VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

947

Na temelju članka 79. stavka 3. i članka 88. stavka 2. Zakona o državnim službenicima i namještenicima (»Narodne novine«, broj 27/2001), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 8. svibnja 2003. godine donijela

UREDBU

o struČnom osposobljavanju
i usavrŠavanju drŽavnih sluŽbenika

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovom Uredbom se uređuje stručno osposobljavanje i usa­vršavanje državnih službenika (u nastavku teksta: službenik) za državnu službu.

Odredbe ove Uredbe ne primjenjuju se na stručno osposobljavanje i usavršavanje službenika koji obavljaju stručne i administrativne poslove u pravosudnim tijelima.

II. STRUČNO OSPOSOBLJAVANJE

Članak 2.

Pod stručnim osposobljavanjem službenika u državnim tijelima podrazumijeva se stručna izobrazba vježbenika i polaganje državnoga stručnog ispita u državnim tijelima.

III. STRUČNA IZOBRAZBA VJEŽBENIKA

1. Vježbenički staž

Članak 3.

Osoba koja se prima u državnu službu u svojstvu vježbenika, dužna je obaviti vježbenički staž.

Članak 4.

Vježbenički staž za vježbenike koji se osposobljavaju za obavljanje poslova I. vrste traje sukladno Zakonu.

Vježbenik može pristupiti polaganju državnoga stručnog ispita najranije dva mjeseca prije isteka propisanog vježbeničkog staža, a dužan ga je položiti najkasnije do isteka vježbeničkog staža.

Članak 5.

Vježbenički staž za vježbenike koji se osposobljavaju za obavljanje poslova II. vrste traje sukladno Zakonu.

Vježbenik može pristupiti polaganju državnoga stručnog ispita najranije dva mjeseca prije isteka propisanog vježbeničkog staža, a dužan ga je položiti najkasnije do isteka vježbeničkog staža.

Članak 6.

Vježbenički staž za vježbenike koji se osposobljavaju za obavljanje poslova III. vrste traje sukladno Zakonu.

Vježbenik može pristupiti polaganju državnoga stručnog ispita najranije dva mjeseca prije isteka propisanoga vježbeničkog staža, a dužan ga je položiti najkasnije do isteka vježbeničkog staža.

Članak 7.

Za vrijeme vježbeničkog staža vježbenik se nalazi na stručnoj i praktičnoj izobrazbi, u okviru koje se, po utvrđenom programu i pod nadzorom, kroz praktični rad i učenje, osposobljava za samostalno obavljanje poslova određene struke, odnosno službe (vježbenička praksa).

Stručna i praktična izobrazba vježbenika obavlja se po programu koji utvrđuje ministar ili drugi čelnik državnoga tijela, sukladno djelokrugu državnoga tijela.

Članak 8.

Programom iz članka 7. ove Uredbe utvrđuju se:

– način praćenja rada vježbenika za vrijeme trajanja vjež­be­ničke prakse;

– poslovi što ih je vježbenik u tijeku vježbeničke prakse dužan obavljati;

– obrazovanje i stručno osposobljavanje vježbenika za vrijeme trajanja vježbeničke prakse;

– prava i obveze stručnog voditelja u provođenju i nadzoru vježbeničke prakse.

Članak 9.

Za stručnog voditelja pod čijim će se nadzorom obavljati vježbenička praksa može biti određena osoba koja ima najmanje istu stručnu spremu u struci, za određene poslove za koje se vježbenik osposobljava i pet godina radnog staža na poslovima za koje se vježbenik priprema.

Stručni voditelj iz stavka 1. ovoga članka pomaže vježbeniku u pripremama za polaganje državnoga stručnog ispita.

Članak 10.

Vježbenik u ministarstvu i državnoj upravnoj organizaciji može obavljati dio vježbeničke prakse u drugom državnom tijelu.

O upućivanju vježbenika na praksu u drugo državno tijelo odlučuje ministar odnosno ravnatelj državne upravne organizacije suglasno s čelnikom tijela u koje se vježbenik upućuje na praksu.

Članak 11.

Troškove koji nastanu u svezi s upućivanjem vježbenika na praksu u drugo državno tijelo (troškovi prijevoza, materijalni troškovi i slično), snosi državno tijelo u kojem je vježbenik primljen u državnu službu.

Članak 12.

Ministar odnosno drugi čelnik državnoga tijela dužan je odrediti stručnog voditelja za praćenje rada vježbenika te osigurati vježbeniku uvjete za uspješno obavljanje vježbeničke prakse i pripremu za polaganje državnoga stručnog ispita.

Pripreme za polaganje državnogaa stručnog ispita podrazumijevaju stručnu izobrazbu vježbenika i obavljanje određenih zadaća i poslova pod nadzorom i uz pomoć stručnog voditelja.

Članak 13.

U okviru priprema za polaganje državnoga stručnog ispita vježbenika odnosno službenika, ministarstvo ili državna upravna organizacija može samostalno ili u suradnji s drugim ministarstvom ili prosvjetnom ili znanstvenom ustanovom organizirati posebne oblike stručne pomoći (predavanja, seminare i sl.).

Članak 14.

Vježbeniku se mogu, sukladno s programom vježbeničke prakse, davati u rad određene zadaće i poslovi za koje se priprema.

Takav se rad obavlja pod nadzorom i smatra se dijelom vježbeničke prakse.

2. Državni stručni ispit

Članak 15.

Državni stručni ispit dužan je položiti vježbenik i osoba koja u vrijeme prijama u državnu službu ima u odgovarajućoj struci radni staž duži od vremena određenog za vježbenički staž, ali nema položen državni stručni ispit.

Službenici u jedinicama lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave i u pravnim osobama s javnim ovlastima koji obavljaju prenijete poslove državne uprave dužni su položiti državni stručni ispit.

Državni stručni ispit mogu polagati i osobe koje nisu zaposlene u državnim tijelima, ukoliko imaju dvostruko više radnog staža u struci od vremena trajanja vježbeničkog staža pojedine vrste propisane Zakonom o državnim službenicima i namješte­nicima.

Odredbe ove Uredbe kojima su uređena pitanja vezana za polaganje državnoga stručnog ispita vježbenika, odnose se i na službenike iz stavka 2. i 3. ovog članka.

3. Polaganje državnoga stručnog ispita

Članak 16.

Državni stručni ispit polaže se pred Državnom ispitnom komisijom.

Sjedište Državne ispitne komisije je pri ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave.

Članak 17.

Polaganje državnoga stručnog ispita, u pravilu, obavlja se u sjedištu Državne ispitne komisije, a izuzetno se može obavljati i izvan sjedišta o čemu odlučuje čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležan za poslove opće uprave.

Polaganje državnoga stručnog ispita može se organizirati i izvan sjedišta Državne ispitne komisije, ako državni stručni ispit polaže veći broj osoba sa zajedničkim posebnim dijelom državnoga stručnog ispita.

Ako se državni stručni ispit organizira izvan sjedišta Državne ispitne komisije, troškove organizacije ispita snosi tijelo koje traži polaganje državnoga stručnog ispita izvan sjedišta Državne ispitne komisije.

Članak 18.

Državni stručni ispit polaže se po utvrđenom programu za samostalno obavljanje zadaća i poslova sukladnih pojedinoj struci odnosno službi za koju se osposobljava.

Članak 19.

Osoba koja polaže državni stručni ispit dužna je podnijeti prijavu za polaganje državnoga stručnog ispita najkasnije dva mjeseca prije isteka vježbeničkog staža odnosno utvrđenog roka u kojem je dužna položiti državni stručni ispit.

Prijava iz stavka 1. ovog članka se podnosi čelniku državnoga tijela u kojem vježbenik obavlja vježbeničku praksu.

Čelnik tijela odnosno osoba koju on za to ovlasti ovjerava podatke unesene u prijavu i prijavu bez odlaganja dostavlja ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave.

Uz obrazac prijave prilažu se sljedeći dokazi:

– rješenje o prijamu u državnu službu odnosno o rasporedu na radno mjesto,

– opis poslova tog radnog mjesta,

– preslika svjedodžbe ili diplome o završenom školovanju,

– preslika radne knjižice,

– dokaz o promjeni osobnog imena, ako je ono mijenjano u odnosu na predočene isprave.

Osobe koje nisu zaposlene u državnim tijelima podnose prijavu neposredno ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave, uz dokaze navedene u stavku 4. ovog članka, osim dokaza o radnopravnom statusu.

Članak 20.

Ministarstvo nadležno za poslove opće uprave dužno je osigurati polaganje državnoga stručnog ispita do isteka utvrđenog roka za polaganje, ako je prijava podnesena u roku utvrđenom u članku 19. ove Uredbe.

Članak 21.

Kad ministarstvo nadležno za poslove opće uprave primi prijavu, utvrđuje da li osoba ispunjava uvjete za polaganje državnoga stručnog ispita i o tome donosi rješenje.

Obavijest o mjestu i danu polaganja državnoga stručnog ispita mora biti dostavljena osobi koja je podnijela prijavu najkasnije petnaest dana prije dana određenog za polaganje.

Članak 22.

Osoba koja je podnijela prijavu može odgoditi polaganje državnoga stručnog ispita u roku koji joj je određen, ali je o tome dužna izvijestiti ministarstvo nadležno za poslove opće uprave i to najkasnije tri dana prije dana određenog za polaganje.

Ako osoba koja je podnijela prijavu za polaganje državnoga stručnog ispita ne može pristupiti polaganju državnoga stručnog ispita zbog nepredviđenih razloga nastalih unutar roka iz stavka 1. ovog članka, može odgoditi polaganje državnoga stručnog ispita uz navođenje opravdanih razloga.

U slučajevima iz stavka 1. i 2. ovog članka smatra se da je ispit odgođen.

Osoba koja nije pristupila polaganju državnoga stručnog ispita niti je ispit odgodila, kao i osoba koja je pristupila polaganju državnogaa stručnog ispita i tijekom njegovog trajanja odustala bez opravdanih razloga, smatrat će se da ispit nije položila.

Ukoliko osoba iz zdravstvenih ili drugih opravdanih razloga odustane od započetog polaganja državnoga stručnog ispita, Državna ispitna komisija donosi odluku o odgađanju ispita.

Članak 23.

O odgađanju odnosno odustanku od polaganja državnoga stručnog ispita osoba je dužna izvijestiti i državno tijelo koje je upućuje na polaganje državnoga stručnog ispita.

Članak 24.

Troškove prvog polaganja državnoga stručnog ispita službenika snosi državno tijelo koje ga upućuje na polaganje ispita.

Pod prvim polaganjem državnoga stručnog ispita smatra se i popravni ispit koji se polaže prvi puta.

Osoba koja nije zaposlena u državnom tijelu troškove polaganja državnoga stručnog ispita snosi sama.

Osobi koja je prijavila državni stručni ispit i odgodila njegovo polaganje, uplaćeni iznos troškova polaganja se priznaje za naknadno polaganje državnoga stručnog ispita.

4. Organizacija državnoga stručnog ispita

Članak 25.

Državni stručni ispit se sastoji od općeg i posebnog dijela. Opći dio državnoga stručnog ispita polaže se usmeno.

Posebni dio državnoga stručnog ispita sastoji se iz predmeta koje utvrđuje čelnik tijela nadležan za pojedino upravno područje.

Posebni dio državnoga stručnog ispita polaže se pisano i usmeno.

Posebni dio državnoga stručnog ispita koji se polaže pisano sastoji se od izrade pisane zadaće u okviru odgovarajućih poslova za koje se osposobljava, odnosno koje obavlja osoba koja polaže državni stručni ispit.

Članak 26.

Pisanu zadaću iz članka 25. ove Uredbe, sukladno programu posebnog dijela državnoga stručnog ispita i podacima o obavljenoj praksi odnosno poslovima koje obavlja osoba koja polaže državni stručni ispit određuje Državna ispitna komisija neposredno prije početka ispita, na prijedlog člana Državne ispitne komisije koji ispituje posebni dio.

Izrada pisane zadaće traje četiri sata.

Članak 27.

Usmeni dio općeg dijela državnoga stručnog ispita sastoji se iz provjere znanja iz predmeta sukladno odredbi članka 29. ove Uredbe.

Usmeni dio posebnog dijela državnoga stručnog ispita sastoji se od provjere znanja iz pisane zadaće i provjere znanja o poslovima na kojima osoba radi odnosno za koje se priprema.

Članak 28.

O provođenju ispita sastavlja se zapisnik.

U zapisnik se unose podaci u svezi sa sadržajem i načinom provođenja ispita, kao i zapažanja od značenja za ocjenu pokazanog znanja osobe koja polaže državni stručni ispit.

Članak 29.

Opći dio državnoga stručnog ispita čine predmeti:

1. Ustavno uređenje

2. Sustav državne uprave

3. Upravni postupak i upravni sporovi

4. Uredsko poslovanje

5. Službenički odnosi

6. Sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave

7. Osnove sustava Europske unije.

Članak 30.

Osobe koje polažu državni stručni ispit trebaju pokazati sljedeće poznavanje ispitne građe i to:

1. za I. vrstu, detaljno poznavanje općeg i posebnog dijela državnoga stručnog ispita;

2. za II. vrstu, dobro poznavanje općeg i posebnog dijela državnoga stručnog ispita;

3. za III. vrstu, osnovno poznavanje općeg i dobro poznavanje posebnog dijela državnoga stručnog ispita.

Članak 31.

Uspjeh osobe koja polaže državni stručni ispit ocjenjuje se ocjenom »položio« ili »nije položio«.

Ocjenu »položio« dobiva osoba koja polaže državni stručni ispit, ako je državna ispitna komisija na temelju rezultata pisane zadaće i usmenih odgovora iz svih predmeta stekla uvjerenje da osoba ima zadovoljavajuće poznavanje ispitne materije.

Državna ispitna komisija o pokazanom znanju kandidata do­nosi odluku nakon provedenog ispita.

Članak 32.

Osoba koja polaže državni stručni ispit, a ne položi najviše dva predmeta, upućuje se na popravak iz tih predmeta u roku mjesec dana od dana polaganja ispita.

Osoba koja ne položi tri ili više predmeta smatra se da nije položila državni stručni ispit.

Članak 33.

Odredbe ove Uredbe koje se odnose na odgađanje i odustanak od polaganja državnoga stručnog ispita odnose se i na popravak.

Članak 34.

Osoba koja ne položi državni stručni ispit, može pristupiti ponovnom polaganju državnoga stručnog ispita najkasnije u roku od dva mjeseca od dana polaganja ispita.

Za ponovno polaganje državnoga stručnog ispita podnosi se nova prijava, bez podnošenja dokaza iz članka 19. stavka 4. ove Uredbe.

Članak 35.

Osoba koja je započela s polaganjem državnoga stručnog ispita može nastaviti polaganje državnoga stručnog ispita najkasnije u roku 30 dana računajući od dana kada je donesena odluka o odgađanju državnoga stručnog ispita.

U opravdanom slučaju Državna ispitna komisija može taj rok produljiti najduže do tri mjeseca.

Ako osoba koja je započela polaganje državnoga stručnog ispita ne pristupi polaganju odnosno ne nastavi s polaganjem državnoga stručnog ispita u rokovima iz stavka 1. i 2. ovog članka, smatrat će se da državni stručni ispit nije položila.

Članak 36.

Ministarstvo nadležno za poslove opće uprave izdaje osobi koja je položila državni stručni ispit svjedodžbu o položenom državnom stručnom ispitu.

Svjedodžbu potpisuje predsjednik Državne ispitne komisije.

Primjerak svjedodžbe iz stavka 1. ovog članka dostavlja se i državnom tijelu odnosno pravnoj osobi koja je osobu uputila na polaganje ispita.

Članak 37.

Državna ispitna komisija sastoji se od predsjednika i članova.

Članove Državne ispitne komisije koji ispituju opći dio državnoga stručnog ispita imenuje ministar nadležan za poslove opće uprave, a članove ispitne komisije koji ispituju posebni dio imenuje ministar ili drugi čelnik državnoga tijela nadležan za pojedino upravno područje.

Ministar nadležan za poslove opće uprave odnosno osoba koju on ovlasti određuje predsjednika i članove Državne ispitne komisije sukladno listi imenovanih članova za opći i posebni dio državnoga stručnog ispita.

Članak 38.

Predsjednik Državne ispitne komisije odgovoran je za zakonito provođenje državnoga stručnog ispita.

Članak 39.

Predsjednik i članovi Državne ispitne komisije mogu se imenovati samo iz reda osoba koje imaju visoku stručnu spremu s odgovarajućim radnim iskustvom na poslovima koji su u vezi sa predmetom koji ispituju.

Predsjednik i članovi Državne ispitne komisije moraju imati položen državni stručni ispit.

Članak 40.

Državna ispitna komisija, u pravilu, obavlja državni stručni ispit u sastavu od predsjednika i tri člana, od kojih jedan ispituje posebni dio.

Državna ispitna komisija može obavljati državni stručni ispit i s više članova koji ispituju posebni dio.

Članak 41.

Administrativne poslove za Državnu ispitnu komisiju obav­lja ministarstvo nadležno za poslove opće uprave.

Tajnike Državne ispitne komisije imenuje ministar nadležan za poslove opće uprave.

Članak 42.

Tajnik Državne ispitne komisije ima dužnost za svaku osobu koja polaže državni stručni ispit:

– utvrditi identitet,

– upoznati osobu koja je pristupila polaganju državnoga stručnog ispita s njenim pravima i obvezama (vrijeme trajanja pisanog dijela ispita, način ponašanja za vrijeme pisanog dijela ispita, mogućnost korištenja priručnih sredstava, ostvarivanje kontakta s ispitivačem koji je pripremio zadaću i sl.),

– uručiti temu pisane zadaće i potrebna tehnička i stručna pomagala i drugi materijal za obradu zadaće,

– utvrditi da li su plaćeni troškovi,

– voditi brigu o osobama koje polažu državni stručni ispit za vrijeme pauze,

– prisustvovati usmenom dijelu državnoga stručnog ispita i voditi zapisnik o tijeku ispita,

– administrativno-tehnički obraditi predmet prije dostav­ljanja svjedodžbe osobi koja je položila državni stručni ispit,

– dostaviti svjedodžbu osobi koja je položila državni stručni ispit.

Članak 43.

Predsjednik, članovi i tajnik Državne ispitne komisije za obavljanje poslova u vezi s državnim stručnim ispitima odnosno za rad u Državnoj ispitnoj komisiji imaju pravo na naknadu.

Visinu naknade određuje ministar nadležan za poslove opće uprave posebnim rješenjem.

Članak 44.

Ministarstvo nadležno za poslove opće uprave vodi oče­vidnik o državnim stručnim ispitima.

Obrazac prijave za polaganje državnoga stručnog ispita, očevidnika o državnim stručnim ispitima, zapisnika o tijeku državnoga stručnog ispita, kao i svjedodžbe o položenom državnom stručnom ispitu pravilnikom propisuje ministar nadležan za poslove opće uprave.

IV. STRUČNO USAVRŠAVANJE

Članak 45.

Stručno usavršavanje obavlja se radi kontinuiranog unapre­đenja stručnosti službenika u toku rada.

Članak 46.

Ministar odnosno drugi čelnik državnoga tijela dužan je omo­gućiti stručno usavršavanje službenika.

Članak 47.

Stručno usavršavanje obavlja se sukladno godišnjem programu kojeg utvrđuje Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada).

Članak 48.

Stručno usavršavanje službenika državna tijela za vlastite potrebe provode samostalno u pitanjima koja nisu obuhvaćena pro­­gra­mom stručnog usavršavanja.

Članak 49.

Državna tijela surađuju s prosvjetnim, znanstvenim i drugim odgovarajućim ustanovama u organiziranju i provođenju stručnog usavršavanja službenika i mogu im povjeriti obavljanje određenog dijela programa ili programa stručnog usavršavanja u cjelini.

Članak 50.

U obavljanju stručnog usavršavanja, državna tijela održavaju redovite i povremene seminare i savjetovanja.

Seminari i savjetovanja organiziraju se radi upoznavanja držav­nih službenika s propisima, načinom njihovog provođenja i ujednačavanja njihove primjene u praksi.

Članak 51.

Ovisno o potrebama državnoga tijela službenici se mogu stručno usavršavati u odgovarajućim službama institucija Europske unije, tijelima uprave država članica Europske unije i tijelima uprave država kandidata za članstvo u trajanju najviše do šest mjeseci.

Ugovor o stručnom usavršavanju sklapaju ministar ili drugi čelnik tijela državne uprave i službenik prije odlaska na stručno usavršavanje.

Za vrijeme trajanja stručnog usavršavanja službenik ostvaruje pravo na mirovinsko osiguranje i zdravstveno osiguranje, sukladno propisima u tom području.

Po povratku sa stručnog usavršavanja na teret državnoga proračuna koje je trajalo do četiri mjeseca, službenik je dužan ostati u službi u tijelu koje ga je uputilo na stručno usavršavanje najmanje godinu dana.

Ukoliko je službenik bio na stručnom usavršavanju na teret državnoga proračuna duže od četiri mjeseca, dužan je ostati u službi u tijelu koje ga je uputilo na stručno usavršavanje dvije godine neprekidno od dana povratka sa stručnog usavršavanja.

Službenik koji je bio na stručnom usavršavanju na teret sred­stava državnoga proračuna a ne želi ostati u državnoj službi, dužan je vratiti cjelokupni iznos troškova usavršavanja u jednokratnom iznosu.

Članak 52.

Ovisno o potrebama državnoga tijela službenici se mogu stručno usavršavati na poslijediplomskim studijima u zemlji i inozemstvu.

Za vrijeme trajanja poslijediplomskog studija u inozemstvu prava iz radnog odnosa miruju.

Članak 53.

Službenici koji se upućuju na poslijediplomski studij, pored ispunjavanja ostalih uvjeta, ne smiju biti pravomoćno osuđivani i moraju imati reguliranu vojnu obvezu (za muškarce).

Službenici koji se upućuju na poslijediplomski studij u inozemstvo, pored uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, moraju imati znanje stranog jezika, koje udovoljava kriterijima i zahtjevima visokog učilišta na koje se upućuju.

Članak 54.

Natječaj za dodjelu stipendija raspisuje nadležno državno tijelo i obavezno se objavljuje u dnevnom tisku. Prema potrebi natječaj može biti objavljen i u drugim sredstvima javnog priopćavanja.

U natječaju se objavljuju rokovi i uvjeti za njegovo provo­đenje.

Članak 55.

Postupak po raspisanom natječaju provodi povjerenstvo koje imenuje čelnik tijela državne vlasti koje je raspisalo natječaj.

Povjerenstvo za izbor kandidata otvara prispjele prijave i utvrđuje kandidate koji su dostavili prijave s potpunom dokumentacijom na natječaj.

Kandidatima koji nisu dostavili potpunu dokumentaciju uz prijavu šalje se obavijest o neispunjavanju formalnih uvjeta i njihova se prijava neće uzeti u razmatranje.

Povjerenstvo može odlučiti da se sa svim ili pojedinim kandidatima obave razgovori.

Članak 56.

Ako je poznavanje određenog stranog jezika jedan od uvjeta navedenih u natječaju, povjerenstvo može uputiti pojedinog kandidata na provjeru znanja iz poznavanja tog stranog jezika, pri jednoj od ovlaštenih institucija u Republici Hrvatskoj, čije su potvrde priznate na visokim učilištima u inozemstvu.

Ukoliko kandidat ne ispuni obvezu iz stavka 1. ovoga članka, smatrat će se da je odustao od svoje prijave na natječaju.

Članak 57.

Na temelju provedenog natječaja povjerenstvo predlaže konačnu listu kandidata izabranih po natječaju. Na temelju te liste čelnik državnoga tijela donosi odluku o kandidatima s kojima će biti sklopljen ugovor o stipendiji za poslijediplomski studij.

Ako se natječaj provodi za poslijediplomske studije u inozemstvu povjerenstvo svoju konačnu listu kandidata dostavlja inozemnom sveučilištu na kojem će se provoditi poslijediplomski studij.

Čelnik državnoga tijela donosi odluku o kandidatima s kojima će biti sklopljen ugovor nakon što inozemno sveučilište potvrdi kandidate navedene na konačnoj listi povjerenstva. Za tu svrhu inozemno sveučilište može provesti i izlučni test za predložene kandidate.

Članak 58.

Prije početka poslijediplomskog studija izabrani kandidat i čelnik državnoga tijela sklapaju ugovor o međusobnim pravima i obvezama koje proizlaze iz stručnog usavršavanja.

Pored uobičajenih odredbi ovaj ugovor mora sadržavati osobito:

– obveze davatelja stipendije i stipendista,

– iznos stipendije i način isplate,

– vrijeme koje je službenik nakon završenog školovanja dužan ostati u državnoj službi, a koje može iznositi najmanje pet godina neprekidno od dana povratka sa stručnog usavršavanja,

– odredbe o vraćanju stipendije u slučajevima nepridržavanja ugovornih obveza,

– odredbe o razmjernom vraćanju stipendije u slučajevima prestanka državne službe prije isteka ugovorenog roka.

Prema potrebi pojedinog slučaja ugovor može sadržavati i druge odredbe.

V. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 59.

Nadzor nad provođenjem ove Uredbe obavlja ministarstvo nadležno za poslove opće uprave.

Članak 60.

Ministar nadležan za poslove opće uprave dužan je u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ove Uredbe donijeti Program općeg dijela državnoga stručnog ispita.

Članak 61.

Ministar odnosno drugi čelnik državnoga tijela dužan je u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ove Uredbe donijeti program posebnog dijela državnoga stručnog ispita.

Članak 62.

Danom stupanja na snagu ove Uredbe prestaje se primjenjivati Uredba o stručnom osposobljavanju i usavršavanju državnih službenika (»Narodne novine«, broj 45/95).

Do donošenja programa općeg dijela državnoga stručnog ispita i programa posebnog dijela državnoga stručnog ispita, sukladno odredbama ove Uredbe na odgovarajući način se primjenjuju dosadašnji programi.

Članak 63.

Ova Uredba stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 131-01/03-02/03

Urbroj: 5030109-03-1

Zagreb, 8. svibnja 2003.

Predsjednik
Ivica Račan, v. r.