VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

385

Na teme­lju članka 19. Zakona o strateškim robnim zali­ha­ma (»Narodne novine,« broj 87/2002), a u vezi s člankom 22. Zakona o energiji (»Narodne novine«, broj 68/2001), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 20. ve­ljače 2003. godine donijela

UREDBU

O OBVEZNIM ZALIHAMA NAFTE I NAFTNIH DERIVATA

I. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.

Ovom se Uredbom utvrđuju obveznici osigura­nja obveznih zaliha nafte i naftnih derivata, način osigura­nja obveznih zaliha nafte i naftnih derivata, te nadzor nad skladište­njem obveznih zaliha naftne i naftnih derivata.

Članak 2.

(1) Ova Uredba ne primje­njuje se na ostale strateške robne zalihe, uređene Zakonom o strateškim robnim zalihama, te operativne rezerve uređene člankom 22. Zakona o energiji i člankom 9. Zakona o tržištu nafte i naftnih derivata (»Narodne novine«, broj 68/2001).

(2) Ova Uredba ne primje­njuje se na uvezene količine goriva sadržane u spremnicima vozila i ostalih prometnih sredstava, a koje služe isk­ljučivo za ­njihov pogon.

II. OBVEZNICI OSIGURANJA OBVEZNIH ZALIHA

Članak 3.

(1) Obvezne zalihe nafte i naftnih derivata (u da­lj­njem tekstu: obvezne zalihe) su zalihe koje se koriste za osigura­nje opskrbe naftom i naftnim derivatima u slučaju prijet­nje energetskoj sigurnosti države, uslijed izvanrednih okolnosti poremećaja opskrbe.

(2) Obvezne zalihe nafte i naftnih derivata su zalihe koje odgovaraju potroš­nji nafte i naftnih derivata za najma­nje 90 dana potroš­nje u prethodnoj kalendarskoj godini.

(3) Obveznici osigura­nja obveznih zaliha (u da­lj­njem tekstu: obveznici osigura­nja zaliha) su pravne i fizičke osobe, koje su u prethodnoj kalendarskoj godini ostvarile neto uvoz od najma­nje 25 tona nafte i naftnih derivata.

(4) Neto uvoz iz stavka 3. ovoga članka je količina nafte i naftnih derivata uvezena tijekom prethodne kalendarske godine, uma­njena za izvezenu količinu nafte i naftnih derivata u istome razdob­lju.

(5) Obveznici osigura­nja zaliha moraju na području Republike Hrvatske osigurati 25% neto uvoza nafte i naftnih derivata, ostvarenog u prethodnoj kalendarskoj godini.

(6) Ministarstvo nadležno za energetiku (u da­lj­njem tekstu: Ministarstvo) može izmijeniti postotke propisane u stavku 5. ovoga članka i članku 20. ove Uredbe, sukladno međunarodnim obvezama Republike Hrvatske, te ukupnim zalihama nafte i naftnih derivata, odnosno strateškim robnim zalihama naftnih derivata utvrđenim zakonom o strateškim robnim zalihama.

(7) Ako su obvezne zalihe uništene ratnim djelova­njima, terorističkim akcijama, sabotažom, tehničkim nedostatkom i višom silom, Ministarstvo može posebnim aktom propisati rok u kojem su obveznici osigura­nja zaliha dužni popuniti uništene obvezne zalihe.

Članak 4.

(1) Iznimno od članka 3. stavka 5. ove Uredbe, pravna i fizička osoba koja po prvi puta ostvaruje uvoz nafte i naftnih derivata, u prvom tromjesečju ostvariva­nja uvoza nafte i naftnih derivata nije dužna osigurati obvezne zalihe.

(2) U drugom i svakom s­ljedećem tromjesečju, utvrđuje se količina obveznih zaliha na teme­lju neto uvoza nafte i naftnih derivata, koji je pravna i fizička osoba iz stavka 1. ovoga članka ostvarila tijekom svih prethodnih tromjesečja.

(3) U prijelaznom razdob­lju iz stavka 2. ovoga članka, za obračun količina obveznih zaliha ne može se koristiti više od pos­ljed­nja uzastopna 4 tromjesečja.

(4) Od završetka kalendarske godine u kojoj je pravna i fizička osoba iz stavka 1. ovoga članka započela s uvozom nafte i naftnih derivata, opse­g obveznih zaliha određuje se prema članku 3. stavku 5. ove Uredbe.

III. NAČIN OSIGURANJA OBVEZNIH ZALIHA

Članak 5.

Obvezu osigura­nja zaliha obveznik osigura­nja zaliha može ispuniti na jedan od s­ljedećih načina:

1. ako sam skladišti obvezne zalihe;

2. ako dva ili više obveznika osigura­nja zaliha zajednički skladište obvezne zalihe;

3. ako sklopi ugovor kojim druga pravna osoba (u da­lj­njem tekstu: skladištar) preuzima skladište­nje utvrđene količine obveznih zaliha.  

Članak 6.

(1) Skladištarem može biti ona pravna osoba koja ima sjedište u Republici Hrvatskoj, te je od Vijeća za re­gulaciju energetskih djelatnosti ishodila dozvolu za obav­lja­nje energetske djelatnosti skladište­nja nafte i naftnih derivata.

(2) Ugovorom iz članka 5. točke 3. ove Uredbe, skladištar može u potpunosti ili djelomično od obveznika osigura­nja zaliha preuzeti skladište­nje obveznih zaliha.

(3) Ministar nadležan za energetiku (u da­lj­njem tekstu: Ministar) donosi opće uvjete za skladište­nje obveznih zaliha.

Članak 7.

(1) Prije sklapa­nja ugovora o skladište­nju obveznih zaliha, skladištar mora pribaviti odobre­nje Ministarstva o izboru mjesta skladišta.

(2) U postupku izdava­nja odobre­nja o izboru mjesta skla­dišta, Ministarstvo će uzeti u obzir pita­nje re­gionalne opskrbe.

Članak 8.

(1) Po potpisiva­nju ugovora o skladište­nju obveznih zaliha, skladištar je dužan obvezniku drža­nja zaliha, s kojim je sklopio predmetni ugovor, izdati potvrdu o skladište­nju obveznih zaliha, te izdanu potvrdu bez odgađa­nja dostaviti Ministarstvu.

(2) Potvrda iz stavka 1. ovoga članka mora osobito sadržavati s­ljedeće podatke:

1. količinu zaliha koje će se skladištiti,

2. planirano traja­nje skladište­nja.

(3) Oblik i sadržaj potvrde iz stavka 1. ovog članka propisuje Ministar.

Članak 9.

(1) Ministar posebnim propisom utvrđuje najvišu tarifu za preuzima­nje skladište­nja zaliha.

(2) Troškovi formira­nja, skladište­nja i obnav­lja­nja obveznih zaliha sadržani su u cijeni naftnih derivata.

Članak 10.

(1) Ako skladištar prestane ispu­njavati neki od uvjeta propisanih ovom Uredbom, Ministarstvo će narediti skladištaru da u roku 30 dana ispuni propisane uvjete.

(2) Ako skladištar ne postupi sukladno naredbi iz stavka 1. ovog članka, Ministarstvo će posebnim aktom zabraniti skla­dištaru skladište­nje obveznih zaliha.

(3) Aktom iz stavka 2. ovoga članka, Ministarstvo će utvrditi na koji će način obveznik osigura­nja zaliha skladištiti obvezne zalihe.

Članak 11.

(1) Obveznik osigura­nja zaliha osigurava obvezne zalihe prema strukturi i količini ostvarenog neto uvoza nafte i naftnih derivata iz prethodne kalendarske godine. Teme­ljem odobre­nja Ministarstva, dopuštena je mogućnost zamjene prema s­ljedećem obračunu s­ljedećih zamjenskih količina:

energenti                                      naftne jedinice

1. 1 kg nafte                                 1

2. 1 kg naftnih derivata                 1,150

3. 1 mł prirodnog plina                  0,860

4. 1 kg kamenog ug­ljena               0,760

(2) Ako obvezna uskladištena količina, obračunata u naftnim jedinicama prema stavku 3. ovoga članka ostane jednaka, obveznik osigura­nja zaliha može, umjesto naftnih derivata, skladištiti naftu ili međusobno zamijeniti naftne derivate u opse­gu od najviše 20% s­ljedećih količina:

1. benzina;

2. dizelskog goriva, loživog u­lja ekstra lakog, mlaznog goriva;

3. loživog u­lja lakog, sred­nje­g i teškog.

(3) Obveznik osigura­nja zaliha može umjesto nafte skladiš­titi naftne derivate, pri čemu udio u obveznim zalihama nafte, koja je zamije­njena naftnim derivatima, izražen u naftnim jedinicama prema stavku 1. ovoga članka, ne smije biti ma­nji:

1. kod benzina – od 20%;

2. dizelskog goriva, loživog u­lja ekstra lakog, mlaznog goriva – od 30%

3. kod loživog u­lja lakog, sred­nje­g i teškog – od 10%.

(4) Naftne frakcije, ostaci, poluproizvodi i druge komponente, koje služe proizvod­nji navedenih derivata iz stavka 3. ovoga članka, mogu se, sukladno svojim karakteristikama, istima pribrojiti.

(5) Loživo u­lje može se zamijeniti prirodnim plinom ili kamenim ug­ljenom, pod uvjetom da se kao dokaz o postoja­nju adekvatnih trošila – ložišta, podnese potrebna dokumentacija.

Članak 12.

(1) Zalihe energenata, koje iz tehničkih razloga nisu raspoložive, ni u kraj­njoj nuždi ne smiju se ubrajati u obvezne zalihe.

(2) Zalihe energenata iz stavka 1. ovoga članka određuju se kao nepumpabilne  količine (npr. talog u spremnicima).

Članak 13.

(1) Obvezne zalihe skladište se na način da se očuvaju osobine uskladištenih energenata.

(2) Obvezne zalihe moraju se skladištiti u odvojenim spremnicima s uređajima koji su pogodni za pretaka­nje u transportne uređaje. Spremnici moraju na sebi imati umjeren mjerni uređaj.

(3) Sta­nje skladišta i traženo sta­nje obveznih zaliha mora biti moguće dokazati, kako k­njigama, tako i fizički na teme­lju sta­nja k­njiga.

Članak 14.

(1) Energenti koji se skladište kao obvezne zalihe ne mogu biti predmetom ovrhe, niti osigura­nja potraživa­nja trećih osoba prema obvezniku osigura­nja zaliha, odnosno skladištaru koji je preuzeo skladište­nje zaliha.

(2) Skladištar koji je preuzeo skladište­nje zaliha nema pravo pridržaja, niti založno pravo nad energentima koje skladišti kao obvezne zalihe.

(3) U slučaju pokreta­nja stečajnog postupka nad skladišta­rom koji je preuzeo skladište­nje zaliha, priznaje se izlučno pravo, na teme­lju ugovora o skladište­nju, u količini i kvaliteti određenoj ugovorom, odnosno u novčanoj protuvrijednosti, u slučaju da energenata koji se skladište kao obvezne zalihe nema.

(4) U slučaju pokreta­nja stečajnog postupka nad obveznikom osigura­nja zaliha, energenti koje skladišti kao obvezne zalihe ulaze u stečajnu masu, ali se ­njima ne može raspolagati do dana prestanka obveze osigura­nja zaliha.

Članak 15.

(1) Obveznici osigura­nja zaliha moraju, do 31. siječ­nja svake godine, u pisanom obliku prijaviti Ministarstvu neto uvoz nafte i naftnih derivata iz prethodne godine.

(2) Istodobno s podnoše­njem prijave iz stavka 1. ovoga članka, obveznici osigura­nja zaliha moraju dostaviti Ministarstvu podatke o načinu osigura­nja obveznih zaliha sukladno članku 5. ove Uredbe, te opse­g preuzima­nja skladište­nja obveznih zaliha, ako je sklop­ljen ugovor sa skladištarem.

Članak 16.

(1) Obveznici osigura­nja zaliha moraju do 15. svakog mjeseca u pisanom obliku prijaviti Ministarstvu sta­nje obveznih zaliha pos­ljed­nje­g dana u prethodnom mjesecu.

(2) Obveznici osigura­nja zaliha moraju jednom godiš­nje obavijestiti Ministarstvo o sjedištu, nazivu, kapacitetu i podobnosti kapaciteta za skladište­nje obveznih zaliha. Prijave se moraju dostaviti do 31. siječ­nja sljedeće godine, zak­ljučno sa 31. prosincem izvještajne godine.

Članak 17.

(1) Obveznici osigura­nja zaliha i skladištar koji preuzme skladište­nje zaliha moraju jasno i pre­gledno voditi dokumentaciju iz koje je nedvojbeno vid­ljivo sta­nje skladišta i sta­nje obveznih zaliha.

(2) Obveznici osigura­nja zaliha i skladištar koji preuzme skladište­nje zaliha, moraju najma­nje jednom mjesečno mjeriti količine obveznih zaliha u skladištima.

(3) Ako se pri mjere­nju utvrdi ma­njak u količini obveznih zaliha, obveznici osigura­nja zaliha i skladištar moraju utvrđeni ma­njak prijaviti Ministarstvu, najkasnije s­ljedeće­g dana nakon obav­ljenog mjere­nja.

Članak 18.

(1) Obveznik osigura­nja zaliha, koji je trajno obustav­ljen uvoz nafte i naftnih derivata, može nakon ispu­nje­nja svoje obveze drža­nja zaliha, ­njima raspolagati.

(2) U prvom tromjesečju, nakon što je trajno obustavio uvoz nafte i naftnih derivata, obveznik osigura­nja zaliha je dužan osigurati 25% neto uvoza nafte i naftnih derivata, ostvarenog u prethodnoj kalendarskoj godini.

(3) U drugom tromjesečju, nakon što je trajno obustavio uvoz nafte i naftnih derivata, obveznik osigura­nja zaliha je dužan osigurati 18,75% neto uvoza nafte i naftnih derivata, ostvarenog u prethodnoj kalendarskoj godini.

(4) U trećem tromjesečju, nakon što je trajno obustavio uvoz nafte i naftnih derivata, obveznik osigura­nja zaliha je dužan osigurati 12,5% neto uvoza nafte i naftnih derivata, ostvarenog u prethodnoj kalendarskoj godini.

(5) U četvrtom tromjesečju, nakon što je trajno obustavio uvoz nafte i naftnih derivata, obveznik osigura­nja zaliha je dužan osigurati 6,25% neto uvoza nafte i naftnih derivata, ostvarenog u prethodnoj kalendarskoj godini.

IV. NADZOR

Članak 19.

(1) Ministarstvo nadzire sta­nje obveznih zaliha, te karakteristike i opremu skladišta.

(2) Inspekcijski nadzor nad primjenom odredaba ove Uredbe obav­ljaju gospodarski inspektori Državnog inspektorata i drugi nadležni inspektori, prema posebnim propisima (nadzorna tijela).

(3) Ako postoji sum­nja da je sta­nje skladišta netočno zabi­lježeno, Ministarstvo, odnosno nadzorno tijelo, može zatražiti fizičku snimku sta­nja skladišta i obustaviti preuzima­nje i predaju nafte i naftnih derivata u spremnike u kojima se drže obvezne zalihe ili iz ­njih, privremeno i tako dugo koliko je potrebno za mjere­nje sta­nja skladišta.

(4) Ministarstvu, odnosno nadzornom tijelu, mora se osigurati slobodan pristup skladištima i staviti na uvid potrebna dokumentacija, vezana uz skladište­nje obveznih zaliha.

(5) Ako se tijekom nadzora nad sta­njem obveznih zaliha utvrdi ma­nja količina obveznih zaliha od propisane člankom 3. stavkom 5. i člankom 20. ove Uredbe, Ministarstvo će odrediti ponovno popu­njava­nje zaliha do propisanog iznosa.

V. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 20.

(1) Obveznici osigura­nja zaliha moraju do 1. trav­nja 2003. godine osigurati kao obvezne zalihe 10% neto uvoza nafte i naftnih derivata iz prethodne kalendarske godine.

(2) Obveznici osigura­nja zaliha moraju osigurati na području Republike Hrvatske kao obvezne zalihe od 1. siječ­nja 2004. godine 15%, od 1. siječ­nja 2005. godine 20% i od 1. siječ­nja 2006. godine 25% neto uvoza nafte i naftnih derivata iz prethodne kalendarske godine.

Članak 21.

Ministar će propise iz članka 6. stavka 3., članka 8., stavka 3. i članka 9. stavka 1. donijeti u roku od 30 dana od dana stupa­nja ove Uredbe na snagu.

Članak 22.

Ova Uredba stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 310-05/03-01/01
Urbroj: 5030116-03-1
Zagreb, 20. ve­ljače 2003.

Predsjednik
Ivica Račan, v. r.