Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske br. Us-7498/1999-4 od 15. siječnja 2003. godine

NN 63/2003 (15.4.2003.), Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske br. Us-7498/1999-4 od 15. siječnja 2003. godine

UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

756

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastav­ljenom od sudaca Marije Kriletić kao predsjednice vijeća, Štefanije Braun Kleončić i Darka Vlahi­nje kao članova vijeća, te sudske savjetnice Silvije Sunčane Stubičar kao zapisničara, u upravnom sporu tužite­lja EUROHERC osigura­nje d.d. iz Makarske, protiv rješe­nja tužene Agencije za zaštitu tržišnog natjeca­nja Republike Hrvat­ske, klasa: UP/I-030-02/99-01/24, urbroj: 580-02-99-4 od 10. lip­nja 1999. godine, radi sklapa­nja ugovora, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 15. siječ­nja 2003. presudio je

I. Tužba se odbija.

II. Ova presuda bit će objav­ljena u »Narodnim novinama«.

Obrazlože­nje

Pobijanim rješe­njem proglašene su ništavim odredbe članka 2. stavaka 2.2., 2.3. i 2.4., članka 3. stavaka 3.1., 3.2. i 3.3. i članka 4. Ugovora o poslovno-tehničkoj surad­nji i agencijskim uslugama u osigura­nju sklop­ljenog 25. trav­nja 1997. godine između poduzetnika Duhan d.d. i Euroherc osigura­nja d.d. Određeno je da se navedene odredbe kao ništave trebaju brisati (točka I. izreke). Poduzetniku Duhanu d.d., kao vlasniku Stanice za tehnički pre­gled Duhan u Bjelovaru, naloženo je da u izvrše­nju točke I. izreke rješe­nja tuženoj dostavi: a) tekst ponude upućene poduzetniku Euroherc osigura­nju d.d. za sklapa­nje novog Ugovora o poslovno-tehničkoj surad­nji i agencijskim uslugama u osigura­nju, odnosno tekst novog Ugovora o poslovno-tehničkoj surad­nji i agencijskim uslugama u osigura­nju (ukoliko bude sklop­ljen) ili b) tekst aneksa Ugovora o poslovno-tehničkoj surad­nji i agencijskim uslugama u osigura­nju koji su navedeni poduzetnici sklopili 25. trav­nja 1997. godine iz koje­g je vid­ljivo da su brisane ništave odredbe navedene u točki I. izreke rješe­nja (ukoliko bude sklop­ljen), time da je rok izvrše­nja: bez odgode, a najkasnije u roku od petnaest dana od dana dostave rješe­nja (točka II. izreke). Poduzetniku Duhanu d.d. naređeno je da drugim zainteresiranim poduzetnicima koji se bave poslovima osigura­nja stvarno omogući ravnopravan pristup tržištu u prodaji polica osigura­nja od automobilske odgovornosti na prostoru unutar Stanice za tehnički pre­gled Duhan u Bjelovaru, te da tuženoj dostavi ponude za sklapa­nje ugovora o zakupu poslovnog prostora unutar Stanice za tehnički pre­gled Duhan u Bjelovaru predviđenog za prodaju osigura­nja, odnosno nekog drugog ugovora kojim se drugim zainteresiranim poduzetnicima koji se bave poslovima osigura­nja omogućuje prodaja polica osigura­nja od automobilske odgovornosti, s rokom izvrše­nja: bez odgode, a najkasnije u roku od deset dana od dana dostave rješe­nja (točka III. izreke). Poduzetniku Duhanu d.d. naređeno je da nakon sklapa­nja ugovora o zakupu poslovnog prostora predviđenog za prodaju polica osigura­nja od automobilske odgovornosti unutar Stanice za tehnički pre­gled Duhan u Bjelovaru s drugim zainteresiranim poduzetnicima koji se bave poslovima osigura­nja, odnosno nekog drugog ugovora, te ugovore dostavi tuženoj, s rokom izvrše­nja: bez odgode, a najkasnije u roku od tri dana od dana sklapa­nja ugovora (točka IV. izreke).

U tužbi tužite­lj pobija zakonitost rješe­nja tuženog tijela iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog či­njeničnog sta­nja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba upravnog postupka. Či­njenično sta­nje smatra da je pogrešno utvrđeno jer je u vrijeme sklapa­nja ugovora između tužite­lja i tvrtke Duhan d.d. postojala samo jedna stanica za tehnički pre­gled vozila u vlasništvu tvrtke Tehnika, dok je stanica za tehnički pre­gled u vlasništvu Duhana d.d. tek bila u izgrad­nji, iz koje­g razloga tužite­lj nije ni mogao ostvariti monopolistički položaj na toj stanici. Na teme­lju pretpostavke, a neutvrđene či­njenice, tužena zak­ljučuje da ukupni portfe­lj tužite­lja na području grada Bjelovara iznosi 76,3% iako je u to vrijeme Stanica za tehnički pre­gled Duhan bila u izgrad­nji, a u Stanici za tehnički pre­gled Tehnika ravnopravno je i pod istim uvjetima prodavalo police automobilskog osigura­nja i osiguravajuće društvo Croatia d.d. Stoga da su razlozi rješenja u proturječju s dokumentacijom spisa. Također smatra da je pogrešno i bez dokaza utvrđen i broj izdanih polica u Stanici za tehnički pre­gled Tehnika. Tužite­lj nije vlasnik Stanice za tehnički pre­gled Tehnika, a nije pravilan niti zak­ljučak da se kao ekskluzivni osiguravate­lj u Stanici za tehnički pre­gled Duhan pojav­ljuje samo tužite­lj. Naprotiv, drugo osiguravajuće društvo Jadransko osigura­nje d.d. iz Splita u istoj je instaliralo kompjutersku opremu radi prodaje polica. Kako je tvrtki Duhan d.d., kao kredit za rad na stanici za tehnički pre­gled, tužite­lj doznačio novčani iznos čija visina s danom 1. srp­nja 1999. godine iznosi 228.481,34 ­njemačkih maraka, tužite­lj predlaže donoše­nje privremene mjere radi osigura­nja novčanih potraživa­nja, a zbog neispu­nje­nja odredaba citiranog ugovora. Slijedom navedena, tužite­lj predlaže Sudu da ­nje­govu tužbu uvaži i pobijani akt poništi.

Tužena Agencija za zaštitu tržišnog natjeca­nja Republike Hrvatske u odgovoru na tužbu ističe da je tužite­lj nakon 10. listopada 1998. godine kup­njom Stanice za tehnički pre­gled Tehnika u Bjelovaru postao vlasnikom jedine dvije stanice za tehnički pre­gled na području grada Bjelovara, čime je ­nje­gova mogućnost stvara­nja prepreka u pristupu tržištu postala naročito izražena. Također da su sve stranke u postupku tuženoj dostavile svoje službene podatke o broju i strukturi zak­ljučenih polica osigura­nja od automobilske odgovornosti u stanicama za tehnički pre­gled. Nada­lje, tužena pri neposrednom uvidu u prostorije Stanice za tehnički pre­gled Duhan u kojima se obav­lja prodaja polica osigura­nja od automobilske odgovornosti nije našla drugu informatičku opremu, osim one poduzetnika Duhan d.d. Glede prijedloga za donoše­nje privremene mjere radi osigura­nja novčanih potraživa­nja od poduzetnika Duhan d.d. zbog neispu­nje­nja odredaba ugovora o poslovno-tehničkoj surad­nji, prema sazna­njima tužene poduzetnik Duhan d.d. svoje obveze uredno ispu­njava, te nema potrebe za donoše­njem privremene mjere. Štoviše, inzistira­nje tužite­lja na jednokratnom vraća­nju preostalog dijela kredita prijeti nastupa­njem izravnog štetnog učinka za poduzetnika Duhan d.d., s mogućim isk­ljuče­njem tog poduzetnika s tržišta, čime bi došlo do ograničava­nja slobodnog tržišnog natjeca­nja. Tužena predlaže Sudu da tužbu odbije.

Tužba nije osnovana.

Kontrolirajući zakonitost pobijanog akta ovaj Sud ocje­njuje isti uteme­ljenim na pravilno utvrđenom či­njeničnom sta­nju i pravilnoj primjeni materijalnih propisa, dok povreda pravila postupka ovaj Sud nije našao.

Prema podacima spisa poduzetnik Duhan d.d. iz Bjelovara pokrenuo je postupak utvrđiva­nja narušava­nja slobodnog tržišnog natjeca­nja nastalog sklapa­njem Ugovora o poslovno-tehničkoj surad­nji i agencijskim uslugama u osigura­nju od 25. trav­nja 1997. godine između poduzetnika Duhan d.d., kao vlasnika Stanice za tehnički pre­gled vozila Duhan u Bjelovaru i tužite­lja.

U posebnom ispitnom postupku utvrđeno je da je Stanica za tehnički pre­gled Duhan započela s radom 27. listopada 1997. godine i da se u ­njoj prodaju samo police osigura­nja od automobilske odgovornosti tužite­lja, dok su u tehnološkom slijedu kola­nja dokumenata za tehnički pre­gled vozila u Stanici predviđena i uređena ukupno četiri radna mjesta za prodaju polica osigura­nja. Na području grada Bjelovara postoji još jedna stanica – Stanica za tehnički pre­gled Tehnika, koja je u vlasništvu tužite­lja, a osim prodajnog mjesta tužite­lja postoji i prodajno mjesto Croatia osigura­nja d.d. U konkretnom slučaju mjerodavno tržište odre­đeno je kao prodaja polica osigura­nja od automobilske odgovornosti u tehnološkom slijedu kola­nja dokumenata pri obav­lja­nju poslova tehničkog pre­gleda vozila u stanicama za tehnički pre­gled na području grada Bjelovara. U postupku je tužena obavila neposredni uvid u stanicama za tehnički pre­gled Duhan i Tehnika u Bjelovaru, te je, između ostalog, i od tužite­lja pribavila službene podatke o broju i strukturi zak­ljučenih polica osigura­nja od automobilske odgovornosti u obje stanice za tehnički pre­gled. Utvrđeno je da je tužite­lj u razdob­lju od 1. listopada 1998. do 28. ve­ljače 1999. godine u obje stanice za tehnički pre­gled od ukupnog broja zak­ljučenih polica osigura­nja od automobilske odgovornosti zak­ljučio 76,3%, dok je Croatia osigura­nje d.d. zak­ljučila ukupno 23,7%. Također, Agencija u upravnom postupku, pri neposrednom uvidu u prostorije Stanice za tehnički pre­gled Duhan u kojima se obav­lja prodaja polica osigura­nja od automobilske odgovornosti, nije našla drugu informatičku opremu osim one poduzetnika Duhan d.d.

Teme­ljem tako utvrđenog či­njeničnog sta­nja, tužena Agencija je ocijenila da je učinak pojedinih odredaba navedenog Ugovora o poslovno-tehničkoj surad­nji i agencijskim uslugama u osigura­nju od 25. trav­nja 1997. godine takav da se ­njima ograničava slobodno tržišno natjeca­nje.

Tako je za članak 2. stavke 2.2., 2.3. i 2.4. ugovora utvrđeno da su suprotni članku 7. stavku 1. točki 3. Zakona o zaštiti tržišnog natjeca­nja (»Narodne novine« broj 48/95, 52/97 i 89/98), jer ugovorne odredbe o kreditu po svojoj prirodi nemaju neposredne veze s ugovorima o poslovnoj i tehničkoj surad­nji. Naime, navedenim člancima se tužite­lj obvezuje osigurati investicijski kredit poduzetniku Duhan d.d., time da će ugovor o kreditu biti sastavni dio predmetnog ugovora o poslovno-tehničkoj surad­nji.

Za članak 3. stavke 3.1., 3.2. i 3.3. ugovora utvrđeno je da su suprotni članku 7. stavku 1. točkama 4. i 6. Zakona, jer stranke ugovara­njem ekskluziviteta jednog osiguravate­lja, tužite­lja, isk­ljučuju s tržišta druge poduzetnike koji nisu sudionici sporazuma. Naime, navedenim odredbama tužite­lj, na osnovi odobrenog kredita, stječe pravo u Stanici samostalno organizirati sve poslove oko zak­ljuče­nja polica osigura­nja od automobilske odgovornosti.

I za članak 4. ugovora utvrđeno je da je navedena odredba suprotna članku 7. stavku 1. točkama 3. i 4. Zakona.

Stoga se navedenim odredbama Ugovora narušava slobodno tržišno natjeca­nje na način da se ­njima uvjetuje sklapa­nje ugovora kup­njom robe i usluga preuzima­njem drugih obveza koje prema svojoj prirodi ili prema običajima u trgovini nemaju neposredne veze s predmetom ugovora (članak 7. stavak 1. točka 3. Zakona), ograničava ili nadzire pruža­nje ili korište­nje usluga (članak 7. stavak 1. točka 4. Zakona), odnosno ograničava pristup tržišu ili isk­ljučuje s tržišta poduzetnike koji nisu sudionici sporazuma (članak 7. stavak 1. točka 6. Zakona).

Člankom 7. stavkom 2. Zakona izričito je propisano da su ništavi sporazumi zabra­njeni stavkom 1. ovog članka, iz koje­g razloga su navedene odredbe Ugovora proglašene ništavima, te je određeno da se iste trebaju brisati.

Slijedom navedena, ovaj Sud nalazi pravilno utvrđenim da tužite­lj narušava slobodno tržišno natjeca­nje u smislu članka 20. stavka 1. točke 8. i 9. Zakona, odnosno da je ponaša­nje tužite­lja takvo da on zlouporab­lja svoj vladajući položaj na mjerodavnom tržištu, dok prigovore tužite­lja istaknute u tužbi nalazi neosnovanima.

U svezi s tužite­ljevim prijedlogom za donoše­nje privremene mjere radi osigura­nja novčanih potraživa­nja iz ugovora o kreditu broj 1635/97 koji je 28. trav­nja 1997. godine zak­ljučio s poduzetnikom Duhan d.d., tužite­lju je potrebno navesti da u konkretnom slučaju navedeni ugovor o kreditu nije sedes materiae, jer je tužena u pobijanom aktu ništavim proglasila odgovarajuće odredbe Ugovora o poslovno-tehničkoj surad­nji i agencijskim uslugama u osigura­nju zak­ljučenog 25. tra­nja 1997. godine između tužite­lja i poduzetnika, dok o odredbama ugovora o kreditu nije odlučivano.

Stoga, ovaj Sud ocje­njuje da pobijanim aktom nije povrije­đen zakon na tužite­ljevu štetu.

Trebalo je stoga na teme­lju odredbe članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92) tužbu kao neosnovanu odbiti.

Broj: Us-7498/1999-4
Zagreb, 15. siječ­nja 2003.

Predsjednik Vijeća
Marija Kriletić, v. r.