HRVATSKI SABOR

1741

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O ŽELJEZNICI

Proglašavam Zakon o željeznici, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 17. srpnja 2003.

Broj: 01-081-03-2661/2

Zagreb, 23. srpnja 2003.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O ŽELJEZNICI

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje ustrojstvo željezničkog sustava, način i uvjeti obavljanja željezničkog prijevoza, status željezničke infrastrukture i uvjeti pristupa na željezničku infrastrukturu, usluge željezničkog prijevoza od posebnog državnog interesa za koje Republika Hrvatska osigurava dio sredstava, te sustav regulacije u djelatnosti željezničkog prijevoza.

Pojmovi

Članak 2.

Pojedini izrazi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

– Dozvola za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu je upravni akt kojim se željezničkom prijevozniku priznaje sposobnost obavljanja svih ili pojedinih vrsta usluga javnog prijevoza u željezničkom prijevozu,

– Dozvola za upravljanje željezničkom infrastrukturom je upravni akt kojim upravitelj infrastrukture stječe pravo uprav­ljanja željezničkom infrastrukturom,

– Izvješće o mreži je detaljan prikaz raspoložive željezničke infrastrukture namijenjen željezničkim prijevoznicima, koji sadrži opća pravila, rokove, postupke i kriterije u vezi određivanja pristojbi i kriterije za raspodjelu kapaciteta, te druge informacije o uvjetima za pristup infrastrukturi,

– Infrastrukturni kapacitet je ukupan broj trasa vlakova, koji omogućuje željeznička infrastruktura, a koristi se temeljem voznog reda,

– Infrastrukturni pojas je područje unutar granica zemljišta koje funkcionalno služi za uporabu, održavanje, te tehnološka unaprjeđenja i razvoj infrastrukturnih kapaciteta,

– Javni prijevoz je prijevoz putnika i/ili stvari dostupan svakom pod jednakim uvjetima, a kojeg željeznički prijevoznik obavlja na temelju sklopljenog ugovora o prijevozu,

– Kombinirani prijevoz je prijevoz stvari tijekom kojeg teretno vozilo, teretno vozilo s prikolicom, tegljač s poluprikolicom sa ili bez vučnog vozila, izmjenjiva platforma ili kontejner od 20 stopa ili više, koristi cestu za početnu ili završnu dionicu puta, a na drugim dionicama koristi željeznicu ili unutarnji plovni put ili morski prijevoz,

– Mreža je cjelokupna željeznička infrastruktura koju posjeduje i/ili kojom upravlja upravitelj infrastrukture,

– Međunarodna grupacija je svaka udruga koju čine najmanje dva željeznička prijevoznika osnovana u različitim državama radi pružanja usluga u međunarodnom željezničkom prije­vozu,

– Međunarodni prijevoz tereta je prijevoz tereta kod kojih teret prelazi najmanje jednu državnu granicu. Vlak s među­na­rodnim teretom se može dopunjavati i/ili dijeliti pri čemu pojedini dijelovi vlaka mogu imati različita polazišta ili odredišta, pod uvjetom da svi vagoni prelaze najmanje jednu državnu granicu,

– Prijevoz za vlastite potrebe je prijevoz osoba i/ili stvari u željezničkom prijevozu, koji se obavlja za potrebe upravitelja infrastrukture ili potrebe željezničkog prijevoznika,

– Rješenje o sigurnosti je upravni akt kojim željeznički prijevoznik dokazuje da ispunjava sve propisane uvjete za sigurno obavljanje prijevoza na pojedinoj pruzi ili željezničkoj mreži,

– Rješenje o sigurnosti upravitelja željezničke infrastrukture je upravni akt o ispunjavanju uvjeta o sigurnosti upravljanja prometom i održavanja željezničke infrastrukture, u skladu s propisima o sigurnosti u željezničkom prometu,

– Upravitelj infrastrukture je pravna osoba ovlaštena za gospodarenje i upravljanje željezničkom infrastrukturom,

– Vozni red je akt upravitelja infrastrukture koji određuje sva planirana kretanja vlakova i željezničkih vozila na određenoj infrastrukturi tijekom razdoblja za koji isti vrijedi,

– Željeznička infrastruktura je javno dobro u općoj uporabi kojeg mogu koristiti svi zainteresirani željeznički prijevoznici pod jednakim uvjetima,

– Željeznički prijevoz je djelatnost koja obuhvaća prijevoz putnika i robe i/ili vuču vlakova,

– Željeznički prijevoznik je svaka domaća i inozemna pravna osoba koja ima dozvolu za obavljanje usluga javnog prijevoza u željezničkom prijevozu i rješenje o sigurnosti izdane od mjero­dav­nog tijela,

– Željeznički sustav obuhvaća željeznički prijevoz i željez­ničku infrastrukturu.

Ustrojstvo željezničkog sustava

Članak 3.

Željeznički sustav uspostavljen ovim Zakonom temelji se na načelu razdvajanja željezničkog prijevoza i željezničke infrastrukture.

II. USLUGE U ŽELJEZNIČKOM PRIJEVOZU

Vrste usluga

Članak 4.

(1) Usluge u željezničkom prijevozu su usluge javnog prijevoza i prijevoz za vlastite potrebe.

(2) Usluge javnog prijevoza, iz stavka 1. ovoga članka, obav­ljaju se prema tržišnim uvjetima, na temelju ugovora o prijevozu, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

Željeznički prijevoznik

Članak 5.

(1) Željezničkim prijevoznikom smatra se svaka domaća i inozemna pravna osoba koja ima dozvolu za obavljanje usluga javnog prijevoza i rješenje o sigurnosti.

(2) Željezničkim prijevoznikom, u smislu odredbi ovoga Zakona, smatra se i međunarodna grupacija.

Dozvola za obavljanje usluga javnog prijevoza u željezničkom prijevozu

Članak 6.

(1) Rješenje kojim se dozvoljava obavljanje usluga javnog prijevoza (u daljnjem tekstu: dozvola) na zahtjev domaće pravne osobe izdaje ministarstvo mjerodavno za željeznički promet (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

(2) Za dobivanje dozvole iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba mora ispunjavati sljedeće uvjete:

1. da ima sjedište na teritoriju Republike Hrvatske,

2. da je registrirana za obavljanje djelatnosti željezničkog prijevoza (sa ili bez vuče vlakova ili samo vuču vlakova) za usluge za koje traži dozvolu,

3. da protiv nje nije pokrenut ili je u tijeku stečajni postupak,

4. da član njezine uprave nije pravomoćno osuđen u trajanju jedne ili više godina za kazneno djelo u gospodarskom poslovanju, kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, povrede prava na rad i drugih prava iz rada, izbjegavanje carinskog nadzora i neplaćanje carine i drugih davanja koja se plaćaju u carinskom postupku u slučaju prijevoznika koji traži dozvolu za međunarodni prijevoz roba koja podliježu carinskim postupcima,

5. da je financijski sposoban, što znači da svoje sadašnje i buduće obveze može pod normalnim uvjetima poslovanja ispuniti u određenom roku,

6. da u radnom odnosu ima stručne djelatnike koji mogu osigurati visok stupanj sigurnosti prijevoza,

7. da raspolaže kvalitetnim voznim parkom i drugom odgovarajućom tehničkom opremljenošću,

8. da je osiguran kod osiguravajućeg društva, te sposoban namiriti moguću odštetu na temelju odgovornosti nastale u obavljanju njegove djelatnosti, te da može pružiti jamstva za pokriće štete u slučaju udesa u odnosu na putnike, prtljagu, teret, poštu, treće osobe i okoliš u skladu sa zakonom i drugim propisima, te međunarodnim ugovorima koji obvezuju Republiku Hrvatsku.

(3) Svakoj pravnoj osobi koja ispuni uvjete iz stavka 2. ovoga članka izdat će se dozvola za obavljanje usluge javnog prijevoza za koju je podnijela zahtjev.

(4) Dozvola iz stavka 1. ovoga članka ne daje pravo željezničkom prijevozniku pristup na željezničku infrastrukturu.

(5) Uvjete koje mora ispunjavati željeznički prijevoznik iz stavka 2. ovoga članka podrobnije se razrađuju propisom koji donosi ministar mjerodavan za željeznički promet (u daljnjem tekstu: ministar) uz suglasnost ministra financija. Ministar financija daje suglasnost na uvjete stavka 2. točke 5. i 8. ovoga članka.

Članak 7.

(1) Dozvola se izdaje u pravilu na rok od 5 godina, s mogućnošću produženja.

(2) Ovisno o opsegu i visini ulaganja u prijevozna sredstva, kada se gospodarski učinci ulaganja ne mogu ostvariti u roku 5 godina, dozvola se može dati na rok duži od 5 godina, ali ne duži od 20 godina.

(3) U slučaju produženja dozvole u smislu stavka 1. ovoga članka željeznički prijevoznik mora dokazati da ispunjava sve uvjete iz članka 6. stavka 2. ovoga Zakona.

(4) O svim promjenama koje utječu na valjanost dozvole, Ministarstvo je dužno izvijestiti sve države s kojima Republika Hrvatska ima sklopljene međunarodne ugovore o međusobnom priznanju dozvola.

Članak 8.

Željeznički prijevoznik za sve vrijeme važenja dozvole mora ispunjavati uvjete iz članka 6. stavka 2. ovoga Zakona, osim u slučajevima kada je ovim Zakonom propisano drugačije.

Članak 9.

(1) Ako se utvrdi da željeznički prijevoznik ne ispunjava uvjet iz članka 6. stavka 2. točke 5. ovoga Zakona, pod uvjetom da nije ugrožena sigurnost željezničkog prometa, Ministarstvo će narediti željezničkom prijevozniku da otkloni nedostatke u roku koji ne može biti duži od šest mjeseci.

(2) Dozvola se oduzima trajno ako:

1.              željeznički prijevoznik prestane ispunjavati neki od uvjeta iz članka 6. stavka 2. osim uvjeta iz točke 5.,

2. ako u roku iz stavka 1. ovoga članka ne otkloni nedostat­ke u pogledu financijske sposobnosti sukladno stavku 1. ovoga članka.

Članak 10.

(1) Ako željeznički prijevoznik ne započne s obavljanjem djelatnosti za koju je dobio dozvolu u roku šest mjeseci od njenog izdavanja ili prestane obavljati djelatnost duže od šest mjeseci Ministarstvo će donijeti rješenje o oduzimanju dozvole.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, ako željeznički prijevoznik podnese novi zahtjev i dokaže da ispunjava propisane uvjete, može mu se izdati nova dozvola.

(3) Iznimno, na zahtjev željezničkog prijevoznika, Ministarstvo može dozvoliti prekid obavljanja djelatnosti na vrijeme duže od šest mjeseci, ako to zahtijevaju nastale okolnosti i posebnost usluga javnog prijevoza koje obavlja željeznički prijevoznik.

Članak 11.

(1) Željeznički prijevoznik dužan je u roku 30 dana prijaviti Ministarstvu statusne promjene, te svaku promjenu činjenica ili okolnosti od značaja za obavljanje djelatnosti odnosno izdavanje dozvole.

(2) Po primitku prijave iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo odlučuje ovisno o opsegu nastale promjene, te da li postoji potreba podnošenja novog zahtjeva za izdavanje nove dozvole.

(3) Ako Ministarstvo utvrdi da su promjene iz stavka 1. ovoga članka takvog značaja da zahtijevaju izdavanje nove dozvole, do njezinog izdavanja željeznički prijevoznik može nastaviti obav­ljanje onih prijevoznih usluga i u onoj mjeri u kojoj mu je to dopuštala ranija dozvola, osim u slučaju oduzimanja ranije doz­vole zbog ugrožavanja sigurnosti prometa.

(4) Protiv rješenja Ministarstva o izdavanju i oduzimanju dozvole može se pokrenuti upravni spor.

Priznavanje stranih dozvola

Članak 12.

(1) Na teritoriju Republike Hrvatske priznaju se dozvole izdane željezničkim prijevoznicima od mjerodavnih tijela drugih država u skladu s međunarodnim ugovorom o međusobnom priznavanju dozvola.

(2) U slučaju sumnje da željeznički prijevoznik koji ima dozvolu mjerodavnog tijela druge države, ne ispunjava uvjete za obavljanje djelatnosti za koju je dobio dozvolu, Ministarstvo je dužno o tome bez odgađanja izvijestiti mjerodavno tijelo druge države koje je izdalo dozvolu.

Uvjeti sigurnosti

Članak 13.

(1) Za obavljanje usluga javnog prijevoza na prugama željezničke mreže u Republici Hrvatskoj, pored dozvole iz članka 6. ovoga Zakona, željeznički prijevoznik mora ispunjavati uvjete sigurnosti, radi sigurnog odvijanja prometa na pojedinoj željez­ničkoj pruzi ili željezničkoj mreži.

(2) Ispunjavanje uvjeta sigurnosti dokazuje se rješenjem o sigurnosti koje na zahtjev željezničkog prijevoznika izdaje Ministarstvo.

(3) Rješenje iz stavka 2. ovoga članka izdaje se na vrijeme od pet godina s mogućnošću produženja na zahtjev željezničkog prijevoznika.

(4) Za dobivanje rješenja o sigurnosti željeznički prijevoznik mora ispunjavati sljedeće uvjete:

1. tehničke uvjete i uvjete za vožnju propisane za obavljanje prijevoznih usluga u željezničkom prometu,

2. da je osoblje koje zapošljava za upravljanje i praćenje vlakova kojima se obavljaju usluge prijevoza, odgova­ra­juće osposobljeno za primjenu prometnih pravila o sigurnosti u željezničkom prometu,

3. da vozni park kojeg će koristiti za obavljanje djelatnosti prijevoza na prugama željezničke mreže u Republici Hrvatskoj, ispunjava sve uvjete propisane zakonom koji se uređuje sigurnost u željezničkom prometu.

(5) Ako se inspekcijskim nadzorom utvrdi da su nastupile okolnosti zbog kojih imalac rješenja o sigurnosti više ne ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka, Ministarstvo će rješenjem ukinuti rješenje o sigurnosti.

(6) Ako se inspekcijskim nadzorom utvrde određene nepravilnosti, a koje bitno ne utječu na sigurnost željezničkog prometa, mjerodavni inspektor i drugi ovlašteni državni službenik rješenjem će narediti njihovo otklanjanje i odrediti rok u kojem je imalac rješenja to dužan učiniti.

(7) Ako imalac rješenja o sigurnosti ne otkloni utvrđene nepravilnosti u roku određenom za njihovo otklanjanje, Ministarstvo donosi rješenje kojim se ovo rješenje ukida.

(8) Protiv rješenja o sigurnosti Ministarstva iz stavka 2. i 5. ovoga članka, može se pokrenuti upravni spor.

(9) Uvjeti iz stavka 4. ovoga članka podrobnije se razrađuju propisom kojeg donosi ministar.

Članak 14.

(1) Pravna osoba koja obavlja prijevoz za vlastite potrebe mora imati rješenje o sigurnosti.

(2) Odredbe članka 13. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju i na pravne osobe koje obavljaju prijevoz za vlastite potrebe.

III. ŽELJEZNIČKA INFRASTRUKTURA

Status željezničke infrastrukture

Članak 15.

(1) Željeznička infrastruktura je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, kojeg mogu koristiti svi zainteresirani željeznički prijevoznici, pod jednakim uvjetima, na način propisan ovim Zakonom.

(2) Na željezničkoj infrastrukturi, željeznički prijevoz obav­lja se pod uvjetima utvrđenim propisima kojima se osigurava sigurnost željezničkog prometa.

(3) Željezničku infrastrukturu, u smislu odredbi ovoga Zakona, čine: donji i gornji ustroj željezničke pruge, objekti na pruzi, signalno-sigurnosna, telekomunikacijska, elektrovučna, elektroenergetska i druga postrojenja i uređaji na pruzi, željezničko-cestovni prijelazi, oprema pruge, zgrade u funkciji reguliranja i organiziranja željezničkog prometa, te održavanja infrastrukture, kao i zemljište na kojem se nalaze navedeni objekti i postrojenja.

(4) Detaljnije određivanje sastavnih dijelova željezničke infrastrukture, iz stavka 3. ovoga članka, utvrđuje se propisom kojeg donosi ministar.

Upravljanje željezničkom infrastrukturom

Članak 16.

(1) Upravljanje željezničkom infrastrukturom djelatnost je od javnog interesa, a obuhvaća: organiziranje i reguliranje že­ljez­ničkog prijevoza, osiguravanje pristupa i korištenja željezničke infrastrukture svim željezničkim prijevoznicima koji ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom, organiziranje javnog prijevoza i prijevoza za vlastite potrebe, održavanje i osuvremenjivanje željezničke infrastrukture, njenu zaštitu, te poslove investiranja na gradnji željezničke infrastrukture.

(2) Djelatnost, iz stavka 1. ovoga članka, obavlja Upravitelj infrastrukture, pravna osoba koju odredi vlasnik željezničke infrastrukture, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

Članak 17.

(1) Za obavljanje djelatnosti upravljanja željezničkom infrastrukturom, Upravitelj infrastrukture, iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona, mora imati dozvolu za upravljanje željezničkom infrastrukturom i rješenje o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom.

(2) Za dobivanje dozvole za upravljanje željezničkom infrastrukturom, Upravitelj infrastrukture mora ispunjavati uvjete iz članka 6. stavak 2. točke 1., 3., 4. i 5. ovoga Zakona.

(3) Za dobivanje rješenja o sigurnosti upravljanja željez­nič­kom infrastrukturom, Upravitelj željezničke infrastrukture mora ispunjavati sljedeće uvjete:

–               odgovarajuće tehničke uvjete i uvjete za organiziranje i reguliranje željezničkog prijevoza,

– da željeznička infrastruktura kojom upravlja udovoljava uvjetima propisanim zakonom kojim se uređuje sigurnost u željezničkom prometu i drugim propisima,

– da je osoblje koje zapošljava osposobljeno za organiziranje i reguliranje željezničkog prometa, te gradnju, osuvremenjivanje i održavanje željezničke infrastrukture.

(4) Uvjeti iz stavka 3. ovoga članka podrobnije se razrađuju propisom kojeg donosi ministar.

Članak 18.

(1) Prava i obveze između Upravitelja infrastrukture i vlasnika željezničke infrastrukture uređuju se ugovorom o među­sobnim pravima i obvezama kojim se reguliraju tehnički i drugi uvjeti za sigurno odvijanje, organiziranje i reguliranje željez­ničkog prijevoza, iznos sredstava za održavanje, osuvremenjivanje i izgradnju željez­ničke infrastrukture, te naknade za korištenje željezničke infrastrukture.

(2) Pored poslova u obavljanju djelatnosti upravljanja željez­ničkom infrastrukturom, iz članka 16. stavka 1. ovoga Zakona, Upravitelj infrastrukture obvezan je obavljati i poslove raspodjele infrastrukturnih kapaciteta, određivanja pristojbi za korištenje infrastrukturnih kapaciteta, izrade i objavljivanja voznih redova, izrade Izvješća o mreži, vođenja propisanih evidencija, podataka i dokumentacije važne za sigurnost željezničkog prometa, te odr­ža­vanje i korištenje željezničke infrastrukture, kao i izvješćivanje i dostavljanje relevantnih statističkih podataka o poslovanju državnom tijelu mjerodavnom za obavljanje sta­tističkih istraži­vanja i vođenje statističkih evidencija.

(3) Upravitelj infrastrukture za područje infrastrukture ko­jom upravlja, obvezan je voditi odvojeno računovodstvo koje omo­gućava zaseban obračun svih troškova infrastrukture, obra­čun prihoda od njenog korištenja i gospodarenja, te izvora za njezino financiranje.

(4) U pogledu dozvole za upravljanje željezničkom infrastrukturom, te izdavanje rješenja o sigurnosti, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona kojima se uređuju dozvole za obavljanje usluga u javnom prijevozu i odredbe o rješenju o sigurnosti koje se izdaje željezničkom prijevozniku.

Upravljanje željezničkom infrastrukturom u izvanrednim okolnostima

Članak 19.

(1)  Izvanrednim okolnostima, u smislu odredbi ovoga Zakona, smatraju se:

– velike prirodne nepogode,

– izvanredni događaji osobite ugroženosti okoliša,

– smetnje i zastoji u funkcioniranju gospodarstva značajnijih razmjera.

(2) U slučaju nastanka izvanrednih okolnosti, Vlada Republike Hrvatske može odrediti mjere koje je dužan poduzeti Upravitelj infrastrukture i željeznički prijevoznici, a kojima se osigurava odvijanje prometa na željezničkoj infrastrukturi u nastalim okolnostima.

Podjela željezničkih pruga

Članak 20.

(1) U svrhu određivanja načina upravljanja i gospodarenja željezničkom infrastrukturom, te planiranja njezinog razvoja, mreža željezničkih pruga dijeli se na:

– pruge od značaja za međunarodni promet,

– pruge od značaja za regionalni promet,

– pruge od značaja za lokalni promet.

(2) Odluku o podjeli željezničkih pruga, u smislu stavka 1. ovoga članka, donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva.

Poslovi korištenja pruga od lokalnog značaja

Članak 21.

(1) Poslovi korištenja pruga od značaja za lokalni promet, u slučaju postojanja interesa, mogu biti povjereni jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave.

(2) Odluku o prijenosu poslova iz stavka 1. ovoga članka, donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva.

(3) Na korištenje pruga od značaja za lokalni promet prema stavku 1. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona kojima se uređuju usluge u željezničkom prijevozu i željeznička infrastruktura.

Pristup na željezničku infrastrukturu

Članak 22.

(1) Željeznički prijevoznik, koji ima dozvolu i rješenje o sigurnosti, može obavljati usluge javnog prijevoza na željezničkoj infrastrukturi, pod uvjetom da mu je odobren pristup na nju.

(2) Pristup na željezničku infrastrukturu, željezničkim prije­voz­nicima, koji ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom, odobrava Upravitelj infrastrukture.  

(3) O pravu pristupa na željezničku infrastrukturu, prijevoznici sklapaju ugovor s Upraviteljem infrastrukture. Ugovor o pristupu na željezničku infrastrukturu mora biti nediskriminirajući i u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(4) Ugovorom o pristupu na željezničku infrastrukturu, iz stavka 3. ovoga članka, uređuju se međusobna prava i obveze iz­među željezničkog prijevoznika i Upravitelja infrastrukture, odre­đuje dodijeljeni kapacitet, visina pristojbe za korištenje željez­ničke infrastrukture, te ostala pitanja u vezi sigurnosti prijevoza i zaštite okoliša.

Određivanje pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture

Članak 23.

(1) Za korištenje željezničke infrastrukture željeznički prije­voznik plaća pristojbu. Visinu pristojbe određuje i naplaćuje Upravitelj infrastrukture.

(2) Sredstva ostvarena naplatom pristojbi, prihod su Upravitelja infrastrukture.

(3) Elementi za određivanje visine pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture moraju biti ujednačeni u odnosu na upravitelje infrastrukture u državama Europske unije.

(4) Upravitelj infrastrukture može sporazumom s upraviteljima infrastrukture drugih država utvrditi zajednički okvir za određivanje pristojbi poštujući neovisnost upravljanja infrastrukturom od strane Upravitelja.

(5) Visina pristojbe za korištenje infrastrukture utvrđuje se s obzirom na ostvarene kilometre vlaka, sastav vlaka, težinu i brzinu vlaka, osovinski pritisak, trajanje korištenja infrastrukture, te ostale posebne zahtjeve.

(6) Upravitelj infrastrukture obvezan je prigodom određi­vanja pristojbi za korištenje infrastrukture primijeniti takav izra­čun pristojbi kojim se različitim željezničkim prijevoznicima, a koji obavljaju usluge iste vrste, osiguravaju jednake i nediskri­minirajuće pristojbe.

Raspodjela infrastrukturnih kapaciteta

Članak 24.

(1) Zahtjev za dodjelu infrastrukturnih kapaciteta, imaju pravo podnijeti željeznički prijevoznici i njihove međunarodne grupacije (u daljnjem tekstu: podnositelji zahtjeva).

(2) Uvjete kojima moraju udovoljavati podnositelji zahtjeva za dodjelu infrastrukturnog kapaciteta, a koji moraju biti primjereni, jasno određeni i nediskiminirajući, određuje Upravitelj infrastrukture.

(3) Uvjetima iz stavka 2. ovoga članka treba se osigurati da očekivani prihodi od korištenja infrastrukturnih kapaciteta budu ostvareni.

(4) Uvjeti iz stavka 2. ovoga članka, utvrđuju se u Izvješću o mreži kojeg donosi Upravitelj infrastrukture, kao dio principa za raspodjelu infrastrukturnih kapaciteta.

(5) Raspodjelu infrastrukturnog kapaciteta, obavlja Upravitelj infrastrukture, vodeći računa o vrsti i opsegu prijevoza, iskorištenosti željezničke infrastrukture, financijskoj i poslovnoj sposobnosti prijevoznika, dodatnim uslugama koje Upravitelj pruža u vezi s obavljanjem prijevoza na infrastrukturnom kapacitetu, te djelatnosti od posebnog državnog interesa u javnom prijevozu.

(6) Dodijeljeni infrastrukturni kapacitet, podnositelj zahtjeva ne smije prenijeti drugom prijevozniku. Svaka trgovina infrastrukturnim kapacitetom nedopuštena je i ima za posljedicu isključenje prijevoznika iz daljnje raspodjele kapaciteta.

(7) Pravo na korištenje infrastrukturnog kapaciteta u obliku trase vlaka, odobrava se podnositeljima zahtjeva, u pravilu jednom godišnje i to za razdoblje trajanja jednog voznog reda.

(8) Upravitelj infrastrukture i podnositelj zahtjeva mogu sklopiti okvirni ugovor za korištenje kapaciteta na odgovarajućoj željezničkoj infrastrukturi i na rok dulji od razdoblja jednog voznog reda, pod uvjetom da takav ugovor ne isključuje unaprijed korištenje predmetne infrastrukture od strane ostalih podnositelja zahtjeva i za druge usluge.

(9) Upravitelj infrastrukture može s drugim upraviteljima infrastrukture međusobno dogovoriti i odrediti okvir i postupak za raspodjelu infrastrukturnog kapaciteta uz istodobno poštivanje neovisnosti upravljanja infrastrukturom od strane Upravitelja infrastrukture.

(10) Ako se radi o raspodjeli infrastrukturnog kapaciteta na više od jedne mreže, Upravitelj infrastrukture je obvezan surađivati s upraviteljima infrastrukture drugih država kako bi se omogućila učinkovita uspostava i raspodjela infrastrukturnih kapaciteta, te organizirale međunarodne željezničke trase vlakova.

(11) Podnositelji zahtjeva mogu podnijeti zahtjev za dodjelu infrastrukturnog kapaciteta koji ne prolazi samo jednom željez­ničkom mrežom.

(12) Zahtjev iz stavka 11. ovoga članka, podnosi se jednom od upravitelja infrastrukture, a koji je u ime podnositelja zahtjeva, ovlašten zatražiti kapacitete od ostalih upravitelja infrastrukture na koje se zahtjev odnosi.

Postupak usuglašavanja raspodjele infrastrukturnog kapaciteta

Članak 25.

(1) Prigodom raspodjele infrastrukturnog kapaciteta, Upravitelj infrastrukture obvezan je, ako za to postoje mogućnosti, udovoljiti svim zahtjevima za infrastrukturnim kapacitetom, uklju­čujući i željezničke pravce koji ne prolaze samo jednom mrežom.

(2) U slučajevima preopterećenosti (zakrčenosti) infrastrukture, Upravitelj infrastrukture može u postupku raspodjele kapaciteta i usklađivanja voznog reda, na temelju analize kapaciteta odrediti prioritete, vodeći računa o značaju određene usluge.

(3) Upravitelj infrastrukture obvezan je s prijedlogom voznog reda upoznati sve zainteresirane željezničke prijevoznike i tražiti njihovo pisano očitovanje. Rok za dostavu očitovanja na prijedlog voznog reda ne može biti dulji od mjesec dana od dana dostave. Prigodom usklađivanja prijedloga sa zahtjevima zainteresiranih željezničkih prijevoznika, Upravitelj infrastrukture ima pravo predložiti drugi infrastrukturni kapacitet različit od zatraženog.

(4) U slučaju izvanrednih zahtjeva željezničkog prijevoznika za dodjelom kapaciteta u vrijeme trajanja voznog reda (ad hoc), Upravitelj infrastrukture može udovoljiti takvim zahtjevima, pod uvjetom da raspolaže dovoljnim kapacitetom.

Izvješće o mreži

Članak 26.

(1) Upravitelj infrastrukture donosi i objavljuje Izvješće o mreži kojeg zainteresirane stranke mogu nabaviti uz plaćanje određene naknade.

(2) Naknada iz stavka 1. ovoga članka ne smije biti veća od troškova objavljivanja.

(3) Obvezni sadržaj svakog Izvješća o mreži čini prikaz infrastrukture koja je na raspolaganju željezničkim prijevoznicima, informacije o uvjetima za pristup predmetnoj željezničkoj infrastrukturi i raspodjelu kapaciteta, te principe određivanja pristojbi za korištenje infrastrukture.

(4) Izvješće o mreži mora se redovito ažurirati i po potrebi se može mijenjati.

(5) Izvješće o mreži javno se objavljuje najkasnije četiri mjeseca prije krajnjeg roka za podnošenje zahtjeva za dodjelu infrastrukturnih kapaciteta.

Regulatorno tijelo

Članak 27.

(1) Radi osiguranja preglednog i nepristranog obavljanja djelatnosti željezničkog prijevoza, koje se obavljaju kao usluge javnog prijevoza, posebnim zakonom osnovat će se regulatorno tijelo u skladu s načelima određenim ovim Zakonom i zakonom o njegovom osnivanju.

(2) Regulatorno tijelo treba osigurati otvoreno i nediskri­mi­nirajuće ponašanje između Upravitelja infrastrukture i željeznič­kih prijevoznika, a po svom ustrojstvu, financiranju, te donošenju odluka mora biti neovisan od bilo kojeg upravitelja infrastrukture i željezničkog prijevoznika.

(3) Željeznički prijevoznik može izjaviti žalbu regulatornom tijelu, kada smatra da se prema njemu u odnosu na druge podnositelje zahtjeva za raspodjelu infrastrukturnog kapaciteta nejednako postupa ili na bilo koji drugi način trpi štetu u svezi:

–                Izvješća o mreži,

–                postupaka raspodjele infrastrukture i rezultata tih postupaka,

–                kriterija nametanja pristojbi za korištenje infrastrukture,

–                visine i strukture pristojbi za korištenje infrastrukture,

–                ostalim slučajevima u svezi osiguravanja pristupa i korištenja željezničke infrastrukture.

Regulatorno tijelo dužno je voditi brigu da pristojbe, koje odredi Upravitelj infrastrukture, budu međusobno usklađene i nediksriminirajuće. Pregovori o visini pristojbe između podnositelja žalbe i Upravitelja infrastrukture dopušteni su jedino pod nadzorom regulatornog tijela.

Članak 28.

(1) Poslove iz članka 27. ovoga Zakona regulatorno tijelo obavlja kao javne ovlasti.

(2) Regulatorno tijelo može rješenjem narediti poduzimanje potrebnih mjera za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti.

(3) U postupku rješavanja žalbe regulatorno tijelo ovlašteno je zahtijevati od Upravitelja infrastrukture, podnositelja žalbe i trećih zainteresiranih osoba, sve potrebne podatke i informacije.

(4) Pojedinačni akti koje donosi regulatorno tijelo u vršenju javnih ovlasti, konačni su, te se protiv njih može pokrenuti upravni spor.

Planiranje izgradnje, osuvremenjivanja i održavanja željezničke infrastrukture

Članak 29.

(1) Planovi izgradnje nove, te osuvremenjivanja i održavanja postojeće željezničke infrastrukture, utvrđuju se Nacionalnim programom željezničke infrastrukture (u daljnjem tekstu: Nacionalni program).

(2) Nacionalni program, na prijedlog Vlade Republike Hr­vat­ske, donosi Hrvatski sabor, za razdoblje od pet godina.

(3) Nacionalnim programom određuju se najvažniji zadaci u izgradnji, osuvremenjivanju i održavanju željezničke infrastrukture, njihov opseg, dinamika realizacije i prioriteti, te visina i izvori financijskih sredstava potrebnih za izvršenje zadataka.

(4) Cjelovito izvješće o ostvarivanju Nacionalnog programa, po isteku razdoblja za koje je Nacionalni program donesen, Vlada Republike Hrvatske podnosi Hrvatskom saboru.

(5) Na temelju usvojenog Nacionalnog programa, Upravitelj infrastrukture, uz suglasnost ministra, izrađuje godišnji plan izgradnje, osuvremenjivanja i održavanja željezničke infrastrukture, čija izrada mora biti vremenski usklađena s rokovima izrade i donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske.

(6) O ostvarivanju Godišnjeg plana, Ministarstvo, na temelju izvješća Upravitelja infrastrukture, izvješćuje Vladu Republike Hrvatske.

Radovi osuvremenjivanja i održavanja unutar željezničkog infrastrukturnog pojasa

Članak 30.

(1) Na gradnju novih, te osuvremenjivanje i održavanje postojećih željezničkih pruga primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje gradnja građevine.

(2) Radovi na osuvremenjivanju i održavanju postojeće željezničke infrastrukture, a koji se po zakonu kojim se uređuje gradnja objekata smatraju rekonstrukcijom, ako se izvode u infrastrukturnom pojasu, uređuju se posebnim propisom.

(3) Propis, iz stavka 2. ovoga članka, donosi ministar uz suglasnost ministra mjerodavnog za upravne poslove graditeljstva.

Financiranje željezničke infrastrukture

Članak 31.

(1) Izvori sredstava za financiranje željezničke infrastrukture jesu:

1. sredstva ostvarena naplatom pristojbi za korištenje infrastrukture,

2. sredstva iz prodaje cijene naftnih derivata u visini od 0,60 kuna po litri za održavanje željezničke infrastrukture,

3. sredstva državnog proračuna za osuvremenjivanje i grad­nju željezničke infrastrukture,

4. sredstva državnog proračuna, proračunskih sredstava lokalne i područne (regionalne) samouprave za financiranje usluga od posebnog državnog interesa u javnom željez­ničkom prijevozu,

5. sredstva od ulaganja domaćih i stranih pravnih osoba,

6. sredstva iz dijela naknade iz koncesija,

7. sredstva iz drugih izvora.

(2) Namjena sredstava i način njihova korištenja uređuje se ugovorom iz članka 18. stavak 1. ovoga Zakona.

Članak 32.

(1) Sredstva za financiranje održavanja željezničke infrastrukture iz članka 31. stavak 1., točka 2. ovoga Zakona plaćaju proizvođači i uvoznici naftnih derivata te mjerodavno tijelo državne uprave za robne zalihe za:

1. motorne benzine (MB-98, BMB-95 i BMB-98) kao i ostale vrste olovnih i bezolovnih benzina neovisno o oktanskoj vrijednosti i komercijalnom nazivu,

2. dizelska goriva (DG i DG - euro) kao i ostale vrste dizelskih goriva neovisno o cetanskoj vrijednosti i komercijalnom nazivu.

(2) Naknada iz stavka 1. ovoga članka ne plaća se na eurodizel gorivo obojeno plavom bojom, ulje za loženje ekstra lako i lako specijalno (EL, LS), sve vrste ulja za loženje, mlazno gorivo i zrakoplovni benzin, ukapljeni naftni plin i sve vrste petroleja.

(3) Ako se naftni derivati uvoze u svoje ime, a za tuđi račun tada naknadu plaća korisnik uvoza.

(4) Naknada iz stavka 1 ovoga članka plaća se po litri isporučenih i uvezenih naftnih derivata u visini od 0,60 kuna na račun HŽ – infrastruktura od 1. siječnja 2004.

(5) U pogledu nastanka obveze obračunavanja naknade, rokova za uplatu, oslobađanja od plaćanja i prava na povrat naknade, te vođenja evidencija odgovarajuće se primjenjuju odredbe Zakona o posebnom porezu na naftne derivate, a u pogledu naplata naknade, žalbenog postupka, prekršaja i zastare primjenjuju se odredbe Općega poreznog zakona. Nadzor obračunavanja i pla­ćanje naknada obavlja Porezna uprava Ministarstva financija.

Koncesija za izgradnju nove i upravljanje postojećom željezničkom infrastrukturom

Članak 33.

(1)  Koncesijom se stječe pravo na:

1. gradnju nove željezničke infrastrukture,

2.              upravljanje na dijelu postojeće željezničke infrastrukture, u smislu članka 16. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Koncesija za upravljanje na dijelu postojeće željezničke infrastrukture daje se na prijedlog Ministarstva, kada je ova koncesija gospodarski opravdana.

(3) Pravo na dodjelu koncesije iz stavka 1. ovoga članka, ima svaka domaća i inozemna pravna osoba pod uvjetom da ispunjava uvjete za dodjelu koncesije, u pogledu poslovnog ugleda, sposobnosti za ostvarivanje koncesije, utjecaja na očuvanje i zaštitu okoliša, te povoljnost ponude u odnosu na tehničke i financijske uvjete.

(4) Za dodjelu koncesije iz stavka 1. točke 2. ovoga članka podnositelj ponude mora imati dozvolu za upravljanje željeznič­kom infrastrukturom i rješenje o sigurnosti.

(5) Odluku o davanju koncesije iz stavka 1. ovoga članka (u daljnjem tekstu: koncesija) donosi Vlada Republike Hrvatske.

(6) Koncesija se daje na temelju provedenog javnog prikup­ljanja ponuda. Odluku o javnom prikupljanju ponuda donosi davatelj koncesije.

Članak 34.

(1) Koncesija za izgradnju nove željezničke infrastrukture daje se na rok do 50 godina, a za upravljanje na dijelu postojeće željezničke infrastrukture na rok do 20 godina.

(2) Kod određivanja roka na koji se daje koncesija uzima se u obzir opseg i visina ulaganja, tako da se gospodarski učinci koncesije mogu ostvariti u roku trajanja koncesije.

(3) Odluka o koncesiji sadrži osobito: popis građevina i objekata željezničke infrastrukture za čiju se gradnju daje koncesija odnosno podaci o željezničkoj infrastrukturi koja se daje na upravljanje, naknadu koja se plaća za koncesiju, uvjete i vrijeme trajanja koncesije, te sva prava i obveze davatelja i ovlaštenika koncesije.

(4) Na temelju odluke o davanju koncesije ministar i ovlaš­tenik koncesije sklapaju ugovor o koncesiji. Ugovorom o koncesiji u skladu s odlukom o koncesiji uređuje se bliža namjena za koju se daje koncesija, uvjeti koje u toku trajanja koncesije mora udovoljavati ovlaštenik koncesije, visina i način plaćanja naknade za koncesiju, jamstva ovlaštenika koncesije, druga prava i obveze davatelja i ovlaštenika koncesije. Prava i obveze iz koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji.

(5) Za koncesiju plaća se naknada koja se sastoji od stalnog i promjenjivog dijela. Naknada za koncesiju je prihod državnog proračuna.

Članak 35.

(1)  Koncesija se može oduzeti:

1. ako ovlaštenik koncesije ne izgradi u određenom roku građevine ili druge objekte za koje mu je dana koncesija,

2. ako se ovlaštenik koncesije ne pridržava odredaba ovoga Zakona i propisa za njegovo provođenje ili ne provodi uvjete koncesije,

3. ako ovlaštenik koncesije ne iskorištava koncesiju ili je iskorištava za svrhe za koje mu nije dana ili preko mjere određene u koncesiji,

4. ako ovlaštenik koncesije bez odobrenja izvrši radnje koje nisu predviđene u koncesiji ili su u suprotnosti sa odobrenim projektom,

5. ako ovlaštenik koncesije neuredno plaća naknadu za koncesiju.

(2) U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka pozvat će se ovlaštenik koncesije da se u određenom roku izjasni o razlozima zbog kojih mu se namjerava oduzeti koncesija.

(3) Ako se u slučaju oduzimanja koncesije iz razloga utvr­đenih u stavku 1. ovoga članka raskida ugovor o koncesiji, ovlaš­tenik koncesije nema pravo na naknadu zbog raskida ugovora.

(4) Odluku o oduzimanju koncesije donosi davatelj koncesije.

Članak 36.

(1)  Koncesija prestaje:

1. istekom vremena za koje je dana,

2.              odreknućem ovlaštenika koncesije prije isteka vremena određenog u odluci o koncesiji,

3. smrću ovlaštenika koncesije odnosno prestankom pravne osobe, ako nasljednici odnosno pravni slijednici ne zatraže pravodobno potvrdu koncesije,

4.              oduzimanjem koncesije od strane davatelja,

5.              sporazumnim raskidom ugovora o koncesiji.

(2) Odluku o prestanku koncesije donosi davatelj koncesije.

Članak 37.

Podrobnije uvjete za davanje koncesije, postupak davanja koncesije, te kriterije za određivanje naknade za koncesiju popisuje Vlada Republike Hrvatske.

Oduzimanje statusa javnog dobra u općoj uporabi željezničkoj infrastrukturi

Članak 38.

(1) Dijelu željezničke infrastrukture za koji ne postoji javni interes i interes korisnika usluga javnog prijevoza ili na kojem je trajno obustavljen javni prijevoz, može biti oduzet status javnog dobra u općoj uporabi.

(2) Odluku o trajnoj obustavi javnog prijevoza i oduzimanju statusa javnog dobra u općoj uporabi željezničkoj infrastrukturi, iz stavka 1. ovoga članka, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, donosi Hrvatski sabor.

(3) Vlada Republike Hrvatske može, dio željezničke infrastrukture kojem je, u smislu stavka 1. i 2. ovoga članka, oduzet status javnog dobra u općoj uporabi, prenijeti na drugog korisnika, pravnu ili fizičku osobu, ili ovlastiti Upravitelja infrastrukture na poduzimanje pravnih poslova u svezi s njegovim daljnjim statusom i namjenom, pod uvjetima određenim odlukom iz stavka 2. ovoga članka.

Usluge od posebnog državnog interesa

Članak 39.

(1) Uslugama od posebnog državnog interesa u javnom željezničkom prijevozu smatraju se:

– usluge željezničkog prijevoza putnika u domaćem prometu (regionalni, lokalni, prigradski i gradski),

– usluge željezničkog prijevoza putnika u međunarodnom prometu,

– usluge kombiniranog prijevoza,

(2) U cilju ostvarivanja posebnih državnih interesa, obav­ljanja prometa na prugama gdje prihodi ostvareni od prijevoza ne mogu pokriti troškove, te osiguravanja ravnopravnog položaja željezničkih prijevoznika s prijevoznicima u drugim vrstama prometa, Vlada Republike Hrvatske ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, mogu pojedinim željezničkim prijevoznicima koji obavljaju usluge željezničkog prijevoza od posebnog državnog interesa, na njihov zahtjev, nadoknaditi dio sredstava namijenjenih za razvoj i dio troškova prijevoza.

(3) Pravo na podnošenje zahtjeva za naknadu dijela sredstava, imaju željeznički prijevoznici koji obavljaju usluge iz stavka 1. ovoga članka, pod uvjetom da su za obavljanje djelatnosti registrirani u Republici Hrvatskoj, te da mogu obrazloženo dokazati da ispunjavaju uvjete za nadoknadu troškova.

(4) O opravdanosti zahtjeva za naknadu troškova željez­nič­kim prijevoznicima, a koji se podmiruju iz državnog proračuna, odlučuje Ministarstvo, uvažavajući sljedeće kriterije:

–                postojanje posebnog državnog interesa,

–                dostupnost drugih vrsta prometa,

–                razliku između prihoda koje željeznički prijevoznik može postići na tržištu i stvarnih troškova prijevoza,

–                usmjerenost razvoja prijevozničkih sredstava na dugoročni plan razvoja željezničkog prometa u Republici Hrvatskoj s naglaskom na ostvarivanje nacionalnog programa razvoja javne željezničke infrastrukture,

–                utjecaj ulaganja na sigurnost željezničkog prometa i kvalitativne i kvantitativne mogućnosti prijevoznika.

(5) Međusobna prava i obveze iz postupka dodjele naknade troškova iz sredstava državnog proračuna uređuju se ugovorom između željezničkih prijevoznika kojima je naknada odobrena i Ministarstva.

(6) Naknada dijela troškova koji se podmiruju iz sredstava jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, uređuje se ugovorom između prijevoznika i tih jedinica.

(7) Svaki željeznički prijevoznik kojem je, prema odredbama stavka 1. do 6. ovoga članka, odobrena naknada, obvezan je za obavljene usluge od posebnog državnog interesa, a za koje je dobio naknadu, voditi zasebnu računovodstvenu evidenciju.

Osiguranje sredstava za nadoknadu

Članak 40.

Sredstva za nadoknadu dijela troškova željezničkim prije­voznicima, iz članka 39. ovoga Zakona, osiguravaju se u državnom proračunu, i/ili proračunu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

IV. PROVEDBA UPRAVNOG POSTUPKA I INSPEKCIJSKI NADZOR

Članak 41.

(1) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, u upravnim postupcima koji se provode sukladno odredbama ovoga Zakona, primjenjuju se propisi o općem upravnom postupku.

(2) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona obav­ljaju inspektori sigurnosti željezničkog prometa i drugi službenici ovlašteni za provedbu nadzora sukladno odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje sigurnost željezničkog prometa.

V. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 42.

(1) Do početka primjene ovoga Zakona posebnim zakonom uredit će se razdvajanje društva HŽ – Hrvatske željeznice d.o.o. na više društava, prema poslovnim područjima, te urediti njihov pravni položaj.

(2) Zakonom iz stavka 1. ovoga članka uredit će se i pitanje fi­nanciranja željezničke infrastrukture iz članka 32. ovoga Zakona.

(3) Danom početka primjene ovoga Zakona, Republika Hrvatska preuzet će sve obveze koje su HŽ – Hrvatske željeznice d.o.o. ugovorile po kreditima do tog roka, s domaćim i stranim kreditorima.

(4) Obvezuje se Vlada Republike Hrvatske da u primjerenom roku podnese prijedlog zakona o osnivanju regulatornog tijela kako bi mogao biti donesen do ulaska Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije.

(5) Do donošenja Zakona, iz stavka 4. ovoga članka, poslove iz djelokruga regulatornog tijela obavljat će Ministarstvo.

(6) Za HŽ – Hrvatske željeznice d.o.o. koje za vrijeme do početka primjene ovoga Zakona obavljaju prijevozne usluge u željezničkom prometu i poslove upravljanja željezničkom infrastrukturom u Republici Hrvatskoj, smatra se da ispunjavaju uvjete iz članka 5. stavka 1. i članka 17. stavka 1. ovoga Zakona.

(7) Do ulaska Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije, pravne osobe, iz članka 5. ovoga Zakona, imaju pravo osnivati željezničke prijevoznike, ali samo za obavljanje prijevoza na lokalnim prugama.

(8) Svi postojeći ugovori u svezi najma, zakupa ili prodaje pojedinih dijelova javne željezničke infrastrukture, a koje su zaključile HŽ – Hrvatske željeznice d.o.o. do stupanja na snagu ovoga Zakona, vrijede i nakon njegovog stupanja na snagu, s tim da, neovisno o odredbama postojećih ugovora, mora biti osiguran slobodan pristup na željezničku infrastrukturu, o čemu najmoprimac, zakupoprimac ili kupac ako postoji potreba, s vlasnikom mogu sklopiti posebne dodatke ugovora.

(9) Nekretnine koje čine željezničku infrastrukturu, a koje nisu upisane u zemljišnim knjigama kao javno dobro u općoj uporabi – željeznička infrastruktura, upisat će se kao takvo u zemljišnim knjigama.

Članak 43.

(1) Vlada Republike Hrvatske podnijet će Prijedlog Nacionalnog programa iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona u roku od godine dana od stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Vlada Republike Hrvatske i ministar donijet će propise, za čije donošenje su ovlašteni ovim Zakonom do početka primjene ovoga Zakona.

(3) Danom početka primjene ovoga Zakona, prestaje važiti Zakon o hrvatskim željeznicama (»Narodne novine«, br. 53/94., 139/97. i 162/98.).

Članak 44.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. siječnja 2005., osim odredbe članka 32. ovoga Zakona koja se primjenjuje od 1. siječnja 2004.

Klasa: 341-01/03-01/01

Zagreb, 17. srpnja 2003.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
            Hrvatskoga sabora
            Zlatko Tomčić, v. r.