KOLEKTIVNI UGOVORI

2066

Vlada Republike Hrvatske i

1. Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske

2. Samostalni sindikat radnika u djelatnostima zdravstva MIO
i socijalne zaštite Hrvatske

3. Sindikat zdravstva, socijalne zaštite i MIO osigura­nja

sklopili su 2. listopada 2002. godine

KOLEKTIVNI UGOVOR

ZA DJELATNOST SOCIJALNE SKRBI

I. OBVEZNI DIO

1. TEMELJNE ODREDBE

Predmet ugovora

Članak 1.

Ovim Kolektivnim ugovorom (u da­lj­njem tekstu: Ugovor) utvrđuju se prava i obveze iz rada i po osnovi rada radnika u ustanovama socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj na koje se primje­njuje Zakon o plaćama službenika i namještenika u javnim službama.

Vremensko važe­nje

Članak 2.

Ugovor stupa na snagu danom potpisiva­nja, a primje­njuje se od 1. listopada 2002. godine do 31. prosinca 2003. godine.

Ugovorne strane se obvezuju započeti pre­govore o obnovi Ugovora najkasnije 3 mjeseca prije isteka roka na koji je ovaj ugovor zak­ljučen.

Teme­ljna načela primjene ugovora

Članak 3.

Ugovorne strane suglasne su u primjeni Ugovora zalagati se i rukovoditi:

– načelom primjene u dobroj vjeri,

– načelom promica­nja socijalnog partnerstva i kolektivnog pre­govara­nja,

– načelom mirnog rješava­nja sporova.

Načelo primjene ugovora u dobroj vjeri

Članak 4.

Ugovorne strane obvezuju se primje­njivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri.

Ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti bile poznate u trenutku sklapa­nja Ugovora ugovorna strana ne bi mogla, ili bi joj bilo znatno otežano izvršavati neke od odredbi Ugovora, obvezuje se da neće jednostavno prekršiti ugovor, ne­go da će drugoj strani predložiti izmjenu ugovora.

Obveza konzultira­nja sindikata

Članak 5.

Vlada Republike Hrvatske obvezuje se zatražiti prijedloge i miš­lje­nje sindikata prije izrade nacrta i prijedloga zakona i drugih propisa i akata iz područja socijalne skrbi.

2. MIRNO RJEŠAVANJE SPOROVA

Mire­nje

Članak 6.

Ako nastane kolektivni radni spor koji bi mogao dovesti do štrajka, provest će se postupak mire­nja.

Postupak mire­nja provest će se u skladu s odredbama Te­me­lj­nog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

3. ŠTRAJK

Suzdržava­nje od štrajka i uvjeti za dopušte­nje štrajka

Članak 7.

Sindikati se obvezuju da neće štrajkati za vrijeme važe­nja Ugovora, a radi pita­nja koja su Ugovorom riješena.

Sindikati pridržavaju pravo na štrajk:

– u slučaju neisplate plaće, a u skladu sa Zakonom o radu;

– solidarnosti s drugim sindikatima,

– u slučaju odbija­nja kolektivnog pre­govara­nja.

Pravila o poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka

Članak 8.

Pri određiva­nju poslova koji se ne smiju prekidati va­lja voditi računa da se tim poslovima obuhvati najma­nji mogući broj radnika potrebnih za učinkovito izvrše­nje posla, te da se zaštite život i zdrav­lje korisnika.

Utvrđuje se da su poslovi koji se ne smiju prekidati u domu socijalne skrbi poslovi koji se obav­ljaju kao u dane blagdana, a u centru za socijalnu skrb i podružnici, odnosno uredima, ravnate­lj je dužan osigurati rad jednog dežurnog stručnog radnika po objektu u kojem centar obav­lja djelatnost.

Članak 9.

Za sva ostala pita­nja u vezi štrajka primje­njuju se odredbe Teme­ljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

4. TUMAČENJE UGOVORA 

Osniva­nje i ovlasti Komisije za tumače­nje

Članak 10.

Ugovorne strane osnivaju zajedničku Komisiju za tumače­nje Ugovora u koju svrhu svaka imenuje po tri predstavnika i ­njihove zamjenike.

Komisija za tumače­nje Ugovora:

– daje obvezatna tumače­nja odredaba Ugovora,

– prati primjenu i izvršava­nje odredaba Ugovora,

– obavještava ugovorne strane o krše­njima Ugovora,

– obav­lja druge poslove određene Ugovorom.

Sjedište Komisije je u Ministarstvu rada i socijalne skrbi, na koju adresu se i upućuju upiti.

Način rada Komisije

Članak 11.

Komisija donosi odluku većinom glasova svih članova.

Ako se Komisija ne može složiti oko tumače­nja odredbi ovog Ugovora, u roku od 8 dana povjerit će tumače­nje neutralnom struč­njaku.

Ako se članovi Komisije ne mogu dogovoriti oko izbora struč­njaka u roku od 3 dana nakon što takav prijedlog da jedna ugovorna strana, struč­njaka će odrediti Predstojnik ureda za socijalno partnerstvo Vlade RH.

Neutralni struč­njak ima pravo na naknadu koju zajednički podmiruju ugovorne strane.

Tumače­nje neutralnog struč­njaka Komisija je obvezna pri­hvatiti kao svoje i kao takvo ga predočiti ugovornim stranama.

Tumače­nja Komisije, uk­ljučujući i tumače­nje neutralnog struč­njaka, smatra se vjerodostojnim tumače­njem, te u tom smislu obvezuju ugovorne strane, a dostav­ljaju se podnosite­lju, te svim poslodavcima na koje se odnose.

Rokovi za tumače­nje

Članak 12.

Na zahtjev ugovornih strana ili poslodavca Komisija je dužna dati tumače­nje Ugovora najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva.

Neutralni struč­njak dužan je dati tumače­nje u roku od 10 dana od dana primitka zahtjeva Komisije za tumače­nje.

5. IZMJENA, OTKAZ I OBNOVA UGOVORA

Izmjene i dopune Ugovora

Članak 13.

Svaka ugovorna strana može predložiti izmjene i dopune Ugovora.

Ovlašte­nje za podnoše­nje prijedloga za izmjenu i dopunu Ugovora u ime sindikata ima pre­govarački odbor.

 Strana kojoj je podnesen prijedlog za izmjenu i dopunu ovog Ugovora mora se pisano očitovati u roku od 15 dana od dana primitka prijedloga, te mora pristupiti pre­govorima o pred­loženoj izmjeni ili dopuni u roku 30 dana od primitka prijedloga.

U ponaša­nju protivnom odredbi stavka 3. ovog članka stekli su se uvjeti za primjenu odredaba o mire­nju.

Otkaz Ugovora

Članak 14.

Svaka ugovorna strana može Ugovor otkazati u pisanom obliku s otkaznim rokom od tri mjeseca.

II. NORMATIVNI DIO

1. RADNO VRIJEME

Radni tjedan

Članak 15.

Puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno.

Tjedno radno vrijeme raspoređeno je na 5 dana u tjednu, od ponedje­ljka do petka.

Za poslove koji se obav­ljaju u smjenskom radu, odnosno poslovi koji zahtijevaju drugačiji raspored radnog vremena, ustanove u dogovoru sa sindikalnim povjerenikom može odrediti drugačiji dnevni ili tjedni raspored radnog vremena, ali isk­ljučivo u petodnevnom radnom tjednu.

Rad u nepunom radnom vremenu

Članak 16.

Ako radnik radi u nepunom radnom vremenu u dvije ili više ustanova prigodom donoše­nja odluke o godiš­njem odmoru, obje odnosno sve ustanove, dužne su uskladiti rješe­nja o korište­nju godiš­nje­g odmora kako bi ga radnik koristio istovremeno u svakoj ustanovi.

Radnik koji radi u nepunom radnom vremenu u dvije ili više ustanova, dužan je raditi prekovremeno u svakoj ustanovi proporcionalno vremenu za koje je sklopio ugovor o radu u toj ustanovi u odnosu na puno radno vrijeme. Također radnik nije dužan raditi prekovremeno ako zbog prekovremenog rada u jednoj ustanovi ne bi mogao raditi u redovnom radnom vremenu u drugoj ustanovi.

Razdob­lje rada s nepunim radnim vremenom jednako je razdob­lju rada s punim radnim vremenom u pogledu prava na otpremninu i otkazni rok.

2. ODMORI I DOPUSTI

Stranka

Članak 17.

Ako priroda posla ne omogućuje stanku, poslodavac mora radniku omogućiti da radi dnevno toliko kraće, ili mu to vrijeme preraspodijeliti te omogućiti mu da ga koristi kao slobodne dane uz naknadu plaće, o čemu odlučuje radnik.

Godiš­nji odmor – traja­nje

Članak 18.

Traja­nje godiš­nje­g odmora utvrđuje se tako da se na 18 dana godiš­nje­g odmora dodaju dani godiš­nje­g odmora prema sljedećim kriterijima:

a) prema dužini radnog staža

    – od 0 do 10 godina                                                        1 dan

    – od 10 do 20 godina                                                      2 dana

    – od 20 do 30 godina                                                      4 dana

    – preko 30 godina                                                           5 dana

b) prema složenosti poslova

    – poslovi VŠS i VSS                                                       3 dana

    – poslovi SSS, VKV i KV                                              2 dana

    – ostali poslovi                                                                1 dan

c) prema posebnim socijalnim uvjetima:

– rodite­lji, posvojite­lji ili starate­lji:

  • za jedno malodobno dijete                                          1 dan

  • za dvoje ili više malodobne djece                                2 dana

– rodite­lji, posvojite­lji ili starate­lji 
hendikepiranog djeteta                                                 3 dana

– zaposlenici s najma­nje 70% tjelesnog
ošteće­nja                                                                     2 dana

– branite­lji                                                                       1 dan

d) prema rezultatima rada

    – ako ostvaruje natprosječne rezultate rada                      1 dan

e) prema uvjetima rada sukladno postotku uveća­nja plaće s
osnova uvjeta rada:

    – do 10%                                                                       1 dan

    – od 11% do 15%                                                          2 dana

    – od 16% do 20%                                                          3 dana

    – preko 20%                                                                  4 dana

Ukupno traja­nje godiš­nje­g odmora ne može iznositi više od 25 dana.

4. DOPUSTI

Plaćeni dopusti

Članak 19.

Radnik ima pravo na plaćeni dopust tijekom jedne kalendarske godine do ukupno najviše 10 radnih dana u s­ljedećim slučajevima:

– sklapa­nja braka                                                                     5 radnih dana

– rođe­nja djeteta                                                                      5 radnih dana

– smrti supružnika, djeteta, rodite­lja,
   posvojenika, posvojite­lja, skrbnika, starate­lja
   i unuka                                                                                  5 radnih dana

– smrti brata ili sestre, djeda ili bake te rodite­lja
   supružnika                                                                             2 radna dana

– selidbe u istom mjestu stanova­nja                                           1 radni dan 

– selidbe u drugo mjesto stanova­nja                                          2 radna dana

– teške bolesti rodite­lja ili djeteta izvan mjesta
   stanova­nja                                                                             2 radna dana

– nastupa­nja u kulturnim i športskim priredbama                        1 radni dan 

– sudjelova­nja na sindikalnim susretima,
   seminarima, obrazova­nje za sindikalne
   aktivnosti i dr.                                                                        2 radna dana

– elementarne nepogode                                                           5 radnih dana

– dobrovo­ljni davate­lji krvi 2 radna dana za svako dariva­nje.

Radnik ima pravo na plaćeni dopust za svaki smrtni slučaj naveden u stavku 1. ovoga članka, neovisno o broju dana koje je tijekom iste godine iskoristio po drugim osnovama.

Članak 20.

Za vrijeme opće­g ili stručnog školova­nja, osposob­ljava­nja ili usavršava­nja za vlastite potrebe, ako je vezano za obav­lja­nje poslova radnog mjesta odnosno djelatnosti, radniku će se odobriti u jednoj kalendarskoj godini plaćeni dopust do 10 dana godiš­nje.

Radnik koji je upućen na školova­nje, stručno osposob­ljava­nje ili usavršava­nje ima pravo na plaćeni dopust do 15 radnih dana u jednoj kalendarskoj godini za priprema­nje i polaga­nje ispita.

Radnik iz stavka 2. ovoga članka za priprema­nje i polaga­nje završnog ispita, osim plaćenog dopusta iz stavka 2. ovoga članka, ima pravo na još 5 radnih dana plaćenog dopusta.

Radniku koji nema položen stručni ispit, a dužan ga je položiti u roku od jedne godine od dana sklapa­nja ugovora o radu u ustanovi socijalne skrbi, ima pravo na plaćeni dopust sukladno čl. 30. toč. 3. Teme­ljnog kolektivnog ugovora za službenike i namje­štenike u javnoj službi.

Članak 21.

Radnik ima pravo koristiti plaćeni dopust isk­ljučivo u vrijeme nastupa okolnosti na teme­lju kojih ima pravo na plaćeni dopust.

Ako okolnost za koju radnik ima pravo na plaćeni dopust nastupi u vrijeme odsutnosti radnika s rada zbog privremene nesposobnosti za rad (bolova­nje), radnik ne može ostvariti pravo na plaćeni dopust za dane kada je bio na bolova­nju, osim ako se radi o plaćenom dopustu za školova­nje, iz članka 24. ovoga Ugovora.

Neplaćeni dopust

Članak 22.

Radnik ima pravo u jednoj kalendarskoj godini na oslobođe­nje od obveze rada bez naknade plaće (neplaćeni dopust) za potrebe opće­g ili stručnog školova­nja, osposob­ljava­nja ili usavrša­va­nja za vlastite potrebe, i to:

– za priprema­nje i polaga­nje ispita u sred­njoj
školi                                                                                      5 radnih dana

– za polaga­nje ispita na višoj školi
ili fakultetu                                                                           10 radnih dana

– za prisustvova­nje stručnim seminarima
i savjetova­njima                                                                     5 radnih dana

– za priprema­nje i polaga­nje ispita radi
stjeca­nja posebnih zna­nja, i vještina
(informatičko školova­nje, uče­nje stranih
jezika i sl.)                                                                              2 radna dana

Ako to okolnosti zahtijevaju poslodavac može radniku dati neplaćeni dopust i u du­ljem traja­nju, ako je školova­nje u vezi s poslovima koje radnik obav­lja u ustanovi ili ­nje­govom profesijom, odnosno djelatnošću ustanove.

5. NAKNADA ŠTETE

Unaprijed određen iznos naknade štete

Članak 23.

Poslodavac može pravilnikom o radu odrediti unaprijed odre­đene iznose naknade štete, uz prethodnu suglasnost rad­ničkog vijeća ustanove, odnosno sindikalnog povjerenika koji zamje­njuje radničko vijeće.

III. PRESTANAK UGOVORA O RADU

Zabrana otkaza bez prethodne suglasnosti sindikalnog povjerenika odnosno Zaposleničkog vijeća

Članak 24.

Bez prethodne suglasnosti sindikalnog povjerenika radniku se ne može ponuditi sklapa­nje ugovora o radu pod izmije­njenim uvjetima (otkaz s ponudom izmije­njenog ugovora), kojim se radnik upućuje izvan sjedišta ustanove na uda­ljenosti većoj od 30 km i to:

– radniku nakon 20 godina staža kod istog poslodavca i 55 godina života,

– trudnici, odnosno ženi koja doji dijete,

– majci djeteta do 7 godina,

– rodite­lju djeteta s teškoćama u razvoju.

Ako se sindikalni povjerenik u roku od 8 dana ne izjasni o dava­nju otkaza s ponudom izmije­njenog ugovora, smatra se da je suglasan s odlukom o otkazu ugovora o radu.

Otkazni rok i staž kod istog poslodavca

Članak 25.

Za vrijeme otkaznog roka zaposlenik ima pravo na naknadu plaće odsustvovati s rada 8 sati tjedno radi traže­nja novog zapo­sle­nja.

U slučaju redovitog otkaza sindikalni povjerenik dužan je u roku od 15 dana, a u slučaju izvanrednog otkaza u roku od 8 dana, dostaviti svoje očitova­nje o namjeravanom otkaziva­nju ravnate­lju ustanove.

Kao staž kod istog poslodavca računa se ukupni radni staž proveden na poslovima u djelatnosti socijalne skrbi, odnosno u službama i drugim poslovima u vezi s djelatnošću socijalne skrbi.

Otkaz uvjetovan skriv­ljenim ponaša­njem radnika

Članak 26.

Poslodavac može redovito otkazati radniku ako utvrdi da je povrijedio obveze iz radnog odnosa, a osobito zbog:

– neizvršava­nja ili nesavjesnog, nepravovremenog i nemarnog izvršava­nja radnih obveza,

– neopravdanog nedolaska na posao, samovo­ljnog napušta­nja posla, zbog če­ga se poremećuje rad ili organizacija rada ustanove

– nedozvo­ljenog korište­nja sredstvima ustanove,

– povrede propisa o sigurnosti i zaštiti na radu i propisu o zaštiti od požara, zbog če­ga je nastupila ili je mogla nastupiti šteta,

– odava­nja poslovne tajne određene zakonom, drugim propisima ili pravilnikom o radu,

– zloporabe položaja ili prekorače­nja ovlasti,

– nanoše­nja znatnije štete,

– nepropisnog i nekorektnog odnosa prema korisnicima ili ­njihovog šikanira­nja,

– zloporabe korište­nja bolova­nja.

Članak 27.

Prije redovitog otkaziva­nja uvjetovanog skriv­ljenim ponaša­njem radnika, poslodavac je dužan radnika pismeno upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza ako nastavi s krše­njem tih obveza.

Prije redovitog otkaziva­nja uvjetovanog skriv­ljenim ponaša­njem radnika ili ­nje­govim radom, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu.

Kad otkazuje radnik otkazni rok iznosi najviše mjesec dana ako se radnik i poslodavac drugačije ne dogovore, a kad otkazuje poslodavac, otkazni rokovi utvrđuju se sukladno Zakonu o radu.

Otkazni rokovi i otpremnina

Članak 28.

Svakome radniku kojemu poslodavac otkazuje, a razlog otkaza nije skriv­ljeno ponaša­nje radnika pripada otpremnina u skladu sa Zakonom o radu.

Iznimno od odredbi prethodnog stavka ovog članka, radniku s 30 i više godina staža kod istog poslodavca, isplaćuje se otpremnina u visini najma­nje 60% prosječne mjesečne bruto plaće isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada.

Ako radniku u pos­ljed­nja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu nije isplaćivana plaća već naknada plaće prema posebnim propisima, ili mu je isplaćivana uma­njivana plaća uz naknadu preostalog dijela plaće prema posebnim propisima, za izračun pripadajuće otpremnine uzet će se plaća koju bi zaposlenik ostvario da je radio u punom radnom vremenu.

Otpremnine se isplaćuju najkasnije 30 dana po prestanku radnog odnosa.

IV. ZDRAVLJE I SIGURNOST NA RADU

Zaštita na radu

Članak 29.

Poslodavac je dužan primje­njivati propise s područja zaštite na radu i osigurati nužne uvjete za zdrav­lje i sigurnost na radu, uk­ljučujući mjere za sprječava­nje rizika u radu.

Poslodavac je dužan poduzeti sve mjere nužne za zaštitu života te sigurnost i zdrav­lje radnika, osposob­ljavati i organizirati provedbu osposobljavanja radnika za rad na siguran način, te skrbiti za potrebnu organizaciju i sredstva.

Poslodavac je dužan informirati radnike o zaštiti na radu pruža­njem informacija, primje­njivati propise o korište­nju sredstava za rad i osobnih zaštitnih sredstava, provoditi ispitiva­nja istih, provoditi zaštitu od požara te evakuaciju i spašava­nje, organizirati pruža­nje prve pomoći i medicinske pomoći te raditi na zaštiti nepušača.

U ci­lju prilagođava­nja tehničkom napretku poslodavac je obvezan planirati tehnološki i organizacijski razvoj radnog procesa na način da opasne i štetne tehnologije ukloni iz radnog procesa, zamje­njujući ih ma­nje opasnim ili neopasnim.

Pri uvođe­nju novih tehnologija poslodavac je obvezan informirati radnike i ­njihove sindikalne povjerenike o tehnološkim karakteristikama i mogućim utjecajima i pos­ljedicama tih tehnologija na zdrav­lje, sigurnost, ekološku i radnu sredinu.

Poslodavac je dužan osigurati dodatne uvjete sigurnosti za rad invalida u skladu s posebnim propisima.

Sindikalni povjerenik ima pravo podnositi prijedloge o zaštiti na radu na koje je ravnate­lj dužan očitovati se u roku od 30 dana.

Pisane upute o sigurnosti

Članak 30.

Poslodavac je dužan postaviti pisane upute o uvjetima i načinu korište­nja prostora, prostorija, sredstava za rad, opasnih tvari i opreme i osigurati da su ista u svakom trenutku ispravna.

Obavijest o opasnostima i štetnostima, te mjerama koje je poduzeo i koje će poduzeti radi unapređe­nja prevencije, profesionalnih rizika i ­njihovih štetnih pos­ljedica, ravnate­lj je dužan najma­nje svaka tri mjeseca davati sindikalnom povjereniku.

Obveze sindikalnog povjerenika

Članak 31.

U odnosu na provođe­nje mjera zaštite na radu sindikalni povjerenik ima pravo i obvezu osobito:

– sudjelovati u planira­nju i unapređiva­nju uvjeta rada, uvođe­nja novih tehnologija, projekata, programa i radnih procesa te ­njihovoj provedbi,

– biti informiran o svim promjenama od utjecaja na sigurnost i zdrav­lje radnika, primati primjedbe radnika na primjenu propisa i provedbu mjera zaštite na radu,

– biti nazočan inspekcijskim pre­gledima i izvijestiti inspektora zaštite na radu o svojim i zapaža­njima radnika, kao i pozvati inspektora kada ocijeni da su ugroženi život i zdrav­lje radnika, a poslodavac to propušta ili odbija učiniti,

– obrazovati se za obav­lja­nje ovih poslova, stalno proširivati i unapređivati zna­nja te prikup­ljati informacije odgovarajuće za rad na siguran način,

– stav­ljati prigovor na inspekcijski nalaz i miš­lje­nje,

– svojim djelova­njem poticati ostale radnike za rad na siguran način, planirati i osposob­ljavati radnike za zaštitu na radu, te raditi na promica­nju i unapređiva­nju sigurnosne, zdravstvene, ekološke i estetske kulture u ustanovi,

– slobodnog pristupa mjestima radi utvrđiva­nja uvjeta rada,

– informirati radnike i radničko vijeće o poduzetim mjerama zaštite na radu najma­nje svaka tri mjeseca.

Povjerenik za zaštitu na radu

Članak 32.

Radnici u ustanovama s više od 20 radnika obvezno biraju povjerenika za zaštitu na radu kod poslodavca.

Izbor i imenova­nje povjerenika kao i broj povjerenika, obav­lja se u skladu s odredbama Zakona o radu kojima su uređena pita­nja radničkog vijeća.

Bez obzira na broj radnika, povjerenik mora biti izabran svagdje gdje to zahtijevaju uvjeti rada (radionički prostor, kotlovnice, kuhi­nje i sl.).

Povjerenika za zaštitu na radu radnici biraju na vrijeme na koje je sklop­ljen Kolektivni ugovor, bez ograničava­nja ponovnog izbora.

Poslodavac je dužan osigurati povjereniku zaštite na radu uvjete za nesmetano obav­lja­nje dužnosti, davati sve potrebne obavijesti i omogućiti uvid u sve propise i isprave u svezi sa zaštitom na radu i ne smije ga tijekom obav­lja­nja dužnosti i deset mjeseci nakon isteka  iste, bez pristanka Zaposleničkog vijeća odnosno sindikalnog povjerenika, rasporediti na drugo radno mjesto ili drugom poslodavcu, raskinuti s ­njim radni odnos ili ga na drugi način dovoditi u nepovo­ljniji položaj, niti protiv ­nje­ga pokrenuti postupak za naknadu štete ukoliko je povjerenik postupao suklad­no svojim ovlastima.

Ukoliko nije izabran povjerenik zaštite na radu, sva prava i obveze utvrđene odredbama ovog ugovora u odnosu na zaštitu zdrav­lja i sigurnosti na radu ima sindikalni povjerenik.

Naknada za rad povjerenika za zaštitu na radu iznosi najma­nje 2 radna sata tjedno uz naknadu plaće tijekom svake kalendarske godine u tijeku traja­nja mandata.

Zaštita na radu i dužnosti radnika

Članak 33.

Dužnost je svakog radnika brinuti se o vlastitoj sigurnosti i zdrav­lju, kao i sigurnosti i zdrav­lju drugih radnika, te osoba na koje utječu ­nje­govi postupci tijekom rada u skladu s osposob­ljenošću i uputama koje mu je osigurao poslodavac.

Radnik koji u slučaju ozbi­ljne, prijeteće i neizbježne opasnosti napusti svoje radno mjesto ili opasno područje, ne smije biti stav­ljen u nepovo­ljniji položaj zbog takvog svog postupka u odnosu na druge radnike i može uživati zaštitu od bilo kakvih neposrednih pos­ljedica, osim ako je po posebnim propisima ili pravilima struke bio dužan izložiti se opasnosti radi spašava­nja života i zdrav­lja ­ljudi i imovine.

V. PLAĆE I NAKNADA PLAĆE

Isplata plaće

Članak 34.

U slučaju promjene banke preko koje se isplaćuje plaća, poslodavac je dužan o tome prethodno zatražiti miš­lje­nje radničkog vijeća te obavijestiti radnike najma­nje mjesec dana ranije, s time da radnik može odbiti isplatu preko banke određene od strane poslodavca i izabrati banku preko koje će dobivati plaću.

Uveća­nja plaće

Članak 35.

Osnovna plaća radnika uvećat će se:

– za rad noću                                                                      40%

– za prekovremeni rad                                                        50%

– za rad subotom                                                                25%

– za rad nedje­ljom                                                              35%

– za dvokratni rad                                                               10%

– za smjenski rad                                                                10%

Smjena (smjenski rad) je svakodnevni rad radnika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji radnik obav­lja u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevnom (druga smje­na) ili noćnom dijelu dana (noćna smjena) tijekom radnog tjedna.

Rad u smjenama je rad radnika koji mije­nja smjene ili na­izmje­nično obav­lja poslove u prvoj i drugoj smjeni tijekom jednog mjeseca.

Rad u smjeni je rad radnika koji naizmjenično ili najma­nje dva radna dana u tjednu obav­lja poslove u prvoj i drugoj smjeni.

Naknada za rad u smjenama iz stavka 3. i 4. ovog članka isplaćuje se za obav­lja­nje poslova u drugoj smjeni.

Noćni rad je u pravilu rad radnika u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro iduće­g dana.

Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dane Uskrsa radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%.

Dodaci iz stavka 1. ovog članka međusobno se ne isk­ljučuju.

Korište­nja prekovremenog rada

Članak 36.

Umjesto uveća­nja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, radnik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5.

Uveća­nje osnovne plaće s osnova uvjeta rada

Članak 37.

Osnovna plaća uvećat će se radnicima koji rade na sljedećim poslovima:

1. a) nje­ga teško i teže mentalno retardiranih te duševno bolesnih osoba i teško invalidnih osoba u
ustanovama za smještaj djece i odraslih osoba                     23%

b) medicinske sestre u domovima za teško i teže
mentalno retardirane osobe, teško invalidne osobe,
osobe s višestrukim smet­njama i psihički bolesne
osobe                                                                                 20%

c) neposredni stručni rad odgajate­lja u intenzivnom
tretmanu u domovima za smještaj djece s
poremećajem u ponaša­nju                                                   23%

d) poslovi čišće­nja prostora u kojima borave korisnici
u ustanovama socijalne skrbi za teže i teško
retardirane osobe i osobe s višestrukim smet­njama,
i na stacionaru za psihički bolesne odrasle osobe                    5%

2. a) neposredni stručni rad u domovima za smještaj
tjelesno i mentalno oštećenih i psihički bolesnih
osoba                                                                                 18%

b) neposredni stručni rad s korisnicima u domovima
za smještaj djece s poremećajima u ponaša­nju                     18%

c) nje­ga na stacionaru u domovima za smještaj
starih i nemoćnih, u izvaninstitucionalnoj skrbi i u domovima za smještaj osoba s lakom i umjerenom mentalnom retardacijom i tjelesno invalidnih osoba                                                                                            18%

d) medicinske sestre u domovima za smještaj starih i nemoćnih, u izvaninstitucionalnoj skrbi i u domovima
za smještaj osoba s lakom i umjerenom mentalnom retardacijom i tjelesno invalidnih osoba 13%

3. a) neposredni stručni rad s korisnicima centra za
socijalnu skrb                                                                       15%

b) nje­ga korisnika u domovima za smještaj djece bez primjerene rodite­ljske skrbi (djeca do 3 godine) i neposredni stručni rad odgajate­lja u domovima za smještaj djece bez primjerene rodite­ljske skrbi                      15%

c) neposredni stručni rad u ustanovama za smještaj
djece s poremećajima u ponaša­nju – produženi
stručni postupak                                                                   15%

4. a) neposredni stručni rad u domovima za smještaj
djece bez primjerene rodite­ljske skrbi                                   12%

b) neposredni stručni rad u domovima za smještaj
starijih i nemoćnih, (soc. radnici, fizioterapeuti
i radni terapeuti)                                                                   12%

c) poslovi dostave obroka i drugih poslova pomoći
u kući u izvaninstitucionalnoj skrbi                                         5%

5. a) poslovi u praonici                                                                 5%

b) poslovi u kuhi­nji                                                                   5%

c) poslovi vozača u neposrednom kontaktu s
korisnicima                                                                           5%

d) poslovi kotlovničara s položenim ATK ispitom                       5%

Uveća­nje plaće s osnova uvjeta rada imaju radnici koji 50% i više svog radnog vremena obav­ljaju poslove za koje mogu ostvariti dodatak po osnovu uvjeta rada. Svaki radnik može ostvariti pravo na uveća­nje plaće po osnovu uvjeta rada, samo po jednom osnovu, tj. uvjeti rada se ne kumuliraju.

Članak 38.

Pravo na uveća­nje plaće s osnova uvjeta rada imaju radnici koji su u ustanovama socijalne skrbi ostvarile radni staž i to:

– 20 do 29 godina                                                                –4%

– od 30 do 34 godina                                                           –8%

– od 35 i više godina                                                          –10%,

a osnovicu za izračun uveća­nja plaća iz ovog članka čini osnovna plaća utvrđena člankom 49. stavkom 2. Teme­ljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, te dodatak s  osnova uvjeta rada iz članka 37. ovoga Ugovora.

Naknada za vrijeme bolova­nja

Članak 39.

Ako je radnik odsutan sa rada zbog bolova­nja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% osnovice utvrđene Zakonom o zdravstvenom osigura­nju.

Naknada u 100% iznosu osnovice utvrđene Zakonom o zdrav­stvenom osigura­nju pripada radniku kada je na bolova­nju zbog profesionalne bolesti ili povrede na radu.

Naknada za pripravnost

Članak 40.

Pripravnost postoji kada radnik ne mora biti prisutan u domu socijalne skrbi ili centru za socijalni rad, ali mora biti dostupan radi obav­lja­nja hitnih poslova.

Pripravnost može biti aktivna ako je radnik pozvan da sudjeluje u obav­lja­nju hitnih poslova, te pasivna u kojem slučaju je radnik samo dostupan, ali ne i pozvan.

Potrebu za pripravnošću, traja­nje i broj radnika u pripravnosti utvrđivat će Ministarstvo rada i socijalne skrbi.

Naknada za pasivnu pripravnost plaća se u paušalnom iznosu i to za:

– pripravnost u vrijeme dnevnog odmora između dva radna dana i u dane tjednog odmora 1% od osnovne plaće radnika.

– Pripravnost u dane blagdana, spomen dana i neradnih dana 2% od osnovne plaće radnika.

Naknada za aktivnu pripravnost iznosi 2% od osnovne plaće i uvećava se prema stvarnom vremenu rada, što uk­ljučuje i sve pripadajuće dodatke (popodnevni rad, noćni rad, rad subotom i nedje­ljom, rad blagdanom), te naknadu stvarnih troškova prijevoza.

Umjesto naknade za aktivnu pripravnost, radnik može odabrati pravo na korište­nje slobodnih dana sukladno članku 36. ovog Ugovora.

Prava radnika na poslovima odgoja i obrazova­nja

Članak 41.

Prava  radnika koji rade na poslovima odgoja, obrazova­nja i osposob­ljava­nja, a koja se odnose na radno vrijeme, raspored rad­nog vremena i nastavnu normu određuje se sukladno pravima prosvjetnih radnika u predškolskom odgoju, osnovnom i sred­njem obrazova­nju.

Dnevnica i naknada troškova putova­nja

Članak 42.

Kada je radnik upućen na službeno putova­nje u zem­lji, pripada mu puna  naknada prijevoznih troškova, dnevnica i naknada punog iznosa hotelskog računa za spava­nje.

Za vrijeme provedeno na službenom putu u traja­nju:

– od 8 do 12 sati isplaćuje se 50% iznosa pune dnevnice

– duže od 12 sati isplaćuje se puna dnevnica.

Visina dnevnica isplaćuje se u visini kako je to uređeno za državna tijela.

Ako je radnik upućen na službeno putova­nje s korisnicima (­ljetova­nje, zimova­nje, organizirani odmor i dr.) koje traje najma­nje 8 sati, bez obzira na osiguranu prehranu i smještaj, isplaćuje mu se iznos pune dnevnice.

Ukoliko to radnik zatraži, ustanova je dužna isplatiti predu­jam prije polaska na službeno putova­nje.

Zaštita starijih radnika

Članak 43.

Radniku kojem se tijekom radnog vijeka sma­nji radna sposobnost zbog godina starosti, opće­g zdravstvenog sta­nja, fizičke ili psihičke iscrp­ljenosti, povrede na radu, invaliditeta, profesionalnog obo­lje­nja i drugih težih bolesti sukladno ocjeni invalidske komisije ili ocjeni i procjeni nadležne službe za medicinu rada, a do stjeca­nja uvjeta za starosnu mirovinu nedostaje mu 5 godina života, osigurat će se povo­ljniji uvjeti rada (lakši poslovi, sma­nje­nje norme  i sl.) bez sma­nje­nja plaće koju je ostvarivao u vremenu prije ne­go su nastupile spomenute okolnosti.

U slučaju da je došlo do sma­nje­nja radne sposobnosti radnika koji je imao ugovor o radu za poslove koji se obav­ljaju kao položaj, ostvaruje pravo na plaću koju bi ostvario na poslovima odgovarajuće stručne spreme.

Zaštita radnika sa sma­njenom radnom sposobnosti

Članak 44.

Ustanova je dužna radniku koji radi skraćeno radno vrijeme zbog sma­njene radne sposobnosti, nastale povredom na radu bez ­nje­gove kriv­nje ili profesionalnog obo­lje­nja, isplatiti plaću za skraćeno radno vrijeme i naknadu u visini razlike između naknade koju ostvaruje po propisima mirovinsko-invalidskog osigura­nja i plaća radnog mjesta na koje je postav­ljen odnosno raspoređen, osim ako štetu nastalu zbog sma­nje­nja radne sposobnosti nije ostvario po drugom osnovu (npr. naknada štete i sl.).

VI. PRAVA, OBVEZE I OVLASTI SINDIKATA
I SINDIKALNIH POVJERENIKA

Prava sindikalnih predstavnika i povjerenika

Članak 45.

Poslodavac je obvezan sindikalnom predstavniku, odnosno povjereniku omogućiti neophodan pristup radnim mjestima u svrhu obav­lja­nja ­nje­gove dužnosti, te radi omogućava­nja uvida u podatke i isprave u svezi s ostvariva­njem i zaštitom prava radnika u vrijeme i na način koji ne ometa redovito poslova­nje.

Poslodavac također treba sindikalnom predstavniku, odnosno povjereniku, osigurati informacije koje su bitne za gospodarski položaj radnika kao što su prijedlozi odluka i pravilnika o radu kojima se re­guliraju prava i obveze iz radnog odnosa, prijedlozi razvojnih odluka koje utječu na ekonomski i socijalni položaj radnika.

Poslodavac je dužan primiti na razgovor sindikalnog povjerenika odnosno sindikalnog predstavnika, po mogućnosti odmah, ali najkasnije u roku tri dana.

Poslodavac je dužan u pisanoj formi odgovoriti na svaki dopis sindikalnog povjerenika, odnosno sindikalnog predstavnika.

Sindikalni predstavnik, odnosno povjerenik ne smije biti spriječen ili ometan u obav­lja­nju svoje dužnosti ako djeluje u skladu sa zakonom i ovim Ugovorom.

Prava iz prethodnih stavaka ovoga članka pripadaju jednako sindikalnom povjereniku kao i sindikalnim predstavnicima koji nisu zaposleni kod tog poslodavca.

Sindikalni predstavnik dužan se pred poslodavcem predstaviti odgovarajućom punomoći ili iskaznicom.

Oz­ljeda sindikalnog povjerenika prilikom obav­lja­nja dužnosti člana radničkog vijeća i službenog puta u svezi te dužnosti, smatra se oz­ljedom na radu kod poslodavca.

Predstavnici radničkih vijeća odnosno sindikata u upravnim tijelima

Članak 46.

U upravnim tijelima ustanova javnih službi (tijelima koja imaju upravne ili nadzorne ovlasti), najma­nje jedan član mora biti predstavnik radnika.

Predstavnika radnika u upravnim tijelima imenuje i opoziva radničko vijeće.

Ako kod poslodavca nije uteme­ljeno radničko vijeće, predstavnika radnika imenuje i opoziva sindikat.

Predstavnici radnika sudjeluju ravnopravno u radu upravnog tijela bez prava glasa.

Sindikalne aktivnosti i sastanci

Članak 47.

Poslodavac je sindikalnom predstavniku odnosno sindikalnom povjereniku ili članovima povjereništva dužan omogućiti da sindikalne aktivnosti obav­lja u radno vrijeme na način i u opse­gu koji ovisi o veličini i organizaciji rada ustanove, a koji ne šteti obav­lja­nju službe.

Članovi povjereništva sindikata imaju pravo održavati sindikalne sastanke u radno vrijeme ustanove, vodeći računa da se sastanci organiziraju u vrijeme i na način koji ne šteti redovnom poslova­nju ustanove.

Svi članovi sindikata ustanove imaju pravo jednom u 6 mjeseci održati sindikalni skup u radno vrijeme ustanove, o čemu trebaju obavijestiti poslodavca, pazeći da se sastanak organizira u vrijeme i na način koji najma­nje narušava redovno poslova­nje ustanove.

U slučaju iz stavaka 2. i 3. ovog članka, sindikat ima pravo sastanak, odnosno skup, sazvati najkasnije dva sata prije isteka radnog vremena.

Sindikalni povjerenik odnosno članovi sindikalnog povje­reništva imaju pravo na plaćeni dopust za sindikalne tečajeve, seminare, kongrese i konferencije u traja­nju do ukupno 10 dana godiš­nje.

Uvjeti za rad sindikata

Članak 48.

Poslodavac je dužan bez naknade osigurati za rad sindikata najma­nje s­ljedeće uvjete:

– jednu prostoriju za rad sindikata u pravilu odvojenu od mjesta rada i odgovarajući prostor za održava­nje sastanaka, neovisno o broju sindikata koji djeluju u ustanovi, a raspored korište­nja prostorije određuje se sukladno broju plaćenih sati rada na koje pojedini sindikat ima pravo u radničkom vijeću.

– pravo na korište­nje telefona, telefaksa, i drugih tehničkih sredstava i opreme te pristup internetu, u mjeri nužnoj za ostvariva­nje sindikalne aktivnosti.

– slobodu podjele tiska, sindikalnog izvješćiva­nja i oglašava­nja na oglasnim pločama sindikata za redovne sindikalne aktivnosti, u vrijeme i na način koji ne šteti obav­lja­nju službe.

– slobodu podjele tiska, izvješćiva­nja i oglašavanja i na drugim mjestima u vrijeme štrajka, odnosno provođe­nja drugih sred­stava pritiska.

– oglasne ploče o svom trošku na mjestu dostupnom naj­većem broju radnika.

– obračun sindikalne članarine i drugih obustava preko isplatnih lista prilikom obračuna plaća i doznačiva­nja članarine na račun sindikata, a teme­ljem pisane izjave člana sindikata.

U slučaju kad sindikalni povjerenik obav­lja sindikalne aktivnosti u punom radnom vremenu, a zbog prirode ­nje­gova posla te aktivnosti nije moguće obav­ljati na ­nje­govom mjestu rada, poslodavac će mu u pravilu osigurati drugi odgovarajući prostor za obav­lja­nje sindikalne aktivnosti.

Poslodavac će se suzdržati od svakog či­nje­nja ili propušta­nja či­nje­nja kojim bi pojedini sindikat u ustanovi bio doveden u povlašteni ili podređeni položaj.

U slučaju spora o korište­nju uvjeta za rad sindikata nužnih za ostvariva­nje sindikalnih aktivnosti, spor će biti povjeren arbitraži GSV-a, odnosno ureda za socijalno partnerstvo.

Zaštita sindikalnog povjerenika

Članak 49.

Sindikalnog povjerenika bez suglasnosti sindikata poslodavac ne smije otpustiti, premjestiti na nepovo­ljnije mjesto rada, premjestiti ga u sklopu iste ili druge ustanove, niti na bilo koji drugi način staviti u nepovo­ljniji položaj.

Najveći broj sindikalnih povjerenika koji uživa zaštitu iz Zakona o radu i ovog Ugovora, određuje se:

– prema broju članova sindikata – u slučaju kada je u ustanovi izabrano radničko vijeće,

– prema ukupnom broju zaposlenih u ustanovi – u slučaju kada radničko vijeće nije izabrano.

Suglasnost za otkaz iz stavka 1. ovog članka daje osoba određena Statutom sindikata, a ako nije određena onda predsjednik Sindikata ili osoba koju on ovlasti.

Zamjena radničkih vijeća sindikatom

Članak 50.

Ako radničko vijeće nije izabrano, sindikat preuzima sva ­nje­­gova prava i ovlasti u skladu sa Zakonom.

Sindikalnog povjerenika koji ima ovlasti radničkog vijeća može u dijelu tih ovlasti zamijeniti predstavnik koji nije zaposlen u ustanovi pod uvjetom da je sindikat obavijestio poslodavca o toj osobi i da joj je povjerenik prenio u pisanoj formi određenu ovlast radničkog vijeća.

Kada zamje­njuju radničko vijeće sindikalni povjerenik odnosno drugi članovi tako ustrojenog radničkog vijeća, imaju pravo na naknadu plaće u skladu sa Zakonom o radu, koja se utvrđuje prema broju članova koje bi imalo radničko vijeće da je bilo izabrano, s tim da uvjeti i način naknade plaće mogu biti pobliže određeni posebnim sporazumom sa Sindikatom.

U ustanovi s ma­nje od 20 zaposlenih, samo sindikalni povjerenik najreprezentativnije­g sindikata ima pravo na 2 sata rada tjedno uz naknadu plaće.

Povrat na rad

Članak 51.

Čelnik sindikata koji je na tu funkciju izabran iz radnog odnosa kod poslodavca, a koju obav­lja profesionalno, ima se pravo nakon prestanka te funkcije vratiti na rad na iste poslove, a ako tih poslova više nema, onda na odgovarajuće poslove u okviru ­nje­gove stručne spreme.

O namjeni povratka na rad, osoba iz stavka 1. ovog članka mora obavijestiti poslodavca u roku 30 dana od prestanka funkcije.

VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 52.

Dio prava i obveza utvrđenih ovim ugovorom preuzet je iz Teme­ljnog kolektivnog ugovora, potpisanog dana 13. prosinca 2001. godine između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, kao jednog od potpisnika sindikata javnih službi.

Ukoliko Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi, odnosno Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvat­ske izmjenama ili dopunama Teme­ljnog kolektivnog ugovora, dogovore drugačiju ili višu razinu prava, ona postaju sastavni dio ovog ugovora i neposredno se primje­njuju.

Članak 53.

Ovim Ugovorom stav­lja se izvan snage Sporazum o uveća­nju osnovne plaće s osnova uvjeta rada u djelatnosti socijalne skrbi, potpisan 4. lip­nja 2002. godine, između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalnog sindikata radnika u djelatnostima zdravstva MIO i socijalne zaštite Hrvatske i Sindikata zdravstva socijalne zaštite i MIO osigura­nja.

Članak 54.

Ako nakon 3 mjeseca od dana primjene članka 37. i 38. ovoga Ugovora nastupe okolnosti koje bi otežale provedbu ovog Ugovora, ugovorne strane su suglasne da će pristupiti izradi prijedloga izmjena i dopuna ovoga Ugovora.

Zagreb, 2. listopada 2002. 

Za Vladu Republike                                          Sindikat zaposlenika u

        Hrvatske                                       djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske

Davorko Vidović, v. r.                                    Radoslav Golac, v. r.

ministar rada i socijalne                                      Samostalni sindikat

           skrbi                                          radnika u djelatnostima zdravstva,

                                                            MIO i socijalne zaštite Hrvatske

                                                                        Ivan Hengl, v. r.

                                                             Sindikat zdravstva, socijalne zaštite                              
                                                                        i MIO osigura­nja

                                                            dr. Lji­ljana Oštrić-Anić, v. r.