Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi

NN 88/2002 (24.7.2002.), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi

HRVATSKI SABOR

1463

Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PODRUČJIMA POSEBNE DRŽAVNE SKRBI

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 12. srp­nja 2002.

Broj: 01-081-02-2713/2
Zagreb, 18. srp­nja 2002.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PODRUČJIMA POSEBNE DRŽAVNE SKRBI

Članak 1.

U Zakonu o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, br. 44/96., 57/96., 124/97., 73/00., 87/00. i 94/01.), članak 3. mijenja se i glasi:

»Područja posebne državne skrbi određuju se u tri skupine, i to prva i druga skupina prema okolnostima nastalim na temelju stanja okupiranosti i posljedica agresije na Republiku Hrvatsku, a treća skupina prema četiri kriterija: kriteriju ekonomske razvijenosti, kriteriju strukturnih poteškoća, demografskom kriteriju i posebnom kriteriju.«

Članak 2.

Članak 4. mijenja se i glasi:

»(1) Prvoj skupini pripadaju tijekom Domovinskog rata okupirana područja gradova i općina koja se nalaze neposredno uz državnu granicu, a gradsko/općinsko središte nije od državne granice udaljeno više od 15 kilometara zračne linije i nema više od 5 000 stanovnika prema popisu pučanstva iz 1991. godine, kao i sva preostala tada okupirana područja gradova, općina i naselja hrvatskog Podunavlja.

(2) Prvoj skupini pripadaju u cijelosti područja gradova i općina:

Antunovac, Beli Manastir, Bilje, Bogdanovci, Borovo, Cetingrad, Cibljane, Čeminac, Darda, Donji Kukuruzari, Donji Lapac, Draž, Dubrovačko primorje, Dragalić, Dvor, Erdut, Ernestinovo, Gvozd, Hrvatska Dubica, Hrvatska Kostajnica, Ilok, Jagod­njak, Jasenovac, Kijevo, Kneževi Vinogradi, Lovas, Majur, Markušica, Negoslavci, Nijemci, Nuštar, Petlovac, Plitvička Jezera, Popovac, Rakovica, Slunj, Stara Gradiška, Stari Jankovci, Šodolovci, Tompojevci, Topusko, Tordinci, Tovarnik, Trpinja, Vojnić, Vrlika, Vukovar, Župa dubrovačka.

(3) Prvoj skupini pripadaju i naselja u gradovima:

Osijek      – naselje: Klisa, Nemetin, Sarvaš, Tenja.

Vinkovci – naselje: Mirkovci«.

Članak 3.

Članak 5. mijenja se i glasi:

»(1) U drugoj skupini su područja gradova, općina i naselja koja su bila okupirana za vrijeme Domovinskog rata, a nisu određena u prvoj skupini iz članka 4. ovoga Zakona.

(2) Drugoj skupini pripadaju u cijelosti područja gradova i općina:

Barilović, Benkovac, Biskupija, Brestovac, Čačinci, Drniš, Đulovac, Ervenik, Glina, Gornji Bogićevci, Gospić, Gračac, Grubišno Polje, Hrvace, Jasenice, Josipdol, Kistanje, Knin, Konav­le, Krnjak, Lasinja, Lipik, Lišane Ostrovičke, Lovinac, Mikleuš, Novigrad, Novska, Obrovac, Okučani, Otočac, Pakrac, Petrinja, Plaški, Polača, Poličnik, Posedarje, Promina, Ružić, Saborsko, Sirač, Skradin, Stankovci, Ston, Sunja, Škabrnja, Tounj, Udbina, Velika, Velika Pisanica, Veliki Grđevac, Voćin, Vrhovine i Zemunik Donji.

(3) Drugoj skupini pripadaju i naselja u gradovima:

Daruvar – naselja: Markovac, Vrbovac,

Dubrovnik  – naselja: Bosanka, Brsećine, Dubravica, Donje Obuljeno, Čajkovica, Čajkovići, Gornje Obuljeno, Gromača, Kliševo, Knežica, Komolac, Ljubač, Mokošica, Mravinjac, Mrčevo, Nova Mokošica, Orašac, Osojnik, Petrovo Selo, Prijevoj, Pobrežje, Rožat, Šumet, Trsteno, Zaton,

Karlovac – naselja: Banska Selnica, Banski Moravci, Blatnica Pokupska, Brezova Glava, Brežani, Brođani, Cerovac Vukmanićki, Donja Trebinja, Donji Sjeničak, Gornja Trebinja, Gornji Sjeničak, Ivanković Sela, Ivošević Selo, Kablar, Kamensko, Karlovac – dijelovi Gornje Mekušje, Sajevac i Turanj, Klipino Brdo, Kljaić Brdo, Knez Gorica, Lipje, Manjerovići, Okić, Popović Brdo, Ribari, Skakavac, Slunjska Selnica, Slunjski Moravci, Tušilović, Udbinja, Utinja, Vukmanić,

Sisak –       naselja: Blinjski Kut, Klobučak, Letovanci,                    Madžari, Staro Selo,

Slatina –     naselja: Golenić, Ivanbrijeg, Lukavac,

Virovitica – naselja: Jasenaš,

Vodice –    naselja: Čista Mala, Čista Velika, Grabovci,

Zadar –      naselja: Babindub, Crno.«

Članak 4.

Iza članka 5., dodaje se članak 5.a koji glasi:

»Članak 5.a

(1) Trećoj skupni područja posebne državne skrbi pripadaju općine koje su ocijenjene kao dijelovi Republike Hrvatske koji zaostaju u razvoju prema postupku ocjenjivanja na temelju četiri kriterija razvijenosti:

– kriterij ekonomske razvijenosti, koji se odnosi na utvrđi­vanje područja koja gospodarski zaostaju, a mjeri se pokazateljima kao što su: dohodak stanovništva, prihodi jedinica lokalne samouprave te drugim dostupnim pokazateljima,

– kriterij strukturnih poteškoća koji se odnosi na utvrđivanje područja s izrazitim problemima nezaposlenosti, industrijskog i poljoprivrednog restrukturiranja, a mjeri se pokazateljima kao što su: zaposlenost i nezaposlenost, posebnim pokazateljima razvije­nosti industrijskih, urbanih i ruralnih područja te drugim dostupnim pokazateljima,

– demografski kriterij koji se odnosi na utvrđivanje područja izrazito nepovoljnih demografskih pokazatelja, a ocjenjuje/mjeri se pokazateljima kao što su: gustoća naseljenosti, opće kretanje stanovništva, vitalni indeks, dobna i obrazovna struktura stanov­ni­štva te drugim dostupnim pokazateljima,

– posebni kriterij, koji se primjenjuju na granične općine koje su se promjenom republičke u državnu granicu suočile s dodatnim razvojnim poteškoćama te na općine s miniranim područjem a koje ne udovoljavaju kriterijama za ulazak u prve dvije skupine područja posebne državne skrbi.

(2) Postupak ocjenjivanja razvijenosti iz stavka 1. ovoga članka obavlja se zasebno prema svakom od kriterija iz podstavka 1., 2. i 3. stavka 1. ovoga članka. Uvjet za uključenje u treću skupinu područja posebne državne skrbi je da je zbirna ocjena ispod granične vrijednosti za bilo koji od prva tri kriterija razvijenosti, s tim da se za one općine na koje se odnosi četvrti kriterij primjenjuju dvostruko niže granične vrijednosti za ulazak u sustav.

(3) Postupak ocjenjivanja razvijenosti iz stavka 1. ovoga članka uključuje odabir pokazatelja za operacionalizaciju kriterija iz stavka 1. ovoga članka i određivanje graničnih vrijednosti zbirnih ocjena. Granične vrijednosti utvrđuju se tako da ukupno, sustavom posebne državne skrbi, u sve tri skupine, bude obuhva­ćeno do 15% ukupnog stanovništva Republike Hrvatske.

(4) Postupak ocjenjivanja iz stavka 3. ovoga članka, uz pribavljenu suglasnost na taj postupak Ministarstva financija, Ministarstva gospodarstva, Ministarstva poljoprivrede i šumarstva te Državnog zavoda za statistiku, provodi Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

(5) Izvješće o rezultatima ocjenjivanja iz stavka 4. ovoga članka, s prijedlogom općina koje ulaze u treću skupinu područja posebne državne skrbi, Ministarstvo dostavlja Vladi Republike Hrvatske radi donošenja odluke o potvrđivanju ili odbacivanju statusa pripadnosti općine trećoj skupini područja posebne državne skrbi.

(6) Općina gubi status kada je dvije godine uzastopce ocije­njena iznad graničnih vrijednosti.

(7) Ministarstvo provodi postupak ocjenjivanja svake godine, s time da izvješće s prijedlogom općina za treću skupinu područja posebne državne skrbi dostavlja Vladi Republike Hrvat­ske najkasnije u roku od 60 dana prije usvajanja državnog proračuna.«

Članak 5.

Članak 8. mijenja se i glasi:

(1) Republika Hrvatske će poticati povratak i ostanak stanovništva koje je prebivalo na područjima posebne državne skrbi prije Domovinskog rata te naseljavanje državljana Repub­like Hrvatske svih djelatnosti i zanimanja koji mogu pridonijeti gospodarskom i društvenom razvoju područja posebne državne skrbi.

(2) Povratak i ostanak te naseljavanje stanovništva na pod­ručja posebne državne skrbi poticat će se i stambenim zbrinjavanjem na jedan od sljedećih načina:

– davanjem u najam obiteljske kuće ili stana u državnom vlasništvu,

– davanjem u najam oštećene obiteljske kuće u državnom vlasništvu i dodjelom građevinskog materijala,

– dodjelom građevinskog zemljišta u državnom vlasnitšvu i građevinskog materijala za izgradnju stambenog objekta sa više stambenih jedinica. Odluku o načinu izgradnje i financiranja ovakovih objekata donosi Ministarstvo,

– dodjelom građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu i građevinskog materijala za izgradnju obiteljske kuće, ili

– dodjelom građevinskog materijala za popravak, obnovu ili izgradnju obiteljske kuće ili stana.

(3) Pravo na stambeno zbrinjavanje iz stavka 2. ovoga članka, može ostvariti osoba ili članovi njenog domaćinstva (u daljnjem tekstu: korisnik):

– ako nemaju u vlasništvu ili suvlasništvu obiteljsku kuću ili stan na području Republike Hrvatske, ili ako istu nisu prodali, darovali, ili na bilo koji drugi način otuđili nakon 8. listopada 1991., odnosno ako nisu stekli pravni položaj zaštićenog najmoprimca,

– ako nemaju u vlasništvu ili suvlasništvu obiteljsku kuću ili stan na području država nastalih raspadom SFRJ, ili da iste nisu prodali, darovali, ili na bilo koji drugi način otuđili nakon 8. listopada 1991., odnosno nisu stekli pravni položaj zaštićenog najmoprimca.

Korisnik prava na stambeno zbrinjavanje prema odredbama ovoga Zakona ostvarit će to pravo kad ispuni uvjete iz alineja ovoga stavka do stupanja na snagu ovoga Zakona.

(4) Kada se korisnik iz stavka 3. ovoga članka stambeno zbrinjava davanjem u najam obiteljske kuće ili stana u državnom vlasništvu, Ministarstvo i korisnik sklapaju ugovor o najmu sukladno odredbama Zakona o najmu stanova (»Narodne novine«, br. 91/96. i 48/98.), s tim da korisnik plaća zaštićenu najamninu na pripadajuću stambenu površinu, a na višak stambene površine od pripadajuće površine plaća slobodno ugovorenu najamninu.

(5) Kada se korisnik iz stavka 3. ovoga članka stambeno zbrinjava dodjelom građevinskog zemljišta i/ili građevinskog materijala, Ministarstvo i korisnik sklapaju ugovor o darovanju, koji sadrži i odredbu o obvezi korisnika da građevinsko zemljište i/ili građevinski materijal, odnosno obnovljenu ili izgrađenu obiteljsku kuću ili stan neće otuđiti 10 godina od dana sklapanja ugovora, bez suglasnosti Ministarstva.

(6) Korisna površina obiteljske kuće ili stana ili količina građevinskog materijala iz ovoga članka utvrđuje se prema uvjetima i mjerilima iz Zakona o obnovi (»Narodne novine«, br. 24/96., 54/96., 87/96. i 57/00.).

(7) Ako je stan ili obiteljska kuća iz stavka 2. ovoga članka, oštećena, korisnik ima pravo na dodjelu građevinskog materijala za popravak ili obnovu oštećene obiteljske kuće ili stana u odgovarajućoj količini građevinskog materijala prema mjerilima iz Zakona o obnovi.

(8) Korisnik koji je ostvario pravo na stambeno zbrinjavanje dodjelom građevinskog materijala, a radove obnove ili izgradnje provodi u vlastitoj organizaciji i vlastitim sredstvima, ima pravo na novčanu potporu u iznosu:

– od 10.000,00 kuna za obnovu oštećene obiteljske kuće IV. i V. stupnja oštećenja,

– od 15.000,00 kuna za izgradnju obiteljske kuće.

Novčanu potporu za obnovu i izgradnju obiteljske kuće korisnik je dužan utrošiti namjenski i to za nabavu građevinskog alata i/ili troškove rada. Novčana potpora isplatit će se korisniku po predočenju računa ovjerenih od strane Nadzorne službe Ministarstva.

(9) Nakon 10 godina neprekidnog prebivanja u obiteljskoj kući ili stanu u državnom vlasništvu, najmoprimac obiteljske kuće ili stana, stječe pravo na kupnju obiteljske kuće ili stana prema kriterijima koje će uredbom propisati Vlada Republike Hrvatske.

(10) Uredbom iz stavka 9. ovoga članka Vlada Republike Hrvatske utvrdit će i uvjete po kojima najmoprimac obiteljske kuće ili stana može kupiti obiteljsku kuću ili stan u državnom vlasništvu i prije 10 godina.

(11) Zahtjev za kupnju obiteljske kuće ili stana iz stavka 9. ovoga članka, podnosi se od Vlade Republike Hrvatske ovla­štenom tijelu.

(12) Korisnik prava na obnovu koji je to pravo ostvario na temelju Zakona o obnovi dužan je u obnovljenu obiteljsku kuću useliti u roku od 30 dana od dana obavljenog tehničkog pregleda i u njoj prebivati najmanje 10 godina i u tom roku ne smije istu prodati, darovati ili na bilo koji drugi način otuđiti, bez suglasnosti Ministarstva. U protivnom, korisnik je dužan vratiti uložena sredstva za obnovu obiteljske kuće ili stana sukladno članku 65. Zakona o obnovi.

Članak 6.

Iza članka 8. dodaju se članci 8.a i 8.b koji glase:

»Članak 8.a

(1) Pravo na dodjelu osnovnoga građevinskog materijala mogu ostvariti iznimno i hrvatski državljani koji prebivaju izvan područja posebne državne skrbi, a na tom području imaju u vlasništvu, ratom oštećenu obiteljsku kuću ili stan, uz uvjet da nisu vlasnici neke druge useljive obiteljske kuće ili stana, ili kuću ili stan nisu prodali ili na bilo koji drugi način otuđili nakon 8. listopada 1991. te pod uvjetom da se u obnovljenu kuću ili stan vrate i u njoj prebivaju.

(2) Količina dodijeljenoga građevinskog materijala iz stavka 1. ovoga članka, utvrđuje se sukladno članku 8. stavku 7. ovoga Zakona.

Članak 8.b

(1) Red prvenstva za stambeno zbrinjavanje ostvaruju podnositelji zahtjeva koji ispunjavaju uvjete za stambeno zbrinjavanje prema odredbama ovoga Zakona i to:

– privremeni korisnici tuđe imovine koju je vlasnik zatražio u posjed i na korištenje,

– ostali privremeni korisnici tuđe imovine,

– drugi podnositelji zahtjeva za stambeno zbrinjavanje.

(2) Ministarstvo će donijeti pravilnik o redu prvenstva iz stav­ka 1. alineje 3. ovoga članka u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.«

Članak 7.

Naslov ispred članka 11. »2. POVLASTICE PRI OPOREZIVANJU DOBITI« i članak 11. brišu se.

Naslov ispred članka 12. »3. POVLASTICE PRI OPOREZIVANJU DOHOTKA« i članci 12., 13. i 14. brišu se.

Članak 8.

Naslov ispred članka 15. »4. POVLASTICE PRI OPOREZIVANJU PROMETA NEKRETNINAMA« mijenja se i glasi: »1.a POREZNE POVLASTICE«.

Naslov ispred članka 16. »5. POVLASTICE PRI OPOREZIVANJU NASLJEDSTVA I DAROVANJA« briše se.

Članak 9.

Naslov ispred članka 17. »6. CARINSKE POVLASTICE« i članak 17. brišu se.

Članak 10.

Naslov ispred članka 21. »9. SLUŽNOST PLODO­UŽIVANJA NA POLJOPRIVREDNOM ZEMLJIŠTU« i članak 21. briše se.

Naslov ispred članka 22. »10. PRODAJA I DAROVANJE POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA« i članak 22. briše se.

Naslov ispred članka 23. »11. ZAKUP POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA« i članci 23., 24., 25. i 26. brišu se.

Članak 11.

Naslov ispred članka 27. »12. PRIVATIZACIJA DIONICA, UDJELA STVARI I PRAVA KOJIMA RASPOLAŽE HRVAT­SKI FOND ZA PRIVATIZACIJU« i članci 27. i 28. brišu se.

Članak 12.

Iza poglavlja II. dodaje se novo poglavlje II.a pod nazivom: »II.a POVRAT PRIVREMENO PREUZETE IMOVINE« i novi članci 20.a, 20.b i 20.c, koji glase:

»Članak 20.a

(1) Osoba kojoj je dodijeljena privremeno u posjed i na korištenje imovina u vlasništvu fizičkih osoba (u daljnjem tekstu: privremeni korisnik) sukladno Zakonu o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom, a kojoj Ministarstvo nije u mogućnosti osigurati stambeno zbrinjavanje sukladno članku 8. ovoga Zakona, stambeno će se zbrinuti osiguranjem privremenog smještaja na jedan od sljedećih načina:

– zbrinjavanjem u obiteljsku kuću ili stan u državnom vlasništvu, koja je po površini manja od potrebne stambene po­vršine,

– zbrinjavanjem u obiteljsku kuću ili stan koju je iznajmilo Ministarstvo.

(2) Prava i obveze u vezi s korištenjem privremenog smještaja uredit će se ugovorom koji sklapaju privremeni korisnik i Ministarstvo.

(3) Privremeni korisnik ima pravo koristiti privremeni smještaj iz stavka 1. ovoga članka do osiguranja stambenog zbrinjavanja prema odredbama ovoga Zakona.

(4) Ako privremeni korisnik odbije ponuđeni odgovarajući način stambenog zbrinjavanja iz članka 8. ovoga Zakona ili privremeni smještaj iz stavka 1. ovoga članka, nema pravo na stambeno zbrinjavanje prema ovom Zakonu.

(5) Pravo na stambeno zbrinjavanje i privremeni smještaj ostvaruju članovi obitelji privremenog korisnika. Članovima obitelji smatraju se osobe iz članka 8. Zakona o obnovi.

Članak 20.b

(1) Privremeni korisnik koji je ostvario pravo na stambeno zbrinjavanje dodjelom u vlasništvo građevinskog zemljišta i građevinskog materijala za izgradnju obiteljske kuće, dodjelom građevinskog materijala za popravak i obnovu ili izgradnju vlastite obiteljske kuće, dodjelom u najam oštećene kuće u državnom vlasništvu i građevinskog materijala, dužan je iseliti iz objekta koji je dobio privremeno u posjed i na korištenje u roku od 90 dana od dana zadnje isporuke građevinskog materijala, potrebnog za završnu fazu popravka i obnove ili izgradnje, kako je utvrđeno Zakonom o obnovi.

(2) Privremeni korisnik koji je ostvario pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam obiteljske kuće ili stana u državnom vlasništvu, dužan je iseliti se iz objekta koji je dobio privremeno u posjed i na korištenje, u roku od 15 dana od dana zaključivanja ugovora o najmu.

(3) Privremeni korisnik kojem je Ministarstvo osiguralo privremeni smještaj dužan je iseliti se iz objekta koji je dobio privremeno u posjed i na korištenje, u roku od 15 dana od dana ostvarivanja prava na privremeni smještaj.

(4) Protiv privremenog korisnika koji se ne iseli u rokovima iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka, državno odvjetništvo će, u roku od 15 dana od dana isteka roka za iseljenje, podnijeti tužbu radi iseljenja.

(5) Neovisno o tužbi iz stavka 4. ovoga članka vlasnik ima pravo podnošenja tužbe radi zaštite prava vlasništva.

(6) Sudski postupci pokrenuti po tužbi iz stavka 4. i 5. ovoga članka, rješavaju se po hitnom postupku.

(7) Privremeni korisnik odgovara za štetu nastalu njegovom krivnjom na objektu koji je dobio privremeno u posjed i na korištenje.

(8) Privremeni korisnik dužan je distributerima podmiriti režijske troškove nastale za vrijeme njegovog korištenja objekta. Distributeri su dužni osigurati vlasniku objekta isporuku struje, vode, plina, telefona i dr. i u slučaju kada privremeni korisnik nije podmirio režijske troškove.

(9) U slučaju da privremeni korisnik ne podmiri štetu iz stav­ka 7. ovoga članka, državno odvjetništvo će podnijeti tužbu radi naknade štete.

Članak 20.c

Poglavarstvo jedinice lokalne samouprave dužno je, na zahtjev Ministarstva, dostaviti mišljenje o mogućnostima stambenog zbrinjavanja na svojem području.«

Članak 13.

U članku 32. stavku 1. iza riječi: »ministarstva«, briše se znak interpunkcije i dodaju riječi: »u onom dijelu za koja su nadležna i na način da u skladu s predviđenom nadležnosti donose potrebne provedbene propise«.

Članak 14.

Članak 34. briše se.

Članak 15.

(1) Stambene komisije osnovane Programom povratka i zbrinjavanja prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba (»Narodne novine«, br. 92/98.), dužne su u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, predati Ministarstvu dokumentaciju o imovini u vlasništvu fizičkih osoba dodijeljenoj privremeno u posjed i na korištenje sukladno Zakonu o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom.

(2) Protekom roka iz stavka 1. ovoga članka prestaju s radom stambene komisije.

Članak 16.

(1) Ministarstvo će ukinuti rješenja donesena po Zakonu o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom, a koja, do stupanja na snagu ovoga Zakona, nadležna stambena komisija nije ukinula.

(2) Ministarstvo će do 30. listopada 2002. donijeti rješenja o ukidanju rješenja i vraćanju u posjed imovine vlasniku koji je podnio zahtjev za povrat imovine prije stupanja na snagu ovoga Zakona, i to prema redoslijedu zaprimanja zahtjeva.

(3) Ministarstvo će do 31. prosinca 2002. donijeti rješenja o ukidanju rješenja i vraćanju u posjed imovine vlasniku koji podnese zahtjev za povrat imovine nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, i to prema redoslijedu zaprimanja zahtjeva.

(4) Vlasniku koji je podnio zahtjev za povrat imovine a kojem se imovina u rokovima iz stavka 2. i 3. ovoga članka ne vrati u posjed, država je dužna naknaditi zbog toga pretrpljenu štetu.

Članak 17.

(1) Rješenjem iz članka 16. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, Ministarstvo utvrđuje ima li osoba kojoj je ukinuto rješenje pravo na stambeno zbrinjavanje prema članku 8. Zakona o područjima posebne državne skrbi.

(2) Do ostvarivanja stambenog zbrinjavanja osobi iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo će osigurati privremeni smještaj.

(3) Privremeni smještaj ostvaruje se prema dinamici utvrđe­noj člankom 16. ovoga Zakona.

Članak 18.

Protiv rješenja Ministarstva iz članka 16. ovoga Zakona ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Članak 19.

(1) Vlasnik imovine čija je imovina tijekom privremene uprave Republike Hrvatske, sukladno Zakonu o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom dana privremeno u posjed i na korištenje trećim osobama, može podnijeti Ministarstvu zahtjev za povrat u posjed imovine.

(2) Ako osoba iz stavka 1. ovoga članka ne podnese zahtjev za povrat imovine Ministarstvo će po službenoj dužnosti, najkasnije do 31. prosinca 2002., donijeti rješenje o vraćanju u posjed.

Članak 20.

(1) Državno odvjetništvo će, u roku od 60 dana od dana dostave dokumentacije iz Ministarstva, podnijeti tužbu radi iseljenja protiv osobe koja bez valjane pravne osnove boravi u objektu koji je sukladno Zakonu o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom, bio dodijeljen drugoj osobi privremeno u posjed i na korištenje.

(2) Državno odvjetništvo će, u roku od 30 dana od dana dostave dokumentacije iz Ministarstva, podnijeti tužbu radi iseljenja protiv osobe čiji je objekt obnovljen prema Zakonu o obnovi, a koja se nije iselila iz objekta koji joj je bio dodijeljen privremeno u posjed i na korištenje.

(3) Neovisno o tužbi iz stavka 1. i 2. ovoga članka, vlasnik ima pravo podnošenja tužbe radi zaštite prava vlasništva.

(4) Sudski postupci pokrenuti po tužbama iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka rješavaju se po hitnom postupku.

Članak 21.

(1) Kada Ministarstvo sazna da korisnik ne koristi kuću ili stan, koja mu je po odredbama Zakona o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, br. 44/96., 57/96. i 124/97.) dana na korištenje i na kojoj na temelju članka 8. toga Zakona stječe vlasništvo nakon 10 godina prebivanja, donijet će rješenje kojim će utvrditi da osoba ne koristi stan ili kuću, te će istim rješenjem poništiti rješenje o dodjeli kuće ili stana.

(2) Protiv rješenja Ministarstva ne može se uložiti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(3) Na temelju konačnog rješenja iz stavka 1. ovoga članka, nadležno državno odvjetništvo će podnijeti tužbu radi iseljenja.

Članak 22.

Ministarstvo ne može donijeti rješenje iz članka 21. ovoga Zakona, nakon proteka 10 godina od dana donošenja rješenja o dodjeli kuće ili stana.

Članak 23.

(1) Osoba, odnosno član njezine obitelji, kojoj je kuća obnov­ljena po Zakonu o obnovi (korisnik obnove), ne može steći vlasništvo na dodjeljenoj kući ili stanu po Zakonu o područjima posebne državne skrbi, odnosno Zakonu o davanju u najam stanova na osobođenom teritoriju, osim u slučaju ukoliko je od dana donošenja rješenja o dodjeli kuće ili stana proteklo 10 godina.

(2) Pod obnovljenom kućom ili stanom razumijeva se objekt na kojem su izvedeni radovi iz članka 21. Zakona o obnovi, ili je isplaćena potpora za popravak oštećenja iz članka 14. Zakona o obnovi.

Stanje objekta utvrđuje se zapisnikom o obavljenom tehni­čkom pregledu, odnosno potvrdom Ministarstva o isplaćenoj pot­pori za popravak oštećenja.

(3) U slučaju kada korisnik obnove, kojem je obnovljena kuća, koristi kuću ili stan na temelju rješenja donesenog po Zakonu o područjima posebne državne skrbi ili Zakonu o davanju u najam stanova na oslobođenom teritoriju, Ministarstvo će donijeti rješenje kojim će poništiti rješenje o dodjeli kuće ili stana.

(4) Protiv rješenja Ministarstva ne može se uložiti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Članak 24.

Ministarstvo ne može donijeti rješenje iz članka 23. ovoga Zakona, nakon proteka 10 godina od dana donošenja rješenja o dodjeli kuće ili stana.

Članak 25.

(1) Kada Ministarstvo sazna da korisnik obnove, koji je ostvario pravo na obnovu i kojem je kuća obnovljena, nije iselio iz kuće ili stana, koji mu je dodijeljen po Zakonu o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom, ili Zakonu o područjima posebne državne skrbi, ili Zakonu o statusu izbjeglica i prognanika, ili Zakonu o davanju u najam stanova na oslobo­đenom teritoriju, u roku od 30 dana od obavljenog tehničkog pregleda kojim je utvrđeno da je kuća obnovljena, odnosno u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona za kuću na kojoj je tehnički pregled obavljen do stupanja na snagu ovoga Zakona, pozvat će korisnika obnove da se iseli iz kuće ili stana koji mu je bio dodjeljen i useli u obnovljenu kuću u daljnjem roku od 30 dana, te ga upozoriti na posljedice.

(2) Ako se korisnik obnove iz stavka 1. ovoga članka, ne iseli iz dodijeljene kuće ili stana i useli u obnovljenu kuću u ostav­ljenom roku od 30 dana, Ministarstvo će donijeti rješenje kojim će utvrditi da se korisnik obnove nije iselio iz dodijeljene kuće ili stana i uselio u obnovljenu kuću, te će istim rješenjem poništiti rješenje o obnovi i utvrditi obvezu povrata sredstava utrošenih za obnovu.

(3) Protiv rješenja Ministarstva ne može se uložiti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(4) Na temelju konačnog rješenja iz stavka 2. ovoga članka, nadležno državno odvjetništvo može podnijeti tužbu radi iseljenja.

Članak 26.

Ministarstvo ne može poništiti rješenje o obnovi iz članka 25. ovoga Zakona, nakon proteka roka od 10 godina od dana završene obnove, a ako je obnova završena prije stupanja na snagu ovoga Zakona, nakon proteka roka od 3 godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 27.

(1) Korisnici koji imaju u vlasništvu ili suvlasništvu obiteljsku kuću ili stan, ili su stekli pravni položaj zaštićenog najmoprimca, na području država nastalih raspadom SFRJ, ali nisu u mogućnosti stupiti u posjed istih, ili su oštećeni u tolikoj mjeri da su neupotrebljivi, mogu se stambeno zbrinuti prema odredbama ovoga Zakona sve do ostvarenja uvjeta za njihov povratak, odnosno do stupanja u posjed njihove imovine.

(2) Odredbe članka 5. stavka 9. i 10. ovoga Zakona ne primjenjuju se na korisnike iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 28.

U Odredbama Zakona o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, br. 44/96., 57//96., 124/97., 73/00. i 87/00.) riječi: »Ministarstvo razvitka i obnove«, zamjenjuju se riječima: »Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo«, u odgo­va­ra­jućem padežu.

Članak 29.

Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti članak 2. Zakona o prestanku važenja Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom (»Narodne novine«, br. 101/98.), točke 9., 10. i 14. (Postupci povratka), Programa povratka i zbrinjavanja prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba (»Narodne novine«, br. 92/98.) i Uredba o raspolaganju i upravljanju stanova na područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, br. 129/99.).

Članak 30.

Postupci pokrenuti po odredbama Zakona o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, br. 44/96., 57/96., 124/97. i 73/00.) i Programu povratka i zbrinjavanja prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba, dovršit će se po odredbama ovoga Zakona.

Članak 31.

Ovlašćuje se Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora da utvrdi i izda pročišćeni tekst Zakona o područjima posebne državne skrbi.

Članak 32.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 015-02/01-01/03

Zagreb, 12. srpnja 2002.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.