1463
Na
temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
Proglašavam
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi, koji je
donio Hrvatski sabor na sjednici 12. srpnja 2002.
Broj:
01-081-02-2713/2
Zagreb, 18. srpnja 2002.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
Članak
1.
U
Zakonu o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, br. 44/96.,
57/96., 124/97., 73/00., 87/00. i 94/01.), članak 3. mijenja se i glasi:
»Područja
posebne državne skrbi određuju se u tri skupine, i to prva i druga skupina
prema okolnostima nastalim na temelju stanja okupiranosti i posljedica agresije
na Republiku Hrvatsku, a treća skupina prema četiri kriterija: kriteriju
ekonomske razvijenosti, kriteriju strukturnih poteškoća, demografskom kriteriju
i posebnom kriteriju.«
Članak
2.
Članak
4. mijenja se i glasi:
»(1)
Prvoj skupini pripadaju tijekom Domovinskog rata okupirana područja gradova i
općina koja se nalaze neposredno uz državnu granicu, a gradsko/općinsko
središte nije od državne granice udaljeno više od 15 kilometara zračne linije i
nema više od 5 000 stanovnika prema popisu pučanstva iz 1991. godine, kao i sva
preostala tada okupirana područja gradova, općina i naselja hrvatskog
Podunavlja.
(2) Prvoj skupini
pripadaju u cijelosti područja gradova i općina:
Antunovac, Beli
Manastir, Bilje, Bogdanovci, Borovo, Cetingrad, Cibljane, Čeminac, Darda, Donji
Kukuruzari, Donji Lapac, Draž, Dubrovačko primorje, Dragalić, Dvor, Erdut,
Ernestinovo, Gvozd, Hrvatska Dubica, Hrvatska Kostajnica, Ilok, Jagodnjak, Jasenovac,
Kijevo, Kneževi Vinogradi, Lovas, Majur, Markušica, Negoslavci, Nijemci,
Nuštar, Petlovac, Plitvička Jezera, Popovac, Rakovica, Slunj, Stara Gradiška,
Stari Jankovci, Šodolovci, Tompojevci, Topusko, Tordinci, Tovarnik, Trpinja,
Vojnić, Vrlika, Vukovar, Župa dubrovačka.
(3) Prvoj skupini
pripadaju i naselja u gradovima:
Osijek – naselje: Klisa, Nemetin, Sarvaš, Tenja.
Vinkovci – naselje: Mirkovci«.
Članak
3.
Članak
5. mijenja se i glasi:
»(1)
U drugoj skupini su područja gradova, općina i naselja koja su bila okupirana
za vrijeme Domovinskog rata, a nisu određena u prvoj skupini iz članka 4. ovoga
Zakona.
(2)
Drugoj skupini pripadaju u cijelosti područja gradova i općina:
Barilović,
Benkovac, Biskupija, Brestovac, Čačinci, Drniš, Đulovac, Ervenik, Glina, Gornji
Bogićevci, Gospić, Gračac, Grubišno Polje, Hrvace, Jasenice, Josipdol,
Kistanje, Knin, Konavle, Krnjak, Lasinja, Lipik, Lišane Ostrovičke, Lovinac,
Mikleuš, Novigrad, Novska, Obrovac, Okučani, Otočac, Pakrac, Petrinja, Plaški,
Polača, Poličnik, Posedarje, Promina, Ružić, Saborsko, Sirač, Skradin,
Stankovci, Ston, Sunja, Škabrnja, Tounj, Udbina, Velika, Velika Pisanica,
Veliki Grđevac, Voćin, Vrhovine i Zemunik Donji.
(3) Drugoj skupini
pripadaju i naselja u gradovima:
Daruvar –
naselja: Markovac, Vrbovac,
Dubrovnik – naselja: Bosanka, Brsećine, Dubravica, Donje
Obuljeno, Čajkovica, Čajkovići, Gornje Obuljeno, Gromača, Kliševo, Knežica,
Komolac, Ljubač, Mokošica, Mravinjac, Mrčevo, Nova Mokošica, Orašac, Osojnik,
Petrovo Selo, Prijevoj, Pobrežje, Rožat, Šumet, Trsteno, Zaton,
Karlovac – naselja:
Banska Selnica, Banski Moravci, Blatnica Pokupska, Brezova Glava, Brežani,
Brođani, Cerovac Vukmanićki, Donja Trebinja, Donji Sjeničak, Gornja Trebinja,
Gornji Sjeničak, Ivanković Sela, Ivošević Selo, Kablar, Kamensko, Karlovac –
dijelovi Gornje Mekušje, Sajevac i Turanj, Klipino Brdo, Kljaić Brdo, Knez
Gorica, Lipje, Manjerovići, Okić, Popović Brdo, Ribari, Skakavac, Slunjska
Selnica, Slunjski Moravci, Tušilović, Udbinja, Utinja, Vukmanić,
Sisak – naselja: Blinjski Kut, Klobučak,
Letovanci, Madžari,
Staro Selo,
Slatina – naselja: Golenić, Ivanbrijeg, Lukavac,
Virovitica – naselja: Jasenaš,
Vodice – naselja: Čista Mala, Čista Velika, Grabovci,
Zadar – naselja: Babindub, Crno.«
Članak 4.
Iza članka 5., dodaje se
članak 5.a koji glasi:
»Članak 5.a
(1) Trećoj skupni
područja posebne državne skrbi pripadaju općine koje su ocijenjene kao dijelovi
Republike Hrvatske koji zaostaju u razvoju prema postupku ocjenjivanja na
temelju četiri kriterija razvijenosti:
– kriterij ekonomske
razvijenosti, koji se odnosi na utvrđivanje područja koja gospodarski
zaostaju, a mjeri se pokazateljima kao što su: dohodak stanovništva, prihodi
jedinica lokalne samouprave te drugim dostupnim pokazateljima,
– kriterij strukturnih
poteškoća koji se odnosi na utvrđivanje područja s izrazitim problemima
nezaposlenosti, industrijskog i poljoprivrednog restrukturiranja, a mjeri se
pokazateljima kao što su: zaposlenost i nezaposlenost, posebnim pokazateljima
razvijenosti industrijskih, urbanih i ruralnih područja te drugim dostupnim
pokazateljima,
– demografski kriterij
koji se odnosi na utvrđivanje područja izrazito nepovoljnih demografskih
pokazatelja, a ocjenjuje/mjeri se pokazateljima kao što su: gustoća
naseljenosti, opće kretanje stanovništva, vitalni indeks, dobna i obrazovna
struktura stanovništva te drugim dostupnim pokazateljima,
–
posebni kriterij, koji se primjenjuju na granične općine koje su se promjenom
republičke u državnu granicu suočile s dodatnim razvojnim poteškoćama te na
općine s miniranim područjem a koje ne udovoljavaju kriterijama za ulazak u
prve dvije skupine područja posebne državne skrbi.
(2)
Postupak ocjenjivanja razvijenosti iz stavka 1. ovoga članka obavlja se zasebno
prema svakom od kriterija iz podstavka 1., 2. i 3. stavka 1. ovoga članka.
Uvjet za uključenje u treću skupinu područja posebne državne skrbi je da je
zbirna ocjena ispod granične vrijednosti za bilo koji od prva tri kriterija
razvijenosti, s tim da se za one općine na koje se odnosi četvrti kriterij
primjenjuju dvostruko niže granične vrijednosti za ulazak u sustav.
(3)
Postupak ocjenjivanja razvijenosti iz stavka 1. ovoga članka uključuje odabir
pokazatelja za operacionalizaciju kriterija iz stavka 1. ovoga članka i
određivanje graničnih vrijednosti zbirnih ocjena. Granične vrijednosti utvrđuju
se tako da ukupno, sustavom posebne državne skrbi, u sve tri skupine, bude
obuhvaćeno do 15% ukupnog stanovništva Republike Hrvatske.
(4)
Postupak ocjenjivanja iz stavka 3. ovoga članka, uz pribavljenu suglasnost na
taj postupak Ministarstva financija, Ministarstva gospodarstva, Ministarstva
poljoprivrede i šumarstva te Državnog zavoda za statistiku, provodi
Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo (u daljnjem tekstu:
Ministarstvo).
(5)
Izvješće o rezultatima ocjenjivanja iz stavka 4. ovoga članka, s prijedlogom
općina koje ulaze u treću skupinu područja posebne državne skrbi, Ministarstvo
dostavlja Vladi Republike Hrvatske radi donošenja odluke o potvrđivanju ili
odbacivanju statusa pripadnosti općine trećoj skupini područja posebne državne
skrbi.
(6)
Općina gubi status kada je dvije godine uzastopce ocijenjena iznad graničnih
vrijednosti.
(7)
Ministarstvo provodi postupak ocjenjivanja svake godine, s time da izvješće s
prijedlogom općina za treću skupinu područja posebne državne skrbi dostavlja
Vladi Republike Hrvatske najkasnije u roku od 60 dana prije usvajanja državnog
proračuna.«
Članak
5.
Članak
8. mijenja se i glasi:
(1)
Republika Hrvatske će poticati povratak i ostanak stanovništva koje je
prebivalo na područjima posebne državne skrbi prije Domovinskog rata te
naseljavanje državljana Republike Hrvatske svih djelatnosti i zanimanja koji
mogu pridonijeti gospodarskom i društvenom razvoju područja posebne državne
skrbi.
(2)
Povratak i ostanak te naseljavanje stanovništva na područja posebne državne
skrbi poticat će se i stambenim zbrinjavanjem na jedan od sljedećih načina:
–
davanjem u najam obiteljske kuće ili stana u državnom vlasništvu,
–
davanjem u najam oštećene obiteljske kuće u državnom vlasništvu i dodjelom
građevinskog materijala,
–
dodjelom građevinskog zemljišta u državnom vlasnitšvu i građevinskog materijala
za izgradnju stambenog objekta sa više stambenih jedinica. Odluku o načinu
izgradnje i financiranja ovakovih objekata donosi Ministarstvo,
–
dodjelom građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu i građevinskog materijala
za izgradnju obiteljske kuće, ili
–
dodjelom građevinskog materijala za popravak, obnovu ili izgradnju obiteljske
kuće ili stana.
(3)
Pravo na stambeno zbrinjavanje iz stavka 2. ovoga članka, može ostvariti osoba
ili članovi njenog domaćinstva (u daljnjem tekstu: korisnik):
– ako nemaju u
vlasništvu ili suvlasništvu obiteljsku kuću ili stan na području Republike
Hrvatske, ili ako istu nisu prodali, darovali, ili na bilo koji drugi način
otuđili nakon 8. listopada 1991., odnosno ako nisu stekli pravni položaj
zaštićenog najmoprimca,
– ako nemaju u
vlasništvu ili suvlasništvu obiteljsku kuću ili stan na području država
nastalih raspadom SFRJ, ili da iste nisu prodali, darovali, ili na bilo koji
drugi način otuđili nakon 8. listopada 1991., odnosno nisu stekli pravni
položaj zaštićenog najmoprimca.
Korisnik prava na
stambeno zbrinjavanje prema odredbama ovoga Zakona ostvarit će to pravo kad
ispuni uvjete iz alineja ovoga stavka do stupanja na snagu ovoga Zakona.
(4) Kada se korisnik iz
stavka 3. ovoga članka stambeno zbrinjava davanjem u najam obiteljske kuće ili
stana u državnom vlasništvu, Ministarstvo i korisnik sklapaju ugovor o najmu sukladno
odredbama Zakona o najmu stanova (»Narodne novine«, br. 91/96. i 48/98.), s tim
da korisnik plaća zaštićenu najamninu na pripadajuću stambenu površinu, a na
višak stambene površine od pripadajuće površine plaća slobodno ugovorenu
najamninu.
(5) Kada se korisnik iz
stavka 3. ovoga članka stambeno zbrinjava dodjelom građevinskog zemljišta i/ili
građevinskog materijala, Ministarstvo i korisnik sklapaju ugovor o darovanju,
koji sadrži i odredbu o obvezi korisnika da građevinsko zemljište i/ili građevinski
materijal, odnosno obnovljenu ili izgrađenu obiteljsku kuću ili stan neće
otuđiti 10 godina od dana sklapanja ugovora, bez suglasnosti Ministarstva.
(6) Korisna površina
obiteljske kuće ili stana ili količina građevinskog materijala iz ovoga članka
utvrđuje se prema uvjetima i mjerilima iz Zakona o obnovi (»Narodne novine«,
br. 24/96., 54/96., 87/96. i 57/00.).
(7) Ako je stan ili
obiteljska kuća iz stavka 2. ovoga članka, oštećena, korisnik ima pravo na
dodjelu građevinskog materijala za popravak ili obnovu oštećene obiteljske kuće
ili stana u odgovarajućoj količini građevinskog materijala prema mjerilima iz
Zakona o obnovi.
(8) Korisnik koji je
ostvario pravo na stambeno zbrinjavanje dodjelom građevinskog materijala, a
radove obnove ili izgradnje provodi u vlastitoj organizaciji i vlastitim
sredstvima, ima pravo na novčanu potporu u iznosu:
– od 10.000,00 kuna za
obnovu oštećene obiteljske kuće IV. i V. stupnja oštećenja,
– od 15.000,00 kuna za
izgradnju obiteljske kuće.
Novčanu potporu za
obnovu i izgradnju obiteljske kuće korisnik je dužan utrošiti namjenski i to za
nabavu građevinskog alata i/ili troškove rada. Novčana potpora isplatit će se
korisniku po predočenju računa ovjerenih od strane Nadzorne službe
Ministarstva.
(9)
Nakon 10 godina neprekidnog prebivanja u obiteljskoj kući ili stanu u državnom
vlasništvu, najmoprimac obiteljske kuće ili stana, stječe pravo na kupnju
obiteljske kuće ili stana prema kriterijima koje će uredbom propisati Vlada
Republike Hrvatske.
(10)
Uredbom iz stavka 9. ovoga članka Vlada Republike Hrvatske utvrdit će i uvjete
po kojima najmoprimac obiteljske kuće ili stana može kupiti obiteljsku kuću ili
stan u državnom vlasništvu i prije 10 godina.
(11)
Zahtjev za kupnju obiteljske kuće ili stana iz stavka 9. ovoga članka, podnosi
se od Vlade Republike Hrvatske ovlaštenom tijelu.
(12)
Korisnik prava na obnovu koji je to pravo ostvario na temelju Zakona o obnovi
dužan je u obnovljenu obiteljsku kuću useliti u roku od 30 dana od dana
obavljenog tehničkog pregleda i u njoj prebivati najmanje 10 godina i u tom
roku ne smije istu prodati, darovati ili na bilo koji drugi način otuđiti, bez
suglasnosti Ministarstva. U protivnom, korisnik je dužan vratiti uložena
sredstva za obnovu obiteljske kuće ili stana sukladno članku 65. Zakona o
obnovi.
Članak 6.
Iza članka 8. dodaju se
članci 8.a i 8.b koji glase:
»Članak 8.a
(1) Pravo na dodjelu
osnovnoga građevinskog materijala mogu ostvariti iznimno i hrvatski državljani
koji prebivaju izvan područja posebne državne skrbi, a na tom području imaju u
vlasništvu, ratom oštećenu obiteljsku kuću ili stan, uz uvjet da nisu vlasnici
neke druge useljive obiteljske kuće ili stana, ili kuću ili stan nisu prodali
ili na bilo koji drugi način otuđili nakon 8. listopada 1991. te pod uvjetom da
se u obnovljenu kuću ili stan vrate i u njoj prebivaju.
(2) Količina
dodijeljenoga građevinskog materijala iz stavka 1. ovoga članka, utvrđuje se
sukladno članku 8. stavku 7. ovoga Zakona.
Članak 8.b
(1) Red prvenstva za
stambeno zbrinjavanje ostvaruju podnositelji zahtjeva koji ispunjavaju uvjete
za stambeno zbrinjavanje prema odredbama ovoga Zakona i to:
– privremeni korisnici
tuđe imovine koju je vlasnik zatražio u posjed i na korištenje,
– ostali privremeni
korisnici tuđe imovine,
– drugi podnositelji
zahtjeva za stambeno zbrinjavanje.
(2) Ministarstvo će
donijeti pravilnik o redu prvenstva iz stavka 1. alineje 3. ovoga članka u
roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.«
Članak 7.
Naslov ispred članka 11.
»2. POVLASTICE PRI OPOREZIVANJU DOBITI« i članak 11. brišu se.
Naslov ispred članka 12.
»3. POVLASTICE PRI OPOREZIVANJU DOHOTKA« i članci 12., 13. i 14. brišu se.
Članak 8.
Naslov ispred članka 15.
»4. POVLASTICE PRI OPOREZIVANJU PROMETA NEKRETNINAMA« mijenja se i glasi: »1.a
POREZNE POVLASTICE«.
Naslov
ispred članka 16. »5. POVLASTICE PRI OPOREZIVANJU NASLJEDSTVA I DAROVANJA«
briše se.
Članak
9.
Naslov
ispred članka 17. »6. CARINSKE POVLASTICE« i članak 17. brišu se.
Članak
10.
Naslov
ispred članka 21. »9. SLUŽNOST PLODOUŽIVANJA NA POLJOPRIVREDNOM ZEMLJIŠTU« i
članak 21. briše se.
Naslov
ispred članka 22. »10. PRODAJA I DAROVANJE POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA« i članak
22. briše se.
Naslov
ispred članka 23. »11. ZAKUP POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA« i članci 23., 24., 25.
i 26. brišu se.
Članak
11.
Naslov
ispred članka 27. »12. PRIVATIZACIJA DIONICA, UDJELA STVARI I PRAVA KOJIMA
RASPOLAŽE HRVATSKI FOND ZA PRIVATIZACIJU« i članci 27. i 28. brišu se.
Članak
12.
Iza
poglavlja II. dodaje se novo poglavlje II.a pod nazivom: »II.a POVRAT
PRIVREMENO PREUZETE IMOVINE« i novi članci 20.a, 20.b i 20.c, koji glase:
»Članak
20.a
(1)
Osoba kojoj je dodijeljena privremeno u posjed i na korištenje imovina u
vlasništvu fizičkih osoba (u daljnjem tekstu: privremeni korisnik) sukladno
Zakonu o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom, a kojoj
Ministarstvo nije u mogućnosti osigurati stambeno zbrinjavanje sukladno članku
8. ovoga Zakona, stambeno će se zbrinuti osiguranjem privremenog smještaja na
jedan od sljedećih načina:
–
zbrinjavanjem u obiteljsku kuću ili stan u državnom vlasništvu, koja je po
površini manja od potrebne stambene površine,
–
zbrinjavanjem u obiteljsku kuću ili stan koju je iznajmilo Ministarstvo.
(2)
Prava i obveze u vezi s korištenjem privremenog smještaja uredit će se ugovorom
koji sklapaju privremeni korisnik i Ministarstvo.
(3)
Privremeni korisnik ima pravo koristiti privremeni smještaj iz stavka 1. ovoga
članka do osiguranja stambenog zbrinjavanja prema odredbama ovoga Zakona.
(4)
Ako privremeni korisnik odbije ponuđeni odgovarajući način stambenog
zbrinjavanja iz članka 8. ovoga Zakona ili privremeni smještaj iz stavka 1.
ovoga članka, nema pravo na stambeno zbrinjavanje prema ovom Zakonu.
(5)
Pravo na stambeno zbrinjavanje i privremeni smještaj ostvaruju članovi obitelji
privremenog korisnika. Članovima obitelji smatraju se osobe iz članka 8. Zakona
o obnovi.
Članak
20.b
(1)
Privremeni korisnik koji je ostvario pravo na stambeno zbrinjavanje dodjelom u
vlasništvo građevinskog zemljišta i građevinskog materijala za izgradnju
obiteljske kuće, dodjelom građevinskog materijala za popravak i obnovu ili
izgradnju vlastite obiteljske kuće, dodjelom u najam oštećene kuće u državnom
vlasništvu i građevinskog materijala, dužan je iseliti iz objekta koji je dobio
privremeno u posjed i na korištenje u roku od 90 dana od dana zadnje isporuke
građevinskog materijala, potrebnog za završnu fazu popravka i obnove ili
izgradnje, kako je utvrđeno Zakonom o obnovi.
(2) Privremeni korisnik
koji je ostvario pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam obiteljske
kuće ili stana u državnom vlasništvu, dužan je iseliti se iz objekta koji je
dobio privremeno u posjed i na korištenje, u roku od 15 dana od dana
zaključivanja ugovora o najmu.
(3) Privremeni korisnik
kojem je Ministarstvo osiguralo privremeni smještaj dužan je iseliti se iz
objekta koji je dobio privremeno u posjed i na korištenje, u roku od 15 dana od
dana ostvarivanja prava na privremeni smještaj.
(4) Protiv privremenog
korisnika koji se ne iseli u rokovima iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka, državno
odvjetništvo će, u roku od 15 dana od dana isteka roka za iseljenje, podnijeti
tužbu radi iseljenja.
(5) Neovisno o tužbi iz
stavka 4. ovoga članka vlasnik ima pravo podnošenja tužbe radi zaštite prava
vlasništva.
(6) Sudski postupci
pokrenuti po tužbi iz stavka 4. i 5. ovoga članka, rješavaju se po hitnom
postupku.
(7) Privremeni korisnik
odgovara za štetu nastalu njegovom krivnjom na objektu koji je dobio privremeno
u posjed i na korištenje.
(8) Privremeni korisnik
dužan je distributerima podmiriti režijske troškove nastale za vrijeme njegovog
korištenja objekta. Distributeri su dužni osigurati vlasniku objekta isporuku
struje, vode, plina, telefona i dr. i u slučaju kada privremeni korisnik nije
podmirio režijske troškove.
(9) U slučaju da
privremeni korisnik ne podmiri štetu iz stavka 7. ovoga članka, državno
odvjetništvo će podnijeti tužbu radi naknade štete.
Članak 20.c
Poglavarstvo jedinice
lokalne samouprave dužno je, na zahtjev Ministarstva, dostaviti mišljenje o
mogućnostima stambenog zbrinjavanja na svojem području.«
Članak 13.
U članku 32. stavku 1.
iza riječi: »ministarstva«, briše se znak interpunkcije i dodaju riječi: »u
onom dijelu za koja su nadležna i na način da u skladu s predviđenom
nadležnosti donose potrebne provedbene propise«.
Članak 14.
Članak 34. briše se.
Članak 15.
(1) Stambene komisije
osnovane Programom povratka i zbrinjavanja prognanika, izbjeglica i raseljenih
osoba (»Narodne novine«, br. 92/98.), dužne su u roku od 30 dana od dana
stupanja na snagu ovoga Zakona, predati Ministarstvu dokumentaciju o imovini u
vlasništvu fizičkih osoba dodijeljenoj privremeno u posjed i na korištenje
sukladno Zakonu o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom.
(2) Protekom roka iz
stavka 1. ovoga članka prestaju s radom stambene komisije.
Članak 16.
(1) Ministarstvo će
ukinuti rješenja donesena po Zakonu o privremenom preuzimanju i upravljanju
određenom imovinom, a koja, do stupanja na snagu ovoga Zakona, nadležna
stambena komisija nije ukinula.
(2)
Ministarstvo će do 30. listopada 2002. donijeti rješenja o ukidanju rješenja i
vraćanju u posjed imovine vlasniku koji je podnio zahtjev za povrat imovine
prije stupanja na snagu ovoga Zakona, i to prema redoslijedu zaprimanja
zahtjeva.
(3)
Ministarstvo će do 31. prosinca 2002. donijeti rješenja o ukidanju rješenja i
vraćanju u posjed imovine vlasniku koji podnese zahtjev za povrat imovine nakon
stupanja na snagu ovoga Zakona, i to prema redoslijedu zaprimanja zahtjeva.
(4)
Vlasniku koji je podnio zahtjev za povrat imovine a kojem se imovina u rokovima
iz stavka 2. i 3. ovoga članka ne vrati u posjed, država je dužna naknaditi
zbog toga pretrpljenu štetu.
Članak 17.
(1)
Rješenjem iz članka 16. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, Ministarstvo utvrđuje ima
li osoba kojoj je ukinuto rješenje pravo na stambeno zbrinjavanje prema članku
8. Zakona o područjima posebne državne skrbi.
(2)
Do ostvarivanja stambenog zbrinjavanja osobi iz stavka 1. ovoga članka
Ministarstvo će osigurati privremeni smještaj.
(3)
Privremeni smještaj ostvaruje se prema dinamici utvrđenoj člankom 16. ovoga
Zakona.
Članak
18.
Protiv
rješenja Ministarstva iz članka 16. ovoga Zakona ne može se izjaviti žalba, ali
se može pokrenuti upravni spor.
Članak
19.
(1)
Vlasnik imovine čija je imovina tijekom privremene uprave Republike Hrvatske,
sukladno Zakonu o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom dana
privremeno u posjed i na korištenje trećim osobama, može podnijeti Ministarstvu
zahtjev za povrat u posjed imovine.
(2)
Ako osoba iz stavka 1. ovoga članka ne podnese zahtjev za povrat imovine
Ministarstvo će po službenoj dužnosti, najkasnije do 31. prosinca 2002.,
donijeti rješenje o vraćanju u posjed.
Članak
20.
(1)
Državno odvjetništvo će, u roku od 60 dana od dana dostave dokumentacije iz
Ministarstva, podnijeti tužbu radi iseljenja protiv osobe koja bez valjane
pravne osnove boravi u objektu koji je sukladno Zakonu o privremenom
preuzimanju i upravljanju određenom imovinom, bio dodijeljen drugoj osobi
privremeno u posjed i na korištenje.
(2)
Državno odvjetništvo će, u roku od 30 dana od dana dostave dokumentacije iz
Ministarstva, podnijeti tužbu radi iseljenja protiv osobe čiji je objekt
obnovljen prema Zakonu o obnovi, a koja se nije iselila iz objekta koji joj je bio
dodijeljen privremeno u posjed i na korištenje.
(3)
Neovisno o tužbi iz stavka 1. i 2. ovoga članka, vlasnik ima pravo podnošenja
tužbe radi zaštite prava vlasništva.
(4)
Sudski postupci pokrenuti po tužbama iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka
rješavaju se po hitnom postupku.
Članak
21.
(1)
Kada Ministarstvo sazna da korisnik ne koristi kuću ili stan, koja mu je po
odredbama Zakona o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, br.
44/96., 57/96. i 124/97.) dana na korištenje i na kojoj na temelju članka 8.
toga Zakona stječe vlasništvo nakon 10 godina prebivanja, donijet će rješenje
kojim će utvrditi da osoba ne koristi stan ili kuću, te će istim rješenjem
poništiti rješenje o dodjeli kuće ili stana.
(2)
Protiv rješenja Ministarstva ne može se uložiti žalba, ali se može pokrenuti
upravni spor.
(3) Na temelju konačnog
rješenja iz stavka 1. ovoga članka, nadležno državno odvjetništvo će podnijeti
tužbu radi iseljenja.
Članak 22.
Ministarstvo ne može
donijeti rješenje iz članka 21. ovoga Zakona, nakon proteka 10 godina od dana
donošenja rješenja o dodjeli kuće ili stana.
Članak 23.
(1) Osoba, odnosno član
njezine obitelji, kojoj je kuća obnovljena po Zakonu o obnovi (korisnik
obnove), ne može steći vlasništvo na dodjeljenoj kući ili stanu po Zakonu o područjima
posebne državne skrbi, odnosno Zakonu o davanju u najam stanova na osobođenom
teritoriju, osim u slučaju ukoliko je od dana donošenja rješenja o dodjeli kuće
ili stana proteklo 10 godina.
(2) Pod obnovljenom
kućom ili stanom razumijeva se objekt na kojem su izvedeni radovi iz članka 21.
Zakona o obnovi, ili je isplaćena potpora za popravak oštećenja iz članka 14.
Zakona o obnovi.
Stanje objekta utvrđuje
se zapisnikom o obavljenom tehničkom pregledu, odnosno potvrdom Ministarstva o
isplaćenoj potpori za popravak oštećenja.
(3) U slučaju kada
korisnik obnove, kojem je obnovljena kuća, koristi kuću ili stan na temelju
rješenja donesenog po Zakonu o područjima posebne državne skrbi ili Zakonu o
davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju, Ministarstvo će donijeti
rješenje kojim će poništiti rješenje o dodjeli kuće ili stana.
(4) Protiv rješenja
Ministarstva ne može se uložiti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
Članak 24.
Ministarstvo ne može
donijeti rješenje iz članka 23. ovoga Zakona, nakon proteka 10 godina od dana
donošenja rješenja o dodjeli kuće ili stana.
Članak 25.
(1) Kada Ministarstvo
sazna da korisnik obnove, koji je ostvario pravo na obnovu i kojem je kuća
obnovljena, nije iselio iz kuće ili stana, koji mu je dodijeljen po Zakonu o
privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom, ili Zakonu o
područjima posebne državne skrbi, ili Zakonu o statusu izbjeglica i prognanika,
ili Zakonu o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju, u roku od 30
dana od obavljenog tehničkog pregleda kojim je utvrđeno da je kuća obnovljena,
odnosno u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona za kuću na
kojoj je tehnički pregled obavljen do stupanja na snagu ovoga Zakona, pozvat će
korisnika obnove da se iseli iz kuće ili stana koji mu je bio dodjeljen i useli
u obnovljenu kuću u daljnjem roku od 30 dana, te ga upozoriti na posljedice.
(2) Ako se korisnik
obnove iz stavka 1. ovoga članka, ne iseli iz dodijeljene kuće ili stana i
useli u obnovljenu kuću u ostavljenom roku od 30 dana, Ministarstvo će
donijeti rješenje kojim će utvrditi da se korisnik obnove nije iselio iz
dodijeljene kuće ili stana i uselio u obnovljenu kuću, te će istim rješenjem
poništiti rješenje o obnovi i utvrditi obvezu povrata sredstava utrošenih za
obnovu.
(3) Protiv rješenja
Ministarstva ne može se uložiti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(4) Na temelju konačnog
rješenja iz stavka 2. ovoga članka, nadležno državno odvjetništvo može
podnijeti tužbu radi iseljenja.
Članak 26.
Ministarstvo ne može
poništiti rješenje o obnovi iz članka 25. ovoga Zakona, nakon proteka roka od
10 godina od dana završene obnove, a ako je obnova završena prije stupanja na
snagu ovoga Zakona, nakon proteka roka od 3 godine od dana stupanja na snagu
ovoga Zakona.
Članak 27.
(1) Korisnici koji imaju
u vlasništvu ili suvlasništvu obiteljsku kuću ili stan, ili su stekli pravni
položaj zaštićenog najmoprimca, na području država nastalih raspadom SFRJ, ali
nisu u mogućnosti stupiti u posjed istih, ili su oštećeni u tolikoj mjeri da su
neupotrebljivi, mogu se stambeno zbrinuti prema odredbama ovoga Zakona sve do
ostvarenja uvjeta za njihov povratak, odnosno do stupanja u posjed njihove
imovine.
(2) Odredbe članka 5.
stavka 9. i 10. ovoga Zakona ne primjenjuju se na korisnike iz stavka 1. ovoga
članka.
Članak 28.
U Odredbama Zakona o
područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, br. 44/96., 57//96.,
124/97., 73/00. i 87/00.) riječi: »Ministarstvo razvitka i obnove«, zamjenjuju
se riječima: »Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo«, u odgovarajućem
padežu.
Članak 29.
Stupanjem na snagu ovoga
Zakona prestaje važiti članak 2. Zakona o prestanku važenja Zakona o
privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom (»Narodne novine«, br.
101/98.), točke 9., 10. i 14. (Postupci povratka), Programa povratka i
zbrinjavanja prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba (»Narodne novine«, br.
92/98.) i Uredba o raspolaganju i upravljanju stanova na područjima posebne
državne skrbi (»Narodne novine«, br. 129/99.).
Članak 30.
Postupci pokrenuti po
odredbama Zakona o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, br.
44/96., 57/96., 124/97. i 73/00.) i Programu povratka i zbrinjavanja
prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba, dovršit će se po odredbama ovoga
Zakona.
Članak 31.
Ovlašćuje se Odbor za
zakonodavstvo Hrvatskoga sabora da utvrdi i izda pročišćeni tekst Zakona o
područjima posebne državne skrbi.
Članak 32.
Ovaj Zakon stupa na
snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 015-02/01-01/03
Zagreb, 12. srpnja 2002.
HRVATSKI
SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.