VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

1663

Na temelju članka 30. stavka 3. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 101/98, 15/2000 i 117/2001), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 17. srpnja 2003. godine donijela

ZAKLJUČAK

1. Vlada Republike Hrvatske donosi Nacionalnu šumarsku politiku i strategiju, u tekstu koji je sastavni dio ovoga Zaključka.

2. Ovaj Zaključak i Nacionalna šumarska politika i strategija objavit će se u »Narodnim novinama«.

Klasa: 321-01/03-03/01
Urbroj: 5030116-03-1
Zagreb, 17. srpnja 2003.

Predsjednik
Ivica Račan, v. r.

NACIONALNA ŠUMARSKA POLITIKA I STRATEGIJA

1. UVOD

Šume u Republici Hrvatskoj ispunjavaju gospodarsku, eko­lošku i društvenu funkciju, te imaju znatan utjecaj na kakvoću života. Republika Hrvatska je obdarena velikom raznolikošću staništa (Jadransko more, pretplaninska područja i Panonska nizina) i s preko 60 različitih šumskih zajednica. Naše su šume međunarodno priznate zbog činjenice da je 95% šumskog područja prirodnog sastava, a također i zbog velike raznolikosti biljnih i životinjskih vrsta, što je rezultat šumarske tradicije koja je stara više od 150 godina.

Površina šuma i šumskih zemljišta je sljedeća:

– šumom obrasle površine   2,078,289 ha

– neobraslo šumsko zemljište 345,952 ha

– neplodno šumsko zemljište   61,370 ha

Ukupno                              2,485,611 ha

Šume u Republici Hrvatskoj pokrivaju 2.5 milijuna ha ili otprilike 43.5% kopnene površine. Od ukupne površine, država je vlasnik 2,024,474 ha (81%) šuma i šumskog zemljišta dok je 461,137 ha (19%) u privatnom vlasništvu. Hrvatske šume d.o.o., Zagreb gospodari državnim šumama (1,991,537 ha) dok manjim područjima (32,937 ha) gospodare drugi pravni subjekti.

Prema podacima Osnove područja iz 1996 godine otprilike 59% šuma otpada na sjemenjače, oko 24% su panjače, a ostatak se može smatrati degradacijskim oblicima: makijama, garizima, šikarama, itd. Otprilike 71% sjemenjača su uglavnom jednodobne šume (visoke regularne šume) i 29% raznodobne (preborne) šume.

Bjelogorične šume prevladavaju na 85% šumskog područja, dok crnogorične šume zauzimaju 15% područja. Glavne vrste drveća su bukva (36%), hrast lužnjak (14%), hrast kitnjak (10%), obični grab (8%), poljski jasen (3%), ostale tvrde bjelogorične vrste (11%), meke bjelogorice (4%), jela i smreka (11%), bor (2%) i druge crnogorične vrste (1%).

Gotovo 86% ukupne drvne zalihe, procijenjene na 324,256 milijuna m3, u vlasništvu je države i njima gospodare Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, dok s 2% drvne zalihe gospodare drugi prav­ni subjekti. Privatne šume čine oko 12% drvne zalihe.

Ukupni godišnji prirast iznosi 9,6 milijuna m3, a etat je 5,3 milijuna m3. U državnim šumama godišnji prirast je 8.1 milijuna m3, a prosječni dopušteni etat je 4.9 milijuna m3. Proizvodnja je postupno rasla od kraja rata, s 2.6 milijuna m3 u 1995. godini na planiranih 4.1 milijuna u 2003. godini, što je još uvijek manje od predratne proizvodnje i dopuštenog etata. Od planirane količine, 1,8 milijuna m3 je pilanska oblovina, dok je ostalo celululozno i ogrijevno drvo, te otpad.

Republika Hrvatska ima dugu i bogatu tradiciju lovstva, što je dio njezinoga kulturnog naslijeđa. Postoji velika raznolikost vrsta krupne i sitne divljači. Od ukupnog broja od 1,070 lovišta, 310 su u državnom vlasništvu, a 760 su zajednička. U Republici Hrvatskoj ima više od 54,000 registriranih lovaca.

Udio šumarskog sektora u bruto domaćem proizvodu u 2000. godini je bio 1.4%, s udjelom industrije namještaja 0.5%, industrije celuloze i papira 0.4% i industrije drva i drvnih proizvoda 0.5%. Izračunato je da je udio šuma u bruto domaćem proizvodu dodatnih 1% (izvor: Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2002).

Sektor šumarstva je značajan izvor zapošljavanja, naročito u seoskim područjima. Ukupno ima oko 49.000 zaposlenih, u trgovačkom društvu za gospodarenje šumama  (9.500), poduzetnici za radove u šumarstvu (6.000), povremeno zaposlenih u šumarstvu (4.000), primarnoj preradi drva (11.500), proizvodnji namještaja (11.600) i industriji celuloze i papira (6.250).

Od ukupne proizvodnje od 580.000 m3 rezane građe, na izvoz otpada 315.000 m3. Ukupan uvoz rezane građe dosegao je 180.000 m3, od čega je 150.000 m3 crnogoričnog drveta. Šume i proizvodi drvne industrije, uključujući namještaj od drva, činili su 7% ukupnog izvoza u 2001. godini, dok je udjel uvoza bio 3.8%.

Važnost šuma u svijetu raste, ne samo zbog njihovih mnogostrukih koristi, već i zbog njihove uloge u klimatskim promjenama. Republika Hrvatska neprekidno sudjeluje na međunarodnoj šumarskoj sceni, potpisala je i ratificirala većinu međunarodnih sporazuma i konvencija koji, bilo izravno bilo neizravno, utječu na gospodarenje šumama. Popis glavnih sporazuma i konvencija uključuje sljedeće:

– Konvenciju o biološkoj raznolikosti;

– Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka;

– Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore;

– Konvencija o močvarama koje su od međunarodnog značaja naročito kao staništa ptica močvarica;

– Međunarodnu konvenciju o zaštiti bilja;

– Kyoto protokol;

– Rezolucije i  deklaracije ministarskih konferencija o zaštiti šuma u Europi;

– Konvenciju o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa;

– EEC smjernicu 79/409 o zaštiti ptica u Europi;

– EEC smjernicu 92/43 o zaštiti staništa divljih životinjskih i biljnih vrsta u Europi s preuzimanjem obveze uspostavljanja ekološke mreže Natura 2000.

 Potpisivanjem i ratificiranjem ovih međunarodnih sporazuma, Republika Hrvatska  potvrđuje svoju predanost održivom gospodarenju svih šuma i odmak od tradicionalnog koncepta održive proizvodnje drva i jednakog vrednovanja okolišnih i društvenih vrijednosti šuma. Certifikat koji je Republika Hrvatska dobila od Forest Stewardship Councila (FSC) (Vijeće za uprav­ljanje šumama) za 2.000.000 ha šuma kojima gospodare Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, dokaz je orijentacije Republike Hrvatske prema održivom gospodarenju šumskim resursima. U tijeku je izrada nacionalnih standarda za certificiranje šuma.

2. Nacionalna politika i strategija

Nacionalna politika i strategija podijeljena je u sljedeća po­dručja:

A. Gospodarenje šumskim ekološkim sustavima;

B. Šumarska uprava i zakonodavstvo;

C. Nedrvni proizvodi – turizam, lovstvo i ostali proizvodi šuma i šumskog zemljišta;

D. Drvna industrija;

E. Okoliš i prostorno planiranje;

F. Obrazovanje, istraživanje i međunarodna suradnja;

G. Odnosi s javnošću i promidžba.

Svako je od ovih područja predstavljeno općim uvodom i razmatranjima vezanim za politiku. Nakon toga je razrađen cilj politike i specifičnih strateških aktivnosti nužnih za njegovo ostvarenje. Svaka aktivnost definira organizaciju ili ustanovu koja je odgovorna za provedbu. U slučajevima gdje je to moguće, određene su glavne partnerske organizacije koje, iako nisu izravno odgovorne za provedbu, mogu imati važnu ulogu u suradnji. Sve su aktivnosti podijeljene u jedan od tri prioritetna razreda:

–  I. razred – Neposredan prioritet i obveza provedbe u razdoblju 2003. – 2006.,

–  II. razred – Srednjoročni prioritet i obveza provedbe u razdoblju 2006. – 2008.,

–  III. razred – Dugoročni prioritet i obveza provedbe od 2008. godine nadalje.

Važno je naglasiti da će se prema prioritetnom razredu za svaku definiranu aktivnost iz dokumenta izraditi provedbena dokumentacija s projektnim zadatkom i specificiranim troškovima.

Opći je cilj politike:

povećati doprinos nacionalnom gospodarstvu održivim gospodarenjem, korištenjem i sveobuhvatnom zaštitom šumskih resursa i bioraznolikosti, primjenjujući rezultate istraživanja, pošti­vanje međunarodnih norma i rezolucija, i uvažavajući prava lokalne zajednice.

Cilju zaštite i očuvanja biodiverziteta kao i održivog gospodarenja šumskim resursima i njihovo održivo korištenje, smatra se korištenje na način i u obimu koji ne vodi do njihova propadanja, nego se održava njihov potencijal, kao bi se udovoljilo potrebama i težnjama sadašnjih i budućih generacija.

U provedbi mjera koje su definirane u dokumentu kroz strateške aktivnosti po područjima, prioriteti će se sukladno prioritetnim razredima dati aktivnostima koja su vezana uz inventarizaciju stanja u područjima koja su direktno ili indirektno vezana uz šumarstvo i šumarski sektor. Ove aktivnosti su važne zbog dobivanja stvarnog stanja i definiranja važnosti sljedećih koraka. Također, kao prioritet su definirani očuvanje šumskih resursa kroz primjenu ekološki, ekonomski i ergonomski prihvatljivih tehnologija i uz korištenje i drugih, nedrvnih proizvoda, koji će sukladno strateškom opredjeljenju u ovom dokumentu imati sve veću ulogu u sektoru.

Prihvaćajući trendove u razvijenom svijetu, šumarski sektor ima jednu od prioritetnih uloga u smanjenju stakleničkih plinova, zbog sve raširenijeg korištenja kao izvora energije biomase, koja je rezultat gospodarenja ali i korištenja drvne mase iz šume kroz primarnu preradu.

Provedba rezolucija i konvencija koje su prvenstveno vezane uz zaštitu šuma i ostalog biljnog i životinjskog svijeta, kao i usklađivanje propisa i institucija s regulativom u Europskoj uniji i razvijenim zemljama, već i prije donošenja ove strategije, prioritetan su zadatak koji je definiran ne samo ovim dokumentom.

A. GOSPODARENJE ŠUMSKIM EKOLOŠKIM SUSTAVIMA

Šume u Republici Hrvatskoj pokrivaju 2.5 milijuna ha ili otprilike 43.5% kopnene površine i međunarodno su prepoznate zbog svojeg prirodnog sastava na 95% šumskog područja, te zbog velike raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta.

Osim što su izvor vrijednog drva i zaposlenja stanovništva u uglavnom seoskim područjima, šume pružaju i mnoge druge koristi i blagodati. Šume su vrijedan rekreacijski i turistički resurs, a uvećavaju ljepotu i kakvoću seoskog i gradskog krajolika. Šuma je značajan izvor očuvanja bioraznolikosti, prebivalište mnoštva divljači i biljaka,  igra važnu ulogu u apsorpciji ugljika i ukupnom gospodarenju vodama (pitka voda, vodozaštita, zaštita od erozija). Postojanje svih tih koristi moguće je samo ako se šumama i, naročito, šumskim ekološkim sustavima gospodari na potrajan i održiv način.

Nacionalna strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (NSAP) ima kao jedan od prvenstvenih ciljeva sustavno razraditi i sveobuhvatno planirati aktivnosti zaštite prirode. Akcijski se planovi provode u skladu s prioritetima i dostupnosti ljudskih i financijskih resursa. Zajedno s ovom strategijom, zasigurno će uvelike utjecati ne samo na zaštitu šuma nego i prirode koja nas okružuje, a to je zaista važan segment u uključivanju Republike Hrvatske u zajednicu razvijenih zemalja svijeta.

Rezultati praćenja zdravstvenog stanja šuma u 2001. i 2002. godini pokazuju blago smanjenje oštečenosti šuma u Republici Hrvatskoj. U usporedbi sa stanjem oštečenosti šuma u Europi, nalazimo se u okviru europskog prosjeka.

U razdoblju 1996. – 2000., udio ogrjevnog drva bio je otprilike 8% primarne proizvodnje energije u Republici Hrvatskoj. Stra­tegija razvoja energetike, usvojena u ožujku 2002. godine, definira obnovljive izvore energije kao dio svoje ukupne strategije.

Razmatranja vezana uz politiku

Iako se zdravstveno stanje šuma poboljšava (osim kod jele i hrasta lužnjaka), Republika Hrvatska ne može biti zadovoljna. Ne postoji nacionalna inventura šumskih ekosustava. Potreban je daljnji rad i istraživanje, ako se vrijedna šumska staništa žele održati, poboljšati i zaštititi.

Područje krša je poseban slučaj u gospodarenju šumama. Glavni su ciljevi gospodarenja krškim područjima zaštita tla i vode. Zbog male drvne mase i niske vrijednosti drva, ova regija ne može biti gospodarski vitalna bez intervencije države.

Približno 12% šuma i šumskog zemljišta još je uvijek nedostupno zbog miniranosti. To znači da se ne mogu poduzeti ni osnovne mjere gospodarenja. Ako se ne izvrši razminiranje, taj dio šuma izgubiti će svoju funkciju.

Ova politika i strategija ima za cilj očuvanje i poboljšanje stabilnosti šumskih ekosustava, zdravstvenog stanja i proizvodnog potencijala, bez obzira na vlasnički status i prijašnje načine gospodarenja.

Sadašnja tehnologija koja se upotrebljava u šumama oslanja se na tradicionalne metode i mehanizaciju. To nije uvijek najprikladnije zbog značajnog napretka u razvoju tehnologija, koje su manje štetne za okoliš, naročito u sječi, transportu i uzgoju šuma.

Cilj politike: Optimalno gospodarenje svim šumskim resursima u suradnji sa

   zainteresiranim stranama

A1: Sačuvati i promicati stabilnost staništa, zdravstveno stanje šuma i produktivni kapacitet sastojina

A2: Uvođenje 4E (ekološke, ergonomske, ekonomske, energetske) tehnologije u šumarstvo

A3: Poboljšanje sustava gospodarenja krškim područjem

A4: Uključivanje miniranih šumskih područja u redovito gospodarenje

A5: Korištenje biomase za energiju

B. ŠUMARSKA UPRAVA I ZAKONODAVSTVO

Šumarska uprava

Šumarska uprava je naziv koji u ovom dokumentu podrazumijeva Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i Državni inspektorat. Određene poslove sukladno zakonskim odredbama obav­ljaju Hrvatske šume d.o.o., Zagreb i Šumarski institut Jastrebarsko.

Inspekcija za šumarstvo i lovstvo je 1998. prebačena iz Ministarstva poljoprivrede i šumarstva u Državni inspektorat, u skla­du s općom politikom Vlade.

U sklopu Ministarstva poljoprivrede i šumarstva organizirana je Uprava za šumarstvo i lovstvo s dva Odjela, od kojih se jedan bavi gospodarenjem šumama i lovstvom, a drugi je nadležan za zaštitu šuma, očuvanje genofonda, šumsko sjemenarstvo i rasadničarstvo.

Za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima 1991. godine osnovano je Javno poduzeće Hrvatske šume.  U travnju 2002. godine, nakon izmjena i dopuna Zakona o šumama, JP Hrvatske šume su registrirane kao trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću, koje je u vlasništvu Vlade Republike Hrvatske. U razdoblju 2001. – 2002., u sklopu projekta Svjetske banke »Projekt obnove i zaštite obalnih šuma«, međunarodni konzultanti su proveli pregled strukture i poslovanja Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb i podnijeli izvješće o mogućnostima strateškog razvoja društva.

Šume su u Republici Hrvatskoj podijeljene u gospodarske jedinice. Svaka gospodarska jedinica ima svoju vlastitu osnovu gospodarenja napravljenu na temelju načela potrajnog (održivog) gospodarenja, po kojima se šuma tretira kao obnovljiv prirodni resurs s izraženim općim koristima, pod uvjetom da se obnova šuma potiče, upotpunjuje i poboljšava tamo gdje je to potrebno. Izrađen je sveobuhvatan program gospodarenja, »Program gospodarenja šumama za razdoblje 1996. – 2005.« za cijelu Republiku Hrvatsku, koji sadrži smjernice gospodarenja. Sve su šume, bez obzira na njihov vlasnički status, uključene u desetogodišnju osnovu gospodarenja.

Privatne šume pokrivaju područje od 461.137 hektara ili 19% ukupnoga šumskog područja u Republici Hrvatskoj, s 11,7% drvne zalihe. Broj vlasnika je 599.056, a prosječna veličina posjeda je 0,76 hektara. U praksi, uz neke iznimke, privatnim se šumama zapravo stručno ne gospodari. Sektor obilježavaju:

(a) visok stupanj rascjepkanosti, ne samo zbog veličine čestica već i zbog činjenice što mnogi vlasnici žive u gradovima,

(b) pomanjkanje stručnosti u uzgoju i šumarske tradicije,

(c) nedovoljan broj udruga  vlasnika,

(d) veliki dio je degradiran i traži veća ulaganja.

U sklopu Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Uprava za zaštitu prirode je nadležna za sva zaštićena područja, uključujući nacionalne parkove, parkove prirode, zaštićene krajolike i park-šume. Šumama u sklopu nacionalnih parkova upravlja služba nacionalnog parka koja je dio Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja. U parkovima prirode državnim šumama gospodari poduzeće za šume, ali uz uvažavanje uvjeta zaštite prirode koji su ugrađeni u programe gospodarenja, a koje izdaje Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja.

Razmatranja vezana uz politiku

Glavni problem je preklapanje ovlasti Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, Ministarstva gospodarstva, Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja i Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb. Utjecaj je šumarske uprave na prostorno uređenje slab. Postoji nedostatak suradnje s drugim upravama na državnoj i lokalnoj razini, što može izazvati konfliktne situacije.

Postoji unutar šumarske struke zabrinutost zbog prebacivanja šumarske i lovne inspekcije u Državni inspektorat. U Europi je normalno da nadzorna funkcija države bude u nadležnosti ministarstva koje je odgovorno za šumarstvo i lovstvo. Smatra se da to osigurava bolju kontrolu i koordinaciju, te je nužno organizirati stručnu šumarsku i lovnu inspekciju u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva što prije, a najkasnije u procesu najavljene reforme državne uprave.

Državne šume kojima gospodare Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, predstavljaju posebno vrijedan nacionalni resurs i potencijalan, te su pozitivan doprinos ne samo seoskom razvoju, već i društvenoj dobrobiti svih građana Republike Hrvatske. Studija restrukturiranja naglašava potrebu reorganizacije djelatnosti Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb, prilagodbu uvjetima slobodnog tržišta i povećanje učinkovitosti. Neuvažavanje glavnih preporuka studije moglo bi rezultirati gospodarskom neuspješnosti Hrvat­skih šuma d.o.o., Zagreb, što bi nadalje imalo utjecaja na kakvoću gospodarenja šumama, te razvoj i rast sektora šumarske industrije.

Unatoč rascjepkanosti posjeda i njihovoj maloj veličini, privatne šume mogu potencijalno više pridonositi u smislu proizvod­nje drva i pružanja drugih usluga šuma. Malo je vjerojatno da će se to dogoditi ako se ne poduzmu akcije u smjeru popravljanja tog stanja, kao što je na primjer inicijativa za osnivanje udruženja vlasnika, uvođenje državnih subvencija za gospodarenje privatnim šumama. Na području Medvednice postoji jedno udruženje koje okuplja 360 vlasnika koji posjeduju 200 ha, prosječno 0.55 ha po vlasniku, što može poslužiti kao koristan model i kao potvrda da takva udruženja mogu funkcionirati.

Sadašnja struktura i regulativa za osnove gospodarenja šumama osniva se na velikim gospodarskim jedinicama i nije pogodna za prosječne male privatne posjede.

Zakonodavstvo

Šume i druge aktivnosti vezane uz šume i šumsko zemljište regulirane su Zakonom o šumama (NN 52/90), koji je usvojen 1990. godine, a izmjene i dopune su usvojene 1993., 1997. i 2002. godine. Zakon definira opće ciljeve i organizaciju javnog djelovanja u sektoru i određuje financijske mehanizme koji uključuju (i) obvezu vlasnika šuma da izdvajaju 15% do 20% prihoda od prodaje drveta za jednostavnu biološku reprodukciju* i dodatnih 3% za proširenu biološku reprodukciju**, (ii) obvezu svih komercijalnih i industrijskih poduzeća u Hrvatskoj da plate 0,07% naknade koja se prebacuje Hrvatskim šumama d.o.o., Zagreb, za financiranje ulaganja u unapređenje šuma s ciljem zaštite općekorisnih funkcija šuma, uključujući obnovu degradiranih šuma na krškom području, obnovu šuma pogođenih propadanjem i istraživanje u šumarstvu.

Ostali zakonski akti s izravnim utjecajem na sektor uključuju sljedeće:

Zakon o šumskom sjemenu i sadnom materijalu;

Zakon o zaštiti okoliša;

Zakon o zaštiti prirode;

Zakon o zaštiti bilja;

Zakon o zaštiti od požara;

Zakon o lovu;

Zakon o vodama;

Zakon o financiranju vodnog gospodarstva;

Zakon o javnim cestama;

Zakon o zaštiti od elementarnih nepogoda.

Razmatranja vezana uz politiku

 Zakon o šumama zabranjuje prodaju državnih šuma ili šumskog zemljišta trećoj strani ili dodjelu koncesija za gospodarenje tim resursima. Za dugoročan razvoj šumarskog sektora, strateški je važno da državni posjedi ostanu u državnom vlas­ništvu. To će osigurati nastavak dostupnosti višestrukih koristi od šuma društvu i održavanju i financiranju društveno važnih djelatnosti.

Mnoge od preporuka koje proizlaze iz studije restrukturiranja Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb ne mogu se provesti pod sadašnjim zakonodavstvom. Postojanje propisa i zakonskog okvira važno je ne samo za strateški razvoj Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb, već i za cijeli šumarski sektor.

Iako Europska unija nema posebno šumarsko zakonodavstvo, budući da su šumarski zakoni podložni načelu subvencija, od Republike Hrvatske će se u okviru planiranog pristupanja Europskoj uniji zahtijevati da sve relevantne smjernice i propise koji se odnose na šumarsku praksu, npr. šumski reprodukcijski materijal, zaštitu šuma, procjenu utjecaja na okoliš i podatke o inventarizaciji šuma, ugradi u nacionalno zakonodavstvo.

U zadnjih 10 godina, većina europskih država je ili usvojila izmjene i dopune svojih zakona, kao što je slučaj s državama Europske unije, ili je prepravila svoju šumarsku legislativu, kao što je slučaj sa tranzicijskim državama. Njihovo je iskustvo u mijenjanju nacrta šumarskih zakona pokazalo da izrada nacrta za valjane i provedive zakone zahtijeva potpuni angažman svih zainteresiranih strana. Bez tog su angažmana mali izgledi da će doneseni zakoni odražavati stvarnost.

Trenutačno svaka fizička ili pravna osoba može biti ugovaratelj u šumarstvu, čak i ako ne posjeduje profesionalne kvalifikacije, znanje ili stručnost. Kvaliteta i stručnost ugovaratelja u šumarstvu izravno utječe na aktivnosti u šumama i šumskom zemljištu. Mnoge države zahtijevaju da ugovaratelji u šumarstvu budu registrirane osobe ili da zatraže certifikat (licencu) o stručnosti za svoju djelatnost. Nužno je zahtijevati da ugovaratelji u šumarstvu budu registrirane osobe i da posjeduju certifikat (licencu) o stručnosti za svoju djelatnost. U cilju provedbe navedenog, a koristeći iskustva drugih struka, javlja se nužnost osnivanja šumarske komore.

Šumarska legislativa koja je trenutačno na snazi, ne sadrži jasne odredbe o gospodarenju, prodaji ili skupljanju nedrvnih proizvoda i uslugama. Načela održivoga gospodarenja šumama, koje je Republika Hrvatska prihvatila, zahtijevaju da se nedrvnim šumskim proizvodima i uslugama gospodari po načelima održivosti.

Šumarska uprava

B1: Učinkovitost i racionalizacija šumarske uprave kao osnova održivog gospodarenja šumama i stvaranja potrebne razine ljudskih resursa unutar sektora

B2: Poticanje okrupnjavanja privatnih šumskih posjeda i osnivanja udruženja privatnih vlasnika šuma

Zakonodavstvo

B3: Zakonski okvir koji će omogućiti učinkovitu provedbu strategije

B4: Usklađivanje zakona

B5: Licenciranje ugovaratelja

B6: Prilagodba i usklađivanje zakonskih odredbi s uvjetima za uključivanje šumskih ekoloških sustava u razvoj turizma

B7: Stvoriti odgovarajući zakonski okvir za razvoj nedrvnih proizvoda šuma i šumskog zemljišta

C. NEDRVNI PROIZVODI

Turizam, lovstvo i ostali proizvodi Šuma i Šumskog zemljiŠta

Vizija je turizma, kako je opisana u nacionalnoj turističkoj strategiji (Hrvatska 21. stoljeću), da će Republika Hrvatska u sljedećih 15 do 20 godina postati najpoželjnije i najuspješnije turističko odredište Europe, u smislu kakvoće i opsega ukupnoga turističkog proizvoda. Jedan je od strateških ciljeva za ostvarivanje te vizije povećanje opsega i poboljšanje kakvoće hrvatskoga turističkog proizvoda, s tim da naglasak mora biti na razvitku posebnih vidova turizma, naročito na zdravstvenom, seoskom i lovnom turizmu.

Šumarski sektor ima dobre preduvjete za davanje doprinosa uspjehu turističke strategije Vlade Republike Hrvatske. Šume i šumska zemljišta zauzimaju oko 43% ukupnoga kopnenog područja i prepoznate su ne samo u Republici Hrvatskoj, već i u međunarodnim okvirima, zbog svojih prirodnih osobina i raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta.

Ekološki turizam i proizvodi turizma orijentirani prema šumama i aktivnosti vezane za šume u stalnom su porastu u Europi nekoliko posljednjih godina.

Republika Hrvatska ima dugačku i bogatu tradiciju lovstva, koje je dio njezinoga nacionalnog kulturnog naslijeđa. Zbog velike raznolikosti stanišnih uvjeta, Republika Hrvatska udomljuje mnogo raznolikih vrsta sitne i krupne divljači. Prirodni i dobro sačuvani stanišni uvjeti predstavljaju bogat i stabilan resurs, koji pogoduje razvoju lovnoga gospodarenja. Uvjeti staništa nisu pretjerano ugroženi pritiskom stanovništva, proizvodnjom drveta, poljoprivredom ili drugim djelatnostima.

Uvjeti za lovstvo variraju od područja do područja u Republika Hrvatskoj. Smatra se da su ti uvjeti zadovoljavajući u Međimurskoj, Varaždinskoj, Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji, dok u drugim dijelovima države, uglavnom zbog ratnih razaranja, ima prostora za poboljšanja u pogledu vrsta divljači i lovne infrastrukture.

Nedrvni šumski proizvodi, kao na primjer gljive, šumski plodovi, med, ljekovito bilje, lišće i divlje cvijeće, mogu biti vrijedan izvor prihoda za lokalne zajednice i stanovništvo. U usporedbi s ostalim europskim državama, iskorištavanje nedrvnih šumskih proizvoda nije nerazvijeno i nije uređeno zakonima. Održivo gospodarenje šumama uključuje i gospodarenje ovim proizvodima.

Razmatranja vezana uz politiku

Unatoč činjenici da šume i šumska zemljišta pokrivaju više od 40% kopnenog područja i svojim prirodnim osobinama i ljepoti, šume nisu uključene u ukupnu turističku ponudu. Zemljopisna rasprostranjenost šuma i njihov turistički potencijal, naročito širenje tržišta za specijalizirane proizvode poput ekološkog turizma, foto-safarija, itd., čine ih prikladnima za seoski razvoj i zapošljavanje. Taj se potencijal ne može ostvariti bez ulaganja u infrastrukturu, osposobljavanja kadrova i suradnju s turističkim organizacijama. Takav bi razvoj podupirao nacionalnu turističku strategiju i bio bi s njom u suglasju.

Krajnji je cilj gospodarenja s divljači zaštita i očuvanje biološke ravnoteže i ravnoteže okoliša, uz osiguravanje održivih populacija kvalitetnih vrsta divljači. Stanje populacije divljači je ispod optimalne razine zbog raznih razloga, od kojih je jedan od najvažnijih rat i posljedice rata. Postoji raspon specifičnih područja pomoću kojih bi se veličina populacija sitne i krupne divljači mogla povećati. Iako je stanje infrastrukture u lovstvu, koja je tako potrebna u lovnom turizmu, zadovoljavajuće, potrebna su poboljšanja u tom području ako se želi privući lovce iz inozemstva. Tržište vezano uz lovstvo u Europi je vrlo konkurentno i Republika Hrvatska mora biti konkurentna uslugama koje nude zemlje u kojima je marketing razvijen i u kojima postoji čvrsta povezanost s drugim turističkim proizvodima i uslugama.

Lovstvo podliježe plaćanju poreza na dodanu vrijednost od 22%, dok je stopa poreza na dodanu vrijednost za organizirani turizam nula. Priroda lovnog turizma je takva da većina lovaca dolaze kao pojedinci ili kao dio malih skupina. Potrebno je mijenjati prirodu lovnog turizma, na način da postane organizirani turizam bez obzira na to radi li se o pojedinačnoj ili grupnoj posjeti.

Otprilike 12% šumskih područja je minirano, a tu treba dodati izvanšumska područja unutar lovišta, koja su također minirana. Sigurnost turizma i lovaca je od najveće važnosti ako se potencijali lovstva i turizma žele razvijati i plasirati na tržište.

Iako postoje podaci o broju i kakvoći divljači, ne postoji nacionalna inventura. Takva inventura je potrebna ako sektor lov­stva želi planirati svoj budući razvoj.

Svijest potrošača o vrijednosti prirodnih proizvoda raste. Potrošači u Europi su iskazali svoju voljnost plaćanja dodatne cijene za takve proizvode. U Republici Hrvatskoj ne postoje informacije na nacionalnoj razini bilo o količini, bilo o kakvoći nedrvnih šumskih proizvoda. Takve su informacije nužne za vrednovanje stvarnog potencijala nedrvnih šumskih proizvoda, što je prigoda za lokalne zajednice da te proizvode skupljaju i plasiraju na tržište. Razvoj lokalnih industrija orijentiranih na nedrvne šumske proizvode bi bio pomoć u stabilizaciji i očuvanju seoskih zajednica.                                   

Cilj politike: Lovstvo i šumske ekološke sustave treba optimalno uključiti u turističku ponudu, a ostale proizvode šuma i šumskog zemljišta uključiti u gospodarenje šumama i šumskim zemljištem.

Turizam

C1: Identificirati i vrednovati postojeći turistički potencijal šumskih ekoloških sustava

C2: Stvoriti i promicati specifične turističke proizvode šumskih ekoloških sustava

C3: Pridonijeti  seoskom razvoju

Lovstvo

C4: Razviti sektor lovstva na načelima uravnoteženog razvoja

C5: Pojačati razvoj lovnog turizma kao dijela turističke ponude

Nedrvni proizvodi šuma i šumskog zemljišta

C6: Koristiti ostale proizvode šuma i šumskog zemljišta u skladu s načelima potrajnog (održivog)  gospodarenja šumama

D. DRVNA INDUSTRIJA

Sektor drvne industrije obilježava veliki broj malih poduzeća i  mali broj velikih proizvođača. U 2001. godini postojalo je 530 pilana, od kojih je samo njih 96 imalo više od 24 zaposlena. Stanje u industriji namještaja slično je sa samo 48 od 234 poduzeća koje imaju više od 24 zaposlena, a deset vodećih poduzeća ostvaruje 83% prihoda sektora.

Industrijska prerada drva u Republici Hrvatskoj u zadnjih desetak godina bilježi negativne gospodarske trendove, što se očituje u smanjivanju proizvodnje, ukupnog prihoda, izvoza, broja radnika, te povećanjem gubitaka.

Međutim, industrijska prerada drva raspolaže s dobrom infrastrukturom, sirovinskom osnovom, radnom snagom i tradicijom plasmana na određena tržišta, te dostignutim nivoom privatizacije (gotovo sve tvrtke su privatizirane), što čini vrlo dobru osnovu za procjenu perspektive razvitka, ali su nedovoljni za početak novog razvojnog ciklusa ove industrijske grane.

Tehnologija zaostaje za tehnologijama drugih europskih dr­žava, naročito u pilanama i sektoru proizvodnje namještaja. Postoje tri poduzeća za proizvodnju celuloze i papira koja proizvode mehaničku celulozu, papir, karton, rebraste ljepenke, itd., i jedno poduzeće koje proizvodi ivericu za domaće tržište.

Hrvatske šume d.o.o., Zagreb su vodeći dobavljač oblovine za drvnu industriju u Republici Hrvatskoj, jer dobavljaju preko 94% iskorištene oblovine. Ta će se situacija nastaviti i dalje zbog opsega, kakvoće i rascjepkanosti opskrbe iz privatnih šuma.

Ukupan kapacitet pilanske industrije se procjenjuje na 6.3 milijuna m3 trupaca na osnovi jedne 8-satne radne smjene, što se temelji na istraživanju Croatiadrva. Iako to mogu biti precijenjeni podaci, to je još uvijek tri puta više od dozvoljene godišnje sječe u našim šumama.

Industrija i izvoz se tradicionalno oslanjaju na Europu, naročito na tržište Italije. Sirovina i proizvodi koji se izvoze u Italiju se dalje prerađuju i izvoze na druga europska tržišta.

 Osnovni način na koji pilanska industrija nabavlja oblovinu je putem godišnjih i petogodišnjih ugovora. Na javne dražbe otpada samo 10% ukupne oblovine prodane pilanama. Korištenje dobave sirovine putem ugovora značajno je poraslo od 1996. godine.

Cijene drvnih sortimenata se revidiraju uz prethodnu suglasnost Ministarstva gospodarstva. Cijene su ostale nepromijenjene u zadnjih pet godina i na njih nisu utjecala kretanja na tržištu.

Razmatranja vezana uz politiku

Industriju obilježava jednostavan početak poslovanja, s obzirom na povoljnu nabavu rabljenih strojeva od zemalja kao što je Italija. Uz to, industrija je rascjepkana, što sprječava razvoj konkurentnih prednosti na tržištima.

Dodirnu točku Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb i industrije obilježava nizak protok tržišnih informacija. Primjer za ovaj nizak protok razmjene informacija je podatak da pilane nemaju detaljan godišnji plan proizvodnje s obzirom na vrste i sortimente. Planirati unaprijed u takvom je okruženju teško, ako ne i nemoguće.

Ovako centralizirani pristup, u kojem cijene drva određuje Ministarstvo gospodarstva bez obzira na kretanja na tržištu ili ponudu/potražnju, ima značajan utjecaj na konkurentnost i uspješnost industrije i na sposobnost Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb da uskladi ponudu s potražnjom. U budućnosti će biti važno uspostaviti jasne i očite tržišne odnose u prodaji oblovine među svim partnerima od Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb do krajnjih korisnika sirovine.

Sadašnja situacija u kojoj se hrvatski izvozni poluproizvodi u Europi dalje dorađuju i ponovno izvoze na treća tržišta, s višom dodanom vrijednošću, ne koristi mogući potencijal  za veći udjel sektora u nacionalnom gospodarstvu. Domaća drvna industrija ima mogućnosti razvijati izravne trgovačke veze s tim tržištima. Certifikacija šuma i drvoprerađivačkog lanca je  korisno sredstvo u tom procesu.

Republika Hrvatska je marginalni dobavljač na među­na­rodnom tržištu i njezini proizvodi i zalihe su relativno nepoznati među kupcima, osim nekoliko izuzetaka. Iskustva drugih zemalja su pokazala da je razvijanje snažne, pozitivne tržišne slike nekolicine izvoznika, proces u koji treba uložiti nekoliko godina sus­tav­nog i ustrajnog napora.

Faktor prekoračivanja procijenjenog kapaciteta pilana i doz­voljene godišnje sječe iznosi gotovo tri. Ova situacija je du­goročno neodrživa i morat će se provesti neki oblik racionalizacije s povećanim naglaskom na ona poduzeća koja mogu ostvariti dodanu vrijednost i pokazati sposobnost učinkovitog poslovanja.

Dok je Nacionalna šumarska politika i strategija identificirala sektor drvne industrije kao jedan od svojih glavnih prioriteta, ono što je u vezi s poduzimanjem aktivnosti bilo navedeno može se smatrati samo prvim korakom. Razvijanje zasebne strategije drvne industrije bi u tom smislu moglo biti od neprocjenjive koristi.

Cilj politike: Razviti i održavati fleksibilnu drvnu industriju konkurentnu na međunarodnom tržištu i sposobnu za optimalno korištenje sortimenata

D1: Zadovoljiti institucionalne potrebe

D2: Kakvoća koja se prepoznaje na tržištu

D3: Visoki stupanj obrade gotovih proizvoda

D4: Visoka razina iskorištenja sirovina

D5: Usklađenost s međunarodnim standardima

D6: Pristup primarnom tržištu kapitala

D7. Dobro organizirano tržište drvnih sortimenata

E. OKOLIŠ I PROSTORNO PLANIRANJE

Šume općenito, a osobito šume u Republici Hrvatskoj imaju zbog svoje prirodnosti veliku općekorisnu ulogu i vrlo značajan utjecaj na okoliš. S ekološkoga stajališta, šume vrlo učinkovito utječu svojom hidrološkom ulogom na vodne prilike u prostoru, svojom vodozaštitnom ulogom utječu na pročišćavanje i dobivanje pitke vode, one djeluju protuerozijski zatim protuemisijski pročišćavajući onečišćen zrak, te značajno utječu na klimu sma­njujući klimatske ekstreme, a tijekom sušnih razdoblja poveća­vaju zračnu vlagu.

U socijalnom pogledu šume povećavaju turistički promet, utječu povoljno na fizičko i psihičko zdravlje ljudi, pružaju prostor za rekreaciju i u estetskom smislu daju ljepotu krajobrazu.

U kombiniranoj ekološkoj socijalnoj skupini utjecaja šume su zaštitnik genofonda, osiguravaju veliku biološku raznolikost, u tijeku fotosinteze oslobađaju kisik i vezuju ugljik što povoljno utječe na »učinak staklenika atmosfere«, jer smanjuju količinu ugljičnoga dioksida u atmosferi, te uz to u smislu opće zaštite prirode imaju golem utjecaj u svome prostoru koji iznosi u Re­pub­lici Hrvatskoj preko 40 % kopnene površine.

Održavajući prirodne šume u 95 % površine državnih šuma, održavajući i unaprjeđujući njihove općekorisne funkcije, te saniranjem i obnovom šuma uništenih propadanjem, održavanjem biološke raznolikosti krajolika, šumskih ekosustava, te biljnih i životinjskih vrsta u hrvatskim šumama, hrvatsko šumarstvo je stvorilo stanje u kojem je za svoj dosadašnji rad dobilo priznanje u vidu certifikata FSC, koji potvrđuje da šumama gospodarimo gospodarski održivo, socijalno odgovorno i ekološki prihvatljivo.

Državna uprava za vode nadležna je za administrativna i druga pitanja vezana za integrirano gospodarenje vodenim resursima i sustavima gospodarenja vodama. Hrvatske vode poduzimaju aktivnosti, u skladu sa Zakonom o vodama, vezane za gospodarenje vodama na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Te dvije institucije su izravno odgovorne za integrirano gospodarenje vodama u Republici Hrvatskoj. Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja nadležno je za pitanja opće politike zaštite okoliša, uključujući korelaciju pitanja vezanih za vode s ostalim pitanjima zaštite okoliša i za usklađivanje prostornog razvoja i uređenja. Šume zbog površine koju zauzimaju imaju značajnu ulogu u zaštiti i osiguravanju vodenih resursa od dobrobiti za cijelu zemlju. Ova je važna uloga potvrđena u Zakonu o šumama i Zakonu o vodama.

Otprilike 10% teritorija je pod nekom vrstom zaštite. Postoji više od 300 zaštićenih područja, uključujući osam nacionalnih parkova, deset parkova prirode i dva stroga rezervata.

Godišnje požari unište od 3.000 do 68.000 ha šuma kako je bio slučaj u 2000. godini. Više od 70% šumskih požara nastaje na susjednim zapuštenim poljoprivrednim posjedima. Zaštita šuma od požara predstavlja značajan godišnji trošak za državne šume, u 2002. godini Hrvatske šume d.o.o., Zagreb su potrošile 131 milijun kuna na zaštitu šuma od požara.

Ministarstvo unutarnjih poslova provodi inspekcijski nadzor nad zaštitom šuma od požara. Odgovornost za upravljanje i zaštitu od požara je u procesu prebacivanja na lokalne vlasti, kao dio Vladine politike decentralizacije. Planira se da će taj proces biti završen do 2004. godine, a do tada treba naći rješenje za prijelazno razdoblje. »Projekt obnove i zaštite obalnih šuma« kojeg zajmom podupire Svjetska banka uključuje određen broj važnih elemenata vezanih za zaštitu šuma od požara, npr. nabavu opreme, izgradnju protupožarnih prometnica i obučavanje.

Razmatranja vezana uz politiku

Teoretski postoji mogućnost za pomirbu sukoba koji nastaju zbog različitih vlasničkih potraživanja dok je izrada prostornih planova u tijeku. U praksi se to ne događa. Kad se radi o proved­bi, svako nadležno tijelo djeluje neovisno – npr. Hrvatske šume d.o.o., Zagreb su nadležne za gospodarenje šumama, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva je nadležno za poljoprivredno zem­ljište, šume i šumsko zemljište dok su tijela lokalne samouprave odgovorna za osiguravanje građevinskog zemljišta s popratnom infrastrukturom, itd.

Iako prostorno planiranje ima utjecaja na šume i na infrastrukturu koja je u službi šumovitih područja, ono nedovoljno priznaje stručnost i doprinos gospodarenja šumama. Od nacionalnog je interesa da sve zainteresirane strane i korisnici zemljišta budu odgovarajuće zastupani za vrijeme trajanja procesa prostornog planiranja.

Iako se shvaća da šume omogućavaju aktivnosti važne za opće dobro, kad se radi o zaštiti voda i osiguravanju vodenih resursa, šume podliježu plaćanju vodne naknade na osnovi svoje površine. Iako nije sporno da državne šume moraju davati pozitivan doprinos državi, ovaj oblik oporezivanja možda nije savršen mehanizam ako se uzme u obzir da su Hrvatske šume d.o.o., Zagreb već izložene trošku osiguravanja zaštite vode iz šuma za nacionalno dobro.

Šumama u nacionalnim parkovima upravlja javna ustanova. Izražena je zabrinutost u mnogo slučajeva u vezi s razinom stručnosti upravljanja šumama u tim područjima i na područjima gdje šume pokrivaju većinu površine u takvim parkovima, da sadašnja organizacija uprave znači udvostručavanje upravljanja. Potrebno je preispitati mogućnost da zaštićenim objektima prirode gdje je temeljni fenomen šuma, upravlja poduzeće za šume.

U fazi javnih konzultacija oko Nacionalne šumarske politike i strategije, izražena je zabrinutost u vezi s kriterijima korištenima za određivanje zaštićenih područja. Jedna od mnogih lekcija koje je Republika Hrvatska naučila u nedavnim promjenama u području zakonodavstva vezanoga za šume i zaštićena područja u drugim europskim državama je potreba da se poveća jasnoća i odgovornost u procesu donošenja odluka, npr. kod kriterija za zaštićena područja i osnova za upravljanje tim područjima.

Požari su i nadalje prijetnja šumama u Republici Hrvatskoj, naročito u obalnom području. Prilikom promjena nadležnosti  provođenja sveukupne revizije postupaka i pitanja vezanih za zaštitu od požara i zaštitne mjere, treba uključivati lokalnu šumarsku operativu. Problematika požara na otvorenom prostoru izlazi iz okvira ove strategije, stoga zaslužuje posebnu strategiju.

Cilj politike: Proglašenje zaštićenih područja i režima za njihovo upravljanje na osnovi jasnih kriterija i u skladu s međunarodnim standardima

E1: Usklađivanje gospodarenja šumama i vodama

E2: Međusektorska suradnja u upravljanju zaštićenim područjima

E3: Zaštita od šumskih požara

E4: Uključivanje šumarskih stručnjaka u izradu prostornih planova

F. OBRAZOVANJE, ISTRAŽIVANJE I MEĐUNARODNA SURADNJA

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu pruža šumarsko obrazovanje i usavršavanje na diplomskim i poslijediplomskim studijima. Postoje dva usmjerenja, jedan za šumarstvo i jedan za drvnu tehnologiju. Godišnje se prima otprilike 120 studenata na šumarskom i 100 studenata na drvnotehnološkom, iako je u posljednjih godina zabilježen određeni pad u skladu s pogoršanjem stanja i stvarnim potrebama u šumarskom sektoru.

Tehničko srednjoškolsko obrazovanje u šumarstvu čini razmjerno velik broj škola – bilo ih je devet u 2002. godini, kao i pet škola za zanimanje drvodjelski tehničar i tehničar-dizajner. Te su škole pod nadležnosti Ministarstva prosvjete i sporta i organizirane su na županijskoj razini. Hrvatske šume d.o.o., Zagreb su registrirane za provođenje obrazovanja i usavršavanja za svoje radnike i omogućuju određen broj internih tečajeva.

Stručno osposobljavanje i usavršavanje za intervencije kod izvanrednih događaja provodi Učilište vatrogastva i civilne zaštite i druge pravne osobe.

Ministarstvo prosvjete i športa, Zavod za školstvo i zainteresirane institucije intenzivno rade na objedinjavanju i osuvremenjivanju trogodišnjih programa.

Većinu istraživanja u šumarstvu provode Šumarski fakultet u Zagrebu, Šumarski institut u Jastrebarskom, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu  (Zavod za melioraciju krša), kao i Akademija šumarskih znanosti i Centar za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima. U 2000. godini u Hrvatskoj je bilo 105 šumarskih znanstvenika i istraživača (51 doktor znanosti i 54 magistra znanosti i postdiplomanata).

Sadašnje istraživačke aktivnosti uključuju uzgajanje šuma, uređivanje šuma, ekološke sustave, šumarsku ekonomiku i organizaciju, rasadničarstvo i plantaže, zaštitu šumskih ekoloških sustava, nadzor nad biomasom i vodama, kao i mnoge druge. Rezultati i nalazi istraživanja objavljuju se u znanstvenim i stručnim časopisima, npr. Šumarski list i Radovi Šumarskog instituta, Jastrebarsko.

Istraživanja se financiraju iz dva izvora: Ministarstva znanosti i Fonda OKFŠ-a koji se nalazi pri Hrvatskim šumama. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva treba se uključiti u financiranje značajnih projekata iz područja šumarstva, a za čiju je realizaciju nužna znanost.

Potpis Republike Hrvatske na mnogim međunarodnim sporazumima, ugovorima i konvencijama znači dodatnu odgovornost za istraživanja u šumarstvu i za obrazovni sektor. Hrvatski su znanstvenici i istraživači sudjelovali, a i sada sudjeluju na me­đunarodnim projektima i u organizacijama, npr. IUFRO, FAO, EPPO, Europski šumarski institut i dr. Međutim, prema među­narodnim standardima, razina sudjelovanja je niska.

Razmatranja vezana uz politiku

U skladu s drugim sektorima u sklopu šumarstva, istra­živanje i razvoj u šumarstvu su doživjeli smanjenje proračunskih sredstava. Financiranje je zasad ograničavajući čimbenik, a tako će biti i u bliskoj budućnosti. Mogućnosti međunarodnog financiranja nisu bile iskorištene u potpunosti, djelomično zbog jezičnih prepreka, ali također zbog neiskustva u vezi s traženim prijavnim postupcima i nedostatnim resursima dodijeljenima za identifikaciju i buduće aktivnosti vezane uz izvore financiranja.

Ako se uzme u obzir da će financijski resursi i nadalje biti ograničeni, čak i uz određena međunarodna financiranja, bit će važno dodijeliti te oskudne resurse područjima koja su određena kao prioritetna i koja će biti od maksimalne koristi za sektor. Iskustva drugih europskih zemalja pokazala su da moderno istraživanje u šumarstvu iziskuje vještine upravljanja u projektu.

Iako se obrazovanje na diplomskom i poslijediplomskom stupnju smatra obrazovanjem na visokoj razini, ono se osniva na vrlo tradicionalnim vrijednostima i pristupima. Potrebe šumarskog sektora se mijenjaju iz godine u godinu i važno je da obrazovni sustav prilagođava svoje programe kako bi oni mogli ispunjavati te potrebe koje se mijenjaju, npr. informacijska tehnologija, poznavanje stranih jezika i marketing.

Nadalje, ako Republika Hrvatska želi u potpunosti iskoristiti prednosti obrazovnog programa razmjene koji financira Europska unija, bit će potrebna akreditacija za European Credit Transfer System.

Bijela knjiga o obrazovanju, pripremljena za strategiju Hrvatska u 21. stoljeću, smatra da su troškovi obrazovanja i usavr­šavanja ulaganje, a ne trošak. Potrebno je naglasiti važnost suradnje Ministarstva prosvjete i športa, Ministarstva znanosti i tehnologije i Ministarstva poljoprivrede i šumarstva u području koje se odnosi na obrazovanje, jer je ta suradnja vrlo skromna ili je uopće nema.

Također je u cilju uspješne provedbe strategije u budućnosti potrebno planirati obvezu stipendiranja i zapošljavanja nadarenih i odličnih učenika i studenata.

Priopćavanje rezultata istraživanja oslanja se na vrlo tradicionalne metode. Ne bavi se potrebom provedbe rezultata na operativnoj razini kao ni različitim potrebama subjekata u cijelom sektoru.

Cilj politike: Prilagoditi obrazovanje i istraživanje potrebama modernog šumarstva

F1: Poboljšanje suradnje na znanstvenoistraživačkim projektima

F2: Poboljšanje međunarodne suradnje između škola, fakulteta i šumarskih ustanova

F3 Provedba međunarodnih obveza, konvencija i rezolucija

F4: Sustav upravljanja projektom

F5: Poboljšanje kapaciteta tehničkih i ljudskih resursa znanstvenih ustanova

F6: Razvoj nastavnog programa

G. ODNOSI S JAVNOŠĆU I PROMIDŽBA

Šume u Republici Hrvatskoj imaju velik broj važnih i različitih uloga koje uključuju rekreaciju, očuvanje životinjskog svijeta i biološke raznolikosti, turizam, zaštitu tla i voda, proiz­vod­nju drva i lovstvo. Ne postoji proračun troškova pružanja raspona javnih usluga i koristi, što javnost sve više očekuje.

Očekivanje je javnosti, naročito urbanog stanovništva, da će se šumama gospodariti prije svega tako da one pružaju društvene i okolišne koristi, čak i ako to znači da na taj način šume neće moći ostvariti svoj puni potencijal proizvodnje drva. Nadalje, postoji i očekivanje da će se šumama i dalje kao i sada gospodariti na osnovi održivosti i na način koji je, što je moguće više, prirodan.

Povijesna se uloga šumarstva i šumara u stvaranju i uprav­ljanju nacionalnim bogatstvom ne razumije ni ne cijeni dovoljno. Umjesto da ljudi imaju pozitivnu sliku o gospodarenju šumama i šumarima, na gospodarenje šumama često se gleda s nevjericom, a javnost povezuje gospodarenje šumama sa sječom sastojina i lovom divljači.

Iskustva zapadnoeuropskih zemalja su da s povećanjem standarda življenja i s ostvarivanjem osnovnih ekonomskih očeki­vanja raste i potražnja za koristima od šuma koje nisu tržišne, uključujući rekreacijske koristi, jačanje brige o krajoliku i očuvanje prirode. Unatoč tome što je sustav stvaranja i zaštite takvih koristi dobro razvijen u Republici Hrvatskoj i da je razina takvih koristi za društvo razmjerno visoka, pritisak usmjeren na osiguravanje daljnjih netržišnih koristi će s vremenom rasti.

G1: Odnosi s javnošću i promidžba

Razmatranja vezana uz politiku

Uloga i važnost šumarstva nije poznata ni cijenjena od strane javnosti. Postoje mnoge zablude o hrvatskim šumama i šumarstvu.

U svjetlu društvenih promjena i jačanja uloge javnosti hrvat­sko šumarstvo se mora otvoriti i adekvatno prezentirati svoje rezultate, postignuća i specifičnosti. Također treba poboljšati razinu promidžbe na svjetskom tržištu, s naglaskom da šumarski sektor ima međunarodni certifikat FSC.

Ako javnost ima negativnu sliku o šumarima, informacije i mišljenja će tražiti od drugih izvora. Nevladine se udruge doživljavaju kao dobar izvor informacija, jer se smatra da su motiviranije u svojim djelatnostima. Važno je postići maksimalnu suglasnost s umjerenim i utjecajnim nevladinim udrugama o šumarskoj politici i praksi i sporazumjeti se oko neslaganja na stručnoj osnovi o pitanjima gdje dogovor nije moguće postići.

3. Nadzor nad provedbom NACIONALNE ŠUMARSKE POLITIKE I STRATEGIJE

Nacionalna šumarska politika i strategija nije zamišljena kao statičan dokument, već će se mijenjati i prilagođavati s vremenom i u odnosu na potrebe sektora, gospodarske prilike i ukupnu politiku Vlade Republike Hrvatske.

Nadzor i provedbu će provoditi Grupa za nadzor provođenja Nacionalne šumarska politika i strategija, koju će imenovati Ministar poljoprivrede i šumarstva. Ta grupa će predstavljati mnoge zainteresirane strane u šumarstvu i srodnim sektorima i podnosit će godišnje izvješće o statusu provedbe.

4. Financiranje NACIONALNE ŠUMARSKE POLITIKE I STRATEGIJE

Potrebna financijska sredstva za aktivnosti I. Prioriteta su procijenjena na 3.5 do 4 milijuna $ godišnje za četverogodišnje razdoblje od 2004. do 2007. Procjena potrebnih sredstava izvršena je na osnovi izračuna-procjene za svaku pojedinu aktivnost navedenu u Strategiji. Ostvarive koristi su mnogostruke i uključuju uspostavu i stabilizaciju zapošljavanja u seoskim područjima, usklađivanje zakonskog okvira i u Republici Hrvat­skoj i u skladu s acquisom, razvoj dodane vrijednosti i zamjenu za uvoz i čuvanje prirodnih resursa. Dodatna korist je da će Nacionalna šumarska politika i strategija omogućiti kanaliziranje financiranja od strane međunarodnih donatora, nakon što bude odobrena.

POPIS KRATICA IZ TABLICA

DI         Državni inspektorat     

HCR     Hrvatski centar za razminiravanje         

HGK    Hrvatska gospodarska komora           

HLS      Hrvatski lovački savez 

HŠD     Hrvatsko šumarsko društvo     

HTZ      Hrvatska turistička zajednica   

HVZ     Hrvatska vatrogasna zajednica

JUZP    Javne ustanove zaštićenih područja

LUS      Lokalna uprava i samouprava  

MEI      Ministarstvo za europske integracije    

MF       Ministarstvo financija   

MG       Ministarstvo gospodarstva       

MK      Ministarstvo kulture     

MO      Ministarstvo obrane    

MOMSPMinistarstvo obrta, malog i srednjeg poduzetništva

MP       Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave

MPS     Ministarstvo prosvjete i sporta 

MPŠ     Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva

MPPV  Ministarstvo pomorstva, prometa i veza

MRSS  Ministarstvo rada i socijalne skrbi        

MT       Ministarstvo turizma    

MUP    Ministarstvo unutarnjih poslova

MVP    Ministarstvo vanjskih poslova  

MZOPUMinistarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja

MZT     Ministarstvo znanosti i tehnologije

MZ       Ministarstvo zdravstva 

NVU    Nevladine udruge        

PŠ        Poduzeće za šume       

SUŠ      Studentska udruga šumarstva  

ŠF        Šumarski fakultet        

ŠIJ        Šumarski institut Jastrebarsko  

ŠO        Šumarske organizacije

ŠŠ        Šumarske škole          

ŠU        Šumarske udruge (Hrvatsko šumarsko društva, Akademija šumarskih znanosti)

TDU     Tijela državne uprave  

UHPA  Udruga hrvatskih putničkih agencija     

ZII        Znanstveno istraživačke institucije, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša          

ZZZ      Zavod za zapošljavanje           

ŽUG     Županijski uredi za gospodarstvo