385
Na temelju
članka 19. Zakona o strateškim robnim zalihama (»Narodne novine,« broj
87/2002), a u vezi s člankom 22. Zakona o energiji (»Narodne novine«, broj
68/2001), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 20. veljače 2003.
godine donijela
I. TEMELJNE ODREDBE
Članak
1.
Ovom se
Uredbom utvrđuju obveznici osiguranja obveznih zaliha nafte i naftnih
derivata, način osiguranja obveznih zaliha nafte i naftnih derivata, te nadzor
nad skladištenjem obveznih zaliha naftne i naftnih derivata.
Članak
2.
(1) Ova
Uredba ne primjenjuje se na ostale strateške robne zalihe, uređene Zakonom o
strateškim robnim zalihama, te operativne rezerve uređene člankom 22. Zakona o
energiji i člankom 9. Zakona o tržištu nafte i naftnih derivata (»Narodne
novine«, broj 68/2001).
(2) Ova
Uredba ne primjenjuje se na uvezene količine goriva sadržane u spremnicima vozila
i ostalih prometnih sredstava, a koje služe isključivo za njihov pogon.
II.
OBVEZNICI OSIGURANJA OBVEZNIH ZALIHA
Članak
3.
(1)
Obvezne zalihe nafte i naftnih derivata (u daljnjem tekstu: obvezne zalihe)
su zalihe koje se koriste za osiguranje opskrbe naftom i naftnim derivatima u
slučaju prijetnje energetskoj sigurnosti države, uslijed izvanrednih okolnosti
poremećaja opskrbe.
(2)
Obvezne zalihe nafte i naftnih derivata su zalihe koje odgovaraju potrošnji
nafte i naftnih derivata za najmanje 90 dana potrošnje u prethodnoj
kalendarskoj godini.
(3)
Obveznici osiguranja obveznih zaliha (u daljnjem tekstu: obveznici osiguranja
zaliha) su pravne i fizičke osobe, koje su u prethodnoj kalendarskoj godini
ostvarile neto uvoz od najmanje 25 tona nafte i naftnih derivata.
(4)
Neto uvoz iz stavka 3. ovoga članka je količina nafte i naftnih derivata
uvezena tijekom prethodne kalendarske godine, umanjena za izvezenu količinu
nafte i naftnih derivata u istome razdoblju.
(5) Obveznici osiguranja zaliha moraju na području
Republike Hrvatske osigurati 25% neto uvoza nafte i naftnih derivata,
ostvarenog u prethodnoj kalendarskoj godini.
(6) Ministarstvo nadležno za energetiku (u daljnjem
tekstu: Ministarstvo) može izmijeniti postotke propisane u stavku 5. ovoga članka
i članku 20. ove Uredbe, sukladno međunarodnim obvezama Republike Hrvatske, te
ukupnim zalihama nafte i naftnih derivata, odnosno strateškim robnim zalihama
naftnih derivata utvrđenim zakonom o strateškim robnim zalihama.
(7) Ako su obvezne zalihe uništene ratnim djelovanjima,
terorističkim akcijama, sabotažom, tehničkim nedostatkom i višom silom,
Ministarstvo može posebnim aktom propisati rok u kojem su obveznici osiguranja
zaliha dužni popuniti uništene obvezne zalihe.
Članak 4.
(1) Iznimno od članka 3. stavka 5. ove Uredbe, pravna
i fizička osoba koja po prvi puta ostvaruje uvoz nafte i naftnih derivata, u
prvom tromjesečju ostvarivanja uvoza nafte i naftnih derivata nije dužna
osigurati obvezne zalihe.
(2) U drugom i svakom sljedećem tromjesečju, utvrđuje
se količina obveznih zaliha na temelju neto uvoza nafte i naftnih derivata,
koji je pravna i fizička osoba iz stavka 1. ovoga članka ostvarila tijekom svih
prethodnih tromjesečja.
(3) U prijelaznom razdoblju iz stavka 2. ovoga članka,
za obračun količina obveznih zaliha ne može se koristiti više od posljednja
uzastopna 4 tromjesečja.
(4) Od završetka kalendarske godine u kojoj je pravna
i fizička osoba iz stavka 1. ovoga članka započela s uvozom nafte i naftnih
derivata, opseg obveznih zaliha određuje se prema članku 3. stavku 5. ove
Uredbe.
III.
NAČIN OSIGURANJA OBVEZNIH ZALIHA
Članak
5.
Obvezu
osiguranja zaliha obveznik osiguranja zaliha može ispuniti na jedan od sljedećih
načina:
1. ako
sam skladišti obvezne zalihe;
2. ako
dva ili više obveznika osiguranja zaliha zajednički skladište obvezne zalihe;
3. ako
sklopi ugovor kojim druga pravna osoba (u daljnjem tekstu: skladištar)
preuzima skladištenje utvrđene količine obveznih zaliha.
Članak 6.
(1)
Skladištarem može biti ona pravna osoba koja ima sjedište u Republici
Hrvatskoj, te je od Vijeća za regulaciju energetskih djelatnosti ishodila
dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti skladištenja nafte i naftnih
derivata.
(2)
Ugovorom iz članka 5. točke 3. ove Uredbe, skladištar može u potpunosti ili
djelomično od obveznika osiguranja zaliha preuzeti skladištenje obveznih
zaliha.
(3)
Ministar nadležan za energetiku (u daljnjem tekstu: Ministar) donosi opće
uvjete za skladištenje obveznih zaliha.
Članak
7.
(1)
Prije sklapanja ugovora o skladištenju obveznih zaliha, skladištar mora
pribaviti odobrenje Ministarstva o izboru mjesta skladišta.
(2) U postupku izdavanja odobrenja o izboru mjesta
skladišta, Ministarstvo će uzeti u obzir pitanje regionalne opskrbe.
Članak 8.
(1) Po potpisivanju ugovora o skladištenju obveznih
zaliha, skladištar je dužan obvezniku držanja zaliha, s kojim je sklopio
predmetni ugovor, izdati potvrdu o skladištenju obveznih zaliha, te izdanu
potvrdu bez odgađanja dostaviti Ministarstvu.
(2) Potvrda iz stavka 1. ovoga članka mora osobito
sadržavati sljedeće podatke:
1. količinu zaliha koje će se skladištiti,
2. planirano trajanje skladištenja.
(3) Oblik i sadržaj potvrde iz stavka 1. ovog članka
propisuje Ministar.
Članak 9.
(1) Ministar posebnim propisom utvrđuje najvišu
tarifu za preuzimanje skladištenja zaliha.
(2) Troškovi formiranja, skladištenja i obnavljanja
obveznih zaliha sadržani su u cijeni naftnih derivata.
Članak 10.
(1) Ako skladištar prestane ispunjavati neki od
uvjeta propisanih ovom Uredbom, Ministarstvo će narediti skladištaru da u roku
30 dana ispuni propisane uvjete.
(2) Ako skladištar ne postupi sukladno naredbi iz
stavka 1. ovog članka, Ministarstvo će posebnim aktom zabraniti skladištaru
skladištenje obveznih zaliha.
(3) Aktom iz stavka 2. ovoga članka, Ministarstvo će
utvrditi na koji će način obveznik osiguranja zaliha skladištiti obvezne
zalihe.
Članak 11.
(1) Obveznik osiguranja zaliha osigurava obvezne
zalihe prema strukturi i količini ostvarenog neto uvoza nafte i naftnih
derivata iz prethodne kalendarske godine. Temeljem odobrenja Ministarstva,
dopuštena je mogućnost zamjene prema sljedećem obračunu sljedećih zamjenskih
količina:
energenti naftne
jedinice
1. 1 kg nafte 1
2. 1 kg naftnih derivata 1,150
3. 1 mł prirodnog plina 0,860
4. 1 kg kamenog ugljena 0,760
(2) Ako obvezna uskladištena količina, obračunata u
naftnim jedinicama prema stavku 3. ovoga članka ostane jednaka, obveznik
osiguranja zaliha može, umjesto naftnih derivata, skladištiti naftu ili međusobno
zamijeniti naftne derivate u opsegu od najviše 20% sljedećih količina:
1. benzina;
2. dizelskog goriva, loživog ulja ekstra lakog,
mlaznog goriva;
3. loživog ulja lakog, srednjeg i teškog.
(3) Obveznik osiguranja zaliha može umjesto nafte
skladištiti naftne derivate, pri čemu udio u obveznim zalihama nafte, koja je
zamijenjena naftnim derivatima, izražen u naftnim jedinicama prema stavku 1.
ovoga članka, ne smije biti manji:
1. kod benzina – od 20%;
2. dizelskog goriva, loživog ulja ekstra lakog,
mlaznog goriva – od 30%
3. kod loživog ulja lakog, srednjeg i teškog – od
10%.
(4) Naftne frakcije, ostaci, poluproizvodi i druge
komponente, koje služe proizvodnji navedenih derivata iz stavka 3. ovoga članka,
mogu se, sukladno svojim karakteristikama, istima pribrojiti.
(5) Loživo ulje može se zamijeniti prirodnim plinom
ili kamenim ugljenom, pod uvjetom da se kao dokaz o postojanju adekvatnih trošila
– ložišta, podnese potrebna dokumentacija.
Članak 12.
(1) Zalihe energenata, koje iz tehničkih razloga nisu
raspoložive, ni u krajnjoj nuždi ne smiju se ubrajati u obvezne zalihe.
(2) Zalihe energenata iz stavka 1. ovoga članka određuju
se kao nepumpabilne količine (npr.
talog u spremnicima).
Članak 13.
(1) Obvezne zalihe skladište se na način da se očuvaju
osobine uskladištenih energenata.
(2) Obvezne zalihe moraju se skladištiti u odvojenim
spremnicima s uređajima koji su pogodni za pretakanje u transportne uređaje.
Spremnici moraju na sebi imati umjeren mjerni uređaj.
(3) Stanje skladišta i traženo stanje obveznih
zaliha mora biti moguće dokazati, kako knjigama, tako i fizički na temelju
stanja knjiga.
Članak 14.
(1) Energenti koji se skladište kao obvezne zalihe ne
mogu biti predmetom ovrhe, niti osiguranja potraživanja trećih osoba prema
obvezniku osiguranja zaliha, odnosno skladištaru koji je preuzeo skladištenje
zaliha.
(2) Skladištar koji je preuzeo skladištenje zaliha
nema pravo pridržaja, niti založno pravo nad energentima koje skladišti kao
obvezne zalihe.
(3) U slučaju pokretanja stečajnog postupka nad
skladištarom koji je preuzeo skladištenje zaliha, priznaje se izlučno pravo,
na temelju ugovora o skladištenju, u količini i kvaliteti određenoj ugovorom,
odnosno u novčanoj protuvrijednosti, u slučaju da energenata koji se skladište
kao obvezne zalihe nema.
(4) U slučaju pokretanja stečajnog postupka nad
obveznikom osiguranja zaliha, energenti koje skladišti kao obvezne zalihe
ulaze u stečajnu masu, ali se njima ne može raspolagati do dana prestanka
obveze osiguranja zaliha.
Članak 15.
(1) Obveznici osiguranja zaliha moraju, do 31. siječnja
svake godine, u pisanom obliku prijaviti Ministarstvu neto uvoz nafte i naftnih
derivata iz prethodne godine.
(2) Istodobno s podnošenjem prijave iz stavka 1.
ovoga članka, obveznici osiguranja zaliha moraju dostaviti Ministarstvu
podatke o načinu osiguranja obveznih zaliha sukladno članku 5. ove Uredbe, te
opseg preuzimanja skladištenja obveznih zaliha, ako je sklopljen ugovor sa
skladištarem.
Članak 16.
(1) Obveznici osiguranja zaliha moraju do 15. svakog
mjeseca u pisanom obliku prijaviti Ministarstvu stanje obveznih zaliha posljednjeg
dana u prethodnom mjesecu.
(2) Obveznici osiguranja zaliha moraju jednom godišnje
obavijestiti Ministarstvo o sjedištu, nazivu, kapacitetu i podobnosti
kapaciteta za skladištenje obveznih zaliha. Prijave se moraju dostaviti do 31.
siječnja sljedeće godine, zaključno sa 31. prosincem izvještajne godine.
Članak 17.
(1) Obveznici osiguranja zaliha i skladištar koji
preuzme skladištenje zaliha moraju jasno i pregledno voditi dokumentaciju iz
koje je nedvojbeno vidljivo stanje skladišta i stanje obveznih zaliha.
(2) Obveznici osiguranja zaliha i skladištar koji
preuzme skladištenje zaliha, moraju najmanje jednom mjesečno mjeriti količine
obveznih zaliha u skladištima.
(3) Ako se pri mjerenju utvrdi manjak u količini
obveznih zaliha, obveznici osiguranja zaliha i skladištar moraju utvrđeni manjak
prijaviti Ministarstvu, najkasnije sljedećeg dana nakon obavljenog mjerenja.
Članak 18.
(1) Obveznik osiguranja zaliha, koji je trajno
obustavljen uvoz nafte i naftnih derivata, može nakon ispunjenja svoje
obveze držanja zaliha, njima raspolagati.
(2) U prvom tromjesečju, nakon što je trajno
obustavio uvoz nafte i naftnih derivata, obveznik osiguranja zaliha je dužan
osigurati 25% neto uvoza nafte i naftnih derivata, ostvarenog u prethodnoj
kalendarskoj godini.
(3) U drugom tromjesečju, nakon što je trajno obustavio
uvoz nafte i naftnih derivata, obveznik osiguranja zaliha je dužan osigurati
18,75% neto uvoza nafte i naftnih derivata, ostvarenog u prethodnoj
kalendarskoj godini.
(4) U trećem tromjesečju, nakon što je trajno
obustavio uvoz nafte i naftnih derivata, obveznik osiguranja zaliha je dužan
osigurati 12,5% neto uvoza nafte i naftnih derivata, ostvarenog u prethodnoj
kalendarskoj godini.
(5) U četvrtom tromjesečju, nakon što je trajno
obustavio uvoz nafte i naftnih derivata, obveznik osiguranja zaliha je dužan
osigurati 6,25% neto uvoza nafte i naftnih derivata, ostvarenog u prethodnoj
kalendarskoj godini.
IV.
NADZOR
Članak
19.
(1)
Ministarstvo nadzire stanje obveznih zaliha, te karakteristike i opremu skladišta.
(2)
Inspekcijski nadzor nad primjenom odredaba ove Uredbe obavljaju gospodarski
inspektori Državnog inspektorata i drugi nadležni inspektori, prema posebnim
propisima (nadzorna tijela).
(3) Ako
postoji sumnja da je stanje skladišta netočno zabilježeno, Ministarstvo,
odnosno nadzorno tijelo, može zatražiti fizičku snimku stanja skladišta i
obustaviti preuzimanje i predaju nafte i naftnih derivata u spremnike u kojima
se drže obvezne zalihe ili iz njih, privremeno i tako dugo koliko je potrebno
za mjerenje stanja skladišta.
(4)
Ministarstvu, odnosno nadzornom tijelu, mora se osigurati slobodan pristup
skladištima i staviti na uvid potrebna dokumentacija, vezana uz skladištenje
obveznih zaliha.
(5) Ako
se tijekom nadzora nad stanjem obveznih zaliha utvrdi manja količina obveznih
zaliha od propisane člankom 3. stavkom 5. i člankom 20. ove Uredbe,
Ministarstvo će odrediti ponovno popunjavanje zaliha do propisanog iznosa.
V.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak
20.
(1)
Obveznici osiguranja zaliha moraju do 1. travnja 2003. godine osigurati kao
obvezne zalihe 10% neto uvoza nafte i naftnih derivata iz prethodne kalendarske
godine.
(2)
Obveznici osiguranja zaliha moraju osigurati na području Republike Hrvatske
kao obvezne zalihe od 1. siječnja 2004. godine 15%, od 1. siječnja 2005.
godine 20% i od 1. siječnja 2006. godine 25% neto uvoza nafte i naftnih
derivata iz prethodne kalendarske godine.
Članak 21.
Ministar
će propise iz članka 6. stavka 3., članka 8., stavka 3. i članka 9. stavka 1.
donijeti u roku od 30 dana od dana stupanja ove Uredbe na snagu.
Članak 22.
Ova
Uredba stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa:
310-05/03-01/01
Urbroj: 5030116-03-1
Zagreb, 20. veljače 2003.
Predsjednik
Ivica Račan, v. r.