetnika kad se postupak vodi na zahtjev državnog odvjetnika.

(5) U slučaju kada okolnosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka postoje u prekršajnom postupku pred upravnim tijelom, odgovara­juću će odluku donijeti ministarstvo ili drugo državno tijelo nadležno za poslove opće uprave, ako zakonom nije određeno drukčije.

4. Nenadležnost i sukob nadležnosti

NenadleŽnost

Članak 99.

(1) Sudovi i upravna tijela koja vode prekršajni postupak dužna su po službenoj dužnosti paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost, pa čim primijete da nisu nadležni, proglasit će se nenadležnim i nakon pravomoćnosti rješenja, dostaviti predmet nadležnom sudu, odnosno upravnom tijelu.

(2) Nakon donošenja prvostupanjskog rješenja sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak ne mogu se oglasiti mjesno nenadležnima niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadležnosti.

(3) Nenadležni sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak dužni su poduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode.

Sukob nadleŽnosti

Članak 100.

(1) Ako sud kojem je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili koji drugi sud, pokrenut će postupak za rješavanje sukoba nadležnosti.

(2) O sukobu nadležnosti između sudova odlučuje Visoki prekršajni sud, nakon što zatraži mišljenje državnog odvjetnika koji je nadležan postupati pred tim sudom kad se postupak vodi na njegov zahtjev.

(3) O sukobu nadležnosti upravnih tijela koja vode prekršajni postupak odlučuje ministarstvo ili drugo državno tijelo nadležno za poslove opće uprave, ako zakonom nije određeno drukčije.

(4) O sukobu nadležnosti sudova i upravnih tijela koja vode prekršajni postupak odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske.

(5) Protiv rješenja kojim je odlučeno o sukobu nadležnosti nije dopuštena žalba.

(6) Pri odlučivanju o sukobu nadležnosti Visoki prekršajni sud, odnosno nadležno tijelo državne uprave može istovremeno po službenoj dužnosti donijeti odluku o prenošenju mjesne nadležnosti, ako je udovoljeno uvjetima predviđenim člankom 98. ovoga Zakona.

(7) Dok se ne riješi sukob nadležnosti, svaki od sudova i upravnih tijela koja vode prekršajni postupak dužni su poduzimati one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode.

XII. IZUZEĆE

Razlozi za izuzeĆe i postupanje u tim sluČajevima

Članak 101.

(1) Izuzet je od rada u prekršajnom postupku:

1. tko je optužen za počinjeni prekršaj ili je njime oštećen,

2. tko je s okrivljenikom ili njegovim braniteljem, ošteće­ni­kom, državnim odvjetnikom ili drugim podnositeljem prekršajne prijave, zakonskim zastupnikom ili opunomoćenikom okrivljenika ili oštećenika rođak u uspravnoj liniji do bilo kojeg stupnja, u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, a po tazbini do drugog stupnja,

3. tko je s okrivljenikom ili njegovim braniteljem, okrivljenikovim bračnim drugom, rođak u uspravnoj liniji do bilo kojeg stupnja, u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, a po tazbini do drugog stupnja u odnosu posvojitelja, posvojenika, skrbnika, štićenika, hranitelja ili hranjenika,

4. tko je u istom predmetu vodio postupak ili sudjelovao u donošenju odluke koja se pobija pravnim sredstvom,

5. tko je sudjelovao u inspekcijskom ili drugom nadzoru na temelju kojega je pokrenut prekršajni postupak, osim u slučaju kada je ovim Zakonom ovlašten sam donijeti prekršajni nalog.

(2) Od rada u prekršajnom postupku može se izuzeti svatko protiv koga postoje okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost.

(3) Sudac ili službenik tijela koje vodi prekršajni postupak čim sazna da postoji koji od razloga za izuzeće iz stavka 1. ovoga članka, dužan je prekinuti svaki rad na tom predmetu i o tome izvijestiti predsjednika prekršajnog suda, odnosno nadležnog čelnika tijela državne uprave koji će mu odrediti zamjenu. Ako je riječ o izuzeću predsjednika suda, odnosno čelnika upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak, on će odrediti sebi zamjenika između sudaca tog suda, odnosno upravnih službenika iz sastava odnosnog upravnog tijela.

(4) Ako nije moguće da predsjednik suda ili čelnik upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak odrede sebi zamjenu prema stav­ku 3. ovoga članka, obavijestit će o tome predsjednika Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, odnosno ministra ili drugog nadležnog čelnika državnog tijela nadležnog za poslove opće uprave koji će mu odrediti zamjenu ili postupiti prema članku 98. ovoga Zakona.

(5) Ako sudac smatra da postoje druge okolnosti iz stavka 2. ovoga članka koje opravdavaju njegovo izuzeće, izvijestit će o tome predsjednika suda, a ako je riječ o predsjedniku suda izvijestit će o tome predsjednika Visokog prekršajnog suda radi donošenja potrebne odluke. U istom slučaju službenik upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak izvijestit će čelnika upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak, a ako se radi o njemu, on će izvijestiti ministra ili čelnika državnog tijela nadležnog za poslove opće uprave.

Zahtjev stranaka za izuzeĆem

Članak 102.

(1) Izuzeće mogu tražiti i stranke.

(2) Stranke mogu podnijeti zahtjev za izuzeće sve do donošenja prvostupanjske odluke, a ako su za razlog izuzeća (članak 101. stavak 1.) saznale kasnije, zahtjev podnose odmah nakon saznanja.

(3) Zahtjev za izuzeće suca ili suca Visokoga prekršajnog suda može se postaviti u žalbi ili izvanrednom pravnom lijeku o kojemu bi taj sudac trebao odlučivati.

(4) Stranka može tražiti izuzeće samo poimenično određenog suca, odnosno službenika upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak.

(5) Stranka je dužna u zahtjevu navesti okolnosti zbog kojih smatra da postoji kakva zakonska osnova za izuzeće. U zahtjevu se ne mogu navoditi razlozi koji su isticani u prijašnjem zahtjevu za izuzeće koji je odbijen.

OdluČivanje o zahtjevu za izuzeĆe

Članak 103.

(1) O zahtjevu za izuzeće suca prekršajnog suda odlučuje predsjed­nik prekršajnog suda, dok o izuzeću suca Visokoga pre­kršaj­nog suda odlučuje predsjednik tog suda.

(2) Ako se traži izuzeće predsjednika prekršajnog suda, odluku o izuzeću donosi predsjednik Visokoga prekršajnog suda. Odluka o izuzeću predsjednika Visokoga prekršajnog suda donosi se na sjednici svih sudaca tog Suda. Protiv tih odluka žalba nije dopuštena.

(3) O izuzeću službenika upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak odlučuje njegov čelnik, a o njegovu izuzeću odlučuje nadležni ministar.

(4) Prije donošenja rješenja o izuzeću pribavit će se izjava osobe čije se izuzeće traži, a prema potrebi provest će se i drugi izvidi.

(5) Ako je zahtjev za izuzeće iz članka 101. stavka 2. ovoga Zakona podnesen nakon donošenja prvostupanjske odluke ili je postupljeno suprotno odredbama iz članka 102. stavka 4. i 5. ovoga Zakona, zahtjev će se odbaciti u cijelosti ili djelomično.

(6) Protiv rješenja kojim se zahtjev odbacuje nije dopuštena žalba. Rješenje kojim se zahtjev odbacuje donosi predsjednik suda, odnosno čelnik upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak.

(7) Kad sudac ili druga osoba sazna da je stavljen zahtjev za njezino izuzeće, dužna je odmah obustaviti svaki rad na predmetu, a ako je riječ o izuzeću iz članka 101. stavka 2. ovoga Zakona, može do donošenja rješenja o zahtjevu poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode.

IzuzeĆe ostalih sudionika u postupku

Članak 104.

(1) Odredbe o izuzeću suca primjenjivat će se i na državne odvjetnike i druge službene osobe ovlaštene za pokretanje i vođenje prekršajnog postupka, zapisničara, vještake, tumače i stručne osobe ako za njih nije što drugo određeno.

(2) O izuzeću zapisničara, tumača, stručne osobe, vještaka i branitelja odlučuje predsjednik vijeća Visokoga prekršajnog suda, sudac prekršajnog suda prvog stupnja, odnosno voditelj prekršaj­nog postupka pred upravnim tijelom ili predsjednik upravno-pre­kršajnog vijeća, ovisno o tom pred kojim se tijelom postupak vodi.

XIII. STRANKE U POSTUPKU, OŠTEĆENIK, I NJIHOVO ZASTUPANJE

1. Okrivljenik i njegov branitelj

Okrivljenik i njegova prava

Članak 105.

(1) Okrivljenik je fizička ili pravna osoba protiv koje je započet postupak pred sudom ili upravnim tijelom zbog prekršaja.

(2) Okrivljenik ima pravo u tijeku postupka upozoriti na sve činjenice i predlagati dokaze koji su važni za utvrđivanje prekršaja, postavljati pitanja osobama koje daju iskaze, razmatrati spise i razgledati predmete te davati primjedbe, objašnjenja i druge izjave i prijedloge. Okrivljenik ima pravo na žalbu i druga pravna sredstva predviđena ovim Zakonom.

(3) Za okrivljenika koji nema potpunu poslovnu sposobnost radnje u postupku obavlja zakonski zastupnik.

(4) Okrivljenika se mora upozoriti prije prvog ispitivanja da nije dužan iskazivati, da ima pravo uzeti branitelja po svojem izboru te da branitelj može biti nazočan ispitivanju. Okrivljenika koji je zadržan sud će upoznati da će nadležno tijelo na njegov zahtjev o zadržavanju izvijestiti njemu bliske osobe.

(5) Ako je okrivljenik u pisanom pozivu upozoren na to da ima pravo uzeti branitelja, glavna rasprava, odnosno ispitivanje okrivljenika neće se odložiti ako branitelj nije došao na raspravu, odnosno na ispitivanje okrivljenika. U opravdanim slučajevima, na zamolbu okrivljenika, zastat će se s njegovim ispitivanjem do jedan sat, te omogućiti da kontaktira s braniteljem radi dolaska.

(6) Ako okrivljenik nije upozoren prema stavku 4. ovoga članka ili upozorenje ili okrivljenikova izjava povodom upozorenja nije upisana u zapisnik, na iskazu okrivljenika ne može se utemeljiti odluka o prekršaju.

Predstavnik okrivljenika – pravne osobe

Članak 106.

(1) Za okrivljenika koji je pravna osoba u postupku nastupa njezin predstavnik koji za nju obavlja radnje u postupku. Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak dužni su utvrditi identitet predstavnika i njegove ovlasti za predstavljanje.

(2) Pravna osoba dužna je pisanim podneskom odrediti predstavnika u prekršajnom postupku između osoba koje su je ovlaštene predstavljati ili zastupati prema općim propisima na dan započi­nja­nja postupka, odnosno u vrijeme vođenja postupka. Uz podnesak pravna će osoba dostaviti dokaze o ovlasti predstavnika za predstavljanje. Kao predstavnik može nastupati i osoba koja osobno dođe pred tijelo koje vodi postupak i pruži odgovarajuće dokaze o ovlasti za predstavljanje ili zastupanje (izvadak iz sudskog ili drugog registra ili drugi odgovarajući dokaz).

(3) Neće se za predstavnika odrediti osoba koja je u istom postupku okrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi ili koja je pozvana da sudjeluje u postupku kao svjedok, osim ako ta osoba nije jedina osoba ovlaštena za predstavljanje i zastupanje te pravne osobe. Ako je osoba koja je pozvana kao svjedok jedina osoba ovlaštena za predstavljanje i zastupanje pravne osobe, neće se saslušati kao svjedok, već će se na njeno ispitivanje primijeniti odredbe o ispitivanju okrivljenika.

(4) U slučaju da pravna osoba odredi predstavnika protivno stavku 3. ovoga članka, prekršajno će je tijelo pozvati da u roku od osam dana odredi drugog predstavnika. Ako pravna osoba ne odredi predstavnika u tom roku, prekršajno će tijelo samo odrediti predstavnika prema članku 107. ovoga Zakona.

OdreĐivanje i zamjena predstavnika

Članak 107.

(1) Ako pravna osoba do početka glavne rasprave ili u dodatnom roku koji odredi sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak ne odredi predstavnika, predstavnika će rješenjem odrediti sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak između osoba ovlaštenih za predstavljanje ili zastupanje pravne osobe u vrijeme vođenja postupka ili u vrijeme kada je postupak započeo. Ako takve osobe nema, sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak odredit će rješenjem pravnoj osobi branitelja po službenoj dužnosti koji će imati sve ovlasti predstavnika pravne osobe. Protiv tako postavljenog branitelja ne mogu se primjenjivati prisilne mjere koje se prema zakonu mogu primijeniti prema predstavniku okrivljenika – pravne osobe.

(2) Osoba koju je pravna osoba odredila za svog predstavnika ili koja je kao predstavnik određena prema stavku 1. ovoga članka u pravilu ostaje predstavnikom do kraja prekršajnog postupka. Iznimno, kada za to postoje osobito opravdani razlozi, tijelo prekršaj­nog postupka može rješenjem na zamolbu dotadašnjeg predstavnika ili pravne osobe, kao i po službenoj dužnosti osloboditi dužnosti dotadašnjeg predstavnika te odobriti, odnosno naložiti da pravna osoba odredi drugog predstavnika ili će samo odrediti predstavnika prema stavku 1. ovoga članka. U svojoj zamolbi, pravna je osoba dužna odrediti novog predstavnika koji nastupa u slučaju da zamolba bude prihvaćena.

(3) Rješenje iz stavka 1., kao i rješenje iz stavka 2. ovoga članka dostavlja se osobi koja je određena za predstavnika ili branitelja po službenoj dužnosti, osobi koja je oslobođena dužnosti predstavnika te pravnoj osobi. Te osobe na rješenje imaju pravo žalbe koja ne odlaže izvršenje.

(4) U prekršajnom postupku neće se određivati predstavnik pravne osobe prema stavku 1. ovoga članka ako su ispunjeni uvjeti za vođenje postupka bez nazočnosti okrivljenika.

Branitelj

Članak 108.

(1) Branitelj okrivljene fizičke ili pravne osobe može biti samo odvjetnik. Odvjetnika u postupku pred sudom ili u prekršajnom postupku pred upravnim tijelom može zamijeniti odvjetnički vježbenik.

(2) Branitelj je dužan podnijeti potpisanu punomoć sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekršajni postupak za radnje poduzete u postupku.

(3) Branitelj može u korist okrivljenika poduzeti sve radnje koje može poduzeti okrivljenik, osim što ne može biti ispitan kao okrivljenik, niti okrivljenika može tijekom ispitivanja upućivati kako da odgovori na pojedina pitanja. Sa zadržanim okrivljenikom branitelj se može neometano dopisivati i razgovarati. Prava i dužnosti branitelja prestaju kad okrivljenik opozove punomoć.

(4) Branitelj ne može biti oštećenik, bračni, odnosno izvanbračni drug oštećenika, ili oštećenika kao tužitelja, ni njihov srodnik u uspravnoj liniji bilo do kojeg stupnja, u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili po tazbini do drugog stupnja.

(5) Branitelj ne može biti ni osoba koja je pozvana kao svjedok, osim ako je prema ovom Zakonu oslobođena dužnosti svjedočenja i izjavila je da neće svjedočiti.

(6) Branitelj ne može biti ni osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudac ili državni odvjetnik, ili kao voditelj postupka ili član vijeća u prekršajnom postupku pred upravnim tijelom ili koja je sudjelovala u inspekcijskom ili drugom nadzoru koji je doveo do pokretanja prekršajnog postupka.

(7) U postupku za prekršaje za koje se može izreći kazna zatvora sud može okrivljeniku na njegov zahtjev postaviti branitelja, ako je to nužno radi njegove obrane i ako okrivljenik prema svom imovnom stanju nije u mogućnosti podmiriti njegove troškove. Zahtjev se, zajedno s dokazima o imovnom stanju, podnosi najkasnije do početka rasprave. Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu nije dopuštena posebna žalba.

2. Državni odvjetnik i drugo tijelo nadležno za podnošenje zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka kao stranke u postupku

NadleŽnost drŽavnog odvjetnika za postupanje u prekrŠajnom postupku

Članak 109.

(1) Temeljno pravo i dužnost državnog odvjetnika jest progon prekršaja kao kažnjivih djela.

(2) U prekršajnim predmetima državni je odvjetnik stranka i u njegov djelokrug spada poduzimanje potrebnih mjera radi njihovog otkrivanja, pronalaženja počinitelja i pribavljanje potrebnih dokaza za uspješno vođenje postupka pred prekršajnim sudom i upravnim tijelom koje vodi prekršajni postupak, podizanje i zastupanje zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka pred nadležnim prekršajnim sudom i upravnim tijelom koje vodi prekršajni postupak, te podnošenje žalbe protiv nepravomoćnih odluka prekršajnog suda, odnosno izvanrednih pravnih lijekova protiv pravomoćnih odluka prekršajnog suda, kao i poduzimanje drugih radnji na koje je ovlašten ovim Zakonom i posebnim propisima.

(3) Općinski državni odvjetnik stvarno je nadležan postupati u prekršajnom postupku ukoliko je podnio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka. Ako je u tom slučaju zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka već podnijela druga ovlaštena osoba, državni odvjetnik ne može podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka ni nastupati u prekršajnom postupku. Ako je državni odvjetnik prvi podnio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, postupak će se voditi po njegovom zahtjevu, a nastaviti po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka drugog podnositelja ako državni odvjetnik odustane od progona. Mjesno je nadležan općinski državni odvjetnik prema odredbama koje važe za mjesnu nadležnost prekršajnog suda onog područja za koje je državni odvjetnik postavljen. Pred Visokim prekršajnim sudom postupa Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske ili osoba koja ga je po zakonu ovlaštena zastupati.

(4) Državni odvjetnik poduzima sve radnje u prekršajnom postupku na koje je po zakonu ovlašten sam ili preko osoba koje imaju zakonske ovlasti zastupati ga.

(5) Osim kada ustanovi da postoje zakonske smetnje za progon osobe prijavljene za prekršaj, državni odvjetnik može odbaciti prijavu za prekršaj ili odustati od progona za prekršaj do završetka glavne rasprave pred prekršajnim tijelom ako ustanovi da zbog nižeg stupnja krivnje odnosno odsutnosti ili neznatnosti štetnih posljedica progon te osobe nije u javnom probitku.

(6) U slučaju iz stavka 5. ovoga članka državni će odvjetnik u roku od osam dana obavijestiti oštećenika i drugo tijelo nadležno za pokretanje postupka, koji mogu u roku od petnaest dana od dana dostave te obavijesti započeti, odnosno nastaviti postupak. Ako je drugi ovlašteni podnositelj zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka već bio podnio zahtjev, postupak će se nastaviti po tom zahtjevu.

Drugo tijelo nadleŽno za podnoŠenje zahtjeva za pokretanje prekrŠajnog postupka

Članak 110.

Kada je prema ovom Zakonu za podnošenje zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka nadležno drugo tijelo ili oštećenik, ima prava koja ima državni odvjetnik kao stranka, osim prava koja državni odvjetnik ima prema posebnom zakonu.

3. Oštećenik

OŠteĆenik i njegovo zastupanje

Članak 111.

(1) Oštećenik je pravna ili fizička osoba čije je kakvo imovinsko ili osobno pravo prekršajem povrijeđeno ili ugroženo.

(2) Oštećenik može pred sudom u prekršajnom postupku ostvarivati imovinskopravni zahtjev, a pred sudom ili upravnim tijelom koje vodi prekršajni postupak također predlagati dokaze i davati druge izjave koje upućuju na okrivljenikovu krivnju.

(3) Oštećenik svoja prava u postupku ili poduzimanje radnji može ostvarivati preko opunomoćenika. Za maloljetnog oštećenika do šesnaest godina ili osobu kojoj je potpuno oduzeta poslovna sposobnost, izjave daje i obavlja radnje u postupku njegov zakonski zastupnik, osim iskaza koji oštećenik kao svjedok daje sam. Oštećenik izvršavanje svojih prava može prenijeti na opuno­moće­nika.

Pravo na podnoŠenje zahtjeva za pokretanje prekrŠajnog postupka

Članak 112.

 (1) Oštećenik je ovlašten podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka uvijek kada zakonom nije određeno da je za neke prekršaje za podnošenje zahtjeva isključivo ovlašteno neko državno tijelo. Ako u tom slučaju državno tijelo ne podnese zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, može to učiniti oštećenik u skladu s odredbama ovoga Zakona. Oštećenik u povodu čijeg se zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka vodi prekršajni postupak ima položaj stranke u prekršajnom postupku.

(2) Ako je zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka podnijelo nadležno državno tijelo prije nego što je po zahtjevu oštećenika započeo postupak, postupat će se po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka nadležnoga državnog tijela.

(3) Oštećenik koji je podnio prijavu za prekršaj nadležnom državnom odvjetniku može, ako to državni odvjetnik ne učini, pod uvjetima predviđenim ovim Zakonom sam podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka. Ako državni odvjetnik odustane od progona, oštećenik na glavnoj raspravi može preuzeti progon, ostajući kod prijašnjeg zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, ili ga može promijeniti.

Imovinskopravni zahtjev oŠteĆenika

Članak 113.

(1) Oštećenikov imovinskopravni zahtjev koji je nastao zbog prekršaja raspravit će sud ako se time ne bi znatno odugovlačio postupak. Imovinskopravni zahtjev može se odnositi na naknadu štete ili povrat stvari, a prijedlog za njegovo ostvarivanje oštećenik može podnijeti sudu najkasnije do završetka glavne rasprave. Prijedlog od kojega je oštećenik odustao, ne može se pred sudom ponovno staviti.

(2) Sud će ispitati okrivljenika o činjenicama navedenim u prijedlogu i izvidjeti okolnosti važne za odlučivanje; ako bi se izvidima znatno odugovlačio postupak, sud će se ograničiti samo na one podatke kojih prikupljanje kasnije ne bi bilo moguće.

(3) Sud može oštećeniku dosuditi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili djelomice ako je okrivljenika proglasio krivim. Sa viškom zahtjeva oštećenik će se uputiti u parnicu. Ako prikupljeni podaci ne daju pouzdanu osnovu ni za potpunu ni za djelomičnu dosudu, sud će oštećenika uputiti da imovinskopravni zahtjev u cijelosti ostvaruje u parnici.

(4) Kad sud donese rješenje o obustavi prekršajnog postupka protiv okrivljenika uputit će oštećenika da imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parnici. Jednako će postupiti i u slučaju kad se oglasi nenadležnim za vođenje postupka.

(5) Na prijedlog oštećenika sud može prema odredbama ovršnoga postupka odrediti privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva nastalog zbog počinjenja prekršaja. Protiv tog rješenja dopuštena je posebna žalba koja ne odgađa izvršenje rješenja a o kojoj odlučuje vijeće iz članka 93. stavka 3. ovoga Zakona.

XIV. Podnesci, zapisnici, razgledanje spisa I dostava

1. Podnesci

Podnesci i naČin njihova podnoŠenja

Članak 114.

(1) Podnesci su zahtjevi za pokretanje prekršajnog postupka, prijedlozi, prigovori, žalbe, izvanredni pravni lijekovi te druge izjave i priopćenja koje okrivljenik, oštećenik, državni odvjetnik i drugi sudionici postupka podnose sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekršajni postupak.

(2) Podnesci se predaju, u pravilu, neposredno ili se šalju poštom, a mogu se dati i na zapisnik. Kratka i hitna priopćenja mogu se dati telefaksom, teleksom, telefonski, elektroničkom poštom ili na drugi primjeren način, ako je to po prirodi stvari moguće. Tijelo koje je zaprimilo priopćenje telefonski ili na drugi način koji nije u pisanom obliku, načinit će o tome zabilješku i priložiti je u spis predmeta.

SadrŽaj podnesaka

Članak 115.

(1) Podnesak mora biti razumljiv i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati. On osobito sadrži: naznaku tijela kojem se podnosi, predmet na koji se odnosi, u kojem svojstvu se podnesak podnosi te ime i prezime i boravište (adresu) podnositelja.

(2) Podnositelj vlastoručno potpisuje podnesak, osim u slučaju kada to tehnologija dostave onemogućuje. Nepismenog potpisuje druga osoba, koja naznačuje da podnesak potpisuje za podnositelja te zapisuje svoje ime, prezime i boravište (adresu).

(3) Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak pozvat će podnositelja nerazumljivog ili nepotpunog zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka ili drugog podneska da ga ispravi u roku od 3 dana. Ako podnositelj ne ispravi podnesak na odgovarajući način, tijelo koje vodi postupak odbacit će rješenjem podnesak kao nerazumljiv ili nepotpun.

2. Zapisnici

Zapisnik o radnjama u postupku

Članak 116.

(1) Zapisnik se sastavlja o svakoj radnji u prekršajnom postupku pred sudom. U prekršajnom postupku pred upravnim tijelom sastavlja se zapisnik o usmenoj raspravi ili drugoj važnijoj radnji u postupku odnosno o važnijim usmenim izjavama. O manje važnim radnjama, izjavama i priopćenjima u tome postupku ne sastavlja se zapisnik nego se u spisu stavlja zabilješka koju potvrđuje voditelj postupka ili druga službena osoba, uz naznaku dana i sata.

(2) Zapisnik piše zapisničar. Zapisničar mora biti osoba s najmanje srednjom stručnom spremom i poznavanjem programa za računalnu obradu teksta, ako posebnim propisom nije određeno drukčije. Za izuzeće zapisničara vrijede isti propisi kao za suca ili voditelja prekršajnog postupka pred upravnim tijelom. Samo kad se obavlja pretraga stana ili osoba ili se radnja poduzima izvan službenih prostorija tijela, a zapisničar se ne može osigurati, zapisnik može pisati osoba koja poduzima radnju.

(3) U zapisnik se unosi naziv suda ili drugoga državnog tijela pred kojim se obavlja radnja, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad je radnja započeta i završena, imena i prezimena nazočnih osoba i u kojem su svojstvu nazočne, te naznaka prekršajnog pred­meta u kojem se poduzima radnja. Ako se radnja nije mogla obaviti bez prekida, u zapisniku će se naznačiti dan i sat kad je nastao prekid, te dan i sat kad se radnja nastavlja.

(4) Zapisnik treba sadržavati bitne podatke o tijeku i sadržaju poduzete radnje. U zapisnik se ubilježava u obliku pripovijedanja samo bitni sadržaj danih iskaza i izjava. Pitanja se unose u zapisnik samo ako je potrebno da se razumije odgovor. Ako je potrebno u zapisnik će se doslovce unijeti pitanje koje je postavljeno i odgovor koji je dan. Ako su pri poduzimanju radnje oduzeti predmeti ili spisi, to će se naznačiti u zapisniku, a oduzete stvari priključit će se zapisniku ili će se navesti gdje se nalaze na čuvanju.

(5) Zapisnik se mora voditi uredno; u njemu se ništa ne smije dodati ili mijenjati. Prekrižena mjesta moraju ostati čitljiva. Ako zapisnik ima više listova, oni će se označiti rednim brojevima.

(6) Ispitana osoba, osobe koje su obvezno nazočne radnjama u postupku, te stranke, branitelj i oštećenik ako su nazočni, imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se pročita. Na to ih je dužna upozoriti osoba koja poduzima radnju, a u zapisniku će se naznačiti je li upozorenje učinjeno i je li zapisnik pročitan. Zapisnik će se uvijek pročitati ako nije bilo zapisničara i to će se naznačiti u zapisniku. Ako je bilo prigovora u svezi sa sadržajem zapisnika, navest će se u zapisniku i ti prigovori.

(7) Sve preinake, ispravci i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju ih ovjeroviti osobe koje potpisuju zapisnik.

(8) Zapisnik potpisuje ispitana osoba. Ako se zapisnik sastoji od više stranica ispitana osoba potpisuje svaku stranicu, a na kraju zapisnika potpisat će se i tumač, ako ga je bilo. Zapisnik na kraju potpisuje osoba koja je poduzela radnju i zapisničar.

Zapisnik o vijeĆanju i glasovanju

Članak 117.

(1) O vijećanju i glasovanju sastavit će se poseban zapisnik.

(2) Zapisnik o vijećanju i glasovanju sadrži tijek glasovanja i odluku koja je donesena.

(3) Zapisnik o vijećanju i glasovanju potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. Odvojena mišljenja priključit će se zapisniku o vijećanju i glasovanju ako nisu unesena u zapisnik.

(4) Zapisnik o vijećanju i glasovanju zatvorit će se u poseban omot. Taj zapisnik može razgledati samo viši sud kad rješava o pravnom lijeku i u tom slučaju dužan je zapisnik ponovno zatvoriti u poseban omot i na omotu naznačiti da je razgledao zapisnik.

Izdvajanje odreĐenih zapisnika i drugih pisanih akata iz spisa predmeta

Članak 118.

(1) Kad je u ovom Zakonu određeno da se na iskazu okriv­ljenika, svjedoka ili vještaka ne može utemeljiti odluka u postupku, sud će po službenoj dužnosti ili na prijedlog okrivljenika donijeti rješenje o izdvajanju zapisnika o tim iskazima iz spisa odmah.

(2) Na jednak način postupit će sud najkasnije do zakazivanja glavne rasprave u prekršajnom postupku i u pogledu službenih bilješki policije i drugih upravnih tijela koje sadrže izjave počinitelja prekršaja te osoba koje se ne mogu ispitati kao svjedoci ili su oslobođene dužnosti svjedočenja u postupku. Ova se odredba ne odnosi na iskaze koje su u skladu sa zakonom navedene osobe dale u prekršajnom postupku pred sudom ili pred upravnim tijelom koje vodi prekršajni postupak.

(3) Protiv rješenja kojim se prijedlog okrivljenika za izdvaja­nje prema stavku 1. i 2. ovoga članka odbija dopuštena je posebna žalba u roku od tri dana, o kojoj odlučuje vijeće Visokog prekršajnog suda. Nakon pravomoćnosti rješenja izdvojeni se zapisnici zatvaraju u poseban omot i čuvaju odvojeno od ostalih spisa i ne mogu se razgledati ili koristiti u postupku.

(4) U prekršajnom postupku pred upravnim tijelom zapisnike i druge pisane akte iz stavka 1. i 2. ovoga članka izdvaja voditelj postupka ili predsjednik upravno-prekršajnog vijeća. O žalbi protiv njegove odluke odlučuje drugostupanjsko vijeće za prekršajni postupak.

3. Razgledanje i prepisivanje spisa

Pravo razgledanja i prepisivanja spisa

Članak 119.

(1) Državni odvjetnik, okrivljenik i njegov zakonski zastupnik, predstavnik i opunomoćenik pravne osobe, branitelj, oštećenik i njegov opunomoćenik imaju pravo razgledati spise predmeta za prekršaje i o svom ih trošku prepisivati i preslikavati. Razgledavanje, prepisivanje i preslikavanje spisa obavlja se pod nadzorom određene službene osobe. Razgledavanje i prepisivanje spisa dopušta i nadzire tijelo pred kojim se vodi postupak.

(2) Ne mogu se razgledati ni prepisivati: zapisnici o vijećanju i glasovanju te nacrti odluka. Iznimno, sudac ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može okrivljeniku i njegovu branitelju rješenjem uskratiti uvid u pojedine spise ako postoji osnovana sumnja da bi se okrivljenik time koristio radi nastavljanja činjenja prekršaja. Protiv tog rješenja dopuštena je posebna žalba koja ne odgađa izvršenje rješenja. O žalbi protiv odluke suca odlučuje vijeće prekršajnog suda, a protiv odluke upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak drugostupanjsko upravno-prekršajno vijeće. Ograničenje razgledavanja i prepisivanja spisa može trajati najdulje do početka glavne rasprave.

4. Dostava odluka, podnesaka i dopisa

OpĆenito o dostavi

Članak 120.

(1) Odluke, pozivi, i drugi pisani akti dostavljaju se u pravilu poštom. Dostava se može obaviti i preko službene osobe suda ili tijela prekršajnog postupka koje je odluku donijelo ili neposredno kod tog tijela.

(2) Poziv za glavnu raspravu ili druge pozive sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može i usmeno dati osobi koja se nalazi pred njim, uz pouku o posljedicama nedolaska. Poziv predan na taj način zabilježit će se u zapisniku, koji će pozvana osoba potpisati, osim ako je taj poziv zabilježen u zapisniku o glav­noj raspravi. Smatra se da je time dostava postala pravovaljana.

(3) Dostavom se fizičkim osobama pisani akti uručuju osobno, na adresu njihova prebivališta i boravišta ili kod pravne ili fizičke osobe gdje su zaposlene, odnosno na drugo mjesto gdje je vjeroja­tno da će se zateći.

(4) Dostava pravnim osobama obavlja se u njezino sjedište predajom bilo kojemu zaposleniku ili osobnom dostavom pred­stavn­iku pravne osobe.

(5) U slučajevima koji nisu ovim Zakonom propisani dostava se obavlja prema odredbama koje važe za dostavu u kaznenom postupku.

Pravovaljanost dostave

Članak 121.

(1) Dostava je pravovaljana kad pravna ili fizička osoba kojoj se pisani akt dostavlja ili osoba koja je za nju ovlaštena primiti dostavu, primi pisani akt i svojim potpisom ovjeri potvrdu o dostavi (dostavnica) uz naznaku dana i sata kada je primila dostavu.

(2) Pravovaljanost dostave dokazuje se uredno ovjerenom dostavnicom. Osoba koja je obavila dostavu vratit će bez odlaganja dostavnicu prekršajnom tijelu koje ga prilaže u spis predmeta.

(3) Ako pravna ili fizička osoba, odnosno osoba koja je za nju ovlaštena primiti dostavu, odbije primiti pisani akt, osoba koja obavlja dostavu naznačit će uz svoj potpis to na dostavnici zajedno s danom i satom odbijanja dostave, pisani akt će ostaviti u prostorijama pravne ili fizičke osobe, ili će ga ostaviti ispred fizičke osobe, ili će pisani akt zalijepiti na ulazna vrata prostorija pravne osobe ili stana fizičke osobe, a dostavnicu bez odlaganja vratiti prekršajnom tijelu. U tom slučaju dostava se smatra pravovaljanom.

(4) U slučaju da osoba koja obavlja dostavu ne zatekne osobu kojoj se pisani akt šalje ili osobu koja je u njeno ime ovlaštena primiti dostavu, ili dostava nije moguća zbog drugih razloga, vratit će pisani akt tijelu postupka koje ga šalje, a na dostavnici će uz svoj potpis naznačiti razlog zbog kojeg dostava nije obavljena.

(5) U slučaju da dostava nije obavljena, ali se s obzirom na okolnosti može očekivati da će to biti moguće kasnije, osoba koja obavlja dostavu neće odmah vratiti pisani akt i dostavnicu tijelu koje vodi postupak, već će dostavu pokušati ponovno. Ako dostava nije uspjela ni nakon proteka 15 dana od kada je dostava prvi put pokušana, ili ako je dostava s obzirom na protek rokova postala bespredmetna, postupit će se prema stavku 4. ovoga članka.

Posebna dostava i oglaŠavanje

Članak 122.

(1) Osim na način predviđen člankom 120. stavkom 1. i 2. ovoga Zakona (dostavom poštom i usmenim pozivanjem), sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak dostavu može povjeriti na temelju javnog natječaja fizičkoj ili pravnoj osobi registriranoj za poslove dostave, koja za poslove dostave u prekršajnom postupku ima posebno dopuštenje ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

(2) Ministar nadležan za poslove pravosuđa propisat će uvjete koje mora ispunjavati osoba za obavljanje dostave prema stavku 1. ovoga članka.

(3) Ako stranka nije obavijestila sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak o promjeni adrese ili stranku na adresi koju je dala sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekršajni postupak nije moguće pronaći, odluka protiv koje postoji pravo žalbe, osim rješenja o prekršaju, će se staviti na oglasnu ploču suda ili upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak. Protekom roka za žalbu odluka će postati pravomoćna.

XV. ROKOVI I POVRAT U PRIJAŠNJE STANJE

1. Rokovi

OpĆenito o rokovima

Članak 123.

(1) Rokovi predviđeni ovim Zakonom ne mogu se produljiti osim kad to zakon izričito dopušta. Ako je riječ o roku koji je ovim Zakonom propisan radi zaštite prava obrane i drugih procesnih prava okrivljenika, taj se rok može skratiti ako to zahtijevaju okriv­ljenik ili branitelj pisano ili usmeno na zapisnik pred sudom, ili na isti način izraze svoju suglasnost da se rokovi skrate.

(2) Kad je izjava vezana za rok, smatra se da je dana u roku ako je prije nego što rok protekne predana onome tko je ovlašten da je primi.

(3) Kad je izjava predana poštom preporučenom pošiljkom, brzojavom ili drugim sredstvom (teleks, telefaks i sl.), dan predaje pošti smatra se danom predaje onomu komu je dostavljena. Smatrat će se da pošiljatelj izjave nije propustio rok ako primatelj poslanu izjavu nije dobio na vrijeme zbog pogrešnog rada uređaja za predaju ili prijam poruka, a za koji pošiljatelj nije znao.

(4) Okrivljenik koji je uhićen ili zadržan može izjavu koja je vezana za rok dati i na zapisnik kod tijela koje vodi postupak ili je predati upravi zatvora, a osoba koja se nalazi na izdržavanju kazne ili se nalazi u kakvoj ustanovi radi primjene zaštitne mjere ili odgojne mjere može takvu izjavu predati upravi ustanove u kojoj je smještena. Dan kad je sastavljen takav zapisnik odnosno kad je izjava predana upravi ustanove smatra se danom predaje tijelu koje je nadležno da je primi.

(5) Ako je podnesak koji je vezan za rok zbog neznanja ili očite pogreške podnositelja, predan ili dostavljen nenadležnom prekršajnom tijelu prije proteka roka, pa nadležnom sudu stigne nakon proteka roka, uzet će se da je podnesen na vrijeme.

RaČunanje rokova

Članak 124.

(1) Rokovi se računaju na sate, dane, mjesece i godine.

(2) Sat ili dan kad su dostava ili priopćenje obavljeni, odnosno u koji pada događaj od kada treba računati trajanje roka ne uračunava se u rok, već se za početak roka uzima prvi sljedeći sat odnosno dan. Kao dan računaju se dvadeset četiri sata, a mjesec se računa po kalendarskom vremenu.

(3) Rokovi određeni po mjesecima, odnosno godinama završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca, odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok počeo (sukladno stavku 2.). Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca.

(4) Ako posljednji dan roka pada na državni blagdan ili u subotu ili u nedjelju, ili u koji drugi dan kad državno tijelo nije radilo, rok istječe protekom prvoga sljedećeg radnog dana.

2. Povrat u prijašnje stanje

Uvjeti za povrat u prijaŠnje stanje

Članak 125.

(1) Okrivljeniku koji iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje žalbe protiv rješenja o prekršaju ili rješenja o primjeni zaštitne mjere ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi ili propusti u roku podnijeti prigovor protiv prekršajnog naloga sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak iznimno će dopustiti povrat u prijašnje stanje radi podnošenja žalbe, odnosno izdavatelj prekršajnog naloga radi podnošenja prigovora protiv prekršajnog naloga, ako u roku od osam dana nakon prestanka uzroka zbog kojega je propustio rok podnese molbu za povrat u prijašnje stanje i ako istovremeno s molbom preda i žalbu ili prigovor protiv prekršajnog naloga.

(2) Nakon proteka jednog mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.

OdluČivanje o molbi za povrat u prijaŠnje stanje

Članak 126.

(1) O molbi za povrat u prijašnje stanje odlučuje sud ili uprav­no tijelo koje vodi prekršajni postupak, koje je donijelo rješenje koje se pobija žalbom, te sud ili drugo tijelo koje je donijelo prekršajni nalog protiv kojega je podnesen prigovor.

(2) Protiv rješenja kojim se dopušta povrat u prijašnje stanje nije dopuštena žalba. Protiv rješenja kojim se povrat u prijašnje stanje ne dopušta može se podnijeti žalba Visokom prekršajnom sudu.

(3) Kada dopusti povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za izjavu prigovora sud ili drugo tijelo koje je izdalo prekršajni nalog istovremeno će odlučiti i o prigovoru ako je za to nadležno. U protivnom dostavit će predmet zajedno s prigovorom nadležnom sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekršajni postupak na rješavanje.

(4) Kada dopusti povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za izjavu žalbe na rješenje o prekršaju, sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak dostavit će predmet zajedno sa žalbom Visokom prekršajnom sudu na rješavanje.

(5) Kad je podnesena žalba protiv rješenja kojim se ne dopušta povrat u prijašnje stanje, sud je dužan tu žalbu, zajedno sa žalbom protiv rješenja o prekršaju ili protiv rješenja o primjeni zaštitne mjere ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi, i sa svim spisima, dostaviti Visokom prekršajnom sudu na rješavanje.

(6) Kada je podnesena žalba protiv rješenja kojim se u prekršajnom postupku pred upravnim tijelom ne dopušta povrat u prijašnje stanje, upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak dostavit će žalbu zajedno sa žalbom protiv rješenja o prekršaju i sa svim spisima Visokom prekršajnom sudu na rješavanje.

(7) Kada Visoki prekršajni sud odlučuje o žalbi na rješenje kojim povrat u prijašnje stanje nije dopušten i žalbu uvaži, ukinut će pobijano rješenje i predmet vratiti na rješavanje sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekršajni postupak nadležnom za rješavanje po prigovoru, a ako je sam nadležan odlučivati o podnesenoj žalbi ili prigovoru iz članka 169. stavka 2. ovoga Zakona, istovremeno će odlučiti i o toj žalbi, odnosno prigovoru.

Nesuspenzivnost zahtjeva za povrat u prijaŠnje stanje

Članak 127.

Zahtjev za povrat u prijašnje stanje u pravilu ne zadržava izvršenje rješenja o prekršaju, odnosno rješenje o primjeni zaštitne mjere ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi, te izdanog prekršajnog naloga, ali sud i upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak, odnosno izdavatelj prekršajnog naloga nadležan za rješavanje zahtjeva može odlučiti da se s izvršenjem zastane do donošenja odluke o zahtjevu.

XVI. Mjere za osiguranje provedbe postupka i izvrŠenja kazni za prekrŠaje

1. Zajedničke odredbe

Svrha mjera i ograniČenja njihove primjene

Članak 128.

(1) U postupku za prekršaje mogu se radi osiguranja nazoč­nosti okrivljenika, drugih osoba, sprječavanja prekršaja i radi osiguranja izvršenja odluka poduzeti samo mjere predviđene ovim Zakonom.

(2) Mjere iz stavka 1. ovoga članka poduzimaju se tako da će se uvijek primijeniti blaža mjera ako se njome može postići ista svrha, te ako su razmjerne težini prekršaja i kazni koja se u određenom slučaju može očekivati.

(3) Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak po službenoj će dužnosti ukinuti mjeru iz stavka 1. ovoga članka ili je zamijeniti blažom ako su prestali zakonski uvjeti za njezinu primjenu ili su nastupili uvjeti da se ista svrha može postići blažom mjerom.

(4) Pri određivanju mjera, tijelo postupka vodit će se raz­mjernošću u odnosu na težinu prekršaja izraženu kroz za­pri­jećenu kaznu, te u odnosu na odluku koja se može očekivati u konkretnom slučaju.

2. Poziv

Svrha poziva i njegov sadrŽaj

Članak 129.

(1) Nazočnost okrivljenika i drugih osoba u postupku za prekršaje osigurava se njihovim pozivanjem. Poziv im upućuje sud odnosno upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak ili poduzima radnje u postupku.

(2) Pozivanje se obavlja dostavom zatvorenoga pisanog poziva. Poziv suda, odnosno poziv upravnog tijela sadrži naziv prekršajnog suda, odnosno upravnog tijela koje poziva, vrijeme kada se pozvani mora javiti, predmet zbog kojeg se poziva i u kojem svojstvu (kao okrivljenik, svjedok, vještak,...), te službeni pečat i potpis suca, odnosno voditelja prekršajnog postupka pred upravnim tijelom.

(3) Okrivljenik, odnosno druga osoba koja se poziva, upozorit će se u pozivu da je dužna nakon primitka prvog poziva izvijestiti sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak o promjeni adrese te da se za skrivljeni propust te obavijesti može kazniti novčanom kaznom do 5.000,00 kuna. Protiv rješenja o kažnjavanju dopuštena je posebna žalba.

Poziv okrivljeniku

Članak 130.

(1) Osim sadržaja iz članka 129. stavka 2. i 3. ovoga Zakona poziv okrivljeniku sadrži obavijest o prekršaju za koji ga se tereti, upozorenje da mora osobno pristupiti, te upozorenje da će se u slučaju nedolaska izdati dovedbeni nalog ili da će se, ako za raspravu pred prekršajnim sudom nazočnost okrivljenika nije potrebna, odluka donijeti i bez njegove nazočnosti.

(2) U prekršajnom postupku sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može, ako je to prema stanju predmeta primjereno, u pozivu navesti da okrivljenik može ili doći osobno ili svoju obranu izložiti u pisanom podnesku. Ako u tom slučaju okrivljenik ne dođe i ne iznese svoju obranu u pisanom podnesku, smatrat će se da ne želi dati iskaz i da se brani šutnjom. Okrivljenik kojemu je dana mogućnost da svoju obranu izloži u pisanom podnesku može se u kasnijem tijeku postupka pozvati da dođe osobno.

(3) Kad se okrivljenik prvi put poziva, dostavit će mu se zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, poučit će se u pozivu o pravu da uzme branitelja te da branitelj može biti nazočan njegovu ispitivanju.

Poziv svjedocima, vjeŠtacima i drugim osobama

Članak 131.

(1) U pozivu svjedocima i vještacima i drugim osobama različitim od okrivljenika naznačit će se u kojem se svojstvu pozivaju i upozorit će ih se da će se u slučaju nedolaska prisilno dovesti te da će snositi troškove odgode njihovog ispitivanja kao i troškove dovođenja.

(2) Poziv pripadnicima policije, vojnim osobama i pripadnicima pravosudne policije može se dostaviti i putem njihovog zapovjedništva. Ako se oni neopravdano ne odazovu pozivu, o tome će se obavijestiti zapovjedništvo, a mogu se i kazniti i dovesti u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(3) Ako se oštećenik poziva kao svjedok, to će se u pozivu posebno naznačiti uz upozorenje na posljedice njegova neopravdanog izostanka.

(4) Svjedok i vještak koji se bez opravdanja ne odazovu pozivu ili raspravu napuste bez odobrenja prekršajnog suda ili upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak mogu se kazniti novčanom kaznom do 5.000,00 kuna. Protiv rješenja o kažnjavanju dopuštena je posebna žalba.

3. Dovođenje

Svrha dovoĐenja i njegovo izvrŠenje

Članak 132.

(1) Ako se uredno pozvana osoba ne odazove pozivu i svoj nedolazak ne opravda, a njezina je nazočnost u postupku prijeko potrebna, sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može izdati dovedbeni nalog. Dovedbeni nalog može se izdati i ako se nije mogla obaviti uredna dostava poziva, a iz okolnosti očito proizlazi da osoba koja se poziva izbjegava primiti poziv. Nalog se može izdati samo ako je pozvana osoba bila upozorena da može biti dovedena, osim ako se poziv nije mogao uručiti zbog izbjegavanja pozvane osobe da ga primi. U slučaju kada je pravna osoba okriv­ljenik, odredbe ovoga članka odnosit će se na njenog predstavnika.

(2) Dovedbeni nalog izdaje se u pisanom obliku i sadrži ime i prezime osobe koju treba dovesti, JMBG, ime oca i druge poznate podatke, razlog zbog kojeg se nalaže dovođenje, službeni pečat i potpis suca koji izdaje nalog, odnosno potpis voditelja prekršajnog postupka pred upravnim tijelom.

(3) Dovedbeni nalog izvršava policija. Ona predaje nalog okriv­ljeniku ili pozvanoj osobi i poziva ga da pođe s njom. Ako ona to odbije, dovest će ju prisilno. Policija će bez odgode izvijestiti tijelo koje je izdalo dovedbeni nalog o razlozima zbog kojih taj nalog nije bilo moguće izvršiti.

(4) Ako je tijelu prekršajnog postupka poznato da je osoba protiv koje se prema ovom Zakonu može donijeti nalog o dovođenju vojna osoba, vojni službenik ili vojni namještenik, do­ved­beni nalog izvršava vojna policija.

4. Potraga, tjeralica i objava

Potraga

Članak 133.

Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može naložiti policiji da okrivljenika ili svjedoka kojima se ne zna prebivalište ili boravište potraže i da tijelo postupka obavijeste o njihovoj adresi.

Tjeralica

Članak 134.

(1) Tijelo pred kojim se vodi prekršajni postupak naložit će policiji raspisivanje tjeralice za okrivljenikom protiv kojega se vodi prekršajni postupak za prekršaje za koje se može izreći kazna zatvora od 60 dana ako postoji nalog za njegovo dovođenje ili ako postoje razlozi za njegovo zadržavanje.

(2) Tjeralica će se naložiti u slučaju bijega okrivljenika radi izbjegavanja izvršenja kazne zatvora, odnosno bijega iz kaznene ustanove u kojoj se kazna izvršava.

Objava

Članak 135.

Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak naložit će policiji izdavanje objave radi pronalaženja predmeta od važnosti za vođenje postupka ili prikupljanja podataka o njima. Policija će pronađene predmete i prikupljene podatke bez odlaganja dostaviti sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekršajni postupak koje je naložilo izdavanje objave, sukladno nalogu.

Opoziv potrage, tjeralice i objave

Članak 136.

Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak koje je naložilo potragu, te izdavanje tjeralice i objave povući će nalog odmah kada se tražena osoba ili predmet pronađu, kada se prikupe traženi podaci, kada nastupi zastara progona ili izvršenja kazne, ili kada nastupe druge okolnosti zbog kojih potraga, tjeralica ili objava nisu više potrebni.

5. Mjere opreza

Vrste mjera opreza

Članak 137.

Mjere opreza jesu:

1. nalog okrivljeniku da obeća da će na poziv doći pred sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak i da neće izbjegavati dostavu poziva i da neće mijenjati boravište (adresu) a da to ne prijavi,

2. privremeno oduzimanje putovnice, osobne iskaznice, vozačke dozvole ili druge isprave za utvrđivanje osobne istovjetnosti i prelazak državne granice,

3. zabrana okrivljeniku da posjećuje određena mjesta,

4. privremeno ograničenje ili zabrana djelatnosti ili zabrana okrivljeniku da poduzima pojedine radnje.

OdreĐivanje mjera opreza

Članak 138.

(1) Mjere opreza određuje rješenjem sud.

(2) U prekršajnom postupku pred upravnim tijelom mjere opreza određuje tijelo koje vodi prekršajni postupak.

(3) Mjere opreza mogu trajati do pravomoćnosti rješenja o prekršaju. Mjere opreza koje odredi tijelo prekršajnog postupka pred upravnim tijelom može trajati najdulje tri mjeseca, ali sud na obrazloženi prijedlog upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak može trajanje tih mjera produljiti do pravomoćnosti rješenja o prekršaju.

(4) Mjere opreza može naložiti i policija, ali ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, samo do tri dana. Nakon isteka toga roka policija može od prekršajnog suda zatražiti njihovo produljenje ako je postavljen zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.

(5) Protiv rješenja o određivanju mjera opreza okrivljenik ima pravo žalbe u roku od tri dana. Žalba ne zadržava izvršenje.

Privremeno ograniČenje i zabrana djelatnosti, odnosno zabrana okrivljeniku da poduzima pojedine radnje

Članak 139.

(1) Inspekcijska i druga upravna tijela mogu privremeno ograničiti ili privremeno zabraniti obavljanje određene djelatnosti u slučaju osnovane sumnje da je počinjen prekršaj ako je to neophodno radi sprječavanja ili otklanjanja neposredne opasnosti po život ili zdravlje građana ili radi zaštite imovine većeg opsega, ili ako postoji opasnost od višestrukog ponavljanja ili kontinuiranog činjenja prekršaja.

(2) Upravna tijela privremeno ograničenje i zabranu djelatnosti određuju obrazloženom naredbom najdulje na 8 dana. Protiv takve naredbe može se u roku od tri dana podnijeti žalba nadležnom prekršajnom tijelu.

(3) U slučaju kada su privremeno ograničili ili zabranili određene djelatnosti, upravna tijela u roku od tri dana uz zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, o ograničenju ili zabrani djelatnosti obavještavaju nadležno tijelo prekršajnog postupka. Nadležni sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može rješenjem odrediti ili produljiti privremeno ograničenje ili zabranu djelatnosti do okončanja postupka, s tim da sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak mora svoju odluku preispitati svaka tri mjeseca, te o njezinom produljenju donijeti posebno rješenje.

(4) Sud i upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može odrediti privremeno ograničenje ili zabranu neke djelatnosti tijekom prekršajnog postupka prema uvjetima predviđenim ovim člankom.

(5) U slučaju da nakon isteka roka iz stavka 3. ovoga članka osoba kojoj je privremeno ograničena ili zabranjena djelatnost i dalje čini prekršaje takvom ili drugom djelatnošću, ili na drugi način ne poštuje zabranu, ponovo će se postupiti prema odredbama ovoga članka ili će se odrediti druga mjera.

(6) Protiv rješenja suda ili upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak o ograničenju ili zabrani djelatnost dopuštena je posebna žalba koja ne zadržava izvršenje.

Postupanje za sluČaj nepoŠtivanja naloŽenih mjera opreza

Članak 140.

(1) Osobu koja postupa protivno određenim mjerama opreza sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može kazniti novčanom kaznom do 10.000,00 kuna. Na to će se osoba upozoriti u rješenju kojim se mjere opreza određuju. Ako i nakon izrečene kazne nastavi s postupanjem protivno zabrani, kaznit će se ponovno.

(2) Okrivljenik koji odbije obećati da će na poziv doći pred sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak, odnosno da neće izbjegavati dostavu poziva ili da neće mijenjati boravište bez prethodne obavijesti sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekršajni postupak, neće se zbog toga kazniti, ali sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak mu može izdati poseban nalog da se odazove pozivu, da ne napušta boravište bez obavijesti o tome sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekršajni postupak, odnosno da ne izbjegava primitak poziva. Ako okrivljenik postupi protivno tome nalogu, može se novčano kazniti do 10.000,00 kuna.

(3) Kazna se izriče rješenjem, na koje je dopuštena posebna žalba.

6. Jamstvo

Uvjeti za odreĐivanje jamstva i njegov sadrŽaj

Članak 141.

(1) Okrivljenik protiv kojeg treba odrediti zadržavanje ili je ono već određeno može se ostaviti na slobodi ili pustiti na slobodu, ako on ili tko drugi za njega da jamstvo da do kraja postupka odnosno izvršenja rješenja o prekršaju neće pobjeći, a sam okrivljenik obeća da će na poziv doći pred sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak, da neće izbjegavati primitak poziva i da neće mijenjati boravište, a da o tome ne obavijesti tijelo pred kojim se vodi postupak.

(2) Jamstvo se sastoji u polaganju gotovog novca, a iznimno i vrijednosnih papira, dragocjenosti i drugih vrijednosti. Određuje ga sud pisanim i obrazloženim rješenjem. Ako sud odredi zadržavanje i odbije jamstvo, u rješenju će posebno obrazložiti razloge zbog kojih nije primijenio blažu mjeru.

(3) U prekršajnom postupku pred upravnim tijelom jamstvo određuje tijelo koje vodi postupak. Ako okrivljenik ne pristane dati jamstvo ili postupi protivno rješenju o jamstvu, upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može zatražiti od suda da odluči o zadržavanju okrivljenika, te naložiti policiji da okrivljenika dovede pred sud radi donošenja potrebne odluke.

(4) Iznimno, jamstvo može odrediti i policija u onim slučajevima kad ima ovlast zadržati okrivljenika. Policija može odrediti jamstvo i u drugim slučajevima, ali je dužna okrivljenika na njegov zahtjev dovesti pred sud radi odlučivanja o jamstvu. Na to pravo policija će upozoriti okrivljenika i upozorenje unijeti u zapisnik odnosno rješenje o jamstvu.

(5) Ako okrivljenik ili osoba koja je to obećala učiniti za okriv­ljenika ne položi jamstvo, neće se kazniti, ali će sud o toj činjenici voditi računa prilikom odlučivanja o zadržavanju.

(6) Rješenje o određivanju jamstva na temelju odredbe članka 142. stavka 3. ovoga Zakona može se pobijati posebnom žalbom.

Visina jamstva

Članak 142.

(1) Jamstvo se određuje do visine najviše novčane kazne koja se može izreći za prekršaj za koji se vodi postupak. Ako se postupak vodi za više prekršaja istog okrivljenika, jamstvo će se odrediti do visine kazne koja se može izreći za prekršaje u stjecaju.

(2) Ako je za jedan ili više prekršaja propisana mogućnost izricanja zaštitnih mjera, jamstvo se može odrediti u iznosu dvostruke najviše propisane novčane kazne.

(3) Ako je za jedan ili više prekršaja propisana mogućnost izricanja zaštitnih mjera oduzimanja predmeta veće vrijednosti odnosno vrijednosti koja znatno premašuje najviši iznos propisane novčane kazne, ili ako su prekršajem prouzročeni nerazmjerno visoki troškovi postupka u odnosu na najviši iznos propisane novčane kazne, jamstvo se može zatražiti u iznosu vrijednosti oduzetih predmeta odnosno visine prouzročenih troškova postupka.

(4) Iznos jamstva može se u slučajevima kada je prekršajem počinjena šteta, ako postoji bojazan da će okrivljenik odlaskom iz Republike Hrvatske ili na drugi način izbjeći njezinu naplatu, uvećati za procijenjenu visinu štete. Ako je oštećenik podnio imovinskopravni zahtjev, a prekršajno tijelo odlučilo o njemu ne raspravljati, iznos jamstva stavlja se na polog radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva. Ako oštećenik u roku od mjesec dana ne pokrene parnicu ili drugi odgovarajući postupak radi ostvarenja imovinskopravnog zahtjeva, polog se vraća okrivljeniku ili drugoj osobi koja je dala jamstvo.

Jamstvo za sluČaj odlaska u inozemstvo

Članak 143.

Ako je prekršaj počinila osoba koja nema boravište u Republici Hrvatskoj i želi je napustiti prije pravomoćnosti rješenja o prekršaju, jamstvo se na njezin prijedlog može odrediti neovisno o postojanju uvjeta iz članka 141. stavka 1. ovoga Zakona, a visina jamstva određuje se sukladno članku 142. ovoga Zakona, s time da se uveća za iznos potreban za osiguranje naknade štete oštećeniku.

Postupanje s jamstvom

Članak 144.

(1) Ako se ne pokrene postupak ili se postupak obustavi, jamstvo se vraća okrivljeniku ili osobi koju je on odredio, odnosno drugoj osobi koja je dala jamstvo. Na isti način postupit će se i kada je prestala potreba za jamstvom.

(2) Ako okrivljenik ne postupi po obećanju koje je dao prilikom određivanja jamstva ili u slučaju iz članka 129. ovoga Zakona ne plati novčanu kaznu ili ne nastupi na izvršenje kazne zatvora ili zaštitne mjere ili ne naknadi štetu oštećeniku, sud će rješenjem utvrditi da novac ili druge vrijednosti dane kao jamstvo prihod su državnog proračuna nakon podmirenja troškova postupka, izrečene kazne i naknade štete oštećeniku.

7. Uhićenje

Razlozi uhiĆenja i postupanje s uhiĆenikom

Članak 145.

(1) Policija može uhititi osobu zatečenu u činjenju prekršaja za koju postoje razlozi za zadržavanje te je bez odgode dovesti sucu.

(2) Policija može uhititi osobu protiv koje izvršavaju dovedbeni nalog.

(3) Iznimno, policija može zadržati osobu iz stavka 1. ovoga članka najdulje 12 sati ako je to potrebno radi utvrđivanja istovjetnosti, ako ta osoba nema prebivalište ili boravište na području gdje je prekršaj počinjen, a postoji osnovana sumnja da će pokušati bijeg te ako ta osoba, unatoč upozorenju, nastavi činjenjem prekršaja ili ga pokuša ponoviti ili postoji opravdana bojazan da će nastaviti s činjenjem prekršaja. Do isteka toga roka moraju tu osobu predati sucu.

(4) Rokovi iz stavka 1. i 2. ovoga članka mogu se prekoračiti samo zbog nepredvidivih i neotklonjivih razloga, koji se posebno pisano obrazlažu.

8. Zadržavanje

Razlozi i trajanje zadrŽavanja

Članak 146.

(1) Sud može sam ili na prijedlog podnositelja zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka za prekršaje propisane zakonom pisanim i obrazloženim rješenjem zadržati osobu za koju postoji osnovana sumnja da je počinila prekršaj:

1. čiju istovjetnost ne može utvrditi ili ako okrivljenik nema stalnog boravišta u Republici Hrvatskoj ili ako postoje druge okolnosti koje opravdavaju bojazan da će pobjeći i time izbjeći odgovornost,

2. ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za prekršajni postupak ili da će utje­cajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače ometati provo­đenje prekršajnog postupka,

3. ako je zatečena pri počinjenju prekršaja protiv javnog reda i mira ili je u pitanju prekršaj koji se odnosi na nasilje u obitelji za koje se može izreći kazna zatvora ili novčana kazna od 2.000,00 kuna ili veća, a postoji osnovana bojazan da će nastaviti s činjenjem prekršaja.

(2) Zadržavanje prema stavku 1. ovoga članka može trajati do prestanka razloga zbog kojih je određeno, ali najdulje osam dana, a prema maloljetniku najdulje 24 sata, a računa se od trenutka lišenja slobode. Okrivljenik se mora ispitati u roku od 24 sata, a prekršajni postupak započeti prvoga narednoga radnog dana nakon dana kada je okrivljenik ispitan.

(3) Zadržavanje u prekršajnom postupku može se odrediti ili produljiti i nakon donošenja odluke kojom je izrečena kazna zatvora zbog prekršaja protiv javnog reda i mira ili nasilja u obitelji, ako se s obzirom na okolnosti može očekivati da će okrivljenik nastaviti s činjenjem prekršaja. Tako određeno zadržavanje traje do stupanja okrivljenika na izdržavanje kazne zatvora, a najdulje 15 dana i uračunava se u kaznu.

(4) Rješenje o zadržavanju odmah se predaje okrivljeniku. Na to rješenje okrivljenik i njegov branitelj mogu se žaliti u roku od 48 sati vijeću prekršajnog suda, koje će o žalbi odlučiti bez odgode. Žalba nema odgodne moći. Zadržanoj će se osobi bez odgode dopustiti da o zadržavanju obavijesti rođaka ili koju osobu od povjerenja odnosno branitelja, ako branitelj nije bio nazočan pri njezinu ispitivanju. Ako je zadržan maloljetnik ili osoba u pijanom stanju, sudac će, ako je to moguće, bez odgode izvijestiti članove njegove obitelji ili za maloljetnika druge osobe koje o njemu skrbe.

ZadrŽavanje osobe pod utjecajem opojnih sredstava

Članak 147.

(1) Osoba pod utjecajem opojnih sredstava zatečena u činjenju prekršaja može se nalogom suca ili policije zadržati do otrežnjenja odnosno najdulje do 12 sati ako postoji bojazan da će u takvom stanju nastaviti s činjenjem prekršaja.

(2) Nalog iz stavka 1. ovoga članka predaje se zadržanoj osobi čim to bude moguće s obzirom na njezino stanje. Protiv naloga iz stavka 1. ovoga članka može se u roku od 3 dana podnijeti pritužba Visokom prekršajnom sudu. Ako utvrdi da je pritužba osnovana, Visoki će prekršajni sud to utvrditi posebnim rješenjem, te uputiti zadržanu osobu da eventualnu naknadu štete ostvaruje u parnici.

ZadrŽavanje u prekrŠajnom postupku pred upravnim tijelom

Članak 148.

Upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak ne može odrediti zadržavanje, ali obrazloženim zahtjevom može od suda zatražiti da odredi, produlji ili ukine zadržavanje, te može naložiti policiji da okrivljenika dovedu pred sud radi donošenja odluke o zadržavanju.

9. Upućivanje

UpuĆivanje u psihijatrijsku ustanovu

Članak 149.

(1) Ako postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio prekršaj u stanju neubrojivosti ili u stanju u kojem uslijed svoje duševne smetnje ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti život ili zdravlje ili sigurnost, odnosno život ili zdravlje ili sigurnost drugih osoba, prekršajni sud će ga rješenjem uputiti u psihijatrijsku ustanovu radi provođenja postupka za prisilno zadržavanje i prisilni smještaj.

(2) Prekršajni sud utvrdit će postojanje pretpostavaka za upućivanje okrivljenika u psihijatrijsku ustanovu iz stavka 1. ovoga članka na temelju mišljenja liječnika vještaka.

XVII. TROŠKOVI POSTUPKA

SadrŽaj troŠkova postupka

Članak 150.

(1) Troškovi postupka su izdaci učinjeni od njegovog započinjanja, pa i prije započinjanja postupka, sve do njegova završetka. Oni obuhvaćaju:

1. troškove za svjedoke, vještake, tumače i troškove očevida, uključivši i vještačenje provedeno prije započinjanja postupka,

2. izdatke za dovođenje okrivljenika i drugih osoba,

3. podvozne i druge troškove suca te drugih službenih osoba,

4. nagradu i nužne izdatke branitelja, nužne izdatke ošteće­nika, njegova zakonskog zastupnika i opunomoćenika,

5. troškove prijevoza i čuvanja privremeno oduzetih predmeta,

6. ostale troškove predviđene ovim Zakonom, te

7. dio općih troškova suda i upravnog tijela koje vodi prekr­šajni postupak u paušalnom iznosu koji se određuje prema posebnim propisima, ovisno o složenosti i trajanju postupka, te imovnom stanju osobe obvezne da plati tu svotu. Propise o troškovima prekršajnog postupka donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa.

(2) Troškovi prevođenja na jezike manjina u Republici Hrvat­skoj koji nastanu primjenom odredbi zakona kojima se određuje pravo nacionalnih manjina na uporabu svog jezika u postupku neće se naplaćivati od osoba koje su prema ovom Zakonu dužne nadoknaditi troškove postupka već iz državnog proračuna.

(3) Ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će propise o troškovima postupka, a do njihova će se donošenja primijeniti podzakonski propisi koji se odnose na troškove kaznenog postupka koji su na snazi u trenutku stupanja na snagu ovoga Zakona.

Teret troŠkova postupka

Članak 151.

(1) Troškove postupka snosi okrivljenik koji je proglašen krivim ili mu je izrečena mjera upozorenja ili zaštitna mjera, ako zakonom nije drukčije određeno. Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može osloboditi okrivljenika dužnosti naknade troškova postupka, u cijelosti ili djelomično, ako smatra da ih okriv­ljenik ne može naknaditi bez štete za nužno uzdržavanje sebe ili osoba koje je on dužan uzdržavati.

(2) Ako je postupak, koji je pokrenut po službenoj dužnosti ili na prijedlog državnog odvjetnika, prijave upravnog tijela, odnosno pravne osobe s javnim ovlastima obustavljen, troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda ili upravnog tijela, a ako su naplaćeni, vratit će se.

(3) Ako je postupak obustavljen zbog lažnog zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, troškove snosi takav podnositelj koji je dužan naknaditi i nužne troškove okrivljenika, njegova zakonskog zastupnika i opunomoćenika.

(4) Bez obzira na ishod postupka, okrivljenik, oštećenik, branitelj, zakonski zastupnik predstavnik pravne osobe, opunomoće­nik, svjedok, vještak ili tumač snose troškove svoga dovođenja, odgode rasprave ili druge radnje u postupku i druge troškove koje su uzrokovali svojom krivnjom.

(5) Neće se zahtijevati naknada troškova žalbenog postupka ako je žalitelj makar i djelomično uspio sa žalbom.

(6) Odredbe Zakona o kaznenom postupku o troškovima postupka na odgovarajući način se primjenjuju i na troškove prekr­šajnog postupka, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

OdluČivanje o troŠkovima

Članak 152.

(1) U odluci o prekršaju određuje se tko snosi troškove postupka, njihov iznos i kome se i u kojem roku moraju isplatiti. Ako sud ili tijelo koje vodi prekršajni postupak propusti riješiti pitanje troška u odluci o prekršaju, dijelom ili u cijelosti, učinit će to posebnim rješenjem, na koje je dopuštena posebna žalba, osim ako protiv odluke o prekršaju zbog toga već nije podnesena žalba.

(2) U rješenju kojim je izrečena kazna suizvršiteljima ili sudionicima odredit će se koliki će dio troškova podmiriti svaki od njih. Plaćanje dijela općih troškova upravnog tijela izazvanih vođenjem postupka odredit će se za svakog okrivljenika posebno.

(3) Ako nedostaju podaci o visini troškova u odluci o prekr­šaju navest će se da će se o troškovima odlučiti posebnim rješenjem.

(4) Posebnim rješenjem može se odlučiti i o troškovima koje trebaju podmiriti osobe navedene u odredbi članka 151. stavka 3. i 4. ovoga Zakona.

(5) Protiv odluke o troškovima iz stavka 3. i 4. ovoga članka dopuštena je posebna žalba koja odgađa njezino izvršenje.

Posebne odredbe o troŠkovima sudionika u postupku

Članak 153.

Svjedok, vještak, tumač ili druga osoba koja smatra da ima pravo na naknadu troškova odnosno nagradu dužna je svoj zahtjev dostaviti do odluke o prekršaju. U protivnom gubi na to pravo. Sud ili voditelj prekršajnog postupka pred upravnim tijelom na to će upozoriti svjedoka, vještaka i tumača.

XVIII. IZVIDI UPRAVNIH TIJELA I POLICIJE

OpĆi uvjeti za poduzimanje izvidnih radnji

Članak 154.

(1) Upravna tijela mogu samostalno poduzeti izvidne radnje ako postoje osnove sumnje da je počinjen prekršaj. Cilj izvidnih radnji je da se utvrdi postojanje prekršaja, da se pronađe počinitelj, te otkriju predmeti, tragovi i drugi dokazi koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica u postupku. Druge radnje upravnih tijela, koje nisu poduzete u tom cilju, imaju značenje pregleda. Ako upravna tijela prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora ili pregleda iz svoje nadležnosti utvrde postojanje osnova sumnje da je počinjen prekršaj, prijeći će na obavljanje izvida prema ovom Zakonu. U slučaju da je zapisnik o inspekcijskom nadzoru sastavljen na način i pod uvjetima kako to ovaj Zakon predviđa za zapisnik o očevidu, takav se zapisnik može koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku.

(2) Prije poduzimanja izvidnih radnji upravna će tijela ocijeniti neophodnost izvidnih radnji i opasnost od odgode, a razloge za ocjenu unijeti u zapisnik.

(3) Ovlasti upravnih tijela u poduzimanju izvidnih radnji određenih drugim propisima ne mogu biti suprotne odredbama ovoga Zakona, a na rezultatima takvih radnji ne može se utemeljiti odluka u prekršajnom postupku.

(4) Prilikom obavljanja pojedinih izvidnih radnji upravna tijela mogu zatražiti pomoć policije.

Pojedine izvidne radnje

Članak 155.

(1) Radi ispunjenja zadatka iz članka 154. ovoga Zakona uprav­na tijela mogu: pribaviti obavijesti od građana, pregledati poslovne prostorije i druge javne objekte, privremeno ograničiti kretanje na određenom području, pregledati osobe, vozila i prtljagu sukladno posebnim propisima, pregledati poslovne knjige, isprave i drugu dokumentaciju, te poduzeti druge mjere i radnje važne za otkrivanje prekršaja, njihovih počinitelja i kasnije uspješno vođenje postupka. O poduzetim radnjama sastavlja se zapisnik.

(2) Pod uvjetima predviđenim ovim Zakonom upravna tijela mogu i prije započinjanja prekršajnog postupka obaviti očevid, pretragu, privremeno oduzimanje predmeta, odrediti vještačenje, privremeno zabraniti ili ograničiti djelatnost, te ispitati osobe u svojstvu okrivljenika i svjedoka.

Izvidne radnje kojima se ograniČavaju temeljna prava graĐana

Članak 156.

(1) Izvidne radnje kojima se ograničavaju temeljna prava građana na osobnost te nepovredivost stana mogu se obaviti samo prema nalogu suda ili ih može obaviti policija po općim propisima.

(2) Ako inspekcijska i druga upravna tijela pri obavljanju nadzora ili pregleda iz svoje nadležnosti nađu da bi se dokazi važni za postupak mogli otkriti ili pribaviti pretragom osobe, prijevoznog sredstva ili prtljage, zatražit će od suca da izda nalog za pretragu, a iznimno, ako postoji opasnost od odgode, zatražit će od policije da poduzmu odgovarajuću pretragu prema odredbama ovoga Zakona. Policija neće udovoljiti traženju ako smatra da nisu ispunjeni uvjeti predviđeni zakonom za obavljanje pretrage.

Izvidne radnje policije

Članak 157.

(1) Policija poduzima sve potrebne mjere radi utvrđivanja istovjetnosti osobe protiv koje postoje osnove sumnje da je počinila prekršaj. One u tom cilju mogu građane fotografirati, uzimati im otiske prstiju i podvrgavati prepoznavanju, snimati i fotografirati vozila i mjeriti njihovu brzinu, te poduzimati druge mjere sukladno općim propisima.

(2) Kad postoji osnovana sumnja da je prekršaj počinila maloljetna osoba, u izvidnim radnjama policije postupaju specijalizirani policijski službenici za mladež.

Ispitivanje osumnjiČenika i svjedoka

Članak 158.

(1) Ako policija ili upravna tijela ispituju osobu kao osumnjičenika, prethodno su dužni upoznati je, na jeziku koji razumije, s razlozima sumnje protiv nje, upozoriti je na to da nije dužna odgovarati na pitanje te da ima pravo na branitelja. Ako ne postupe u skladu s ovom odredbom ili ako izjava osumnjičenika o korištenju prava na branitelja nije ubilježena u zapisnik, na iskazu te osobe ne može se temeljiti odluka u postupku pred prekršajnim sudom.

(2) Policija ili upravna tijela mogu ispitati osobe u svojstvu svjedoka kada postoji opasnost da kasnije zbog smrti, bolesti, odsutnosti ili drugog razloga neće moći svjedočiti u postupku. Zapisnik o ispitivanju osoba u svojstvu svjedoka pred policijom ili uprav­nim tijelima može poslužiti kao dokaz u postupku ako je ispitivanje svjedoka obavljeno sukladno odredbama ovoga Zakona o ispitivanju svjedoka.

(3) U postupku će tijelo koje vodi postupak, neovisno o ispitivanju svjedoka prema stavku 2. ovoga članka, pozvati svjedoka da dade svoj iskaz u postupku, kada smatra da bi se time bolje razjasnio slučaj, ili kada to okrivljenik traži.

OČevid i vjeŠtaČenja

Članak 159.

(1) Policija i upravna tijela mogu i prije pokretanja prekr­šajnog postupka sama obaviti očevid i odrediti potrebna vješta­čenja, ako postoji opasnost od odgode. O svemu što je poduzeto sastavit će zapisnik koji će bez odgode dostaviti državnom odvjetniku, odnosno nadležnom sudu ili tijelu koje vodi prekršajni postupak.

(2) Zapisnici o očevidu koji ujedno sadržavaju obavijesti građana pribavljene prilikom očevida mogu se u prekršajnom postupku uporabiti:

1. ako su te osobe umrle, duševno oboljele ili se ne mogu pronaći ili je njihov dolazak pred sud ili tijelo koje vodi prekršajni postupak nemoguć ili znatno otežan zbog starosti, bolesti ili drugih važnih uzroka,

2. ako te osobe bez zakonskih razloga neće iskazivati pred sudom ili tijelom koje vodi prekršajni postupak ili odstupe od svoje prijašnje izjave.

(3) Ako postoje osnove sumnje da je počinjen prekršaj, policija i upravna tijela mogu odrediti vještačenja koja uključuju tjelesni pregled okrivljenika, drugih osoba, te uzimanje krvi i drugih liječničkih radnji. Tjelesni pregled osumnjičenika, te uzimanje krvi i druge liječničke radnje koje se poduzimaju radi analize i utvrđivanja važnih činjenica mogu se poduzeti bez pristanka osumnjičenika, ako one ne znače opasnost po njegovo zdravlje. Tjelesni pregled drugih osoba može se bez njihova pristanka poduzeti samo ako se mora utvrditi nalazi li se na njihovu tijelu kakav trag ili posljedica prekršaja.

(4) Kad je potrebno da se poduzme vještačenje alkoholiziranosti, mikrobiološke ispravnosti živežnih namirnica i predmeta opće uporabe, tvari sumnjivih na opojne droge, tijelo koje je odredilo vještačenje mora u nalogu o vještačenju vještacima naznačiti u kojem pravcu i u kojem opsegu treba obaviti vještačenje, a isto tako će ih upozoriti da su dužni pribaviti i osigurati uzorke za vještačenje u dovoljnom broju i kakvoći.

XIX. PREKRŠAJNI NALOG

Tijela ovlaŠtena za izdavanje prekrŠajnog naloga

Članak 160.

Prekršajni nalog u prekršajnom postupku prema uvjetima pred­viđenim ovim Zakonom mogu izdati:

1. sud,

2. upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak,

3. državni odvjetnik,

4. policija,

5. inspekcijske službe i druga upravna tijela, za prekršaje koje su otkrili prilikom obavljanja inspekcije, nadzora i pregleda iz svoje nadležnosti, kao i pravne osobe s javnim ovlastima kada postupaju u okviru ovlasti koje su im dane.

PrekrŠajni nalog drŽavnog odvjetnika u prekrŠajnom postupku

Članak 161.

(1) Državni odvjetnik može na temelju prijave za prekršaj, koja se temelji na neposrednom opažanju policije, inspekcijskih ili drugih tijela, ili vjerodostojnoj dokumentaciji izdati prekršajni nalog kojim se počinitelju prekršaja izriče novčana kazna, zaštitna mjera, ili obveza da naknadi štetu ili plati troškove postupka.

(2) Naknada štete može se u prekršajnom nalogu odrediti ako je utvrđena cjenikom u određenom iznosu, a troškovi postupka propisani u određenom iznosu.

(3) Prekršajni nalog iz stavka 1. ovoga članka izdaje se u pisanom obliku i sadrži: naziv državnog odvjetništva, službeni broj predmeta, ime i prezime, JMBG i druge poznate podatke okrivlje­nika, kratki činjenični opis i pravnu oznaku prekršaja, odluku o kazni, zaštitnoj mjeri, naknadi štete i troškovima, kratko obra­zloženje, pouku o pravu na prigovor, te potpis nadležnoga državnog odvjetnika ili osobe koja ga na temelju zakona zamjenjuje.

PrekrŠajni nalog suda i upravnog tijela koje vodi prekrŠajni postupak

Članak 162.

(1) Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može protiv okrivljenika izdati prekršajni nalog bez ispitivanja okriv­ljenika i provođenja glavne rasprave ako je zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka podnio državni odvjetnik, policija, inspekcijsko ili drugo upravno tijelo ovlašteno za nadzor, tijelo lokalne samouprave ili područne (regionalne) samouprave, pravna osoba s javnim ovlastima, a iz zahtjeva je dovoljno utvrđeno da je okriv­ljenik počinio prekršaj, pri čemu je taj zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka utemeljen na:

1. neposrednom opažanju službene osobe, o čemu postoji zapisnik ili službena zabilješka,

2. vjerodostojnoj dokumentaciji,

3. utvrđenju prekršaja putem uređaja za nadzor i mjerenja, ili

4. priznanju prekršaja u drugom sudskom ili upravnom postupku.

(2) Prije izdavanja prekršajnog naloga tijelo koje vodi postupak provjerit će postoje li razlozi za odbačaj zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, te će, ako postoje, donijeti rješenje o odba­čaju zahtjeva.

SadrŽaj prekrŠajnog naloga suda i upravnog tijela koje vodi prekrŠajni postupak

Članak 163.

(1) Prekršajni nalog iz članka 162. ovoga Zakona sadrži uvod, izreku, obrazloženje i pouku o pravu na prigovor protiv prekršajnog naloga.

(2) U uvodu će se naznačiti koji sud ili upravno tijelo koje izdaje prekršajni nalog, službeni broj predmeta, dan donošenja prekršajnog naloga i po čijem je zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka donesen prekršajni nalog.

(3) U izreci će se navesti osobni podaci o okrivljeniku i odluku kojom se okrivljenik proglašava krivim uz naznaku činjeničnog opisa prekršaja, te pravnu oznaku djela, odluku o kazni, odluku o zaštitnoj mjeri, odluku o oduzimanju imovinske koristi i odluku o troškovima postupka, te odluku o oduzetim predmetima i imovinskopravnom zahtjevu ako je on bio postavljen, pri čemu se može odrediti naknada štete ako je visina šteta unaprijed određena cjenikom.

(4) U obrazloženju će se kratko opisati zbog čega je protiv okrivljenika postupak vođen i na temelju kojih dokaza je donesena odluka, te će se na kraju okrivljenik poučiti o pravu na prigovor s uputom kojem se tijelu i u kojem roku predaje.

PrekrŠajni nalog drŽavnog odvjetnika, policije, inspekcijskih sluŽbi, drugih upravnih tijela i pravnih osoba s javnim ovlastima

Članak 164.

(1) Policija, inspekcijske službe, druga tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i područne (regionalne) samouprave, kao i pravne osobe s javnim ovlastima, odnosno njihove ovlaštene osobe mogu izdati prekršajni nalog protiv okrivljenika ako je prekršaj utvrđen:

1. neposrednim opažanjem njihovih ovlaštenih službenih osoba pri obavljanju inspekcijskog ili drugog nadzora iz njihove nadležnosti,

2. tijekom inspekcijskog ili drugog nadzora pregledom dokumentacije, prostorija i robe, odnosno na drugi zakonit i primjeren način, te

3. putem uređaja za nadzor i mjerenje.

(2) Prekršajnim nalogom iz stavka 1. ovoga članka može se izreći samo novčana kazna koja je propisana u utvrđenom iznosu, te zaštitna mjera. Ako za počinjeni prekršaj nije propisana kazna u utvrđenom iznosu, upravno tijelo može izreći novčanu kaznu u najnižem iznosu propisanom za taj prekršaj. To tijelo može odrediti i plaćanje naknade štete i troškova postupka ako je visina štete utvrđena cjenikom, a troškovi postupka propisani u određenom iznosu.

(3) Tijela jedinica lokalne samouprave i područne (regionalne) samouprave, te pravne osobe s javnim ovlastima, odnosno njihove ovlaštene osobe mogu prekršajnim nalogom izreći samo globu, ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

(4) Kada je državni odvjetnik prema ovome Zakonu ovlašten podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, može, primjenjujući na odgovarajući način odredbe stavka 1. i 2 ovoga članka, te članka 161. ovoga Zakona, protiv počinitelja prekršaja izdati prekršajni nalog.

SadrŽaj prekrŠajnog naloga drŽavnog odvjetnika, upravnih tijela i pravnih osoba s javnim ovlastima

Članak 165.

(1) Prekršajni nalog tijela iz članka 160. stavka 1. točke 3. – 5. ovoga Zakona izdaje se u pisanom obliku. U uvodu će se navesti naziv državnog odvjetništva, naziv upravnog tijela odnosno pravne osobe koja je izdala prekršajni nalog i propis o nadležnosti tijela koje izdaje prekršajni nalog.

(2) U izreci rješenja prekršajnog naloga navest će se:

1. ime i prezime, prebivalište i mjesto stanovanja okrivljenika odnosno naziv i sjedište pravne osobe koja je okrivljena,

2. zakon ili drugi propis ili opći akt kojim je određen prekršaj i prekršajna sankcija,

3. djelo za koje se kažnjava, vrijeme i mjesto kada i gdje je počinjeno,

4. kazna i zaštitna mjera koja se izriče te propis na kojem se kazna i druga sankcija temelji,

5. odluku o naknadi štete,

6. odluku o naknadi troškova,

7. uputu da se globa, novčana kazna, šteta i troškovi trebaju platiti u roku od 8 dana ili da se, u slučajevima predviđenim ovim Zakonom, mogu platiti odmah na mjestu počinjenja prekršaja ili obavljenog nadzora.

(3) U obrazloženju rješenja kratko će se navesti dokazi koji opravdavaju izdavanje naloga upravnog tijela.

(4) U prekršajnom nalogu se mora navesti pouka o pravu okrivljenika na prigovor s naznakom kome se, kako i u kojem roku prigovor podnosi te da će protekom roka za prigovor, ako ne bude podnesen, prekršajni nalog postati izvršnim i da će se izrečena kazna prisilno izvršiti ili zamijeniti radom za opće dobro na slobodi ili zatvorom, u skladu sa zakonom. U uputi će se okrivljenik upozoriti i na obvezu da nadoknadi troškove prekršajnog postupka ako bude proglašen krivim.

(5) Prekršajni nalog može se izdati na propisanom obrascu i izraditi elektroničkim putem.

(6) Prekršajni nalog dostavlja se okrivljeniku ili uručuje na mjestu gdje je prekršaj učinjen ili otkriven inspekcijskim ili drugim nadzorom.

Naplata globe, novČane kazne, Štete ili troŠkova na mjestu izvrŠenja prekrŠaja, odnosno tijekom obavljanja inspekcijskog ili drugog nadzora

Članak 166.

(1) Kada postoje uvjeti da ovlaštena službena osoba policije, inspekcijskih službi i drugih upravnih tijela, tijela jedinica lokalne samouprave i područne (regionalne) samouprave, te pravnih osoba s javnim ovlastima izdaju prekršajni nalog, mogu globu, novčanu kaznu, štetu ili troškove naplatiti od počinitelja prekršaja odmah, bez prekršajnog naloga, ali uz potvrdu.

(2) O naplati prema stavku 1. ovoga članka izdaje se potvrda. Na mjestu počinjenja prekršaja, odnosno na mjestu inspekcijskog ili drugog nadzora može se naplatiti samo cjelokupan iznos globe ili novčane kazne, zajedno s eventualnom štetom i troškovima.

(3) Ako počinitelj prekršaja ne pristane platiti globu, novčanu kaznu, štetu ili troškove na mjestu izvršenja prekršaja, odnosno mjestu inspekcijskog ili drugog nadzora, izdat će mu se prekršajni nalog s uputom da plaćanje može izvršiti u roku od 8 dana od dana kad je počinio prekršaj.

(4) Protiv prekršajnog naloga iz stavka 3. ovoga članka počinitelj prekršaja ima pravo na prigovor, što će se naznačiti i u prekršajnom nalogu. Smatra se da se počinitelj plaćanjem kazne na mjestu počinjenja prekršaja ili kontrole, odnosno u slučaju naknadnog plaćanja prema prekršajnom nalogu, a prije podnošenja prigovora, odrekao prava na prigovor protiv prekršajnog naloga.

Prigovor protiv prekrŠajnog naloga

Članak 167.

(1) Okrivljenik, njegov zakonski zastupnik, predstavnik pravne osobe ili opunomoćenik mogu u roku od osam dana od dana dostave ili uručenja prekršajnog naloga podnijeti prigovor tijelu koje je izdalo prekršajni nalog, a pravovremeno podneseni prigovor zadržava izvršenje.

(2) U korist okrivljenika prigovor mogu podnijeti i njegov bračni i izvanbračni drug, rođak u uspravnoj liniji, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra i branitelj. Rok za prigovor i u tom slučaju teče od dana kada je okrivljeniku, odnosno njegovom branitelju dostavljen prekršajni nalog.

(3) Ako je okrivljenik platio novčanu kaznu, iznos naknade štete i troškova postupka o kojima je odlučeno u prekršajnom nalogu, smatrat će se da je odustao od prigovora. U tome se predmetu ne mogu podnositi drugi pravni lijekovi osim zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Ako je okrivljenik platio samo novčanu kaznu, podneseni će se prigovor smatrati žalbom na odluku o naknadi štete i troškovima postupka.

 (4) Prigovor treba sadržavati naznaku prekršajnog naloga protiv kojega se podnosi, adresu i potpis podnositelja. Prigovor se ne treba posebno obrazlagati. Prijedlog za izvođenje dokaza okrivljenik mora obrazložiti.

Postupak po prigovoru protiv prekrŠajnog naloga

Članak 168.

(1) Nepravovremeni, nepotpuni i nedopušteni prigovor odbacit će rješenjem tijelo koje je izdalo prekršajni nalog. Protiv tog rješenja dopuštena je u roku od tri dana od dana primitka naloga žalba Visokom prekršajnom sudu.

(2) Žalba se zajedno sa cijelim spisom predmeta bez odg­a­đanja upućuje na odlučivanje Visokom prekršajnom sudu.

(3) Nepravovremenu ili nedopuštenu će žalbu Visoki pre­kr­šaj­ni sud odbaciti, a neosnovanu odbiti, te je, zajedno sa spisom pred­meta, vratiti tijelu koje je izdalo prekršajni nalog, a rješenje o tom dostavit će žalitelju. Ako je žalba osnovana, Visoki prekr­šajni sud će ukinuti prvostupanjsko rješenje o odbačaju prigovora, te naložiti prvostupanjskom tijelu koje je izdalo prekršajni nalog da predmet dostavi nadležnom prekršajnom tijelu na odlučivanje, odnosno ako je samo nadležno za postupanje po prigovoru, da nastavi i dovrši prekršajni postupak postupajući s prekršajnim nalogom kao sa zahtjevom za pokretanje prekršajnog postupka. Ako je Visoki prekršajni sud, koji odlučuje o žalbi, sam nadležan za postupanje po prigovoru (članak 169. stavak 2.) neće vraćati predmet tijelu koje je izdalo prekršajni nalog, već će sam nastaviti postupak.

(4) Ako prigovor ne odbaci, državni odvjetnik ili drugo tijelo koje je izdalo prekršajni nalog a nije nadležno za vođenje prekršajnog postupka dostavit će ga bez odgode nadležnom sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekršajni postupak koji će, postupajući sa prekršajnim nalogom kao sa zahtjevom za pokretanje prekršaj­nog postupka ovlaštene osobe, započeti i dovršiti postupak protiv osobe protiv koje je izdan taj nalog.

(5) Ako je prigovor podnesen protiv prekršajnog naloga suda ili upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak, ono će, ako prigovor ne odbaci, nastaviti i dovršiti prekršajni postupak po tom prigovoru kao zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka.

(6) U prekršajnom postupku koji se vodi u povodu prigovora protiv prekršajnog naloga prekršajno će tijelo staviti izvan snage prekršajni nalog, te nakon provedenog postupka donijeti rješenje o prekršaju. U tom postupku nadležno prekršajno tijelo ne može izdati prekršajni nalog, već sud mora provesti glavnu raspravu, odnosno upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak mora provesti postupak u skladu s ovim Zakonom.

(7) U prekršajnom postupku izdavatelj prekršajnog naloga ima položaj stranke. Ako je za predmetni prekršaj isključivo državni odvjetnik ovlašteni podnositelj zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, prekršajno će ga tijelo pozvati da se u roku od 15 dana očituje prihvaća li prekršajni nalog kao zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, ili zahtjev želi promijeniti ili prekršajni nalog kao zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka povlači. Ako se državni odvjetnik ne očituje u navedenom roku, smatrat će se da ostaje kod prekršajnog naloga kao zahtjeva za pokretanje prekršaj­nog postupka.

(8) Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak nije vezano obilježjem prekršaja, kao ni vrstom i visinom kazne ili druge mjere.

Prigovor na kaznu ili drugu mjeru

Članak 169.

(1) Ako je okrivljenik, protiv kojega je izdan prekršajni nalog, izjavio prigovor samo u pogledu kazne ili druge mjere, troškova postupka ili naknade štete, u njemu može iznijeti i razloge prigovora.

(2) O prigovoru iz stavka 1. ovoga članka odlučuje Visoki prekršajni sud primjenjujući odredbe ovoga Zakona koje se odnose na žalbu protiv rješenja donesenog u prekršajnom postupku.

XX. PREKRŠAJNI Postupak U prvom stupnju pred prekrŠajnim sudom

1. Pokretanje, započinjanje i prekid postupka

Zahtjev za pokretanje prekrŠajnog postupka

Članak 170.

(1) Prekršajni postupak pokreće pred sudom nadležno tijelo ili oštećenik podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Nadležna tijela su: državni odvjetnik, tijela uprave u čiju nadležnost spada neposredno provođenje ili nadzor nad provo­đenjem propisa kojima su propisani prekršaji, nadležna inspekcijska tijela ili pravne osobe s javnim ovlastima. Ako ta tijela ne pokrenu postupak, to mogu učiniti tijela višeg stupnja u čiju nadležnost spada nadzor nad provođenjem određenog propisa.

(2) Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka sadrži: ime i prezime počinitelja s osobnim podacima, odnosno tvrtku okrivljenika – pravne osobe, njezin matični broj i podatke o njezinu predstavniku, ako su poznati, opis djela iz kojeg proizlaze propisana obilježja prekršaja, vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja, odredbe propisa kojim je određen prekršaj te podatke o dokazima.

OdluČivanje o zahtjevu za pokretanje prekrŠajnog postupka

Članak 171.

(1) Zaprimljeni zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka sud će razmotriti bez odgode i zakazati raspravu. Smatra se da prekršajni postupak započinje određivanjem glavne rasprave.

(2) Sud će rješenjem odbaciti zahtjev za pokretanje prekr­šaj­nog postupka ako djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, ako postoje okolnosti koje isključuju krivnju, ako je nastupila zastara progona, ako podnositelj zahtjeva za pokretanje pre­kršaj­nog postupka nije ovlašten podnijeti zahtjev za odnosni pre­kršaj ili postoje druge okolnosti koje isključuju progon za prekršaj, te ako nema dovoljno dokaza da je okrivljenik počinio prekršaj. Protiv toga rješenja žalbu mogu izjaviti podnositelj zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka i oštećenik pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

Prekid postupka

Članak 172.

(1) Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak prekinut će rješenjem postupak:

1. ako je prebivalište ili boravište okrivljenika nepoznato, ili ako je u bijegu, ili ako se nalazi u inozemstvu na neodređeno vrijeme, ili nije dostižan tijelu koje vodi postupak iz drugih razloga,

2. ako je okrivljenik, nakon djela za koje se optužuje, tako obolio da ima privremene duševne smetnje i postao nesposoban za sudjelovanje u postupku (članak 3. točka 4. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, »Narodne novine«, br. 111/97., 27/98., 128/99. i 79/02.).

(2) Prije nego što postupak prekine, sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak je dužno osigurati dokaze.

(3) Postupak će se nastaviti kad prestane smetnja koja je bila razlog za prekid. O prekidu i nastavku obavijestit će se podnositelj zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka i oštećenik. Protiv rješenja o prekidu i nastavku postupka dopuštena je posebna žalba koja ne zadržava izvršenje.

2. Radnje u postupku

a) Ispitivanje okrivljenika

Ispitivanje okrivljenika

Članak 173.

(1) Okrivljenik se ispituje usmeno. Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može pozvati okrivljenika da svoju obranu iznimno iznese pisano, ako ustanovi da neposredno i usmeno ispitivanje nije potrebno s obzirom na obilježje prekršaja i podatke navedene u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka. U takvom slučaju okrivljenik može svoju obranu dati pisano ili se osobno javiti radi usmenog ispitivanja.

(2) Kad se okrivljenik prvi put ispituje, pitat će se za ime i prezime, nadimak ako ga ima, ime i prezime roditelja, djevojačko obiteljsko ime majke, gdje je rođen, gdje stanuje, dan, mjesec i godinu rođenja, koje je narodnosti, čiji je državljanin i JMBG, čime se zanima, kakve su mu obiteljske prilike, zna li pisati, kakve je škole završio, je li, gdje i kada služio vojsku, kakvog je imovnog stanja, je li, kad i zašto prekršajno kažnjavan, vodi li se protiv njega postupak za koji drugi prekršaj ili kazneno djelo, a ako je maloljetan, tko mu je zakonski zastupnik. Okrivljenik će se poučiti da je dužan odazvati se pozivu i odmah priopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru da promijeni boravište, a upozorit će se i na posljedice ako prema tome ne postupi.

(3) Zatim će se okrivljeniku priopćiti zašto se okrivljuje i upozorit će se da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja, kao i na pravo da uzme branitelja po svom izboru, koji može biti nazočan ispitivanju. Nakon toga pozvat će se da iznese svoju obranu, prije čijeg iznošenja ima pravo posavjetovati se s braniteljem.

(4) Ispitivanje treba obavljati tako da se u potpunosti poštuje osobnost okrivljenika. Prema okrivljeniku se ne smije upotrijebiti sila, prijetnja ili druga slična sredstva da bi se došlo do njegove izjave ili priznanja.

(5) Okrivljenik može biti ispitan i bez branitelja samo ako se izričito odrekao tog prava. Ako je postupljeno suprotno ovom i odredbama stavka 3. i 4. ovoga članka ili ako izjava okrivljenika o korištenju prava da uzme branitelja nije ubilježena u zapisnik na iskazu okrivljenika ne može se temeljiti sudska odluka.

(6) Okrivljenik se ispituje pred sudom koji vodi postupak ili upravnim tijelom koje vodi prekršajni postupak, osim ako okrivljenik ima prebivalište ili boravište izvan njegova područja. U tom slučaju okrivljenik se može ispitati pred sudom ili upravnim tijelom koje vodi prekršajni postupak na čijem području okrivljenik prebiva ili boravi.

(7) Okrivljenik može biti suočen sa svjedokom ili drugim okrivljenikom ako se njihovi iskazi ne slažu o važnim činjenicama. Suočeni će se posebno ispitati o svakoj okolnosti o kojoj se njihovi iskazi međusobno ne slažu, a njihov odgovor unijeti u zapisnik.

(8) Ispitivanje okrivljenika obavljat će se preko tumača u slučajevima predviđenim ovim Zakonom. Ako je okrivljenik gluh, postavit će mu se pitanja pisano, a ako je nijem pozvat će se da pisano odgovara. Ako se ispitivanje ne može obaviti na taj način, pozvat će se kao tumač osoba koja se s okrivljenikom može sporazumjeti. Ako tumač nije prisegnut, položit će prisegu da će vjerno prenijeti pitanja koja se okrivljeniku upućuju i izjave što ih on bude davao. Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na vještake smisleno će se primjenjivati na tumače.

b) Ispitivanje svjedoka

Pozivanje svjedoka

Članak 174.

(1) Kao svjedoci pozivaju se osobe za koje je vjerojatno da će moći dati obavijesti o prekršaju, te počinitelju i o drugim važnim okolnostima. Oštećenik i oštećenik kao tužitelj mogu se ispitati kao svjedoci. Svaka osoba koja se kao svjedok poziva dužna je odazvati se pozivu, a ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, obvezna je i svjedočiti.

(2) Svjedok se poziva dostavom pisanog poziva u kojem će se navesti, ime, prezime, vrijeme i mjesto dolaska, prekršajni predmet u svezi s kojim se poziva, naznaku da se poziva kao svjedok i upozorenje o posljedicama neopravdanog izostanka. Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila 16 godina obavlja se preko njezinih roditelja, odnosno zakonskog zastupnika. Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se ispitati u svojem stanu.

Zabrana ispitivanja odreĐenih svjedoka i pravo na uskratu iskaza

Članak 175.

(1) Ne može se ispitati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila obvezu čuvanja službene, državne ili vojne tajne dok je nadležno tijelo ne oslobodi te obveze, branitelj okrivljenika, osim ako to sam okrivljenik ne zahtijeva, te vjerski ispovjednik o onom što mu je okrivljenik ispovjedio.

(2) Oslobođeni su obveze svjedočenja:

1. bračni ili izvanbračni drug okrivljenika,

2. rođaci okrivljenika u uspravnoj lozi, rođaci i u pobočnoj lozi, do trećeg stupnja zaključno, te rođaci po tazbini do drugoga stupnja zaključno,

3. posvojenik i posvojitelj okrivljenika,

4. odvjetnici, javni bilježnici, porezni savjetnici, liječnici, ljekarnici, primalje i socijalni radnici o onome što su u obavljanju svoga zanimanja saznali od okrivljenika,

5. novinari i urednici u sredstvima javnog priopćavanja o izvorima obavijesti i podataka za koje su saznali u obavljanju svoga zanimanja i koji su uporabljeni prilikom uređivanja sredstava javnog priopćavanja.

(3) Osobe navedene u stavku 2. u točki 4. i 5. ovoga članka ne mogu uskratiti iskaz ako postoji zakonska osnova po kojoj su oslobođene dužnosti čuvanja tajne. Sudac prekršajnog suda obvezan je osobe spomenute u prijašnjem stavku ovoga članka, prije njihova ispitivanja ili čim sazna za njihov odnos prema okrivljeniku, upozoriti da ne moraju svjedočiti. Upozorenje i odgovor unose se u zapisnik. Maloljetnik koji s obzirom na dob i duševnu razvijenost nije sposoban shvatiti značenje prava da ne mora svjedočiti ne može se ispitati kao svjedok, ali se saznanja dobivena od njega putem stručnih osoba, srodnika ili drugih osoba koje su s njim bile u kontaktu mogu koristiti kao dokazi. Osoba koja ima razloga uskratiti svjedočenje prema jednom od okrivljenika oslobođena je dužnosti svjedočenja i prema ostalim okrivljenicima ako se njezin iskaz prema naravi stvari ne može ograničiti samo na ostale okrivljenike.

(4) Svjedok nije obvezan odgovarati na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi time izložio sebe ili svoga bliskog rođaka teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili kaznenom progonu. O tome će sud poučiti svjedoka.

(5) Osobe navedene u stavku 2. točka 1., 2., 3., 4. i 5. ovoga članka ne mogu uskratiti iskaz ako se radi o prekršaju kojim su oštećeni dijete ili maloljetnik.

Nevaljanost svjedoČkog iskaza

Članak 176.

 Ako je kao svjedok ispitana osoba koja se ne može ispitati kao svjedok ili osoba koja ne mora svjedočiti, a nije na to upozorena ili se nije izričito odrekla tog prava ili ako upozorenje ili odricanje nije ubilježeno u zapisnik, ili ako je ispitan maloljetnik koji ne može shvatiti značenje prava da ne mora svjedočiti, ili ako je iskaz svjedoka iznuđen silom, prijetnjom ili nekim drugim sličnim zabranjenim sredstvom, na takvu iskazu svjedoka ne može se temeljiti sudska odluka.

NaČin ispitivanja svjedoka

Članak 177.

(1) Svjedoka se ispituje pred sudom koje vodi postupak ili upravnim tijelom koje vodi prekršajni postupak, osim ako svjedok ima prebivalište ili boravište izvan njegova područja. U tom slučaju saslušanje može obaviti sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak na čijem području svjedok boravi.

(2) Svjedoci se ispituju svaki zasebno i bez nazočnosti ostalih svjedoka. Svjedok je dužan odgovore davati usmeno. Svjedok će se najprije upozoriti da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti, a nakon toga će se upozoriti da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo. Svjedok će se upozoriti i da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u članku 175. stavku 4. ovoga Zakona i to će se upozorenje unijeti u zapisnik.

(3) Nakon toga svjedok će se pitati za ime i prezime, JMBG državljana Republike Hrvatske, zanimanje, boravište, mjesto ro­đe­nja, godine života i njegov odnos s okrivljenikom i oštećenikom. Svjedoku se može dopustiti da ne odgovori na ova pitanja ako bi svojim odgovorom sebe ili drugog izložio ozbiljnoj opasnosti po život, zdravlje, tjelesnu nepovredivost, slobodu i imovinu većeg opsega. Pri ispitivanju maloljetne osobe, osobito ako je oštećena prekršajnim djelom, postupit će se obzirno, da ispitivanje ne bi štetno utjecalo na psihičko stanje maloljetnika. Ako je to potrebno, ispitivanje maloljetne osobe obavit će se uz pomoć pedagoga, psihologa ili druge stručne osobe.

(4) Nakon općih pitanja svjedoka se poziva da iznese sve što mu je o predmetu poznato, a nakon toga će mu se postavljati pitanja radi provjere, dopune i razjašnjenja. Pri ispitivanju svjedoka nije dopušteno služiti se obmanom niti postavljati takva pitanja u kojima je već sadržano kako bi trebalo odgovoriti. Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči.

(5) Svjedoci se mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu o važnim činjenicama. Istovremeno se mogu suočiti samo dva svjedoka.

(6) Ako se ispitivanje svjedoka obavlja preko tumača ili ako je svjedok gluh ili nijem, on se ispituje na način propisan u članku 173. stavku 8. ovoga Zakona.

(7) Ako se svjedok bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba biti ispitan, može se naložiti da se prisilno dovede, a može se i kazniti novčanom kaznom do 5.000,00 kuna. Istom se kaznom može kazniti i svjedok koji bez zakonskog razloga neće da svjedoči, a može se i zatvoriti do 15 dana ili dok ne pristane svjedočiti ili dok njegovo svjedočenje ne postane nepotrebno.

c) Vještačenje

OdreĐivanje vjeŠtaČenja

Članak 178.

(1) Vještačenje se određuje kad za utvrđivanje ili ocjenu neke važne činjenice treba pribaviti nalaz i mišljenje od osobe koja raspolaže potrebnim stručnim znanjem.

(2) Vještačenje se određuje pisanom naredbom suda ili upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak. U naredbi će se navesti u svezi s kojim se činjenicama obavlja vještačenje i kome se povjerava.

(3) Ako za određenu vrstu vještačenja postoji stručna ustanova ili se vještačenje može obaviti unutar državnog tijela, takva vještačenja osobito složenija, povjeravat će se u pravilu takvoj ustanovi odnosno tijelu. Ustanova, odnosno tijelo određuje jednog ili više stručnjaka koji će obaviti vještačenje.

(4) Ako za koju vrstu vještačenja postoje kod suda stalno određeni vještaci, drugi se vještaci mogu odrediti samo ako postoji opasnost od odgode ili ako su stalni vještaci spriječeni, ili ako to zahtijevaju druge okolnosti.

(5) Za vještaka se ne može uzeti osoba koja ne može biti ispitana kao svjedok ili osoba koja je oslobođena dužnosti svjedočenja, a ni osoba prema kojoj je prekršajno djelo počinjeno, a ako je uzeta, na njezinu nalazu i mišljenju ne može se temeljiti odluka suda. Za vještaka se u pravilu neće uzeti osoba koja je ispitana kao svjedok. Razlog za izuzeće vještaka postoji i u svezi s osobom koja je zajedno s okrivljenikom ili oštećenikom zaposlena u istom državnom tijelu ili kod istog poslodavca.

DuŽnosti vjeŠtaka

Članak 179.

(1) Osoba koja se poziva kao vještak dužna je odazvati se pozivu i dati svoj nalaz i mišljenje.

(2) Ako vještak bez zakonskog razloga odbije vještačiti, može se kazniti novčano do 5.000,00 kuna.

(3) O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Tijek vjeŠtaČenja

Članak 180.

(1) Prije početka vještačenja pozvat će se vještak da predmet vještačenja brižljivo prouči, da točno navede sve što zapazi i nađe, te da svoje mišljenje iznese nepristrano i u skladu s pravilima znanosti i vještine. On će se posebno upozoriti da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo.

(2) Tijelo pred kojim se vodi postupak rukovodi vještačenjem, pokazuje vještaku predmete koje će proučiti, postavlja mu pitanja i prema potrebi traži objašnjenja o danom nalazu i mišljenju.

(3) Vještaku se mogu davati razjašnjenja, a može mu se dopustiti i da razgleda spise. Vještak može predložiti da se izvedu dokazi ili pribave predmeti i podaci koji su od važnosti za davanje nalaza i mišljenja. Ako bude nazočan rekonstrukciji, vještak može predložiti da se razjasne pojedine okolnosti ili da se osobi koja se ispituje postave pojedina pitanja.

Nalaz i miŠljenje

Članak 181.

(1) Nalaz i mišljenje vještaka unosi se odmah u zapisnik. Vještaku se može odobriti da naknadno podnese pisani nalaz, odnosno mišljenje u roku koji mu odredi tijelo pred kojim se vodi postupak.

(2) U zapisniku o vještačenju ili u pisanom nalazu i mišljenju, naznačit će se tko je obavio vještačenje, te zanimanje, stručna sprema i specijalnost vještaka.

(3) Ako se podaci vještaka u njihovu nalazu bitno razilaze ili ako je njihov nalaz nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim ispitivanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima.

(4) Ako u mišljenju vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojave osnove sumnje u točnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim ispitivanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka.

(5) Nakon završenog vještačenja, kojem nisu bile nazočne, stranke će se izvijestiti da je vještačenje obavljeno i da zapisnik o vještačenju, odnosno, pisani nalaz i mišljenje mogu razgledati.

d) Očevid

Uvjeti i naČin provoĐenja oČevida

Članak 182.

(1) Očevid se poduzima kad je za utvrđivanje ili razjašnjenje kakve važne činjenice u postupku potrebno neposredno opažanje. O očevidu se vodi zapisnik koji sadržava podatke o tijelu koje provodi očevid, nazočnim osobama, tijeku očevida, rezultatima očevida, te drugim važnim podacima.

(2) Radi provjere izvedenih dokaza ili utvrđivanja činjenica koje su važne za razjašnjenje stvari, tijelo koje vodi postupak može odrediti rekonstrukciju događaja, koja se obavlja tako da se ponove radnje ili situacije u uvjetima uz koje se prema izvedenim dokazima događaj zbio.

(3) Rekonstrukcija se ne smije obavljati na način kojim se vrijeđa javni red ili moral ili se dovodi u opasnost život ili zdravlje ljudi. Pri rekonstrukciji mogu se, prema potrebi, ponovno izvesti pojedini dokazi.

(4) Na očevid ili rekonstrukciju može se pozvati i vještak, ako bi njegova nazočnost bila korisna za davanje nalaza i mišljenja.

e) Pretraga

Razlozi za pretragu

Članak 183.

(1) Sud može izdati nalog za pretragu stana ili drugih stambenih prostorija ako postoje osnove sumnje da će se pretragom naći okrivljenik, tragovi ili predmeti važni za postupak, ako se na drugi način ne mogu osigurati dokazi važni za postupak.

(2) Osobna pretraga, pretraga prtljage ili prijevoznog sredstva može se na temelju naloga prekršajnog suda obaviti kod okriv­ljenika za kojeg je vjerojatno da je počinitelj prekršaja ili da ima kakve predmete važne za postupak.

(3) Osobna pretraga može se obaviti i bez svjedoka, pri izvršenju naloga o dovođenju ili ako postoji vjerojatnost da će okriv­ljenik odbaciti, sakriti ili uništiti predmete koje treba od njega oduzeti za potrebe utvrđivanja činjenica u postupku.

(4) Nalog za pretragu izvršava policija. Prije početka pretrage predaju ga osobi kod koje će se pretraga obaviti, pozivaju je da dragovoljno preda osobu ili predmete koji se traže i daju joj pouku o pravu na branitelja. Ako ta osoba zatraži branitelja, policija će zastati s pretragom najkasnije do 2 sata, pazeći pri tome da se ne unište ili izgube važni predmeti.

(5) Pretraga se obavlja danju, a noću samo ako je danju započeta, ali nije dovršena.

(6) Pretrazi stana i drugih stambenih prostorija ima pravo biti nazočan držatelj stana, a moraju joj biti nazočna dva punoljetna građanina kao svjedoci.

(7) Svjedoci se prije pretrage moraju poučiti o svojim dužnostima i pravima.

(8) O svakoj pretrazi sastavlja se zapisnik koji potpisuje pretraživana osoba. U njega se unose i točno naznačuju predmeti koji se oduzimaju.

(9) Pri pretrazi se mogu oduzeti samo oni predmeti koji su u svezi sa svrhom pretrage. O njima će se odmah izdati potvrda osobi od koje su oduzeti.

f) Privremeno oduzimanje predmeta

Osnove za privremeno oduzimanje predmeta i tijela koja ga odreĐuju

Članak 184.

(1) Ako postoji osnovana sumnja da je počinjen prekršaj za koji je kao zaštitna mjera propisano obvezno oduzimanje predmeta, tijelo koje vodi postupak može od počinitelja prekršaja, odnosno od treće osobe rješenjem privremeno oduzeti predmete i prije nego što je doneseno rješenje o prekršaju.

(2) Tijelo koje vodi postupak može rješenjem privremeno oduzeti i predmete kojima je počinjen prekršaj, koji su nastali izvršenjem prekršaja ili koji mogu poslužiti kao dokaz u postupku. Posebice, predmeti će se oduzeti u slučaju kada počinitelj pomoću njih nastavlja činjenje prekršaja i nakon započetog prekršajnog postupka, te je protiv njega podnesen novi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.

(3) Iznimno, policija i inspekcijska tijela koja postupaju u okviru svojih ovlasti mogu privremeno oduzeti predmete iz stavka 1. i 2. ovoga članka i prije započinjanja postupka, o tome izdati potvrdu, te prvi naredni radni dan o tome obavijestiti nadležno tijelo prekršajnog postupka koje u roku od tri dana svojim rješe­njem određuje privremeno oduzimanje predmeta ili nalaže vraćanje predmeta osobi od koje je predmet oduzet. Ako policija i inspekcijska tijela ne obavijeste nadležno tijelo prekršajnog postupka u navedenom roku, dužni su bez odlaganja oduzete predmete vratiti osobi od koje su ih oduzeli.

(4) Sud i upravna tijela koja vode prekršajni postupak rješenje o privremenom oduzimanju predmeta povjeravaju policiji i nadležnim inspekcijskim službama, odnosno drugim odgovarajućim upravnim tijelima. Pri izvršavanju rješenja o privremenom oduzimanju predmeta inspekcijske službe i druga upravna tijela mogu tražiti pomoć policije.

(5) Protiv rješenja o oduzimanju stvari može se izjaviti žalba u roku od tri dana. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

Postupanje s oduzetim predmetima

Članak 185.

(1) Osobi od koje je predmet oduzet izdaje se potvrda o oduzetom predmetu u kojoj će se točno naznačiti vrsta i količina pred­meta te opisati stanje u kojem se stvar nalazi.

(2) Oduzeti predmeti dostavljaju se sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekršajni postupak, a ako to nije moguće, oni će se izvijestiti o oduzetim predmetima, mjestu gdje se nalaze i osobi koja ih čuva. Tijelo koje vodi postupak može odrediti mjesto gdje će se predmeti čuvati ili osobu kojoj će se predmeti povjeriti na čuvanje. Ako je to potrebno, oduzeti će se predmeti uskladištiti kod odgovarajuće organizacije. Troškovi čuvanja i uskladištenja dio su troškova postupka.

(3) Predmeti veće vrijednosti, te pokretne stvari čiji je prijevoz otežan pohranjuju se i čuvaju kod upravnih tijela do naloga tijela koje vodi postupak, a mogu se povjeriti na čuvanje i odgovarajućoj organizaciji. Ako su stvari lako pokvarljive ili se mogu sačuvati samo uz nerazmjerno visoke troškove, a čuvanje im nije neophodno radi osiguranja dokaza, tijelo koje vodi postupak odmah će odrediti njihovu prodaju na dražbi ili neposredno po cijeni koju je utvrdilo upravno tijelo. Predmeti koji predstavljaju opasnost za život i zdrav­lje i koje nije moguće čuvati na odgovarajući način ili bi to bilo povezano s nerazmjernim troškovima, uništit će se.

(4) Po okončanju postupka privremeno oduzeti predmeti vraćaju se osobi od koje su oduzeti, osim ako rješenjem o prekršaju nije određeno njihovo trajno oduzimanje. Trajno oduzeti predmeti prodaju se, a mogu se ustupiti tijelu državne vlasti, jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave ili ustanovi. Prihod od prodaje trajno oduzetih predmeta pripada državnom proračunu. Iznimno, predmeti koji po općim propisima ne mogu biti u prometu, ili koji su opasni za život i zdravlje ljudi uništit će se, o čemu se odlučuje rješenjem o prekršaju.

(5) Ovlašćuje se ministar nadležan za poslove pravosuđa, da zajedno s ministrom financija donese propis o raspolaganju s predmetima veće vrijednosti oduzetim u prekršajnim postupcima.

Polog umjesto oduzimanja predmeta

Članak 186.

(1) U iznimnim i posebno opravdanim slučajevima sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može odrediti da se predmeti iz članka 184. stavka 1. i 2. ovoga Zakona ne oduzmu ako osoba od koje bi predmete trebalo oduzeti da polog u visini vrijednosti tih predmeta, te obeća da predmet neće dati trećoj osobi na korištenje, otuđiti ili uništiti, da ih neće koristiti za daljnje činjenje prekršaja te da će ih na zahtjev tijela koje vodi postupak odmah predati.

(2) Ako osoba od koje je predmet oduzet postupi protivno stav­ku 1. ovoga članka, kaznit će se novčanom kaznom do 10.000,00 kuna, polog se oduzima u korist proračuna, a predmet se može ponovno privremeno oduzeti.

(3) Protiv rješenja iz stavka 1. dopuštena je posebna žalba u roku od 3 dana.

Privremeno oduzimanje novca i zadrŽavanje financijskih transakcija

Članak 187.

(1) Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak mogu rješenjem banci ili drugoj financijskoj ustanovi naložiti da zadrži izvršenje određene financijske transakcije koje poduzima u svoje ime i za svoj račun, odnosno koje poduzima po nalogu trećih osoba, ili privremeno oduzeti novac ili devize na određenom računu tako da rješenjem nalože zabranu raspolaganja dijelom ili cijelim iznosom na tom računu, ili da se određeni iznos izdvoji na poseban račun s kojega se financijskim sredstvima raspolaže samo na temelju naloga suda ili upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak.

(2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka može trajati do okončanja postupka, odnosno do pravomoćnosti i izvršenja odluke kojom se predmetna financijska sredstva oduzimaju ili se financijska transakcija konačno zabranjuje.

(3) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka može se donijeti i prije započinjanja postupka, s tim da mjera određena tim rješenjem može trajati najdulje 15 dana.

(4) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka dopuštena je posebna žalba, koja ne zadržava izvršenje.

g) Privremena zabrana ili ograničenje djelatnosti

Osnove i naČin privremene zabrane ili ograniČenja djelatnosti

Članak 188.

(1) Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak može rješenjem privremeno zabraniti ili ograničiti obavljanje određene djelatnosti u slučaju osnovane sumnje da je počinjen prekršaj ako je to nužno radi sprječavanja ili otklanjanja neposredne opasnosti po život ili imovinu većeg opsega, ili sprječavanja daljnjeg činjenja prekršaja za koji se može izreći kazna zatvora, novčana kazna viša od 1.000,00 kuna ili zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti ili dužnosti. Takva zabrana ili ograničenje djelatnosti može trajati do okončanja postupka, s tim da sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak mora svoju odluku preispitati svaka tri mjeseca, te o njezinom produljenju donijeti posebno rješenje.

 (2) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka dopuštena je posebna žalba, koja ne zadržava izvršenje.

3. Tijek postupka

OdreĐivanje glavne rasprave

Članak 189.

(1) Ako se sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak nije oglasio nenadležnim, nije odbacio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka i nije donio prekršajni nalog, zakazat će odmah glavnu raspravu. Prije toga sud može provesti pojedinu radnju u postupku ili zakazati pripremno ročište. Na pripremnom ročištu razjasnit će se činjenice potrebne za vođenje postupka, prikupiti pojedini dokazi, utvrditi postojanje uvjeta za izdavanje prekršajnog naloga. Ako nema uvjeta za izdavanje prekršajnog naloga, na pripremnom ročištu uvijek će se prvo ispitati okrivljenik na okolnosti zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, a ako okrivljenik prizna počinjenje prekršaja i donijeti rješenje o prekršaju.

(2) Glavna rasprava se zakazuje po prigovoru na prekršajni nalog u slučaju kada je to predviđeno ovim Zakonom.

(3) Na glavnu raspravu sud poziva okrivljenika, njegova zakonskog zastupnika, predstavnika ili opunomoćenika te podnositelja zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Oštećenika se može pozvati na raspravu premda nije podnositelj zahtjeva ili svjedok. Osim toga, na raspravu će se pozvati svjedoci, vještaci i po potrebi tumač, a pribavit će se isprave i drugi dokazi.

(4) Okrivljenika će se u pozivu na glavnu raspravu upozoriti da će se u slučaju neodazivanja pozivu narediti njegovo dovođenje. Ako za utvrđivanje činjeničnog stanja nazočnost okrivljenika nije neophodna, okrivljenika će se u pozivu upozoriti na to da će se rješenje o prekršaju u slučaju neodazivanja pozivu donijeti i bez njegovog saslušanja. Isto tako, sud može okrivljenika uputiti da svoj iskaz dade pisanim podneskom (članak 173. stavak 1.).

(5) Ako je okrivljenik zadržan, glavna rasprava se mora zakazati i provesti, a i odluka o prekršaju mora donijeti posebno žurno.

(6) Ako na glavnu raspravu ne dođe uredno pozvani okriv­ljenik i svoj izostanak ne opravda, sud će odgoditi raspravu i izdati dovedbeni nalog, ako ne postoje uvjeti da se rasprava provede bez okrivljenika.

(7) Okrivljenik se ne mora dovesti, već se glavna rasprava može održati i bez njega ako pribavljeni dokazi pružaju dostatnu osnovicu za donošenje rješenja o prekršaju. Ako na glavnu raspravu nije došao uredno pozvani podnositelj zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, rasprava će se održati bez njega. Ako podnositelj zahtjeva nije uredno pozvan, rasprava će se održati bez njega samo ako je to moguće bez štete za njegov pravni interes.

Javnost glavne rasprave

Članak 190.

(1) Glavna rasprava je javna. Iznimno, javnost se može, na prijedlog okrivljenika, oštećenika, podnositelja zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka ili državnog odvjetnika, ili po službenoj dužnosti, rješenjem isključiti za cijelu raspravu ili njezin dio, ako se vodi postupak prema maloljetniku, ako to traže probitci javne sigurnosti ili morala, ako se raspravlja o odnosima u obitelji, ako se raspravlja o činjenicama koje predstavljaju službenu, poslovnu, profesionalnu, znanstvenu ili umjetničku tajnu ili ako postoji neposredna i ozbiljna opasnost ometanja rasprave. Protiv rješenja kojim se odlučuje o isključenju javnosti dopuštena je posebna žalba, koja ne zadržava izvršenje.

(2) Isključenje javnosti ne odnosi se na okrivljenika, branitelja, predstavnike pravne osobe, opunomoćenika i državnog odvjetnika. Može se dopustiti da raspravi budu nazočne i osobe koje imaju znanstveni ili stručni interes.

Stegovna odgovornost

Članak 191.

Ako okrivljenik, branitelj, oštećenik, zakonski zastupnik, opunomoćenik, svjedok, vještak, tumač ili druga osoba koja je nazočna na glavnoj raspravi ometa red ili se ne pokorava nalozima suca za održavanje reda, sudac može naložiti da se okrivljenik udalji iz sudnice, a ostale osobe može ne samo udaljiti nego i kazniti novčanom kaznom do 5.000,00 kuna.

PoČetak glavne rasprave i red izvoĐenja dokaza

Članak 192.

(1) Glavna rasprava započinje čitanjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Nakon provjere nazočnosti pozvanih osoba obavit će se ispitivanje okrivljenika nakon kojeg slijedi dokazni postupak u kojem se ispituju svjedoci i vještaci te izvode svi dokazi potrebni za utvrđivanje činjenica važnih za odluku. Red izvođenja dokaza utvrđuje sudac, ali će se ispitivanje oštećenika kao svjedoka u pravilu obaviti prije ispitivanja ostalih svjedoka. Prije dokazanog postupka sudac mora iz spisa predmeta izdvojiti sve zapisnike i druge isprave o dokazima na kojima se po odredbama ovoga Zakona ne smije utemeljiti rješenje o prekršaju.

(2) Ako se postupak vodi protiv pravne i odgovorne osobe, prije će se ispitati predstavnik pravne osobe, a potom odgovorna osoba. Više okrivljenika ispituju se redom tako da se nakon svakog ispitanog suokrivljenika prije ispitani suokrivljenik upita ima li što primijetiti na iskaz kasnije ispitanog optuženika. Ako im se iskazi u istoj okolnosti razlikuju, suoptuženici se mogu suočiti.

(3) Ne treba dokazivati:

1. činjenice koje je okrivljenik priznao pred sudom, osim ako sud ne ustanovi da se priznanjem želi zaštititi počinitelj prekršaja ili postići kakva druga nedopuštena svrha,

2. opće poznate činjenice i činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja, osim ako je pravno dopušteno opovrgavanje takve pretpostavke.

Pravo predlaganja dokaza i zavrŠni prijedlog

Članak 193.

(1) Okrivljenik i njegov branitelj, predstavnik i opunomo­će­nik pravne osobe, oštećenik, podnositelj zahtjeva za pokretanje pre­kršaj­nog postupka i državni odvjetnik imaju pravo na raspravi predlagati izvođenje dokaza i davati prijedloge i izjave, uz do­puštenje suca mogu sami ispitivati osobe koje daju iskaze.

(2) Nakon završenoga dokaznog postupka osobe iz stavka 1. ovoga članka mogu podnijeti završni prijedlog o vrsti odluke, s osvrtom na izvedene dokaze i pravna pitanja u postupku. Pravo iznošenja posljednjega završnog prijedloga pripada okrivljeniku.

4. Rješenje o prekršaju

Izricanje rjeŠenja o prekrŠaju

Članak 194.

(1) Prekršajni postupak u prvom stupnju završava izricanjem rješenja o prekršaju. Rješenje o prekršaju se može odnositi samo na osobu protiv koje je postupak započet i na prekršaj koji joj je stav­ljen na teret.

(2) Rješenje o prekršaju temelji se samo na činjenicama i dokazima iznesenim na glavnoj raspravi.

(3) Rješenje o prekršaju može se izreći i javno objaviti odmah po zaključenju glavne rasprave. Ako okrivljenik nije došao na ročište na kojemu se rješenje treba izreći ili javno objaviti, odnosno ako on ili njegov branitelj nisu bili nazočni na raspravi u vrijeme zaključenja rasprave, ili ako se okrivljenik suglasio s tim, rješenje o prekršaju neće se javno objaviti, već će se okrivljeniku dostaviti pisani otpravak rješenja.

Vrste rjeŠenja o prekrŠaju

Članak 195.

Rješenjem o prekršaju postupak se obustavlja ili se okrivljenik proglašava krivim i izriče mu se kazna ili druga sankcija.

RjeŠenje o obustavi postupka

Članak 196.

(1) Rješenje o obustavi postupka donosi se:

1. ako sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak utvrdi da nije stvarno nadležan,

2. ako je okrivljenik za isti prekršaj već pravomoćno osuđen ili je postupak za nj već pravomoćno obustavljen,

3. ako je okrivljenik umro ili je pravna osoba prestala postojati,

4. ako je podnositelj zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka odustao od zahtjeva,

5. ako djelo koje je stavljeno okrivljeniku na teret nije po propisu prekršaj,

6. ako postoje okolnosti koje isključuju krivnju,

7. ako postoje okolnosti koje isključuju kažnjivost,

8. ako nije dokazano da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret,

9. ako postoje druge okolnosti propisane zakonom ili među­narodnim ugovorom zbog kojih okrivljenika nije moguće proglasiti krivim.

(2) Predmeti koji su bili privremeno oduzeti rješenjem o obustavi postupka vratit će se ako ne postoje posebni zakonski razlozi za njihovo trajno oduzimanje. Ako je vlasnik tih predmeta treća osoba, protiv takve odluke može izjaviti žalbu u roku od tri dana od dana dostave rješenja.

RjeŠenje kojim se okrivljenik proglaŠava krivim

Članak 197.

(1) Rješenje kojim se okrivljenik proglašava krivim izriče se:

1. za koje djelo se proglašava krivim, uz naznaku činjenica koje čine obilježja prekršaja,

2. po kojoj je odredbi zakona ili drugog propisa to djelo određeno kao prekršaj,

3. na koju se kaznu ili drugu mjeru okrivljenik osuđuje,

4. koji su troškovi postupka i tko ih je dužan platiti,

5. je li okrivljenik dužan ispuniti imovinskopravni zahtjev oštećenika u cijelosti ili djelomice, te hoće li se od okrivljenika ili od druge osobe oduzeti imovinska korist pribavljena prekršajem.

(2) U rješenju o prekršaju odredit će se rok i način plaćanja novčane kazne i upozoriti okrivljenika u smislu članka 45. ovoga Zakona.

Oblik rjeŠenja o prekrŠaju

Članak 198.

(1) Pisano rješenje o prekršaju mora imati uvod, izreku i obrazloženje, kao i pouku o pravu na žalbu.

(2) Uvod sadrži: naziv prekršajnog suda, ime i prezime suca od­nosno ime i prezime predsjednika i članova vijeća i zapis­ni­ča­ra, ime i prezime okrivljenika, JMBG državljana Republike Hrvatske, prekršaj za koji je podnesen zahtjev za pokretanje prekr­šaj­nog postupka je li bio nazočan na glavnoj raspravi, dan glavne rasprave, ime i prezime tužitelja, odnosno podaci o tijelu koje je pokrenulo prekršajni postupak, branitelja, zakonskog zastupnika i opunomo­će­nika koji su bili nazočni na glavnoj raspravi.

(3) Izreka sadrži: osobne podatke o okrivljeniku i odluku kojom se okrivljenik proglašava krivim uz naznaku činjeničnog opisa prekršaja, te propisa kojim je isti predviđen, kakva je kazna izrečena, odluka o zaštitnoj mjeri, odluka o oduzimanju imovinske koristi, te odluka o troškovima prekršajnog postupka. Ako je protiv okrivljenika izrečena novčana kazna, rješenjem će se odrediti u kojem se roku mora platiti, te će se navesti da će se novčana kazna ako je okrivljenik u određenom roku ne plati zamijeniti radom za opće dobro na slobodi ili kaznom zatvora u određenom trajanju. Ako je izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta, u rješenju će se odrediti kako će se postupiti s oduzetim predmetima. Izreka rješenja o prekršaju kojim se postupak obustavlja mora imati činjenični i pravni opis prekršaja za koji je podnesen zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, odluku o troškovima postupka, o oduzetim predmetima te o imovinskopravnom zahtjevu, ako je on bio postavljen.

(4) Obrazloženje rješenja o prekršaju kratko navodi činjenice koje sud uzima kao dokazane ili nedokazane, te razloge kojima se vodio pri ocjeni dokaza, primjeni pravnih propisa, te odlučivanju o pojedinim prijedlozima osoba koje su bile nazočne na glavnoj raspravi, kao i razloge za izbor i odmjeru kazne ili druge mjere za prekršaj. U obrazloženju rješenja o obustavi prekršajnog postupka navest će se okolnosti zbog kojih se takvo rješenje donijelo. Ako su se stranke odrekle prava na žalbu, rješenje ne treba sadržavati obrazloženje.

Dostava i ispravak rjeŠenja o prekrŠaju

Članak 199.

(1) Pisani otpravak rješenja o prekršaju izrađuje se u roku od 15 dana od njegova proglašenja, te se najkasnije u daljnjem roku od 8 dana dostavlja osobama koje imaju pravo žalbe.

(2) Pogreške u imenima ili brojevima, pisanju i računanju te druge očite netočnosti u rješenju ili njegovu otpravku može ispraviti sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak, koji je do­nio rješenje. Protiv odluke o ispravku dopuštena je posebna žalba.

XXI. PREKRŠAJNI POSTUPAK PRED UPRAVNIM TIJELIMA

Primjena propisa o postupku pred prekrŠajnim sudom

Članak 200.

Upravna tijela koja vode prekršajni postupak u postupku primjenjuju odredbe o postupku pred prekršajnim sudom, ako odredbama ove glave Zakona nije određeno drukčije.

Pokretanje prekrŠajnog postupka pred upravnim tijelima

Članak 201.

(1) Upravna tijela iz članka 170. stavka 1. ovoga Zakona mogu pokrenuti prekršajni postupak po službenoj dužnosti ili na temelju zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Zahtjev mo­gu podnijeti tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područ­ne (regionalne) samouprave, pravne osobe u čijem je djelokrugu nepo­sred­no izvršavanje i nadzor nad izvršavanjem propisa kojim su propisani prekršaji a nisu nadležni za vođenje prekršajnog postupka pred upravnim tijelima, državni odvjetnik i oštećenik. Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka mora sadržavati podatke iz članka 170. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Prekršajni postupak pred upravnim tijelom koje vodi pre­kršajni postupak započinje određivanjem glavne rasprave. Ako je nadležno upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak u povodu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka ustanovilo da nema uvjeta za započinjanje postupka, odbacit će zahtjev.

Tijek postupka

Članak 202.

(1) Tijek postupka određuje upravno tijelo koje vodi postupak držeći se odredaba ovoga Zakona i s jednakom pažnjom utvrđujući činjenice koje terete prekršitelja te činjenice koje mu idu u korist.

(2) U tom cilju okrivljeniku se mora pružiti mogućnost obrane i sudjelovanja u svim radnjama postupka u kojima se utvrđuje činjenično stanje.

(3) Prije početka prvog ispitivanja okrivljenika će se upozoriti na njegova prava iz članka 82. i članka 105. ovoga Zakona.

(4) Dokazivanje će se u postupku ograničiti samo na važne činjenice. Koji će se dokazi izvesti, odlučuje upravno tijelo koje vodi postupak, pazeći pri tome da ne izvede dokaze koji se prema odredbama ovoga Zakona ne mogu uporabiti pri donošenju odluke.

(5) Ne treba dokazivati:

1. činjenice koje je okrivljenik priznao pred upravnim tijelom koje vodi postupak ili tijelom državne uprave ili jedinice lokalne samouprave i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravne osobe koja je podnijela zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, osim ako upravno tijelo ne ustanovi da se priznanjem želi zaštititi počinitelj prekršaja ili postići kakva druga nedopuštena svrha,

2. općepoznate činjenice i činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja, osim ako je pravno dopušteno opovrgavanje takve pretpostavke.

Usmeno priopĆavanje rjeŠenja

Članak 203.

(1) Rješenja protiv kojih nije dopuštena posebna žalba priopćuju se usmeno. O donesenom rješenju napisat će se zabilješka u spisu predmeta, uz naznaku jesu li stranke bile nazočne pri donošenju rješenja. Ako stranke nisu bile nazočne donošenju rješenja obavijestit će se o njemu prilikom narednog ročišta, a ako ni to nije moguće, pisanom obavijesti, ali samo ako je to od važnosti za pravilno i zakonito vođenje postupka ili je od važnosti za zaštitu prava okrivljenika u postupku.

(2) Pisano rješenje mora biti obrazloženo i sadržavati uputu o pravu na žalbu.

XXII. REDOVITI PRAVNI LIJEKOVI U PREKRŠAJNOM POSTUPKU

Žalba protiv prvostupanjske odluke o prekršaju suda ili upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak

OvlaŠtenici za podnoŠenje Žalbe i opseg njihove ovlasti

Članak 204.

(1) Žalbu mogu podnijeti stranke, branitelj, zakonski zastupnik okrivljenikov i oštećenik.

(2) U korist okrivljenika žalbu mogu podnijeti i njegov bračni i izvanbračni drug, rođak u uspravnoj liniji, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra i hranitelj. Žalbeni rok i u tom slučaju teče od dana kad je okrivljeniku odnosno njegovu branitelju dostavljen prijepis odluke.

(3) Državni odvjetnik može podnijeti žalbu i na štetu i u korist okrivljenika.

(4) Oštećenik može pobijati odluku samo zbog odluke suda o troškovima postupka, ali ako je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja, oštećenik može podnijeti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se odluka može pobijati.

(5) Žalbu može podnijeti i osoba čiji je predmet oduzet ili od koje je oduzeta imovinska korist pribavljena prekršajem te pravna osoba kojoj je izrečeno oduzimanje imovinske koristi.

(6) Branitelj i osobe iz stavka 2. ovoga članka mogu podnijeti žalbu i bez posebne ovlasti okrivljenika, ali ne i protiv njegove volje.

Odricanje od prava na Žalbu

Članak 205.

(1) Okrivljenik se može odreći prava na žalbu samo nakon što mu je odluka dostavljena. Okrivljenik se i prije toga može odreći prava na žalbu ako su se tužitelj i oštećenik, kad ima pravo podnijeti žalbu zbog svih osnova (članak 204. stavak 4.), odrekli prava na žalbu, osim ako bi okrivljenik po odluci imao izdržavati kaznu oduzimanja slobode. Do donošenja drugostupanjske odluke okrivljenik može odustati od već podnesene žalbe. Okrivljenik može odustati i od žalbe koju su podnijeli njegov branitelj ili osobe navedene u članku 204. stavku 2. ovoga Zakona.

(2) Tužitelj i oštećenik mogu se odreći prava na žalbu od objave odluke pa do proteka roka za podnošenje žalbe, a mogu do donošenja odluke drugostupanjskog suda odustati od već podnesene žalbe.

(3) Odricanje i odustajanje od žalbe ne mogu se opozvati.

Rokovi za Žalbu i njihovo raČunanje

Članak 206.

(1) Protiv prvostupanjske odluke ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa odluke.

(2) Ako je odluka dostavljena i okrivljeniku i njegovu branitelju, ali u različite dane, žalbeni rok računat će se od kasnijeg dana.

(3) Pravodobno podnesena žalba ovlaštene osobe odgađa izvršenje odluke.

SadrŽaj Žalbe

Članak 207.

(1) Žalba treba sadržavati:

1. oznaku odluke protiv koje se podnosi,

2. osnove za pobijanje odluke (članak 208.),

3. obrazloženje žalbe,

4. prijedlog da se pobijana odluka potpuno ili djelomično ukine ili preinači,

5. potpis osobe koja podnosi žalbu.

(2) Ako žalba podnesena u korist okrivljenika ne sadrži podatak iz stavka 1. točke 1. ili 5. ovoga članka, odbacit će se. Ako je žalba podnesena u korist okrivljenika ne sadrži neki ili sve od podataka iz stavka 1. točke 1- 4. ovoga članka, sud će je dostaviti drugostupanjskom sudu ako se može utvrditi na koju se odluku odnosi, a ako se to ne može utvrditi, sud će žalbu odbaciti.

(3) Ako je žalba podnesena na štetu okrivljenika a ne sadrži podatke iz točke 2., 3. i 5. stavka 1. ovoga članka ili ako žalba ne sadrži podatak iz točke 1. stavka 1. ovoga članka, a ne može se utvrditi na koju se odluku odnosi, takva će se žalba odbaciti.

(4) U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi, ali žalitelj je dužan navesti razloge zašto ih prije nije iznio. Pozivajući se na nove činjenice, žalitelj je dužan navesti dokaze kojima bi se te činjenice imale dokazati, a pozivajući se na nove dokaze, dužan je navesti činjenice koje tim dokazima želi dokazati.

Žalbene osnove

Članak 208.

(1) Odluka se može pobijati zbog:

1. bitne povrede prekršajnog postupka,

2. povrede materijalnog prava,

3. pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,

4. odluke o prekršajnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima prekršajnog postupka, imovinskopravnom zah­tjevu, te zbog odluke o objavi odluke u sredstvima javnog priopća­vanja.

(2) Žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog zakona podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi.

Bitna povreda prekrŠajnog postupka

Članak 209.

(1) Bitna povreda prekršajnog postupka postoji:

1. ako je sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak bilo nepropisno sastavljeno, ili ako je u postupku sudjelovao sudac ili upravni službenik koji to prema odredbama ovoga Zakona o izuzeću (članci 101. do 104.) nije smio, ili je u donošenju odluke sudjelovala osoba (sudac ili upravni službenik) koja nije sudjelovala na glavnoj raspravi,

2. ako je glavna rasprava održana bez osobe čija je nazočnost na glavnoj raspravi po zakonu obvezna ili je okrivljeniku, branitelju, oštećeniku kao podnositelju zahtjeva za pokretanje prekr­šaj­nog postupka, protivno njegovu zahtjevu, uskraćeno da se na glavnoj raspravi služi svojim jezikom (članak 88.) i da na svojem jeziku prati tijek rasprave,

3. ako je protivno Zakonu donesena odluka o isključenju javnosti s glavne rasprave,

4. ako je sud ili tijelo koje vodi prekršajni postupak povrijedilo propise postupka o pitanju postoji li zahtjev za pokretanje pre­kršajnog postupka ovlaštenog podnositelja ili prijedlog oštećenika odnosno odobrenje nadležnog tijela ili je optužba prekoračena,

5. ako je odluku donio sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak, a koji zbog stvarne nenadležnosti nisu mogli odlučivati u toj stvari ili ako je nepravilno doneseno rješenje zbog stvarne nenadležnosti,

6. ako je odlukom povrijeđena odredba članka 217. (zabrana reformacije in peius) ovoga Zakona,

7. ako se odluka temelji na dokazu na kojem se prema odredbama ovoga Zakona ne može utemeljiti,

8. ako je izreka odluke nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima odluke, ili ako odluka nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima odluke o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika,

9. ako rješenjem o prekršaju nije potpuno riješio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.

(2) Bitna povreda odredaba postupka postoji i ako sud ili uprav­no tijelo koje vodi prekršajni postupak pri pripremanju glavne rasprave ili u tijeku glavne rasprave ili pri donošenju odluke nisu primijenili ili su nepravilno primijenili koju odredbu ovoga Zakona ili su na glavnoj raspravi povrijedili pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na odluku.

Povreda materijalnog prava

Članak 210.

Povreda materijalnog prava postoji ako je zakon ili na njemu utemeljen propis povrijeđen u pitanju:

1. je li djelo za koje se protiv okrivljenika vodi postupak pre­kršaj,

2. ima li okolnosti koje isključuju krivnju,

3. ima li okolnosti koje isključuju pokretanje i vođenje pre­kršajnog postupka, a osobito je li nastupila zastara pokretanja ili vođenja postupka ili je pokretanje i vođenje postupka isključeno zbog amnestije ili pomilovanja ili je o stvari već donesena pravomoćna odluka,

4. je li glede prekršaja koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti,

5. je li odlukom o kazni, uvjetnoj osudi ili opomeni odnosno odlukom o zaštitnoj mjeri ili o oduzimanju imovinske koristi prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu,

6. jesu li povrijeđene odredbe o uračunavanju uhićenja, zadržavanja i izdržane kazne.

PogreŠno ili nepotpuno utvrĐeno ČinjeniČno stanje

Članak 211.

(1) Odluka se može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

(2) Pogrešno utvrđeno činjenično stanje postoji ako je kakva odlučna činjenica pogrešno utvrđena odnosno kad sadržaj isprava, zapisnika o izvedenim dokazima ili tehničkih snimki ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost ili pouzdanost utvrđenja odlučne činjenice.

(3) Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji ako kakva odlučna činjenica nije utvrđena.

Pobijanje zbog odluke o kazni i nekim drugim pitanjima

Članak 212.

(1) Rješenje o prekršaju može se pobijati zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi kad tom odlukom nije prekoračena zakonska ovlast, ali sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak nije pravilno odmjerilo kaznu s obzirom na okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća ili manja, i zbog toga što je sud primijenio ili nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne o uvjetnoj osudi, iako su za to postojali zakonski uvjeti.

(2) Odluka o zaštitnoj mjeri ili o oduzimanju imovinske koristi može se pobijati ako ne postoji povreda zakona, ali je sud nepravil­no donio tu odluku ili nije izrekao zaštitnu mjeru, odnosno oduzimanje imovinske koristi, iako su za to postojali zakonski uvjeti. Zbog istih razloga može se pobijati odluka o troškovima postupka.

(3) Odluka o imovinskopravnom zahtjevu te odluka o objavi odluke u sredstvima javnog priopćavanja može se pobijati kad je o tim pitanjima odluka donesena suprotno zakonu.

PodnoŠenje Žalbe

Članak 213.

(1) Žalba se podnosi sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekršajni postupak, a koje je izreklo prvostupanjsku odluku u broju primjeraka potrebnom za žalbeno tijelo i oštećenika.

(2) Nepravodobnu (članak 220. stavak 1.) i nedopuštenu (članak 220. stavak 2.) žalbu odbacit će rješenjem prvostupanjski sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak.

(3) Žalbu koju ne odbaci prvostupanjsko će tijelo zajedno sa spisom predmeta dostaviti sudu nadležnom za odlučivanje o žalbi.

Sudac izvjestitelj

Članak 214.

(1) Kad spisi povodom žalbe stignu drugostupanjskom sudu, predsjednik žalbenog vijeća određuje suca izvjestitelja.

(2) Sudac izvjestitelj može prema potrebi od prvostupanjskog tijela pribaviti izvješće o povredama odredaba postupka, a može preko tog tijela ili na drugi način provjeriti navode žalbe u svezi s novim dokazima i novim činjenicama ili od drugih tijela ili pravnih osoba pribaviti potrebna izvješća ili spise.

(3) Ako sudac izvjestitelj utvrdi da se u spisima nalaze zapisnici i obavijesti predviđeni u članku 118. ovoga Zakona, donijet će rješenje o njihovu izdvajanju iz spisa.

(4) Kad sudac izvjestitelj pripremi svoj izvještaj, predsjednik će vijeća zakazati sjednicu vijeća. O sjednici vijeća u povodu žalbe na rješenje o prekršaju obavijestit će se okrivljenik i njegov branitelj, ako predsjednik vijeća ili vijeće smatra da bi nazočnost nekog od njih bila korisna za razjašnjenje stvari. Ako su okrivljenik ili njegov branitelj u povodu žalbe na rješenje o prekršaju kojim je izrečena kazna zatvora u žalbi stavili zahtjev za obavijest o sjednici vijeća, u tom slučaju obavezno se o sjednici vijeća obavještavaju okrivljenik i njegov branitelj.

(5) Ako se postupak vodi po zahtjevu državnog odvjetnika, prije zakazivanja sjednice vijeća dostavit će mu se spis na razmatranje, koji ga je dužan razgledati i bez odgode vratiti sudu. O sjednici vijeća obavijestit će se državni odvjetnik.

Sjednica vijeĆa

Članak 215.

(1) Drugostupanjski sud donosi odluku o žalbi na sjednici vijeća, bez održavanja rasprave.

(2) Sjednica vijeća počinje izvješćem suca izvjestitelja o stanju stvari. Vijeće može od stranaka, ako su nazočne na sjednici, zatražiti potrebna objašnjenja u svezi sa žalbenim navodima. Stranke mogu predložiti da se radi dopune izvješća pročitaju pojedini spisi i mogu, uz dopuštenje predsjednika vijeća, dati potrebna obja­šnje­nja za svoje stavove iz žalbe odnosno odgovora na žalbu ne ponavljajući ono što je sadržano u izvješću.

(3) Zapisnik o sjednici vijeća priključuje se spisima prvostupanjskog i drugostupanjskog suda.

Granice ispitivanja prvostupanjske odluke

Članak 216.

 Drugostupanjski sud ispituje odluku u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija. Po službenoj dužnosti on mora uvijek ispitati:

1. postoji li povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 209. stavka 1. točke 1., 4., 5., 6., 7. i 8. ovoga Zakona i je li glavna rasprava protivno odredbama ovoga Zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja,

2. je li na štetu okrivljenika povrijeđen materijalni zakon.

OgraniČenje u donoŠenju nepovoljnije odluke po okrivljenika

Članak 217.

Ako je izjavljena samo žalba u korist okrivljenika, odluka se ne smije izmijeniti na njegovu štetu.

Širenje odluke na suokrivljenike

Članak 218.

Ako drugostupanjski sud u povodu bilo čije žalbe utvrdi da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist okrivljenika od koristi i za kojeg od suokrivljenika koji nije podnio žalbu ili je nije podnio u tom smislu, postupit će po službenoj dužnosti kao da takva žalba postoji.

Odluke drugostupanjskog suda

Članak 219.

(1) Drugostupanjski sud može u sjednici vijeća odbaciti žalbu kao nepravodobnu ili nedopuštenu, ili odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku, ili ukinuti tu odluku i uputiti pred­­met prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje, ili pre­inačiti prvostupanjsku odluku.

(2) O svim žalbama protiv iste odluke drugostupanjski sud odlučuje jednom odlukom.

Odbacivanje Žalbe

Članak 220.

(1) Žalba će se odbaciti rješenjem kao nepravodobna ako se utvrdi da je podnesena nakon zakonskog roka.

(2) Žalba će se odbaciti rješenjem kao nedopuštena ako se utvrdi da je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe ili osoba koja se odrekla žalbe ili odustala od žalbe ili ako žalba po zakonu nije dopuštena.

Odbijanje Žalbe

Članak 221.

Drugostupanjski sud odlukom će odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku kad utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se odluka pobija niti povrede zakona iz članka 216. stav­ka 1. ovoga Zakona.

Ukidanje prvostupanjske odluke

Članak 222.

(1) Drugostupanjski će sud, prihvaćajući žalbu ili po službenoj dužnosti, rješenjem ukinuti prvostupanjsku odluku i vratiti predmet na ponovno suđenje ako utvrdi da postoji bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, ili ako smatra da zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja treba naložiti novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom ili upravnim tijelom koje vodi prekršajni postupak.

(2) Drugostupanjski sud može naložiti da se nova glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom ili upravnim tijelom koje vodi prekršajni postupak održi pred potpuno izmijenjenim sastavom.

(3) Drugostupanjski sud može i samo djelomično ukinuti prvostupanjsku odluku ako se pojedini dijelovi odluke mogu izdvojiti bez štete za pravilno suđenje.

(4) Ako je okrivljenik zadržan, drugostupanjski sud ispitat će postoje li još razlozi za zadržavanje i donijeti rješenje o produljenju ili ukidanju zadržavanja. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba.

PreinaČenje prvostupanjske odluke

Članak 223.

(1) Drugostupanjski će sud, prihvaćajući žalbu ili po službenoj dužnosti, odlukom preinačiti prvostupanjsku odluku ako utvrdi da su odlučne činjenice u prvostupanjskoj odluci pravilno utvrđene i da se s obzirom na utvrđeno činjenično stanje po pravilnoj primjeni zakona ima donijeti drukčija odluka, a prema stanju stvari i u slučaju povreda iz članka 209. stavka 1. točke 4. i 6. ovoga Zakona.

(2) Ako su se zbog preinačenja prvostupanjske odluke stekli uvjeti da se odredi odnosno ukine zadržavanje na temelju članka 146. stavka 1. ovoga Zakona, drugostupanjski će sud o tome donijeti posebno rješenje, protiv kojeg nije dopuštena žalba.

ObrazloŽenje drugostupanjske odluke

Članak 224.

(1) U obrazloženju rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode i iznijeti povrede zakona koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

(2) Kad se prvostupanjska odluka ukida zbog bitnih povreda odredaba postupka o prekršajima, u obrazloženju treba navesti koje su odredbe povrijeđene i u čemu se povrede sastoje.

(3) Kad se prvostupanjska odluka ukida zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, navest će se u čemu su nedostaci u utvrđivanju činjeničnog stanja, posebice u odlučivanju o prijedlozima stranaka da se pribave i izvedu pojedini dokazi, odnosno zašto su novi dokazi i činjenice važni za donošenje pravilne odluke.

VraĆanje predmeta prvostupanjskom tijelu

Članak 225.

(1) Drugostupanjski sud vratit će sve spise prvostupanjskom tijelu s dovoljnim brojem ovjerenih prijepisa svoje odluke radi predaje strankama i drugim zainteresiranim osobama.

(2) Ako je okrivljenik zadržan, drugostupanjski sud dužan je svoju odluku sa spisima dostaviti prvostupanjskom sudu bez odlaganja.

Ponovno odluČivanje prvostupanjskog tijela

Članak 226.

(1) Prvostupanjsko tijelo kojem je predmet upućen na ponovno odlučivanje uzet će za osnovu prijašnji zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka. Ako je prvostupanjska odluka djelomično ukinuta, to će tijelo za osnovu uzeti samo onaj dio optužbe koji se odnosi na ukinuti dio odluke.

(2) Na novoj glavnoj raspravi stranke mogu isticati nove činjenice i iznositi nove dokaze.

(3) Prvostupanjsko tijelo dužno je izvesti sve postupovne rad­nje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svojoj odluci.

(4) Pri izricanju nove odluke prvostupanjsko tijelo vezano je zabranom iz članka 217. ovoga Zakona.

XXIII. IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

1. Obnova postupka

Osnove za obnovu postupka

Članak 227.

(1) Na zahtjev okrivljenika, državnog odvjetnika ili podnositelja zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka može se obnoviti prekršajni postupak u korist okrivljenika:

1. ako se dokaže da je odluka o prekršaju utemeljena na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka, vještaka ili tumača,

2. ako se dokaže da je do odluke došlo zbog kaznenog djela državnog odvjetnika, suca prekršajnog suda ili druge službene osobe koja je sudjelovala u postupku,

3. ako je osoba za isto djelo već kažnjena u prekršajnom postupku ili u kaznenom postupku ili ako je više osoba kažnjeno zbog istog djela koje je mogla počiniti samo jedna osoba ili neke od njih,

4. ako se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima mogu biti osnova za drukčije rješenje.

(2) U slučajevima iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka mora se pravomoćnom presudom dokazati da su navedene osobe proglašene krivima za odnosna kaznena djela. Ako se postupak protiv tih osoba ne može provesti zbog toga što su umrle ili što postoje dokazi koji isključuju kazneni progon, činjenice iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka mogu se utvrditi i drugim dokazima.

(3) Zahtjev za obnovu postupka u korist okrivljenika može se podnijeti u roku od dvije godine od dana pravomoćnosti rješenja o prekršaju.

(4) U zahtjevu za obnovu postupka mora se navesti po kojoj se zakonskoj osnovi traži ponavljanje i kojim se dokazima potkrepljuju činjenice na kojima se zahtjev temelji. Ako zahtjev ne sadrži te podatke, sud će pozvati podnositelja da u određenom roku za­htjev dopuni.

Obnova postupka na Štetu okrivljenika

Članak 228.

(1) Iznimno, postupak za prekršaje može se obnoviti na štetu okrivljenika ako je pravomoćno rješenje o prekršaju kojim se postupak obustavlja doneseno zbog odustanka od prijedloga za prekršajno kažnjavanje podnositelja, a dokaže se da je do odustanka došlo zbog kaznenog djela zlouporabe službenog položaja podnositelja prijedloga za prekršajno kažnjavanje.

(2) Zahtjev za obnovu postupka na štetu okrivljenika ne može se podnijeti nakon proteka jedne godine od dana pravomoćnosti rješenja o prekršaju.

OdluČivanje o zahtjevu za obnovu postupka

Članak 229.

(1) Nadležni sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak će rješenjem zahtjev odbaciti ako na temelju samog zahtjeva i spisa prijašnjeg postupka utvrdi da je zahtjev podnijela neovlaštena osoba ili da nema zakonskih uvjeta za obnovu postupka ili da su činjenice i dokazi na kojima se zahtjev temelji već bili izneseni u prijašnjem zahtjevu za obnovu postupka koji je odbijen pravo­moćnim rješenjem prekršajnog suda ili da činjenice i dokazi očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova ili da podnositelj zahtjeva nije postupio prema članku 227. stavku 4. ovoga Zakona.

(2) Ako nadležno prekršajno tijelo ne odluči prema stavku 1. ovoga članka, predsjednik vijeća, odnosno predsjednik upravno-prekršajnog vijeća odredit će da se izvide činjenice i pribave dokazi na koje se poziva u zahtjevu.

DopuŠtenje za obnovu postupka

Članak 230.

Nakon provedenih izviđaja nadležno će prekršajno tijelo, ako je zahtjev osnovan, dopustiti obnovu prekršajnog postupka ili će zahtjev odbiti ako novi dokazi nisu prikladni da dovedu do obnove postupka.

2. Zahtjev za zaštitu zakonitosti

Osnove za podnoŠenje zahtjeva za zaŠtitu zakonitosti

Članak 231.

(1) Protiv pravomoćne odluke o prekršaju i protiv prekršaj­nog postupka koji je prethodio toj odluci, Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske može podići zahtjev za zaštitu zakonitosti ako je povrijeđen zakon. O zahtjevu za zaštitu zakonitosti odlu­čuje Vrhov­ni sud Republike Hrvatske.

(2) Zahtjev za zaštitu zakonitosti ne može se podignuti protiv odluke kojom je odlučeno o zahtjevu za zaštitu zakonitosti.

OdgovarajuĆa primjena Zakona o kaznenom postupku

Članak 232.

Odredbe Zakona o kaznenom postupku koje se odnose na zahtjev za zaštitu zakonitosti na odgovarajući će se način primje­njivati na zahtjev za zaštitu zakonitosti u prekršajnom postupku.

3. Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne

Uvjeti za ublaŽavanje kazne

Članak 233.

(1) Ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti odluke o prekršaju pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala odluka ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže odluke o kazni.

(2) Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne mogu podnijeti okrivljenik i uz njegovu privolu njegov branitelj, te njegovi rođaci koji su ovlašteni podnijeti žalbu protiv odluke o prekršaju u njegovu korist.

(3) Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne ne zadržava izvršenje kazne, osim ako predsjednik prvostupanjskog vijeća iz opravdanih razloga ne odluči drukčije.

(4) Ne može se podnijeti zahtjev za izvanredno ublažavanje ka­z­ne nakon što je odluka o prekršaju izvršena.

OdluČivanje o zahtjevu za izvanredno ublaŽavanje kazne

Članak 234.

(1) O zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću od tri suca.

(2) Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnosi se prvostupanjskom prekršajnom tijelu.

(3) Prvostupanjsko prekršajno tijelo odbacit će zahtjev koji je podnijela neovlaštena osoba ili ako je prekršajna odluka izvršena.

(4) Ako se radi o prekršaju za koji se postupak vodio na za­htjev državnog odvjetnika, Visoki će prekršajni sud prije donošenja rješenja dostaviti spise državnom odvjetniku Republike Hrvatske. On može staviti pisani prijedlog Visokom prekršajnom sudu.

(5) Visoki prekršajni sud zahtjev će odbiti ako ustanovi da nije udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne.

Opoziv rjeŠenja o izvanrednom ublaŽavanju kazne

Članak 235.

Rješenje kojim je prihvatio zahtjev za izvanredno ublaža­va­nje kazne sud će opozvati ako se dokaže da se rješenje temelji na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka.

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje odluke u prekršajnom postupku

PodnoŠenje zahtjeva

Članak 236.

(1) Okrivljenik koji je odlukom suda pravomoćno kažnjen kaznom zatvora ili kojem je u prekršajnom postupku izrečena novčana kazna od 50.000,00 kuna ili teža, zaštitna mjera zabrane obavljanja određene djelatnosti ili zanimanja, odnosno oduzimanja dozvole za obavljanje djelatnosti, može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne odluke u prekršajnom postupku u slučajevima predviđenim ovim Zakonom.

(2) Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne odluke podnosi se u roku mjesec dana od dana kada je okrivljenik primio pravomoćnu odluku.

(3) Okrivljenik koji nije podnio žalbu na odluku prekršajnog suda ne može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne odluke prekršajnog suda, osim ako je tek odlukom drugog stupnja izrečena umjesto opomene i novčane kazne kazna zatvora, ili kazna zatvora u duljem trajanju, odnosno ako je tek odlukom drugog stupnja izrečena zaštitna mjera iz stavka 1. ovoga članka ili je ta mjera izrečena u duljem trajanju.

(4) Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne odluke može se podnijeti zbog razloga navedenih u članku 427. Zakona o kaznenom postupku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

OdluČivanje o zahtjevu

Članak 237.

(1) Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne odluke podnosi se sudu ili upravnom tijelu koje vodi prekršajni postupak koje je donijelo odluku u prvom stupnju.

(2) Zahtjev koji je nepravodobno podnesen ili ga je podnijela neovlaštena osoba ili je podnesen u slučaju kad nije dopušten, odbacit će rješenjem sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak, odnosno Visoki prekršajni sud. Protiv rješenja kojim se zahtjev odbacuje dopuštena je žalba.

(3) O zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne odlu­ke odlučuje Visoki prekršajni sud u vijeću sastavljenom od pet sudaca.

(4) O zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne odlu­ke prekršajnog suda ne može odlučivati sudac koji je sudjelovao u vijeću koje je donijelo odluku povodom žalbe.

(5) Visoki prekršajni sud može, s obzirom na sadržaj zahtjeva, odrediti da se odgodi odnosno prekine izvršenje kazne zatvora ili izrečene zaštitne mjere do donošenja odluke o zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne odluke prekršajnog suda.

(6) U postupanju po zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne odluke prekršajnog suda na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravo­moćne presude Zakona o kaznenom postupku.

XXIV. Postupak prema maloLJETNICIMA

Primjena odredbi o postupku prema maloljetnicima i nadleŽnost suda

Članak 238.

(1) Odredbe članka 238. do 244. ovoga Zakona primjenjuju se u postupku prema osobama koje su počinile prekršaj kao maloljetnici, a pri započinjanju postupka nisu starije od devetnaest godina. Ako je neka osoba prekršaj počinila kao maloljetna, a drugi kao punoljetna, i ako se protiv njih vodi jedinstveni postupak, postupak će se voditi po odredbama članka 238. do 244. ovoga Zakona. Ostale odredbe ovoga Zakona primjenjuju se ako nisu suprotne odredbama članka 238. do 244. ovoga Zakona.

(2) Državna tijela koja sudjeluju u postupku prema maloljetnicima te druge pravne osobe i ustanove koje pomažu sudu dužni su postupati žurno i obazrivo prema maloljetniku.

(3) Mjesno je nadležan za postupak prema maloljetniku sud njegova prebivališta ili boravišta. Postupak se može provesti pred sudom mjesta počinjenja prekršaja ako je očito da će se pred tim sudom lakše provesti postupak.

(4) Ako je maloljetnik počinio prekršaj zajedno s punoljetnom osobom, postupak prema njemu se izdvaja i vodi zasebno osim ako zajedničko vođenje postupka nije nužno zbog ekonomičnosti ili svestranog razjašnjenja stvari.

(5) Ako ovim Zakonom nije drukčije propisano prekršajni po­stu­pak protiv maloljetnika provest će se primjenom odgo­varajućih odredbi Zakona o kaznenom postupku i Zakona o sudovima za mladež.

RjeŠenje o zapoČinjanju prekrŠajnog postupka i njegova dostava

Članak 239.

Prekršajni postupak prema maloljetniku započinje na temelju zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Rješenje o započi­nja­nju postupka dostavlja se roditeljima, posvojitelju, skrbniku i drugim osobama koje se skrbe za maloljetnika. Maloljetnika se poziva preko roditelja ili skrbnika.

Nejavnost postupka

Članak 240.

U postupku prema maloljetnicima uvijek je isključena javnost. Sud može dopustiti da pojedinim radnjama u postupku budu nazočne osobe koje se bave odgojem i obrazovanjem maloljetnika te stručni i znanstveni radnici. Roditelji maloljetnika uvijek mogu biti nazočni postupku.

Posebnosti izvoĐenje radnji u postupku prema maloljetnicima

Članak 241.

(1) Radnje u postupku sud uvijek izvodi pažljivo, poštujući maloljetnikov duševni i tjelesni uzrast, stanje, osjetljivost i druge okolnosti koje utječu na njegov razvoj.

(2) Rješenje o prekršaju ne može se donijeti bez maloljetnikova ispitivanja.

(3) Nitko nije oslobođen dužnosti svjedočenja o okolnostima koje su potrebne za ocjenu maloljetnikove duševne razvijenosti i spoznaje crta njegove osobnosti.

(4) U postupku se pored odlučnih činjenica utvrđuju sve činje­nice maloljetnikove duševne zrelosti, okolnosti u kojima živi te sve druge važne okolnosti.

NaČelo svrhovitosti

Članak 242.

(1) Ako sud ustanovi da započinjanje i vođenje postupka ne bi bilo opravdano s obzirom na osobne okolnosti maloljetnika i počinjeni prekršaj, odlučit će, bez obzira na dokaze koji stoje protiv maloljetnika, da postupak ne započne ili da se započeti postupak obustavi.

(2) Ako ovlaštena službena osoba ustanovi da postoje okolnosti iz stavka 1. ovoga članka, može samo upozoriti maloljetnika, odnosno o počinjenom prekršaju obavijestiti roditelja, posvojitelja, skrbnika i druge osobe koje skrbe za maloljetnika.

Posebne odredbe o kaŽnjavanju maloljetnika

Članak 243.

(1) Ako sud utvrdi da je maloljetnik počinio prekršaj te odluči da maloljetniku treba izreći odgojnu mjeru, u rješenju o prekršaju navest će samo koja mu se mjera izriče, bez odluke o krivnji. U obrazloženju će se ograničiti samo na to da navede opis prekršaja te razloge koji opravdavaju izbor mjere.

(2) Odluka o novčanoj kazni može se izreći samo starijem maloljetniku. Ona mora biti pisano izrađena i obrazložena.

OvlaŠtenici za podnoŠenje Žalbe

Članak 244.

Protiv rješenja o prekršaju, uz maloljetnika, žalbu njemu u korist mogu podnijeti branitelj, državni odvjetnik, bračni drug, rođak u uspravnoj liniji, posvojitelj, skrbnik, brat, sestra i hranitelj. Žalbu na štetu maloljetnika može podnijeti samo državni odvjetnik, na vlastitu inicijativu ili na prijedlog oštećenika.

XXV. Postupak za oduzimanje imovinske koristi

UtvrĐivanje imovinske koristi po sluŽbenoj duŽnosti

Članak 245.

(1) Imovinska korist pribavljena prekršajem utvrđuje se u prekršajnom postupku po službenoj dužnosti.

(2) Sud i upravna tijela koja vode prekršajni postupak dužni su u postupku prikupljati dokaze i utvrditi okolnosti koje su od važnosti za utvrđivanje imovinske koristi.

Primjena odredbi Zakona o kaznenom postupku

Članak 246.

Odredbe Zakona o kaznenom postupku o oduzimanju imovinske koristi na odgovarajući će se način primjenjivati u prekršajnom postupku.

XXVI. rehabilitacija te naknada Štete i druga prava OSOBA neutemeljeno KAŽNJENIH ZA prekrŠaj ili osoba koje su neutemeljeno Bile uHiĆene ili zadrŽane

Brisanje rjeŠenja o prekrŠaju

Članak 247.

( 1) Osoba protiv koje je doneseno rješenje o prekršaju ili rješenje o prekršajnom nalogu, rehabilitira se i rješenje briše kad proteknu tri godine od dana pravomoćnosti, uz uvjet da ta osoba u tom vremenu ne počini novi prekršaj. Ne može nastupiti rehabilitacija dok traju zaštitne mjere ili pravne posljedice rješenja o prekršaju.

(2 ) Rješenje o brisanju pravomoćne odluke donosi po službenoj dužnosti tijelo nadležno za vođenje kaznene evidencije, pri čemu će obaviti potrebne provjere jesu li ispunjeni uvjeti za rehabilitaciju.

(3) Podaci o prekršaju za koji je nastupila rehabilitacija ne mogu se davati nikome na uvid.

RjeŠenje o rehabilitaciji na inicijativu okrivljenika

Članak 248.

(1) Ako nadležno tijelo ne donese rješenje o rehabilitaciji, odnosno brisanju, okrivljenik može tražiti da se utvrdi da je rehabilitacija, odnosno brisanje nastupilo po zakonu.

(2) Ako nadležno tijelo ne postupi prema zahtjevu okrivljenika u roku od trideset dana od dana primitka zahtjeva, okrivljenik može tražiti da prvostupanjski sud donese rješenje o rehabilitaciji odnosno brisanju pravomoćne odluke.

(3) O tom zahtjevu odlučuje sud nakon očitovanja državnog odvjetnika ako se postupak vodio na njegov zahtjev.

Naknada Štete zbog neosnovanog kaŽnjavanja

Članak 249.

(1) Pravo na naknadu štete zbog neosnovanog kažnjavanja ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena sankcija za prekršaj, a kasnije je u povodu izvanrednoga pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen, osim ako je do obustave postupka došlo zato što je u novom postupku oštećenik kao tužitelj odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom.

(2) Nema pravo na naknadu štete onaj tko je svojim lažnim priznanjem ili na drugi način namjerno prouzročio pravomoćnu odluku o svojoj krivnji, osim ako je na to bio prisiljen.

(3) U slučaju pravomoćne odluke za prekršaje u stjecaju pravo na naknadu štete može se odnositi i na pojedine prekršaje glede kojih je udovoljeno uvjetima za priznanje naknade.

Zastara prava na naknadu Štete

Članak 250.

Pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske odluke kojom je protiv okrivljenika obustavljen postupak, a ako je u povodu žalbe rješavao Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske - od dana primitka odluke tog suda.

Ostvarivanje prava na naknadu Štete

Članak 251.

(1) Prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik je dužan podnijeti zahtjev ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

(2) Ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. Ako je postignuta nagodba samo o dijelu zahtjeva, oštećenik može tužbu podnijeti glede ostatka zahtjeva.

(3) Dok traje postupak iz stavka 1. ovoga članka, ne teče zastara predviđena u članku 250. ovoga Zakona.

(4) Tužba za naknadu štete podnosi se protiv Republike Hrvat­ske.

Pravo nasljednika na naknadu Štete

Članak 252.

(1) Nasljednici nasljeđuju samo pravo oštećene osobe na naknadu imovinske štete. Ako je oštećenik već stavio zahtjev, nasljednici mogu nastaviti postupak samo u granicama već postavljenog zahtjeva za naknadu imovinske štete.

(2) Nasljednici oštećene osobe mogu nakon njezine smrti nastaviti postupak za naknadu štete odnosno pokrenuti postupak ako je oštećena osoba umrla prije proteka roka zastare i nije se odrekla zahtjeva.

Naknada Štete zbog neosnovanog zatvaranja, uhiĆenja ili zadrŽavanja

Članak 253.

(1) Pravo na naknadu štete pripada i osobi:

1. koja je bila uhićena ili zadržana, a nije došlo do pokretanja postupka za prekršaje, ili je postupak obustavljen pravomoćnom odlukom,

2. koja je izdržala kaznu oduzimanja slobode, a u povodu izvanrednog pravnog lijeka izrečena joj je kazna oduzimanja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdržala, ili je izrečena sankcija za prekršaj koja se ne sastoji u oduzimanju slobode,

3. koja je zbog pogreške ili protuzakonitog rada državnog tijela neosnovano uhićena ili zadržana preko zakonskog roka ili je preko tog roka bila u ustanovi za izdržavanje kazne,

4. koja je zadržana dulje vrijeme nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena.

(2) Osobi koja je uhićena bez zakonske osnove pripada pravo na naknadu štete ako protiv nje nije određeno zadržavanje niti joj vrijeme za koje je bila uhićena nije uračunato u izrečenu kaznu za prekršaj.

(3) Naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedo­puš­tenim postupcima prouzročila uhićenje.

(4) U postupku za naknadu štete u slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe članka 249.do 252. ovoga Zakona.

Objava u sredstvima javnog priopĆivanja

Članak 254.

(1) Ako je slučaj na koji se odnosi neopravdana pravomoćna odluka ili neosnovano oduzimanje slobode prikazivan u sredstvima javnog priopćavanja i time bio povrijeđen ugled te osobe, sud će, na njezin zahtjev, objaviti u novinama ili drugome javnom sredstvu priopćavanja priopćenje o odluci iz koje proizilazi neopravdanost prijašnje pravomoćne odluke odnosno neosnovanost uhićenja. Ako slučaj nije prikazan u sredstvu javnog priop­ćava­nja, takvo će se priopćenje, na zahtjev te osobe, dostaviti njezinu poslodavcu. Nakon smrti kažnjenika pravo na podnošenje tog zahtjeva pripada njezinu bračnom ili izvanbračnom drugu, djeci, roditeljima, braći i sestrama.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti i ako nije stavljen zahtjev za naknadu štete.

(3) Neovisno o uvjetima predviđenim u članku 249. ovoga Zakona zahtjev iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti i kad je u povodu izvanrednog pravnog lijeka izmijenjena pravna kvalifikacija djela, ako je zbog pravne kvalifikacije u prijašnjoj pravo­moćnoj odluci bio povrijeđen ugled kažnjene osobe.

(4) Zahtjev iz stavka 1. do 3. ovoga članka podnosi se u roku od šest mjeseci prvostupanjskom sudu. O zahtjevu odlučuje vijeće prekršajnog suda prema sjedištu izdavača ili sjedištu radio ili TV postaje.

Brisanje upisa u kaznenu evidenciju

Članak 255.

Prvostupanjski sud donijet će po službenoj dužnosti rješenje kojim se briše upis u kaznenim evidencijama. Rješenje se dostavlja ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa. Po brisanom upisu ne smiju se nikomu davati podaci iz kaznene evidencije.

Uporaba podataka iz spisa

Članak 256.

Osoba kojoj je dopušteno razgledavanje i prepisivanje spisa koji se odnose na neosnovano kažnjavanje ili na neosnovano oduzimanje slobode ne može upotrijebiti podatke iz tih spisa na način koji bi bio štetan za rehabilitaciju osobe protiv koje je vođen postupak za prekršaje. Predsjednik suda dužan je na to upozoriti osobu kojoj je dopušteno razgledavanje, i to će se zabilježiti na spisu uz potpis te osobe.

Prava iz radnog odnosa

Članak 257.

(1) Osobi kojoj je zbog neosnovanog kažnjavanja odluke ili neosnovanog uhićenja prestalo zaposlenje ili svojstvo osiguranika socijalnog osiguranja priznaje se radni staž odnosno staž osiguranja kao da je bila na radu za vrijeme za koje je zbog neosnovanog kažnjavanja odluke ili neosnovanog uhićenja staž izgubila. U staž se uračunava i vrijeme nezaposlenosti do kojeg je došlo zbog neosnovanog kažnjavanja odluke ili neosnovanog uhićenja, a koje nije nastalo krivnjom te osobe.

(2) Pri svakom rješavanju o pravu na koje utječe duljina radnog staža odnosno staža osiguranja nadležno tijelo ili ustanova uzet će u obzir staž priznat odredbom stavka 1. ovoga članka.

(3) Ako tijelo ili ustanova iz stavka 2. ovoga članka ne uzme u obzir staž priznat odredbom stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba može zahtijevati da stvarno nadležni sud utvrdi da je priznavanje tog vremena nastupilo po zakonu. Tužba se podnosi protiv tijela ili ustanove koja osporava priznati staž i protiv Republike Hrvatske.

(4) Na zahtjev tijela ili ustanove kod koje se pravo iz stavka 2. ovoga članka ostvaruje isplatit će se iz proračunskih sredstava propisani doprinos za vrijeme za koje je odredbom stavka 1. ovoga članka staž priznat.

(5) Staž osiguranja priznat odredbom stavka 1. ovoga članka u cijelosti se uračunava u mirovinski staž.

XXVII. IZVRŠENJE ODLUKA O PREKRŠAJU I IZVRŠENJE ZAŠTITNIH MJERA, PREKRŠAJNA EVIDENCIJA

PravomoĆnost i izvrŠnost odluka

Članak 258.

(1) Odluka suda ili upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak postaje pravomoćna kad se više ne može pobijati žalbom ili drugim pravnim sredstvom predviđenim ovim Zakonom, ili ako žalba ili drugo pravno sredstvo nisu dopušteni.

(2) Pravomoćna odluka izvršava se kad je uredno dostavljena i kad za njezino izvršenje ne postoje zakonske smetnje. Ako nije podnesena žalba ili su se stranke odrekle ili odustale od žalbe, odluka je izvršna protekom roka za žalbu, odnosno od dana odricanja ili odustanka od podnesene žalbe.

(3) Ako sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak koje je donijelo odluku u prvom stupnju nije nadležno za njezino izvršenje, dostavit će ovjereni prijepis odluke s potvrdom o pravomoćnosti i izvršnosti tijelu koje je nadležno za izvršenje.

(4) Ako je djelatna vojna osoba, vojni službenik ili vojni namještenik kažnjen za prekršaj, sud će ovjereni prijepis pravomoćne oduke dostaviti Ministarstvu obrane, a ako je kažnjen pričuvni časnik ili dočasnik, sud će ovjereni prijepis pravomoćne odluke dostaviti tijelu nadležnom za poslove obrane u kojemu se kažnjenik vodi u vojnoj evidenciji.

IzvrŠenje kazne zatvora

Članak 259.

(1) Kazna zatvora izvršit će se prema općim propisima o izvršavanju kazne zatvora. Na isti će se način postupiti i u slučaju kada je nenaplaćena novčana kazna zamijenjena zatvorom.

(2) Prvostupanjski će sud pravomoćnu odluku kojom je izrečena kazna zatvora, odnosno rješenje kojim je novčana kazna zamijenjena zatvorom dostaviti tijelu nadležnom za postupak izvršenja kazne zatvora.

Zamjena globe i novČane kazne radom za opĆe dobro ili zatvorom

Članak 260.

(1) Kad globa ili novčana kazna nije u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen odlukom, sud koji je odlučivao u prvom stupnju zamijenit će je radom za opće dobro ili zatvorom prema odredbama ovoga Zakona.

(2) U slučaju kada je prvostupanjsku odluku donijelo upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak, dostaviti će pravomoćno rješenje o prekršaju zajedno s potvrdom da novčana kazna nije dijelom ili u cijelosti plaćena prekršajnom sudu prema mjestu prebivališta okrivljenika koji će rješenjem odlučiti o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro ili zatvorom.

(3) Protiv rješenja iz stavka 1. i 2. ovoga članka dopuštena je žalba.

(4) Okrivljeniku kojemu bi prema zakonu globu ili novčanu kaznu trebalo zamijeniti radom za opće dobro i koji odbije rad za opće dobro ili uredno ne obavlja taj rad, sud iz stavka 1. ovoga članka zamijeniti će globu ili novčanu kaznu zatvorom prema odredbama ovoga Zakona. Ako je rad za opće dobro uredno obavljen djelomično, globa ili novčana kazna zamijenit će se zatvorom u razmjerno kraćem trajanju.

(5) Ako okrivljenik tijekom postupka zamjene novčane kazne zatvorom ili tijekom izvršavanja kazne zatvora plati u cijelosti novčanu kaznu, postupak izvršenja će se obustaviti, a okrivljenik pustiti na slobodu. Sva tijela koja sudjeluju u postupku izvršenja zatvora kojim je zamijenjena novčana kazna primit će uz potvrdu iznos neplaćene novčane kazne.

IzvrŠenje globe i novČane kazne, odluke o troŠkovima postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu

Članak 261.

(1) Kada je zakonom određeno da se neplaćena novčana kazna ne zamjenjuje radom za opće dobro ili kaznom zatvora i kada osoba koja je rješenjem obvezna platiti troškove postupka to ne učini dijelom ili u cijelosti, novčana kazna i troškovi postupka naplatit će se ovrhom na imovini te osobe.

(2) Ovrhu iz stavka 1. ovoga članka provodi porezna uprava nadležna prema mjestu prebivališta osobe koja nije platila novčanu kaznu ili troškove postupka prema propisima za prisilnu naplatu poreza.

(3) Sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak, a koje je donijelo prvostupanjsku odluku dostavit će je nadležnoj poreznoj upravi na izvršenje uz potvrdu o tome da kazna ili troškovi postupka nisu plaćeni u određenom iznosu.

(4) Rješenje koje je sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak ovjerilo kao pravomoćno i izvršno, u kojem je odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu ovršna je isprava i oštećenik na temelju nje svoju tražbinu prema okrivljeniku može ostvariti u ovršnom postupku prema općim propisima o ovrsi.

IzvrŠenje ostalih mjera u prekrŠajnom postupku

Članak 262.

(1) Nadležnost za izvršenje rada za opće dobro, zaštitnih mjera i odgojnih mjera uređuje se posebnim zakonom, kao i način njihova izvršenja.

(2) Ako je uz pravomoćnu odluku izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta, sud koji je izrekao prvostupanjsku odluku odlučit će hoće li se takvi predmeti prodati prema odredbama koje vrijede za ovršni postupak ili će se predati kriminalističkom muzeju odnosno drugoj ustanovi ili će se uništiti. Novac dobiven prodajom predmeta unosi se u proračunska sredstva.

(3) Pravomoćna odluka o oduzimanju predmeta može se izvan slučaja pojedinog izvanrednoga pravnog lijeka izmijeniti u parnici o vlasništvu oduzetih predmeta.

TumaČenje odluke

Članak 263.

(1) Ako se pojavi sumnja u dopuštenost izvršenja sudske odluke ili uračunavanje kazne, ili ako u pravomoćnoj odluci nije odlučeno o uračunavanju uhićenja ili zadržavanja ili prije izdržane kazne, ili to uračunavanje nije pravilno obavljeno, odlučit će o tome posebnim rješenjem predsjednik vijeća prvostupanjskog suda, odnosno voditelj prekršajnog postupka pred upravnim tijelom. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja, osim ako rješenjem nije u opravdanim slučajevima odlučeno drukčije.

(2) Ako se pojavi sumnja u tumačenje sudske odluke ili odluke upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak, o tome na način iz stavka 1. ovoga članka odlučuje sud ili upravno tijelo koje vodi prekršajni postupak koje je donijelo pravomoćnu odluku.

IzvrŠenje rjeŠenja donesenih tijekom postupka

Članak 264.

(1) Ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, rješenja koja se donose tijekom postupka se izvršavaju kad postanu pravomoćna. Nalozi se izvršavaju odmah ako tijelo koje je nalog izdalo ne odredi drukčije.

(2) Pravomoćnost rješenja nastupa kad se ono ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dopuštena.

(3) Rješenja i naloge, ako nije drukčije propisano, izvršavaju tijela koja su ih donijela.

Kaznena evidencija

Članak 265.

 (1) Kaznenu evidenciju ustrojava i vodi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa. Tijela koja su izrekla kazne za prekršaje dostavljaju pravomoćne odluke ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa. Tim se upravnim tijelima može omogućiti uvid u kaznenu evidenciju koju vodi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa putem elektroničkih sredstava komunikacije na daljinu.

(2) Propis o obliku, sadržaju i načinu vođenja evidencije propisuje minisar nadležan za poslove pravosuđa.

(3) Propise o evidenciji izrečenih odgojnih mjera donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa uz suglasnost ministra za rad i socijalnu skrb.

XXVIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 266.

(1) Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti: Zakon o prekršajima (»Narodne novine«, br. 2/73., 5/73., 21/74., 9/80., 25/84., 52/87., 27/88., 43/89., 8/90., 41/90., 59/90., 91/92. i 33/95.) i Zakon o privrednim prijestupima (»Narodne novine« br. 53/91. i 91/92.).

(2) Privredni prijestupi prema propisima koji vrijede na dan stupanja na snagu ovoga Zakona smatraju se prekršajima u smislu ovoga Zakona. Postupci za privredne prijestupe i prekršaje pokrenuti do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, dovršit će se prema propisima po kojima su pokrenuti.

(3) Ako odredbe zakona po kojima se vodi prekršajni postupak iz stavka 2. ovoga članka nisu u skladu s odredbama ovoga Zakona, primjenit će se odredbe ovoga Zakona.

(4) Podzakonske propise koje treba donijeti prema odredbama ovoga Zakona, nadležni će ministri donijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 267.

Ovaj Zakon stupa na snagu 1. listopada 2002. godine.

Klasa: 740-04/00-01/03
Zagreb, 11. srpnja 2002.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčič, v. r.