Pravilnik o načinu postupanja sa životinjskim lešinama i otpadom životinjskog podrijetla te o njihovom uništavanju

NN 24/2003 (18.2.2003.), Pravilnik o načinu postupanja sa životinjskim lešinama i otpadom životinjskog podrijetla te o njihovom uništavanju

MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE I ŠUMARSTVA

353

Na temelju članka 33. stavka 2. Zakona o veterinarstvu (»Narodne novine«, br. 70/97. i 105/01.), ministar poljoprivrede i šumarstva donosi

Pravilnik

o naČinu postupanja sa Životinjskim leŠinama i otpadom Životinjskog podrijetla te o njihovom uniŠtavanju

I. OpĆe odredbe

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom propisuju:

1. način postupanja sa životinjskim lešinama i otpadom životinjskog podrijetla;

2. veterinarsko-sanitarni uvjeti kojima moraju udovoljavati prostorije i oprema za prihvat, sabirališta za privremeno odlaganje, objekti za toplinsku preradu životinjskih lešina i otpada životinjskog podrijetla i objekti za spaljivanje životinjskih proteina i životinjske masti;

3. veterinarsko-sanitarni uvjeti kojima moraju udovoljavati prije­vozna sredstva za skupljanje i prijevoz životinjskih lešina i otpada životinjskog podrijetla.

Članak 2.

U ovom Pravilniku pojedini pojmovi imaju sljedeće zna­čenje:

1. životinjske lešine – uginule, mrtvorođene ili pobačene ži­vo­tinje i životinje ubijene u postupku sprječavanja, suzbijanja i iskorjenjivanja bolesti na određenom području ili u nekoj populaciji;

2. otpad životinjskog podrijetla

a) konfiskati – organi i dijelovi trupla zaklanih životinja oci­jenjeni higijenski neispravnim na osnovi rezultata veterinarsko-sa­nitarnih pregleda,

b) sporedni nejestivi nusproizvodi klanja, rasijecanja i obrade – organi i tkiva zaklanih životinja koje ne ubrajamo u meso u širem smislu riječi,

c) tkiva visokog rizika goveda, ovaca i koza,

d) krv zaklanih životinja koja se ne upotrebljava za ljudsku prehranu ni za preradu u kemijskoj, farmaceutskoj i drugoj industriji,

e) životinjski proizvodi koji nisu valjani za ljudsku prehranu,

f) otpaci iz valionica,

g) ostali otpad životinjskog podrijetla;

3. proizvođač otpada životinjskog podrijetla – korisnici klao­nica, objekata za rasijecanje, obradu i preradu mesa, ribe, rakova, školjki, puževa i žaba, sortiranje i preradu jaja, obradu, doradu i preradu crijeva, proizvodnju ovitaka životinjskog podrijetla, objekata za hlađenje, zamrzavanje i uskladištenje proizvoda životinjskog podrijetla, valionica, tržnica, prodavaonica mesa, ribarnica, objekata javne prehrane, objekata za uzgoj i držanje životinja, zoološki vrtovi, lučki terminali, granični prijelazi, prijevoznici stoke i životinjskih proizvoda i drugi objekti i mjesta u kojima nastaju životinjske lešine i otpad životinjskog podrijetla;

4. postupanje sa životinjskim lešinama i otpadom životinj­skog podrijetla po veterinarsko-sanitarnim načelima i načelima veterinarske zaštite okoliša – prihvat, skupljanje, profilaktička dezinfekcija, razvrstavanje i privremeno odlaganje lešina i životinjskog otpada u sabiralištu, razudba uginulih životinja te otprema na toplinsku preradu;

5. skupljanje životinjskog otpada – organizirana djelatnost redovitog, stalnog i sigurnog sabiranja životinjskih lešina i otpada životinjskog podrijetla s mjesta za prihvat, drugih mjesta nasta­janja i njegova otprema u sabiralište ili neposredno na toplinsku preradu;

6. skupljač životinjskih lešina i otpada životinjskog podri­jetla – pravna ili fizička osoba kojoj su povjereni poslovi sabiranja životinjskog otpada na određenom epizootiološkom po­dručju;

7. sabiralište za lešine i otpad životinjskog podrijetla – objekt izgrađen na lokaciji odobrenoj od veterinarskog ureda i ureda nadležnog za poslove zaštite okoliša u županiji odnosno Gradu Zagrebu, koji se sastoji iz građevinskog dijela i opreme što čini tehnološku cjelinu namijenjenu razudbi uginulih životinja, razvrstavanju životinjskog otpada, konzerviranju hlađenjem i privremenom odlaganju do otpreme na toplinsku preradu, odobrenog od ravnatelja Uprave za veterinarstvo;

8. profilaktička dezinfekcija – dezinfekcija prostorije i opreme za prihvat životinjskog otpada, sabirališta i prijevoznih sredstava, u svrhu prorjeđivanja zaostale mikroflore;

9. kompost – gnojivo od toplinski prerađenog otpada životinjskog podrijetla.

Članak 3.

(1) Odredbe ovog Pravilnika odnose se na životinjske lešine i otpad životinjskog podrijetla (u daljnjem tekstu: životinjski otpad).

(2) Odredbe ovog Pravilnika ne odnose se na uklanjanje životinjskog otpada kontaminiranog radioaktivnim tvarima, otpad od prerađene kože, flotate uređaja za pročišćavanje otpadnih voda iz klaonica i otpad iz kućanstva.

(3) Izmet, sadržaj probavnih organa i urin životinjskog podrijetla ne smatraju se životinjskim otpadom.

II. NaČin postupanja sa Životinjskim otpadom

Članak 4.

Postupanje sa životinjskim otpadom je profilaktička mjera usmjerena na otkrivanje, sprječavanje pojave, suzbijanje i isko­rjenjivanje zaraznih i nametničkih bolesti ljudi i životinja i mjera veterinarske zaštite okoliša.

Članak 5.

Sa životinjskim otpadom se mora postupati na način, da se:

1. zaštiti zdravlje ljudi i zdravlje životinja,

2. osiguraju uvjeti za proizvodnju higijenski valjanih životinjskih proizvoda za ljudsku prehranu,

3. izbjegne onečišćavanje okoliša (vode, mora, tla, zraka, namirnica i krme),

4. spriječi nekontrolirano odlaganje i razmnožavanje štetnih životinja i patogenih mikroorganizama,

5. onemogući stvaranje neugodnih mirisa i narušavanje javnog reda i mira,

6. podvrgne toplinskoj preradi i iskoriste vrijedna svojstva,

7. vodi propisana evidencija i dostavljaju izvješća nadležnim upravnim tijelima.

Članak 6.

(1) Držatelj papkara i kopitara prijavljuje uginuće životinje nadležnom veterinarskom uredu radi njihova uklanjanja.

(2) Držatelj drugih vrsta životinja i druge osobe, prijavljuju uginuće životinje nadležnom veterinarskom uredu, kada na osnovu znakova posumnjaju da je životinja bolovala i uginula od zarazne bolesti.

(3) Za uginulu životinju mora se utvrditi uzrok uginuća, prije otpreme na toplinsku preradu.

(4) Uklanjanje životinjskog otpada nepoznatog proizvođača obveza je skupljača na čijem se području nalazi životinjski otpad.

(5) Osoba koja nađe životinjske lešine i životinjski otpad nepoznatog proizvođača dužna je to odmah prijaviti nadležnom veterinarskom uredu.

Članak 7.

(1) Držatelji i uzgojitelji životinja odnosno podnositelj prijave iz članka 6. ovog Pravilnika ne smiju oderati kožu, otvoriti ili rasjeći životinjski leš.

(2) Nakon otpreme lešine obvezno je očistiti, oprati i dezinficirati mjesto na kojemu se lešina nalazila.

Članak 8.

(1) Prostorije za prihvat konfiskata, tkiva visokog rizika goveda, ovaca i koza i nejestivih nusproizvoda klanja u klaonicama papkara, prostorije za prihvat konfiskata i nejestivih nusproizvoda klanja u klaonicama peradi i kopitara, objektima za rasijecanje, obradu, i preradu mesa i izradu mesnih proizvoda, rasijecanje i preradu ribe, rakova, školjki, puževa i žaba, sortiranje i preradu jaja, obradu, doradu i preradu crijeva papkara i izradu ovitaka životinjskog podrijetla, u objektima za uskladištenje životinjskih proizvoda, prostorije za prihvat otpada iz valionica te prihvat uginulih životinja na farmama papkara i peradi, moraju udovoljavati općim uvjetima propisanim za izgradnju i uređenje te imati rashladne uređaje koji osiguravaju postizanje i održavanje temperature do +4°C.

(2) Drugi proizvođači životinjskog otpada mogu koristiti hlađene prostorije ili hladnjake za prihvat životinjskog otpada smještenog u nepropusne posude ili plastične vreće.

Članak 9.

U klaonici papkara prostorija za prihvat mora imati odgovarajući broj spremnika:

1. obilježenih prstenom crvene boje za prihvat konfiskata i nejestivih nusproizvoda klanja,

2. prsten iz točke 1. ovoga članka mora biti širok 10 cm i opasivati sve strane spremnika,

3. obilježenih tekstom crvene boje: »TKIVO VISOKOG RIZIKA«, za prihvat tkiva visokog rizika, preostalog otpada goveda, ovaca i koza, lešina i zaraznog materijala životinjskog podrijetla,

4. visina slova mora biti 15 cm.

Članak 10.

(1) Spremnici moraju biti nepropusni i zatvoreni tako da je spriječeno istjecanje i isparavanje životinjskog otpada, izrađeni od nehrđajućeg materijala, ravnih i glatkih površina, zaobljenih spojeva i prilagođeni dizalici specijaliziranog vozila za utovar i odvoženje životinjskog otpada.

(2) U prostoriju za prihvat nije dozvoljeno smještati životinjski otpad drugih proizvođača.

Članak 11.

(1) Proizvođač životinjskog otpada mora:

1. u klaonicama razvrstati otpad i odvojeno smještati u spremnike tkivo visokog rizika, preostali otpad goveda, ovaca i koza, lešine i zarazni materijal životinjskog podrijetla od konfiskata i nejestivih nusproizvoda klanja podrijetlom od drugih vrsta životinja,

2. tkivo visokog rizika, preostali otpad goveda, ovaca i koza, lešine i zarazni materijal životinjskog podrijetla prilikom spremanja u prostoriju za prihvat, odnosno prije otpreme, preliti neškodljivim metilenskim crvenilom, a konfiskate i nejestive nusproizvode klanja podrijetlom od drugih vrsta životinja metilenskim plavilom,

3. osigurati nesmetan prilaz do prostorije za prihvat vozilima za prijevoz životinjskog otpada;

4. odstraniti metale, staklo, plastiku, papir i druge strane predmete, hladiti životinjski otpad radi očuvanja njegove kakvoće i pripremiti ga za utovar i otpremu;

5. predati sav životinjski otpad proizveden u vlastitom objektu skupljaču životinjskog otpada kojem su povjereni poslovi skupljanja na određenom epizootiološkom području;

6. održavati veterinarsko-sanitarni red u prostoriji za prihvat životinjskog otpada i okolini;

7. najmanje jednom sedmično izvršiti profilaktičku dezinfekciju prostorije i spremnika za prihvat životinjskog otpada.

(2) U slučaju neispunjavanja uvjeta iz prethodnog stavka, nadležni veterinarski inspektor može proizvođaču zabraniti obavljanje djelatnosti koja uzrokuje nastajanje životinjskog otpada.

Članak 12.

Skupljač životinjskog otpada mora:

1. biti registriran za obavljanje djelatnosti,

2. imati rješenje Ministarstva poljoprivrede i šumarstva o udovoljavanju veterinarsko-sanitarnim uvjetima za obavljanje dje­latnosti sabiranja životinjskog otpada, na određenom epizo­otiološ­kom području,

3. raspolagati objektom, uređajima, opremom i vozilima za prijevoz životinjskog otpada koji udovoljavaju propisanim uvjetima,

4. osigurati preuzimanje, prijevoz, privremeno odlaganje u sabiralištu životinjskog otpada nastalog na cjelovitom epizo­otiološkom području ili neposredno prevoziti životinjski otpad od proizvođača u objekt za toplinsku preradu,

5. povjerene poslove obavljati uz pridržavanje higijenskih i ekoloških načela zaštite,

6. biti osposobljen za sabiranje i prijevoz tkiva visokog rizika, preostalog otpada goveda, ovaca i koza, lešina i zaraznog materijala životinjskog podrijetla odvojeno od sabiranja i prijevoza konfiskata i nejestivih nusproizvoda klanja podrijetlom od drugih vrsta životinja.

Članak 13.

Skupljač životinjskog otpada obvezan je:

1. redovito, stalno, pravodobno i sigurno sabirati i odvoziti životinjski otpad od svakog proizvođača do sabirališta i mjesta za utvrđivanje uzroka uginuća životinja, odnosno do objekta za toplinsku preradu;

2. životinjski otpad odvoziti u pravilu odmah ili najkasnije u roku od 12 sati ljeti, odnosno u roku od 24 sata u ostalim godišnjim dobima, nikad duže od 48 sati, osim ako je osigurano zamrzavanje životinjskog otpada;

3. osigurati da tijekom skupljanja i prijevoza životinjskog otpada nije ugroženo zdravlje ljudi i životinja i narušen javni red i mir;

4. utvrditi mjesta skupljanja i putne pravce odvoženja životinjskog otpada;

5. zaključiti ugovor sa svakim proizvođačem životinjskog otpada u kojem se određuje naročito priprema, čuvanje, utvrđi­vanje količine i kakvoće, način i termini preuzimanja te visina naknade koju plaća proizvođač životinjskog otpada,

6. o preuzetim i otpremljenim količinama životinjskog otpada izdati potvrdu (Prilog 1).

Članak 14.

(1) Skupljač životinjskog otpada može uz suglasnost nadležnog veterinarskog ureda odbiti preuzimanje, ako životinjski otpad nije pripremljen i kada bi njegovo preuzimanje moglo ugroziti ili onemogućiti propisani postupak toplinske prerade.

(2) Odlaganje životinjskog otpada iz prethodnog stavka obav­lja se na trošak proizvođača životinjskog otpada i na način i mjestu koje rješenjem odredi nadležni veterinarski ured.

Članak 15.

Iznimno od odredbe članka 12. točke 4. ovog Pravilnika, Mi­nistarstvo poljoprivrede i šumarstva može proizvođaču i skup­ljaču životinjskog otpada dozvoliti neposrednu isporuku životinjskog otpada u objekt za toplinsku preradu:

1. ako se radi o dnevnom stvaranju ili sabiranju životinjskog otpada više od jedne tone,

2. ako sami osiguraju prijevoz životinjskog otpada u skladu s ovim Pravilnikom.

Članak 16.

Skupljač životinjskog otpada nije obvezan predati na toplinsku preradu sav sakupljeni konfiskat i nejestive nusproizvode klanja ako je dobio dozvolu Ministarstva poljoprivrede i šumarstva da ih djelomično može koristiti za hranidbu životinja u lovištima, zoološkim vrtovima, cirkusima, uzgojilištima pasa i životinja za dobivanje krzna ili u objektima za zbrinjavanje napuštenih i izgubljenih životinja.

Članak 17.

(1) Povjereni poslovi sabiranja životinjskog otpada mogu se oduzeti ako se prestanu obavljati na način uređen Zakonom o veterinarstvu i ovim Pravilnikom.

(2) U slučaju oduzimanja povjerenih poslova iz prethodnog stavka, sabiranje životinjskog otpada, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva može povjeriti drugoj pravnoj ili fizičkoj osobi koja udovoljava propisanim uvjetima.

Članak 18.

(1) Iznimno od odredbe članka 5. točke 6. ovog Pravilnika, dozvoljeno je na temelju rješenja nadležnog veterinarskog ureda i uz veterinarsko-sanitarni nadzor i kontrolu:

1. spaljivanje dijagnostičkog materijala u objektu za spaljivanje,

2. ubacivanje u jamu grobnicu životinjskog otpada iz članka 14. stavka 1. ovog Pravilnika,

3. zakapanje na stočnom groblju ili na drugom odgovara­jućem mjestu životinjskog otpada iz članka 14. stavka 1. ovog Pravilnika i pojedinačno zakapanje lešina malih životinja kao i životinja uginulih na mjestima nepristupačnim za odvoženje specijaliziranim vozilom.

(2) Odlaganje životinjskog otpada na načine dozvoljene u točki 2. i 3. prethodnog stavka, obavlja se u pravilu odmah ili najkasnije u roku od 24 sata nakon protoka rokova čuvanja iz članka 13. stavka 1. točke 2. ovog Pravilnika.

III. Uvjeti kojima moraju udovoljavati sabiraliŠta za privremeno odlaganje Životinjskog otpada

Članak 19.

Objekti sabirališta za privremeno odlaganje životinjskog otpada do njegovog otpremanja na toplinsku preradu moraju:

1. biti izgrađeni izvan naseljenog mjesta i u području koje urbanističkim planom nije predviđeno za izgradnju stambenih objekata, objekata prehrambene industrije i drugih objekata za proizvodnju, držanje i promet životinja,

2. biti izgrađeni na zemljištu koje nije vodoplavno i na kojem je razina podzemnih voda niska,

3. biti izgrađeni na mjestu na kojem glavni vjetrovi ne pušu u smjeru naselja ili objekata prehrambene industrije,

4. biti ograđeni tako da se onemogući ulazak životinja,

5. imati prilazni put i ostale putove u krugu objekta od čvrstog materijala (asfalt, beton), a ostale površine moraju biti pokrivene zelenilom,

6. imati dovoljne količine hladne i vruće (najmanje 83°C) vode koja udovoljava uvjetima za pitku vodu,

7. imati uređaj i opremu za pranje, dezinfekciju i dezodoraciju te za održavanje osobne higijene zaposlenika,

8. imati prostoriju za smještaj sredstava za pranje, dezinfekciju i dezodoraciju,

9. imati drenirani prostor za pranje, dezinfekciju i dezodoraciju prijevoznih sredstava.

Članak 20.

(1) Broj, veličina, tehnička opremljenost i raspored sabi­rališta trebaju biti takvi da se omogući sabiranje i prerada sveg proizvedenog životinjskog otpada na način propisan ovim Pravil­nikom.

(2) Materijal koji se upotrebljava za izgradnju sabirališta mora imati odgovarajuću toplinsku izolaciju, omogućiti higijensko održavanje i biti otporan na habanje i koroziju.

(3) Podovi prostorija moraju biti izvedeni od čvrstog materijala, nepropusnog za vodu te otpornog na sol, masne kiseline i na sredstva za pranje i dezinfekciju.

(4) Podovi moraju imati odgovarajući pad prema slivnicima koji moraju biti pravilno raspoređeni, pokriveni rešetkama i opskrbljeni efikasnim sistemom za sprječavanje povratka neugodnih mirisa iz kanalizacije, a spojevi podova i zidova u teh­no­loškim prostorijama moraju biti zaobljeni.

(5) Površine zidova moraju biti ravne, glatke, svijetle i pre­kri­vene vodootpornim materijalom.

(6) Strop i unutrašnje krovne konstrukcije moraju imati ravne površine svijetle boje.

(7) Vrata moraju biti izrađena od nehrđajućeg materijala čije se površine mogu lako čistiti, prati i dezinficirati.

(8) Sve prostorije moraju biti zaštićene tako da u njih ne mogu ulaziti glodavci, druge životinje i kukci (potpuno brtvljenje vrata, zaštitne mreže ili drugi odgovarajući način).

Članak 21.

(1) Sabiralište mora imati:

1. garderobu s dvodijelnim garderobnim ormarićima za presvlačenje zaposlenika, za svakog zaposlenika posebno i sanitarne prostorije s priključkom na hladnu i vruću vodu (najmanje 83°C),

2. prostoriju za odmor i prehranu zaposlenika,

3. prostorije i opremu za razudbu životinja,

4. prostoriju za veterinarsku inspekciju.

(2) Prostorije i oprema iz stavka 1. ovoga članka moraju udovoljavati namjeni i propisanim veterinarsko-sanitarnim uvjetima.

Članak 22.

(1) Prostorije sabirališta moraju biti osvijetljene prirodnim svjetlom ili umjetnom rasvjetom, odgovarajućeg intenziteta.

(2) Prozori moraju imati okvire od nehrđajućeg materijala. Donji rub zidnog okvira treba biti nagnut prema podu pod kutom od najmanje 45° i imati zaštitnu mrežu protiv ulaska insekata.

(3) U svim prostorijama sabirališta, prema veličini i namjeni, mora se osigurati ventilacija radi uklanjanja neprijatnih mirisa.

Članak 23.

(1) Prostorije za privremeno odlaganje životinjskog otpada u sabiralištu moraju imati mogućnost hlađenja do +4°C i zamrzavanja, tako da se mogu spriječiti truležni i gnjiležni procesi te stvaranje i ispuštanje u zrak neprijatnih mirisa iznad koncentracije određene propisom kojim se regulira zaštita okoliša.

(2) Na vanjskoj strani hlađenih prostorija moraju postojati termografi za kontinuirano registriranje temperature.

Članak 24.

(1) Otpadne vode iz sabirališta odvode se u prirodni prihvatnik ili kanalizaciju, nakon što prođu sustav grubog taloženja i odmašćivanja.

(2) Atmosferske vode mogu se ulijevati u kanalizaciju ili prirodni recipijent bez pročišćavanja.

Članak 25.

(1) Sabiralište životinjskog otpada mora imati odgovarajući broj spremnika:

1. za privremeno odlaganje tkiva visokog rizika, preostalog otpada goveda, ovaca i koza, lešina i zaraznog materijala životinjskog podrijetla,

2. za privremeno odlaganje konfiskata i nejestivih nusproizvoda klanja podrijetlom od drugih vrsta životinja.

(2) Spremnici moraju biti označeni u skladu s člankom 9. ovog Pravilnika.

Članak 26.

Sabiralište mora imati sljedeće prostorije i opremu za razudbu životinja:

1. prostoriju za razudbu,

2. prostoriju za privremeni smještaj lešina s uređajem za hlađenje,

3. prostor ili prostoriju za pranje i dezinfekciju opreme i pribora,

4. stol za razudbu,

5. komplet instrumenata za razudbu,

6. hladnjak za dijagnostički materijal,

7. sterilizator za instrumente.

IV. Uvjeti kojima moraju udovoljavati objekti za toplinsku preradu Životinjskog otpada

Članak 27.

(1) Životinjski otpad podvrgava se toplinskoj preradi u kafileriji (objektu za utilizaciju).

(2) Toplinska prerada podrazumijeva tlačnu sterilizaciju usitnjenog otpada na temperaturi od najmanje 133°C kroz najmanje 20 minuta i tlaku vodene pare od 3 i više bara te veličinu dobivene čestice životinjskog proteina do 5 mm.

(3) Dobivene poluprerađevine nakon toplinske prerade jesu:

1. životinjski proteini:

– koštano, mesno i mesno-koštano brašno,

– krvno brašno,

– brašno od perja i tkiva peradi,

– riblje brašno,

– sve ostale poluprerađevine koje sadrže životinjske pro­teine­.

2. životinjska mast.

Članak 28.

(1) Objekt za toplinsku preradu životinjskog otpada može biti otvorenog i zatvorenog tipa.

(2) Objekt otvorenog tipa toplinski prerađuje životinjski otpad koji je skupljen od proizvođača životinjskog otpada i sabirališta.

(3) Objekt zatvorenog tipa toplinski prerađuje isključivo životinjski otpad iz objekta u čijem se krugu nalazi.

(4) Objekt za toplinsku preradu životinjskog otpada mora udovoljavati uvjetima iz članka 19. do 22. ovog Pravilnika.

Članak 29.

(1) Objekt za toplinsku preradu životinjskog otpada mora biti izgrađen tako da raspored zgrada i putevi u krugu objekta, prema tehnološkoj namjeni, osiguraju odvajanje »čistog« od »nečistog« dijela.

(2) »Čisti« i »nečisti« dio kruga objekta moraju imati posebne ulaze, s dezbarijerama.

(3) Objekt za toplinsku preradu životinjskog otpada zatvorenog tipa mora se nalaziti u »nečistom« dijelu kruga objekta u čijem se sastavu nalazi.

Članak 30.

Prolazima između »čistog« i »nečistog« dijela objekta mogu se koristiti samo zaposlenici koji se zbog prirode posla moraju kretati u oba dijela objekta za preradu, uz obvezan prolaz kroz dezbarijeru.

Članak 31.

(1) »Nečisti« dio objekta za toplinsku preradu životinjskog otpada mora imati:

1. odvojene prostorije i tehnološku opremu za primanje i pripremu životinjskog otpada za toplinsku preradu:

– za tkiva visokog rizika, preostali otpad goveda, ovaca i koza, lešine i drugi zarazni materijal životinjskog podrijetla,

– za konfiskate i nejestive nusproizvode klanja podrijetlom od drugih vrsta životinja.

2. prostoriju za uskladištenje i konzerviranje sirove kože,

3. mjesto za pranje, dezinfekciju i dezodoraciju prijevoznih sredstava,

4. garderobne i sanitarne prostorije,

5. prostoriju za odmor i prehranu zaposlenika.

(2) »Čisti« dio objekta za toplinsku preradu životinjskog otpada mora imati:

1. odvojene prostorije i tehnološku opremu za toplinsku preradu, pakiranje i privremeno uskladištenje poluprerađevina – životinjskih proteina i životinjske masti:

– za poluprerađevine podrijetlom od tkiva visokog rizika, preostalog otpada goveda, ovaca i koza, lešina i zaraznog materijala životinjskog podrijetla,

– za poluprerađevine od konfiskata i nejestivih proizvoda klanja podrijetlom od drugih vrsta životinja.

2. laboratorij za mikrobiološka i kemijska ispitivanja ili ugovor o korištenju drugog odobrenog laboratorija,

3. garderobne i sanitarne prostorije,

4. prostoriju za veterinarsku inspekciju,

5. prostoriju za odmor i prehranu zaposlenika,

6. prostorije za upravu,

7. energetske objekte.

(3) U prostorijama u kojima je to potrebno, mora biti osigurana opskrba dovoljnim količinama hladne i vruće (najmanje 83°C) vode. U prostorijama mora postojati odgovarajući broj priključaka hladne i tople vode.

Članak 32.

(1) Objekt za toplinsku preradu životinjskog otpada mora imati:

1. uređaj za biološko pročišćavanje otpadnih voda,

2. uređaje za pročišćavanje plinova koji se stvaraju tijekom toplinske i mehaničke prerade životinjskog otpada.

(2) U prostorijama u kojima se stvaraju neprijatni mirisi i toksični plinovi ne smiju biti prozori koji se mogu otvarati.

Članak 33.

(1) Uređaji za toplinsku preradu moraju imati ugrađeni mjerni sustav za grafičko registriranje temperature, tlaka i trajanja toplinske prerade svake šarže životinjskog otpada te zvučni ili vizualni alarmni sustav za kontrolu.

(2) Sustavi iz prethodnog stavka moraju biti pod stalnom kontrolom veterinarske inspekcije.

Članak 34.

Mjesto za pranje, dezinfekciju i dezodoraciju prijevoznih sredstava mora imati:

1. natkriven betonski plato, s odgovarajućim kanalizacijskim sustavom,

2. prostoriju za uređaje, opremu i sredstva za pranje, dezinfekciju i dezodoraciju,

3. opremu sa spremnikom za pripremu dezinfekcijskih sredstava,

4. opremu za pranje ruku,

5. priključke za hladnu i vruću (najmanje 83°C) vodu.

Članak 35.

Osim uvjeta iz članka 21. ovog Pravilnika, garderobne i sanitarne prostorije, objekta za toplinsku preradu moraju imati:

1. prostor ili prostorije za izdavanje čiste i prostor za primanje prljave zaštitne odjeće,

2. kupaonice sa tuševima,

3. prostor za uređaje, opremu i sredstva za pranje i dezinfekciju čizama, pregača i druge zaštitne opreme.

V. Uvjeti kojima moraju udovoljavati objekti za spaljivanje Životinjskih proteina i Životinjske masti

Članak 36.

(1) Poluprerađevine koje sadrže životinjske proteine, dobivene nakon toplinske prerade tkiva visokog rizika, preostalog otpada goveda, ovaca, koza, lešina i zaraznog materijala životinjskog podrijetla, moraju se uništiti spaljivanjem.

(2) Poluprerađevine koje sadrže životinjske proteine dobivene nakon toplinske prerade životinjskog otpada podrijetlom od drugih vrsta životinja, mogu se iskoristiti kao kompost za do­hranjivanje zemlje ili odlagati na odobrenim mjestima, sukladno propisu o zaštiti okoliša.

Članak 37.

(1) Spaljivanje dijagnostičkog materijala iz članka 18. stavka 1. točke 1. obavlja se u odobrenim spalionicama opasnog otpada na temperaturi od najmanje 850°C.

(2) Spaljivanje životinjskih proteina i životinjske masti obav­lja se u prilagođenim pećima industrijskih objekata, u kojima se pri temperaturi 1200–1400°C potpuno unište životinjske polu­prerađevine i deaktivira mogući uzročnik GSE-a.

Članak 38.

Objekti za spaljivanje životinjskih poluprerađevina moraju imati:

1. uređaje za pročišćavanje i sprječavanje emisije plinova i mirisa u zrak iznad vrijednosti koje zagađuju okoliš, utvrđenih propisom o graničnim emisijama štetnih tvari u zrak,

2. specijalizirana vozila za prijevoz životinjskih proteina i životinjske masti, tako da je spriječeno rasipanje i kontaminacija okoliša,

3. automatiziran istovar i ubacivanje poluprerađevine u peći za spaljivanje,

4. tehnološko rješenje za trajnu ugradnju spaljivanjem dobivenog pepela u materijal koji sigurno prekida hranidbeni lanac životinja.

VI. Drugi objekti koji se iznimno koriste za neŠkodljivo uklanjanje Životinjskog otpada

Članak 39.

Jama – grobnica iz članka 18. stavka 1. točke 2. ovog Pravil­nika koja se iznimno koristi za ubacivanje životinjskog otpada mora biti izgrađena izvan naseljenog mjesta, na području koje urbanističkim planom nije predviđeno za izgradnju stambenih objekata, industrijskih objekata i objekata za proizvodnju, držanje i promet životinja, na zemljištu koje nije vodoplavno ni podvodno, udaljeno od vodotokova i izvora, mora biti ograđena tako da se onemogući prilaz životinjama i mora imati prilazni put.

Članak 40.

(1) Jama – grobnica mora biti duboka najmanje pet metara, a dno mora biti najmanje jedan metar iznad najviše razine podzemnih voda.

(2) Bočne stjenke jame – grobnice moraju biti zidane, tako da propuštaju tekućinu.

(3) Prostor oko jame – grobnice, u širini od najmanje 50 cm, mora biti od krutog materijala, s padom prema okolnom terenu.

(4) Jama – grobnica mora imati gornju ploču s poklopcem. Ploča mora biti uzdignuta od okolnog tla, a poklopac tako konstruiran da onemogućava izlaženje neprijatnih mirisa i da se može zaključavati.

Članak 41.

(1) Stočno groblje iz članka 18. stavka 1. točke 3. ovog Pravilnika koje se iznimno koristi za zakopavanje životinjskog otpada mora biti izvan naseljenog mjesta i na području koje urbanističkim planom nije predviđeno za izgradnju stambenih objekata, industrijskih objekata i objekata za uzgoj, držanje i promet životinja, na zemljištu koje nije vodoplavno, podvodno, pokraj vodotokova i izvora, mora biti ograđeno tako da se onemogući ulazak životinja i imati prilazni put.

(2) Dno stočnog groba mora biti najmanje jedan metar iznad razine podzemnih voda.

VII. Veterinarsko-zdravstveni uvjeti kojima moraju udovoljavati prijevozna sredstva za skupljanje i prijevoz Životinjskog otpada

Članak 42.

Životinjski otpad otprema se do sabirališta odnosno do objekta za toplinsku preradu specijaliziranim prijevoznim sredstvima koja se ne mogu koristiti u druge svrhe i moraju udovoljavati sljedećim uvjetima:

1. da se potpuno zatvaraju i da je onemogućeno ispadanje otpada i neovlašteno korištenje sadržaja koji se prevozi,

2. da su nepropusna,

3. da su izrađena od nehrđajućeg materijala, da se lako čiste, peru i dezinficiraju,

4. da imaju uređaj za utovar životinjskog otpada,

5. da su vidljivo obilježena natpisom »ŽIVOTINJSKI OTPAD«, slovima crvene boje veličine 25 cm.

Članak 43.

(1) Prijevozna sredstva se nakon istovara životinjskog otpada moraju očistiti, oprati, dezinficirati i dezodorirati.

(2) Kontrolu pranja i dezinfekcije prijevoznih sredstava obav­lja nadležni veterinarski inspektor, odnosno ovlašteni veterinar.

(3) O obavljenom pranju i dezinfekciji nadležni veterinarski inspektor, odnosno ovlašteni veterinar izdaje potvrdu.

VIII. Evidencije o skupljanju i toplinskoj preradi Životinjskog otpada te spaljivanju Životinjskih proteina i Životinjske masti

Članak 44.

(1) Sabiralište za privremeno odlaganje životinjskog otpada vodi sljedeće evidencije:

1. evidenciju sabiranja životinjskog otpada na epizootio­loškom području (županiji), o svakom proizvođaču životinjskog otpada, mjesečno i kumulativno.

Evidencija se vodi računalnom obradom podataka po vrsti životinjskog otpada:

– tkivo visokog rizika i preostali otpad goveda, ovaca i koza i zarazni materijal životinjskog podrijetla,

– otpad svinja,

– otpad peradi,

– otpad iz valionica,

– otpad od riba,

– ostali otpad,

– lešine uginulih životinja, broj, vrsta i podrijetlo.

Izvješća o skupljenom životinjskom otpadu po vrstama dostavljaju se kvartalno nadležnom veterinarskom uredu i Upravi za veterinarstvo.

(2) Objekt za toplinsku preradu vodi vodi evidencije:

1. evidenciju o sabiranju životinjskog otpada propisanu u stavku 1. točki 1. ovog članka, vodi se računalnom obradom podataka, odnosno proizvodnji životinjskog otpada kada se radi o kafileriji zatvorenog tipa,

2. dnevnu evidenciju o proizvedenim poluprerađevinama, vodi se računalnom obradom podataka:

– životinjskim proteinima od konfiskata i nejestivih nusproizvoda klanja,

– životinjskim proteinima od tkiva visokog rizika, preostalog otpada goveda, ovaca i koza, lešina i zaraznog materijala životinjskog podrijetla,

– životinjske masti.

3. evidenciju o upućivanju poluprerađevina na konačno uništa­vanje – spaljivanje, prodaji poluprerađevina, iskorištenju poluprerađevina kao kompost ili odlaganju poluprerađevina na odobrenim mjestima vodi se računalnom obradom podataka.

Podaci iz evidencija iz ovoga stavka dostavljaju se kvartalno Upravi za veterinarstvo.

(3) Objekti za spaljivanje životinjskih proteina i životinjske masti vode sljedeće evidencije:

1. evidenciju o preuzimanju poluprerađevina iz kafilerija otvo­renog i zatvorenog tipa, njihovom spaljivanju i načinu neškodljivog uklanjanja pepela, koja se vodi računalnom obradom podataka.

2. podaci iz evidencije iz prethodnog stavka dostavljaju se kvartalno Upravi za veterinarstvo.

(4) Potvrda o preuzimanju životinjskog otpada izdaje se na obrascu ŽO-1.

Članak 45.

Postojeći objekti u kojima se obavlja privremeno odlaganje i konzerviranje hladnoćom životinjskog otpada (sabirališta), objekti za toplinsku preradu životinjskog otpada i objekti za spaljivanje poluprerađevina te prijevozna sredstva za prijevoz životinjskog otpada moraju udovoljiti uvjetima iz ovoga Pravilnika u roku od jedne godine od dana njegova stupanja na snagu.

Članak 46.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 322-01/02-01/54
Urbroj: 525-06-03-01
Zagreb, 27. siječnja 2003.

Ministar
 poljoprivrede i šumarstva
mr. sc.
Božidar Pankretić, v. r.