DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU

1745

Na temelju članka 43. Zakona o službenoj statistici (»Narodne novine«, br. 103/03.) Državni zavod za statistiku određuje

METODOLOGIJU

ZA STATISTIČKU PRIMJENU NACIONALNE KLASIFIKACIJE DJELATNOSTI – NKD 2002.^1 )

I. UVOD (OPĆI DIO)

Nacionalna klasifikacija djelatnosti – NKD^2 ) klasifikacija je svih ekonomskih djelatnosti RH, a izrađena je potkraj 1994. na temelju statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti Europske unije (EU) – NACE Rev. 1, s kojom je sukladna na razini razreda i svim agregatnim višim razinama. Stupila je na snagu Zakonom o NKD-u (»Narodne novine«, br. 98/94.) i Odlukama o NKD-u »Narodne novine«, br. 6/95., 3/97. i 7/97.), koje predstavljaju pravnu podlogu za njezinu sustavnu i istodobnu primjenu od 1. siječnja 1995., a ustanovljeno je i prijelazno razdoblje u trajanju dvije godine. Konačna sustavna statistička primjena NKD-a počela je 1. siječnja 1997. NKD predstavlja statistički standard koji se prema članku 9. spomenutog Zakona o NKD-u treba obvezatno koristiti za prikupljanje, upisivanje, obradu, objavu i diseminaciju statističkih podataka RH važnih za ukupni gospodarski razvitak, njegovu analizu i projekciju razvoja. NKD je obvezatan standard i za razvrstavanje poslovnih subjekata (pravnih i fizičkih osoba) i za vođenje poslovnih registara RH. Za potrebe razvrstavanja poslovnih subjekata prema NKD-u doneseni su statistički akti kojima se propisuje način i pravila razvrstavanja poslovnih subjekata te njihovo vođenje u poslovnim registrima. Za administrativni dio poslovnog registra donesen je Pravilnik o razvrstavanju poslovnih subjekata prema NKD-u, a za statistički dio poslovnog registra (koji se tek treba ustrojiti) donesene su Metodološke osnove za primjenu NKD-a.

S obzirom na to da je NKD preuzeta klasifikacija NACE-a Rev. 1 EU-a, a preuzeta je zbog osiguravanja usporedivosti statističkih standarda RH s EU-om (preko toga i s UN-om), stupanjem na snagu revidirane verzije NACE-a Rev. 1.1 imalo je neposredan utjecaj i na odluku Državnog zavoda za statistiku (DZS) da već 2002. počne s pripremom izrade prijedloga revidirane verzije NKD-a. Osim toga, s potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između Republike Hrvatske (RH) i Europske unije (EU) i donesenim Mjerama Vlade RH u okviru Plana provedbe SSP-a za razdoblje od 2001. do kraja 2006. usklađivanje službene statistike RH sa statistikom EU-a postaje obveza DZS-a.

Iako se NKD na temelju Zakona o NKD-u donosi Odlukom Vlade RH, prijedlog njegove revizije izrađuje DZS jer je NKD isključivo statistička klasifikacija koja se na temelju spomenutog Zakona može koristiti isključivo u statističke svrhe. Prijedlog nove revidirane verzije NKD-a izrađen je potkraj 2002., a stupio je na snagu početkom 2003. pod nazivom NKD 2002^3 ). Donošenjem i stupanjem na snagu nove verzije NKD-a 2002. bilo je nužno pristupiti i reviziji sve one statističke legislative koja je na snazi za primjenu prve verzije NKD-a, a koju donosi DZS u okviru svoje nadležnosti kako bi se omogućila primjena NKD-a 2002. na sustavan način i istodobno u svim statističkim istraživanjima RH, a posebno u Poslovnom registru kao polaznoj osnovi svih statističkih istraživanja RH. Da bi se postigli navedeni ciljevi, trebalo je ažurirati i Metodološke osnove za statističku primjenu NKD-a i uskladiti ih s izvršenim promjenama. Rezultat tog rada izrada je ove Metodologije za primjenu NKD-a 2002., koja je usklađena s Uvodom u NACE Rev. 1.1 i Uredbom o statističkim jedinicama za promatranje i analizu proizvodnog sustava EU-a.

2) Nacionalna klasifikacija djelatnosti – NKD, uvedena u statistički sustav Republike Hrvatske 1. siječnja 1995. (temelji se na Zakonu o NKD-u – »Narodne novine«, br. 98/94., Pravilniku o razvrstavanju poslovnih sub­jekata prema NKD-u, »Narodne novine«, br. 22/95. i Odluci o NKD-u, »Narodne novine«, br. 3/97. i 7/97.), u obvezatnoj je primjeni od 1. siječnja 1997. Temelji se i sukladna je na razini četveroznamenkaste brojčane oznake (razreda) s Klasifikacijom gospodarskih djelatnosti Europske unije – NACE Rev. 1, u obvezatnoj primjeni za sve države članice od 1. siječnja 1995.

3) Odluka o NKD-u 2002., NN, br. 13/03. i Pravilnik o razvrstavanju poslovnih subjekata prema NKD-u 2002. (sadrži objašnjenja NKD-a 2002.), NN, br. 52/03.

1. Pojam i definicija klasifikacije djelatnosti

Pod djelatnošću se podrazumijeva kombinacija resursa kao što su oprema, rad, tehnika proizvodnje, informativne mreže ili proizvodi čiji je rezultat određena roba ili usluge. Djelatnost je određena inputom proizvoda (dobara ili usluga), proizvodnim procesom i outputom proizvoda.

Klasifikacija djelatnosti jedan je od osnovnih statističkih normativa koji se koristi pri evidentiranju, prikupljanju, obradi, analizi, diseminaciji i prikazivanju podataka važnih za stanje određenog gospodarstva te za analizu i usmjeravanje društvenog i gospodarskog razvoja i njegovih strukturnih promjena. Prema klasifikaciji djelatnosti razvrstavaju se poslovni subjekti (pravne i fizičke osobe) po djelatnostima koje obavljaju u skladu s propisima.

Osnovni kriterij za razvrstavanje poslovnih subjekata mora biti funkcionalan. To znači da se poslovni subjekti razvrstavaju u svoju glavnu djelatnost prema djelatnosti koju stvarno obavljaju, a ne prema vlastitom ustrojstvenom obliku, statusu, vlasništvu, načinu proizvodnje i slično.

Međutim, statističke klasifikacije nisu statička kategorija. Razlog je u činjenici da se gospodarstvo i njegova struktura u tijeku vremena mijenja, nove tehnologije stvaraju nove djelatnosti i proizvode koji dobivaju sve veću važnost, dok neke druge djelatnosti sve više gube na važnosti. Kako bi statističke informacije o strukturi gospodarstva zadržale svoju aktualnost, nužno je s vremena na vrijeme revidirati klasifikacije. To ne smije biti prečesto i u kratkim intervalima jer svaka revizija klasifikacija ima negativan učinak zato što izaziva prekid vremenskih serija i zahtijeva njihovu rekonstrukciju.

2. Pregled razvoja klasifikacije djelatnosti u RH

ü Prva Privremena klasifikacija djelatnosti u Republici Hrvatskoj prihvaćena je 1947. i koristila se do 1962.

ü Od 1962. kao sastavni dio Pravilnika o razvrstavanju korisnika društvene imovine prema njihovim djelatnostima upotreb­ljava se Nomenklatura za razvrstavanje gospodarskih i drugih organizacija te državnih organa prema djelatnostima. Koristila se i bila je na snazi uz određene manje promjene i dopune do 1976.

ü Jedinstvena klasifikacija djelatnosti – JKD stupila je na snagu i primjenjivala se od 1. siječnja 1977. do 31. prosinca 1995., a za statističke i analitičke potrebe primjenjivala se do 31. prosinca 1996.

ü Nacionalna klasifikacija djelatnosti – NKD stupila je na snagu i primjenjuje se od 1. siječnja 1995. do 31. prosinca 2002., a za statističke i analitičke potrebe primjenjivat će se do 31. prosinca 2003.

ü Nacionalna klasifikacija djelatnosti – NKD 2002. obvezatno će se primjenjivati od 1. siječnja 2004. u svim statističkim istraživanjima i poslovnim registrima, a predviđen je i krajnji rok do 31. prosinca 2006.

ü Sljedeća revizija i stupanje na snagu revidiranog NKD-a 2007. planirano je 1. siječnja 2007., u skladu s rokovnikom stupanja na snagu revidiranih svjetskih i europskih statističkih klasifikacija djelatnosti, koje već pripremaju međunarodna statistička tijela pod radnim nazivom »Operacija 2007.«.

II. NACIONALNA KLASIFIKACIJA DJELATNOSTI – NKD 2002.

1. Struktura i sustav oznaČavanja NKD-a 2002.

Nacionalna klasifikacija djelatnosti – NKD 2002. ima 17 područja, 31 potpodručje, 62 odjeljka, 224 skupine, 514 razreda i 585 podrazreda.

Tablica 1. Hijerarhijske razine Nacionalne klasifikacije djelatnosti – NKD 2002.

Šifarski sustav NKD-a 2002. (prikazan je u tablici 1.) obuhvaća:

ü prvu razinu – područje (section), označenu jednoslovnom abecednom šifrom

ü međurazinu – potpodručje (subsection), označenu dvoslovnom abecednom šifrom

ü drugu razinu – odjeljak (division), označenu dvoznamenkastom brojčanom šifrom

ü treću razinu – skupinu (group), označenu troznamenkastom brojčanom šifrom

ü četvrtu razinu – razred (class), označenu četveroznamenkastom brojčanom šifrom

ü petu razinu – podrazred (subclass), označenu peteroznamenkastom brojčanom šifrom.

Formiranje i brojčano označavanje peteroznamenkastih podrazreda NKD-a 2002. izvršeno je konzistentno kako bi se zadržala ukupnost preuzete strukture i sadržaja iz NACE-a Rev. 1.1 na svim razinama i u nacionalnoj klasifikaciji. Pri tom je korišten je sljedeći postupak: a) raščlanjenim izvornim razredima NACE-a Rev. 1. 1 iza četveroznamenkaste brojčane oznake dodijeljena je još jedna brojčana oznaka od 1, 2 …n, ovisno o broju formiranih podrazreda, i b) za razrede NACE-a Rev. 1.1 koji su preuzeti u NKD 2002. bez raščlambe dodijeljena je dodatna oznaka «0» iza četveroznamenkaste razine razreda iz praktičnih razloga (obrada podataka).

Postupak utvrđivanja šifarskog sustava bio je konzistentan kako bi se zadržala ukupnost preuzete strukture i sadržaja iz izvornog NACE Rev. 1.1 na svim razinama i u nacionalnoj klasifikaciji.

U tablici 2. prikazan je broj naslova unutar svake od hijerarhijskih razina NKD-a 2002. po pojedinačnim područjima NKD 2002., sve do najniže nacionalne razine podrazreda (585), označenih s peteroznamenkastom brojčanom oznakom.

Tablica 2. Temeljna struktura i broj naslova NKD-a 2002., po područjima                   

2. Usporedba NKD-a 2002. i NACE-a Rev. 1.1

S obzirom na to da je NKD 2002. izveden iz NACE-a Rev. 1.1, s njim je i potpuno sukladan do uključujući razine razreda (514), a sa ISIC-om Rev. 3.1 (isto kao i NACE) do uključujući razine odjeljka, a u tabeli 3. dan je njihov usporedni prikaz.

Tablica 3. Struktura i broj naslova NKD-a 2002. u odnosu na NACE Rev. 1.1

Sukladnost na svim razinama NKD-a 2002. s NACE-om Rev. 1.1 istaknuta je i sustavom vizualnog označavanja NKD-a 2002. (isto kao i prijašnja verzija NKD-a), koji slijedi onaj u NACE-u Rev. 1.1. Razlike postoje samo pri prezentiranju i vizualnom razlikovanju podataka na razini podrazreda NKD-a 2002., gdje je dodana točka između 4. i 5. brojčane oznake. Podrazred je isključivo nacionalno uvedena razina, kojom se, isto kao u drugim državama EU-a, željelo istaći i osigurati prezentiranje detaljnije nacionalne strukture gospodarstva od one koja je u NACE-u Rev. 1.1, a raščlamba se uglavnom temeljila na načelu homogenosti pojedinih segmenata nacionalnog gospodarstva i njegova tehnološkog razvoja kako bi nacionalne specifičnosti bile vidljive, dok su istodobno agregiranije razine iz NACE-a Rev. 1.1 ostale nepromijenjene.

Tablica 4. Usporedni prikaz revidiranih verzija NKD-a i NACE-a, hijerarhijske razine i njihov broj

U tablici 4. uspredno su prikazane revidirane verzije NACE-a Rev. 1 i NACE-a Rev. 1.1 u odnosu na nacionalne verzije NKD-a i NKD-a 2002., koje su u potpunosti slijedile izvorne hijerarhijske razine osim na nacionalnoj razini podrazreda.

III. KONCEPTI I DEFINICIJE NKD-a 2002.

Sustav klasifikacije djelatnosti ovisi o primjeni propisanih opisa djelatnosti i statističkih jedinica koje se razvrstavaju u tu djelatnost. Svi koncepti i definicije koji se koriste u ovom poglav­lju preuzeti su iz koncepta i definicija NACE-a Rev. 1.1 jer je NKD 2002. preuzeo strukturu i opise izvornika NACE-a Rev. 1.1 u cjelini, pa tako i izvorne koncepte i definicije, dok je samo za nacionalno uvedenu kategoriji podrazreda korišten nacionalni koncept.

1. Pravila koriŠtena u oblikovanju NKD-a 2002.

Glavni kriteriji korišteni u određivanju odjeljaka i skupina (dvoznamenkaste i troznamenkaste kategorije) NKD-a 2002. odnose se na osobine djelatnosti proizvodnih jedinica koje su strateški važne u određivanju stupnja sličnosti u strukturi jedinica i stanovite veze u gospodarstvu. Glavni aspekti djelatnosti su:

ü osobine proizvedenih roba i usluga

ü namjene proizvoda i usluga i

ü inputi, proces, tehnologija proizvodnje.

Vrijednost (važnost) koja je dodijeljena ovim kriterijima razlikuje se od jedne do druge kategorije. U mnogim su slučajevima, npr. u djelatnostima proizvodnje hrane, industrija tekstila, odjeće i kože, proizvodnje strojeva i opreme te uslužne industrija, kriteriji vrlo srodni tako da problem dodjeljivanja vrijednosti nije važan.

U slučaju poluproizvoda fizičkom sastavu i stupnju proiz­vod­nje proizvoda često je dana najveća vrijednost (važnost).

U slučaju robe sa složenim proizvodnim procesom krajnjoj namjeni, tehnologiji i organizaciji proizvodnje proizvoda često je dan prioritet u odnosu na fizički sastav robe.

Kriteriji u vezi s načinom na koji su djelatnosti povezane unutar i raspoređene između poduzeća zauzimaju središnje mjesto u definiciji razreda (četveroznamenkaste kategorije). Njihova je na­mjena da u većini slučajeva osiguraju primjenu razreda NKD-a 2002. pri razvrstavanju jedinica prema vrsti djelatnosti (JVD) ili poduzeća i da jedinice koje pripadaju pojedinom razredu budu što je više moguće slične prema vrstama djelatnosti koje obavljaju.

Razredi NKD-a 2002. definirani su tako da što je više moguće budu zadovoljena sljedeća dva uvjeta:

ü da proizvodnja određenih kategorija roba ili usluga koje obilježavaju dani razred odgovara outputu jedinica razvrstanih u taj razred i

ü da razred obuhvaća jedinice koje proizvode većinu kategorija roba ili usluga koje ga obilježavaju.

Podrazredi NKD-a 2002. raščlanjeni su tako da što je više moguće budu zadovoljena sljedeća tri uvjeta:

ü da je proizvodnja određenih kategorija roba ili usluga koje obilježavaju dani podrazred nacionalno homogena i ekonomski važna

ü da je proizvodnja određenih kategorija roba ili usluga koje obilježavaju dani podrazred nacionalno specifična, a u suprotnom ne bi bila vidljiva (ili je predviđen brz razvoj)

ü da se osigura nacionalna usporedivost podataka o proiz­vod­nji određenih kategorija roba ili usluga koje obilježavaju dani podrazred s historijskim podacima o proizvodnji određenih kategorija roba ili usluga (prikupljenih na temelju »središnje« klasifikacije).

2. Oblik vlasniŠtva

NKD 2002. ne razlikuje oblik vlasništva, vrstu pravne organizacije ili način poslovanja jer ti kriteriji nisu povezani s karakteristikama same djelatnosti. Jedinice koje obavljaju istu vrstu ekonomske djelatnosti razvrstavaju se na isti način neovisno o tome je li riječ o inkorporiranim poduzećima, samostalnim poduzetnicima ili državi i bez obzira na to obuhvaća li matično poduzeće više od jedne jedinice.

Razvrstavanja prema obliku vlasništva, vrsti organizacije ili načinu poslovanja izvode se neovisno o razvrstavanju prema djelatnosti. Međutim, povezivanje NKD-a 2002. s drugim klasifikacijama osigurat će korisne dodatne podatke.

Slično, proizvodne jedinice razvrstavaju se prema glavnoj ekonomskoj djelatnosti koju obavljaju neovisno o tome obavlja li se posao električnim ili ručnim strojevima ili se radi u tvornici ili kućanstvu; moderno nasuprot tradicionalnom nije kriterij.

3. TrŽIŠne i netrŽIŠne djelatnosti

U strukturi NKD-a 2002. razlika između tržišnih i netržišnih djelatnosti nije uzeta u obzir kao što je bio slučaj u JKD-u iako i u NKD-u 2002. postoje neki podrazredi koji su u pravilu netržišni (npr. određeni podrazredi odjeljka 75) te podrazredi djelatnosti koji mogu biti i tržišni i netržišni.

4. Djelatnosti opisane proizvodima

Bilo koja razina klasifikacije ekonomskih djelatnosti može se opisati outputom svojih karakterističnih roba i usluga. Međutim, uvijek treba prvo uzeti u obzir opis djelatnosti jer se u nekim slučajevima klasifikacija djelatnosti definira na temelju procesa ili sirovine a ne samog proizvoda. Stoga se u svakodnev­noj statističkoj praksi treba koristiti Klasifikacijom proizvoda po djelatnostima – KPD 2002.^4 ), koja određuje karakteristične proizvode pojedinačnih djelatnosti.

__________

4) Klasifikacija proizvoda po djelatnostima – KPD 2002. usklađena je sa Statističkom klasifikacijom proizvoda po djelatnostima u Europskoj ekonomskoj zajednici – CPA 2002 (Statistical Classification of Product by Activity in the European Economic Community, 2002 version), koja je u primjeni u zemljama članicama Europske unije od 1. siječnja 2003.

5. Definicije djelatnosti

Djelatnost (activity) je kombinacija resursa kao što su oprema, rad, tehnike proizvodnje, informacijske mreže ili kombinacija proizvoda kojoj je rezultat stvaranje specifičnih roba ili usluga. Djelatnost određuju input proizvoda (roba ili usluga), proizvodni proces i output proizvoda.

U praksi većina proizvodnih jedinica obavlja nekoliko različitih djelatnosti, stoga je potrebno odrediti glavnu, sporednu i pomoćnu djelatnost.

Glavna djelatnost (principal activity) određuje se metodom top down (vidi primjer uz poglavlje V.) kao djelatnost koja najviše pridonosi cjelokupnoj dodanoj vrijednosti jedinice promatranja. Pri tako određenoj glavnoj djelatnosti nije nužno da ima udjel 50% i veći u ukupnoj dodanoj vrijednosti te jedinice.

Sporedna djelatnost (secondary activity) je svaka druga djelatnost neke jedinice kojom se proizvode robe ili usluge.

Glavne i sporedne djelatnosti obično se obavljaju uz potporu brojnih pomoćnih djelatnosti (ancillary activities) kao što su računovodstvo, prijevoz, skladištenje, nabava, promidžba prodaje, popravak i održavanje itd. Stoga su pomoćne djelatnosti one koje postoje isključivo da bi pružale potporu glavnim proizvodnim djelatnostima neke jednice osiguravajući netrajnu (non-durable) robu ili usluge za potrebe te jedinice.

Međutim, ako se glavne i sporedne djelatnosti statističke jedinice i uz nju vezane pomoćne djelatnosti (npr. računski centar) ne obavljaju na istom zemljopisnom području, poželjno je o tim jedinicama prikupiti posebne podatke kako bi se osigurali podaci na razini zemljopisnih područja.

Pomoćna djelatnost mora zadovoljiti sljedeće uvjete:

a) da se obavlja samo za jedinicu ili jedinice kojima pripada, tj. proizvedena roba i usluge ne smiju se prodavati na tržištu

b) da se obavlja slična djelatnost u sličnom rasponu u sličnim proizvodnim jedinicama

c) da obavlja usluge ili u iznimnim slučajevima proizvodi netrajnu robu koja nije dio finalnog proizvoda te jedinice (npr. priručni sitni alat ili građevinske skele)

d) da pridonosi tekućim troškovima jedinice a ne bruto investicijama u fiksni kapital (gross fixed capital formation).

Sljedeće se djelatnosti unatoč gornjoj definiciji ne mogu smatrati pomoćnim djelatnostima:

a) proizvodnja roba ili obavljen rad koji je dio investicija (capital formation), posebno izgradnja za vlastite potrebe. To je u skladu s metodom upotrijebljenom u NKD-u 2002., gdje se jedinice koje obavljaju izgradnju za vlastite potrebe razvrstavaju u djelatnost građevinarstva ako su podaci raspoloživi

b) proizvodnja čiji se velik dio prodaje na tržištu, čak i ako se dio utroši u vezi s glavnom djelatnosti

c) proizvodnja robe koja poslije postaje sastavni dio outputa glavne ili sporedne djelatnosti – npr. proizvodnja kutija za pakiranje proizvoda u odjelu istog poduzeća

d) proizvodnja energije (elektrana ili toplana), čak i kad se cjelokupna upotrijebi za glavnu ili sporednu djelatnost nadređene jedinice

e) kupnja robe za preprodaju u neizmijenjenu stanju

f) istraživanje i razvoj, s obzirom na to da ove djelatnosti ne pružaju usluge koje se koriste u tekućoj proizvodnji.

U svim navedenim slučajevima, ukoliko za te djelatnosti postoje raspoloživi podaci, treba ih izdvojiti u posebne jedinice, tzv. jedinice prema vrsti djelatnosti – JVD te ih razvrstati prema djelatnosti koju stvarno obavljaju.

IV. STATISTIČKE JEDINICE ZA PROMATRANJE I ANALIZU PROIZVODNOG SUSTAVA

Pojam statistiČkih jedinica

Potreban je širok raspon informacija da bi se stvorila cjelovita statistička slika neke industrijske djelatnosti. Organizacijska razina na kojoj je moguće prikupiti podatke ovisi o vrsti podataka. Na primjer, podaci o profitu nekog trgovačkog društva mogu biti raspoloživi samo iz jedne središnje zemljopisne lokacije u odnosu na nekoliko različitih lokacija, dok podaci o prodaji proizvoda mogu biti raspoloživi za svaku izdvojenu lokaciju. Stoga, da bi se na zadovoljavajući način moglo promatrati i analizirati podatke, nužno je definirati obitelj statističkih jedinica (family of statistical units). One čine sastavne dijelove za razvrstavanje u odgovarajuću klasifikaciju s obzirom na podatke koji se trebaju prikupiti.

Različite vrste statističkih jedinica koriste se za različite potrebe, ali svaka je jedinica poseban entitet koji je definiran tako da ga je moguće prepoznati i odrediti te izbjeći zamjenjivanje s bilo kojom drugom vrstom jedinice. To može biti prepoznatljiva pravna ili fizička jedinica ili, kao u slučaju jedinice homogene proizvodnje, statistička analitička konstrukcija.

A) Statističke jedinice za promatranje i analizu proizvodnog sustava

Cjelovito praćenje zakonitosti i pravila koji vladaju u tržišnom gospodarstvu zahtijeva definiranje statističkih standarda koji se primjenjuju pri identifikaciji statističkih jedinica te u prikupljanju, prijenosu i objavljivanju nacionalnih statističkih podataka s ciljem da se proizvedu pouzdani i međunarodno usporedivi podaci koji će biti raspoloživi poduzećima, financijskim institucijama, vladama i svim ostalim subjektima na unutrašnjem tržištu za potrebe analiza i drugo. Iz tih razloga temeljni je uvjet da sve statistike upotrebljavaju zajedničke definicije statističkih jedinica kako bi bilo moguće osigurati cjelovite, pouzdane, brze i detaljne statističke informacije. Zato je važno da statističke jedinice budu razvrstane prema NKD-u 2002. na isti nači u svim statističkim istraživanjima.

Ovom metodologijom utvrđuje se popis statističkih jedinica zajedno s kriterijima za uporabu, definicijama jedinica i objaš­njenjima, koje je potrebno ugraditi u statistički sustav zajedno s njihovom primjenom u statističkim istraživanjima i statističkim registrima.

Definicije statističkih jedinica u sustavu proizvodnje upotreb­ljavaju se u statističkim istraživanjima za identificiranje jedinica za prikupljanje, prijenos, objavljivanje i analiziranje statističkih podataka u vezi s NKD-om 2002.

B) Vrste statističkih jedinica za promatranje i analizu proizvodnog sustava

ü poduzeće

ü institucijska jedinica

ü skupina poduzeća

ü jedinica prema vrsti djelatnosti – JVD

ü jedinica homogene proizvodnje – JHP

ü lokalna jedinica

ü lokalna jedinica prema vrsti djelatnosti – lokalni JVD

ü lokalna jedinica homogene proizvodnje – lokalni JHP

C) Kriteriji za definiranje statističkih jedinica za promatranje i analizu proizvodnog sustava

Statističke jedinice definiraju se na temelju triju kriterija čija važnost ovisi o vrsti jedinice na koju se odnose.

Pravni, računovodstveni i ustrojstveni kriterij

Da bi se mogle definirati jedinice koje će se moći prepoznati i odrediti u gospodarskom sustavu, primjenjuje se pravni ili institucijski kriterij. U nekim slučajevima pravno odvojene jedinice moraju biti grupirane zajedno jer nisu samostalne u svojoj organizaciji. Za definiranje nekih vrsta jedinica primjenjuju se i računovodstveni i financijski kriteriji.

Za formiranje statističkih jedinica poduzeća koriste se pravne jedinice koje djelomično ili u cijelosti obavljaju proizvodnu djelatnost.

Pravne jedinice uključuju:

ü pravne osobe čije je postojanje priznato zakonom neovisno o pojedincima ili institucijama u čijem su vlasništvu ili čiji su članovi

ü fizičke osobe koje obavljaju ekonomsku djelatnost na osnovi vlastitog prava.

Pravne jedinice čine, samostalno ili u kombinaciji s drugim jedinicama, izvor za formiranje statističkih jedinica nazvanih poduzeća.

Zemljopisni kriterij

Jedinica se može identificirati zemljopisno. Razlikuju se lokalna, regionalna^5 ), nacionalna, europska i svjetska područja.

Lokalna razina ovdje znači teritorij koji odgovara »najmanjem administrativnom području«: u Hrvatskoj »grad/općina«, a na primjer u Njemačkoj »gemeinde«, u Francuskoj »commune« i u Velikoj Britaniji »ward«.

Jedinice za promatranje i analizu definirane su tako da omogućavaju određivanje podataka po svim teritorijalnim razinama Republike Hrvatske te priključivanje podacima europskog i svjetskog područja.

Primjena zemljopisnih kriterija mora omogućiti objedinjavanje podataka i spriječiti dupliciranje i neobuhvaćenost podataka.

____________

5) Regionalne razine definirane su Nomenklaturom prostornih jedinica za statistiku – NUTS (Nomenclature of Territorial Units for Statistics), koja razlikuje tri regionalne razine (I., II. i III.), a koja u Republici Hrvatskoj još nije u upotrebi.

Kriterij djelatnosti

Smatra se da djelatnost proizvodnje, u daljnjem tekstu djelatnost, postoji kada se međusobno udruže resursi kao što su oprema, rad, proizvodna tehnika, mreže podataka i kombinacija proizvoda, što rezultira stvaranjem specifičnih roba ili usluga. Djelatnost se definira kao input proizvoda (roba ili usluga), proizvodni proces i output proizvoda.

Djelatnosti se definiraju određenim razinama NKD-a 2002.

Ako jedinica obavlja više od jedne djelatnosti, sve djelatnosti osim pomoćnih poredane su prema udjelu u bruto dodanoj vrijednosti. Prema troškovima koje generiraju razlikuju se glavne i sporedne djelatnosti.

Ako za razvrstavanje nisu raspoloživi podaci za dodanu vrijednost, upotrebljavaju se drugi kriteriji, npr. zaposlenost, plaće i nadnice, promet i aktiva (assets) kako bi se dobila najbliža moguća aproksimacija.

Jedinice se razvrstavaju prema djelatnostima koje obavljaju. Ako jedna djelatnost ima udjel veći od 50% dodane vrijednosti, time je određeno njezino razvrstavanje. U svim ostalim sluča­jevima primijenit će se i pravila za razvrstavanje po metodi top down. Razvrstavanje se provodi po fazama, od najviše razine agregacije kao što je područje (jednoslovna oznaka), preko odjeljka (dvoznamenkasta brojčana oznaka), skupine (troznamenkasta brojčana oznaka) i razreda (četveroznamenkasta oznaka) do podrazreda (peteroznamenkasta brojčana oznaka).

Razvrstavanje na svakoj razini mora biti sukladno s prethodnom razinom.

Pojam pomoćnih djelatnosti definiran je u dodatnim objaš­nje­njima ove metodologije.

D) Definicije i objašnjenja pojedinačnih vrsta statističkih jedinica

ü Poduzeće (Enterprise)

Poduzeće je najmanja kombinacija pravnih jedinica koja čini organizacijsku jedinicu za proizvodnju roba ili usluga. Ima odre­đen stupanj autonomije pri odlučivanju, posebno pri raspore­đivanju vlastitih resursa. Poduzeće obavlja jednu ili više djelatnosti na jednoj ili više lokacija. Poduzeće može biti samo jedna pravna jedinica.

Objašnjenje:

Ovako definirano poduzeće ekonomski je entitet koji, pod određenim okolnostima, odgovara skupini od nekoliko pravnih je­dinica. Neke pravne jedinice, u stvari, obavljaju djelatnosti isklju­čivo za druge pravne jedinice, njihovo se postojanje može objasniti samo administrativnim razlozima (npr. zbog poreza) i nemaju nikakvu ekonomsku važnost. Velik broj pravnih jedinica bez ijednog zaposlenog također pripada ovoj kategoriji. U mnogim slučajevima djelatnosti takvih pravnih jedinica smatraju se pomoćnim djelatnostima za nadređenu pravnu jedinicu za koju obavljaju poslove, a kojoj moraju biti pripojene da bi formirale poduzeće koje se koristi za gospodarsku analizu.

ü Institucijska jedinica (Institutional unit)

Institucijska je jedinica osnovni centar za odlučivanje koji karakterizira jednoobraznost ponašanja i samostalnost pri odlučivanju u obavljanju njezine glavne funkcije. Jedinica je institucijska ako je samostalna u odlučivanju u odnosu na svoju glavnu funkciju i ako je nadležna za cjelovito računovodstvo.

, Jedinica je samostalna u odlučivanju o glavnoj funkciji ako je odgovorna za odluke i djelatnosti koje obavlja.

, Jedinica je nadležna za kompletno računovodstvo kad vodi računovodstvo za sve gospodarske i financijske transakcije koje se provode u računovodstvenom razdoblju te bilance aktive i pasive.

Objašnjenje:

U sektoru korporativnih poduzeća poduzeće odgovara institucijskoj jedinici koja se koristi u sustavu nacionalnih računa. Slične institucijske jedinice također postoje u općoj upravi i sektoru privatnih neprofitnih institucija. Institucijske jedinice u sektoru kućanstava obuhvaćaju sve djelatnosti u kućanstvima, dok je pojam »poduzeće« rezerviran isključivo za njihove proizvodne djelatnosti.

Primjena ovih pravila daje sljedeća rješenja za entitete koji nemaju obje karakteristike institucijske jedinice.

(a) Kućanstva uvijek imaju samostalnost odlučivanja i prema tome su institucijske jedinice, čak i ako ne vode cjelovito računo­vodstvo.

(b) Poduzeća koja ne vode cjelovito računovodstvo pripajaju se institucijskim jedinicama u čije je računovodstvu uključeno i njihovo.

(c) Entiteti koji pri vođenju računovodstva nemaju samostalnost u odlučivanju u obavljanju svoje glavne funkcije pripajaju se jedinicama koje ih nadziru.

(d) Entiteti koji zadovoljavaju definiciju institucijske jedinice smatraju se takvima čak i ako ne objavljuju svoja financijska izvješća.

(e) Entiteti koji čine dio skupine poduzeća i vode cjelovito računovodstvo smatraju se institucijskim jedinicama, čak i ako su dio svoje samostalnosti u odlučivanju ustupili u praksi (ako ne i pravno) središnjem tijelu (holding društvu) odgovornom za opće upravljanje skupinom. Holding društvo samo za sebe smatra se institucijskom jedinicom, za razliku od jedinica kojima upravlja.

Sljedeće jedinice smatraju se institucijskim jedinicama:

, jedinice koje vode cjelovito računovodstvo i samostalne su u odlučivanju:

(a) privatna i javna društva (private and public companies), javne korporacije (public corporations)

(b) zadruge (cooperatives) i partnerstva (partnerships) priznati kao samostalni pravni entiteti

(c) javna poduzeća (public enerprises) koja su posebnim pravnim propisima priznata kao samostalni pravni entiteti

(d) neprofitne institucije (non-profit institucions) priznate kao samostalni pravni entiteti

(e) tijela opće uprave (agencies of general government).

, jedinice koje vode cjelovito računovodstvo i koje u skladu s konvencijom samostalno odlučuju:

(f) kvazikorporacijska poduzeća (quasi-corporate enterprises): poduzeća u vlasništvu jedne fizičke osobe (sole proprietorships), partnerstva (partnerships) i javna poduzeća (public enterprises), osim onih koji su navedeni u točkama (a), (b) i (c) ako je njihovo ekonomsko i financijsko djelovanje različito od djelovanja njihovih vlasnika, a slično je djelovanju korporacijskih poduzeća (corporate enterprises).

, jedinice koje nisu obvezne voditi cjelovito računovodstvo, ali samostalno odlučuju, u skladu s konvencijom:

(g) kućanstva.

ü Skupina poduzeća (Enterprise group)

Skupina poduzeća je udruženje poduzeća povezanih pravnim i/ili financijskim vezama. Skupina poduzeća može imati više od jednog centra odlučivanja, posebno za politiku proizvodnje, prodaje i profita. Može centralizirati određene aspekte financijskoga upravljanja i oporezivanja. Ona čini gospodarski entitet koji je ovlašten za odlučivanje, posebno u odnosu na jedinice koje ju čine.

Objašnjenje:

Za određena promatranja i analize ponekad je potrebno proučiti veze među određenim poduzećima i grupirati ona koja imaju međusobne čvrste veze.

Smatra se da postoji skupina kad 20% kapitala ili glasova ima ili kontrolira drugo poduzeće. Uzimaju se u obzir odredbe o ovlaštenjima za imenovanje direktora, a uz financijski nadzor utvrđuje se i gdje se kontrola stvarno nalazi.

Ova definicija nije pogodna za statističku analizu jer raču­novodstvene skupine ne konstituiraju međusobno isključive dodatne skupine poduzeća. Statistička jedinica poznata kao skupina poduzeća temeljena na konceptu računovodstvene skupine treba se definirati primjenom sljedećih dopunskih kriterija:

ü potrebno je razmotriti računovodstvene skupine na najvišoj konsolidacijskoj razini (upravitelj skupine)

ü u skupinu poduzeća treba uključiti one jedinice čija su računovodstva potpuno integrirana u konsolidirano društvo

ü treba dodati jedinice s većinskom kontrolom čiji računi nisu uključeni u sveukupnu konsolidaciju primjenom jednog od kriterija razlike u vrsti djelatnosti ili veličini jedinice

ü ne uzimaju se u obzir privremene veze kraće od godine dana.

Skupina poduzeća je skup poduzeća koje nadzire upravitelj skupine (group head). Upravitelj skupine je nadređena pravna jedinica koju posredno ili neposredno ne nadzire nijedna druga pravna jedinica. Podružna poduzeća (subsidiary enterprise) nad­ređenoga poduzeća (parent enterprise) njihove su podružnice (subsidiaries). Međutim, postoje neki oblici zadružnih ili zajed­ničkih udruga u kojima je nadređeno poduzeće u vlasništvu jedinica skupine.

Skupine poduzeća često su povezane različitim odnosima kao što su vlasništvo, kontroliranje različitih interesa i uprav­ljanje. Te su jedinice često povezane s jedinicama iz iste obitelji s nekoliko različitih generacija. Jedinica skupina poduzeća često odgovara konglomeratu povezanom složenim odnosima i često obavlja širok raspon djelatnosti. Podskupine se mogu identificirati unutar skupine poduzeća.

Korisno je prepoznati sve veze između upravitelja skupine i podređenih poduzeća preko mreže podružnica i potpodružnica (sub-subsidiaries), što omogućava prikaz organiziranosti cijele skupine.

U pogledu različitih računovodstvenih uputa treba razlikovati među temeljnim jedinicama skupine nefinancijskih poduzeća od jedinica koje se razvrstavaju kao financijske institucije. U drugom slučaju treba razlikovati jedinice koje su kreditne institucije i one koje su osiguravajuća poduzeća. Neke skupine poduzeća protežu se cijelim svijetom, a treba ih analizirati s nacionalnog i međunarodnog aspekta.

Jedinica skupine poduzeća osobito je korisna za financijske analize i proučavanje strategije poduzeća, no one su previše nestalne u svojoj prirodi da bi se prihvatile kao središnje jedinice za promatranje i analizu. Stoga se za prikupljanje i prikazivanje određenih podataka koristi jedinica poduzeće.

ü Jedinica prema vrsti djelatnosti – JVD (Kind-of-activity unit – KAU)

Jedinicu prema vrsti djelatnosti – JVD čine dijelovi podu­zeća koji pridonose izvođenju djelatnosti na razini podrazreda (peteroznamenakasta brojčana oznaka) NKD-a 2002. Ona odgovara jednoj operacijskoj potpodjeli poduzeća. Informacijski sustav u poduzeću mora osigurati izračunavanje, za svaki JVD, vrijednosti proizvodnje, međufazne potrošnje, troškova radne snage, operativnih viškova i zaposlenosti te bruto investicije u fiksni kapital (gross fixed capital formation).

Objašnjenje:

Jedinica prema vrsti djelatnosti – JVD određena je za jedinicu promatranja kako bi se poboljšala homogenost rezultata statističkih istraživanja prema djelatnosti i međunarodna usporedivost tih rezultata, dok se na razini poduzeća mogu promatrati različite vrste horizontalne i vertikalne integracije na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Entiteti koji obavljaju samo pomoćne djelatnosti za poduzeće kojem pripadaju ne mogu se smatrati samostalnom jedinicom prema vrsti djelatnosti.

Jedinica prema vrsti djelatnosti – JVD unutar pojedinog naslova NKD-a 2002. može proizvesti proizvode izvan homogene grupe na račun s njima povezanih sporednih djelatnosti koje se ne mogu izdvojeno obraditi zbog neraspoloživosti računovodstvenih podataka. Stoga jedinica prema vrsti djelatnosti razvrstana na temelju glavne djelatnosti ne mora proizvoditi potpun output homogenih skupina specifičnih proizvoda jer se isti proizvodi mogu proizvesti u sporednim djelatnostima jedinice prema vrsti djelatnosti koja pripada nekom drugom naslovu u NKD-u 2002.

Interno računovodstvo poduzeća (npr. profitni ili troškovni centri) često se razvija prema srodnom kriteriju koji je sličan konceptu djelatnosti. Ono omogućava davanje podataka na razini jedinice prema vrsti djelatnosti.

Svi troškovi pomoćnih djelatnosti poduzeća moraju se raspodijeliti na glavne i sporedne djelatnosti te jedinice prema vrsti djelatnosti koje se promatraju unutar poduzeća.

ü Jedinica homogene proizvodnje – JHP (Unit of homogeneous production – UHP)

Jedinica homogene proizvodnje – JHP okarakterizirana je jednom djelatnosti koja je identificirana svojim homogenim inputom, procesom proizvodnje i outputom. Proizvodi koji čine input i output međusobno se razlikuju po svojim fizičkim karakteristikama, stupnju obrade i tehnici proizvodnje, što ovisi o klasifikaciji proizvoda. Jedinica homogene proizvodnje može odgovarati institucijskoj jedinici ili njezinu dijelu, ali nikad ne može pripadati dvjema različitim institucijskim jedinicama.

Za jasnu analizu proizvodnog procesa sustav nacionalnih računa prihvatio je jedinice homogene proizvodnje – JHP, koje omogućavaju studiju tehničkih i gospodarskih odnosa. Te analitičke jedinice upotrebljavaju se posebice za input-output tabele, a u praksi se rekonstruiraju iz podataka prikupljenih za jedinice promatranja s obzirom na to da se ne mogu izravno promatrati.

Većina jedinica promatranja u isto vrijeme obavlja nekoliko djelatnosti. One mogu obavljati glavne djelatnosti, neke sporedne djelatnosti, tj. djelatnosti koje pripadaju drugim granama i neke od pomoćnih djelatnosti kao što su uprava, nabava, prodaja na tržištu, skladištenje, popravci itd. Ako jedinica promatranja obav­lja glavnu djelatnost, isto kao i jednu ili nekoliko sporednih djelatnosti, to će se podijeliti u odgovarajući broj jedinica homogene proizvodnje – JHP, a sporedne će djelatnosti biti ponovo razvrstane pod različite naslove u odnosu na glavnu djelatnost. Pomoćne djelatnosti jedinice promatranja ne izdvajaju se od glavnih i sporednih djelatnosti za koje se obavljaju.

Jedinica homogene proizvodnje – JHP definira se neovisno o lokaciji djelatnosti.

ü Lokalna jedinica (Local unit)

Lokalna jedinica je poduzeće ili dio poduzeća (npr. radionica, tvornica, skladište, ured, rudnik, stovarište) smješteno na zemljopisno određenom mjestu. Na svakom od tih mjesta obavlja se neka ekonomska djelatnost za koju je zaposlena jedna ili više osoba (nekad i samo dio radnoga vremena), za jedno te isto poduzeće.

Objašnjenje:

Ako je neka osoba zaposlena na jednom ili više mjesta (održavanje ili nadzor) ili kod kuće, lokalna jedinica je mjesto s kojeg se daju upute ili s kojeg se organizira rad. Mora biti mo­guće odrediti broj zaposlenih za svaku lokalnu jedinicu. Među­tim, sve pravne jedinice koje čine pravnu osnovu poduzeća ili jednog njegova dijela moraju imati lokalnu jedinicu koja je registrirani ured, čak i ako tamo nema nijednog zaposlenog. Štoviše, lokalna jedinica može obavljati samo pomoćne djelatnosti.

Zemljopisno identificirano mjesto mora biti striktno opisano: dvije jedinice koje pripadaju istom poduzeću na različitim lokacijama (čak i unutar najmanje administrativne jedinice), smatraju se dvjema lokalnim jedinicama. Jedna lokalna jedinica može se protezati kroz nekoliko susjednih administrativnih područja, a u tom je slučaju, prema konvenciji, poštanska adresa odlučujuća.

Granice jedinice određuju se granicama lokacije, što znači npr. da autocesta koja ide kroz lokalnu jedinicu ne narušava granice lokalne jedinice. Kriterij za zaposlene osobe u lokalnoj jedinici također se uzima u obzir.

ü Lokalna jedinica prema vrsti djelatnosti – lokalni JVD (Local kind-of-activity unit – local KAU)

Lokalna jedinica prema vrsti djelatnosti – lokalni JVD dio je jedinice koji prema vrsti djelatnosti odgovara lokalnoj jedinici.

Objašnjenje:

Svaki JVD mora imati najmanje jedan lokalni JVD. Međutim, JVD se može formirati od dijelova jedne ili više lokalnih jedinica. S druge strane, lokalna jedinica može u određenim okolnostima obavljati samo određeni broj pomoćnih djelatnosti. U tom slučaju treba dodatno razvrstati lokalne jedinice. Osim toga, svako poduzeće mora imati najmanje jedan lokalni JVD.

ü Lokalna jedinica homogene proizvodnje – lokalni JHP (Local unit of homogenous production – local UHP)

Lokalna jedinica homogene proizvodnje – lokalni JHP dio je jedinice homogene proizvodnje koji odgovara lokalnoj jedinici.

E) Dodatna objašnjenja za specifične slučajeve

ü Upravna i neprofitna tijela (Government and non-profit bodies)

Za opća upravna tijela različite su odgovarajuće statističke jedinice za koje se prikupljaju statistički podaci (npr. središnja uprava, socijalno osiguranje, lokalna uprava županije, općine/grada itd.). Ta različita tijela zajednički planiraju, nadgledaju i uprav­ljaju financijama svojih konstituirajućih tijela (to mogu biti ministarstva, uredi, zavodi, agencije, odjeli itd.). S obzirom na vrstu djelatnosti, neka od tih tijela, posebno lokalne vlasti, heterogenija su nego korporativna poduzeća (corporate enerprises).

Djelatnosti ovih tijela često pripadaju području L NKD-a 2002.: Javna uprava i obrana: obvezno socijalno osiguranje, iako druga tijela obavljaju djelatnosti koje u osnovi pripadaju ostalim područjima uključujući Obrazovanje (područje M), Zdravstvenu zaštitu i socijalnu skrb (područje N) i Ostale društvene socijalne i osobne uslužne djelatnosti (područje O).

Kad se serije podatka o entitetima privatnog sektora moraju spojiti s podacima o općim upravnim tijelima i privatnim neprofitnim institucijama, razvrstanima prema vrsti ekonomske djelatnosti, njihova identifikacija i razvrstavanje mora se provesti uporabom statističkih jedinica koje odgovaraju entitetima koji su najbliži statističkim jedinicama definiranima u privatnom sektoru. Zato se svi kriteriji koji se upotrebljavaju u privatnom sektoru analogno primjenjuju na opća upravna tijela. Isto se primjenjuje na privatne neprofitne institucije.

ü Pomoćne djelatnosti (Ancillary activities)

Razlika između pomoćnih, glavnih i sporednih djelatnosti može se prikazati na primjerima:

, proizvodnja sitnog alata za upotrebu u jedinici jest pomoćna djelatnost (u skladu sa svim kriterijima)

, vlastiti je prijevoz obično pomoćna djelatnost (u skladu sa svim kriterijima)

, prodaja vlastitih proizvoda pomoćna je djelatnost zbog općeg pravila da nije moguće proizvoditi bez prodaje. Međutim, ako je moguće identificirati maloprodaju unutar proizvodnoga poduzeća (direktna prodaja krajnjem korisniku), što može biti npr. lokalna jedinica, ova maloprodaja – osim onih u svrhu analiza – može se smatrati jedinicom prema vrsti djelatnosti. Ta jedinica promatranja predmet je dvostruke klasifikacije u smislu djelatnosti (glavne ili sporedne) koju obavlja unutar poduzeća i u smislu vlastite djelatnosti (maloprodaja).

Opće je pravilo, budući da proizvodni proces obično nije moguć bez pomoćnih djelatnosti, da te pomoćne djelatnosti ne smiju biti posebno izdvojeni entiteti, čak i ako se obavljaju u posebnim pravnim jedinicama ili na posebnim mjestima iako vode odvojeno računovodstvo. Pomoćne djelatnosti ne uzimaju se u obzir pri razvrstavanju entiteta koji ih obavljaju. Najbolji je primjer entiteta koji obavlja pomoćne djelatnosti glavni upravni odjel ili registrirani ured.

Ako se pomoćne djelatnosti obavljaju u korist samo jednog entiteta, te su djelatnosti i utrošena sredstva predstavljaju sastavni dio djelatnosti i sredstava te jedinice. Međutim, ako se djelatnosti statističke jedinice i odgovarajuće pomoćne djelatnosti ne obav­ljaju na istom zemljopisnom području (definirano prema zonama za potrebe statističkih istraživanja), preporučljivo je posebno prikupiti dodatne podatke o tim jedinicama za kategorije podataka koji moraju biti raspoređeni po zemljopisnim područjima, čak i ako jedinice obavljaju samo pomoćne djelatnosti.

Ako se pomoćne djelatnosti većinom obavljaju u korist dviju ili više jedinica prema vrsti djelatnosti, troškovi tih pomoćnih dje­latnosti moraju se raspodijeliti na sve jedinice prema vrsti djelatnosti za koje se obavljaju. Ako su podaci o razmjeru troškova za svaku posebnu djelatnost raspoloživi, troškovi se moraju rasporediti prema tome. Međutim, ako nema tih podataka, troškovi pomoćnih djelatnosti moraju se rasporediti u glavnu i sporedne djelatnosti proporcionalno vrijednosti outputa umanjenoj za me­đu­fazne troškove isključujući troškove samih pomoćnih djelatnosti. Ako je ova metoda u praksi prekomplicirana, troškovi po­moćne djelatnosti jednostavno se mogu rasporediti proporcionalno vrijednosti outputa.

Ako su pomoćne djelatnosti organizirane tako da su namijenjene za dva ili više entiteta u poduzeću s više jedinica, one mogu činiti skupinu pomoćnih djelatnosti na pojedinoj lokaciji. U ovom slučaju, na isti način kao što je poželjno potpuno obuhvatiti određene djelatnosti, čak i ako se one obavljaju neovisno ili ih obavljaju entiteti koji obavljaju isključivo pomoćne djelatnosti (npr. računalne usluge), korisno je dopustiti dodatno razvrstavanje po djelatnostima. Za tu svrhu pomoćni entiteti mogu biti razvrstani prema djelatnostima koje oni obavljaju i prema djelatnosti jedinice kojoj pripadaju.

Moguće je da neka djelatnost u početku bude pomoćna, a poslije počne prodavati usluge drugim entitetima. Takva djelatnost može se razviti do te mjere da prestaje biti pomoćna djelatnost i mora se smatrati jednom od glavnih ili sporednih djelatnosti entiteta. Jedini način određivanja djelatnosti kao pomoćne, glavne ili sporedne jest ocjenjivanje njezine uloge u poduzeću kao cjelini. Odnosi među različitim vrstama statističkih jedinica ilustrirani su u sljedećoj tabeli:

V. PRAVILA ZA RAZVRSTAVANJE STATISTIČKIH JEDINICA PREMA NKD-u 2002.

Statističke jedinice razvrstavaju se prema NKD-u 2002. Pri interpretaciji NKD-a 2002. treba se koristiti dodatnim objaš­nje­njima NKD-a 2002., tablicama pretvorbe, klasifikacijom KPD-a 2002., Carinskom tarifom RH^6 ) itd.

Svaka se jedinica razvrstava na temelju djelatnosti koje obav­lja. U nekim slučajevim

a jedinica se ne može razvrstati bez uzimanja u obzir njezinih veza s drugim jedinicama.

Jedinice se razvrstavaju do najdetaljnije razine djelatnosti NKD-a 2002. (razina podrazreda).

Jedinice treba razvrstati prema kategoriji koja najbolje opisuje njezinu djelatnost uzimajući u obzir ne samo strukturu outputa nego i strukturu inputa te proizvodni proces.

_______
6) Carinska tarifa Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 113/01.) usklađena je s Harmoniziranim sustavom UN-a – HS 2002 i Kombiniranom nomenkla­turom EU-a – CN 2002 do šesteroznamenkaste brojčane oznake.

1. Temeljna pravila razvrstavanja prema NKD-u 2002.

Dodana vrijednost je temeljni koncept kojim se određuje razvrstavanje jedinice prema ekonomskim djelatnostima. Budući da postoji razlika između outputa (proizvodnje) i intermedijarne potrošnje, dodana vrijednost je dodatna mjera udjela svake ekonomske jedinice u bruto domaćem proizvodu (BDP). Važan koncept vrednovanja je bruto dodana vrijednost po bazičnim cijenama. Bruto dodana vrijednost po bazičnim cijenama definira se kao razlika između outputa (proizvodnje) vrednovanog po bazičnim cijenama i intermedijarne potrošnje vrednovane po kupovnim cijenama. Stoga se dodana vrijednost po bazičnim cijenama sastoji od ostalih poreza na proizvodnju, neto dobiti, naknade zaposlenicima, potrošnje fiksnog kapitala i izravnavajuće stavke poslovnog viška (profita).

Ekonomske su djelatnosti definirane u NKD-u 2002. Jedinica može obavljati jednu ili više ekonomskih djelatnosti koje pripadaju jednoj ili nekoliko pozicija u NKD-u 2002. Jedinice se razvrstavaju prema svojoj glavnoj djelatnosti. Glavna je djelatnost ona u kojoj je ostvaren najveći udjel u dodanoj vrijednosti jedinice po bazičnim cijenama.

U jednostavnom slučaju, ukoliko jedinica na razini podrazreda obavlja samo jednu djelatnost, razvrstavanje djelatnosti te jedinice određeno je onom pozicijom u NKD-u 2002. koja obuhvaća djelatnost te jedinice. Ukoliko jedinica na razini podrazreda obavlja više od jedne djelatnosti, ali sve pripadaju istoj poziciji u NKD-u 2002., razvrstavanje djelatnosti te jedinice određeno je onom pozicijom u NKD-u 2002. u kojoj su obuhvaćene sve te djelatnosti.

U slučaju kada jedinica na razini podrazreda obavlja djelatnosti koje pripadaju različitim pozicijama u NKD-u 2002., nužna je primjena pravila za određivanje glavne djelatnosti. U jednostav­nom slučaju kada jedna djelatnost na razini podrazreda ima udjel veći od 50% dodane vrijednosti, to određuje razvrstavanje jedinice.

Kada jedinica obavlja djelatnosti koje pripadaju dvjema različitim pozicijama u NKD-u 2002., uvijek će jedna pozicija imati udjel veći od 50% dodane vrijednosti osim u vrlo rijetkom slučaju kada obje djelatnosti različitih pozicija u NKD-u 2002. imaju jednake udjele od 50%.

U mnogo složenijem slučaju kada jedinica obavlja više od dvije djelatnosti koje pripadaju više od dvjema različitim pozicijama u NKD-u 2002., a nijedna od njih nema udjel veći od 50% dodane vrijednosti, razvrstavanje jedinice po djelatnosti mora se odrediti uporabom metode top down.

Metoda top down slijedi hijerarhijsko pravilo prema kojem razvrstavanje jedinice na nižoj razini klasifikacije mora biti u skladu s razvrstavanjem jedinice na višim razinama. Da bi taj uvjet bio zadovoljen, proces počinje identifikacijom važnih pozicija na višoj razini i napreduje prema nižim razinama klasifikacije na sljedeći način:

1. Odredi se područje NKD-a 2002. koje ima relativno najveći udjel u dodanoj vrijednosti.

2. Unutar tog područja odredi se odjeljak NKD-a 2002. koji ima relativno najveći udjel u dodanoj vrijednosti unutar tog područja.

3. Unutar tog odjeljka odredi se skupina NKD-a 2002. koja ima relativno najveći udjel u dodanoj vrijednosti unutar tog odjeljka.

4. Unutar te skupine odredi se razred NKD-a 2002. koji ima relativno najveći udjel u dodanoj vrijednosti unutar te skupine.

5. Unutar tog razreda odredi se podrazred NKD-a 2002. koji ima relativno najveći udjel u dodanoj vrijednosti tog razreda. Taj podrazred određuje glavnu djelatnost.

Primjer:

Izvještajna jedinica može obavljati sljedeće djelatnosti:

Glavna se djelatnost određuje na sljedeći način:

1. Odredi se područje

Područje D      Prerađivačka industrija                                                          52%

Područje G      Trgovina na veliko i malo; popravak motornih vozila i motocikla te
predmeta za osobnu uporabu i
kućanstvo                                                                             35%

Područje K      Poslovanje nekretninama,
iznajmljivanje i osob­ne usluge                                               13%

2. Odredi se odjeljak

Odjeljak 28     Proizvodnja proizvoda od metala, osim strojeva i opreme        7%

Odjeljak 29     Proizvodnja strojeva i uređaja, d. n.                                     40%

Odjeljak 34     Proizvodnja motornih vozila,
prikolica i poluprikolica                                                           5%

3. Odredi se skupina

Skupina 29.3   Proizvodnja strojeva za poljoprivredu i šumarstvo                    8%

Skupina 29.4   Proizvodnja alatnih strojeva                                                     3%

Skupina 29.5   Proizvodnja ostalih strojeva za
posebne namjene                                                                  29%

4. Odredi se razred

Razred 29.53   Proizvodnja strojeva za industriju
hrane, pića i duhana                                                              21%

Razred 29.55   Proizvodnja strojeva za industriju
papira i kartona                                                                      8%

5. Odredi se podrazred

Podrazred 29.53.0 Proizvodnja strojeva za industriju
hrane, pića i duhana                                                              21%

Podrazred 29.55.0 Proizvodnja strojeva za industriju
papira i kartona                                                                      8%

Glavna djelatnost je prema tome, podrazred djelatnosti 29.53.0 – Proizvodnja strojeva za industriju hrane, pića i duhana. Da je razvrstavanje bilo izvršeno izravno prema podrazredu djelatnosti s najvećim udjelom u dodanoj vrijednosti, dovelo bi do pogrešnog rezultata jer bi se poduzeće razvrstalo izvan prerađivačke industrije, u podrazred 51.88.0 – Trgovina na veliko poljoprivrednim strojevima, priključcima i oruđem uključujući traktore.

Metoda top down zadovoljava načelo prema kojem je razvrstavanje po djelatnosti na nižim razinama u skladu s glavnom djelatnosti jedinice s gledišta razvrstavanja po djelatnosti na višim razinama⁷ ). Na nižim razinama razvrstavanja udjel u dodanoj vrijednosti pozicije NKD-a 2002. koja proizlazi iz uporabe metode top down neće nužno imati udjel veći od 50% ukupne dodane vrijednosti te jedinice. Što se ide dalje od viših prema nižim razinama hijerarhijske strukture NKD-a 2002., to će češće biti slučaj. Teoretski, također je moguće primijetiti da na višoj razini hijerarhijske strukture NKD-a 2002. nijedna pozicija nema udjel veći od 50% dodane vrijednosti jedinice.

U pravilu, metoda top down dopušta određivanje glavne djelatnosti jedinice na najnižoj hijerarhijskoj razini klasifikacije djelatnosti. U praksi je potrebno primijeniti metodu na onoj najnižoj razini koja se stvarno koristi u specifičnoj primjeni. To na primjer može biti razina odjeljka ili grupe u odnosu na pravila te specifične primjene.

Da bi se odredila glavna djelatnost jedinice, moraju biti poznati podaci o udjelima u dodanoj vrijednosti te jedinice za djelatnosti koje pripadaju različitim pozicijama u NKD-u 2002. Među­tim, u praksi često nije moguće dobiti podatke o dodanoj vrijednosti različitih djelatnosti te se razvrstavanje po djelatnosti obav­lja uporabom zamjenskih kriterija. Ti kriteriji mogu biti:

ü bruto output jedinice koji se može pridodat robama ili uslu­ga­ma za svaku pojedinu djelatnost koju obavlja

ü vrijednost prodaje skupine proizvoda za pojedine djelatnosti

ü plaće i nadnice koje se mogu pridodati različitim djelatnostima

ü zaposlenost u pojedinim djelatnostima prema udjelu zaposlenih u tim djelatnostima jedinice.

Takvi dopunski kriteriji mogu se koristiti umjesto neraspoloživih podataka o dodanoj vrijednosti, čime se dobiva najbolja aproksimacija u usporedbi s rezultatom koji bi se dobio na temelju podataka o dodanoj vrijednosti. Uporaba dopunskih kriterija ne mijenja metode određivanja glavne djelatnosti ili pravila metode top down. Oni su samo operativna aproksimacija podataka o dodanoj vrijednosti.

Međutim, jednostavna uporaba gore navedenih kriterija ponekad može dovesti do zabune. To će biti slučaj uvijek kada struktura dopunskih kriterija nije proporcionalna neraspoloživoj dodanoj vrijednosti.

Problemi pri korištenju kriterija temeljenih na outputu

Korištenjem kriterija prometa odmah postaje jasno da u određenim slučajevima razmjer prometa i dodane vrijednosti nije prikladan. Na primjer, promet trgovine uobičajeno ima mnogo manji udjel u dodanoj vrijednosti nego djelatnost proizvodnje. Ostali primjeri su promet špeditera ili općih ugovaratelja. Čak i unutar proizvodnje veza između prometa i rezultirajuće dodane vrijednosti može varirati između i unutar djelatnosti. U nekim slučajevima podaci o prometu nemaju smisla ili ne postoje, npr. djelatnosti financijskog posredovanja ili osiguranja. Ista bi se razmišljanja trebala uzeti u obzir i pri uporabi bruto outputa kao zamjenskog kriterija.

Mnoge jedinice uz djelatnost trgovine obavljaju i druge djelatnosti. U tim su slučajevima podaci o prometu trgovine najneprik­lad­niji pokazatelji nepoznatog udjela u dodanoj vrijednosti za djelatnosti trgovine. Mnogo je bolji pokazatelj bruto marža (razlika između prometa i nabavki robe za preprodaju prila­gođenih promje­nama zaliha). Međutim, trgovačka marža može varirati unutar samo jedne trgovine na veliko i malo, ali i među različitim djelatnostima trgovine. U vezi s tim, u obzir se moraju uzeti specifična pravila razvrstavanja za trgovinu na malo.

Problemi pri korištenju kriterija temeljenih na inputu

Slične se mjere opreza trebaju uzeti u obzir pri primjeni kriterija temeljenih na inputu. Razmjer između plaća i nadnica ili zaposlenosti i dodane vrijednosti nije pouzdan ukoliko je kapitalna intenzivnost raznih djelatnosti različita. Visoka kapitalna intenzivnost obično pokazuje na visoku amortizaciju i nizak udjel plaća i nadnica u dodanoj vrijednosti. Kapitalna intenzivnost uvelike se razlikuje među različitim ekonomskim djelatnostima ali i među djelatnostima istog podrazreda NKD-a 2002. Na primjer, djelatnost skupljanja otpada vjerojatno će imati veću kapitalnu intenzivnost nego djelatnost spaljivanja otpada. Međutim, obje djelatnosti pripadaju istom podrazredu NKD-a 2002. –90.02.0.

_____
7) U jednostavnim se slučajevima, kada jedinica obavlja samo jednu ili dvije djelatnosti, također može upotrijebiti metoda top down. Međutim, u tim se slučajevima razvrstavanje takvih jedinica po djelatnosti obavlja neposredno bez izričite primjene metode top down.

2. Posebna pravila za razvrstavanje statistiČkih jedinica

Temeljna pravila za određivanje glavne djelatnosti statističke jedinice objašnjena su u prijašnjoj točki.

Međutim, postoje određeni gospodarski procesi i pojave koje treba jasno definirati ukoliko sa statističkim jedinicama želimo postupati na jedinstven način, a objašnjeni su pod točkom A) ovog poglavlja, dok su posebna pravila koja se odnose na određena područja NKD-a 2002. objašnjena i pod točkom B) ovog poglavlja.

A) Posebna pravila s aspekta ustrojstva i specifičnih procesa u gospodarstvu

a) Vertikalna integracija

Do vertikalne integracije djelatnosti dolazi kada ista jedinica obavlja u slijedu različite faze proizvodnje i kada output iz jednog procesa služi kao input za sljedeći, npr. rušenje stabala u kombinaciji s proizvodnjom piljene građe, vađenje gline u kombinaciji s proizvodnjom cigala, proizvodnja sintetičkih vlakana povezana s tkaonicom tekstila.

Jedinicu s vertikalno integriranim lančanim djelatnostima treba razvrstati u djelatnost u kojoj je ostvaren najveći udjel u ukupnoj dodanoj vrijednosti proizvedenih roba ili usluga. Međutim, zbog praktičnih razloga raspoloživosti podataka, s aspekta jedinice promatranja, često je odlučujući kriterij finalni output koji se u toj jedinici ne može dalje obrađivati, npr. kod jedinica za proizvodnju prediva, tkanina i odjeće finalni output je proizvodnja odjeće.

b) Horizontalna integracija

Pristup opisan pod a) primjenjuje se također u posebnim slučajevima horizontalno integriranih jedinica, tj. jedinica u kojima se nekoliko različitih vrsta djelatnosti obavlja istodobno ko­risteći se istim proizvodnim čimbenicima koje nije moguće iz­dvo­jiti u posebne statističke jedinice (npr. proizvodnja pekarskih proizvoda u kombinaciji s proizvodnjom čokolade i bombona, konzerviranje mesa i proizvodnja limenki, proizvodnja namješ­taja i ambalaže).

U svim tim slučajevima ima više finalnih proizvoda različi­tog karaktera, a razvrstavanje treba izvršiti isto kao pod a), prema finalnom outputu odnosno finalnom proizvodu koji je karakteris­tičan za cjelokupnu proizvodnju te jedinice.

c) Djelatnosti koje se obavljaju uz naplatu ili po ugovoru

Jedinice koje obavljaju djelatnost uz naplatu ili po ugovoru razvrstavaju se s jedinicama koje proizvode te iste robe ili usluge za svoj račun. Postoje dvije temeljne vrste:

, rad temeljen na projektima, kada ugovaratelj daje podugovaratelju sve tehničke specifikacije potrebne za proizvodnju proizvoda koji je naručio, što je karakteristično za područje proiz­vodnje metala i proizvoda od metala (kovanje, rezanje, štancanje i ljevaoničke usluge)

, rad prema narudžbi, kada podugovaratelj obavlja poseban proces na predmetu koji osigurava ugovaratelj. Predmet može biti sirovina, strojni mehanički dio ili nešto drugo, a na njemu se mogu obavljati djelatnosti dorade metala (kromiranje), priprema voća za stavljanje u limenke itd.

d) Konverteri

Konverteri su jedinice koje prodaju robe i usluge u svoje ime, ali njihovu proizvodnju ugovaraju s drugim jedinicama. Te se jedinice razvrstavaju u područje G Trgovina na veliko i malo, osim kada posjeduju zakonsko pravo i koncept. U tim slučaje­vima razvrstavaju se kao da sami proizvode robu.

e) Instaliranje i montaža na licu mjesta

Jedinice koje se u prvom redu bave instaliranjem i montažom raznih elemenata ili opreme potrebne za nesmetanu uporabu građevine razvrstavaju se u građevinarstvo (odjeljak 45), npr. oprema za grijanje i ventilaciju, dizala i pomične stube, jedinice za opskrbu električnom energijom, plinom i vodom, ugradnja prozora, vrata itd.

Instaliranje i montaža obično uključuju početne usluge uključujući sve nužne radove kako bi se osiguralo njihovo nesmetano izvođenje na licu mjesta i sve temeljne instrukcije u vezi s korištenjem i održavanjem opreme.

Instaliranje koje se izvodi kao usluga identična prodaji opreme ima karakter pridružene djelatnosti i razvrstava se na isti način kao glavna djelatnost (npr. instaliranje električne opreme za kućanstvo od strane maloprodaje).

f) Popravak i održavanje

Jedinice koje se bave popravcima, održavanjem ili remontom opreme razvrstavaju se u isti podrazred kao i jedinice koje ju proizvode osim u iznimnim slučajevima, a to su sljedeći:

, jedinice koje popravljaju i održavaju motorna vozila i motocikle razvrstavaju se u skupine 50.2, odnosno 50.4.

, jedinice koje popravljaju predmete za osobnu uporabu i kućanstvo razvrstavaju se u skupinu 52.7.

, jedinice koje popravljaju i održavaju bojlere i peći za centralno grijanje u kućanstvima razvrstavaju se u razred 45.33.

, jedinice koje popravljaju ili održavaju računala i knjigo­vod­stvene strojeve razvrstavaju se u skupinu 72.5.

B) Posebna pravila vezana uz određena područja NKD-a 2002.

a) Područje G Trgovina na veliko i malo; popravak motornih vozila, motocikla te predmeta za osobnu uporabu i kućanstvo

U NKD-u 2002. trgovina na veliko i malo obuhvaća sve jedinice čija glavna djelatnost uključuje kupnju prenosivih roba (tran­sportable goods) i njihovu preprodaju i/ili obavljanje posre­d­ničke funkcije između prodavača i kupaca roba. Te robe samo su predmet rukovanja i pakiranja, one se ne modificiraju u svojoj prirodi, sastavu ili obliku.

Trgovina na veliko i malo obuhvaća ne samo izravno trgovanje među dvjema stranama nego i trgovanje u ime jedne ili više trećih strana. Međutim, bitno je da glavna djelatnost bude trgovina proizvodima koji se nisu izmjenjivali više nego što je to uobičajeno u praksi od strane prodavača.

Rukovanje robom koje je u običajeno u trgovini ne utječe na temeljne osobine robe te može uključivati npr. sortiranje, odva­janje, miješanje i pakiranje.

Uključene su i usluge koje podržavaju prodaju proizvoda, npr. isporuka i instalacija električnih aparata.

U trgovini na veliko postoje brojne grane ekonomske djelatnosti u kojima su postupci uobičajeni u trgovini od velike važnosti. Tipičan primjer je prepakiravanje proizvoda prije dostave maloprodaji.

Djelatnosti posredovanja i trgovine na veliko kombinirane su u jednom odjeljku NKD-a 2002. Podrazredi posredovanja čine jednu skupinu (51.1), dok su podrazredi trgovine na veliko raščlanjeni u šest skupina (51.2 – 51.9). Izdvojeni odjeljak obuhvaća trgovinu na malo, a unutar njega je šest skupina različitih aspekata trgovine na malo i jedna dodatna za popravak predmeta za osobnu uporabu i kućanstvo. Trgovina motornim vozilima, zajedno s održavanjem i popravkom motornih vozila te prodajom goriva na malo, čini odjeljak 50.

Posredovanje

U skupini 51.1 Posredovanje u trgovini na veliko obuhva­ćene su sve jedinice čija je glavna djelatnost trgovanje robama u ime trećih osoba. To mogu biti komercijalni agenti, brokeri ili trgovačka udruženja, koji obavljaju transakcije za račun trećih osoba. Međutim, posredovanje u trgovini na malo ne iskazuje se izdvojeno, nego se razvrstava u odgovarajući podrazred odjeljka 52.

Trgovina na veliko

U skupinama trgovine na veliko obuhvaćene su sve jedinice čija se ekonomska djelatnost sastoji ponajprije od preprodaje roba u vlastito ime maloprodavačima, industrijskim, komercijalnim, institucionalnim ili profesionalnim korisnicima ili drugim trgovcima na veliko.

Trgovina na veliko razvrstava se samo prema rasponu proizvoda. Drugi kriteriji ne uzimaju se u obzir, npr. je li to domaća prodaja na veliko, uvozna i/ili izvozna trgovina itd.

Trgovina na malo

U skupinama trgovine na malo, 52.1 do 52.6 NKD-a 2002., obuhvaćene su sve jedinice čija se ekonomska djelatnost sastoji primarno od prodaje roba za vlastiti račun ili za račun trećih osoba, pretežito kućanstava.

Trgovina na malo uglavnom se obavlja na prostorima koji su dostupni svima. Međutim, postoje i drugi oblici maloprodaje kao što su poštanska, telefonska ili internetska prodaja, prodaja iz pokretnih vozila i na privremenim lokacijama ili skladišnim prostorima.

Trgovina na malo prvo se razvrstava prema vrsti prodavaonice (trgovina na malo u prodavaonicama: skupine 52.1 do 52.5; trgovina na malo izvan prodavaonica: skupina 52.6). Trgovina na malo u prodavaonicama dalje je podijeljena na trgovinu na malo novom robom (skupine 52.1 do 52.4) i trgovinu na malo rab­ljenom robom (skupina 52.5). Kod trgovine na malo novom robom u prodavaonicama postoji daljnja razlika između specijalizirane trgovine na malo (skupine 52.2 do 52.4) i nespecijalizirane trgovine na malo (skupina 52.1). Specijalizirana trgovina na malo novom robom u prodavaonicama dalje je podijeljena prema rasponu prodanih proizvoda. Gore navedene agregacije skupina trebaju se smatrati dodatnim razinama i primijeniti pri korištenju metode top down.

Ostali mogući aspekti maloprodajne djelatnosti u NKD-u 2002. ne reflektiraju se, npr. vrsta usluge (npr. tradicionalna usluga ili samoposluga), trgovine dobrovoljnih službi, udruge kupaca ili razlikovanje zadružnih ili drugih oblika maloprodaje.

Jedinice čija je glavna djelatnost prema udjelu u dodanoj vrijednosti očigledno trgovina na malo u prodavaonicama mora se razvrstati u jedan od podrazreda 52.11.0 do 52.50.0. Nakon što se odredi raspon prodanih proizvoda po pojedinačnim jedinicama, razvrstavanje treba izvršiti prema sljedećim pravilima:

1) Ukoliko prodani proizvodi sadrže samo proizvode iz jednog podrazreda NKD-a 2002., razvrstava se u taj podrazred. Primjer: jedinica koja u svojoj prodavaonici prodaje samo pića treba se razvrstati u podrazred 52.25.0.

2) Ukoliko prodani proizvodi predstavljaju robe iz nekoliko podrazreda NKD-a 2002., odredite čini li koji od tih podrazreda udjel od 50% i veći u dodanoj vrijednosti. U tom slučaju jedinicu treba razvrstati u taj podrazred.

Primjeri:      (a)                 52.41.0 – 20%               (b)        52.21.0 – 10%

                                        52.42.0 – 30%                           52.24.0 – 10%

                                        52.43.0 – 50%                           52.25.0 – 10%

                                                                                          52.33.0 – 15%

                                                                                          52.41.0 – 55%

                                         Razvrstano u 52.43.0                Razvrstano u 52.41.0

3) Ukoliko prodani proizvodi predstavljaju robe iz nekoliko podrazreda NKD-a 2002., a nijedan od njih nema udjel od 50% i veći u dodanoj vrijednosti, potrebna je dodatna analiza za utvrđi­vanje relevantnog podrazreda. Za to se mora koristiti metoda top down uzimajući u obzir naprijed navedene dodatne razine.

52.42.0  –         25%                     52.42.0      –      15%                 52.42.0            –           5 %

52.43.0  –         10%                     52.43.0      –      20%                 52.43.0            –          10%

52.50.0  –         40%                     52.50.0      –      25%                 52.50.0            –          40%

52.62.0  –         25%                     52.62.0      –      40%                 52.62.0            –          45%

Razvrstano u                                 Razvrstano u                               Razvrstano u

52.50.0                                        52.43.0                                      52.50.0

4) Pri izboru između specijalizirane trgovine na malo (52.2 – 52.4) i nespecijalizirane trgovine na malo (52.1) rezultat će ovisiti o broju podrazreda NKD-a 2002. bez obzira na važnost razine skupine.

5) Ukoliko prodani proizvodi obuhvaćaju do četiri podrazreda NKD-a 2002. iz skupina 52.2, 52.3 i/ili 52.4 od kojih ni jedan nema udjel od 50% ili veći u dodanoj vrijednosti, nego svaki podrazred ima udjel od 5% i veći u dodanoj vrijednosti, riječ je o specijaliziranoj trgovini. Potrebno je samo odrediti fokus djelatnosti na temelju dodane vrijednosti. Glavna djelatnost najprije se određuje odabirom glavne skupine, a onda razreda i podrazreda unutar te skupine.

52.21.0  –         30%                     52.21.0      –      30%                 52.21.0            –          20%

52.22.0  –          5%                      52.22.0      –      15%                 52.22.0            –           5%

52.31.0  –         45%                     52.31.0      –      40%                 52.31.0            –          35%

52.43.0  –         20%                     52.43.0      –      15%                 52.43.0            –          40%

Razvrstano u                                 Razvrstano u                               Razvrstano u

52.31.0                                        52.21.0                                      52.43.0

6) Ukoliko prodani proizvodi obuhvaćaju robe iz pet ili više podrazreda NKD-a 2002. iz skupina 52.2, 52.3 i 52.4, a svaki ima udjel veći od 5% dodane vrijednosti, ali nijedan nema udjel od 50% i veći u dodanoj vrijednosti, treba se razvrstati kao nespecijalizirana prodavaonica u skupinu 52.1. Ukoliko hrana, piće i duhan obuhvaćaju udjel od barem 35% dodane vrijednosti, razvrstati treba u NKD 2002. podrazred 52.11.0. U svim drugim slučajevima treba razvrstati u podrazred 52.12.0.

52.21.0  –         5%                      52.21.0      –      20%                 52.21.0            –          5%

52.22.0  –         10%                     52.22.0      –      15%                 52.22.0            –          5%

52.31.0  –         15%                     52.31.0      –      10%                 52.31.0            –          40%

52.33.0  –         25%                     52.33.0      –      10%                 52.33.0            –          40%

52.44.1  –          5%                      52.44.1      –      45%                 52.44.1            –          10%

Razvrstano u                                 Razvrstano u                               Razvrstano u

52.12.0                                        52.11.0                                      52.12.0           

Napomena:

Pravila razvrstavanja uvijek se temelje na maloprodajnoj djelatnosti jedinice. Ukoliko uz svoju maloprodaju ova jedinica ima sporednu djelatnost, koja također pruža usluge ili proizvodi robe, razvrstavanje jedinice u odgovarajući podrazred NKD-a 2002. u odjeljku 52 određeno je samo sadržajem njezine maloprodajne djelatnosti.

b) Područje L Javna uprava

Kriteriji razvrstavanja javne uprave primjenjuju se analogno i na državna tijela, što znači da se sva državna tijela ne razvrstavaju u područje L. Jedinice koje obavljaju djelatnosti na nacionalnim, regionalnim ili lokalnim razinama, koje se mogu izdvojiti i pripojiti drugim područjima NKD-a 2002., razvrstavaju se u odgovarajuće područje (npr. obrazovanje u području M; zdravstvena zaštita i socijalna skrb u području N), a ne u područje L Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje.

Na primjer, podružnica višeg obrazovanja kojim upravlja središnja ili lokalna vlada razvrstava se u podrazred 80.30.0, a djelatnosti slične bolničkoj u podrazred 85.11.0.

c) Odjeljak 95 Djelatnosti kućanstava koja zapošljavaju poslugu

Podrazred 95.00.0 obuhvaća samo djelatnost kućanstava koje zapošljavaju poslugu. Rezultat ove djelatnosti smatra se u sustavu nacionalnih računa proizvodnjom te je u tu svrhu i za određena istraživanja ovaj podrazred uključen u NKD 2002. Sami članovi posluge ne smiju se razvrstati u podrazred 95.00.0.

d) Odjeljak 96 Djelatnosti privatnih kućanstava koja pro­izvode različite robe za vlastite potrebe i Odjeljak 97 Djelatnosti privatnih kućanstava koja obavljaju različite usluge za vlastite potrebe

Na temelju ISIC-a Rev. 3.1, u NKD 2002. uključena su dva nova odjeljka (odjeljak 96 i odjeljak 97) da bi se obuhvatile sve proizvodne djelatnosti, čak i ako ih obavljaju samo privatna kućanstva za vlastite potrebe.

Dakle, ti odjeljci uobičajeno ne bi bili važni u poslovnim statistikama, ali u prikupljanju podataka obuhvaćaju kućanstva i djelatnosti kojima se zadovoljavaju osnovne potrebe.

C) Promjene u razvrstavanju jedinica

Jedinice mogu mijenjati svoju glavnu djelatnost bilo odjednom bilo postupno tijekom određenoga vremenskog razdoblja. Glavna djelatnost može se promijeniti unutar godine od jednoga statističkog razdoblja do sljedećega zbog sezonskih čimbenika ili zbog odluke poslovodstva da promijeni proizvodnju. U svakom slučaju nastaje vrlo iznenadna promjena u bilanci djelatnosti. Također može doći do postupne promjene proizvodnje ili prodaj u tijeku nekoliko godina. Svi ti slučajevi zahtijevaju promjenu u razvrstavanju jedinica. Međutim, prečeste promjene razvrstavanja jedinica iskrivljuju podatke u odnosu na njihovu interpretaciju.

Da bi se izbjegle česte promjene u razvrstavanju jedinica, nužno je uvesti pravilo stabilnosti. Bez takvog pravila nastale bi evidentne promjene u gospodarskoj demografiji poslovne populacije, koje ne bi bile ništa drugo do statistički iskrivljena slika stvarnosti. Zato je određeno operativno pravilo da prije odluke o promjeni razvrstavanja jedinice sporedna djelatnost treba biti dominantna dvije godine uzastopce u odnosu na glavnu djelatnost u koju je jedinica razvrstana.

Promjene u razvrstavanju jedinica za svrhe statističkih istra­živanja ne provode se više od jedanput godišnje ili na odre­đe­ni datum ili kada informacija postane raspoloživa. Češće pro­mje­ne u razvrstavanju jedinica rezultirale bi nekonzistentnošću između kratkoročnih (mjesečnih i tromjesečnih) i dugoročnih podataka.

VI. POJMOVNIK (GLOSSARY)

Ovaj pojmovnik detaljnije opisuje neke pojmove koji se koriste u NKD-u 2002. i Metodologiji za statističku primjenu NKD-a 2002. Pokušala se osigurati konzistentnost pojmova i njihovih definicija. Treba imati na umu da oni nemaju definitivno značenje izvan ove metodologije. Pojmovnik predstavlja samo jedan dopunski alat korisnicima za ispravnu interpretaciju NKD-a 2002.

Dodana vrijednost (Value added)

Bruto dodana vrijednost je bruto vrijednost proizvodnje umanjena za materijalne troškove i druge reprodukcijske inpute.

Finalni proizvod (Finished product)

Proizvod za koji je proizvodnja završena.

Industrijski proces (Industrial process)

Transformacijski proces (fizički, kemijski, ručni itd.) koji se koristi u proizvodnji novih proizvoda (potrošačkih, reprodukcijskih ili investicijskih dobara), u preradi upotrijebljenih proizvoda ili u osiguravanju usluga industriji kao što je definirano u području C (ekstraktivna industrija), D (prerađivačka industrija), E (proizvodnja i distribucija električne energije, plina i vode) i F (građevinarstvo).

Kapitalna dobra (Capital goods)

Kapitalna dobra su ona koja se, osim materijalnih inputa i goriva, koriste za proizvodnju drugih roba i/ili usluga. Ona uključuju tvorničke zgrade, strojeve, lokomotive, kamione i traktore. Zemlja se uobičajeno ne smatra kapitalnim dobrom.

Nusproizvodi (By-products)

Posebni nusproizvod (exclusive by-product) jest proizvod koji je tehnološki povezan s proizvodnjom drugih proizvoda u istoj skupini, ali se ne proizvodi ni u jednoj drugoj skupini (npr. melasa u vezi s proizvodnjom šećera). Posebni nusproizvodi koriste se kao input za proizvodnju drugih proizvoda.

Obični nusproizvod (ordinary by-product), tj. nusproizvod koji nije vezan isključivo za jednu skupinu, jest proizvod tehnološki povezan s proizvodnjom drugih proizvoda, ali se proizvodi u nekoliko skupina (npr. hidrogen proizveden rafiniranjem nafte tehnološki je povezan s hidrogenom proizvedenim u petrokemijskoj proizvodnji i karbonizaciji ugljena i identičan s onim proizvedenim u skupini koja obuhvaća druge osnovne kemijske proizvode).

Obrada (Treatment)

Proces koji se provodi, među ostalim, za zaštitu određenih proizvoda, za dobivanje određenih osobina ili za sprečavanje svih štetnih učinaka koji bi mogli proizaći iz njihova korištenja. Primjeri su obrada usjeva, drva, metala i otpada.

Poluproizvod (Semi-finished product)

Proizvodi koji su prošli fazu obrade, ali zahtijevaju dodatnu obradu kako bi bili pogodni za korištenje. Mogu biti prodani za daljnju obradu drugim prerađivačima, a jedan od tipičnih primjera za to su grubi metalni odljevci prodani drugima radi dovršavanja.

Proizvod (Product)

Proizvod je posljedica neke ekonomske djelatnosti. Ovo je opći naziv koji se koristi za dobra i usluge.

Proizvodnja (Production)

Proizvodnja je djelatnost čiji je rezultat proizvod. Koristi se u vezi s cijelim nizom ekonomskih djelatnosti. Taj pojam nije rezerviran samo za područja poljoprivrede, rudarstva ili prera­đivačke industrije. On se također koristi u svezi s područjem usluga. Može se koristiti i precizniji pojam koji definira proizvodnju: pružanje usluga, obrađivanje, prerađivanje itd., ovisno o grani djelatnosti. Proizvodnju možemo mjeriti na različite načine, odnosno u fizičkim pokazateljima ili vrijednosti.

Prerađivačka industrija (Manufacturing industry)

Sve djelatnosti unutar područja D. Uključena je i sitna obrtnička djelatnost i masovna proizvodnja. Treba napomenuti da se velika tvornička postrojenja ne koriste isključivo u području D.

Pretvorba (Transformation)

Pretvorba je proces kojim se modificira priroda, sastav ili oblik sirovina, poluproizvoda ili finalnih proizvoda radi dobivanja novih proizvoda.

Roba (Commodity)

Roba je dobro koje je moguće razmjenjivati. Ona može biti samo jedan proizvod s proizvodne linije, jedinstveni primjerak (umjetnička slika) ili materijalni medij za usluge (softverska disketa). To je pojam koji se koristi u carinskim klasifikacijama.

Strojevi: industrijski (Machinery: industrial)

Vrste strojeva i opreme izrađenih ponajprije za korištenje izvan kućanstava, npr. alatni strojevi, perilice za praonice rublja.

Strojevi: za osobnu uporabu ili kućanstvo (Machinery: domestic or household).

Vrste strojeva i opreme izrađenih ponajprije za korištenje u privatnim kućanstvima, npr. kućanske perilice.

VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Stupanjem na snagu ove Metodologije za statističku primjenu Nacionalne klasifikacije djelatnosti – NKD 2002. prestaju vrijediti Metodološke osnove za Nacionalnu klasifikaciju djelatnosti – NKD, objavljene u »Narodnim novinama« br. 12/97. od 5. veljače 1997.

Ova Metodologija za statističku primjenu Nacionalne klasifikacije djelatnosti – NKD 2002., stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 951-03/01-03/54
Urbroj: 555-08-03-03-54
Zagreb, 24. srpnja 2003.

Ravnatelj
mr. sc. Marijan Gredelj, v. r.