353
Na
temelju članka 33. stavka 2. Zakona o veterinarstvu (»Narodne novine«, br.
70/97. i 105/01.), ministar poljoprivrede i šumarstva donosi
I. OpĆe odredbe
Članak
1.
Ovim se
Pravilnikom propisuju:
1.
način postupanja sa životinjskim lešinama i otpadom životinjskog podrijetla;
2.
veterinarsko-sanitarni uvjeti kojima moraju udovoljavati prostorije i oprema za
prihvat, sabirališta za privremeno odlaganje, objekti za toplinsku preradu
životinjskih lešina i otpada životinjskog podrijetla i objekti za spaljivanje
životinjskih proteina i životinjske masti;
3.
veterinarsko-sanitarni uvjeti kojima moraju udovoljavati prijevozna sredstva
za skupljanje i prijevoz životinjskih lešina i otpada životinjskog podrijetla.
Članak 2.
U ovom Pravilniku pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1. životinjske lešine – uginule, mrtvorođene
ili pobačene životinje i životinje ubijene u postupku sprječavanja,
suzbijanja i iskorjenjivanja bolesti na određenom području ili u nekoj
populaciji;
2. otpad životinjskog podrijetla
a) konfiskati – organi i dijelovi trupla zaklanih
životinja ocijenjeni higijenski neispravnim na osnovi rezultata
veterinarsko-sanitarnih pregleda,
b) sporedni nejestivi nusproizvodi klanja,
rasijecanja i obrade – organi i tkiva zaklanih životinja koje ne ubrajamo u
meso u širem smislu riječi,
c) tkiva visokog rizika goveda, ovaca i koza,
d) krv zaklanih životinja koja se ne upotrebljava za
ljudsku prehranu ni za preradu u kemijskoj, farmaceutskoj i drugoj industriji,
e) životinjski proizvodi koji nisu valjani za ljudsku
prehranu,
f) otpaci iz valionica,
g) ostali otpad životinjskog podrijetla;
3. proizvođač otpada životinjskog podrijetla –
korisnici klaonica, objekata za rasijecanje, obradu i preradu mesa, ribe,
rakova, školjki, puževa i žaba, sortiranje i preradu jaja, obradu, doradu i
preradu crijeva, proizvodnju ovitaka životinjskog podrijetla, objekata za
hlađenje, zamrzavanje i uskladištenje proizvoda životinjskog podrijetla,
valionica, tržnica, prodavaonica mesa, ribarnica, objekata javne prehrane,
objekata za uzgoj i držanje životinja, zoološki vrtovi, lučki terminali,
granični prijelazi, prijevoznici stoke i životinjskih proizvoda i drugi objekti
i mjesta u kojima nastaju životinjske lešine i otpad životinjskog podrijetla;
4. postupanje sa životinjskim lešinama i otpadom
životinjskog podrijetla po veterinarsko-sanitarnim načelima i načelima
veterinarske zaštite okoliša – prihvat, skupljanje, profilaktička
dezinfekcija, razvrstavanje i privremeno odlaganje lešina i životinjskog otpada
u sabiralištu, razudba uginulih životinja te otprema na toplinsku preradu;
5. skupljanje životinjskog otpada – organizirana
djelatnost redovitog, stalnog i sigurnog sabiranja životinjskih lešina i otpada
životinjskog podrijetla s mjesta za prihvat, drugih mjesta nastajanja i
njegova otprema u sabiralište ili neposredno na toplinsku preradu;
6. skupljač životinjskih lešina i otpada
životinjskog podrijetla – pravna ili fizička osoba kojoj su povjereni
poslovi sabiranja životinjskog otpada na određenom epizootiološkom području;
7. sabiralište
za lešine i otpad životinjskog podrijetla – objekt izgrađen na lokaciji
odobrenoj od veterinarskog ureda i ureda nadležnog za poslove zaštite okoliša u
županiji odnosno Gradu Zagrebu, koji se sastoji iz građevinskog dijela i opreme
što čini tehnološku cjelinu namijenjenu razudbi uginulih životinja,
razvrstavanju životinjskog otpada, konzerviranju hlađenjem i privremenom
odlaganju do otpreme na toplinsku preradu, odobrenog od ravnatelja Uprave za
veterinarstvo;
8. profilaktička
dezinfekcija – dezinfekcija prostorije i opreme za prihvat životinjskog
otpada, sabirališta i prijevoznih sredstava, u svrhu prorjeđivanja zaostale
mikroflore;
9. kompost
– gnojivo od toplinski prerađenog otpada životinjskog podrijetla.
Članak
3.
(1)
Odredbe ovog Pravilnika odnose se na životinjske lešine i otpad životinjskog
podrijetla (u daljnjem tekstu: životinjski otpad).
(2)
Odredbe ovog Pravilnika ne odnose se na uklanjanje životinjskog otpada
kontaminiranog radioaktivnim tvarima, otpad od prerađene kože, flotate uređaja
za pročišćavanje otpadnih voda iz klaonica i otpad iz kućanstva.
(3)
Izmet, sadržaj probavnih organa i urin životinjskog podrijetla ne smatraju se
životinjskim otpadom.
II. NaČin postupanja sa Životinjskim otpadom
Članak
4.
Postupanje
sa životinjskim otpadom je profilaktička mjera usmjerena na otkrivanje,
sprječavanje pojave, suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih i nametničkih
bolesti ljudi i životinja i mjera veterinarske zaštite okoliša.
Članak 5.
Sa životinjskim otpadom se mora postupati na način,
da se:
1. zaštiti zdravlje ljudi i zdravlje životinja,
2. osiguraju uvjeti za proizvodnju higijenski
valjanih životinjskih proizvoda za ljudsku prehranu,
3. izbjegne onečišćavanje okoliša (vode, mora, tla,
zraka, namirnica i krme),
4. spriječi nekontrolirano odlaganje i razmnožavanje
štetnih životinja i patogenih mikroorganizama,
5. onemogući stvaranje neugodnih mirisa i narušavanje
javnog reda i mira,
6. podvrgne toplinskoj preradi i iskoriste vrijedna
svojstva,
7. vodi propisana evidencija i dostavljaju izvješća
nadležnim upravnim tijelima.
Članak 6.
(1) Držatelj papkara i kopitara prijavljuje uginuće
životinje nadležnom veterinarskom uredu radi njihova uklanjanja.
(2) Držatelj drugih vrsta životinja i druge osobe,
prijavljuju uginuće životinje nadležnom veterinarskom uredu, kada na osnovu
znakova posumnjaju da je životinja bolovala i uginula od zarazne bolesti.
(3) Za uginulu životinju mora se utvrditi uzrok
uginuća, prije otpreme na toplinsku preradu.
(4)
Uklanjanje životinjskog otpada nepoznatog proizvođača obveza je skupljača na
čijem se području nalazi životinjski otpad.
(5)
Osoba koja nađe životinjske lešine i životinjski otpad nepoznatog proizvođača
dužna je to odmah prijaviti nadležnom veterinarskom uredu.
Članak 7.
(1)
Držatelji i uzgojitelji životinja odnosno podnositelj prijave iz članka 6. ovog
Pravilnika ne smiju oderati kožu, otvoriti ili rasjeći životinjski leš.
(2)
Nakon otpreme lešine obvezno je očistiti, oprati i dezinficirati mjesto na
kojemu se lešina nalazila.
Članak
8.
(1)
Prostorije za prihvat konfiskata, tkiva visokog rizika goveda, ovaca i koza i
nejestivih nusproizvoda klanja u klaonicama papkara, prostorije za prihvat
konfiskata i nejestivih nusproizvoda klanja u klaonicama peradi i kopitara,
objektima za rasijecanje, obradu, i preradu mesa i izradu mesnih proizvoda,
rasijecanje i preradu ribe, rakova, školjki, puževa i žaba, sortiranje i
preradu jaja, obradu, doradu i preradu crijeva papkara i izradu ovitaka
životinjskog podrijetla, u objektima za uskladištenje životinjskih proizvoda,
prostorije za prihvat otpada iz valionica te prihvat uginulih životinja na
farmama papkara i peradi, moraju udovoljavati općim uvjetima propisanim za
izgradnju i uređenje te imati rashladne uređaje koji osiguravaju postizanje i
održavanje temperature do +4°C.
(2)
Drugi proizvođači životinjskog otpada mogu koristiti hlađene prostorije ili
hladnjake za prihvat životinjskog otpada smještenog u nepropusne posude ili
plastične vreće.
Članak
9.
U
klaonici papkara prostorija za prihvat mora imati odgovarajući broj spremnika:
1.
obilježenih prstenom crvene boje za prihvat konfiskata i nejestivih nusproizvoda
klanja,
2.
prsten iz točke 1. ovoga članka mora biti širok 10 cm i opasivati sve strane
spremnika,
3.
obilježenih tekstom crvene boje: »TKIVO VISOKOG RIZIKA«, za prihvat tkiva
visokog rizika, preostalog otpada goveda, ovaca i koza, lešina i zaraznog materijala
životinjskog podrijetla,
4.
visina slova mora biti 15 cm.
Članak
10.
(1)
Spremnici moraju biti nepropusni i zatvoreni tako da je spriječeno istjecanje i
isparavanje životinjskog otpada, izrađeni od nehrđajućeg materijala, ravnih i
glatkih površina, zaobljenih spojeva i prilagođeni dizalici specijaliziranog
vozila za utovar i odvoženje životinjskog otpada.
(2) U
prostoriju za prihvat nije dozvoljeno smještati životinjski otpad drugih
proizvođača.
Članak
11.
(1)
Proizvođač životinjskog otpada mora:
1. u
klaonicama razvrstati otpad i odvojeno smještati u spremnike tkivo visokog
rizika, preostali otpad goveda, ovaca i koza, lešine i zarazni materijal
životinjskog podrijetla od konfiskata i nejestivih nusproizvoda klanja
podrijetlom od drugih vrsta životinja,
2. tkivo visokog rizika, preostali otpad goveda,
ovaca i koza, lešine i zarazni materijal životinjskog podrijetla prilikom
spremanja u prostoriju za prihvat, odnosno prije otpreme, preliti neškodljivim
metilenskim crvenilom, a konfiskate i nejestive nusproizvode klanja podrijetlom
od drugih vrsta životinja metilenskim plavilom,
3. osigurati nesmetan prilaz do prostorije za prihvat
vozilima za prijevoz životinjskog otpada;
4. odstraniti metale, staklo, plastiku, papir i druge
strane predmete, hladiti životinjski otpad radi očuvanja njegove kakvoće i
pripremiti ga za utovar i otpremu;
5. predati sav životinjski otpad proizveden u
vlastitom objektu skupljaču životinjskog otpada kojem su povjereni poslovi
skupljanja na određenom epizootiološkom području;
6. održavati veterinarsko-sanitarni red u prostoriji
za prihvat životinjskog otpada i okolini;
7. najmanje jednom sedmično izvršiti profilaktičku
dezinfekciju prostorije i spremnika za prihvat životinjskog otpada.
(2) U slučaju neispunjavanja uvjeta iz prethodnog
stavka, nadležni veterinarski inspektor može proizvođaču zabraniti obavljanje
djelatnosti koja uzrokuje nastajanje životinjskog otpada.
Članak 12.
Skupljač životinjskog otpada mora:
1. biti registriran za obavljanje djelatnosti,
2. imati rješenje Ministarstva poljoprivrede i
šumarstva o udovoljavanju veterinarsko-sanitarnim uvjetima za obavljanje djelatnosti
sabiranja životinjskog otpada, na određenom epizootiološkom području,
3. raspolagati objektom, uređajima, opremom i
vozilima za prijevoz životinjskog otpada koji udovoljavaju propisanim uvjetima,
4. osigurati preuzimanje, prijevoz, privremeno
odlaganje u sabiralištu životinjskog otpada nastalog na cjelovitom epizootiološkom
području ili neposredno prevoziti životinjski otpad od proizvođača u objekt za
toplinsku preradu,
5. povjerene poslove obavljati uz pridržavanje
higijenskih i ekoloških načela zaštite,
6. biti osposobljen za sabiranje i prijevoz tkiva
visokog rizika, preostalog otpada goveda, ovaca i koza, lešina i zaraznog
materijala životinjskog podrijetla odvojeno od sabiranja i prijevoza konfiskata
i nejestivih nusproizvoda klanja podrijetlom od drugih vrsta životinja.
Članak 13.
Skupljač životinjskog otpada obvezan je:
1. redovito, stalno, pravodobno i sigurno sabirati i
odvoziti životinjski otpad od svakog proizvođača do sabirališta i mjesta za
utvrđivanje uzroka uginuća životinja, odnosno do objekta za toplinsku preradu;
2. životinjski otpad odvoziti u pravilu odmah ili
najkasnije u roku od 12 sati ljeti, odnosno u roku od 24 sata u ostalim
godišnjim dobima, nikad duže od 48 sati, osim ako je osigurano zamrzavanje
životinjskog otpada;
3. osigurati da tijekom skupljanja i prijevoza
životinjskog otpada nije ugroženo zdravlje ljudi i životinja i narušen javni
red i mir;
4. utvrditi mjesta skupljanja i putne pravce
odvoženja životinjskog otpada;
5.
zaključiti ugovor sa svakim proizvođačem životinjskog otpada u kojem se
određuje naročito priprema, čuvanje, utvrđivanje količine i kakvoće, način i
termini preuzimanja te visina naknade koju plaća proizvođač životinjskog
otpada,
6. o
preuzetim i otpremljenim količinama životinjskog otpada izdati potvrdu (Prilog
1).
Članak
14.
(1)
Skupljač životinjskog otpada može uz suglasnost nadležnog veterinarskog ureda
odbiti preuzimanje, ako životinjski otpad nije pripremljen i kada bi njegovo
preuzimanje moglo ugroziti ili onemogućiti propisani postupak toplinske
prerade.
(2)
Odlaganje životinjskog otpada iz prethodnog stavka obavlja se na trošak
proizvođača životinjskog otpada i na način i mjestu koje rješenjem odredi
nadležni veterinarski ured.
Članak
15.
Iznimno
od odredbe članka 12. točke 4. ovog Pravilnika, Ministarstvo poljoprivrede i
šumarstva može proizvođaču i skupljaču životinjskog otpada dozvoliti
neposrednu isporuku životinjskog otpada u objekt za toplinsku preradu:
1. ako se radi o dnevnom stvaranju ili sabiranju
životinjskog otpada više od jedne tone,
2. ako sami osiguraju prijevoz životinjskog otpada u
skladu s ovim Pravilnikom.
Članak 16.
Skupljač životinjskog otpada nije obvezan predati na
toplinsku preradu sav sakupljeni konfiskat i nejestive nusproizvode klanja ako
je dobio dozvolu Ministarstva poljoprivrede i šumarstva da ih djelomično može
koristiti za hranidbu životinja u lovištima, zoološkim vrtovima, cirkusima,
uzgojilištima pasa i životinja za dobivanje krzna ili u objektima za
zbrinjavanje napuštenih i izgubljenih životinja.
Članak 17.
(1) Povjereni poslovi sabiranja životinjskog otpada
mogu se oduzeti ako se prestanu obavljati na način uređen Zakonom o
veterinarstvu i ovim Pravilnikom.
(2) U slučaju oduzimanja povjerenih poslova iz
prethodnog stavka, sabiranje životinjskog otpada, Ministarstvo poljoprivrede i
šumarstva može povjeriti drugoj pravnoj ili fizičkoj osobi koja udovoljava
propisanim uvjetima.
Članak 18.
(1) Iznimno od odredbe članka 5. točke 6. ovog
Pravilnika, dozvoljeno je na temelju rješenja nadležnog veterinarskog ureda i
uz veterinarsko-sanitarni nadzor i kontrolu:
1. spaljivanje dijagnostičkog materijala u objektu za
spaljivanje,
2. ubacivanje u jamu grobnicu životinjskog otpada iz
članka 14. stavka 1. ovog Pravilnika,
3. zakapanje na stočnom groblju ili na drugom
odgovarajućem mjestu životinjskog otpada iz članka 14. stavka 1. ovog
Pravilnika i pojedinačno zakapanje lešina malih životinja kao i životinja
uginulih na mjestima nepristupačnim za odvoženje specijaliziranim vozilom.
(2) Odlaganje životinjskog otpada na načine
dozvoljene u točki 2. i 3. prethodnog stavka, obavlja se u pravilu odmah ili
najkasnije u roku od 24 sata nakon protoka rokova čuvanja iz članka 13. stavka
1. točke 2. ovog Pravilnika.
III. Uvjeti kojima moraju udovoljavati sabiraliŠta za
privremeno odlaganje Životinjskog otpada
Članak 19.
Objekti sabirališta za privremeno odlaganje
životinjskog otpada do njegovog otpremanja na toplinsku preradu moraju:
1. biti izgrađeni izvan naseljenog mjesta i u
području koje urbanističkim planom nije predviđeno za izgradnju stambenih
objekata, objekata prehrambene industrije i drugih objekata za proizvodnju,
držanje i promet životinja,
2. biti izgrađeni na zemljištu koje nije vodoplavno i
na kojem je razina podzemnih voda niska,
3. biti izgrađeni na mjestu na kojem glavni vjetrovi
ne pušu u smjeru naselja ili objekata prehrambene industrije,
4. biti ograđeni tako da se onemogući ulazak
životinja,
5. imati prilazni put i ostale putove u krugu objekta
od čvrstog materijala (asfalt, beton), a ostale površine moraju biti pokrivene
zelenilom,
6. imati dovoljne količine hladne i vruće (najmanje
83°C) vode koja udovoljava uvjetima za pitku vodu,
7. imati uređaj i opremu za pranje, dezinfekciju i
dezodoraciju te za održavanje osobne higijene zaposlenika,
8. imati prostoriju za smještaj sredstava za pranje,
dezinfekciju i dezodoraciju,
9. imati drenirani prostor za pranje, dezinfekciju i
dezodoraciju prijevoznih sredstava.
Članak 20.
(1) Broj, veličina, tehnička opremljenost i raspored
sabirališta trebaju biti takvi da se omogući sabiranje i prerada sveg
proizvedenog životinjskog otpada na način propisan ovim Pravilnikom.
(2) Materijal koji se upotrebljava za izgradnju
sabirališta mora imati odgovarajuću toplinsku izolaciju, omogućiti higijensko
održavanje i biti otporan na habanje i koroziju.
(3) Podovi prostorija moraju biti izvedeni od čvrstog
materijala, nepropusnog za vodu te otpornog na sol, masne kiseline i na
sredstva za pranje i dezinfekciju.
(4) Podovi moraju imati odgovarajući pad prema
slivnicima koji moraju biti pravilno raspoređeni, pokriveni rešetkama i
opskrbljeni efikasnim sistemom za sprječavanje povratka neugodnih mirisa iz
kanalizacije, a spojevi podova i zidova u tehnološkim prostorijama moraju
biti zaobljeni.
(5) Površine zidova moraju biti ravne, glatke,
svijetle i prekrivene vodootpornim materijalom.
(6) Strop i unutrašnje krovne konstrukcije moraju
imati ravne površine svijetle boje.
(7) Vrata moraju biti izrađena od nehrđajućeg
materijala čije se površine mogu lako čistiti, prati i dezinficirati.
(8) Sve prostorije moraju biti zaštićene tako da u
njih ne mogu ulaziti glodavci, druge životinje i kukci (potpuno brtvljenje
vrata, zaštitne mreže ili drugi odgovarajući način).
Članak
21.
(1)
Sabiralište mora imati:
1.
garderobu s dvodijelnim garderobnim ormarićima za presvlačenje zaposlenika, za
svakog zaposlenika posebno i sanitarne prostorije s priključkom na hladnu i
vruću vodu (najmanje 83°C),
2.
prostoriju za odmor i prehranu zaposlenika,
3.
prostorije i opremu za razudbu životinja,
4.
prostoriju za veterinarsku inspekciju.
(2)
Prostorije i oprema iz stavka 1. ovoga članka moraju udovoljavati namjeni i
propisanim veterinarsko-sanitarnim uvjetima.
Članak
22.
(1)
Prostorije sabirališta moraju biti osvijetljene prirodnim svjetlom ili umjetnom
rasvjetom, odgovarajućeg intenziteta.
(2)
Prozori moraju imati okvire od nehrđajućeg materijala. Donji rub zidnog okvira
treba biti nagnut prema podu pod kutom od najmanje 45° i imati zaštitnu mrežu
protiv ulaska insekata.
(3) U
svim prostorijama sabirališta, prema veličini i namjeni, mora se osigurati
ventilacija radi uklanjanja neprijatnih mirisa.
Članak
23.
(1)
Prostorije za privremeno odlaganje životinjskog otpada u sabiralištu moraju
imati mogućnost hlađenja do +4°C i zamrzavanja, tako da se mogu spriječiti
truležni i gnjiležni procesi te stvaranje i ispuštanje u zrak neprijatnih
mirisa iznad koncentracije određene propisom kojim se regulira zaštita okoliša.
(2) Na
vanjskoj strani hlađenih prostorija moraju postojati termografi za kontinuirano
registriranje temperature.
Članak
24.
(1)
Otpadne vode iz sabirališta odvode se u prirodni prihvatnik ili kanalizaciju,
nakon što prođu sustav grubog taloženja i odmašćivanja.
(2)
Atmosferske vode mogu se ulijevati u kanalizaciju ili prirodni recipijent bez
pročišćavanja.
Članak
25.
(1)
Sabiralište životinjskog otpada mora imati odgovarajući broj spremnika:
1. za
privremeno odlaganje tkiva visokog rizika, preostalog otpada goveda, ovaca i
koza, lešina i zaraznog materijala životinjskog podrijetla,
2. za
privremeno odlaganje konfiskata i nejestivih nusproizvoda klanja podrijetlom od
drugih vrsta životinja.
(2)
Spremnici moraju biti označeni u skladu s člankom 9. ovog Pravilnika.
Članak
26.
Sabiralište
mora imati sljedeće prostorije i opremu za razudbu životinja:
1.
prostoriju za razudbu,
2.
prostoriju za privremeni smještaj lešina s uređajem za hlađenje,
3.
prostor ili prostoriju za pranje i dezinfekciju opreme i pribora,
4. stol
za razudbu,
5.
komplet instrumenata za razudbu,
6.
hladnjak za dijagnostički materijal,
7.
sterilizator za instrumente.
IV. Uvjeti kojima moraju udovoljavati objekti za
toplinsku preradu Životinjskog otpada
Članak
27.
(1)
Životinjski otpad podvrgava se toplinskoj preradi u kafileriji (objektu za
utilizaciju).
(2)
Toplinska prerada podrazumijeva tlačnu sterilizaciju usitnjenog otpada na
temperaturi od najmanje 133°C kroz najmanje 20 minuta i tlaku vodene pare od 3
i više bara te veličinu dobivene čestice životinjskog proteina do 5 mm.
(3)
Dobivene poluprerađevine nakon toplinske prerade jesu:
1.
životinjski proteini:
–
koštano, mesno i mesno-koštano brašno,
– krvno
brašno,
–
brašno od perja i tkiva peradi,
–
riblje brašno,
– sve
ostale poluprerađevine koje sadrže životinjske proteine.
2.
životinjska mast.
Članak
28.
(1)
Objekt za toplinsku preradu životinjskog otpada može biti otvorenog i
zatvorenog tipa.
(2)
Objekt otvorenog tipa toplinski prerađuje životinjski otpad koji je skupljen od
proizvođača životinjskog otpada i sabirališta.
(3)
Objekt zatvorenog tipa toplinski prerađuje isključivo životinjski otpad iz
objekta u čijem se krugu nalazi.
(4)
Objekt za toplinsku preradu životinjskog otpada mora udovoljavati uvjetima iz
članka 19. do 22. ovog Pravilnika.
Članak
29.
(1)
Objekt za toplinsku preradu životinjskog otpada mora biti izgrađen tako da
raspored zgrada i putevi u krugu objekta, prema tehnološkoj namjeni, osiguraju
odvajanje »čistog« od »nečistog« dijela.
(2)
»Čisti« i »nečisti« dio kruga objekta moraju imati posebne ulaze, s
dezbarijerama.
(3)
Objekt za toplinsku preradu životinjskog otpada zatvorenog tipa mora se
nalaziti u »nečistom« dijelu kruga objekta u čijem se sastavu nalazi.
Članak
30.
Prolazima
između »čistog« i »nečistog« dijela objekta mogu se koristiti samo zaposlenici
koji se zbog prirode posla moraju kretati u oba dijela objekta za preradu, uz
obvezan prolaz kroz dezbarijeru.
Članak 31.
(1)
»Nečisti« dio objekta za toplinsku preradu životinjskog otpada mora imati:
1.
odvojene prostorije i tehnološku opremu za primanje i pripremu životinjskog
otpada za toplinsku preradu:
– za
tkiva visokog rizika, preostali otpad goveda, ovaca i koza, lešine i drugi
zarazni materijal životinjskog podrijetla,
– za konfiskate i nejestive nusproizvode klanja podrijetlom
od drugih vrsta životinja.
2. prostoriju za uskladištenje i konzerviranje sirove
kože,
3. mjesto za pranje, dezinfekciju i dezodoraciju
prijevoznih sredstava,
4. garderobne i sanitarne prostorije,
5. prostoriju za odmor i prehranu zaposlenika.
(2) »Čisti« dio objekta za toplinsku preradu
životinjskog otpada mora imati:
1. odvojene prostorije i tehnološku opremu za
toplinsku preradu, pakiranje i privremeno uskladištenje poluprerađevina –
životinjskih proteina i životinjske masti:
– za poluprerađevine podrijetlom od tkiva visokog
rizika, preostalog otpada goveda, ovaca i koza, lešina i zaraznog materijala
životinjskog podrijetla,
– za poluprerađevine od konfiskata i nejestivih
proizvoda klanja podrijetlom od drugih vrsta životinja.
2. laboratorij za mikrobiološka i kemijska
ispitivanja ili ugovor o korištenju drugog odobrenog laboratorija,
3. garderobne i sanitarne prostorije,
4. prostoriju za veterinarsku inspekciju,
5. prostoriju za odmor i prehranu zaposlenika,
6. prostorije za upravu,
7. energetske objekte.
(3) U prostorijama u kojima je to potrebno, mora biti
osigurana opskrba dovoljnim količinama hladne i vruće (najmanje 83°C) vode. U
prostorijama mora postojati odgovarajući broj priključaka hladne i tople vode.
Članak 32.
(1) Objekt za toplinsku preradu životinjskog otpada
mora imati:
1. uređaj za biološko pročišćavanje otpadnih voda,
2. uređaje za pročišćavanje plinova koji se stvaraju
tijekom toplinske i mehaničke prerade životinjskog otpada.
(2) U prostorijama u kojima se stvaraju neprijatni
mirisi i toksični plinovi ne smiju biti prozori koji se mogu otvarati.
Članak 33.
(1) Uređaji za toplinsku preradu moraju imati
ugrađeni mjerni sustav za grafičko registriranje temperature, tlaka i trajanja
toplinske prerade svake šarže životinjskog otpada te zvučni ili vizualni
alarmni sustav za kontrolu.
(2) Sustavi iz prethodnog stavka moraju biti pod
stalnom kontrolom veterinarske inspekcije.
Članak 34.
Mjesto za pranje, dezinfekciju i dezodoraciju
prijevoznih sredstava mora imati:
1. natkriven betonski plato, s odgovarajućim
kanalizacijskim sustavom,
2. prostoriju za uređaje, opremu i sredstva za
pranje, dezinfekciju i dezodoraciju,
3. opremu sa spremnikom za pripremu dezinfekcijskih
sredstava,
4.
opremu za pranje ruku,
5.
priključke za hladnu i vruću (najmanje 83°C) vodu.
Članak
35.
Osim
uvjeta iz članka 21. ovog Pravilnika, garderobne i sanitarne prostorije,
objekta za toplinsku preradu moraju imati:
1.
prostor ili prostorije za izdavanje čiste i prostor za primanje prljave
zaštitne odjeće,
2.
kupaonice sa tuševima,
3.
prostor za uređaje, opremu i sredstva za pranje i dezinfekciju čizama, pregača
i druge zaštitne opreme.
V.
Uvjeti kojima moraju udovoljavati objekti za spaljivanje Životinjskih proteina
i Životinjske masti
Članak 36.
(1) Poluprerađevine koje sadrže životinjske proteine,
dobivene nakon toplinske prerade tkiva visokog rizika, preostalog otpada
goveda, ovaca, koza, lešina i zaraznog materijala životinjskog podrijetla,
moraju se uništiti spaljivanjem.
(2) Poluprerađevine koje sadrže životinjske proteine
dobivene nakon toplinske prerade životinjskog otpada podrijetlom od drugih
vrsta životinja, mogu se iskoristiti kao kompost za dohranjivanje zemlje ili
odlagati na odobrenim mjestima, sukladno propisu o zaštiti okoliša.
Članak 37.
(1) Spaljivanje dijagnostičkog materijala iz članka
18. stavka 1. točke 1. obavlja se u odobrenim spalionicama opasnog otpada na
temperaturi od najmanje 850°C.
(2) Spaljivanje životinjskih proteina i životinjske
masti obavlja se u prilagođenim pećima industrijskih objekata, u kojima se pri
temperaturi 1200–1400°C potpuno unište životinjske poluprerađevine i
deaktivira mogući uzročnik GSE-a.
Članak 38.
Objekti za spaljivanje životinjskih poluprerađevina
moraju imati:
1. uređaje za pročišćavanje i sprječavanje emisije
plinova i mirisa u zrak iznad vrijednosti koje zagađuju okoliš, utvrđenih
propisom o graničnim emisijama štetnih tvari u zrak,
2. specijalizirana vozila za prijevoz životinjskih
proteina i životinjske masti, tako da je spriječeno rasipanje i kontaminacija
okoliša,
3. automatiziran istovar i ubacivanje poluprerađevine
u peći za spaljivanje,
4.
tehnološko rješenje za trajnu ugradnju spaljivanjem dobivenog pepela u
materijal koji sigurno prekida hranidbeni lanac životinja.
VI.
Drugi objekti koji se iznimno koriste za neŠkodljivo uklanjanje Životinjskog
otpada
Članak
39.
Jama –
grobnica iz članka 18. stavka 1. točke 2. ovog Pravilnika koja se iznimno
koristi za ubacivanje životinjskog otpada mora biti izgrađena izvan naseljenog
mjesta, na području koje urbanističkim planom nije predviđeno za izgradnju
stambenih objekata, industrijskih objekata i objekata za proizvodnju, držanje i
promet životinja, na zemljištu koje nije vodoplavno ni podvodno, udaljeno od
vodotokova i izvora, mora biti ograđena tako da se onemogući prilaz životinjama
i mora imati prilazni put.
Članak 40.
(1) Jama – grobnica mora biti duboka najmanje pet
metara, a dno mora biti najmanje jedan metar iznad najviše razine podzemnih
voda.
(2) Bočne stjenke jame – grobnice moraju biti zidane,
tako da propuštaju tekućinu.
(3) Prostor oko jame – grobnice, u širini od najmanje
50 cm, mora biti od krutog materijala, s padom prema okolnom terenu.
(4) Jama – grobnica mora imati gornju ploču s
poklopcem. Ploča mora biti uzdignuta od okolnog tla, a poklopac tako
konstruiran da onemogućava izlaženje neprijatnih mirisa i da se može
zaključavati.
Članak 41.
(1) Stočno groblje iz članka 18. stavka 1. točke 3.
ovog Pravilnika koje se iznimno koristi za zakopavanje životinjskog otpada mora
biti izvan naseljenog mjesta i na području koje urbanističkim planom nije
predviđeno za izgradnju stambenih objekata, industrijskih objekata i objekata
za uzgoj, držanje i promet životinja, na zemljištu koje nije vodoplavno,
podvodno, pokraj vodotokova i izvora, mora biti ograđeno tako da se onemogući
ulazak životinja i imati prilazni put.
(2) Dno stočnog groba mora biti najmanje jedan metar
iznad razine podzemnih voda.
VII. Veterinarsko-zdravstveni uvjeti kojima moraju
udovoljavati prijevozna sredstva za skupljanje i prijevoz Životinjskog otpada
Članak
42.
Životinjski otpad otprema se do sabirališta odnosno
do objekta za toplinsku preradu specijaliziranim prijevoznim sredstvima koja se
ne mogu koristiti u druge svrhe i moraju udovoljavati sljedećim uvjetima:
1. da se potpuno zatvaraju i da je onemogućeno
ispadanje otpada i neovlašteno korištenje sadržaja koji se prevozi,
2. da su nepropusna,
3. da su izrađena od nehrđajućeg materijala, da se
lako čiste, peru i dezinficiraju,
4. da imaju uređaj za utovar životinjskog otpada,
5. da su vidljivo obilježena natpisom »ŽIVOTINJSKI
OTPAD«, slovima crvene boje veličine 25 cm.
Članak 43.
(1) Prijevozna sredstva se nakon istovara
životinjskog otpada moraju očistiti, oprati, dezinficirati i dezodorirati.
(2) Kontrolu pranja i dezinfekcije prijevoznih
sredstava obavlja nadležni veterinarski inspektor, odnosno ovlašteni
veterinar.
(3) O obavljenom pranju i dezinfekciji nadležni
veterinarski inspektor, odnosno ovlašteni veterinar izdaje potvrdu.
VIII.
Evidencije o skupljanju i toplinskoj preradi Životinjskog otpada te spaljivanju
Životinjskih proteina i Životinjske masti
Članak 44.
(1) Sabiralište za privremeno odlaganje životinjskog
otpada vodi sljedeće evidencije:
1. evidenciju sabiranja životinjskog otpada na
epizootiološkom području (županiji), o svakom proizvođaču životinjskog otpada,
mjesečno i kumulativno.
Evidencija se vodi računalnom obradom podataka po
vrsti životinjskog otpada:
– tkivo visokog rizika i preostali otpad goveda,
ovaca i koza i zarazni materijal životinjskog podrijetla,
– otpad svinja,
– otpad peradi,
– otpad iz valionica,
– otpad od riba,
– ostali otpad,
– lešine uginulih životinja, broj, vrsta i
podrijetlo.
Izvješća o skupljenom životinjskom otpadu po vrstama
dostavljaju se kvartalno nadležnom veterinarskom uredu i Upravi za
veterinarstvo.
(2) Objekt za toplinsku preradu vodi vodi evidencije:
1. evidenciju o sabiranju životinjskog otpada
propisanu u stavku 1. točki 1. ovog članka, vodi se računalnom obradom
podataka, odnosno proizvodnji životinjskog otpada kada se radi o kafileriji
zatvorenog tipa,
2. dnevnu evidenciju o proizvedenim
poluprerađevinama, vodi se računalnom obradom podataka:
– životinjskim proteinima od konfiskata i nejestivih
nusproizvoda klanja,
– životinjskim proteinima od tkiva visokog rizika,
preostalog otpada goveda, ovaca i koza, lešina i zaraznog materijala
životinjskog podrijetla,
– životinjske masti.
3. evidenciju o upućivanju poluprerađevina na konačno
uništavanje – spaljivanje, prodaji poluprerađevina, iskorištenju
poluprerađevina kao kompost ili odlaganju poluprerađevina na odobrenim mjestima
vodi se računalnom obradom podataka.
Podaci iz evidencija iz ovoga stavka dostavljaju se
kvartalno Upravi za veterinarstvo.
(3) Objekti za spaljivanje životinjskih proteina i
životinjske masti vode sljedeće evidencije:
1. evidenciju o preuzimanju poluprerađevina iz
kafilerija otvorenog i zatvorenog tipa, njihovom spaljivanju i načinu
neškodljivog uklanjanja pepela, koja se vodi računalnom obradom podataka.
2. podaci iz evidencije iz prethodnog stavka
dostavljaju se kvartalno Upravi za veterinarstvo.
(4) Potvrda o preuzimanju životinjskog otpada izdaje
se na obrascu ŽO-1.
Članak 45.
Postojeći objekti u kojima se obavlja privremeno
odlaganje i konzerviranje hladnoćom životinjskog otpada (sabirališta), objekti
za toplinsku preradu životinjskog otpada i objekti za spaljivanje
poluprerađevina te prijevozna sredstva za prijevoz životinjskog otpada moraju
udovoljiti uvjetima iz ovoga Pravilnika u roku od jedne godine od dana njegova
stupanja na snagu.
Članak
46.
Ovaj
Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa:
322-01/02-01/54
Urbroj: 525-06-03-01
Zagreb, 27. siječnja 2003.
Ministar
poljoprivrede i šumarstva
mr. sc. Božidar
Pankretić, v. r.