Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-2753/1999-8 od 27. ožujka 2003.

NN 92/2003 (4.6.2003.), Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-2753/1999-8 od 27. ožujka 2003.

UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1192

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Kriletić kao predsjednice vijeća, Darka Vlahinje i Štefanije Braun Kleončić kao članova vijeća, te sudske savjetnice Ljerke Morović Pavić kao zapisničarke, u upravnom sporu tuži­telja Gradske tržnice Sisak d.o.o. iz Siska, zastupane po odvjetniku Draganu Crnkoviću iz Siska, protiv rješenja tužene Republike Hrvatske, Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: UP/I-030-02/98-01/25, urbroj: 580-02-99-15 od 18. veljače 1999. godine, radi narušavanja slobodnog tržišnog natjecanja, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 27. ožujka 2003.,

presudio je

1. Tužba se odbija.

2. Ova presuda objavljuje se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem u točki 1. naloženo je tužitelju da bez odgode obustavi dosadašnju praksu primjene različitih uvjeta prema poduzetnicima na tržnici »Kontroba« u Sisku obzirom na cijene i način davanja u zakup klupa (natječaj ili izravna pogodba). U točki 2. naloženo je tužitelju da u roku od mjesec dana od dana dostave rješenja objavi nadmetanje za klupe broj 7 i 14 te o tome izvijesti tuženo tijelo u određenom roku. U točki 3. je navedeno da je do pravomoćnog okončanja postupka nadmetanja tužitelj dužan poduzetniku Femiju Salihiju cijenu klupe broj 60, odrediti u iznosu određenom cjenikom iz skice klupa tržnice »Kontroba« za tu klupu tj. u iznosu od 1.802,00 kn jer za istu nije bilo nadmetanja. U točki 4. je, obzirom na nalog iz točke 3., tužitelj dužan izvršiti obračun, te razliku na ime preplaćenog iznosa za zakup klupe broj 60 isplatiti rečenom poduzetniku i o učinjenom izvijestiti tuženo tijelo. U točki 5. je određeno tužitelju da je dužan Femiju i Zulfiji Salihi naknaditi troškove postupka u iznosu od 8.952,80 kn. U točki 6. je naznačeno da će isto rješenje biti objavljeno u »Narodnim novinama«, a u točki 7. da je predmetno rješenje konačno u upravnom postupku.

Tužitelj u tužbi navodi da su Femi i Zulfija Salihi pred re­dov­nim sudom odbijeni sa dijelom svojeg tužbenog zahtjeva kojim su tražili da tužitelj zaključi s njima ugovor o zakupu, pa da prema tome već postoji pravomoćna odluka Suda o tome da je tuženo tijelo nezakonito postupilo kada je obvezalo tužitelja na platež razlike preplaćenog iznosa. Također je u sudskom postupku, Op­ćinski sud u Sisku pravomoćno odlučio o poništenju natječaja za dodjelu klupa. Tužitelj, nadalje smatra, da je u potpunosti postupio sukladno citiranim presudama te da nije povrijedio niti jednu odredbu propisa jer se mjesečna rezervacija primjenjivala za sve zakupnike natkrivenih klupa. Stoga se ne može govoriti o tome da je tužitelj stvarao prepreke drugim poduzetnicima kod pristupa tržištu, a kako je to navedeno u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže da Sud tužbu uvaži i osporeno rješenje poništi.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu navodi da je u postupku nesporno utvrđeno da je tužitelj primjenjivao različite uvjete prema poduzetnicima na tržnici »Kontroba« u Sisku obzirom na cijene i način davanja u zakup klupa te je tako koristeći svoj vladajući položaj na tom tržištu, u konkretnom slučaju na toj tržnici, povrijedio odredbe članka 20. točka 3. i 8. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja. Tuženo tijelo dalje navodi da nije ocjenjivalo obveznost primjene Zakona o zakupu poslovnog prostora već samo jesu li primjenjivani isti uvjeti prema svim poduzetnicima. Tužitelj niti nakon poništenja javnog nadmetanja za klupe broj 7 i 14 nije objavio novo nadmetanje već je dodijelio zamjenske klupe broj 59 i 60 putem mjesečne rezervacije. Za klupu broj 60 odredio je plaćanje veće cijene od početno određene cjenikom tržnice, iako tu klupu nitko nije licitirao, pa je na taj način tužitelj povrijedio odredbu članka 20. točka 8. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja. Stoga je tužitelju određeno da zakupninu klupe broj 60 odredi u početnom propisanom iznosu i da isplati razliku na ime preplaćene svote. Pri tome tuženo tijelo ne procjenjuje visinu zakupnine koju tužitelj određuje za pojedinu klupu već samo smatra da treba svim poduzetnicima omogućiti pod jednakim uvjetima natjecanje za pojedinu klupu. Na temelju naprijed navedenog tuženo tijelo smatra da tužitelj ima vladajući položaj na tržištu temeljem članka 15. stavak 2. citiranog Zakona te da je koristeći tržišnu snagu sukladno članku 18. točka 6. re­čenog Zakona taj položaj zlouporabio, na način, opisan u članku 20. točka 3. i 8. citiranog Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja. Stoga predlaže da Sud tužbu odbije kao neosnovanu.

Tužba nije osnovana.

Postupak protiv tužitelja, radi utvrđivanja narušavanja slo­bod­nog tržišnog natjecanja primjenom članka 20. točke 3. i 8. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, vođen je po zahtjevu Femija i Zulfije Salihi od 29. svibnja 1998. godine.

Odredbom članka 15. stavka 2. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, broj 48/95, 52/97, 89/98) propisano je da poduzetnik ima vladajući položaj na tržištu ili na dijelu tržišta ako je kao ponuditelj ili kupac pojedine robe ili usluge obzirom na svoju tržišnu snagu, u nadmoćnom položaju u odnosu na svoje takmace na tom tržištu.

Nadalje, odredbom članka 18. točke 6. citiranog Zakona propisano je da se tržišna snaga poduzetnika iz članka 15. stavka 2. ovog Zakona određuje utvrđivanjem poduzetnikove sposobnosti uklanjanja takmaca na tržištu ili dijelu tržišta usmjeravanjem na druge poduzetnike i stvaranjem prepreka drugim poduzetnicima da pristupe na to tržište.

U ovom postupku trebalo je utvrditi ima li tužitelj vladajući položaj na tržištu, te ukoliko ga ima, je li taj vladajući položaj koristio na način propisan citiranom odredbom članka 18. točka 6. rečenog Zakona.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da tužitelj upravlja tržnicom »Kontroba« u Sisku na kojoj se poduzetnicima daju u zakup klupe i poslovni prostor radi obavljanja gospodarske djelatnosti.

Spisu prileži zapisnik o održanoj usmenoj raspravi od 11. studenoga 1998. godine kojoj su prisustvovali predlagatelj Femi Salihi i ovlaštena osoba tužitelja. U raspravi je razjašnjeno da se pojam štand koji se koristio tijekom postupka ne navodi u propisima već se u propisima rabi pojam »klupa«. Pod pojom »štand« podrazumijeva se prodajni natkriveni prostor sa označenom tvrt­kom i svim obvezama. Pod obvezama se podrazumijeva plaćanje mirovinskog i zdravstvenog osiguranja.

Spisu prileže dvije presude Općinskog suda u Sisku oznake P-616/97 i P-617/97 od 30. travnja 1998. godine u kojima je Sud povom tužbe Femi Salihija odnosno Zulfije Salihi presudio da se poništava natječaj Gradske tržnice Sisak d.o.o. usluge tržnice na malo, za prikupljanje ponuda radi ustupanja u zakup klupa prema skici na tržnici »Kontroba« u Sisku koji je objavljen u »Sisačkom tjedniku« 17. travnja 1997. godine. U ostalom dijelu tužbenog zahtjeva predlagatelj Femi Salihi odnosno Zulfija Salihi su odbijeni i to u onom dijelu u kojem su tražili da Gradska tržnica Sisak s njima sklopi ugovor o zakupu klupe pod brojem 14 odnosno 7. Sud je u tim presudama utvrdio da je Tržnica Sisak kao najpovoljnije ponuditelje za klupe broj 14 odnosno 7 izabrala osobe koje nisu ispunjavale uvjete natječaja.

Tužitelj je u svom dopisu pod nazivom Očitovanje od 11. lipnja 1998. godine kojeg je dostavio tuženom tijelu, naveo da se klupe na predmetnoj tržnici daju u najam na osnovi mjesečne rezervacije koja se uplaćuje unaprijed za svaki tekući mjesec, pa se ta uplata unaprijed zapravo smatra rezervacijom.

Tužitelj prema tome ne osporava da poduzetnicima nije pod jednakim uvjetima omogućio natjecanje za istu klupu, već i prema navodima samog tužitelja poduzetnik koji drži klupu uvijek ima prednost jer je dovoljno da unaprijed uplati mjesečni iznos pa da se to smatra rezervacijom za taj mjesec. Pri tome ostali poduzetnici ne mogu doći u obzir jer se nadmetanje za pojedine klupe ne objavljuje, a kada je natječaj i objavljen tužitelj se nije pridržavao uvjeta koje je propisao.

Pri tome su neosnovani prigovori tužitelja da se jednak položaj poduzetnika na tržištu postiže time da se mjesečna rezervacija primjenjuje na sve zakupnike klupa koji te klupe već drže.

Stoga je prema ocjeni ovog Suda tuženo tijelo osnovano odredilo tužitelju obvezu objavljivanja nadmetanja za klupe broj 7 i 14 a za koje je citiranim presudama Općinskog suda u Sisku utvrđeno da su bile date u zakup osobama koje nisu ispunjavale uvjete iz natječaja.

Također su neosnovani navodi tužitelja da je tuženo tijelo obvezalo tužitelja na sklapanje ugovora o zakupu s Femijem i Zulfijom Salihi za klupe broj 7 i 14, jer je tuženo tijelo samo odredilo obvezu objave nadmetanja za predmetne klupe te nije određeno s kime se i po kojoj cijeni ima zaključiti ugovor o za­kupu tih klupa.

Odredbom članka 20. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja propisano je da zlouporabe monopolističkog i vladajućeg položaja poduzetnika na tržištu ili u dijelu tržišta nastaju: prema točci 3. primjenom različitih uvjeta za istu ili odgovarajuću vrstu poslova s različitim poduzetnicima čime ih se dovodi u nepovoljan natjecateljski položaj na tržištu ili dijelu tržišta, a prema točci 8. sklapanjem ugovora pod uvjetom da drugi sudionik prih­vati dodatne obveze koje po svojoj prirodi ili prema trgovačkim običajima nisu u svezi s predmetom ugovora.

Spisu prileži tekst natječaja za prikupljanje ponuda radi ustupanja u zakup klupa prema skici na tržnici »Kontroba« u Sisku sa naznakom početnih cijena koji natječaj je objavio tužitelj.

U postupku je kao nesporno utvrđeno da je klupa broj 60 privremenom mjerom Općinskog suda u Sisku data na privremeno korištenje Femiju Salihiju. Ta je klupa prema skici klupa na tržnici »Kontroba« imala početnu cijenu od 1.802,00 kn. U natječaju nije licitirana te je ostala na početnom iznosu.

Stoga je prema shvaćanju ovog Suda tuženo tijelo osnovano odredilo, privremeno, do okončanja postupka nadmetanja za klupe broj 7 i 14, da tužitelj Femiju Salihiju cijenu klupe broj 60 odredi u iznosu koji je bio naznačen na skici klupa kod objavljivanja natječaja kao i da mu isplati razliku više obračunate cijene te klupe.

Pri tome su neosnovani prigovori tužitelja da je rečenom presudom Općinskog suda u Sisku od 30. travnja 1998. godine Femi Salihi odbijen sa zahtjevom za sklapanje ugovora o zakupu klupe broj 14, jer se o tome i ne radi već je u osporenom rješenju tužitelj obvezan na privremeno određivanje cijene klupe broj 60 do završetka postupka nadmetanja za klupu broj 14 i 7.

U primjeni članka 37a. stavka 2. Zakona o zaštiti tržišnog natjecaja u »Narodnim novinama« i »Službenom glasniku« Agencije objavit će se i odluke Upravnog suda po tužbi povodom rje­šenja agencije objavljenih prema odredbi stavka 1. ovog članka. Budući je osporeno rješenje tuženog tijela objavljeno u »Narodnim novinama« broj 19/99 presuđeno je kao u točki 2. izreke ove presude.

Obzirom na navedeno osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Trebalo je stoga na temelju članka 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92) tužba kao neosnovanu odbiti.

Broj: Us-2753/1999-8

Zagreb 27. ožujka 2003.

Predsjednica Vijeća
Marija Kriletić, v. r.