KOLEKTIVNI UGOVORI

1578

Teme­ljem članka 185. Zakona o radu (»Narodne novine« 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01) SAMOSTALNI SINDIKAT UGOSTITELJSTVA I TURIZMA HRVATSKE (SSUTH) Zagreb, Kreši­mirov trg 2 i UDRUGA HRVATSKIH PUTNIČKIH AGENCIJA (UHPA) – Zagreb, Crnčićeva 42, sklopili su dana 12. lip­nja 2002. godine u Zagrebu

KOLEKTIVNI UGOVOR

ZA PUTNIČKE AGENCIJE

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovaj Kolektivni ugovor primje­njuje se na članove Samostalnog sindikata ugostite­ljstva i turizma Hrvatske, zaposlene kod pravnih i fizičkih osoba učla­njenih u UHPA (u da­lj­njem tekstu: poslodavac) na teritoriju Republike Hrvatske, utvrđene Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti u skupini 63,30 – djelatnost putničkih agencija i turoperatora; ostale usluge turistima.

Ovaj se Kolektivni ugovor odnosi i na članove ovog Sindikata zaposlene u putničkim agencijama koje imaju u Trgovački re­gistar upisane i druge djelatnosti koje obav­ljaju.

Pod pojmom radnik, u smislu primjene ovog Kolektivnog ugovora, podrazumijevaju se svi radnici, zaposleni na određeno ili neodređeno vrijeme, s punim, nepunim i skraćenim radnim vremenom, kao i radnici koji poslove svog radnog mjesta obav­ljaju kod kuće.

Kolektivni ugovor se primje­njuje i na učenike i studente na praktičnom radu – članove ovog Sindikata.

Kolektivni ugovor se ne primje­njuje na radnike s posebnim ovlašte­njima.

Prilikom istupanja poslodavca iz UHPA-e ili istupa­nja radnika iz sindikata, na radnike se do sklapa­nja novog Kolektivnog  ugovora, a najduže godinu dana, nastav­lja primje­njivati ovaj Kolektivni ugovor.

Članak 2.

Odredbe ovog Kolektivnog ugovora primje­njuju se neposredno, ako za primjenu pojedinih odredbi nije potrebna odgovarajuća razrada u kolektivnom ugovoru kod poslodavca, ili sporazumu poslodavca i radničkog vijeća.

Ako bi kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili sporazumom između poslodavca i radničkog vijeća kod poslodavca, neko pravo bilo utvrđeno u ma­njem obujmu od prava koja proizlaze iz ovog Kolektivnog ugovora, primje­njuju se odredbe ovog Kolektivnog ugovora.

Ako je neko pravo iz radnog odnosa uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklop­ljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom i zakonom primje­njuje se za radnika najpovo­ljnije pravo.

I. ZASNIVANJE RADNOG ODNOSA

Zasniva­nje radnog odnosa

Članak 3.

Radni odnos zasniva se ugovorom o radu. Ugovor o radu je sklop­ljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

Članak 4.

Ugovor o radu sklapa se u pisanom obliku. Ugovor o radu mora sadržavati uglavke o:

1. stranama, ­njihovom prebivalištu, odnosno sjedištu, mjestu rada,

2. nazivu, naravi ili vrsti rada na koji se radnik zapoš­ljava,

3. danu otpoči­nja­nja rada,

4. očekivanom traja­nju ugovora,

5. traja­nju plaćenog godiš­nje­g odmora na koji radnik ima pravo,

6. otkaznim rokovima kojih se mora pridržavati radnik, odnosno poslodavac,

7. osnovnoj plaći, dodacima na plaću te razdob­ljima isplate prima­nja na koja radnik ima pravo,

8.  traja­nju redovitog radnog dana ili tjedna.

Umjesto uglavaka 4., 5., 6., 7. i 8. stavaka 1. ovog članka može se u ugovoru o radu uputiti na odgovarajuće članke kolektivnog ugovora i pravilnika o radu  koji ta pita­nja uređuju.

Članak 5.

Ako ugovor o radu nije sklop­ljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan radniku najkasnije na dan početka rada uručiti pisanu potvrdu o sklop­ljenom ugovoru.

Ako poslodavac u roku iz stavka 1. ovog članka ne sklopi sa radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklop­ljenom ugovoru, smatra se da je sa radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, osim ako poslodavac u roku od godine dana od početka rada dokaže suprotno.

Članak 6.

Ako se radnik upućuje na rad u inozemstvo za razdob­lje duže od mjesec dana za vrijeme rada u inozemstvu na ugovor o radu će se primje­njivati inozemni propisi. Pisani ugovor o radu mora se sklopiti ili se radniku mora uručiti pisana potvrda o sklop­ljenom ugovoru o radu prije odlaska u inozemstvo te mora sadržavati, osim uglavka iz čl. 4. i dodatne uglavke o:

1. traja­nju rada u inozemstvu,

2. novcu u kojem će se isplaćivati plaća,

3. drugim prima­njima u novcu i naravi na koja će radnik imati pravo za vrijeme rada u inozemstvu,

4. uvjetima vraća­nja u zem­lju.

Članak 7.

Poslodavac samostalno utvrđuje svoj organizacijski ustroj, organizacijske i radne cjeline, strukturu i broj zaposlenih i uvjete koje radnici moraju ispu­njavati za obav­lja­nje pojedinih poslova, ako ti uvjeti nisu utvrđeni Zakonom ili drugim propisom.

Uvjeti koje radnici moraju ispu­njavati za obav­lja­nje pojedinih poslova utvrđuju se u opisu i popisu poslova i radnih zadataka – sistematizaciji radnih mjesta kod poslodavca, a odnose se na ­st­ruč­­nu spremu, radno iskustvo, posebna zna­nja te posebnu zdrav­stvenu sposobnost radnika.

Članak 8.

Posebna zdravstvena sposobnost uvjet je za obav­lja­nje onih poslova na kojima radnik po pravilniku ministra nadležnog za rad može raditi samo nakon prethodnog utvrđiva­nja zdravstvene sposobnosti za obav­lja­nje tih poslova.

Poradi utvrđiva­nja zdravstvene sposobnosti za obav­lja­nje određenih poslova poslodavac može prije sklapa­nja ugovora o radu uputiti na liječnički pre­gled i osobu koja kao radnik neće raditi na poslovima iz prethodnog stavka.

Poslodavac snosi sve troškove liječničkih pre­gleda.

Članak 9.

Ugovor o radu može sklopiti svaka osoba koja je navršila osamnaest godina života.

Malodobnik stariji od petnaest godina može sklopiti ugovor o radu samo uz ovlašte­nje zakonskog zastupnika.

Članak 10.

Ako su Zakonom, drugim propisima, drugim ili ovim Kolektivnim ugovorom ili sistematizacijom radnih mjesta određeni posebni uvjeti za zasniva­nje radnog odnosa, ugovor o radu može sklopiti samo radnik koji ispu­njava te uvjete.

Probni rad

Članak 11.

Prilikom sklapa­nja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad.

Probni rad za radnika na radnom mjestu do treće­g tarifnog razreda ne može se utvrditi duže od dva mjeseca; za četvrti i peti tarifni razred ne  može se utvrditi više od tri mjeseca; šesti i sed­mi – četiri mjeseca, za sedmi i osmi – pet mjeseci i za deveti i deseti tarifni razred više od šest mjeseci.

Ako je ugovoren probni rad, otkazni rok je 7 dana.

Članak 12.

Radnik na probnom radu na poslovima za koje je sklopio ugovor o radu treba pokazati svoje stručne i radne sposobnosti.

Ugovor o radu na neodređeno vrijeme

Članak 13.

Ugovor o radu sklapa se na neodređeno vrijeme, osim ako Zakonom nije drukčije određeno.

Ugovor o radu na neodređeno vrijeme obvezuje strane dok ga jedna od ­njih ne otkaže ili dok ne prestane na neki drugi način određen Zakonom.

Ako ugovorom o radu nije određeno vrijeme na koje je sklop­ljen, smatra se da je sklop­ljen na neodređeno vrijeme.

Ugovor o radu na određeno vrijeme

Članak 14.

Radnik može iznimno sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme kad se radi o:

– sezonskom poslu,

– zamjeni privremeno odsutnog radnika,

– vremenski stvarno ograničenoj naru­džbi ili drugom privremenom poveća­nju opse­ga poslova,

– privremenim poslovima za obav­lja­nje kojih poslodavac ima iznimnu potrebu,

– ostvare­nju određenog poslovnog pothvata.

Članak 15.

Ugovor o radu sklop­ljen na određeno vrijeme prestaje istekom roka utvrđenog tim ugovorom.

II. ZAŠTITA ŽIVOTA, ZDRAVLJA I PRIVATNOSTI RADNIKA

Članak 16.

Poslodavac je dužan poduzeti mjere nužne za sigurnost i zdrav­lje radnika, uk­ljučujući mjere za sprječava­nje rizika na radu, pruža­nje informacije i osposob­ljava­nje radnika za rad na siguran način, te brigu za potrebnu organizaciju i sredstva.

Poslodavac je dužan kod uvođe­nja novih tehnologija informirati radnike, odnosno ­njihove povjerenike za sigurnost na radu, o tehnološkim karakteristikama i mogućim utjecajima tih tehnologija na zdrav­lje i sigurnost radnika.

U ci­lju prilagođava­nja tehničkom napretku, poslodavac je u obvezi planirati tehnološki razvoj proizvodnog ili radnog procesa općenito, na način da stalno nastoji opasne tehnologije ukla­njati iz radnog procesa, zamje­njujući ih neopasnim ili ma­nje opasnim.

Poslodavac je obvezan radniku nabaviti radnu i zaštitnu odjeću.

Poslodavac je obvezan radnika upozoriti na opasnost u poslu koje­g obav­lja.

Članak 17.

Poslodavac se obvezuje osigurati zaštitu zdrav­lja i sigurnosti radnika u svakom obliku povezanom s radom, a osobito: održavati postroje­nja, uređaje, opremu, alate, mjesto rada i pristup mjestu rada, te prilagođavati promjenama okolnosti, primijeniti mjere zaštite zdrav­lja i sigurnosti radnika, sprječavati opasnost na radu, obavještavati radnike o opasnosti na radu i osposob­ljavati ih za rad na siguran način te  provoditi mjere zaštite na radu.

Svaki radnik odgovoran je za osobnu sigurnost i zdrav­lje, kao i sigurnost i zdrav­lje ostalih radnika na koje utječu ­nje­govi postupci na poslu.

Radnik je u provedbi mjera zaštite i sigurnosti obvezan pravilno upotreb­ljavati sredstva rada, osobnu zaštitnu opremu, odmah obavijestiti poslodavca o događaju koji predstav­lja moguću opasnost, te provoditi druge propisane ili od poslodavca utvrđene mjere.

Članak 18.

Radnici su obvezni poslodavcu dostaviti sve osobne podatke utvrđene propisima o evidencijama u oblasti rada, a radi ostva­ri­va­nja prava i obveza iz radnog odnosa i podatke: za obračun iz dohotka i određiva­nje osobnih odbitaka, podatke o školova­nju i određenim specijalističkim zna­njima, zdravstvenom sta­nju i stup­nju invalidnosti, o ugovornoj zabrani utakmice s prethodnim pos­lo­davcem, podatke vezane uz zaštitu majčinstva.

Izmije­njeni podaci moraju se pravodobno dostaviti ovlaš­tenoj osobi u kadrovskoj službi. Radnici koji ne dostave utvrđene podatke snose štetne pos­ljedice tog propusta.

Članak 19.

Poslodavac će posebno opunomoćiti osobu koja smije podatke o radnicima prikup­ljati, koristiti i dostav­ljati trećim osobama.

O prikup­lja­nju, obrađiva­nju, korište­nju i dostav­lja­nju trećim osobama podataka o radniku poslodavac će donijeti odluku uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća, kao i imenova­nju osobe koja je ovlaštena nadzirati provedbu te odluke.

Članak 20.

Poslodavac je dužan radnika osigurati za slučaj oz­ljeda na radu i obo­lje­nja od profesionalnih bolesti, teme­ljem utvrđenih prava i obveza iz obveznog zdravstvenog osigura­nja.

III. RADNO VRIJEME

Članak 21.

Puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno.

Raspored tjednog radnog vremena, početak i završetak te stanka za odmor, utvrđuje se kolektivnim ugovorom kod poslo­dav­ca, sporazumom sklop­ljenim između poslodavca i radničkog vijeća, a za specifične poslove ugovorom o radu.

Raspored radnog vremena potrebno je u pisanom obliku dati na uvid radnicima najma­nje tjedan dana unaprijed, osim u slučaju hitnog prekovremenog rada.

Nepuno radno vrijeme

Članak 22.

Ugovor o radu s nepunim radnim vremenom sklopit će se kada priroda i obujam posla, odnosno organizacija rada, ne zahtijeva rad s punim radnim vremenom.

Ukoliko priroda i organizacija rada omogućavaju, na istom radnom mjestu mogu raditi dva izvršite­lja, svaki s nepunim radnim vremenom.

Članak 23.

Rad u nepunom radnom vremenu može biti raspoređen u istom ili različitom traja­nju tijekom tjedna, odnosno samo u nekim danima u tjednu, što će se utvrditi rasporedom radnog vremena.

Ako radnik radi u nepunom radnom vremenu kod dva ili više poslodavaca za preraspodjelu nepunog radnog vremena potreban je pristanak radnika.

Članak 24.

Radnici s nepunim radnim vremenom ostvaruju ista prava kao i radnici s punim radnim vremenom, glede odmora između dva uzastopna radna dana, tjednog odmora, traja­nja godiš­nje­g odmora i plaćenog dopusta.

Ako ugovorom o radu nije drugačije utvrđeno, radnicima s nepunim  radnim vremenom osnovna plaća određuje se razmjerno vremenu na koje su zasnovali radni odnos.

Skraćeno radno vrijeme

Članak 25.

Radi zaštite zdrav­lja radnika radno vrijeme na poslovima na kojima uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće otkloniti štetne utjecaje, utvrđuje se radno vrijeme u traja­nju kraćem od punog radnog vremena.

Popis poslova i traja­nje radnog vremena poslodavac će utvrditi u katalogu poslova, odnosno, u posebnom prilogu kolektivnog ugovora kod poslodavca.

Prekovremeni rad

Članak 26.

Poslodavac ima pravo uvesti prekovremeni rad u slučaju više sile, izvanrednog poveća­nja obujma rada, i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe.

U slučajevima iz stavka 1. ovog članka radnik je obvezan raditi prekovremeno, najviše do 10 sati tjedno.

Članak 27.

O hitnom prekovremenom radu poslodavac je dužan izvijestiti radnika najkasnije jedan dan unaprijed.

Izuzetno, u slučaju kad je prekovremeni rad prijeko potreban radi: dovrše­nja procesa rada čije se traja­nje nije moglo predvidjeti, a čiji bi prekid nanio znatnu materijalnu štetu; zamjene radnika u procesu rada u neprekidnom traja­nju, i drugim sličnim slučajevima, radnik je obvezan raditi prekovremeno bez prethodne obavijesti.

Članak 28.

Prekovremeni rad se  ne može odrediti:

– radniku koji radi skraćeno radno vrijeme zbog štetnih utjecaja na radnom mjestu,

– malodobnom radniku,

– trudnici,

– rodite­lju koji radi skraćeno radno vrijeme zbog ­nje­ge teže hendikepiranog djeteta.

Prekovremeno, samo uz pisanu izjavu radnika o dobrovo­lj­nom pristanku, može raditi: majka djeteta do tri godine starosti i samohrani rodite­lji do 6 godina starosti djeteta.

Preraspodjela radnog vremena

Članak 29.

Radno vrijeme preraspodje­ljuje se za kalendarsku godinu i iznosi najviše 50 sati tjedno.

Članak 30.

U slučaju da radnik nije u mogućnsti iskoristiti određeni fond sati za preraspodjelu, poslodavac je radniku dužan isplatiti novčanu naknadu u visini broja odrađenih sati, na način kako je sate odradio, do kraja svib­nja iduće godine.

Članak 31.

Za poslove sezonske naravi, preraspodije­ljeno radno vrijeme poradi povećanog obujma posla može iznositi najviše 60 sati.

IV. ODMORI I DOPUSTI

Članak 32.

Radnik koji radi u punom radnom vremenu ima tijekom svakog radnog dana pravo na stanku od 30 minuta.

Radnik koji radi dnevno duže od punog radnog vremena ima pravo na stanku srazmjerno dužini radnog dana.

Radnik koji u iznimnim slučajevima radi 10 sati dnevno ima pravo na stanku od 60 minuta.

Ovisno o rasporedu radnog vremena i prirodi posla, način korište­nja stanke u takvim slučajevima utvrdit će se kolektivnim ugovorom kod poslodavca, odnosno ugovorom o radu.

Članak 33.

Žena koja nakon porodnog dopusta ili rada sa skraćenim radnim vremenom nastavi dojiti dijete, ima u tu svrhu tijekom rada pravo – u punom radnom vremenu – koristiti dva sata za doje­nje djeteta prije početka rada ili dva sata povezati sa stankom za odmor te koristiti krajem radnog vremena. U takvim slučajevima moguće je dogovorno s poslodavcem utvrditi da će koristiti dva sata prije početka rada, a stanku za odmor na kraju radnog vremena, uvijek na način kako je za radnicu povo­ljnije.

Članak 34.

Dnevni odmor iznosi najma­nje 12 sati neprekidno.

Članak 35.

Nedje­lja je dan tjednog odmora.

Odlukom o rasporedu radnog vremena utvrdit će se poslovi na kojima je radnik zbog prirode posla obvezan raditi nedje­ljom. U takvim slučajevima dan tjednog odmora osigurat će se u roku određenom kolektivnim ugovorom kod poslodavca ili sporazumom sklop­ljenim između radničkog vijeća i poslodavca, odnosno ugovorom o radu.

Članak 36.

Pravo na plaćeni godiš­nji odmor određuje se u traja­nju najma­nje 18 radnih dana u svakoj kalendarskoj godini.

Malodobni radnik ima pravo na godiš­nji odmor u traja­nju najma­nje 25 radnih dana.

Radnici koji rade na poslovima sa štetnim utjecajima, zbog če­ga im je priznato skraćeno radno vrijeme, ili staž osigura­nja s uvećanim traja­njem, imaju pravo na godiš­nji odmor u traja­nju od najma­nje 30 radnih dana.

Članak 37.

Na zakonom utvrđeni najma­nji broj dana godiš­nje­g odmora iz članka 36., pri utvrđiva­nju dužine traja­nja godiš­nje­g odmora, svakom radniku utvrđuje se:

– prema uvjetima rada                                         0–4 dana

– prema doprinosu radnika na radu                      0–5 dana

– prema složenosti poslova teme­ljem
tarifnog priloga                                                  0–3 dana

– prema radnom stažu                                          0–8 dana

– prema posebnim socijalnim uvjetima                  0–3 dana.

Članak 38.

Na zahtjev radnika poslodavac mora omogućiti korište­nje godiš­njeg odmora u dva dijela.

Prvi dio godiš­nje­g odmora u traja­nju od najma­nje 15 radnih dana neprekidno radnik mora koristiti tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godiš­nji odmor.

Drugi dio godiš­nje­g odmora radnik mora iskoristiti najkasnije do kraja svib­nja iduće godine.

U takvom slučaju, najma­nje 10 dana prije utvrđiva­nja rasporeda korište­nja godiš­nje­g odmora, radnik mora o svom zahtjevu obavijestiti nadležnu osobu kod poslodavca.

Član posade broda, radnik na radu u inozemstvu ili radnik koji je bio u vojnoj službi, može godiš­nji odmor u cijelosti koristiti u s­ljedećoj kalendarskoj godini.

Dva dana godiš­nje­g odmora radnik ima pravo koristiti po že­lji, uz obvezu obavijesti poslodavca 2 dana prije korište­nja.

Članak 39.

Sezonski radnici koji nemaju šest mjeseci neprekidnog rada u kalendarskoj godini za koju koriste godiš­nji odmor, imaju pravo na razmjerni dio godiš­nje­g odmora u odnosu na ostvareni staž, ali ne ma­nje od 2 dana godiš­nje­g odmora za svaki mjesec rada.

Članak 40.

U dane godiš­nje­g odmora ne uračunavaju se blagdani i neradni dani određeni Zakonom i razdob­lje privremene nesposobnosti za rad.

Prilikom utvrđiva­nja razdob­lja traja­nja godiš­nje­g odmora, radno vrijeme raspoređeno je na način utvrđen rasporedom radnog tjedna kod poslodavca.

Članak 41.

Tijekom kalendarske godine radnik ima pravo na plaćeni dopust za važne osobne potrebe u slučajevima:

– sklapa­nja braka, najma­nje                                 4 dana

– rođe­nja djeteta, najma­nje                                  2 dana

– smrti bračnog supružnika, rodite­lja, djece,
najma­nje                                                           7 dana

– smrti djedova, baka, braće, sestara i smrti
rodite­lja bračnog i vanbračnog supružnika
najma­nje                                                           3 dana

– selidbe u drugo mjesto, najma­nje                       2 dana

– elementarne nesreće, najma­nje                          5 dana

– teške bolesti ili liječe­nja člana uže obite­lji,
najma­nje                                                           3 dana

– u slučaju većih ošteće­nja ili unište­nja
materijalnih dobara, najma­nje                            7 dana

– radi smještaja prognanih ili izbje­glih osoba,
najma­nje                                                           1 dan

– radi traže­nja članova obite­lji – djece,
supružnika, rodite­lja, braće i sestara, nestalih
u Domovinskom ratu, najma­nje                         7 dana.

Radnici, dobrovo­ljni davate­lji krvi imaju pravo na jedan slobodan dan u tijeku kalendarske godine, a način korište­nja dogovorit će s poslodavcem.

Članak 42.

Plaćeni dopust tijekom kalendarske godine odobrit će se rad­niku i za s­ljedeće slučajeve:

– stručno školova­nje i osposob­ljava­nje, najma­nje    15 dana

– opće školova­nje, najma­nje                                    7 dana

– obrazova­nje za potrebe radničkog
vijeća/sindikalnog rada, najma­nje                          5 dana.

Članak 43.

Radniku se može odobriti neplaćeni dopust do 30 dana u slučajevima:

– ­nje­ge člana obite­lji koja nije medicinski indicirana,

– izgrad­nje ili popravka kuće ili stana,

– liječe­nja na osobni trošak,

– obrazova­nja, osposob­ljava­nja, usavršava­nja ili specijalizacije na osobni trošak, te u drugim opravdanim slučajevima.

Kad to okolnosti zahtijevaju i dopuštaju, neplaćeni dopust u slučajevima iz stavka 1. ovog članka može se odobriti u traja­nju i dužem od 30 dana.

V. PLAĆA, NAKNADE PLAĆE I DRUGI NOVČANI
I NENOVČANI PRIMICI RADNIKA

Članak 44.

Poslodavac je dužan radniku za ­nje­gov izvršeni rad isplatiti plaću koja se sastoji od:

– osnovne plaće radnog mjesta na kojem radnik radi,

– dodatka na plaću za radni staž,

– dodatka na plaću za rad u uvjetima težim od uobičajenih (teži uvjeti rada),

– uveća­nja plaće, odnosno izostanak plaće, po osnovi ostvarenih rezultata rada radnika (stimulativni dio plaće).

Poslodavac može radniku isplatiti i dodatak za rad u posebnim situacijama.

Osnovna plaća radnog mjesta

Članak 45.

Osnovna plaća radnika za puno radno vrijeme i uobičajeni radni učinak na poslovima i radnim zadacima radnog mjesta na kojem radnik radi, predstav­lja umnožak osnovice i koeficijenta složenosti poslova i radnih zadataka.

Osnovica za izračun mjesečne osnovne plaće je novčana svota propisana u bruto iznosu.

Koeficijenti složenosti poslova i radnih zadataka za svako radno mjesto utvrđeni su u Tarifnom prilogu koji je sastavni dio ovog Kolektivnog ugovora, a predstav­ljaju relativnu vrijednost određenog radnog mjesta u odnosu na radno mjesto na kojem su poslovi i radni zadaci najjednostavniji.

Članak 46.

Tarifni prilog ovog Kolektivnog ugovora je popis radnih mjesta sistematiziranih redoslijedom – od najjednostavnijih do najsloženijih, tako da je za svako radno mjesto određen ponder složenosti u odnosu na najjednostavnije poslove, izražen koeficijentom s dvije decimale.

Poslovi i radni zadaci grupirani su prema navedenim kriterijima u deset grupa.

Odnos između osnovne plaće najniže i najviše vrednovanih poslova ne može biti ma­nji od 1,00 : 3,50.

Članak 47.

Osnovica za obračun osnovne plaće iznosi najma­nje 1.717,94 kuna.

Ova osnovica množi se s pripadajućim koeficijentom specifikacije i stup­njeva­nja poslova iz Tarifnog priloga ovog Kolektiv­nog ugovora. Najniža osnovna plaća za najjednostavnije poslove iznosi 1.717,94 kuna, na koji iznos se dodaje dodatak plaći od 337,00 kuna.

Dodaci na osnovnu plaću

Članak 48.

Osnovna plaća radnika povećava se za svaku navršenu godinu radnog staža 0,5 posto.

Pravo na poveća­nje osnovne plaće prema stavku 1. ovog članka pripada radniku za radni staž koji je upisan u radnu k­nji­žicu uvećan za tekući radni staž kod poslodavca od sljedeće­g prvog u mjesecu, kad se uvjet ispuni.

Članak 49.

Ako radnik radi u posebno nepovo­ljnim klimatski uvjetima: vlazi, visokim temperaturama ili visokim hladnoćama, ili u uvje­ti­ma koji zahtijevaju posebna fizička napreza­nja ili sl., ima pravo na uveća­nje plaće najma­nje 10%, što se utvrđuje kolektivnim ugovorom kod poslodavca teme­ljem sistematizacije poslova.

Na uveća­nje plaće iz prethodnog članka radnik ima pravo za dane, odnosno sate, odrađene u takvim posebnim uvjetima.

Članak 50.

Osnovna plaća radnika povećava se najma­nje:

– za rad noću koji poči­nje u 22 sata a završava
u 6 sati                                                             30%

– za rad na radnom mjestu na kojem se poslovi
obav­ljaju isk­ljučivo od 22 do 6 sati                   50%

– za prekovremeni rad                                         50%

– za rad nedje­ljom                                               40%

– za rad u drugoj smjeni                                       10%

– za dvokratni rad s prekidom dužim od 1 sata     15%.

Ako radnik radi na dane blagdana i neradne dane utvrđene Zakonom, ima pravo na naknadu plaće i plaću uvećanu za najma­nje 50 posto.

Ako radnik radi na dan Uskrsa, ima pravo na plaću uvećanu najma­nje za 50 posto.

Ako se radniku u toku jednog dana ponove dvije ili više osnova po kojima se povećava osnovna plaća, tada se svi dodaci kumuliraju i obveza je poslodavca da tako kumulirane dodatke i isplati.

Poveća­nje plaće za izuzetne radne rezultate

Članak 51.

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca ili ugovorom o radu utvrdit će se mjerila za vrednova­nje ostvarenih rezultata rada i stimulacija radnika za ostvariva­nje većih rezultata rada.

Radnik mora biti unaprijed upoznat s kriterijima i mjerilima za vrednova­nje rezultata rada za ostvariva­nje stimulativnog dijela plaće koji mu pripada po toj osnovi.

Na zahtjev radnika, poslodavca, radničkog vijeća ili sindikata, može se izvršiti stručna arbitraža normi ili drugih mjerila vrednova­nja rezultata rada, a do završetka arbitražnog postupka radnik ostvaruje stimulativni dio plaća po do tada važećim mjerilima.

Naknada plaće

Članak 52.

Radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio, u sljedećim slučajevima:

a) za razdob­lje u kojem radnik ne radi, iz opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom kod poslodavca,

b) za dane blagdana i neradne dane određene Zakonom,

c) za dane kada koristi pravo na plaćeni dopust, za važne osobne potrebe, teme­ljem članaka 41. i 42. ovog Kolektivnog ugovora,

d) za vrijeme prekida rada do koje­g je došlo bez kriv­nje radnika,

e) kad radnik odbije raditi zato što nisu provedene propisane mjere zaštite na radu. Ovo pravo radnik ostvaruje dok se ne provedu propisane mjere zaštite na radu.

Članak 53.

Za vrijeme godiš­nje­g odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini plaće kao da je radio.

Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme godiš­nje­g odmora kod poslodavca gdje koristi godiš­nji odmor.

Radnik ima pravo na jednokratni dodatak plaći za korište­nje godiš­nje­g odmora u iznosu najma­nje 50 posto od osnovice za obračun osnovne plaće, razmjerno broju dana godiš­nje­g odmora ostvarenih kod poslodavca.

Članak 54.

U slučaju odsutnosti s posla zbog bolova­nja, radniku pripada naknada plaće najma­nje u visini 90 posto iznosa ­nje­gove plaće ostvarene u mjesecu neposredno prije ne­go je počeo s bolova­njem.

Naknada plaće u 100 postotnom iznosu pripada radniku za slučaj bolova­nja zbog profesionalne bolesti ili povrede na radu.

Rokovi i razdob­lje isplate plaće

Članak 55.

Plaća se u pravilu isplaćuje jedanput u mjesecu.

Plaća se isplaćuje svakog 15-og u mjesecu za prethodni mjesec.

Plaća se isplaćuje nakon obav­ljenog rada.

Plaća se isplaćuje u novcu.

Plaća se isplaćuje u razdob­ljima koja ne smiju biti duža od mjesec dana.

Prilikom isplate plaće, naknada plaće, otpremnine i drugih ugovorenih novčanih prava poslodavac je dužan radniku uručiti obračun plaće iz koje­g je vid­ljivo kako je utvrđen iznos plaće, naknada plaće i drugih ugovorenih novčanih prava.

Poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće, otpremninu i druga ugovorena novčana prava u slučaju obveze isplate istih ili ih ne isplati u cijelosti dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, naknada plaće i otpremnine i druga ugovorena novčana prava, radniku uručiti obračun iznosa koji je bio dužan isplatiti.

Obračuni iz prethodnog stavka ovog članka su vjerodostojne isprave.

Članak 56.

Poslodavac je dužan radniku i sindikalnom povjereniku omogućiti uvid u dokumentaciju o zbirnom obračunu i uplati doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osigura­nje.

Drugi novčani i nenovčani primici radnika

Članak 57.

Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u visini troškova prijevoza sredstvima javnog prometa. U slučajevima kad radnik nema mogućnosti korište­nja sredstava jav­nog prometa, naknada se uvećava za 30 posto.

Članak 58.

Radnik koji je po nalogu poslodavca upućen na službeni put u zem­lji ili u inozemstvo, ima pravo na dnevnicu, naknadu troškova prijevoza na službenom putu i naknadu troškova noće­nja i drugih troškova vezanih u svrhu putova­nja.

Članak 59.

Kad je radnik upućen na službeno putova­nje u zem­lji, pripada mu naknada prijevoznih troškova, dnevnica u neoporezivom iznosu utvrđenom Pravilnikom o porezu na dohodak, teme­ljem Zakona o porezu na dohodak, te naknada punog iznosa hotelskog računa za spava­nje. Poslodavac može ograničiti kate­goriju i vrstu smještaja i vrstu ili razred prijevoznog sredstva.

Dnevnica za službeni put u inozemstvo isplaćuje se u visini propisanoj za državne organe.

Članak 60.

Ako radnik obav­lja poslove i zadatke za poslodavca izvan mjesta svog stalnog prebivališta, ali i izvan sjedišta poslodavca, poslodavac će mu isplatiti terenski dodatak koji ne može biti ma­nji od neoporezivog iznosa utvrđenog Pravilnikom o porezu na dohodak, teme­ljem Zakona o porezu na dohodak.

Za boravak na terenu u inozemstvu poslodavac će radniku isplatiti terenski dodatak u valuti zem­lje u kojoj se obav­lja rad na terenu.

Terenski dodatak se isplaćuje radniku najkasnije pos­ljed­nji radni dan u mjesecu za sljedeći mjesec.

Dnevnica i terenski dodatak međusobno se isk­ljučuju.

Članak 61.

Ako poslodavac na svoj trošak radniku osigura smještaj i/ili plati troškove prehrane na terenu, terenski dodatak iz prethodnog člana uma­njit će se za 10 posto na ime troškova smještaja i/ili prehrane.

Članak 62.

Slučajevi u kojima radniku pripada dnevnica, a u kojima terenski dodatak, kao i ­njihove konkretne visine, utvrđuju se kolektivnim ugovorom kod poslodavca, odnosno ugovorom o radu između radnika i poslodavca.

Članak 63.

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca ili ugovorom o radu između radnika i poslodavca utvrdit će se slučajevi kad radniku koji radi u sjedištu poslodavca, pripada pravo na naknadu za odvojeni život od obite­lji.

Naknada za odvojeni život se isplaćuje zbog pokrića putnih troškova i troškova života radnika, nastalih radi odvojenosti od obite­lji.

Kada radnik ima pravo na naknadu za odvojeni život, naknada ne može iznositi ma­nje od neoporezivog iznosa utvrđenog Pravilnikom o porezu na dohodak, teme­ljem Zakona o porezu na dohodak.

Ako je radniku osiguran plaćeni smještaj ili prehrana, visina naknade za odvojeni život uma­njit će se u odgovarajućem novčanom iznosu.

Naknada za odvojeni život i terenski dodatak međusobno se isk­ljučuju.

Članak 64.

Ukoliko radnik ima pravo na korište­nje privatnog automobila za službene svrhe, nadoknadit će mu se troškovi u visini 30 posto cijene litre benzina euro super 95 po prijeđenom kilometru.

Kada će radnik koristiti privatni automobil u službene svrhe, uređuje se odlukom poslodavca.

Članak 65.

U slučaju kad radnik stekne uvjete za mirovinu, pripada mu pravo na otpremninu u visini od najma­nje neoporezivog iznosa utvrđenog Pravilnikom o porezu na dohodak, teme­ljem Zakona o porezu na dohodak.

Članak 66.

Radnik, ili ­nje­gova obite­lj, ima pravo na pomoć u sljedećim slučajevima:

– smrti radnika,

– smrti člana uže obite­lji,

– nastanka teške invalidnosti,

– bolova­nja duže­g od 90 dana.

Iznosi za pojedine slučajeve ne mogu biti niži od iznosa neoporezivih iznosa utvrđenih Pravilnikom o porezu na dohodak, teme­ljem Zakona o porezu na dohodak.

Članak 67.

Radnik ima pravo na jubilarnu nagradu za radni staž kod istog poslodavca, i to:

– 10 godina radnog staža,

– 15 godina radnog staža,

– 20 godina radnog staža,

– 25 godina radnog staža,

– 30 godina radnog staža,

– 35 godina radnog staža,

– 40 godina radnog staža.

Iznosi ne mogu biti niži od neoporezivih iznosa utvrđenih Pravilnikom o porezu na dohodak, teme­ljem Zakona o porezu na dohodak.

Članak 68.

Radnik sa članovima svoje obite­lji ima pravo i na korište­nje odmarališta u vlasništvu poslodavca, uz dogovor sindikata i poslodavca. Način i uvjeti za ostvariva­nje tog prava utvrđuju se ugovorom između sindikata i poslodavca.

Članak 69.

Poslodavac je dužan osigurati sredstva za poklon djetetu do navršene 15-te godine starosti, najma­nje u neoporezivom iznosu utvrđenom Pravilnikom o porezu na dohodak, teme­ljem Zakona o porezu na dohodak.

Članak 70.

Radnik ima pravo na trinaestu plaću kod poslodavca, najma­nje u visini 50% od osnovice za obračun osnovne plaće.

Članak 71.

Učenicima i studentima na obveznoj praksi pripada nagrada u visini:

– za učenike sred­nje škole – 20 posto obračunske osnovice kod poslodavca,

– za studente fakulteta i viših škola – 40 posto obračunske osnovice kod poslodavca,

– pravo na sve dodatke za obav­ljeni rad kao i naknadu troškova prijevoza na posao i s posla, po istim kriterijima kao i ostali radnici kod poslodavca.

Nagrada i dodaci se ne isk­ljučuju.

Ostala prava i obveze učenika i studenata, poslodavac će re­gulirati međusobnim ugovorom u skladu sa Zakonom.

VI. IZUMI I TEHNIČKA UNAPREĐENJA

Članak 72.

Radniku koji pokaže interes za stvara­nje izuma ili istraživa­nje mogućnosti tehničkih unapređe­nja, u svezi s djelatnošću poslodavca, poslodavac će posebnom odlukom ili ugovorom odobriti novčana sredstva za stručnu literaturu ili potrebnu opremu.

Izumi ostvareni na radu ili u svezi s radom pripadaju poslodavcu.

Na izum koje­g radnik ostvari izvan rada ili koji nije u svezi s radom, ali je u svezi s djelatnošću poslodavca, poslodavac ima pravo prvokupa.

Posebnim ugovorom između poslodavca i radnika utvrdit će se naknada za primije­njeni izum ili tehničko unapređe­nje koje je radnik predložio.

Članak 73.

Radniku, odnosno grupi radnika za izum, tehničko unapređe­nje ili stvaralački rad, pripada naknada koja se određuje na teme­lju osnovice utvrđene u ugovoru, a najma­nje u visini:

– 20% od osnovice za prihvaćeni izum,

– 15% od osnovice za tehničko unapređe­nje.

Naknada se utvrđuje u neto iznosu i isplaćuje radniku tijekom čitavog vremena korište­nja.

VII. PRESTANAK I OTKAZ UGOVORA O RADU

Članak 74.

Poslodavac može otkazati ugovor o radu pod uvjetima propisanim Zakonom o radu.

U slučaju redovitog otkaza, otkazni rok je najma­nje:

– tri tjedna – ako je radnik u radnom odnosu proveo neprekidno ma­nje od godinu dana,

– četrdesetpet dana – ako je radnik u radnom odnosu proveo neprekidno godinu dana,

– tri mjeseca – ako je radnik u radnom odnosu proveo neprekidno dvije godine,

– četiri mjeseca – ako je radnik u radnom odnosu proveo neprekidno pet godina,

– pet mjeseci – ako je radnik u radnom odnosu proveo neprekidno deset godina,

– šest mjesec – ako je radnik u radnom odnosu proveo neprekidno petnaest godina,

– sedam mjeseci – ako je radnik u radnom odnosu proveo neprekidno dvadeset i više godina.

Članak 75.

Za vrijeme otkaznog roka radnik ima pravo uz naknadu plaće odsustvovati s rada osam sati tjedno radi traže­nja novog zaposle­nja.

VIII. PRENOŠENJE UGOVORA O RADU
NA NOVOG POSLODAVCA

Članak 76.

Ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenosi dio ili tvrtka u cjelini poslodavac je dužan poštivati odredbe članka 129. Zakona o radu.

Članak 77.

Radnik kojem se otkazuje ugovor o radu sklop­ljen na neodređeno vrijeme, nakon najma­nje dvije godine neprekidnog rada, ima pravo na otpremninu, osim ako se otkazuje iz razloga uvjetovanih ponaša­njem radnika.

U slučaju kad radnik ima pravo na otpremninu, ­njezina visina određuje se u iznosu jedne prosječne mjesečne plaće isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada.

IX. NAKNADA ŠTETE

Odgovornost radnika

Članak 78.

Radnik koji na radu ili u svezi s radom namjerno, ili iz kraj­nje nepaž­nje, uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.

Članak 79.

Ako štetu uzrokuje više radnika, svaki radnik odgovara za dio štete koji je uzrokovao.

Ako se za svakog radnika ne može utvrditi dio štete koji je on uzrokovao, smatra se da su svi radnici podjednako odgovorni i štetu naknađuju u jednakim dijelovima.

Ako je više radnika uzrokovalo štetu kaznenim djelom s umiš­ljajem, za štetu odgovaraju solidarno.

Članak 80.

Visina štete utvrđuje se na osnovi cjenika ili k­njigovodstvene vrijednosti stvari, a ako ovih nema, procjenom vrijednosti oštećenih stvari.

Procjena vrijednosti oštećene stvari vrši se vještače­njem.

Članak 81.

Radnik je dužan poslodavcu naknaditi štetu u visini stvarno utvrđene i pretrp­ljene štete u s­ljedećim slučajevima:

– tuč­njavom više radnika u vrijeme rada,

– zakaš­nje­njem u dolasku na posao, izlaskom s posla u vrijeme rada ili napušta­njem rada prije kraja radnog vremena,

– neopravdanim izostankom s posla,

– zastojem u radu uslijed nestručnog rukova­nja sredstvima za rad,

– nemarnim obav­lja­njem poslova i radnih zadataka,

– prestankom rada prije isteka otkaznog roka.

– nenoše­njem propisane radne odjeće na radnom mjestu,

– nedoličnim ponaša­njem na radu,

– odbija­njem pruža­nja stručne pomoći radnicima kod poslodavca,

– neprijav­ljiva­njem poslodavcu izvršene teže povrede radne obveze,

– prouzrokova­njem štete na radu nenamjerno ili grubom greškom i nepaž­njom, u ma­njem opse­gu,

– nepravovremeno i nekvalitetno izvršava­nje poslova uslijed če­ga nije nastala šteta, ili je ona u ma­njem opse­gu,

– te drugih povreda radnih obveza re­guliranih kolektivnim ugovorom, odnosno pravilnikom kod poslodavca.

Članak 82.

Radnika se može djelomično ili potpuno osloboditi plaća­nja naknade štete ako je slabog imovnog sta­nja, te bi ga isplata potpune naknade dovela u oskudicu.

Odredba stavka 1. ovog članka ne odnosi se na radnika koji je štetu uzrokovao kaznenim djelom s umiš­ljajem.

Odgovornost poslodavca

Članak 83.

Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava.

Pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom ­nje­govih prava iz radnog odnosa.

X. OVLASTI RADNIČKOG VIJEĆA

Članak 84.

Ako kod poslodavca nije uteme­ljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik, odnosno sindikalna podružnica, ima sva prava i ovlasti propisane Zakonom o radu za rad i djelova­nje radničkog vijeća.

XI. UVJETI ZA RAD SINDIKATA

Članak 85.

Sindikalni povjerenik ima pravo kod poslodavca štititi i promicati prava i interese članova sindikata iz ovog Kolektivnog ugovora.

Poslodavac je dužan sindikalnom povjereniku omogućiti pravodobno i djelotvorno ostvare­nje prava iz stavka 1. ovog članka, te pristup podacima važnim za ostvare­nje toga prava.

Sindikalni povjerenik mora pravo iz stavka 1. ovoga članka ostvarivati u vrijeme i na način koji ne šteti djelotvornosti poslova­nja poslodavca.

Sindikat mora izvijestiti poslodavca o imenova­nju sindikalnog povjerenika u roku 10 dana od izbora.

Članak 86.

Prije donoše­nja odluke koja se može bitno odraziti na socijalni i gospodarski položaj zaposlenih, poslodavac je dužan o namjeri donoše­nja takve odluke izvijestiti nadležnog sindikalnog povjerenika, te se s ­njim savjetovati o učincima takve odluke.

Obveza iz stavka 1. ovog članka ne odnosi se na uobičajene poslovne odluke.

Članak 87.

Sindikalni povjerenik koji u skladu sa Zakonom i ovim Kolektivnim ugovorom obav­lja sindikalnu djelatnost, ne smije biti pozvan na odgovornost ili na drugi način stav­ljen u nepovo­ljniji položaj zbog te djelatnosti, ukoliko ih obav­lja u skladu s odredbama Statuta Samostalnog sindikata ugostite­ljstva i turizma Hrvat­ske.

Sindikalnog povjerenika za vrijeme obav­lja­nja dužnosti i godinu dana nakon prestanka obav­lja­nja te dužnosti, poslodavac može rasporediti na drugo radno mjesto ili k drugom poslodavcu, sma­njiti mu plaću i otkazati ugovor o radu, samo uz prethodnu suglasnost Sindikata.

Članak 88.

Pravo na sindikalnu aktivnost s naknadom plaće na teret poslodavca glavni sindikalni povjerenik ostvaruje u ovisnosti o broju članova Sindikata kod poslodavca, i to tako da za svakog člana Sindikata ima pravo na najma­nje dva sata aktivnosti s naknadom plaće tijekom kalendarske godine.

Osim broja sati sindikalne aktivnosti utvrđene u stavku 1. ovog članka, poslodavac je dužan glavnom sindikalnom povjereniku omogućiti izostanak s rada do 7 dana godiš­nje, uz naknadu plaće zbog pohađa­nja sindikalnih sastanaka, seminara, osposob­ljava­nja, kongresa, konferencija.

U slučaju da u društvu ima 750 i više članova sindikata, glav­ni sindikalni povjerenik ima pravo na sindikalnu aktivnost s naknadom plaće za puno radno vrijeme.

Članak 89.

Poslodavac je dužan sindikatu osigurati:

– odgovarajući prostor za rad i održava­nje sastanaka, primjeren broju članova određenog sindikata,

– korište­nje telefona i telefaksa, u odgovarajućem opse­gu,

– slobodnu podjelu tiska i priopće­nja koja se odnose na pita­nja i problematiku u svezi radnog statusa radnika, na način koji sindikatu omogućava slobodno komunicira­nje sa članstvom i ne ometa djelatnost poslodavca. Od slobodne podjele isk­ljučeni su tisak i priopće­nja koji imaju političko-promi­džbeni sadržaj,

– obračun i naplatu sindikalne članarine i sindikalnih kredita putem isplatnih lista, uz suglasnost radnika.

Članak 90.

Sindikalni povjerenik ili druga osoba koja u obav­lja­nju sindikalne djelatnosti sazna poslovnu, službenu ili drugu zakonom zaštićenu tajnu, dužna je takvu tajnu čuvati i ne smije je neovlašteno priopćiti drugim radnicima ili trećim osobama.

Neovlašteno priopćava­nje poslovne, službene ili druge zakonom zaštićene tajne, predstav­lja tešku povredu ovog Kolektivnog ugovora i radne dužnosti radnika, zbog koje radniku može prestati radni odnos.

Poslovna tajna definira se pravilnikom koji donosi poslodavac.

Članak 91.

U odnosu na provođe­nje mjera zaštite na radu sindikalni povjerenik ima pravo i dužnost:

– sudjelovati u planira­nju unapređiva­nja uvjeta rada, uvođe­nja nove tehnologije, uvođe­nja novih supstanci u radni i proizvodni proces,

– biti obaviješten o svim promjenama od utjecaja na sigurnost i zdrav­lje radnika,

– primati primjedbe radnika na primjenu propisa i provođe­nje mjera zaštite na radu,

– biti nazočan inspekcijskim pre­gledima i informirati inspektora o svojim zapaža­njima i zapaža­njima radnika čiji je povjerenik,

– pozvati inspektora rada kada ocijeni da su ugroženi život i zdrav­lje radnika, a poslodavac to propušta ili odbija učiniti,

– obrazovati se za obav­lja­nje ovih poslova, stalno provjeravati i unapređivati zna­nje, pratiti i prikup­ljati informacije od značaja za ­njihov rad,

– dati prigovor na inspekcijski nalaz i miš­lje­nje,

– svojom aktivnošću poticati ostale radnike na rad na siguran način.

Članak 92.

Radnik koji u slučaju ozbi­ljne prijeteće i neizbježne opasnosti po život i zdrav­lje napusti svoje radno mjesto ili opasno područje, ne smije biti doveden u lošiji položaj zbog svog postupka i uživa zaštitu od bilo kakvih pos­ljedica.

U slučaju iz stavka 1. ovog članka radnik je dužan obavijestiti odgovornu osobu kod poslodavca, ili sindikalnog povjerenika.

Članak 93.

Kod poslodavca koji zapoš­ljava 20 ili više radnika, radnici biraju onoliko povjerenika za zaštitu na radu koliko prema kriterijima zastup­ljenosti imaju pravo izabrati članova radničkog vijeća.

Ako radnici iz prethodnog stavka ne izaberu povjerenike radnika za zaštitu na radu, te će zadatke obav­ljati sindikalni povjerenici za zaštitu na radu imenovani od sindikata pod uvjetom da kod poslodavca djeluje jedan sindikat.

O povjerenicima zaštite na radu imenovanim od strane sindikata, sindikat je dužan obavijestiti poslodavca.

Članak 94.

Povjerenik radnika iz prethodnog članka djeluje u interesu radnika na području zaštite na radu, te prati primjenu propisa i naređenih mjera zaštite na radu u radnoj sredini u kojoj je izabran, s pravima i dužnostima utvrđenim Zakonom o zaštiti na radu.

O svom radu povjerenik je dužan najma­nje svaka tri mjeseca izvijestiti radničko vijeće.

Članak 95.

Poslodavac je dužan osigurati povjereniku uvjete za nesmetano obnaša­nje dužnosti, davati mu sve potrebne obavijesti i omogućiti uvid u sve propise i isprave.

Povjerenik koji postupa sukladno svojim ovlastima zaštićen je od postupaka poslodavca utvrđenim Zakonom o zaštiti na radu.

Članak 96.

Povjerenik ima pravo na 2 sata tjedno za obnaša­nje dužnosti iz zaštite na radu uz naknadu plaće kao da je radio.

Ako povjerenik na zahtjev poslodavca (sudjelova­nje u planira­nju unapređe­nja uvjeta rada i sl.), ili inspektora rada (prisustvova­nje inspekcijskim nadzorima) radi obnaša­nja svojih dužnosti izostane s rada više od vremena utvrđenog stavkom 1. ovog članka ima i za to vrijeme pravo na naknadu plaće kao da je radio.

Povjerenik ima pravo na odsustvova­nje s rada radi osposob­ljava­nja za zaštitu na radu (tečajevi seminari, sastanci i sl.) 7 dana tijekom kalendarske godine.

Poslodavac je dužan omogućiti povjereniku pristup svim radnim mjestima i podacima koji su od značaja za ostvariva­nje zaštite na radu.

XII. PRAVA I OBVEZE UGOVORNIH STRANA
I NAČIN RJEŠAVANJA SPOROVA

Ponaša­nje ugovornih stranaka

Članak 97.

Ugovorne strane dužne su se zalagati za poštiva­nje odredaba ovog Kolektivnog ugovora i za ­nje­govu pravilnu provedbu u skla­du sa Zakonom o radu, Ustavom Republike Hrvatske i konvencijama Međunarodne organizacije rada.

Ugovorne strane dužne su se suzdržati od svakog djelova­nja koje bi bilo u suprotnosti s odredbama Kolektivnog ugovora, sprječavalo ili otežavalo ­nje­govu provedbu.

Socijalni mir

Članak 98.

Za vrijeme važe­nja ovog Kolektivnog ugovora stranke će se suzdržati od industrijskih akcija (štrajka, lock outa i dr.), uz uvjet da se ­nje­gove odredbe primje­njuju u cijelosti.

Obveza čuva­nja socijalnog mira ne odnosi se na pita­nja o kojima je pokrenut zahtjev za otpoči­nja­njem kolektivnih pre­govora radi ­njihovog uređe­nja, niti na postupa­nje stranaka ugovora u slučaju neuspjelog pokušaja mirnog rješava­nja kolektivnih sporova predviđenih ovim Kolektivnim ugovorom.

Zak­ljučiva­nje, izmjene i dopune Kolektivnog ugovora

Članak 99.

Postupak za zak­ljučiva­nje novog Kolektivnog ugovora pok­reće se na zahtjev, bilo koje ugovorne strane, najkasnije trideset dana prije isteka roka važnosti ovog Kolektivnog ugovora.

Ugovorne strane mogu u bilo koje vrijeme predložiti izmjene, odnosno dopune ovog Kolektivnog ugovora.

Članak 100.

Ugovorna strana koja želi izmjenu, odnosno dopunu Kolektivnog ugovora predlaže drugoj strani svoj obrazloženi zahtjev u pisanom obliku.

Druga strana dužna se je o prijedlogu opredije­ljeno izjasniti u roku 30 dana od prijema zahtjeva iz prethodnog stavka.

U slučaju da ugovorna strana ne prihvati prijedlog za izmjenu ili dopunu Kolektivnog ugovora, odnosno da se o prijedlogu ne izjasni u roku od 30 dana, strana predlagate­ljica pokreće postupak pred mirovnim vijećem.

Odredbe stavaka 1 do 3 ovog članka primje­njuju se i na postupak zak­ljučiva­nja novog Kolektivnog ugovora.

Rješava­nje kolektivnih sporova

Članak 101.

Za rješava­nje sporova među stranama Kolektivnog ugovora koje nije bilo moguće riješiti međusobnim pre­govara­njem, ustanov­ljuje se, u roku od pet dana, mirovno vijeće.

Smatra se da je među stranama došlo do spora ako se one ne sporazumiju o izmjeni ili obnovi Kolektivnog ugovora, odnosno o drugim prijedlozima za rješava­nje spornih situacija.

Članak 102.

Mirovno vijeće ima tri člana.

Svaka strana imenuje po jednog člana u mirovno vijeće. Strane u sporu sporazumno imenuju treće­g člana iz redova uglednih strukovnih ili znanstvenih javnih radnika.

Članak 103.

Postupak mire­nja pokreće se na zahtjev bilo koje strane, a mora se završiti u roku pet dana od pokrenutog postupka.

Izbor članova mirovnog vijeća i postupak pred tim vijećem obav­lja se po Pravilniku koji re­gulira postupak.

Članak 104.

Strane mogu prihvatiti ili odbiti prijedlog sastava mirovnog vijeća.

Mire­nje je neuspješno ako bilo koja strana pisano izjavi da mire­nje smatra neuspješnim, kao i ako koja od strana ne imenuje člana mirovnog vijeća, odnosno, ako strane ne imenuju treće­g člana vijeća.

Svaki sporazum koji strane postignu mora biti u pisanom obliku. Sporazum je sastavni dio Kolektivnog ugovora i dopu­njuje ga, odnosno mije­nja ­nje­gove odredbe.

Članak 105.

Ako je mire­nje neuspješno, strane u sporu mogu rješava­nje kolektivnog radnog spora sporazumno povjeriti arbitraži.

Arbitraža ima pet članova i isto toliko zamjenika. Svaka strana imenuje dva člana i ­njihove zamjenike. Predsjednika i ­nje­govog zamjenika obje strane određuju sporazumno.

Postupak pred arbitražom strane mogu urediti posebnim pravilnikom.

Arbitraža može odlučiti samo o pita­njima koja su pred ­nju iznijele strane u sporu.

Odluka arbitraže je konačna.

Organ za tumače­nje Kolektivnog ugovora

Članak 106.

Ugovorne strane imenuju zajednički organ za tumače­nje odredbi ovog Kolektivnog ugovora i praće­nje ­nje­gove primjene.

Zajednički organ ima šest članova od kojih svaka strana imenuje trojicu.

U roku tri mjeseca od dana potpisiva­nja, ugovorne strane su obvezne imenovati zajednički organ za tumače­nje ovog Kolektivnog ugovora.

Otkaz Kolektivnog ugovora

Članak 107.

U slučaju da jedna od strana krši obveze koje je preuzela ovim Kolektivnim ugovorom, druga strana može Kolektivni ugovor otkazati.

Otkaz je potrebno drugoj strani prethodno najaviti u roku koji ne može biti kraći od tri mjeseca.

Po otkaziva­nju Kolektivnog ugovora, svaka strana može tražiti zak­ljučiva­nje novog Kolektivnog ugovora.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 108.

Strane se obvezuju jednom tromjesečno razmotriti izvješće organa iz članka 106. ovog Kolektivnog ugovora, utvrditi postoje li sporne odredbe u primjeni Kolektivnog ugovora i ocijeniti da li postoje razlozi zbog kojih bi trebalo inicirati izmjene i dopune Kolektivnog ugovora.

Svaka strana ovlaštena je inicirati sastanak za razmatra­nje pita­nja iz prethodnog stavka.

Članak 109.

Troškove priprema­nja, praće­nja i ostvariva­nja ovog Kolek­tiv­nog ugovora snose potpisnici, svaki u svom dijelu.

Članak 110.

Ovaj Kolektivni ugovor sklapa se na neodređeno vrijeme, a u slučaju poremećaja u gospodare­nju mogu po utvrđenom postupku započeti pre­govori o spornim pita­njima i pravima.

U slučaju inflacije veće od 5 posto, izražene u cijenama na malo, ovlašteni pre­govarači će započeti pre­govore za utvrđiva­nje novog iznosa najniže osnovne plaće, svih naknada i drugih novčanih primitaka radnika.

U slučaju poveća­nja osnovice za obračun mirovinskog osigura­nja na razini Republike Hrvatske, za isti postotak se uvećava osnovica za obračun najniže osnovne plaće. O tome strane ne pokreću pre­govore, već se novi iznos osnovice objav­ljuje u glasilima Samostalnog sindikata ugostite­ljstva i turizma Hrvatske i Udruge hrvatskih putničkih agencija.

Članak 111.

Smatra se da je ovaj Kolektivni ugovor sklop­ljen kad ga potpišu ovlašteni predstavnici potpisnika, kojim danom stupa na snagu.

Strane su dužne u roku tri mjeseca od dana stupa­nja na snagu ovog Kolektivnog ugovora, urediti radne odnose u skladu s ­nje­­govim odredbama.

Kolektivni ugovor će biti javno objav­ljen na način propisan Pravilnikom o vođe­nju evidencije i objavi kolektivnih ugovora (»Narodne novine« 14/96. i 76/01.) i Pravilnikom o objavi Pravil­nika o radu (»Narodne novine« 8/96).

Zagreb, 12. lip­nja 2002.

SAMOSTALNI SINDIKAT     UDRUGA HRVATSKIH
UGOSTITELJSTVA I   PUTNIČKIH AGENCIJA
TURIZMA HRVATSKE
Predsjednica                                   Predsjednik
Vesna Dejanović, v. r.                 Ivan Pukšar, v. r.

TARIFNI PRILOG

I.    PLATNI RAZRED – Najniži koeficijent 1,00

       a) rutinski rad i pomoćni poslovi

       b) ne zahtijeva posebno obrazova­nje

       c) zna­nje i sposobnosti nakon kratke obuke

       Npr.:          – pomoćni radnik

              – čistačica

              – perač

              – dostav­ljač

              – nosač prt­ljage (bagažist)

II.   PLATNI RAZRED – Najniži koeficijent 1,20

       a) administrativno-tehnički poslovi jednostavnije složenosti

       b) rad pomoću jednostavnih sredstava za koja su dovo­ljna pismena uputstva

       c) zahtijeva interno osposob­ljava­nje (tečajevi i sl.)

       Npr.:          – mornar

              – telefonist

              – pomoćni administrator

III.  PLATNI RAZRED – Najniži koeficijent 1,40

       a) jednostavniji poslovi i zadaci sred­nje složenosti u kojima se rad ponav­lja uz povremenu pojavu novih poslova

       b) zahtijeva kvalificiranog radnika

       Npr.:          – skladištar

              – kormilar

              – motorist

              – administrator

              – referent

              – sobarica

              – točilac pića

IV.  PLATNI RAZRED – Najniži koeficijent 1,60

       a) složeniji i raznovrsniji poslovi za čije obav­lja­nje su nužne konzultacije u ­njihovom izvršava­nju

       b) zahtijeva minimum kvalificiranog radnika

       Npr.:          – operater telefonije i radio centrale

              – vozač

              – komercijalist

              – stjuardesa

              – blagajnik – likvidator

    – referent (računovodstveni, administrativni poslovi i    sl.)

              – vodite­lj brodice

              – pratite­lj transfera i grupa

              – majstor

              – recepcionar – desk

              – referent operative – aerodromski predstavnici

              – kuhar

              – fotograf

              – propagandist

V.   PLATNI RAZRED – Najniži koeficijent 1,85

       a) najsloženiji i raznovrsniji poslovi koji zahtijevaju veći stupa­nj samostalnosti u izvršava­nju

       b) zahtijeva kvalificiranog radnika ili nivo sre­dnje­g obra­zova­nja

       Npr.:          – organizator ekonomskih poslova

              – komercijalist domaće­g i inozemnog turizma

              – vodite­lj prodajnog mjesta

              – turistički vodič

              – inokorespondent

              – vodite­lji grupa

              – vodite­lji pojedinih procesa rada

              – programer

              – sistem operater

              – zapovjednik broda do 200 BRT

              – zapovjednik plovnih objekata

              – časnik palube

              – časnik stroja

              – skiper

              – majstor

VI.  PLATNI RAZRED – Najniži koeficijent 2,10

       a) stručni radnik određene vrste zanima­nja za izvršava­nje slože­nijih poslova

       b) poslovi koji zahtijevaju samostalnost i određeni stupa­nj kreativnosti u ­njihovom izvršava­nju

       c) odgovarajuće iskustvo u struci sa zna­njem jezika tržišta odnosno stranog jezika u funkciji struke

       d) zahtijeva minimum sred­nje obrazova­nje

       e) potrebna posebna zna­nja (stručni ispit u funkciji struke)

    Npr.:   –     vodite­lj grupe poslova (pravnih, analitičkih, marketinga itd.)

              – samostalni referent

              – stručni komercijalist inozemnog i domaće­g turizma

              – dizajner

              – poslovni tajnik

              – animator

              – upravite­lj stroja preko 1100 Kw

              – zapovjednik broda preko 200 BRT

              – upravite­lj stroja vodokrilnog broda

              – prometnik – dispečer

VII.     PLATNI RAZRED – Najniži koeficijent 2,20

       a) stručni radnik određene vrste zanima­nja za izvršava­nje složenijih poslova uz poznava­nje područja djelova­nja

       b) poslovi koji zahtijevaju samostalnost i kreativnost tog područja djelova­nja

       c) praće­nje tržišta i razvoja struke

       d) odgovarajuće iskustvo u struci sa zna­njem jezika tržišta odnosno stranog jezika u funkciji struke

       e) potrebna posebna zna­nja (stručni ispit u funkciji struke)

       f)  zahtijeva minimum sred­nje obrazova­nje

       Npr.:          – vodite­lj referada i odjela

              – vodite­lji grupa poslova

              – organizator marketing poslova

              – vodite­lj poslovnice

              – prevodilac – inokorespondent – lektor

              – sistem inže­njer

              – vodite­lj servisa

              – nautički i tehnički inspektor

              – broker

              – vodite­lj flote

              – vodite­lj servisa

              – šef recepcije

              – upravite­lj restorana

VIII. PLATNI RAZRED – Najniži koeficijent 2,60

       a) sposobnost za samostalno obav­lja­nje vrlo složenih poslova

       b) organizatorske sposobnosti kroz primjenu timskog rada

       c) sposobnost za samostalno vođe­nje komercijalnih, teh­ničkih i stručnih poslova na određenom se­gmentu poslo­va­nja tvrtke

       d) odgovarajuće iskustvo u struci sa zna­njem jezika tržišta odnosno stranog jezika u funkciji struke

       e) potrebna posebna zna­nja i praće­nje razvoja struke

       f)  zahtijeva minimum viši obrazovni stupa­nj

       Npr.:          – rukovodite­lj organizacijskih i radnih dijelova

              – rukovodite­lj filijala, operativnih poslova, re­gija

IX.  PLATNI RAZRED – Najniži koeficijent 3,20

       a) samostalno provodi poslovnu politiku tvrtke i osigurava izvršava­nje svih potrebnih pojedinih zadataka

       b) vrlo složeni poslovi koji zahtijevaju inicijativu i kreativnost

       c) visok stupa­nj stručnosti zna­nja određene vrste zanima­nja

       d) sposobnost za samostalno vođe­nje i rješava­nje složenijih stručnih poslova

       e) sposobnost za vođe­nje tima u rješava­nju složenijih struč­nih poslova

       f)  visok stupa­nj organizatorske sposobnosti

       g) sposobnost i odgovornost za razvoj u struci

       h) odgovarajuće iskustvo u struci sa zna­njem jezika u funkciji struke

       i)  potrebna posebna zna­nja

       j)  zahtijeva visok stupa­nj obrazova­nja

       Npr.:          – rukovodite­lj organizacijske jedinice

              – savjetnici

X.   PLATNI RAZRED – Najniži koeficijent 3,50

       a) zadaci sa znače­njem za vođe­nje strate­gije i poslova­nje tvrtke

       b) maksimalno kreativni poslovi

       c) visok stupa­nj stručnosti i zna­nja određene specijalnosti

       d) sposobnost za samostalno vođe­nje i rješava­nje složenih stručnih poslova

       e) sposobnost za sastav­lja­nje i vođe­nje tima u rješava­nju složenih stručnih poslova

       f)  maksimalan stupa­nj organizatorskih sposobnosti

       g) sposobnost, odgovornost i obveza za razvoj i usavršava­nje u struci

       h) odgovarajuće iskustvo sa zna­njem jezika u funkciji struke

       i)  zahtijeva visoki stupa­nj obrazova­nja

       Npr.:          – direktor organizacijske jedinice

                        –direktor grupe poslova (direktor razvoja, financijski direktor, pomoćnici glavnog direktora itd.)