1586
Na temelju članka 88. Ustava Republike
Hrvatske, donosim
Proglašavam Zakon o
zaštiti od nasilja u obitelji, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 14. srpnja
2003.
Broj: 01-081-03-2623/2
Zagreb, 18. srpnja 2003.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
OSNOVNE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom
određuje pojam nasilja u obitelji, krug osoba koje se smatraju članovima obitelji
u smislu ovoga Zakona, propisuje se način zaštite članova obitelji, te vrste i
svrha prekršajnopravnih sankcija.
Članak
2.
(1) Na prekršaje s
područja nasilja u obitelji primjenjuju se odredbe Zakona o prekršajima, osim
ako što ovim Zakonom nije drukčije propisano.
(2) Svi postupci
pokrenuti po ovom Zakonu hitne su naravi.
Članak 3.
U smislu ovoga Zakona
obitelj čine: muž i žena u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, srodnici po krvi
u ravnoj lozi bez ograničenja, srodnici po krvi u pobočnoj lozi zaključno s
četvrtim stupnjem, srodnici po tazbini zaključno s drugim stupnjem, osobe koje
su živjele zajedno u obiteljskoj ili izvanbračnoj zajednici i njihova djeca, te
osobe koje imaju zajedničku djecu, posvojitelj i posvojenik, skrbnik i
štićenik.
Članak 4.
Nasilje u obitelji je:
– svaka primjena
fizičke sile ili psihičke prisile na integritet osobe,
– svako drugo
postupanje jednog člana obitelji koje može prouzročiti ili izazvati opasnost da
će prouzročiti fizičku i psihičku bol,
– prouzročenje osjećaja
straha ili osobne ugroženosti ili povrede dostojanstva,
– fizički napad bez
obzira da li je nastupila tjelesna ozljeda ili ne,
– verbalni napadi,
vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim nazivima i drugi načini grubog
uznemiravanja,
– spolno uznemiravanje,
– uhođenje i svi drugi
načini uznemiravanja,
– protupravna izolacija
ili ograničavanje slobode kretanja ili komuniciranja s trećim osobama,
– oštećenje ili uništenje imovine ili pokušaj da
se to učini.
Članak 5.
(1) Zdravstveni djelatnik, djelatnik socijalne skrbi,
psiholog, socijalni radnik, socijalni pedagog i djelatnik odgojno-obrazovne
ustanove dužni su prijaviti policiji ili nadležnom općinskom državnom
odvjetništvu za počinjenje nasilja u obitelji iz članka 4. ovoga Zakona za koje
su saznali u obavljanju svoje dužnosti.
(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka koje ne
postupaju u skladu sa stavkom 1. ovoga članka čine prekršaj.
Vrste i svrha prekršajnopravnih sankcija za
zaštitu od nasilja u obitelji
Članak 6.
(1) Prekršajnopravne sankcije za zaštitu od
nasilja u obitelji su novčana kazna i kazna zatvora, te zaštitne mjere.
(2) Svrha propisivanja, izricanja i primjene
prekršajnopravnih sankcija je osobita zaštita obitelji i članova obitelji ugroženih
nasiljem, ostvarivanje i promicanje zdravog i harmoničnog života unutar
obitelji, te poštivanje pravnog sustava.
Zaštitne mjere
Članak 7.
Sud može počinitelju
nasilja u obitelji izreći sljedeće zaštitne mjere:
a) obveznog
psihosocijalnog tretmana,
b) zabrane približavanja
žrtvi nasilja,
c) zabrane
uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju,
d) udaljenja iz stana,
kuće ili nekog drugog stambenog prostora,
e) osiguranja zaštite
osobe izložene nasilju,
f) obveznog liječenja
od ovisnosti,
g) oduzimanje predmeta
koji je namijenjen ili uporabljen u počinjenju prekršaja.
Svrha zaštitnih mjera
Članak 8.
Svrha je zaštitnih mjera da se njihovom
primjenom spriječi nasilje u obitelji, osigura nužna zaštita zdravlja i
sigurnosti osobe koja je izložena nasilju, te otklone okolnosti koje pogoduju
ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.
Zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana
Članak 9.
(1) Zaštitna mjera
obveznog psihosocijalnog tretmana može se izreći počinitelju nasilja u obitelji
radi otklanjanja nasilničkog ponašanja počinitelja ili ako postoji opasnost da
bi počinitelj mogao ponovno počiniti nasilje prema osobama iz članka 3. ovoga
Zakona.
(2) Mjera iz stavka 1.
ovoga članka traje do prestanka razloga zbog kojeg je određena, ali ne može se
odrediti u trajanju duljem od šest mjeseci.
(3) Ministri rada i
socijalne skrbi i zdravstva donijet će provedbene propise kojima se određuje
način i mjesto provođenja psihosocijalnog tretmana u roku od tri mjeseca od
dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi
nasilja u obitelji
Članak 10.
(1) Zaštitna mjera
zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji može se izreći osobi koja je
počinila nasilje u obitelji ako postoji opasnost da bi ponovno mogla počiniti
nasilje u obitelji.
(2) U rješenju kojim
sud izriče mjeru zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji, sud će
odrediti mjesta ili područja, te udaljenost ispod koje se počinitelj ne smije
približiti žrtvi nasilja u obitelji.
(3) Mjera iz stavka 1.
ovoga članka određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti
dulje od jedne godine.
(4) Ministar unutarnjih
poslova donijet će provedbene propise o načinu provedbe zaštitne mjere.
Zaštitna mjera zabrane uznemiravanja ili
uhođenja osobe izložene nasilju
Članak 11.
(1) Zaštitna mjera zabrane uznemiravanja ili uhođenja
osobe izložene nasilju može se izreći osobi koja je nasilje počinila
uznemiravanjem ili uhođenjem, a postoji opasnost da bi ponovno mogla
uznemiravati ili uhoditi osobe iz članka 3. ovoga Zakona.
(2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka određuje se
u trajanju koje ne može biti kraće od jednog mjeseca niti dulje od jedne
godine.
(3) Ministar unutarnjih poslova donijet će
provedbene propise o načinu provedbe zaštitne mjere.
Zaštitna mjera udaljenja iz stana, kuće ili
nekog drugog stambenog prostora
Članak 12.
(1) Zaštitna mjera
udaljenja iz stana, kuće ili nekoga drugoga stambenog prostora može se izreći
osobi koja je počinila nasilje prema članu obitelji s kojim živi u stanu, kući
ili nekom drugom stambenom prostoru, ako postoji opasnost da bi bez provođenja
ove mjere počinitelj mogao ponovno počiniti nasilje.
(2) Osoba kojoj je
izrečena mjera iz stavka 1. ovoga članka dužna je odmah napustiti stan, kuću
ili neki drugi stambeni prostor uz prisutnost policijskog službenika.
(3) Mjera iz stavka 1.
ovoga članka određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jednog niti
dulje od tri mjeseca.
(4) Ministar unutarnjih
poslova donijet će provedbene propise o načinu provedbe zaštitne mjere.
Zaštitna mjera osiguranja zaštite osobe izložene
nasilju
Članak 13.
(1) Zaštitna mjera
osiguranja zaštite osobe izložene nasilju može se izreći osobi izloženoj
nasilju radi njene fizičke zaštite i radi uzimanja osobnih isprava, odjeće,
novca i drugih stvari koje su joj nužne u svakodnevnom životu iz kuće, stana
ili drugog stambenog prostora.
(2) Mjera iz stavka 1.
ovoga članka sadrži nalog policijskim službenicima da otprati osobu izloženu
nasilju i štiti prilikom uzimanja njenih stvari i prati prilikom izlaska iz
kuće, stana ili drugog stambenog prostora.
(3) Trajanje mjera iz
stavka 1. ovoga članka određeno je vremenskim trajanjem izvršenja sudskog
naloga.
Zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti
Članak 14.
(1) Zaštitna mjera obveznog liječenja od
ovisnosti može se izreći osobi koja je počinila nasilje u obitelji pod odlučujućim
djelovanjem ovisnosti od alkohola ili opojnih droga kad postoji opasnost da će
zbog te ovisnosti ponovno počiniti nasilje.
(2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka određuje se
u trajanju koje ne može biti kraće od mjesec dana niti duže od dvije godine.
(3) Ministar zdravstva donijet će provedbene
propise o načinu provedbe zaštitne mjere.
Zaštitna mjera oduzimanja predmeta
Članak 15.
Zaštitna mjera oduzimanja predmeta primijenit će
se kada postoji opasnost da će se određeni predmet ponovno uporabiti za počinjenje
nasilja ili radi zaštite opće sigurnosti ili iz moralnih razloga.
Izricanje zaštitnih
mjera
Članak 16.
(1) Zaštitne mjere mogu
se izreći na zahtjev osobe izložene nasilju ili policije ili po službenoj dužnosti.
(2) Zaštitna mjera iz
članka 7. točka a) i g) ovoga Zakona izriče se po službenoj dužnosti.
(3) Zaštitne mjere
propisane ovim Zakonom izriču se u trajanju koje ne može biti kraće od jednog
mjeseca niti dulje od dvije godine računajući od dana pravomoćnosti rješenja o
prekršaju ili od dana prestanka izvršenja kazne zatvora, osim ako ovim Zakonom
nije određeno drugačije.
Članak 17.
(1) Zaštitne mjere iz
članka 7. točka b., c., d. i g. ovoga Zakona mogu se izreći samostalno i bez
izricanja kazne, odnosno druge prekršajne sankcije.
(2) Zaštitne mjere iz
stavka 1. ovoga članka izriču se po prijedlogu podnositelja zahtjeva
prekršajnog postupka, radi otklanjanja izravne životne ugroženosti osoba izloženih
nasilju i drugih članova obitelji.
(3) Sud će donijeti
rješenje iz stavka 1. i 2. ovoga članka u roku od 48 sati.
(4) Rješenje iz stavka
3. ovoga članka sud će staviti izvan snage ukoliko podnositelj u roku od tri
dana od dana donošenja rješenja ne podnese zahtjev za pokretanje prekršajnog
postupka.
(5) Sud je dužan o
posljedicama iz stavka 4. ovoga članka upozoriti podnositelja.
(6) Protiv rješenja iz
stavka 3. ovoga članka može se izjaviti žalba u roku od tri dana. Žalba ne
odgađa izvršenje rješenja.
Prekršajne odredbe
Članak 18.
(1) Član obitelji koji počini nasilje iz članka
4. ovoga Zakona kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 1.000,00 do
10.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 60 dana.
(2) Član obitelji koji ponovi nasilje u obitelji
kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 5.000,00 kuna ili
kaznom zatvora u trajanju od najmanje 15 dana.
(3) Punoljetni član
obitelji koji u nazočnosti djeteta ili maloljetne osobe počini nasilje u
obitelji kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 6.000,00
kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 30 dana.
(4) Punoljetni član
obitelji koji ponovi nasilje u obitelji iz stavka 3. ovoga članka kaznit će se
za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna ili kaznom
zatvora u trajanju od najmanje 40 dana.
(5) Ako je nasilje iz
stavka 3. ovoga članka počinjeno na štetu djeteta ili maloljetne osobe
počinitelj će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje
7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 40 dana.
Članak 19.
Novčanom kaznom za
prekršaj iz članka 15. stavka 1. ovoga Zakona kaznit će se osobe iz članka 5.
koje se ne prijave policiji ili nadležnom općinskom državnom odvjetništvu
počinjenje nasilja u obitelji iz članka 4. ovoga Zakona za koje su saznali
obavljajući svoju dužnost.
Odgovornost za nepostupanje po zaštitnim mjerama
Članak 20.
(1) Počinitelj nasilja
u obitelji dužan je postupati u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom.
(2) Osoba koja ne
postupa prema izrečenoj zaštitnoj mjeri kaznit će se za prekršaj novčanom
kaznom u iznosu koji ne može biti manji od 3.000,00 kuna ili kaznom zatvora od
najmanje 40 dana.
(3) Kaznu izriče sud
pisanim rješenjem protiv kojeg stranke imaju pravo žalbe u roku od tri dana.
(4) Žalba ne odgađa
izvršenje rješenja.
Članak 21.
Ministar unutarnjih
poslova donijet će provedbene propise iz članka 10., 11. i 12. ovoga Zakona o
načinu provedbe zaštitnih mjera sukladno ovom Zakonu u roku od tri mjeseca od
dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 22.
(1) Ministar pravosuđa,
uprave i lokalne samouprave osnovat će Povjerenstvo za praćenje i
unaprjeđivanje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka, te izvršenja
sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji i donijeti Poslovnik o
njegovu radu u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Članovi
Povjerenstva imenuju se iz reda sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika, službenika
Ministarstva unutarnjih poslova specijaliziranih za područje kriminaliteta
nasilja u obitelji, službenika Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne
samouprave i službenika Ministarstva rada i socijalne skrbi.
(3) Povjerenstvo
podnosi ministru pravosuđa uprave i lokalne samouprave prijedloge i mišljenja.
Članak 23.
Ovaj Zakon stupa na
snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 552-01/02-01/04
Zagreb, 14. srpnja 2003.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.