2241
Na
temelju članka 3. stavka 4. Ugovora o katoličkom vjeronauku u javnim školama i
vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama sklopljenog 29. siječnja 1999.
godine između Vlade RH i Hrvatske biskupske konferencije ministar prosvjete i
športa na prijedlog Hrvatske biskupske konferencije donio je
Uvodne napomene
Prošlo
je dvanaest godina od demokratskih promjena u našem društvu i od objavljivanja
prvoga Plana i programa katoličkoga vjerskoga odgoja i obrazovanja u osnovnoj
školi (1991.). Demokratski su procesi doveli do različitih promjena u
društvenom, religioznom i crkvenom životu naroda. Promjene zahvaćaju i pogađaju
sva područja života: kulturno, znanstveno, prosvjetno, gospodarsko i socijalno,
crkveno, religiozno itd. Katolička crkva osobito prati zbivanja i promjene na
području crkvenog i religioznog života vjernika i nastoji na njih odgovoriti
svojim pastoralno-katehetskim djelovanjem i programima. Crkva je tako, u
dogovoru i sporazumima s državnim tijelima, ostvarila vjerski odgoj u vrtićima
i vjeronauk u sustavu javnih škola. U tom je ozračju 1998. objavljen, kao
opsežan dokument, obnovljeni Plan i program katoličkoga vjeronauka u osnovnoj
školi. Vjeronauk u školi našao je svoje prirodno i nezaobilazno mjesto u
cjelini školskoga odgojno-obrazovnoga sustava, svojim je sadržajima i ciljevima
ucijepljen u demokratsku i pluralnu školu i dao je nepobitan prilog cjelovitom
odgoju djece i mladeži u njima.
Društvene
i crkvene promjene donose uvijek nove vjersko-odgojne i inkulturacijske izazove
povezane s potrebama učenika i njihovoga ukupnog obrazovanja u školi. Nužno je
vjerski odgoj trajno približavati promijenjenim uvjetima osobnog, obiteljskog,
crkvenog i društvenog života učenika. Jednako je tako potrebno trajno
vrednovati, pratiti i usavršavati vjerski odgojno-obrazovni rad u školama.
Rezultat je tog nastojanja objavljivanje ovoga II. izmijenjenog i dopunjenog
izdanja Programa katoličkoga vjeronauka u osnovnoj školi.
Taj
izmijenjeni i dopunjeni Program, slično kao i njegovo I. izdanje 1998., ima
teološko-ekleziološke i antropološko-pedagoške temelje, načela i kriterije.
Oni u cjelini slijede relevantne katehetske i druge dokumente Katoličke crkve,
osobito dokumente Drugoga vatikanskog koncila, potom Opći katehetski direktorij
(OKD 1971.), Evangelii nuntiandi (1975.), Catechesi tradendae (CT 1979.), Opći
direktorij za katehezu (ODK 1997.), dokument naših biskupa Radosno naviještanje
Evanđelja i odgoj u vjeri (1983.), Katekizam Katoličke crkve (1993.), temeljna
polazišta Plana i programa katoličkoga vjeronauka u osnovnoj školi (1998.)
Hrvatske biskupske konferencije, te njezin dokument Župna kateheza u obnovi župne
zajednice (2000.).
U
izradi ovog Programa vrednovana su i uzimana u obzir naša dosadašnja iskustva i
postignuća, neki konkretni materijali naših i stranih autora, koji su radili
slične projekte, kao i europska iskustva i programi školskoga vjeronauka.
Izmijenjeni
i dopunjeni Program nastoji pridonijeti odgovarajućoj prilagodbi dijela
vjeronaučnih sadržaja i odgojno-obrazovnih ciljeva sadašnjim potrebama i
prilikama učenika i njihova vjerskoga odgoja i obrazovanja u školi. Njime se
nastoji ostvariti razrađenija artikulacija vjeronaučnih ciljeva i sadržaja,
detaljnije se naznačuju neki konkretni metodički postupci na razini školskoga
vjeronauka i želi se otvoriti prostor sve plodnijoj korelacijskoj povezanosti
školskoga vjeronauka i župne kateheze kao mjestima vjerskoga odgoja koja se
međusobno nadopunjuju i prožimaju. Ovaj Program također nešto drukčije, u
odnosu na prošli, oblikuje vjeronaučnu građu, kako u pojedinim godištima, tako
i u obradi pojedinih nastavnih cjelina u tim godištima. U isto vrijeme, budući
da slijedi metodologiju otvorenoga kurikuluma, slično kao i Plan i program iz
1998., ovaj izmijenjeni i dopunjeni Program ostaje otvoren daljnjim
prilagodbama i usavršavanju te traži trajni napor vjeroučitelja u njegovom
prilagođavanju, osobito u izvedbenom oblikovanju, posebnim okolnostima i
potrebama učenika u našim različitim krajevima i sredinama.
U
izmijenjenom i dopunjenom Programu donosimo bitna teološko-antropološka te
specifična religiozno-pedagoška i teološko-katehetska polazišta Katoličke
crkve, koja su sadržana u navedenim dokumentima Crkve i koja su nešto šire,
samo u nekim dijelovima, izložena u dosadašnjem Planu i programu.1
1. Narav i utemeljenje Školskoga vjeronauka
Školski
vjeronauk u našem odgojno-obrazovnom sustavu ima konfesionalno obilježje. Naša
Crkva, oslonjena na iskustva i praksu europskih zemalja u školskom vjeronauku,
odlučila se za konfesionalni oblik vjerskoga odgoja u školama koji je usklađen
s poslanjem Crkve u svijetu i s činjenicom, okolnostima i zahtjevima demokratskog
i pluralnog društva. Katolički vjeronauk u osnovnoj školi redoviti je i obvezni
školski predmet za one učenike čiji ga roditelji ili skrbnik slobodno izaberu.
Izvodi se dva sata tjedno u sklopu redovite nastave, a prema vlastitom planu i
programu i pod istim uvjetima kao i ostali obvezni predmeti u školi.
Školski
vjeronauk stavlja naglasak na cjeloviti odgoj čovjeka te, imajući osobito u
vidu religioznu dimenziju, na promicanje osobnih i društvenih općeljudskih i
vjerničkih vrednota. Konfesionalno obilježje vjeronauka utemeljeno je na
univerzalnom odgojnom i kulturnom značenju religiozne činjenice za osobu,
kulturu i cijelo društvo. Katolička crkva daje mu teološko-crkveno,
antropološko-pedagoško i povijesno-kulturno značenje i utemeljenje.
a) Teološko-crkveno
utemeljenje školskoga vjeronauka. Ono polazi od naravi i poslanja Katoličke
crkve u suvremenom svijetu, koja je pozvana, poslana i dužna upoznati sve ljude
koji to žele s porukom kršćanske vjere o Bogu i čovjeku, o najdubljim pitanjima
ljudskog života i svijeta. Svoje poslanje ona ostvaruje na različitim
područjima društvenog života pa tako i na području vjerskoga odgoja, osobito u
župnoj zajednici i u školi kao mjestima odgoja. Crkva na taj način vrši svoje
djelo služenja na području odgoja i obrazovanja. Njezina odgojna prisutnost u
školi povezana je s odgojnom zadaćom škole, od koje katolički roditelji očekuju
pomoć u ostvarivanju nezaobilazne dimenzije cjelovitog odgoja djece i izgradnje
njihovoga vjerskoga i kulturnoga identiteta. U tom se duhu promatra i
konfesionalno obilježje školskoga vjeronauka. Ono se potvrđuje u temeljnim
pravima roditelja da se njihovoj djeci u javnim školama omogući vjerski odgoj u
skladu s njihovim vjerskim uvjerenjem, životnim vrijednostima, s učenjem i s
tradicijom Crkve kojoj pripadaju. Ti zahtjevi ne umanjuju nego afirmiraju
narav suvremene demokratske, pluralne i vrijednosno usmjerene škole, u kojoj
vjeronauk daje dragocjeni doprinos kvaliteti njezinoga odgojno-obrazovnoga
poslanja u suvremenom religioznom i vrijednosno pluralnom društvu.
b) Antropološko-pedagoško
utemeljenje školskoga vjeronauka. To je utemeljenje bitno povezano s
naznačenim teološko-crkvenim utemeljenjem katoličkoga vjeronauka kao
obvezatnoga školskoga predmeta. Uporište mu je u činjenici da naše suvremeno
pluralno društvo, u kojemu žive ljudi različitih religija, kultura i
nacionalnosti, traži demokratski i pluralni pristup ukupnom odgojno-obrazovnom
djelovanju i zadaći škole. Riječ je, naime, o suvremenom općeprihvaćenom
interkulturalnom pristupu u cjelokupnom školskom odgoju i obrazovanju. Iz
takvog pristupa proizlazi da suvremena škola svima treba omogućiti upoznavanje,
čuvanje i razvijanje vlastitoga te upoznavanje i poštivanje tuđega vjerskoga,
kulturnoga i nacionalnoga identiteta. Budući da je religioznost integralna
činjenica čovjekove osobnosti i kulture, autentični i cjeloviti odgoj u školi
zahtijeva vrednovanje religiozne dimenzije odgoja u cjelini školskoga sustava i
njezinu skladnu ugradnju u obrazovna područja i nastavne predmete kojima po
svojoj naravi pripada. Osim toga, u školi je potrebno omogućiti onima koji to
žele i konfesionalni vjeronauk kao nastavni predmet koji promiče sustavni
vjerski odgoj i obrazovanje učenika. On omogućuje autentično i sustavno
upoznavanje, čuvanje i razvijanje njihovoga vlastitoga vjerskoga i kulturnoga
identiteta. Tako shvaćen konfesionalni vjeronauk pokazuje svoju pravu narav u
školskom sustavu, jamči vjersku autentičnost i odgojnu uvjerljivost unutar
vlastite religije, a s druge strane njeguje dijaloški i ekumenski duh u odnosu
na druge ljude, svjetonazore, religije, konfesionalne i kulturne izričaje.
c) Povijesno-kulturno
i društveno-kulturno utemeljenje školskoga vjeronauka. To je utemeljenje
bitno povezano s dvama već naznačenim utemeljenjima. Iz njih proizlazi bitna
povezanost vjerskoga odgoja u školi s povijesno i društveno-kulturnom
tradicijom i baštinom hrvatskoga naroda, kojemu je Katolička crkva dala
nemjerljiv prinos u kulturnom i moralnom odgoju naroda na temeljima kršćanskog
humanizma. Naša suvremena škola ne može zanijekati kršćanske korijene hrvatske
i europske kulturne baštine, koja ostvaruje svoje plodove na
religiozno-duhovnom, etičkom, kulturnom, umjetničkom, filozofskom, znanstvenom,
pravnom, političkom i drugim područjima. Katolička baština u hrvatskom narodu
nije sporedna činjenica, nego ona daje snažan pečat životu naroda. U njegovo su
kulturno i nacionalno biće utkani kršćanski simboli i vrednote koje
obilježavaju njegov ukupni identitet. Činjenica je da učenici koji ne poznaju
kršćanske izvore, osobito Sveto pismo, potom crkvenu tradiciju i službeni nauk
Crkve, nisu u stanju pravo razumjeti svoju vlastitu kulturu i povijest, koje su
upravo prožete kršćanskim religijsko-kulturnim i duhovnim izričajima i
simbolima, zbog čega je prijeko potreban ozbiljan i sustavan pristup kršćanstvu
u školi. Svemu tome školski vjeronauk ne pristupa površno, na razini
informacije, kao izvanjskom povijesnom i sociološkom fenomenu, nego iznutra, u
skladu s porukom koju naviješta. Stoga je vjeronauk, koji u sebi ima navedenu
zadaću, bitan dio cjelovitog odgoja djece i mladeži u školi.
2. NaČela Školskoga vjeronauka
2.1.
Vjernost Bogu i čovjeku
Katolički
vjeronauk u školi ostvaruje temeljno načelo pedagogije vjere, tj. načelo
»vjernosti Bogu i vjernosti osobi« (čovjeku). U Isusu Kristu se ostvaruje živa
i savršena veza Boga s čovjekom i čovjeka s Bogom, pa je Krist temeljni zakon
cijeloga crkvenog života i kateheze.2 Božjoj pedagogiji pripadaju neke karakteristične
oznake: inkarnacija, postupnost, prilagodba osobama, središnjost Isusa Krista,
prvenstvo međusobnih odnosa, pedagogija znakova itd.3 Načelo vjernosti Bogu
potvrđuje potrebu autentičnog, pravovjernog, potpunog i sustavnog komuniciranja
i posredovanja otajstava kršćanske vjere. Autentični su izvori kršćanske vjere
Sveto pismo, crkvena predaja i crkveno učiteljstvo. Navještaj vjere ostvaruje
se u dijalogu Boga i čovjeka, pa taj navještaj i komunikacija vjere dotiče,
pogađa, osvjetljava, obuhvaća i osmišljava čovjekov život i njegovu ukupnu
egzistenciju. Crkva se u tom navještaju »ne smije ograničiti na puko
ponavljanje predanih formula, već traži da te formule budu shvaćene i, gdje
traže prilike, da se, vjerno i na nov način, izraze govorom koji slušatelji
mogu razumjeti«, što znači da će »takav govor biti različit za različite dobi,
za različite društvene sredine, kulture i oblike civilizacije (usp. DV 8; CD
14)«.4 U toj prilagodbi, u takvom
»govoru vjere« očituje se vjernost Božje poruke čovjeku u njegovomu konkretnom
životu.
Crkva
školskim vjeronaukom želi bitno pridonijeti susretu djece i mladeži s porukom
Isusa Krista. Cilj joj je da učenici, u perspektivi kršćanske objave i crkvene
tradicije, »istinito i sigurno« upoznaju vjeru kojoj pripadaju, da dublje
spoznaju Kristovu osobu i cjelovitost evanđeoskog navještaja. Papa Ivan Pavao
II. izričito potvrđuje da djeca u školskom vjeronauku »na dokumentiran način,
otvorena duha za dijalog, trebaju imati mogućnost upoznavanja objektivne
kršćanske baštine prema autentičnom i integralnom tumačenju koje daje Katolička
crkva, na način da se jamči kako znanstvenost odgojno-obrazovnog procesa,
vlastita škola, tako i poštivanje savjesti učenika, koji imaju pravo učiti, u
istini i sigurnosti, vjeru kojoj pripadaju«.5 Vjeronauk u tom obliku pomaže učenicima u kritičkom
prosuđivanju vlastitog života i svih problema, nada i tjeskoba društva i
svijeta u kojem žive u duhu Evanđelja i vjere Crkve. Pomaže im upoznati, u
različitim fazama njihovog odrastanja i izgradnje osobnosti, povijesno-kulturnu
stvarnost u kojoj žive, opće etičke i moralne norme te nauk, načela i vrednote
kršćanske vjere. Crkva jednostavno želi učenicima ponuditi jasnoću svojega
nauka o Bogu, čovjeku i svijetu na načelima postupnosti, sustavnosti i
cjelovitosti da bi oni mogli osobno, zrelo i svjesno ostvariti svoj vlastiti
kršćanski život u obitelji i društvu.
U
skladu s navedenim polazištima, katolički vjeronauk postavlja svrhu vjerskoga
odgoja u školi koja ima teološke i antropološko-pedagoške temelje: sustavno i
što cjelovitije, dijaloški i ekumenski vrlo otvoreno upoznavanje katoličke
vjere u svim njezinim bitnim dimenzijama, tj. u njezinom učenju, slavljenju i
življenju. Riječ je o takvu »upoznavanju« koje uključuje sve bitne
tjelesno-duševno-duhovne dimenzije i sposobnosti učenika: kognitivnu
(spoznajnu), afektivnu (doživljajnu), konativnu (voljnu) i operativnu
(djelatnu). Katolički vjeronauk u školi nije tek puko posredovanje informacija
i znanja, nego on obuhvaća učenika u totalitetu njegove osobnosti, tj. nastoji
obuhvatiti sve bitne odgojno-obrazovne ciljeve koji omogućuju učenje, izgradnju
stavova, slavljenje te životno ostvarenje i svjedočenje vjere u osobnom i
društvenom životu učenika. Slične dosege u konačnici ima i vjerski odgoj u
crkvenoj zajednici, iako on naglašava uvođenje u osobno iskustvo vjere, koje se
uistinu najdjelotvornije uči, slavi i živi u konkretnoj vjerničkoj zajednici,
osobito u molitvenom, liturgijskom i sakramentalnom životu. No stvarni se život
ne može umjetno dijeliti na obitelj, školu, župu ili širi društveni ambijent,
jer se iskustvo vjere događa i živi na svim mjestima osobnoga i društvenog
života učenika i traži svjedočanstvo vjere u konkretnom životu. Zato se školski
vjeronauk i župna kateheza uzajamno nadopunjuju i prožimaju.
2.2.
Ekumenska i dijaloška otvorenost vjeronauka
Katolički
vjeronauk u školi ima obilježje dijaloške, ekumenske i međureligijske
otvorenosti. Cilj mu je odgajati otvorenost prema vjerskoj i kulturnoj
različitosti, prema duhu ekumenizma svih kršćanskih Crkava te dijalog s drugim
religijama i svjetonazorima. Za takav dijaloški pristup potrebna je jasnoća
vlastitog stava i identiteta. Zato školski vjeronauk, kako je već istaknuto,
zahtijeva dvoje: upoznavanje, čuvanje i razvijanje vlastitoga te upoznavanje i
poštivanje tuđega vjerskoga, kulturnoga i nacionalnoga identiteta. Činjenica je
da samo osoba koja ima izgrađen vlastiti identitet i osobni stav vjere može
razumjeti drugoga i različitoga i utirati put istinskoj toleranciji i suživotu.
Škola je pozvana pružiti odgoj i obrazovanje koji pomažu odrastanju i življenju
u različitostima koje, pravo shvaćene, ne dijele nego obogaćuju ljude.
Katolički vjeronauk polazi od činjenice da pluralna
škola ne može nijekati ni zatirati različitosti, nego ih treba odgojno
promicati. U tom duhu vjeronauk promiče vlastiti vjernički, kršćanski i
kulturni identitet pripadnika Katoličke crkve. U isto vrijeme on promiče duh
ekumenizma, u istini i ljubavi, tj. duh ekumenskog susreta, zbližavanja i
jedinstva kršćanskih Crkava, kako je to Krist želio. S druge strane, katolički
vjeronauk posreduje i promiče međureligijski dijalog i susret s različitim
religijama, jer u njima pronalazi »zrake istine koje prosvjetljuju sve ljude«.
Stoga katolički vjeronauk u školi donosi, osim objektivnih spoznaja o drugim
religijama, kako se one same shvaćaju i što o sebi uče, i općeljudske i
općereligiozne vrednote prisutne u njima. Ekumenizam i međureligijski dijalog
podrazumijevaju i priznaju društveni pluralni realitet u kojemu se ljudi
različitih konfesija, religija i kultura uzajamno upoznaju, prihvaćaju onakvi
kakvi jesu, u svom »cjelovitom identitetu«, te se međusobno nadahnjuju i
obogaćuju, osobito onim što im je zajedničko.
Katolički vjeronauk u školi vodi dijalog i s
kulturom, odnosno s kulturama današnjeg svijeta. Zadaća mu je promicati dijalog
između vjere i kulture. Tu zadaću školskoga vjeronauka posebno naglašava Opći
direktorij za katehezu ističući da je »posebno obilježje (toga dijaloga)
činjenica da je pozvan prodrijeti na područje kulture i uspostaviti veze s
ostalim ljudskim znanjima«, jer »uprisutnjuje Evanđelje u osobnom sustavnom i
kritičkom procesu asimilacije kulture«.6 Vjeronauk u tom vidu otkriva značenje kulturalnih
činjenica prisutnih u društvu koje su važne za vjeru i vjerski život učenika.
On svojom religioznom ponudom, u suodnosu sa školskim predmetima, osvjetljuje,
produbljuje i nadopunjuje različita znanja i spoznaje drugih predmeta.
Posebnost mu je u tome što religiozne i religijske činjenice, koje su dio
ukupne kulture, čita svojim autentičnim religioznim i duhovnim očima i jezikom.
U tom vidu katolički vjeronauk ima zadaću »tumačiti, u duhu kršćanske poruke i
tradicije, temeljne vrijednosti naše kulture i civilizacije kao što su ljudska
prava, sloboda, autonomija i dostojanstvo ljudske osobe koje su zajedničke
današnjim europskim narodima i zemljama«.7 Riječ je o temeljnim vrednotama čovjeka, društva i
ljudske kulture o kojima Crkva, odnosno religija mora govoriti i izložiti svoje
stavove.
2.3.
Načelo korelacije u vjerskom odgoju i obrazovanju
U teološko-katehetskoj,
odnosno religiozno-pedagoškoj teoriji i praksi ističe se važnost načela
korelacije, odnosno korelacijskog pristupa u katoličkom vjerskom odgoju i
obrazovanju, i to u skladu s već istaknutim načelom vjernosti Bogu i čovjeku.
Riječ je o korelaciji koja se ostvaruje u »napetosti« susreta Boga i čovjeka,
odnosa između kršćanske objave i čovjekova iskustva, vjere i povijesti, vjere i
života, objavljene i predane istine i njezinog ostvarenja u povijesnoj
situaciji učenika. Ovo načelo utječe na određivanje svih aspekata programiranja
vjeronaučne nastave u školi. Riječ je o kreativnoj vjernosti koja poštuje,
njeguje i oslanja se na kršćansku tradiciju, zapisanu i življenu, ali je u isto
vrijeme osjetljiva prema traženju novog govora vjere i ostvarenju novih načina
življenja vjere.8
Katolički vjeronauk u tome slijedi načelo unutarnje korelacije i potpunog
sklada svih vjeronaučnih sadržaja imajući na umu načela o »hijerarhiji istina«
i »hijerarhiji vrednota« u obzorju doktrinarnih, moralnih, biblijskih,
liturgijskih i iskustvenih činjenica. Bitno je postići skladnu teološku
povezanost spomenutih sadržaja vjeronaučne nastave i ostvariti njihovu
vjersko-odgojnu važnost u konkretnom vjerskom iskustvu i odgoju učenika.
Navedeni suodnos nije lako dosljedno i skladno
provesti jer nije posve jednostavno dovesti u neposrednu svezu životnu
situaciju učenika i objavu, koliko god su one sjedinjene u vjerskim iskustvima
na kojima počiva tradicija vjere. Osobito je tu korelaciju teško graditi s
učenicima u našim školama, gdje su prisutna različita religiozna iskustva, od
onih učenika u kojima tek treba buditi pitanje smisla i temeljno religiozno
iskustvo do onih u kojima je moguće produbljivati njihova već stečena i
življena iskustva vjere. Riječ je svakako o potrebi za doprinosom vjerskoga
odgoja i obrazovanja istinskom susretu vjere i života, susretu u kojemu vjera
daje najdublji smisao životu, a život daje vjerodostojnost posve konkretnom
življenju i svjedočenju vjere. Načelo korelacije upravo teži ostvarenju plodnih
veza između općeljudskog iskustva i kršćanske vjere u naporu izgradnje zrele
vjere učenika u procesima vjerskoga odgoja i obrazovanja.
Imajući sve
to u vidu, u ovom se Programu nastoje objediniti, povezati i uskladiti brojne
različitosti kako bi se oblikovao zaokružen vjeronaučni program. U tom su vidu
važna neka konkretna polazišta: a) poštivanje specifičnosti vjerskoga odgoja i
obrazovanja u školi kao mjesta odgoja u sadašnjim uvjetima; b) uvažavanje
učenika i njegove konkretne životne situacije; c) poštivanje kriterija
»hijerarhije« kršćanskih istina povezujući teološke i antropološke sadržaje
kršćanske vjere izložene u nastavnim cjelinama ili vjeronaučnim
odgojno-obrazovnim područjima; d) usmjerenost na vjeronaučne odgojno-obrazovne
ciljeve s obzirom na učenike i školu kako bi se ostvarile temeljne dimenzije
smisla života, vjerničkog identiteta i djelovanja učenika u skladu s
religiozno-kršćanskom tradicijom, odnosno s njezinim sadržajima; e) ostvarenje
kriterija životne važnosti po kojima se poštuju učenička iskustva, sposobnosti,
potrebe i interesi; f) multimetodički i multimedijski pristupi kako bi se
postiglo što aktivnije sudjelovanje učenika u vjeronaučnoj nastavi i ostvarili
postavljeni ciljevi.
Katolički
vjeronauk u školi zahtijeva što plodniju i međupredmetnu korelaciju s
ciljevima i sadržajima drugih nastavnih predmeta/područja prema načelima
cjelovitog odgoja učenika te u skladu s interkulturalnim pristupom vjerskom
odgoju i obrazovanju. Riječ je o uspostavljanju što kvalitetnijeg suodnosa
između katoličkoga vjeronauka i drugih nastavnih predmeta i odgojno-obrazovnih
područja u osnovnoj školi, koji su osobito prisutni u područjima jezika i
književnosti, likovnog, glazbenog, povijesnog, zemljopisnog i drugih područja
odgoja i obrazovanja. Posebnu međupredmetnu osjetljivost katolički vjeronauk
pokazuje i ostvaruje u ozračju religioznog odgoja i obrazovanja pripadnika
drugih religija i konfesionalnih zajednica. U ovom se Programu stoga navode
barem neki korelacijski sadržaji drugih nastavnih predmeta uz pojedine nastavne
cjeline, imajući u vidu spoznaje, stavove i iskustva koja učenici postupno
usvajaju u cjelini školskoga kurikuluma.
Korelacija katoličkoga vjeronauka ostvaruje se
također u suodnosu školskoga vjeronauka i župne kateheze. Škola i župna
zajednica, kao dva mjesta odgoja, međusobno se ne isključuju nego se međusobno
nadopunjuju. Taj suodnos naši biskupi ovako izriču: »Riječ je zapravo o dva
tipa sustavnog vjerskoga odgoja i obrazovanja, koji se, u međusobnom
neraskidivom i nadopunjavajućem suodnosu, održavaju na dva različita mjesta. U
ciljevima i sadržajima tih dvaju tipova (oblika) sustavnoga vjerskoga odgoja i
obrazovanja postoje dodirne točke, ali i znatne razlike. Te su dodirne točke i
razlike razvidne iz glavne svrhe jednog i drugog tipa vjeronauka. Dok je glavna
svrha vjeronauka u školi sustavno i što cjelovitije upoznavanje vjere u svim
njezinim vidovima (u učenju, slavljenju i življenju vjere), glavna je svrha
župnog vjeronauka (župne kateheze) što cjelovitije i što dublje uvođenje
(inicijacija) u osobno iskustvo vjere, koje se najdjelotvornije uči, slavi i
živi u konkretnoj vjerničkoj zajednici.«9
Dok se
naglašava potreba jasnog razlikovanja školskoga vjeronauka i župne kateheze,
treba također reći da su upoznavanje i osobno iskustvo vjere, poučavanje i
učenje, odgoj i obrazovanje, sastavnice jedinstvenog čina vjere koji obuhvaća
čitavog čovjeka i sve vlastitosti njegove duše. Riječ je poglavito o različitim
mjestima, uvjetima, prilikama naslovnika i ciljevima vjerskoga odgoja koje
treba dobro lučiti i povezati. Župna kateheza izgrađuje vjerničko iskustvo
učenika i njihov liturgijski i sakramentalni odgoj u ozračju sakralnog prostora
i iskustva vjere kršćanske zajednice. Školski im vjeronauk ne može pružiti to
iskustvo, ali ga može povezati s cjelinom ljudskog i kršćanskog života koji se
ostvaruje u konkretnom društvu, socijalnoj sredini i njegovoj kulturi. Da bi se
ostvario takav odgoj i obrazovanje, potrebno je uspostaviti plodnu suradnju
između škole, obitelji i župne zajednice, roditelja, vjeroučitelja i
nastavnika i dr. Crkva, naime, želi u potpunosti ispuniti nalog naviještanja
Evanđelja imajući trajno pred očima »odgojni savez« škole, župe i obitelji,
»kućene Crkve«, kao tri osnovna čimbenika cjelokupnoga katehetskog djelovanja.
3. DidaktiČko-metodiČki temelji vjeronauČnog
planiranja i programiranja
3.1.
»Otvoreni kurikulum«
U
didaktičko-metodičkom oblikovanju izmijenjenoga i dopunjenog Programa prisutne
su dvije osnovne odrednice: a) on vjeroučiteljima želi dati dostatnu sigurnost
i želi potaknuti njihovu kreativnost u radu; b) u što većoj mjeri osigurati
određenost vjeronaučnih ciljeva, sadržaja i metodičkih postupaka koje treba
ostvariti. Ovdje je riječ o detaljnije razrađenom temeljnom Programu koji
nastavu koncipira na načelima kurikularnog programiranja vjeronauka u školi. On
istodobno daje potreban sustav i okvir vjeronaučne nastave i ostavlja prostor
slobodi i kreativnom radu vjeroučitelja, osobito u izradi izvedbenog programa u
konkretnim sredinama i školama. Plan i program se nastoji što više prilagoditi
sadašnjim potrebama vjeronaučne nastave u okolnostima našeg postojećeg
odgojno-obrazovnog sustava. U izradbi i praktičnoj provedbi vjeronaučnog
kurikuluma u središtu su učenici, različitost životnih prilika u kojima žive i
ostvarenje odgojno-obrazovnih ciljeva, koji trebaju biti usklađeni s
mogućnostima, potrebama i interesima učenika i njihovoga vjerskoga odgoja.
Programiranje
vjeronaučne nastave slijedi programske sastavnice otvorenog kurikuluma, tj.
promjenjive odrednice nastavnog procesa ili »didaktičko-metodičke varijable«
kojima pripadaju: a) polazišna situacija, tj. vjeroučenik i vjeroučitelj u
konkretnim sociogenim i antropogenim uvjetima u kojima se ostvaruje vjerski
odgoj i obrazovanje; b) artikulacija odgojno-obrazovne svrhe vjeronaučne
nastave s obzirom na njezin optimalno orisani vjerski odgojno-obrazovni
horizont; c) vjeronaučni ciljevi i sadržaji kojima se to ostvaruje; d)
metodički pristupi i mediji komuniciranja; e) vrednovanje postignutih rezultata
u konkretnim vjeronaučnim susretima, u pojedinom godištu i u cjelini
kurikuluma.
U
programiranju vjeronaučne nastave nastoji se imati na umu aktualni trenutak
spoznaje, koji se odnosi na prosudbu i tumačenje polazišne situacije
vjeroučenika i vjeroučitelja u našem društvenom, kulturnom i religioznom
ambijentu, koliko je to moguće učiniti s obzirom na postojeću praksu, iskustva,
kritičke prosudbe, primjedbe i zahtjeve vjerskoga odgoja u školama. Nastoji se
ponuditi dostatno razrađen program koji definira glavnu svrhu te neke glavne
opće i posebne ciljeve vjerskoga odgoja i obrazovanja, nudi se multimetodički i
multimedijski katehetski model, naznačuje se izbor sadržaja, daju se samo neke
metodičke upute za vjeronaučnu nastavu te samo neki elementi vrednovanja radi
njegovog daljnjeg usavršavanja.
3.2.
Koncepcijska struktura Programa
Koncepcija
Programa katoličkoga vjeronauka u osnovnoj školi ima u vidu dva
odgojno-obrazovna razdoblja, i to od prvog do četvrtog i od petog do osmog
razreda osnovne škole. U njemu se nastoji ostvariti što bolja sadržajna i
vjersko-odgojna usklađenost, međusobno prožimanje i dopunjavanje tih dvaju
odgojno-obrazovnih razdoblja. Tako se koncipiran Program za osnovnu školu dalje
otvara srednjoškolskom vjeronauku. Ciljevi se i sadržaji u pojedinim godištima
nastoje formulirati u skladu s načelima postupnoga, tj.
»cikličko-progresivnoga« odnosno »spiralno-progresivnoga« strukturiranja
vjeronaučnih sadržaja, teoloških i antropoloških. To znači, među ostalim, da se
osobita briga vodi o oblikovanju vjeronaučnih sadržajnih cjelina u skladu s
ciljevima vjeronaučne nastave u pojedinim godištima i, istodobno, o poštivanju
načela stupnjevitosti i cjelovitosti kršćanske poruke.
Sadržaj
vjeronaučne nastave ima »organski i hijerarhijski karakter«, jer je zaokruženi,
dosljedni i životni sažetak vjere. Sažetak vjere zahtijeva »hijerarhiju
istina«, koja se uređuju oko otajstva Presvetog Trojstva u kristocentričnoj
perspektivi, jer je to otajstvo izvor svih drugih otajstava i svjetlo koje ih osvjetljuje.10 Glavni izvori sadržaja
vjeronaučne nastave su Sveto pismo i crkvena predaja, tj. svetopisamski,
liturgijski i drugi tradicijski tekstovi, osobito kršćanski Credo. Ovdje su na
poseban način prisutni dokumenti Drugog vatikanskog koncila te Katekizam
Katoličke crkve kao temeljni dokumenti crkvenog učiteljstva za sustavno
oblikovanje programskih doktrinarnih sadržaja. Vjeronaučni program u sebi nosi
ovu cjelovitost otajstava i hijerarhiziranu poruku koja se ostvaruje u cjelini
Programa. On istodobno obuhvaća i antropološku, tj. općeljudsku dimenziju
programskih sadržaja koja se odnosi na učenika u njegovoj ukupnoj
egzistencijalnoj situaciji i obuhvaća njegov osobni i društveni, duhovni,
religiozni, moralni i kulturni identitet. Teološki se i antropološki sadržaji
korelacijski povezuju i prožimaju te usklađuju s ciljevima vjeronaučne nastave
za pojedine dobi. U didaktičko-metodičkom strukturiranju vjeronaučnog programa
to također znači da se ona vjeronaučna građa, teološka ili antropološka, koja
se u pojedinim godištima tematski ili na prvi pogled ponavlja, nikada ne
ponavlja u ranijem obliku, nego uvijek s novog i produbljenog teološkog
motrišta i životnog iskustva učenika, s proširenim i novim činjenicama, i s
novim vjersko-odgojnim ciljevima.
Ovaj
Program katoličkoga vjeronauka u osnovnoj školi strukturiran je po godištima i
ima sljedeće dijelove:
1. O
situaciji učenika pojedinog vjeronaučnog godišta
2.
Svrha pojedinog vjeronaučnog godišta
3. Opći
ciljevi vjeronauč. nastave pojedinog vjeronauč. godišta
4.
Nastavna cjelina: naslov nastavne cjeline
a) Posebni ciljevi
b) Teme i osnovni sadržaji
c) Prošireni sadržaji
d) Metodičke upute
e) Međupredmetne veze
(korelacija s drugim nastavnim predmetima)
f) Praćenje i vrednovanje
Na
početku svakoga vjeronaučnoga godišta donose se samo neke osnovne
razvojnopsihološke i religioznoodgojne osobine učenika radi što boljeg
razumijevanja njihovih duševnih vlastitosti i mogućnosti njihova skladnoga
vjerskoga odgoja i obrazovanja u toj dobi.11 Nakon toga naznačuje se svrha vjerskoga odgoja, koja
je karakteristična za svako vjeronaučno godište. Odmah iza svrhe kratko se
definiraju opći ciljevi vjeronaučne nastave za to godište, kojima se nastoji
obuhvatiti bitne sadržajne i ostale odgojno-obrazovne elemente koji smjeraju
postignuću te svrhe. S općim ciljevima vjeronaučne nastave povezuju se i iz
njih se izvode posebni ciljevi vjeronaučne nastave, koji se postavljaju za
svaku nastavnu cjelinu. Ovdje se precizno ne naznačuje najniža razina ciljeva,
tj. pojedinačni ciljevi za svaku nastavnu temu unutar nastavne cjeline. Njih
preciznije donose vjeroučitelji u pripremi vjeronaučnog sata, i to u skladu s
naznačenim sadržajima, posebnim ciljevima i elementima praćenja i vrednovanja,
koji se donose u svakoj nastavnoj cjelini. Pojedinačni se ciljevi izvode iz
općih i posebnih, jer su u njima implicitno sadržani a posve se konkretno
naznačuju u metodičkom priručniku za vjeroučitelje.
Vjeronaučni
sadržaji, odnosno vjeronaučna građa u svakom je godištu podijeljena u nastavne
cjeline kojih ima od 7 do 10. Svaka nastavna cjelina donosi nastavne teme i
njih je najmanje 2 a najviše 8. U jednom vjeronaučnom godištu donosi se
uglavnom između 32 i 38 nastavnih tema. Ovdje je važno napomenuti da se svaka
nastavna tema može obrađivati jedan ili dva nastavna sata, tj. od jedne do
dvije nastavne jedinice. Ako to prilike, interesi i potrebe naslovnika traže,
iznimno se neka tema može obraditi u tri nastavna sata. Zato je u II. dijelu
naznačen samo plan vjeronaučne nastave, gdje se sugerira optimalan broj sati za
temeljitu obradu neke nastavne cjeline. Pribraja im se i vrijeme ponavljanja i
vježbanja. Broj nastavnih jedinica i sati u obradi jedne nastavne teme dijelom
ovisi o postojećem učeničkom iskustvu i znanju, njihovim interesima, potrebama
i okolnostima te neposredno postavljenim ciljevima nastave. Sve ovo trebaju
imati na pameti vjeroučitelji koji, na osnovi ovoga temeljnoga Programa,
izrađuju godišnje izvedbene programe u svojim sredinama i školama. Uza sve to,
kvalitetna neposredna priprava vjeroučitelja za nastavu ima posebnu
odgojno-obrazovnu važnost i nužna je za postignuće postavljenih ciljeva
vjerskoga odgoja i obrazovanja učenika u školi.
Načelo
programske izvedbene prilagodbe podrazumijeva individualizirani i diferencirani
pristup vjeronaučnom kurikulumu, tj. procesima vjeronaučne nastave. Ti su
pristupi pretpostavka djelotvornoga odgoja i obrazovanja učenika različitih
dobi i ostalih životnih okolnosti. Učeniku se tako pristupa kao prema
jedinstvenoj i neponovljivoj osobi s njezinim prirodnim darovima, sklonostima,
spoznajama, iskustvima, religioznim i duhovnim senzibilitetom, interesima i
drugim različitostima. Ovako koncipiran Program, upravo po načelu otvorenoga
kurikuluma, omogućuje nužnu prilagodbu kako darovitim učenicima, tako i
učenicima s poteškoćama u razvoju i daje prostora slobodnom i kreativnom radu
učenika i vjeroučitelja u izravnoj nastavi, da bi se postigli optimalni
odgojno-obrazovni ciljevi i vjeronauk bio istinski susret osoba, susret kojim
se pridonosi ostvarivanju istinskoga životnoga zajedništva. Prilagodba za
natprosječno nadarene učenike uključuje cjelinu kurikuluma te njegove proširene
ciljeve i sadržaje. Posebna je prilagodba potrebna u izradi izvedbenih
prilagođenih programa za učenike s posebnim potrebama, tj. za učenike s
poteškoćama u razvoju, za koje se Program u cijelosti usklađuje s njihovim
stvarnim mogućnostima i potrebama. Prilagođeni programi polaze od temeljnoga Programa
i kvalitativno se i kvantitativno prilagođuju učenicima prema vrsti i
intenzitetu poteškoća (oštećenja), posvećujući posebnu pozornost naglašenom
senzibilitetu tih učenika za susret sa sobom i s drugima, za susret s Bogom, te
njihovoj nadarenosti za različite oblike stvaralačkoga izražavanja (glazbenoga,
likovnoga, scenskoga …).
Uza
svaku nastavnu temu, unutar nastavne cjeline, navode se bitni biblijski,
doktrinarni i antropološki sadržaji, pri čemu se naznačuju pojedini sadržajni
naglasci. Ti sadržaji donose središnju poruku i vjersku istinu u skladu s
postavljenim odgojno-obrazovnim ciljevima u toj nastavnoj cjelini i pojedinoj
temi. Zato se biblijski ili drugi sadržaji, koji se navode uz pojedinu temu, ne
mogu promatrati kao zasebne podteme, nego kao smislen, cjelovit i zaokružen
tematski, odnosno nastavni sadržaj koji se obrađuje u jednom, dva ili najviše
tri školska sata. Uza svaku nastavnu cjelinu donose se i prošireni sadržaji,
koji mogu poslužiti vjeroučitelju u kreiranju vjeronaučne nastave za različite
prigode, od nastave za naprednije učenike do njezine prilagodbe posebnim
okolnostima i izazovima u kojima se učenici nalaze. U bitnome su obvezatni
programski sadržaji koji obuhvaćaju nastavne cjeline i nastavne teme s
pripadnim ciljevima, dok njihov redoslijed i jezična formulacija imaju
orijentacijsku narav kako za vjeroučitelje, tako i za autore vjeronaučnih
udžbenika. Neke su vjeronaučne teme postavljene šire, jer predviđaju različite
prilike i potrebe djece u različitim crkvenim, kulturnim i društvenim prilikama
Crkve u Hrvata, pa će i obrada nekih ponuđenih vjeronaučnih sadržaja ovisiti o
konkretnim prilikama i uvjetima učenika. Osobito to vrijedi za proširene
sadržaje koji nisu obvezatni.
3.3.
Svrha i ciljevi školskoga vjeronauka
Uza
svaku nastavnu cjelinu donose se posebni odgojno-obrazovni ciljevi vjeronaučne
nastave, i to teološki (vjernički) i antropološki (općeljudski). Zbog naravi
stvari, ovdje nisu posve detaljno precizirani ti ciljevi u svojoj spoznajnoj,
doživljajnoj i djelatnoj razini. Zato se naznačuju samo glavni ciljevi u
pojedinim vjeronaučnim cjelinama. Budući da se na našim prostorima
didaktičko-metodički pojmovi svrha, ciljevi i zadaće ne označuju niti
razumijevaju jednoznačno, u ovom vjeronaučnom Programu razlikujemo pojmove:
svrha, opći ciljevi, posebni ciljevi i pojedinačni ciljevi vjeronaučne nastave.
Katolička crkva vjerski odgoj djece i mladeži promatra kao jedinstven,
stupnjevit, kontinuiran i povezan odgojno-obrazovni projekt, odnosno sustav
odgoja koji se, na osobit način, ostvaruje u predškolskim ustanovama te u
osnovnim i srednjim školama. Ona trajno nastoji usavršavati taj vjerski
odgojno-obrazovni projekt, tj. što kvalitetnije i kreativnije koncipirati i što
adekvatnije artikulirati horizont i ideal odgoja u vjeri, kako ga shvaća i
provodi Katolička crkva, i to po razvojnim i odgojnim dobima djece i mladeži.
Zato se ovdje pod svrhom razumijeva jedinstveni, što obuhvatniji i idealno
ocrtani horizont vjerskoga odgoja i obrazovanja djece i mladeži u sustavu
javnih škola, kojim se naznačuje njihov što skladniji i cjelovitiji općeljudski
i kršćanski odgoj s naglaskom na punini zrelosti kršćanskoga života. Svrha se
vjerskoga odgoja dalje pobliže određuje za pojedina odgojno-obrazovna razdoblja
i godišta, i to posebno za osnovnu i posebno za srednju školu, jer je svrha
uvjetovana učeničkom dobi, uvjetima života, ukupnim rastom i razvojem te
projektom vjerskoga odgoja. Ovdje svrha katoličkoga vjeronauka označuje
postignuće vjerskoga odgoja na svršetku osmogodišnje škole i obuhvaća krunu
svih odgojno-obrazovnih ciljeva koji se postavljaju u osnovnoškolskom vjeronaučnom
odgojno-obrazovnom kurikulumu. Svrha se također naznačuje u svakomu
vjeronaučnomu godištu. Njome se naznačuje, kratko i konceptualno, progresivni
razvoj i ostvarenje kršćanske osobnosti učenika u skladu s njihovim razvojem,
životnim prilikama u kojima žive, te se, u stanovitom smislu, implicitno
naznačuju sadržaji i odgojno-obrazovna postignuća karakteristična za to
godište.
Svrha vjerskoga odgoja posebno je važna za
formuliranje općih i posebnih ciljeva, jer se oni na nju pozivaju, iz nje se
izvode i ona usmjeruje cjeloviti vjerski odgojni projekt u pojedinom godištu.
Pod ciljevima se misli na ishod, na ono što učenici trebaju postići, usvojiti,
odnosno razvijati (znanja, stavovi, sposobnosti) kako na kraju godišta, tako i
u sklopu jedne nastavne cjeline, nastavne teme i nastavne jedinice. U
formulaciji ciljeva, i još više u njihovu ostvarivanju, valja imati na umu
njihovu spoznajnu (kognitivnu), doživljajnu (afektivnu), voljnu (konativnu) i
djelatnu (operativnu) dimenziju. Kako je već istaknuto, za svako vjeronaučno
godište donose se opći ciljevi, koji se definiraju na uopćen način i koji
naznačuju ishod ili rezultat jednogodišnjeg procesa. Posebni ciljevi kratko se
određuju za svaku nastavnu cjelinu i obuhvaćaju ishod, tj. ono što treba
postići ponuđenim temama, naznačenim sadržajima i metodičkim uputama u toj
cjelini. U skladu s općim i posebnim glavnim ciljevima, vjeroučitelj u
neposrednoj pripravi svake nastavne jedinice postavlja pojedinačne ciljeve na
spoznajnoj, doživljajnoj i djelatnoj razini. Potom određuje konkretne zadatke
za učenike, koje treba razlikovati od zadataka za vjeroučitelje. Pojedinačni
ciljevi su karakteristični po svojoj konkretnosti, postupnosti, povezanosti i
provjerljivosti, i oni vode ostvarivanju posebnih i općih ciljeva vjerskoga
odgojnoga rada u svakomu pojedinomu godištu.
Zadaci
za učenike odnose se na procese postupanja, konkretne puteve, načine i
aktivnosti kako bi se ostvario katehetski čin i postigli postavljeni ciljevi, a
omogućuju kreativni rad i stvaralaštvo učenika u nastavi. Oni u taj proces
uključuju i konkretne aktivnosti vjeroučitelja. Izravno su povezani sa
sadržajem vjeronaučne nastave, potom s posebnim i pojedinačnim ciljevima, kao i
s didaktičko-metodičkim elementima koje naznačuje ovaj Program. Oni su stoga,
barem djelomično izravno ili neizravno, naznačeni u Programu i daju stanovite
elemente za kreativan rad učenika i vjeroučitelja. Konkretne načine postupanja,
aktivnosti učenika i njihov stvaralački rad također pobliže naznačuju osnovni
metodički postupci, koji se samo dijelom sugeriraju za svaku nastavnu cjelinu.
Konkretni zadaci za učenike dijelom se navode u udžbenicima i radnim
bilježnicama za učenike te u priručnicima za vjeroučitelje.
3.4.
Metodički pristupi u suvremenom vjerskom odgoju i obrazovanju
Metodički pristupi u suvremenom vjerskom odgoju i
obrazovanju ostvaruju nužnu povezanost metoda i sadržaja, i zato se koriste
pouzdanim dostignućima pedagoških, komunikacijskih i drugih znanosti.12 Vjeronaučna nastava
zahtijeva multimetodički i multimedijski pristup u primjeni različitih
otvorenih »metodičkih sustava«. Metodički pristupi u katehetskom projektu i
konkretnoj nastavi imaju u vidu područja četiriju čimbenika: riječ, odnos,
djelovanje, simboličko-slavljenički aspekt. Riječ, verbalna ali i neverbalna,
na osobit način pridonosi ostvarivanju spoznajne dimenzije u nastavnom procesu
te se posebno odnosi na navještaj, pripovijest, izlaganje, poučavanje,
diskusiju, izražavanje, dramatizaciju i drugo. Odnos označuje uzajamne
osjećajne i druge aspekte autentičnih međusobnih odnosa, koji obuhvaćaju
djelovanje, izražavanje, dinamiku skupine, suživot, prijateljstvo itd.
Djelovanje označuje osobno i društveno zalaganje te svjedočenje, a slavljenički
čin uključuje simboličke radnje, molitvu, igru, pjesmu, ples, izražavanje
tijelom i drugo. Metodika vjerskoga odgoja i obrazovanja u školi poštuje te
odgojno-obrazovne zakonitosti katehetskoga komunikacijskoga čina. Time se
pridonosi takvu koncipiranju i ostvarivanju vjeronauka kao školskoga predmeta
da se on nastoji što skladnije i osmišljenije ugraditi u cjelokupni suvremeno
koncipiran i ostvarivan školski kurikulum. Zato se, među ostalim, u ovom
Programu primjenjuju metodički sustavi koji omogućuju usvajanje sadržaja i
postizanje ciljeva vjerskoga odgoja i obrazovanja u školi na stvaralački
komunikacijski način.
Katolička crkva u svojim dokumentima o vjerskom
odgoju posebnu pozornost posvećuje kvalitetnim metodičkim, odnosno
komunikacijskim pristupima u konkretnom radu s djecom, s mladima i s odraslima.
Ona daje prednost onim metodičkim postupcima i sustavima koji omogućuju
istinsko i stvaralačko, ljudsko i vjerničko, osobno i zajedničko komuniciranje
sa sadržajima evanđeoske poruke.13 U tom je naporu važno poštivati dob i životne
okolnosti učenika, načelo »metodičkoga pluralizma«, stvarne mogućnosti s
obzirom na raspoloživa sredstva te konkretno ostvarivanje različitih metodičkih
sustava i postupaka koji omogućuju kvalitetan stil komuniciranja, a ne tek neke
izvanjske tehnike i tehnologije vjeronaučnoga rada.
Ovaj Program polazi od navedenih kriterija
stvaralačkoga komunikacijskoga čina (događanja), u kojemu su svi sudionici
pozvani na aktivno i stvaralačko sudjelovanje. Između naznačenih kriterija,
shvaćenih kao načelnih orijentacijskih uputa za vjeronaučnu nastavu u osnovnoj
školi, ovdje se posebno imaju u vidu oni koji se odnose na izbor
metodičko-komunikacijskih sustava i na stvaralačko izražavanje u vjeronaučnoj nastavi.
a) Izbor
metodičko-komunikacijskih sustava. U osnovnoj školi treba primjenjivati
različite metodičke »sustave«, shvaćene kao otvorene a ne zatvorene sustave:
interpretacijsko-analitički, meditacijsko-stvaralački, problemsko-stvaralački,
heuristički, predavački i dr. Dakako, u mnogim je situacijama u pojedinim
vjeronaučnim godištima te u pojedinim nastavnim cjelinama, nastavnim temama i
nastavnim jedinicama potrebno primjenjivati i spomenute i druge sustave u
različitim kombinacijama.14
S tim u vezi ističemo još jednom neka važna načela za kvalitetno i kreativno
oblikovanje vjeronaučnih susreta, koja se istodobno naglašavaju u novijim
crkvenim katehetskim dokumentima i u suvremenoj znanosti o vjerskom odgoju i
obrazovanju. To su osobito ova načela: određenje za iskustvo vjere, za
zajednicu, za skupinu u zajednici, za pluralnost govora, za sudjelovanje, za
stvaralaštvo te za prvenstvo subjekta i za sveobuhvatnost iskustva vjere i
kršćanskog života.15
Dozrijevanje i zrelost kršćanske vjere koje promiče vjeronaučna nastava
uključuje iskustvo kršćanskoga života koje je u isto vrijeme slušanje, učenje,
sudioništvo, zalaganje, slavlje, svjedočenje. Tome teži i suvremena metodika
vjeronaučne nastave.
U
Programu se, uza svaku nastavnu cjelinu, naznačuju samo neke metodičke upute za
poticanje što kvalitetnije i stvaralačke vjeronaučne nastave, koje
pretpostavljaju multimetodički i multimedijski pristup, i s obzirom na izbor
različitih metodičkih sustava, metoda, metodičkih postupaka i socioloških
oblika rada, i s obzirom na izbor vrlo različitih medija komuniciranja. Danas
postoji široko polje »tehnika« i metoda s raznolikošću sredstava, dokumenata,
materijala i pomagala koji se mogu prikladno upotrijebiti u vjeronaučnoj
nastavi. Postoji, prije svega, raznolikost tehnika komuniciranja i animiranja,
kao što su, primjerice, predavanje, razgovor, panel-diskusija, forum, intervju,
igranje uloga, redakcijska i projektna skupina, fotogovor, kviz, dramatizacija,
posjet itd. Poticajna su i raznolika i sredstva koja promiču plodan stvaralački
rad u vjeronauku, kao što su udžbenici, dokumenti, tekstovi, fotografije,
dijapozitivi, plakati, upitnici, različiti audiovizualni mediji i drugo što
zahtijeva adekvatan izbor i primjenu u konkretnim procesima vjeronaučne nastave.
b) Stvaralačko
izražavanje u vjeronaučnoj nastavi. Sposobnost autentičnoga stvaralačkoga
izražavanja jedna je od bitnih kvaliteta osobe i u vjeronaučnoj je nastavi
povezana s cjelinom ljudskoga i vjerničkoga sazrijevanja učenika. Ono u sebi
povezuje osobno zalaganje i kreativnost učenika, aktivno sudioništvo osoba i
pluralnost govora. Različite vrste stvaralačkoga izražavanja, kao što su,
primjerice, usmeno, pismeno, likovno, scensko, glazbeno i dr., doprinose
ostvarenju svrhe i ciljeva vjerskoga odgoja i obrazovanja i pomažu vrednovanju
rezultata toga odgoja. Ono omogućuje učenicima izricanje vlastite riječi na
osoban i autentičan način i komuniciranje sa sobom, s drugima i s Bogom,
odnosno s njegovom porukom.
U
katoličkom vjeronauku posebnu pozornost treba posvećivati razvijanju i
njegovanju različitih vrsta usmenoga i pismenoga izražavanja, osobito u radu i
komunikaciji s biblijskim tekstovima. Usmeno i pismeno stvaralačko izražavanje
doprinosi upoznavanju i razvijanju osobnoga izraza, interesa i senzibiliteta
učenika te razvijanju njihovih sposobnosti doživljavanja, fantazijskoga
mišljenja (stvaralačke mašte), sposobnosti što cjelovitijega spoznavanja na
području općeljudskoga i vjerničkoga sazrijevanja kao i razvijanju njihovih
moralnih i socijalnih stavova. Treba spomenuti i razvijanje estetske dimenzije
u vjerskom odgoju i obrazovanju, kao i osobnoga govora vjere učenika, posebice
molitvenoga izraza, koji su važan preduvjet u doživljavanju i spoznavanju
otajstava kršćanske vjere prisutnih u liturgijskim i molitvenim slavljima.16
U
vjerskom odgoju i obrazovanju, uz biblijske tekstove, prisutni su i
izvanbiblijski književnoumjetnički i drugi tekstovi. Za cjeloviti vjerski odgoj
učenika važno je poznavanje i trajno razvijanje njihovih književnih interesa te
poznavanje naravi komunikacije vjeroučenika pojedinih dobi s biblijskim i
izvanbiblijskim umjetničkim i drugim tekstovima. U pojedinoj dobi svojega
odrastanja učenici, naime, pokazuju i razvijaju interes za različite autore i
vrste književnoumjetničkih djela, kao što su tematski interes, žanrovski
interes, interes za emotivne sadržaje te interes za poetski izraz. Kako je
Božja riječ u Svetome pismu »utjelovljena« u ljudskoj riječi, tj. u ljudskoj
kulturi, poznavanje i razvijanje književnih interesa učenika uvelike im pomaže
da trajno uče u biblijskoj riječi sve dublje i sve cjelovitije prepoznavati
Božju riječ i poštivati je u svim njezinim bitnim aspektima.17
3.5.
Vrednovanje postignutih rezultata u vjeronauku u osnovnoj školi
Katolički
vjeronauk ima odgojnu specifičnost u školskom kurikulumu i stoga zahtijeva
posebnu osjetljivost u provođenju slojevitih procesa vrednovanja i osobito
ocjenjivanja postignuća učenika u školskom vjeronauku. Treba napomenuti da se
vjera ne može naučiti ni ocjenjivati, jer je ona uvijek besplatni i milosni
Božji dar te slobodni odgovor i pristanak čitava čovjeka uz Boga. Odgaja se
pristanak, odgovor i stav vjere. Katolički vjeronauk stoga pomaže djeci i
mladima produbiti, obrazložiti, razviti i izgraditi autentični i osobni stav
vjere koji se promiče i ostvaruje procesima vjerskoga odgoja i obrazovanja. Ti
procesi potvrđuju važnost i vrijednost vjeronauka kao školskoga predmeta u
cjelini školskoga kurikuluma. Vrednovanje se stoga odnosi na procese praćenja,
vrednovanja, provjere i ocjenjivanja postignutih ciljeva učenika, zadataka i
rezultata njihova učenja, odnosno odgoja i obrazovanja.18 Vrednovanje je također
kritička prosudba vjeroučiteljevoga vlastitoga rada.
Program
uza svaku nastavnu cjelinu donosi i neke elemente praćenja i vrednovanja
(evaluacije) da se omogući vrednovanje vjersko-odgojnoga procesa i ostvarenje
postavljenih ciljeva na spoznajnom, doživljajnom, voljnom i djelatnom planu.
Nedovoljno kreativna provjera i ocjenjivanje rezultata odgojno-obrazovnoga
procesa još uvijek je jedna od razmjerno čestih načina njihova vrednovanja.
Ocjenjivanje se može ostvariti na različite načine: općom ocjenom (sintetički),
po pojedinim vidovima složenoga procesa učenja (analitički), opisnom i
brojčanom ocjenom u različitim aspektima praćenja i ocjenjivanja: znanje,
zalaganje, stvaralačko izražavanje i kultura međusobnoga komuniciranja. U
provođenju vrednovanja i ocjenjivanja rezultata vjeronauka u osnovnoj školi
treba se više usredotočiti na pitanje kako vrednovati. Posebice treba
primjenjivati raznolik i kreativan način i nastojati izbjeći stereotip i
isključivo brojčano ocjenjivanje. Brojčano bi ocjenjivanje trebalo zapravo
biti »sažetak« raznolikoga i kreativnoga vrednovanja četiriju aspekata
postignutih rezultata vjeronaučne nastave:
a)
znanje, tj. poznavanje činjenica i programskih sadržaja na
spoznajno-informacijskoj, doživljajno-iskustvenoj i djelatno-iskustvenoj
razini;
b)
stvaralačko izražavanje, usmeno, pismeno, likovno, scensko, glazbeno,
audiovizualno i dr., u kojem posebnu pozornost treba posvetiti vrednovanju
individualnih posebnosti pojedinih učenika;
c)
zalaganje, tj. interes, motiviranost, marljivost, inicijativnost, aktivnost i
dr., u čemu treba posebno uočiti individualne posebnosti pojedinih učenika kako
bi se povećao i produbio njihov interes, motivacija i marljivost. Budući da se
vjera najbolje »uči« kada se svakodnevno živi osobnim svjedočanstvom i
angažmanom u različitim oblicima kršćanskoga djelovanja i solidarnosti, treba
također uzeti u obzir i njihovo sudioništvo i zalaganje u djelima dobra, kao
stanovitoga vida promicanja općega dobra u zajednici, te zalaganje u
izvannastavnim aktivnostima;
d)
kultura međusobnoga komuniciranja, imajući na umu da je riječ o odnosu kako
prema vjeroučitelju, tako i prema svim sudionicima vjeronaučnih susreta, tj. o
kulturi koja istodobno uključuje finoću, pažnju i poštovanje u međusobnim
odnosima te autentičnost, slobodu i kreativnost s obzirom na iskazivanje
vlastite osobnosti.
Kako je
već rečeno, sastavni dio vrednovanja jest vrednovanje vjeroučiteljeva rada. U
tom smislu treba istaknuti da je zadaća svakog vjeroučitelja redovito
vrednovanje (evaluacija, kritička procjena i prosudba) vlastitoga rada. Nakon
svakog sata treba se kritički osvrnuti na susret, uočiti pozitivne i negativne
strane i tražiti rješenja za buduće vjeronaučne susrete. Ovaj kritički osvrt
posljednja je faza vjeronaučnoga sata, koja je predviđena redovitom pismenom
dnevnom pripravom. Kvalitetna evaluacija, kako pojedinih dijelova i aspekata
vjeronaučnoga programa tako i programa u cjelini, treba doprinositi trajnom
usavršavanju vjeronaučne nastave. Da se to postigne, potrebna je međusobna
suradnja vjeroučitelja u neposrednoj nastavi kao i njihova suradnja s
ekspertima uključenima u ovaj projekt.
3.6.
Duhovno-vjernički i stručni identitet vjeroučitelja u školi
Kvalitetno
ostvarenje Programa i vjeronauka u školi nije moguće bez vjeroučitelja koji ima
izgrađen i ostvaren duhovno-vjernički i stručni identitet. Duhovna i stručna
formacija vjeroučitelja usko je povezana s naravi i odgojnim ciljevima
konfesionalnoga vjeronauka u školi. Vjeroučitelj u školi ostvaruje svoju službu
u odgovornosti poslanja koje mu povjerava Crkva i omogućuje škola kao mjesto
cjelovitoga odgoja djece i mladeži, u čemu religiozni odgoj ima posebno odgojno
značenje. Odgojno-
-obrazovna specifičnost i zadaća vjeronauka u školi zahtijeva sklad
duhovno-vjerničkoga i stručnoga identiteta vjeroučitelja koji se oblikuje u
njegovoj trostrukoj dimenziji: biti, znati i znati činiti.
Vjeroučiteljev
»biti« obuhvaća njegovu ljudsku i kršćansku zrelost. Vjeroučitelj mora biti
cjelovita osoba, iskreni vjernik, čovjek Crkve, zauzet tražitelj istine, sretan
čovjek i osoba koja posjeduje stručne kompetencije. Ljudska zrelost preduvjet
je rasta u vjeri, u osjećaju uravnoteženosti, u kritičkom osjećaju, u
unutarnjoj jedinstvenosti, u sposobnostima odnosa i dijaloga, u konstruktivnom
duhu i u skupnom radu.19
Po svojim prirodnim darovima, sposobnostima i čovječnosti, vjeroučitelj treba
žariti istinskom dobrotom, velikodušnošću, otvorenošću za probleme svojih
učenika i treba biti utjelovljen u stvarnost svijeta u kojem živi. On je osoba
koja slobodno i odgovorno izabire svoj životni poziv i službu te voli svoje
učenike i one s kojima su oni životno povezani. On čitavom svojom osobnošću
oživljuje vjeronaučni čin i promiče susret osoba, što zahtijeva povjerenje,
sposobnost slušanja i prihvaćanja, sposobnost uživljavanja u život učenika i
uvažavanja njihove osobnosti, problema, interesa u svoj složenosti njihova individualnoga
i društvenoga života.
Duhovno-vjernički identitet zahtijeva jasnu kršćansku
duhovnost i crkvenost vjeroučitelja.20 Narav vjeroučiteljeva poziva izvire iz uvjerljivoga
života i zrelosti vjere po kojoj postaje vjerodostojni svjedok onoga što učenicima
posreduje u vjeronaučnoj nastavi. Njegova duhovnost treba odisati Isusovom
duhovnošću i apostolskom sviješću i žarom. On treba posjedovati »sensus
Ecclesiae«, s jasnim unutarnjim osjećajem pripadnosti Crkvi, te čitavim svojim
životom i djelovanjem biti svjedok, pratilac i sudionik na putu općeljudskoga i
vjerničkoga sazrijevanja svojih učenika. Na taj način vjeroučitelj vjeronaučnom
programu »udahnjuje dušu« i pomaže da vjeronaučni susret postane istinski
susret osoba i susret s Bogom.
Stručni identitet vjeroučitelja sjedinjuje njegovo
intelektualno bogatstvo i njegove djelatne kompetencije. On obuhvaća teološko
područje kao temeljnu sastavnicu njegove formacije, ali se proteže i na širu
pastoralnu praksu Crkve u njezinom općem društveno-kulturnom kontekstu. Stručni
identitet povezuje teologiju i humanističke znanosti i ostvaruje se u
cjeloživotnom teološkom i pedagoškom obrazovanju vjeroučitelja, koje ima jasno
antropološko i katehetsko obilježje. S tim u skladu, katolički vjeronauk u školi
održavaju diplomirani teolozi i katehete, odnosno vjeroučitelji koji imaju
potrebnu stručnu spremu i kompetencije te potrebne stručne naslove stečene na
mjerodavnim crkvenim učilištima. Oni su po svom stručnom identitetu i službi
ravnopravni članovi nastavničkoga zbora, za svoju službu moraju imati ispravu o
kanonskom mandatu, koju im izdaje dijecezanski biskup (missio canonica),
i dužni su obdržavati prosvjetne, školske i crkvene zakone i odredbe.21 Dužni su, među ostalim,
držati se, dakako na kreativan način, službenoga plana i programa i službenih
vjeronaučnih udžbenika koje su odobrile mjerodavne crkvene i prosvjetne
ustanove.
3.7.
Program – temelj za izradu vjeronaučnih udžbenika i drugih pomagala
Ovaj
Program temelj je i nužan okvir za oblikovanje vjeronaučnih udžbenika, radnih
bilježnica i priručnika za vjeroučitelje te drugih nastavnih pomagala za
školski vjeronauk. Iako se programi i udžbenici ne smiju poistovjetiti, jer
isti program može imati vrlo različite udžbeničke realizacije, u stanovitom se
smislu može reći da udžbenici programu daju, po svojem načinu oblikovanja i
ostvarenja vjeronaučnih ciljeva, sadržaja i ostalih odgojno-obrazovnih
sastavnica, konkretni oblik. Oni svojom ukupnom koncepcijom, svojim sadržajima
i obradom donose posve konkretne teološke i odgojne naglaske. Udžbenik pobliže
i opširnije izlaže vjeronaučne sadržaje, ali ih u isto vrijeme »reducira« na
posve konkretan oblik, jezik, odnosno vjersko-odgojni izričaj. Stoga je nužno
da se vjeroučitelj u svom radu, prema načelu »kreativne vjernosti«, trajno
oslanja na vjeronaučni plan i program, kako bi ga prilagodio svojim učenicima i
postojećoj situaciji te ga tako stvaralački oživio i oživotvorio. U konačnici,
i ovaj Program želi pomoći vjeroučiteljima da oni sami svojim učenicima budu
»najbolji udžbenik«, živi navjestitelji, posrednici i svjedoci vjere.
3.8.
Trajna provjera Programa te njegovo povremeno usavršavanje
Za ovaj
Program vrijedi ranije izrečeno načelo: »U naravi je svakoga kvalitetnoga
nastavnoga plana i programa, u svim njegovim temeljnim odrednicama
(sastavnicama), njegova otvorenost novim prilikama i zahtjevima novih
znanstveno-stručnih i novih zakonskih i drugih odredaba donesenih na različitim
razinama mjerodavnih državnih i crkvenih vlasti.« Naravno, za svaki je
kvalitetni nastavni plan i program, uz otvorenost prema potrebnim inovacijama,
karakteristično i čuvanje prijeko potrebnoga kontinuiteta.22
Stoga
je ovaj Program otvoren trajnoj teorijskoj i praktičnoj znanstveno-stručnoj
provjeri, te usavršavanju kada se to pokaže prijeko potrebnim ili korisnim. Na
sudjelovanje u toj provjeri i u tom usavršavanju pozvani su svi koji osjećaju
da mogu pridonijeti njegovoj većoj kvaliteti, uključujući, dakako, ne samo
stručnjake, znanstvenike i praktičare s područja vjerskoga odgoja i
obrazovanja, nego i stručnjake koji su u svojem djelovanju s vjerskim odgojem i
obrazovanjem interdisciplinarno povezani.23
PROGRAM KATOLIČKOGA VJERONAUKA
U OSNOVNOJ ŠKOLI
SVRHA
I OPĆI CILJEVI KATOLIČKOGA VJERONAUKA U OSNOVNOJ ŠKOLI
Svrha vjeronaučne nastave u
osnovnoj školi
Svrha
katoličkoga vjeronauka u osnovnoj školi sustavno je i skladno
teološko-ekleziološko i antropološko-pedagoško povezivanja Božje objave i
crkvene tradicije sa životnim iskustvom učenika s ciljem ostvarivanja
sustavnoga i cjelovitoga, ekumenski i dijaloški otvorenoga upoznavanja
katoličke vjere na informativno-spoznajnoj, doživljajnoj i djelatnoj razini
radi postignuća zrelosti kršćanske vjere i postignuća cjelovitoga općeljudskoga
i vjerskoga odgoja učenika koji žive u svojem religioznom i crkvenom, kulturnom
i društvenom prostoru.
Opći ciljevi vjeronaučne
nastave u osnovnoj školi
–
Izgraditi stav otvorenosti prema transcendenciji, za postavljanje pitanja o
najdubljem smislu čovjekova života i svijeta u odnosu prema vremenitosti i
vječnosti
– Ostvariti zrelu ljudsku i vjerničku osobnost, na
individualnoj i društvenoj razini, u svim dimenzijama čovjekova života:
tjelesnoj, duševnoj i duhovnoj
– Postići ljudski i kršćanski odgoj savjesti u odnosu
prema sebi, prema drugima, prema društvu i svijetu općenito a na temelju Božje
objave, kršćanske tradicije i crkvenoga učiteljstva
– Biti sposoban shvatiti i povezati biblijske poruke
sa svakodnevnim osobnim i društvenim životom
– Razviti spoznaju i stav da je Bog pozvao ljude na
međusobnu ljubav i zajedništvo i na život u skladu s tim pozivom
– Razviti spoznaju da Duh Sveti ispunja ljude
duhovnom snagom kako bi mogli svjedočiti vjeru i nesebičnu ljubav prema Bogu i
jedni prema drugima
– Upoznati, susresti i prihvatiti trojedinoga Boga,
Oca, Sina i Duha Svetoga, Boga koji se čovjeku objavio, otkupio ga i ponudio mu
vječno spasenje
– Upoznati i prihvatiti Isusa Krista kao
navjestitelja Radosne vijesti čovjeku, jedinoga i konačnoga osloboditelja i
spasitelja svih ljudi
– U otajstvu Presvetoga Trojstva otkriti otajstvo
Božje ljubavi, blizine i djelovanja u osobnom životu vjernika, u životu
kršćanske zajednice i u cijeloj povijesti ljudskog roda
– Otkriti i upoznati snagu jedinstva, zajedništva i
služenja Kristove Crkve, koja je sakrament spasenja među ljudima, i osposobiti
ih za kvalitetno življenje svojega poslanja i služenja u Crkvi
– Otkriti i upoznati značenje povijesti spasenja i
povijesti Katoličke crkve, koja izvršava Kristov nalog evangelizacije i
služenja na različitim područjima crkvenoga i društvenoga života kako u cijeloj
Crkvi, tako i u hrvatskome narodu: socijalnom, kulturnom, znanstvenom,
prosvjetnom itd.
– Razviti osjećaj i osobni stav zahvalnosti za Božju
beskrajnu ljubav i dobrotu i osposobiti učenike za uzajamno bratsko služenje,
dobrotu, socijalnu pravdu, solidarnost i pomoć te za osjećaj zahvalnosti jednih
prema drugima
– Upoznati i ucijepiti u vlastiti život cjeloviti
kršćanski moral, tj. Isusov zakon ljubavi i služenja kao istinski način kršćanskoga
života
– Upoznati i iskusiti duhovnu snagu i spasenjsku
vrijednost liturgijskih i crkvenih slavlja, sakramenata, pobožnosti i vjerničkoga
života, koji je protkan svjedočanstvom zahvaljivanja i slavljenja Boga
– Upoznati druge i različite od sebe te izgraditi osjećaj
poštovanja prema drugim (različitim) kulturama, konfesijama i religijama
(ekumenska i dijaloška dimenzija)
– Otkriti uzroke sukoba i nerazumijevanja između
roditelja i djece, među odraslima, među ljudima i narodima i osposobiti ih za
prevladavanje sukoba i nerazumijevanja da bi izgradili skladan osobni i
društveni život
– Upoznati ulogu obitelji u razvoju
osjećajno-društvenoga života i razviti osjećaj i stav vlastite odgovornosti u
svojoj obitelji i u široj društvenoj zajednici (obitelji)
– U
kršćanskoj ponudi Evanđelja, u vjeri, nadi i ljubavi, upoznati put i način
odupiranja negativnim životnim iskušenjima i problemima, osobito u doba
sazrijevanja i mladosti, kako bi postigli punu ljudsku i vjerničku zrelost
–
Razviti duhovne i druge stvaralačke sposobnosti istinskim »govorom vjere« i
sveobuhvatnim pristupima u zajedničkom radu da se ostvari cijelost vjerskoga
odgoja i obrazovanja (pismeno, usmeno, likovno, glazbeno, scensko i molitveno
izražavanje).
REDOSLIJED
NASTAVNIH CJELINA I NASTAVNIH TEMA, PLANIRAN BROJ NASTAVNIH SATI
PRVI
RAZRED
I. NAŠI VJERONAUČNI SUSRETI -
3 sata
1. Imam svoje ime i svoje mjesto
2. Svi smo vrijedni poštovanja
II. OTKRIVAMO ZNAKOVE BOŽJE DOBROTE -
8 sati
1. Nebo i zemlja pjevaju Bogu
2. Divni Božji svijet
3. Bože, čudesno si stvorio ljude
4. Ljudi nisu poslušali Boga
III. POVEZANI SMO S BOGOM -
7 sati
1. Isus poziva ljude
2. Isus objavljuje: Bog je naš dobri Otac
3. Zahvalni smo Bogu za kruh i plodove zemlje
4. Mali misionari
IV. SJEĆAMO SE SVETACA I POKOJNIKA -
4 sata
1. Biljke i životinje nestaju, a ljudi umiru
2. Sveci su Božji i naši prijatelji
3. Sjećamo se svojih pokojnika
V. USUSRET ISUSOVU ROĐENJU -
10 sati
1. Došašće - vrijeme priprave za Božić
2. Radujemo se svetom Nikoli
3. Marija - Isusova majka
4. Božić - blagdan Isusova rođenja
5. Pastiri se raduju Isusovu rođenju
VI. ISUS SUSREĆE LJUDE -
7 sati
1. Isus svima čini dobro
2. Isus se brine za sve ljude
3. Isus posebno voli djecu
4. Isus nas uči moliti
VII. RADOST OPRAŠTANJA I LJUBAVI -
6 sati
1. Radujemo se životu
2. Zašto smo ponekad žalosni?
3. Zašto se ne razumijemo i svađamo?
4. Znakovi oproštenja i pomirenja
5. Isus nas poziva na opraštanje
VIII.USUSRET USKRSU -
13 sati
1. Pripremamo se za Uskrs
2. Uskoro slavimo Uskrs
3. Isusova muka i smrt
4. Isus živi – uskrsnuo je
5. Uskrs slavimo u obitelji, u školi i župi
6. Isus odlazi Ocu i ostaje s nama
7. Živimo u radosti i ljubavi
IX. ZAJEDNO SMO UVIJEK RADOSNI -
11 sati
1. Isusov sam učenik
2. Susreti Isusovih učenika
3. Marija je naša Majka
4. Majci za Majčin dan
5. Radujemo se školskim praznicima
6. Ostanimo povezani
DRUGI RAZRED
I. PONOVNO SMO ZAJEDNO -
4 sata
1. Gradimo zajedništvo i prijateljstvo
2. Učimo poput Isusa voljeti ljude
II. BOG NAS JE ČUDESNO STVORIO -
6 sati
1. Svijet je čudesan i tajnovit
2. Različiti smo, a ipak jednaki
3. Čovjek je divno Božje stvorenje
III. LJUDI NA BOŽJEM PUTU -
9 sati
1. Biblija je najljepša knjiga
2. Noa je Bogu poslušan
3. Abraham vjeruje Bogu
4. Josip Egipatski na Božjem putu
IV. NAŠA POVEZANOST S BOGOM I S LJUDIMA - 5 sati
1. Mi smo Božja djeca i međusobno braća i sestre
2. Naša zahvalnost Bogu i ljudima
3. Naša zahvalnost svecima i pokojnicima
V. ISUS – DAR BOŽJI ZEMLJI I LJUDIMA -
8 sati
1. Ljudi žive u nadi i iščekivanju
2. Izraelski narod očekuje Mesiju
3. Isus je očekivani Mesija – Sin Božji
4. Mudraci traže Isusa
VI. ISUSOVI PRIJATELJI -
9 sati
1. Mnogi su povjerovali Isusu
2. Isus pokazuje Božju ljubav i dobrotu
3. Isus treba ljude za svoje djelo
4. Novi zavjet pripovijeda o Isusovu životu
VII. ŽIVOT JE LIJEP I TEŽAK -
11 sati
1. Svijetle i tamne strane života
2. Mi trebamo jedni druge
3. Isus pomaže bolesne i siromašne
4. Isus je trebao trpjeti, biti raspet i umrijeti
5. Isus je uskrsnuo od mrtvih
6. Uskrsli Isus donosi mir i radost života
VIII. LIJEPO JE KAD SU BRAĆA ZAJEDNO -
6 sati
1. Isusovi prijatelji svima čine dobro
2. Svima praštati i dobrotu iskazati
3. Učimo biti dobri prema drugima – Majčin dan
4. Molitva povezuje ljude
IX. CRKVA JE VELIKA BOŽJA OBITELJ -
8 sati
1. U obitelji živimo jedni za druge
2. Po krštenju postajemo članovi Katoličke crkve
3. Moja obitelj i župa
4. Kršćani se u svijetu poštuju i pomažu
X. NAŠA RADOST I ZAHVALNOST -
4 sata
1. Hvala za dar učenja i zajedništva
2. S Bogom u radost života
TREĆI
RAZRED
I. NAŠI VJERONAUČNI SUSRETI -
3 sata
1. Opet smo zajedno
2. Otkrivamo tajne Božje ljubavi i dobrote
II. ISUS JE S NAMA -
10 sati
1. Ne možemo sve kupiti
2. Trebamo ljubav i povjerenje
3. Isus reče: »Ja sam put. Ja sam život.«
4. Isus reče: »Ja sam kruh života.«
5. Dani kruha i zahvalnosti
III. BOG JE NAŠ SPASITELJ -
12 sati
1. Vidio sam vašu nevolju
2. Bog se objavljuje Mojsiju
3. Izlazak spasa
4. Bog hrani svoj narod u pustinji
5. Bog daje Deset zapovijedi
6. Isusov zakon ljubavi
IV. BOG JE DOŠAO MEĐU LJUDE -
8 sati
1. Znakovi Božje dobrote
2. Navještaj Isusova rođenja
3. Radost Marije i Elizabete
4. Bog postaje čovjekom
5. Isus, spasitelj svih ljudi
V. ISUSOV POZIV NA POMIRENJE -
14 sati
1. Ljudi i njihova krivnja
2. Susret Isusa i grešnika
3. Naši grijesi i Božje milosrđe
4. Isus daje priliku za novi početak
5. Isusova smrt i uskrsnuće (temelj oproštenja)
6. Isus naviješta pomirenje
7. Sakrament pomirenja (kao put obraćenja)
VI. U EUHARISTIJI – ISUS JE MEĐU NAMA
-
15 sati
1. Isus je uvijek među nama
2. Kruh je više od kruha
3. Vino je više od vina
4. Kako je daleko Emaus
5. Naše slavlje svete mise
6. Euharistija – izvor života
7. Podijeli svoj kruh s gladnima
8. Slavlje prve svete pričesti u župi
VII. BOG NAS LJUBI
- 8 sati
1. Isus je uvijek među nama
2. Isus je prisutan u sakramentima
3. Na praznicima svjedočimo Isusovu dobrotu
ČETVRTI
RAZRED
I. ZEMLJA JE NAŠA I BOŽJA KUĆA -
6 sati
1. Zajedno stvarati svijet
2. Zemlja je naša kuća
3. Sklad prirode i svijeta
4. Čudesna su Božja djela
II. SUSRET S DOBRIM BOGOM - 6
sati
1. Možemo i više vidjeti
2. Čovjek u Božjem zrcalu
3. Bože, Ti si izvor svega života
4. Hvalimo i slavimo Boga
III. S BOGOM NA PUTU ŽIVOTA - 8
sati
1. Odabrao sam život
2. Brižno čuvati život i druge
3. Paziti na svoje - pravedno živjeti
4. Istinit u riječi i djelu
IV. BOŽJI NAS GLASNICI ZOVU
- 12 sati
1. Mnogi nas glasovi zovu
2. Čuti Božji poziv – vidjeti čovjekovu
nevolju
3. Glas viče u pustinji
4. Radosna vijest mijenja svijet
5. »Neka mi bude po riječi tvojoj« –
Marijin poziv i odgovor
6. Posvuda je Betlehem
7. Zvijezda nad zemljom
V. DOBRO JE PO BOŽJIM RIJEČIMA ŽIVJETI - 11
sati
1. »Ovo je moj ljubljeni Sin«
2. Život po Božjim riječima
3. Tvoje zapovijedi, Bože, meni su
radost
4. Duboki su naši korijeni
5. Isusu je važan čovjek
VI. SLIJEDIMO ISUSOVO DJELO
- 12 sati
1. Okruženi smo patnjom i smrću
2. Ići putem križa
3. Svjetlo uskrsnog jutra
4. Bog je uskrisio Isusa
5. Neka se ne boje srca vaša
VII. GRADIMO KRISTOVU CRKVU - 15 sati
1. Šalom – mir vama!
2. Tvoj Duh pokreće svijet
3. Živjeti zajedno s drugima
4. Za spas i sreću ljudi
5. Jedna Crkva u šarenim bojama i licima
6. Jedan Krist – različite Crkve
7. Daj nam svojega Duha, Gospodine
PETI
RAZRED
I. SNAGA ZAJEDNIŠTVA -
4 sata
1. Ja i drugi – zajedno
2. Pravila dobrih odnosa, poštovanja i zajedništva
3. Vjera nas osposobljava da živimo
otvorenih očiju
II. RELIGIJA
U ŽIVOTU ČOVJEKA:
BOŽJI TRAGOVI -
8 sati
1. Čovjek postavlja pitanja o vlastitom
životu
2. Početak religije
3.
Traženje se nastavlja: velike nekršćanske religije
(budizam,
židovstvo, islam)
4. Kršćanstvo
5. Različiti a povezani
III. BIBLIJA: KNJIGA NAD KNJIGAMA -
8 sati
1. Biblija: posebna knjiga riječi i
života
2. Kako upoznavati i razumjeti Bibliju
3. Upotreba biblijskih tekstova
IV. POČECI BIBLIJSKE POVIJESTI/VJERE - 8 sati
1. Život i vjera ljudi u »plodnom
polumjesecu«
2. Abrahamova iskustva s Bogom
3. Bog se objavljuje Jakovu
V. BOG U
POVIJESTI IZABRANOGA NARODA:
DAVID PRED BOGOM - 9
sati
1. Davidovo vrijeme: prvi kraljevi
2. Davidov životni put – moć i
odgovornost
3. Sjaj i rasulo Davidova kraljevstva u
vrijeme Salomona
VI.
ISUS
KRIST – OSTVARITELJ NOVOGA SVIJETA
(KRALJEVSTVA) -
10 sati
1. Ispunjenje višestoljetnoga
iščekivanja
2. Isus propovijeda Radosnu vijest o
novome Kraljevstvu
3. Isus prema drugima – susreti mogu
promijeniti
4. Isus – neobični kralj
5. Isusovi učenici – svjedoci istine i
ljubavi
VII. SV. PAVAO:
ŠIRITELJ ISUSOVE PORUKE MEĐU
POGANIMA -
8 sati
1. Život apostola Pavla
2. Pavao osniva nove kršćanske zajednice
3. Značaj apostola Pavla za širenje
kršćanstva
VIII. KRŠĆANI
MEĐU NAMA: UZORI VJERE U
HRVATSKOM NARODU -
7 sati
1. Biti Kristov učenik – poziv i
poslanje
2. Uzori vjere u hrvatskom narodu
IX. ČOVJEK SE
OBRAĆA BOGU MOLITVOM I PJESMOM -
8 sati
1. Kada i gdje se pojavljuje molitva?
2. Kršćanska molitva – pogled u dubinu
duše
3. Oblici, načini i vrijeme molitve
ŠESTI
RAZRED
I. ŽIVJETI U MIRU I SLOBODI
- 5 sati
1. Osamljenost – između straha i povjerenja
2. Grijeh – tajna razdora s Bogom i s bližnjima
3. Sloboda izvire iz prave ljubavi
II.
IZ
ROPSTVA U SLOBODU – BOG VODI SVOJ
NAROD U
SLOBODU -
13 sati
1. Bog poziva – Mojsije je vođa Izraelaca
2. Božji nalog – Mojsije vodi svoj narod u slobodu
3. Božja ljubav i pomoć – u pustinji hrani svoj narod
4. Krivnja i oprost – »Savez na Sinaju«
5. U vječnoj težnji za Obećanom zemljom
III. SUVREMENE SITUACIJE ROPSTVA I
NESLOBODE -
6 sati
1. Suvremeni idoli, ropstva i druge situacije neslobode
2. Čovjek između čežnje za slobodom i izazovom robovanja
3. Uzori ili idoli?
IV. ISUS KRIST – NAŠ OSLOBODITELJ I
SPASITELJ -
12 sati
1. Isus Krist – novi Mojsije
2. Zakon novoga života – Govor na gori
3. Isusova čudesa – znakovi ljubavi i
spasenja
4. Isusove prispodobe – snaga riječi
5. Tajna Božjeg služenja – posljednja
večera
6. Ljubav koja oslobađa – muka, smrt i
uskrsnuće
V. CRKVA – NOVI BOŽJI NAROD -
8 sati
1. Crkva – zajednica Isusovih učenika
2. Pastiri Kristove Crkve
3. Redovnici i redovnice u Crkvi
4. Vjernici laici u Crkvi
VI. SAKRAMENTI
– ZNAKOVI SUSRETA S BOGOM
I S LJUDIMA -
11 sati
1. Znakovi i simboli u životu
2. Sakramenti – Kristovi darovi
3. Krštenje: rođenje na novi život
4. Sakrament Sv. potvrde – Duhom
osnaženi
5. Euharistija: poziv na novo
zajedništvo
6. Sakrament pomirenja i pokore
7. Bolesničko pomazanje
8. Sveti red – poziv i služenje
9. Ženidba – obećanje ljubavi i
vjernosti
VII. CRKVENI
JEZIK I KULTURA - 8 sati
1. Crkvena slavlja u svjetlu liturgijske
godine
2. Crkvene zgrade
3. Liturgijski predmeti
4. Liturgijski jezik
5. Liturgijska glazba
6. Kršćanski simboli i kratice
VIII.MARIJA U CRKVI
- 7 sati
1. Upoznajmo Mariju iz Evanđelja
2. Glavni Marijini blagdani
3. Kako se Marija prikazuje i zaziva?
SEDMI
RAZRED
I. UPOZNAJMO I IZGRADIMO VLASTITU
OSOBNOST - 6
sati
1. Svatko je od nas jedinstven i potreban drugoga
2. Tjelesni i duševni razvoj u pubertetu
3. Razmirice i sukobi u pubertetu
4. Idoli i ideali u izgradnji osobnosti
II. DEKALOG – PRAVILA ZA ŽIVOT U LJUBAVI I
SLOBODI - 12
sati
1. Savjest – Božji glas u čovjeku
2. Božje zapovijedi – put u slobodu
3. Ljubav prema Bogu – u okrilju slobode
4. Tko je moj bližnji?
5. Dekalog i dokumenti o ljudskim pravima
III. ŽIDOVSKI NAROD I VJERA -
5 sati
1. Svete knjige židovskoga naroda
2. Vjernički život Židova
3. Dijalog Židova i kršćana
IV. PROROCI – BOŽJI GLASNICI -
9 sati
1. Proroci govore u Božje ime
2. Proroci – čuvari Saveza
3. Tuga zbog nevjere i izgubljene slobode
4. Glasnici nade i izbavljenja
5. Ivan Krstitelj – Mesijin preteča
6. Isus Krist – ispunjenje proročanstava
V. CRKVA – NOVA PROROČKA ZAJEDNICA -
14 sati
1. Crkva je rođena snagom Duha
2. Krv mučenika – sjeme novih kršćana
3. Crkva izlazi iz katakomba
4. Germanski i slavenski narodi postaju kršćani
5. Nezaliječene rane crkvenoga raskola
6. Svijetle i tamne stranice Crkve u srednjem vijeku
7. Rane novoga rascjepa Crkve na Zapadu
8. Obnova Katoličke crkve i širenje kršćanstva
9. Crkva pred izazovom prosvjetiteljstva i revolucionarnih
pokreta
10. Novo lice Crkve u XX. stoljeću
VI. DA SVI BUDU JEDNO -
7 sati
1. Isusova želja i molitva za jedinstvom
2. Grkokatolici u svijetu i u nas
3. Pravoslavna crkva u svijetu i u nas
4. Susret s drugim kršćanskim zajednicama i Crkvama
5. Ekumenski pokret i molitva za jedinstvo svih kršćana
VII. POTREBA POMIRENJA I OPRAŠTANJA - 4
sata
1. Iskustvo krivnje i grijeha
2. Priznanje krivnje i prihvaćanje vlastite odgovornosti
3. Pomirenje s Bogom i s ljudima
VIII. TAJNA SMRTI I KRŠĆANSKA VJERA U VJEČNI ŽIVOT - 7 sati
1. Pred tajnom smrti
2. Briga za bolesne i umiruće
3. O životu nakon smrti
4. Mogućnost vječne propasti
5. Radost vječnoga života
IX. ŽIVIMO U VJERI, NADI I LJUBAVI
-
6 sati
1. Vjera – Božji dar i čovjekov odgovor
2. Ususret kršćanskoj nadi
3. Snaga kršćanske ljubavi
OSMI
RAZRED
I. UPOZNAJMO I IZGRAĐUJMO SVOJ ŽIVOT
- 8 sati
1. Upoznajmo se i živimo zajedno
2. Izazovi i nade u pubertetu
3. Radost prijateljstva
4. Prava ljubav i smisao ljudske
spolnosti
5. Brak i celibat – oblici kršćanskoga
života
II. ČOVJEKOVO TRAGANJE ZA ŽIVIM BOGOM - 8 sati
1. Svaki čovjek traži Boga
2. Pogrešna shvaćanja Boga
3. Ateizam i vjerska ravnodušnost
4. Traženje Boga u novim religioznim
pokretima
III. TAJNA
SVIJETA I ČOVJEKA U SVJETLU
BIBLIJE -
10 sati
1. Biblijska i današnja slika svijeta
2. Čovjek je slika Božja
3. Zloporaba ljudske slobode i iskonski
grijeh
4. Grijeh protiv čovjeka je grijeh
protiv Boga
5. Ljudska zloća i navještaj Božje
dobrote
6. Suprotstavljanje Bogu i razdor među
ljudima
IV. U ISUSU
KRISTU UPOZNAJEMO PRAVOGA
BOGA -
8 sati
1. Prošao je zemljom čineći dobro
2. Ljubio nas je do kraja
3. U Isusu Kristu otkrivamo tajnu Boga i
čovjeka
4. Tko je za mene Isus Krist?
V. KATOLIČKA
CRKVA I KRŠĆANSTVO U
HRVATA -
16 sati
1. Korijeni kršćanstva na hrvatskom
prostoru
2. Pokrštenje Hrvata i ulazak u zajednicu
kršćanskih naroda
3. Glagoljica i starohrvatski jezik u
bogoslužju
4. Hrvatske
biskupije i starohrvatske crkve – žarišta vjere i kulture
5. Uloga
Crkve u promicanju hrvatskoga školstva, kulture i znanosti
6. Crkva i hrvatski narodni preporod
7. Crkva u Hrvata za vrijeme svjetskih
ratova i poraća
8. Katolička crkva u Hrvata danas – u RH
i BiH
9. Katolička Crkva i Hrvati izvan
domovine
VI. POTVRDA –
SNAGA KRŠĆANSKOGA
POSLANJA -
10 sati
1. U potvrdi primamo Duha Svetoga
2. Duh Božji u Starome zavjetu
3. Duh Božji u Isusovu životu
4. Duh Sveti djeluje u Crkvi i vodi
Crkvu
5. Naš život i djelovanje po Duhu
VII. BITI KRŠĆANIN U CRKVI I U DRUŠTVU -10
sati
1. Izbor životnoga poziva
2. Rad u službi osobnoga razvoja i
napretka
3. Kako živjeti slobodno vrijeme?
4. Sudjelovanje u životu župne zajednice
5. Suodgovornost za pravedan život u društvu
VJERONAUČNI
PROGRAM ZA PRVI RAZRED
O situaciji učenika prvoga
vjeronaučnog godišta
Početak
školskoga razdoblja vrijeme je u kojem dijete doživljava i ostvaruje važne
promjene u navikama, načinu i stilu svojega osobnoga i društvenoga života. S
polaskom u školu događa se radikalniji izlazak djeteta iz obiteljskoga kruga,
iz subjektivno-fantazijskoga razdoblja djetinjstva ulazi se u objektivniji
svijet stvarnosti koji ga okružuje kao i u svijet novih odnosa i obveza. Dijete
sada u školi, u krugu vršnjaka i odraslih, počinje graditi temeljni osjećaj
pripadnosti, sigurnosti, povjerenja prema drugima i Bogu, prema svijetu i
životu općenito. Ono će morati promijeniti neke navike, puno novoga započeti,
povezati, svladati i snaći se u novoj i zahtjevnoj sredini. Vjerski odgoj i
vjeronauk prepoznaje i podrazumijeva ove probleme povezane s ulaskom u školu i daje
ukupnom odgoju djeteta svoj specifičan prilog – religioznu i vjersku dimenziju
odgoja.
Nastavni
program prvoga vjeronaučnoga godišta posebnu pozornost posvećuje
razvojno-psihološkom i vjerskoodgojnom statusu i potrebama djece u dobi između
7 i 9 godina. Pristup i ostvarenje njihovoga vjerskoga odgoja ima u vidu
polazišnu situaciju djece ove dobi s obzirom na njihov psihofizički razvoj,
napuštanje obiteljske sigurnosti i uvođenja u novu školsku zajednicu. U ovoj
dobi dijete uspostavlja sve objektivniji i racionalniji odnos sa svijetom koji
ga okružuje, snažnije se razvijaju percepcijske i kognitivne sposobnosti,
mišljenje je sve logičnije ali ono nije apstraktno nego je konkretno, tj.
dijete u ovoj dobi zaključuje na temelju doživljenoga iskustva u susretu s
konkretnim stvarima, osobama i događajima. Ono sve više uočava
uzročno-posljedične veze među činjenicama i događajima, povećava mu se
preciznost slušanja i promatranja, iako još uvijek ne razlikuje potpuno
subjektivno-fantazijski od vanjskoga i objektivnoga svijeta.
Djeca
ove dobi izrazito su aktivna, još uvijek najbolje i najlakše uče putem igre te
rado sudjeluju u različitim aktivnostima. Njihova je pažnja i koncentracija
kratkotrajna te je zbog toga potrebna česta izmjena aktivnosti (različiti zadaci
i metodički postupci) kako bi ih ponuđeni sadržaj zainteresirao i aktivirao. No
treba imati na umu psihofizičku sposobnost djece ove dobi za spontano i
stvaralačko izražavanje u govornom, likovnom i scenskom obliku te njihovu
sposobnost otvaranja prema nadnaravnom na način imaginacijsko-simboličkog
senzibiliteta, njihova čuđenja i divljenja pred tajnama svijeta i života.
Program
prvoga vjeronaučnoga godišta vodi dijete iz obiteljskoga okruženja u svijet
škole i pomaže mu da se, na temelju dotadašnjega iskustva, otvori drugima i s
njima podijeli ta iskustva. Djetetu koje iz obiteljskoga iskustva i sigurnosti
dolazi u neizvjesnost škole nastoji se ponuditi i posvijestiti prve informacije
o Bogu i ljudima i odgajati u njemu temeljni stav povjerenja prema Bogu, prema
sebi i ljudima, prema svijetu i životu. Otkrivajući Božju bezuvjetnu ljubav
prema nama, djeca se uče, u svjetlu vjere, prihvaćati stvarnost i pozitivne
životne navike, ona duhovno-kulturno rastu i sazrijevaju u kršćanskoj vjeri. U
obradi vjeronaučnoga sadržaja vjeroučitelju pomažu metodički pristupi i
postupci koji se usklađuju s dobi i s mogućnostima djeteta. Ono će kroz aktivno
sudioništvo i igru, govorno izražavanje, pripovijedanje doživljaja i iskustva,
crtanje, slikanje i pjevanje te druge metodičke oblike, prepoznati svoju
životnu situaciju i na njoj graditi nove spoznaje. Program dijete potiče na
aktivan i kreativan rad i sudioništvo u vjeronaučnoj nastavi i vodi ga k
razmišljanju i prihvaćanju vjeronaučnih ciljeva, od meditativne poduke do poruke
koju će s lakoćom na kraju vjeronauka ili uz domaći uradak prihvatiti. Program
također približava djetetu temeljne i početne sadržaje stvarnosti religioznoga
iskustva, govora i govora vjere, naročito biblijskoga iskustva i govora, koji
je uvijek slikovit i životan. U radosti razumijevanja i spoznavanja vjere,
djetetu pomažu zgode iz svagdašnjega života i iz biblijske Radosne vijesti.
Program prvoga razreda pruža nužne temelje pouke u otkrivanju osobne spoznaje
vjere i života. On vodi vjeroučitelja i učenike u postupno i jednostavno
otkrivanje Božjih tajni i temeljnoj poruci prvoga vjeronaučnoga godišta - učimo
ljubiti Boga i ljude. U skladu s tim, ovdje treba naglasiti potrebu da
vjeroučitelj ovaj vjeronaučni program prihvati i ugradi u obzor iskustva i
svjedočanstva svoje vlastite vjere, da bi mogao, na temelju stručnoga znanja,
didaktičko-metodičkih kompetencija te poznavanja svojih vjeroučenika,
vjeronaučne sadržaje prilagoditi različitim prilikama, uvjetima i potrebama
učenika kao i ciljevima njihova vjerskoga odgoja.
Svrha vjeronaučne nastave
prvoga godišta
Svrha
katoličkoga vjeronauka prvoga vjeronaučnoga godišta kratko je upoznavanje
učenika ove dobi sa središnjim i temeljnim činjenicama kršćanske vjere te
prihvaćanje ljudskih i kršćanskih vrednota primjerenih njihovoj dobi, a
ostvaruje se u ozračju religioznoga iskustva koji djeca nose iz svojih obitelji
i društvenoga okruženja. Djeca se ove dobi susreću s prvom porukom vjere i
radosne Isusove vijesti usmjerene ka promicanju njihova duhovnoga i moralnoga
sazrijevanja, ulasku u širu zajednicu vršnjaka i razvijanju njihovih međusobnih
odnosa u ozračju dobrote i uzajamnog pomaganja.
Opći ciljevi vjeronaučne
nastave prvoga godišta
–
Otkriti i upoznati važna pitanja o svojem životu i svijetu u djetinjoj dobi i
promatrati ih u duhu vjere i kršćanske ponude
– Otkriti i upoznati da je Bog čudesno stvorio naš
svijet i ljude kao veliku Božju obitelj
– Izgraditi svijest i stav vjere da nas Bog beskrajno
ljubi, da nas prihvaća i ima povjerenja u nas
– Susresti i upoznati neke ključne događaje, osobe i
činjenice povijesti spasenja u kojima se očituje Božja blizina i ljubav prema
čovjeku
– U Isusu Kristu susresti i upoznati svojega
Spasitelja i prijatelja svih ljudi
– Otkrivati bitna otajstva povijesti spasenja u povezanosti
s proslavom tih događaja u životu u obitelji, školi, crkvenoj i široj
društvenoj zajednici
– U zajednici vjernika otkriti snagu vjere i
kršćanskoga života
– Početno upoznati i usvojiti neke jednostavne
zahvalne molitve Bogu
– Produbiti i izgraditi stav temeljnoga povjerenja i
ljubavi prema Bogu, prema sebi i drugima, kao i životu općenito
I. nastavna cjelina
NAŠI
VJERONAUČNI SUSRETI
Posebni
ciljevi
– Graditi pozitivna iskustva
i stavove prema vjeronauku u školi
– Uspostaviti odnos
povjerenja prema drugima
– Pitanja koja se obrađuju
na vjeronauku doživjeti kao životno važna
– Privikavati se na zajednički rad i aktivno
sudjelovanje u nastavi
– Upoznati značenje naziva »vjeronauk« i
»vjeroučitelj«
– Razvijati osjetljivost i poštovanje prema
pripadnicima drugih religija
Teme
i osnovni sadržaji
1. Imam svoje ime i svoje mjesto
– Dolazim iz svoje obitelji
– Na vjeronauku upoznajemo jedni druge
– Svatko od nas ima svoje ime i svoje mjesto
– Otkrivamo nove stvari i dijelimo svoje
doživljaje s drugima
2. Svi smo
vrijedni poštovanja
– U školi imamo katolički vjeronauk
– Zajedno upoznajemo Boga i njegovu ljubav prema
ljudima
– Učimo biti Isusovi učenici
– Oni koji nisu katolici imaju svoj vjeronauk
– Prihvaćamo drukčije od sebe jer smo svi
vrijedni ljubavi i poštovanja
Prošireni
sadržaji
– Povezanosti vjeroučitelja,
učitelja i roditelja u školskom odgoju
– Učenička iskustva i
pitanja iz života koja su povezana sa školom i vjeronaukom
Metodičke
upute
– Igra predstavljanja
(upoznavanja)
– Slušanje i govorno izražavanje iskustava iz
obiteljskoga života
– Ritmička igra i pjevanje poznatih dječjih
pjesmica
– Crtanje doživljaja i iskustava iz obiteljskoga
i školskoga života
– Pripovijedanje doživljaja i iskustava
– Vjeroučiteljevo pripovijedanje
– Pokazivanje i promatranje odabranih slika ili
umjetničkih reprodukcija
– Razgovor i tumačenje
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: sposobnost razgovora, slušanje pjesama i priča
– Priroda i društvo: život i
rad u školi; djelatnici u školi; život u obitelji i domu; članovi obitelji;
obitelj i dom; briga za obitelj; učenik u prometu
Praćenje
i vrednovanje
– Interes za vjeronaučne
sadržaje i aktivnosti
– Motivacija i sudioništvo u
vjeronaučnim aktivnostima
– Razumijevanje riječi
»vjeronauk«, »vjeroučitelj« i »učitelj«
– Otvorenost i spremnost na
poštovanje i suradnju s drugima
– Način izražavanja dojmova,
doživljaja i iskustava
II. nastavna cjelina
OTKRIVAMO
ZNAKOVE BOŽJE DOBROTE
Posebni
ciljevi
– Otkrivati svijet oko sebe
i diviti se svijetu, sebi i drugima
– Razvijati osjetljivost za
uočavanje ljepote stvorenoga svijeta i čovjeka
– Uspostaviti odnos
povjerenja prema svemu stvorenome i radovati se svemu što nam je Bog darovao
– Graditi odnos zahvalnosti
prema stvorenjima
– Kratko upoznati biblijsko
izvješće o stvaranju svijeta i čovjeka
– Uočiti da su anđeli Božji
prijatelji kojima se rado utječu djeca
– Kratko upoznati kako su
prvi ljudi sagriješili i izgubili prijateljstvo s Bogom u raju zemaljskom
– Steći pouzdanje u Boga
koji nas ljubi i prašta
– Osjetiti sigurnost u
životu jer svime upravlja Božja ruka
– Upoznati kako Bog obećava
i šalje Isusa koji je Spasitelj svih ljudi
Teme
i osnovni sadržaji
1. Nebo i zemlja pjevaju Bogu
– Otkrivamo i promatramo
stvari oko sebe (npr. kamen, drvo, kuću, cvijet, planinu), taj divni stvoreni
svijet
– Otkrivamo kuću kao mjesto
gdje se igramo, veselimo, volimo, molimo...
– Otkrivamo i promatramo
promjene, izmjenu dana i noći, smjenu godišnjih doba, promjene u prirodi, na
biljkama, životinjama, ljudima – opažamo promjene i pitamo se tko upravlja
svime što je stvoreno i što se događa
– Otkrivamo i promatramo
ruke djece i odraslih, muškaraca i žena, različitih rasa i naroda svijeta
(otvorene ruke kao izraz prihvaćanja, povjerenja, darivanja – što sve ruke mogu
raditi, izraziti, oblikovati, pokretati i »oživljavati«)
2. Divni Božji svijet
– O Stvoritelju govore i pričaju stvari (npr.
kamen, igračka, cvijet, sunce, ptice). Kako su nastali, čemu služe?
– Bog je stvorio svijet (kratko izvješće o
stvaranju - Post 1-2)
– Bog daje svemu život i sve drži na životu
– Zahvalnost Bogu za njegove darove i dobrotu
(usp. Dn 3, 56-88. - Hvalospjev stvorenja)
3. Bože, čudesno
si stvorio ljude
– Bog je stvorio ljude (Post 1, 27 i 2, 18; Ps 8
i Ps 139) i anđele
– Ljudi su bili dobri i sretni s Bogom
– Anđeli su Božji prijatelji i prijatelji ljudi
(Izl 23, 20-23a; Tob 12, 15-20)
– Djeca se mole svojim anđelima
4. Ljudi nisu
poslušali Boga
– Prvi ljudi nisu poslušali Boga, pogriješili su
i prestali su biti njegovi prijatelji (usp. Post 3, 1-24)
– Bog obećava i šalje ljudima Spasitelja Isusa
– Bogu učimo zahvaljivati za njegovu dobrotu
Prošireni
sadržaji
– Promatranje i prvi jezični
izričaji o divnom Božjem svijetu što ga zorno promatramo
– Molitva anđelu čuvaru
– Poticajni tekstovi iz
Staroga zavjeta koji najavljuju dolazak Spasitelja svijeta
Metodičke
upute
– Vježbe promatranja, slušanja,
otkrivanja, uživljavanja, zamišljanja
– Stvaralačke vježbe
(jezične, likovne, glazbene, scenske)
– Vježbe oblikovanja i
preoblikovanja
– Jezično izražavanje
zapažanja i dojmova - vođeni razgovor
– Prikazivanje i
interpretacija odabranih slika, prikazivanje i tumačenje dijapozitiva
– Pripovijedanje biblijskih
izvješća o stvaranju svijeta i čovjeka
– Prve meditativne vježbe
(vidjeti – vidjeti iznutra, slušati - slušati iznutra)
– Pripovijedanje činjenica
koje govore o vjeri u Boga Stvoritelja u drugim religijama
– Pjevanje odabrane pjesme
Međupredmetne
veze
Hrvatski jezik i književnost: odabrani kraći umjetnički
tekstovi i njihovo razumijevanje
Priroda i društvo: promjene tijekom godišnjih doba; zaštita i
čuvanje okoliša
Likovna kultura: slikanje, dizajn, crtanje, motivi iz dječje
okoline: ljudi, životinje, biljke, pojave u prirodi, biblijski sadržaji
Praćenje
i vrednovanje
– Sposobnosti promatranja i
uživljavanja u prirodu i svijet koji nas okružuje
– Sposobnosti zapažanja te
jezičnog i nejezičnog izražavanja o prirodi i stvarima koje nas okružuju
– Zanimanje za biblijske
sadržaje i poznavanje prvih i osnovnih događaja stvaranja svijeta i čovjeka
– Odnos prema stvorenjima i
stvarima u našoj okolini
III.
nastavna cjelina
POVEZANI
SMO S BOGOM
Posebni
ciljevi
– Upoznati znakove Božje
prisutnosti, njegove blizine i dobrote u našem životu
– Upoznati kako je Isusa,
obećanog Spasitelja, Bog poslao svim ljudima
– Poželjeti doživjeti susret
s Isusom
– Shvatiti da nam je Isus
otkrio Boga kao dobroga Oca koji ljubi sve ljude
– Razumjeti i prihvatiti da
Isus od nas traži da se međusobno ljubimo kao braća i sestre
– Upoznati znakove Božje
dobrote u prirodi i plodovima zemlje, osobito u znaku kruha koji nam Bog daje
za hranu
– Razvijati osjećaj
zahvalnosti Bogu i spremnost za pomaganje svim ljudima, osobito onima koji su
potrebni kruha
– Prepoznati znakove
velikodušnosti i dobrote misionara koji idu u daleke zemlje naviještati riječ
Božju
– Razvijati osjećaj brige za
misionare i biti »mali misionar«
Teme
i osnovni sadržaji
1. Isus poziva ljude
– Isus ide od mjesta do mjesta, govori ljudima o
Bogu, pokazuje im Božju ljubav i dobrotu
– Ljudi doživljavaju njegovu riječ kao Radosnu
vijest
– Isus poziva ljude da ga slijede i oni idu za
njim (Mk 1, 16-20 i Mk 3, 13-14: poziv učenika; poziv apostola Mateja - Levija:
Mk 2, 13-17))
– Isusovi učenici prenose dalje poruku Evanđelja
– Isus i nas danas poziva da budemo njegovi
učenici
2. Isus
objavljuje: Bog je naš dobri Otac
– O dobrom Bogu sam čuo u svojoj obitelji, u
vrtiću i u svojoj sredini
– Bog se brine za mene, ima u mene povjerenja,
hrabri me i tješi kada mi je teško
– Sveto pismo pripovijeda da Bog voli sve ljude i
brine se za njih poput dobroga oca i dobre majke; posebno se brine za siromašne
i bolesne
– Primjeri iz iskustva djece koji pokazuju
dobrotu i brigu za drugoga
– Ljudi koji susreću Isusa, doživljavaju Božju
brigu i dobrotu, posebno bolesni koje Isus ozdravlja (Mt 15, 29-31)
3. Zahvalni smo
Bogu za kruh i plodove zemlje
– Kruh je ljudima glavna hrana i zato kruh
poštujemo, za kruh se molimo, za kruh radimo i zahvaljujemo, kruh uzajamno
dijelimo
– Isus pokazuje Očevu brigu i ljubav i hrani
kruhom četiri tisuće ljudi (Mk 8, 1-9)
– Susrećemo mnogo ljudi koji vjeruju u Boga i
pomažu jedni drugima
– Zahvaljujemo za plodove koje nam je Bog dao –
zahvalna molitva
4. Mali misionari
– Isus Krist šalje učenike da svima prenesu Božju
poruku spasenja (Mt 28, 18-20)
– Kršćani-misionari poslušali su Isusov poziv i
idu u daleke zemlje da ljudima donesu poruku spasenja
– Mi smo mali misionari i možemo pomoći širenju
Isusove poruke
Prošireni
sadržaji
– Po djelima i ponašanju
ljudi možemo osjetiti da vjeruju u Boga i čine dobro
– Ljudi različiti po boji kože, jeziku, vjeri i
naciji su braća i sestre
– Znakovi lijepog ponašanja u svojoj okolini:
molim, izvoli, hvala i oprosti
– Isus nam je dao posvećeni kruh da uvijek imamo
Isusa među sobom
– Kako pomoći misionarima i
organizirati akciju skupljanja milodara i potpore s nazivom »Mali misionar«?
Metodičke upute
– Opisati doživljaje i
iskustva po kojima ljudi izražavaju svoju vjeru: obiteljska molitva, nedjeljna
misa, pobožnosti
– Pokazati i predstaviti
religiozne predmete i slike povezane s vjerom u Boga
– Prikazati slike ili
dijapozitive crkve, kapelice, raspela
– Jednostavnim crtežima
religioznih simbola poticati u djeci doživljaj Božje dobrote
– Prikazivanje slika iz
sretnoga obiteljskoga života: djeca s roditeljima, djedom i bakom; braća i
sestre, djeca u igri, u školi i s prijateljima; slike koje prikazuju suprotne
situacije
– Razgovor o zahvalnosti za
žetvu i berbu, za plodove zemlje
– Pokazati različite slike
žitnih polja i plodova zemlje, slike o pečenju kruha
– Potaknuti učenike da
opisuju postupak pečenja kruha i oblikuju tijesto za kruh
– Mimikom i pokretima
pokazati što znači biti zaštićen, brinuti se za nekoga i biti dobar
– Navesti primjere kršćanske
skrbi za djecu
– Prikazati slike i prizore
iz misionarskoga života i pripovijedati o njihovim doživljajima
– Potaknuti na molitvu i
skupljanje pomoći za misije
– Izraziti (crtežom,
govorom, pantomimom) različite situacije koje su doživjeli
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: vježbanje osnovnih pravila uljudnoga ponašanja tijekom razgovora
te izbor kraćih literarnih tekstova
– Priroda i društvo: naše
tijelo i zdravlje (osobna higijena i navike, urednost, rad i odmor); Dani
zahvalnosti – Dani kruha
– Likovna kultura: teme o narodnim
običajima i blagdanima, modeliranje tijesta, slikanje
– Glazbena kultura: pjesma Pekar
Praćenje
i vrednovanje
– Sposobnosti razumijevanja
znakova vjere u Boga i Božje dobrote
– Izricanje doživljaja i
iskustava Boga kao dobroga Oca
– Uočavanje i prihvaćanje
znakova Božje dobrote u povezanosti s konkretnim činjenicama i događajima iz
svakodnevnoga života
– Ponašanje u svakodnevnim
potrebama, osobito iskustvo molitve
– Razumijevanje pojma
»misionar«
IV.
nastavna cjelina
SJEĆAMO
SE SVETACA I POKOJNIKA
Posebni
ciljevi
– Približiti iskustvo i
tajnu prolaznosti i umiranja
– Uočiti da nestaju biljke i
životinje i da ljudi moraju umrijeti
– Potaknuti na razmišljanje
o pokojnima, osobito o bliskim umrlim osobama
– Probuditi vjeru u
uskrsnuće i ljepotu novoga života s Bogom
– Potaknuti na iskazivanje
poštovanja i na molitvu za pokojne
– Susresti likove svetaca,
osobito iz hrvatskoga naroda i one koji se slave u njihovom kraju
– Upoznati na konkretnim
primjerima što znači ljubiti Boga i svoje bližnje
– Izgrađivati život po
primjeru svetaca i moliti se svecima
Teme
i osnovni sadržaji
1. Biljke i životinje nestaju, a ljudi umiru
– U prirodi opažamo promjene, rast i nestanak
biljaka i životinja
– U našoj obitelji i sredini umiru ljudi koji su
nam bliski i dragi (usp. Lk 7, 11-17, pripovijedanje zgode)
– Ljudi koji umiru, žive i nakon smrti kod
dobroga Boga
2. Sveci su
Božji i naši prijatelji
– U nebu su kod dobroga Boga naši sveci i
zagovornici
– Sveci su Božji prijatelji koji vole Boga i
ljude
– Naši nebeski zaštitnici – sveci i blaženici iz
hrvatskoga naroda i oni čije ime nosimo (usp. Liturgijski vodič: Sv. Otac Ivan
Pavao II. u Hrvatskoj)
– Moja molitva svecima
3. Sjećamo se
svojih pokojnika
– Kratko upoznavanje s činjenicom života, smrti i
vječnoga života nakon smrti (u skladu s Iv 11, 25; Ps. 63,3; Rim 14, 9 i sl.)
– Pohod grobljima, paljenje svijeća za pokojnike
– Molitva za pokojne da budu kod dobroga Boga
Prošireni
sadržaji
– Primjeri iz života svetaca
koji se slave u pojedinim krajevima i čija imena nosimo
– Odlazak na groblje i
uređivanje grobova, osobito onih koje nitko ne posjećuje
– Načini štovanja pokojnika
drugih religija
Metodičke
upute
– Razgovor o tome kako djeca
opažaju prirodu: u proljeće sve raste i cvjeta, u jesen lišće opada i nestaje;
imamo kućne ljubimce, životinje koje jednoga dana nećemo više imati
– Pripovijedanje iskustva o sudioništvu na
sprovodu nekoga pokojnika
– Promatranje slika i dijapozitiva s temama o
prolaznosti života
– Crtanje i bojenje, uživljavanje u promjene koje
se događaju u prirodi i životu
– Upoznavanje s proslavom Dušnoga dana i
svetkovine Svih svetih kroz primjerene slike, pjesme, ritmičke igre
– Prikazivanje slike crkve, katedrale i groblja,
raspela uz putove i na vrhovima planina
– Promatranje grobnoga humka s križem i
spomenikom sa slikom uskrsloga Krista
– Oblikovanje kratke molitve za pokojne
– Vođeni razgovor o vjerskim
običajima i blagdanima u pojedinom kraju
– Pokazivanje religioznih predmeta
i upućivanje u njihovo osnovno značenje (križ, krunica, molitvenik, različiti
nabožni predmeti…)
– Razgovor o vjerskim
slavljima na kojima posebno sudjeluju djeca
– Prepoznavanje likova
svetaca koji su posebno bliski djeci
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: učiti slušati govor drugoga s vježbanjem razgovora, opisivanjem
osobe, životinje i biljke i predmeta prema zamišljanju te izražavanje osjećaja,
molbe, želje i dr. s pripadnim tekstovima
– Priroda i društvo:
obilježavanja Dana spomena na mrtve
– Likovna kultura: spomen na
pokojne: crtanje, slikanje, izražavanje bojama, igra svjetla i tame
Praćenje
i vrednovanje
– Uočavanje i raspoznavanje
znakova koji prate promjene u prirodi i životu
– Doživljaj Božje dobrote u
životu svetaca i u našem životu
– Prepoznavanje likova
svetaca i blaženika u hrvatskom narodu
– Otvorenost prema molitvi i
odnosu poštovanja prema nabožnim predmetima
V. nastavna cjelina
USUSRET
ISUSOVU ROĐENJU
Posebni
ciljevi
– Svjesno i aktivno
doživjeti vrijeme Došašća i Božića u obitelji, školi i župi
– Shvatiti da Došašće znači
radosno iščekivanje Isusova rođenja
– Povezati božićno slavlje i
običaje s pravim značenjem božićnoga otajstva
– Upoznati neke vrednote
koje su u našoj kulturnoj baštini povezane s Božićem
– Upoznati svece, osobito
svetoga Nikolu, koji nas priprema i uvodi u slavlje Božića
– Upoznati događaje Isusova
rođenja i osobe koje su ga izbliza pratile - prema Lukinu evanđelju
– Doživjeti Isusovo rođenje
u liturgijskim slavljima i proslavi Božića u obitelji, školi i župnoj zajednici
Teme
i osnovni sadržaji
1. Došašće – vrijeme priprave za Božić
– Vrijeme radosnog
iščekivanja i priprave (Iz 11, 1-4a)
– U vrijeme Došašća naše
mjesto izgleda svečanije
– Došašće ili Advent je
vrijeme iščekivanja Božjega dolaska među ljude (Iz 45, 8)
– Adventski običaji kod
kuće, u školi i župi
2. Radujemo se svetom Nikoli
– Sveti Nikola je biskup i
Božji prijatelj
– Sveti Nikola daruje djecu,
siromašne i potrebne
– Sveti Nikola nas uvodi u
slavlje Božića
– Jesmo li prijatelji i
suradnici svetoga Nikole?
3. Marija – Isusova majka
– Bog je izabrao Mariju da
bude Isusova majka
– Anđeo Gabriel javlja
Mariji da će roditi Isusa (Lk 1,26-38)
– Marija je rado prihvatila
Božji poziv da bude Isusova majka
– S Marijom radosno čekamo
Isusov rođendan
4. Božić – blagdan Isusova rođenja
– Božić je Isusov rođendan
– Isusovo rođenje u
siromašnoj štalici (prema Lk 2, 1-7)
– Toplina božićne štalice uz
Isusa, Mariju i Josipa
– Božić u mojoj obitelji
5. Pastiri se raduju Isusovu rođenju
– Pastiri su se veoma
radovali Isusovu rođenju (prema Lk 2, 8-20)
– Pastiri nose darove
novorođenom Isusu
– Kako mi trebamo i možemo,
poput pastira, slaviti Božić?
Prošireni
sadržaji
– Iskustva iz djetinjstva o
vremenu Došašća
– Izvanjski načini
obilježavanja Došašća i pripreme za Božić u tradiciji hrvatskoga naroda
– Slavlje Božića u našem
mjestu i posvuda po svijetu
– Darivanje u obitelji i među
prijateljima u vrijeme Božića
Metodičke
upute
– Vođeni razgovor u kojemu djeca
pripovijedaju svoje doživljaje o iščekivanju Božića u svojoj obitelji
– Adventske priče i pjesme
– Crtanje adventskih tema
– Izrada adventskoga vijenca i adventskoga
kalendara
– Kratka i primjerena meditacija o svjetlu i tami
– Upoznavanje sv. Nikole, prijatelja djece i
mladeži
– Priprema darivanja i uvježbavanja priredbe za
blagdan sv. Nikole
– Glazbeno izražavanje iščekivanja i ispunjenja –
dramska igra
– Pripovijedanje iskustava i doživljaja –
prigodne slike, božićni prospekti
– Pripovijedanje događaja Isusova rođenja (Lk 2,
1-7; 8-20)
– Uživljavanje u pojedine likove i scensko
izvođenje
– Crtanje božićnoga događaja, izrada jaslica i
oblikovanje figurica
– Izrada prigodnih dječjih poklona (božićni
ukrasi, čestitke…)
– Uljepšavanje kuće, škole i crkve za Božić
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: niz pjesmica i kraćih priča na temu Božića
– Priroda i društvo:
blagdani - sv. Nikola; Božić
– Glazbena kultura: pjevanje
i obrada pjesama: Spavaj mali Božiću, Narodi nam se i dr.
– Likovna kultura: motivi o
sv. Nikoli: slikanje, crtanje, izrada poklona od staniola, kolaž-papira;
Božićni motivi – crtanje i slikanje, dizajn – slikovnica, izrada ukrasa,
čestitki od kolaž-papira, izrada jaslica i figurica od papira ili od
kukuruzovine ili glinamola
Praćenje
i vrednovanje
– Razumijevanje riječi
»Došašće« i »Božić«
– Shvaćanje adventskih i
božićnih znakova
– Poznavanje nekih tipičnih
adventskih i božićnih običaja
– Poznavanje bitnoga
događaja Isusova rođenja
– Prihvaćanje događaja
Isusova rođenja kao velikoga Božjega dara ljudima
– Uočavanje povezanosti
darivanja s porukom blagdana sv. Nikole i Božića
VI. nastavna cjelina
ISUS SUSREĆE LJUDE
Posebni
ciljevi
– Upoznati kako je Isus susretao
ljude i kako se odnosio prema njima i svima činio dobro
– Uočiti važnost i značenje Isusova poziva
učenicima da ga slijede
– Pokazati da je Isus posebno volio djecu i da ih
je blagoslivljao
– Shvatiti i doživjeti što znači biti Božje
dijete
– Uvidjeti da je Isusova poruka snažna i da on
spašava sve ljude
– Pokazati kako se Isus brine za sve ljude,
osobito siromašne, odbačene i bolesne
– Poželjeti doživjeti susret s Isusom
– Shvatiti da svoju zahvalnost i svoje povjerenje
u Boga izražavamo molitvom
– Moći s povjerenjem moliti Očenaš i izreći svoju
vlastitu molitvu
Teme
i osnovni sadržaji
1. Isus svima čini dobro
– Primjeri iz obiteljskoga
života, iz dječjega iskustva, koji pokazuju dobrotu i brigu za nekoga
– Bog voli sve ljude kao
svoju djecu i prijatelje
– Ljudi su u susretu s
Isusom doživjeli Božju dobrotu (u skladu s Iz 61, 1-3 ili Lk 4, 16-24 te Mt 4,
23-25)
2. Isus se brine za sve ljude (si 6, 1-15)
– Isus se obraća odbačenima
i dolazi im u goste (prema Mk 2,13-17: gozba s grešnicima i carinicima)
– Isus ozdravlja bolesne
(prema Mk 7, 31-37 i Mk , 46-52: ozdravljenje slijepca)
– Ljudi različito postupaju
prema Isusu: jedni idu za njim, drugi ga odbacuju, a treći progone (npr. Mk
3,7-10 te Mk 6,1-6)
3. Isus posebno voli djecu
– Isus posebno voli djecu i
blagoslivlja ih (Mt 19, 13-15; usp. Rimski obrednik; Blagoslovi, br. 151)
– Isus poručuje: »Tko god
prima ovo dijete, u moje ime, mene prima« (Lk 9, 48; Mk 10, 13-16)
– Djeca grade mir, prijateljstvo i pomažu jedni
drugima
4. Isus nas uči
moliti
– Isus nas uči najljepšu molitvu, Očenaš (Mt
6,5-14)
– Uči nas kako treba moliti i hvaliti Boga kao
dobroga Oca
– Isus nas uči kako treba moliti za svagdanji
kruh i oprostiti jedni drugima
– Osobne i zajedničke molitve, molitve vlastitim
riječima
Prošireni
sadržaji
– Pobliže upoznati događaj
kad Isus ozdravlja slijepca od rođenja (Mt. 10,46-52)
– Vježbe poistovjećivanja
(kako se osjećam kad me netko voli?, kad me pohvali?, kad se želi sa mnom
igrati?, kad me ne voli ili grdi?, kad se ne želi družiti sa mnom?, kako bih se
osjećao da sam slijep?, bolestan?, kako se osjećam kad mogu gledati?, kad sam
zdrav?…)
– Naučiti s povjerenjem
moliti Očenaš i izreći svoju vlastitu molitvu Ocu nebeskom
Metodičke
upute
– Vjeroučiteljevo pripovijedanje
uz korištenje zornih materijala (figure od flanel platna, slike, folije…)
– Scenske improvizacije (slušati, biti pozvan,
poslušati, odazvati se…)
– Likovno izražavanje
– Izražavanje glazbom ili pantomimom (radost,
slušanje, situacije kad sam tužan, kad me nitko neće slušati dok pričam, kad ne
prihvate što bih želio…)
– Pripovijedanje biblijskoga teksta
– Uživljavanje u biblijske likove (siromah,
bolesnik, grešnik, carinik)
– Razgovor o Isusovim učenicima koji prenose
njegovu poruku
– Razgovor o molitvi kojom vjernici govore Bogu,
o svojoj radosti, o svojim potrebama, o zahvalnosti, o svojim molbama, o
krivnji, o pogreškama
– Vježbanje molitve Očenaš
– Pisanje i izricanje kratke osobne molitve kojom
zahvaljujemo Ocu nebeskom za njegovu dobrotu
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: pripadna lektira, osobito braća Grimm, Zvjezdani taliri, te
Ljubica Benović, Molitva
– Likovna kultura: slikanje
i crtanje Isusova lika, izrada kolaža – Isus s djecom
Praćenje
i vrednovanje
– Sposobnost uživljavanja
djece u tuđu situaciju
– Poznavanje načina Isusova ponašanja prema
ljudima, na temelju biblijskih primjera
– Razumijevanje riječi »Evanđelje«
– Uočavanje osobina prenositelja Isusove poruke
– Poznavanje i razumijevanje molitve Očenaš
VII. nastavna cjelina
RADOST OPRAŠTANJA I LJUBAVI
Posebni
ciljevi
– Otkriti radosne strane
života kao veliki Božji dar ljudima
– Upoznati tamnije strane života, kao što su
žalost i patnja
– Razvijati osjetljivost za tuđe radosti, žalosti
i patnje i otkriti snagu u zajedničkom dijeljenju radosti i patnje
– Uočiti iskustva nerazumijevanja i svađe među
ljudima i naše iskustvo međusobnoga praštanja i pomirenja
– Pomoći djeci da se otvore i što dublje dožive
Isusov poziv da trajno jedni drugima opraštamo kao što Bog nama oprašta
– Upoznati znakove pomirenja i praštanja
– Otkriti snagu pomirenja i praštanja u
svakodnevnom životu
– Uvidjeti da je zajednički život moguć samo ako
su svi ljudi spremni na pomirenje
Teme
i osnovni sadržaji
1. Radujemo se životu
– Radujemo se životu jer nam je Bog dao život i
zdravlje da se možemo igrati, ići u školu, družiti se s prijateljima, pjevati,
šetati prirodom…
– Radosni smo što imamo roditelje, braću i sestre
koje volimo i koji vole nas
– Radosni smo što jedni drugima možemo pomagati i
zajedno se radovati životu (Fil 4, 1-9)
2. Zašto smo
ponekad žalosni?
– Ponekad u našem životu ima i ružnih događaja,
kad patimo, kad smo tužni
– Neki ljudi među nama pate, bolesni su i
nesretni
– Neki su ljudi stari i nitko ih ne posjećuje
niti se brine za njih
– Neki ljudi nemaju kruha i umiru od gladi
3. Zašto se ne
razumijemo i svađamo?
– Ponekad smo nesretni jer se ne razumijemo i
svađamo se, i u školi i u obitelji
– U svađi možemo povrijediti jedni druge
– Iz svađe može nastati neprijateljstvo i razdor
među djecom i odraslima
– Načini izbjegavanja svađe
4. Znakovi
oproštenja i pomirenja
– Znakovi našega oproštenja i pomirenja
– U zajednici učimo praštati jedni drugima i
živjeti zajedno
– Tko drugoga voli, može se odreći i svojega
prava
– Učimo dijeliti s drugima trenutke radosti,
trpljenja i patnje
5. Isus nas
poziva na opraštanje
– Najljepše je oprostiti – Bog je velikodušan u
opraštanju (usp. Iz 55,7)
– Isus želi da jedni drugima oprostimo (Mt
18,21-22)
– Isus nas uči da oprostimo kao što i on nama
oprašta
– Vrijeme korizme je vrijeme opraštanja i dobrih
djela
Prošireni
sadržaji
– Vrijeme korizme kao
vrijeme vježbanja u praštanju i dobrim djelima
– U korizmi se odričemo slatkiša i igračaka da
možemo nešto darovati potrebnima
– Kad pomažemo drugima onda činimo dobra djela
– Korizma je vrijeme kada više razmišljamo o
ljudima koji pate, pomažemo ih i ispravljamo svoje mane i pogreške
Metodičke
upute
– Razgovor o iskustvima radosti
koja su djeca imala u životu, o događajima kada su bili posebno radosni
– Slikama izraziti neka važnija iskustva po
kojima smo radosni
– Prikazati ilustracijama i tamniju stranu
života, iskustva iz života koja govore o različitim oblicima patnje na koju
djeca mogu naići
– Razgovor o tome kako djeca doživljaju
stradanja, nesreće i patnje
– Razgovor o iskustvima djece povezanim sa
svađama i pomirenjima te svađama i nepomirenjima
– Zajednička analiza različitih iskustava i
stavova
– Prikazivanje crtežom i slikom različitih
mogućnosti rješenja sukoba
– Potaknuti djecu na pričanje doživljaja kada su
se posvadili pa pomirili
– Pripovijedanje evanđeoske poruke primjenjujući
je na učeničku situaciju
– Zajednički protumačiti Isusovu poruku praštanja
»otpusti nam duge naše…«
– Scenski prikaz mogućeg smirivanja svađe i
sklapanje mira (pružanje ruku…)
– Likovno izražavanje osjećaja radosti i patnje
– Dijete u tišini oprašta svima koji su ga taj
tjedan uvrijedili
– Izražavanje oproštenja gestom
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: tema zajedništva i prijateljstva
– Tjelesna kultura: ritmika, pantomima, igre,
plesne strukture
– Likovna kultura: crtanje, slikanje situacije
prijateljstva, zajedničke igre, različitih situacija iz zajedničkoga života
Praćenje
i vrednovanje
– Uočavanje događaja
povezanih s radošću života i s patnjom koja prati čovjeka
– Shvaćanje da je spremnost na pomirenje nužna za
zajednički život
– Usvajanje stava da je potrebno uzajamno
opraštati
– Poznavanje Isusove izreke o pomirenju
– Poznavanje molitve Očenaš
– Osobna spremnost na pomirenje i praštanje
VIII.
nastavna cjelina
USUSRET USKRSU
Posebni ciljevi
– Razumjeti korizmu kao
vrijeme priprave za vazmeno slavlje djelima ljubavi i praštanja
– Naslutiti i doživjeti
značenje vazmenog vremena i otajstva Isusove muke, smrti i uskrsnuća
– Približiti događaje
Velikog tjedna kao događaje Isusove beskrajne ljubavi prema svim ljudima
– Uživjeti se u događaj
Cvjetnice, spomena na Isusov slavni ulazak u Jeruzalem
– Uvesti u razumijevanje
Isusova dara na posljednjoj večeri
– Otkriti veličinu Božje
ljubavi u Isusovu križnom putu i patnji na križu
– Približiti i doživjeti
Radosnu poruku: Isus je uskrsnuo i zauvijek živi
– Iskusiti uskrsnu radost,
svjesno doživjeti i proslaviti Uskrs i steći povjerenje u život
– Doživljajno i spoznajno
uvesti u događaj Isusova odlaska sa zemlje (Uzašašća) i blagdan Duhova
– Dublje naslutiti i
doživjeti biblijski govor simbola vatre (ognja) i vjetra
– Doživjeti i naslutiti kako
Duh Sveti sve nas ispunja svjetlom i snagom da možemo svjedočiti svoju vjeru i
ljubav prema Bogu i ljudima
Teme
i osnovni sadržaji
1. Pripremamo se za Uskrs
– Pepelnica – početak
korizme i priprave za proslavu Uskrsa
– Korizma je vrijeme dobrih
djela, odricanja i žrtve
– Učimo dijeliti s drugima
trenutke radosti, trpljenja i patnje (usp. Iv 9 i Otk 21)
– Vježbamo se u dobrim
djelima, odricanju i pomaganju: odricanje od slatkiša, igračaka i drugog, pohod
bolesnicima, pomoć u obitelji, u školi...
2. Uskoro slavimo Uskrs
– Proslava Velikoga tjedna u
koji nas uvodi Cvjetnica
– Isusov slavni ulazak u
Jeruzalem na Cvjetnicu i radost naroda u susretu s Isusom (Mt 21, 1-11; Iv 12,
12-19)
– Isusova posljednja večera
sa svojim učenicima (Mt 26, 26-30; Mk 14, 22-26)
3. Isusova muka i smrt
– Događaj osude, križnoga
puta, muke i smrti Isusove (prema Mt 26, 36-40 i 48-50)
– Slavimo Isusovo vazmeno
otajstvo (Veliki ili Sveti tjedan)
– Isusovo tijelo u grobu do
zore uskrsnuća
– Svečanim bogoslužjem se
slavi Isusovo uskrsnuće (usp. Rimski obrednik – Veliki ili Sveti tjedan)
4. Isus živi - uskrsnuo je
– Isus je uskrsnuo iz groba
i on vječno živi (prema Lk 24, 1-11)
– Uskrs – najveći kršćanski
blagdan (prema Iv 20, 19-23)
– Znakovi vazmenoga
otajstva: oganj, uskrsna svijeća i krsna voda (Iv 8, 12)
5. Uskrs slavimo u obitelji, školi i župi
– Radost proslave Uskrsa u
obitelji, školi i župi
– Uskrsni običaji u obitelji
i u našoj sredini (gradu, selu)
6. Isus odlazi Ocu i ostaje s nama
– Isus odlazi sa zemlje -
njegovo uzašašće (Lk 24, 50-53)
– Rastanak s učenicima i
odlazak Ocu nebeskom (prema Dj 1, 3-14)
– Isus nakon uskrsnuća šalje
apostole u svijet da krste ljude kako bi postali njegovi učenici (Mt 28, 16-20)
– Mi smo Isusovi učenici i
svjedoci
7. Živimo u radosti i ljubavi
– Biblijsko izvješće
duhovskoga događaja (prema Dj 2, 1-8 i 14, 22-24 i 32-47)
– Snaga Isusovih učenika
nakon primanja Duha Svetoga
– Apostoli krste one koji
žele biti Isusovi učenici
Prošireni
sadržaji
– Radost učenika u susretu s
Isusom na putu u Emaus (Lk 24,13-35)
– Tumačenje simbola križa i
drugih znakova Isusove muke
– Uskrsna molitva i pjesma
»Kraljice neba«
– Uskrsni običaji u
različitim hrvatskim krajevima
Metodičke
upute
– Iskustvo i tumačenje
simbola praha i pepela
– Razgovor o korizmi kao o vremenu dobrih djela,
odricanja, darivanja i žrtve
– Skupljanje igračaka i drugih priloga kao
vlastiti način korizmenoga odricanja
– Pokazivanje i tumačenje slika i crteža križnoga
puta i pripovijedanje tih događaja
– Likovno izražavanje na temu križnoga puta i
korizme i izrada jednostavnoga križa od drveta
– Razgovor o sudjelovanju na procesiji za
Cvjetnicu
– Tumačenje značenja maslinovih grančica u
procesiji
– Pripovijedanje o posljednjoj večeri kao gozbi
ljubavi
– Promatranje slike posljednje večere i analiza
likova i radnji
– Dramsko oživljavanje likova
– Glazbeno izražavanje prikladnom pjesmom
– Dijamontaža i film o pashalnim događajima
– Pripovijedanje događaja Velikoga petka
– Razgovor i podjela uloga za sudjelovanje u
pobožnosti križnoga puta
– Likovno izražavanje o djelima Isusove muke i
smrti
– Pripovijedanje događaja Isusova uskrsnuća i
pokazivanje slika uskrsne liturgije
– Prilagođena meditacija s uskrsnima pjesmama i
simbolima: svijeća, vatra, svjetlo, život
– Likovno izražavanje na temu uskrsnuća
– Ritmičke igre uz uskrsni poklik: »Aleluja«
– Tumačenje riječi »Uskrs« i »uskrsnuće«
– Promatranje slike uskrsloga Isusa s učenicima i
uživljavanje u njezinu poruku
– Opisivanje i likovno izražavanje iskustava
djece povezanih s uskršnjim običajima (pisanice, blagoslov jela…) te izrada
uskršnjeg nakita za školu i obitelj
– Pokazivanje i tumačenje uskrsnih simbola
– Pripovijedanje i opisivanje događaja uzašašća
– Interpretativno čitanje i
uživljavanje u uloge te likovno izražavanje događaja uzašašća
– Promatranje slike
duhovskoga događaja i pripovijedanje o dolasku Duha Svetoga
– Tumačenje simbola vjetra i
vatre i priopćavanje doživljaja i osjećaja
– Likovno izražavanje o
duhovskom događaju
– Pjevanje prikladne pjesme
i prikladna glazba
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: pripadne pjesme, tekstovi i drugi prilozi na temu Uskrsa
– Priroda i društvo:
blagdani – Uskrs, značenje i proslava
– Glazbena kultura: pjesma
Uskrsnu nam danas Krist (pučka)
– Likovna kultura: korizmeni
motivi – crtanje Isusa na križu; uskršnji motivi – izrada uskrsnih čestitki,
pisanica od ispuhanih jaja, papira, platna, glinamola i dr.
Praćenje
i vrednovanje
– Poznavanje korizmenih
simbola i običaja
– Razumijevanje značenja
»korizma«, »odricanje« i »dobra djela«
– Uočavanje povezanosti
radosti i patnje u darivanju prema Bogu i prema bližnjemu
– Poznavanje osnovnih
događaja Isusove muke
– Poznavanje evanđeoskoga
opisa ukazanja uskrsloga Isusa
– Razumijevanje uskrsnih
znakova i simbola
– Razumijevanje riječi
»Uskrs« i »aleluja«
– Poznavanje nekih uskršnjih
običaja
– Shvaćanje Isusova odlaska
Ocu nebeskome i ostanka s nama
– Doživljavanje osjećaja zajedništva
s Bogom
– Shvaćanje pojma »nebo«
– Razumijevanje simbola Duha
Svetoga: voda, vjetar i vatra, golub
IX. nastavna cjelina
ZAJEDNO SMO UVIJEK RADOSNI
Posebni
ciljevi
– Upoznati znakove krštenja
po kojemu postajemo Isusovi učenici i svjedoci
– Upoznati i doživjeti svetu
misu kao proslavu Isusova uskrsnuća
– Shvatiti važnost
nedjeljnoga i blagdanskoga okupljanja na liturgijskim slavljima u svojim župnim
zajednicama
– Doživjeti i shvatiti da
smo članovi jedne župne zajednice
– Upoznati ulogu Marije u
Isusovu i u našem svakodnevnom životu i u Crkvi
– Razvijati osjećaj
zahvalnosti prema Mariji, prema našoj majci i prema svim majkama
– Naučiti zahvaliti Bogu za
primljene darove i radovati se zasluženom odmoru
– Shvatiti da i za vrijeme
školskih praznika trebamo ići na nedjeljnu svetu misu sa svojom obitelji, gdje
god bili
– Shvatiti ljepotu
povezanosti u mislima i molitvi s prijateljima i kolegama za vrijeme školskih
praznika
Teme i
osnovni sadržaji
1. Isusov sam učenik
– Naše krštenje – postali smo Isusovi učenici
(prema Mt 28, 18-20 i Rim 6, 3-5)
– Značenje vode u prirodi i u svakodnevnom životu
– Krštenjem ulazimo u zajednicu Isusovih učenika
– Znakovi i simboli kod krštenja (prema Iv 8, 12
i Iv 4, 14; Rimski obrednik; Krštenje)
– Djela po kojima pokazujemo da smo Isusovi
učenici
2. Susreti
Isusovih učenika
– Nedjelja je dan susreta Isusovih učenika s
uskrslim Gospodinom (Ps 118, 24)
– Nedjeljom i blagdanom svečano slavimo svetu
misu
– U nedjelju svetu misu slavi čitava kršćanska
obitelj, mladi i stari, zdravi i bolesni (prema Mt 18, 20)
– Pod svetom misom djeca čitaju, pjevaju,
ministriraju...
– Članovi smo svoje župne zajednice
3. Marija je
naša Majka
– Isus nam je s križa dao Mariju za našu Majku
(Iv 19, 25-27)
– Svibanj je Marijin mjesec – mjesec sunca,
proljeća, ljepote i mirisa ruža
– Naše poštovanje, pobožnost i odanost prema
našoj Majci Mariji (Lk 11, 27-28)
– Naša pjesma i molitva Mariji
4. Majci za
majčin dan
– Iskustva majčinske ljubavi u idili obiteljskog
života
– Majka je Božji dar djeci i svim ljudima
– Zahvalni smo našim majkama i očevima
– Zahvalnost i ljubav im pokazujemo dobrotom i
molitvom, cvijećem, pjesmom, međusobnom pažnjom i poštovanjem
5. Radujemo se
školskim praznicima
– Imamo razloga biti sretni jer smo se u školi
trudili i puno naučili
– Radujemo se odmoru i školskim praznicima (prema
Mk 6, 31)
– U ljepotama prirode otkrivat ćemo Božje tragove
6. Ostanimo
povezani
– Na praznicima ćemo ostati povezani (ps 139)
– Povezani smo u mislima i molitvi, u igri i
šetnji
– Nedjeljom ćemo slaviti svetu misu i moliti
jedni za druge (Iv 17, 26)
Prošireni
sadržaji
– Naučiti neku marijansku
pjesmu koja je bliska djeci i omiljena puku u njihovu kraju
– Meditaciju na temu: svijet
je prekrasan
– Zajedničko euharistijsko
slavlje za kraj školske godine
Metodičke
upute
– Pripovijedanje o znakovima
i sakramentu krštenja
– Pokazivanje znakova kod
sakramenta krštenja: voda, sveto ulje, svijeća itd.
– Razgovor o znakovima i
djelima koja pokazuju da smo Isusovi učenici
– Čitanje i interpretacija teksta o Isusovoj
prisutnosti u svetoj misi
– Promatranje odabranih slika na temu nedjeljnoga
slavlja
– Zajednički pohod crkvi, izmjena i izražavanje
iskustava o onom što su djeca doživjela
– Razgovor o doživljajima i zapažanjima djece na
euharistijskim slavljima
– Likovno izražavanje o misnom slavlju
– Glazbeno izražavanje
– Razgovor o ulozi Marije u Isusovu i u našem
životu
– Promatranje slike – Marija s djetetom Isusom
– Pripovijedanje o značenju Majke Marije u Crkvi
– Dijamontaža i meditacija o Mariji
– Likovno izražavanje o Mariji koja je naša
nebeska Majka
– Ponavljanje i učenje molitve Mariji
– Usmeno oblikovanje kratkih osobnih molitava
– Pjevanje poznatih i učenje novih pjesama o
Mariji
– Pripovijedanje, iskustva i doživljaji o
značenju majke u obitelji
– Promatranje slike – majka s djetetom i razgovor
o odnosu majke i djeteta
– Izrada čestitki za Majčin dan
– Pjesmice za Majčin dan
– Razgovor o tome kako što ljepše provesti
školske praznike, kako bismo i tada doživjeli našu povezanost s Isusom i
međusobnu
– Crtežom izraziti različite prizore s praznika u
kojima možemo prepoznati Božje tragove
– Izraziti crtežom i bojama svoju radost što sam
dijete Božje i član velike obitelji – Crkve
– Likovno izražavanje osjećaja radosti i
zahvalnosti
– Glazbeno izražavanje radosti i zahvalnosti
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: o nedjelji, obitelji i obiteljskim svečanostima s pripadnim
literarnim tekstovima
Praćenje
i vrednovanje
– Uočavanje i prihvaćanje
važnosti krštenja za svagdanji život
– Shvaćanje Isusove
povezanosti s nama
– Doživljavanje osjećaja
zajedništva s Bogom i međusobno
– Spremnost na sudjelovanje
u nedjeljnim i blagdanskim misnim slavljima
– Uočavanje razlike i
bliskosti u našem životu: zemaljske majke i nebeske Majke
– Shvaćanje važnosti
međusobne povezanosti, molitve i nedjeljne mise u vrijeme praznika
VJERONAUČNI
PROGRAM ZA DRUGI RAZRED
O situaciji učenika drugoga
vjeronaučnoga godišta
Drugo
vjeronaučno godište ne donosi velike promjene u školi i socijalnim odnosima
među učenicima. Razredno je zajedništvo već dobro izgrađeno. Upućeni su jedni
na druge i pomažu jedni drugima. Rijetko pridolaze novi članovi. Učenici su
stekli potrebna iskustva škole i međusobnih odnosa te poznaju strukturu škole,
prostora i pravila međusobnoga suživota i komuniciranja.
Na
početku drugoga razreda mnogo je mirnija situacija nego je to bilo na početku
prvoga. Ipak se mora balansirati između identiteta i socijaliteta, tj.
pronalaženja samoga sebe i odgovornosti za druge. Treba uvijek nanovo nastojati
postići usklađenost osobne i društvene razine odnosa.
Tema
osobnoga identiteta i socijaliteta također prožima i drugo vjeronaučno godište:
Kako vjera može pomoći u pronalaženju samoga sebe i, istodobno, kako doći do
potrebne socijalne svijesti i odgovornosti u ovoj dobi? Postavlja se, dakle,
pitanje kako vjera pomaže u osobnom sazrijevanju i rastu i u kreiranju
socijalnih odnosa razrednoga zajedništva.
Drugo
godište, svojim programom, želi pratiti promjene koje se brzo odvijaju u životu
djeteta i ponuditi nova otvorena pitanja koja donosi život i svijet djeteta ove
dobi. S njima se izgrađuje iskustvo vjere i djecu se skladno uvodi u odvažnosti
zalaganja u procesima učenja i napredovanja u vjeri.
Prvo i
drugo godište s pedagoškoga stanovišta tvore jednu cjelinu. Naravno, u drugom
godištu dijete je već mnogo naučilo, već znade pisati i čitati. Budući da
dijete dobro pamti, ono može naučiti i reproducirati čitave formule.
Privilegirani su aktivni oblici učenja i prihvaćanja vjeronaučnih sadržaja.
Također, verbalizam, formalno učenje i memoriranje potrebnih sadržaja u
potpunosti treba prilagoditi dobi djece, povezati s njihovim potrebama i
interesima i konkretnim životom, da ono što se uči nađe potreban odjek u
njihovom iskustvu i konkretnom životu.
Dok se
djeca u prvom godištu vrlo teško prilagođuju socijalnim prilikama, to im u
drugom godištu uspijeva znatno bolje. To se naročito vidi promatrajući djecu u
igri. Sada su im važna pravila. Moral ljubavi i zakona obilježava procese
njihovoga moralnoga sazrijevanju. Djeci je vrlo važno da ih svi dobro
prihvaćaju.
U
drugom vjeronaučnom godištu vjeroučenik uz pomoć vjeroučitelja, čija je uloga
bitna radi identifikacijskih procesa djece povezanih s usvajanjem vrednota,
nastavlja otkrivati osobnu spoznaju vjere i života u znaku osobite zahvalnosti
prema Bogu i ljudima. Stoga je glavna nit vodilja koju otkrivamo kroz drugo
vjeronaučno godište zahvalnost Bogu i ljudima.
Svrha vjeronaučne nastave
drugoga godišta
Svrha
katoličkoga vjeronauka drugoga vjeronaučnoga godišta dublji je susret učenika
s glavnim činjenicama kršćanske vjere i razvijanje njihove spremnosti za
djelovanje u skladu s vjerom. Odgoj u vjeri treba u djeci učvrstiti i produbiti
temeljni osjećaj povjerenja u Boga i u njima razviti stav radosna prihvaćanja
vjerničkoga života, osobito stoga jer ih Bog, Isusov i naš Otac, ljubi i poziva
da budu njegovi prijatelji i njegova dobra djeca.
Opći ciljevi vjeronaučne
nastave drugoga godišta
–
Upoznati istine vjere: Bog je čitav svijet i nas ljude čudesno stvorio, sve nas
ljubi, on je Isusov i naš Otac, on je Otac svih ljudi na zemlji – bijelih i crnih,
siromašnih i bogatih, dobrih i zlih
–
Otkriti i upoznati u biblijskim likovima tajnu Božje blizine
–
Upoznati i uvidjeti da se u događajima povijesti spasenja, posebice u Isusovu
utjelovljenju i poslanju, pokazuje da je on Božji dar ljudima, obećani i
očekivani Mesija
– U
susretu s Isusom otkriti Božju ljubav, njegovu brigu za svakoga čovjeka i za
čitavi svijet, o čemu svjedoče i pripovijedaju Evanđelja i druge novozavjetne
knjige
– Upoznati i doživjeti da se Isusova ljubav očituje
osobito u tajni njegove žrtve i uskrsnuća i graditi stav osobnoga prihvaćanja i
vjere u Isusovo uskrsnuće
– Izgrađivati, u susretu s Isusom, upoznavanje i
tajne vlastitoga života i potrebu nasljedovanja u dobroti i plemenitosti,
posebno prema siromašnima i ugroženima
– Naučiti graditi, u duhu Isusove poruke, dobre
odnose sa svojim vršnjacima, s bližnjima i sa svim ljudima s kojima se susreću
– Pomoći djeci razviti sposobnost izražavanja
stečenih spoznaja, upoznavanje i iskustvo radosti međusobnoga zajedništva u
školi, ali i u obitelji i crkvenoj zajednici, i ostvarenje poziva na radosno
sudioništvo u radu, u igri i u slavljenju života.
I. nastavna cjelina
PONOVNO SMO ZAJEDNO
Posebni
ciljevi
– Razvijati duh
prijateljstva, povjerenja i poštovanja u vjeronaučnoj i razrednoj zajednici
– Upoznati uvjete dobroga i
plodnoga prijateljstva
– Spoznati i razvijati
potrebu doprinosa izgradnji zajedništva u razrednoj zajednici i u školi u
svakom pojedinom učeniku
– Doživjeti, naučiti i
prihvatiti da su svi ljudi međusobno braća i sestre, i da se svi trebamo
poštivati i voljeti: u obitelji, u školi i u mjestu
– Naučiti susretati ljude
poput Isusa i voljeti i one koji su drukčiji od nas i koji žive izvan naše
škole, obitelji, župne zajednice i mjesta
Teme
i osnovni sadržaji
1. Gradimo zajedništvo i prijateljstvo
– Svatko od nas je poseban i
vrijedan (Post 1, 27; Mt 6, 16 –34)
– Svatko može činiti dobro:
srcem volimo a djelima pomažemo
– Međusobni odnosi:
njegujemo duh poštovanja, prijateljstva i pomaganja
– Učimo se zajedništvu u našem
razredu i školi
2. Učimo poput Isusa voljeti ljude
– U susretu s Isusom
upoznajemo njegovu ljubav i prijateljstvo
– Isus nas poziva da rastemo
u međusobnom poštovanju (Mk 4, 35-41)
– Potrebni smo jedni
drugima: pazimo se i uzajamno pomažemo
– Poštujemo i pomažemo i one
izvan naše vjeronaučne zajednice
Prošireni
sadržaji
– Bez ljubavi prijateljstvo
umire
– Otkrivati u sebi i u
drugima različite darove i sposobnosti
– Neke izreke koje govore o
prijateljstvu i popijevka Kakav prijatelj je Isus
Metodičke
upute
– Pripovijedanje doživljaja
s praznika
– Razgovor o novim
prijateljima koje smo stekli
– Izmjena iskustava i misli
o prijateljstvu
– Pokazivanje razglednica
koje smo jedni drugima poslali
– Razgovor o tome koliko smo
mislili jedni na druge za vrijeme praznika
– Crtanje prijateljskih
doživljaja
– Scenske igre koje nas
potiču na prijateljstvo
– Opisivanje prijateljevih
osobina
– Slušanje priča i iskustava
na temu prijateljstva
– Pjevanje pjesama koje
govore o prijateljstvu (Kakav prijatelj je Isus)
– Izreke o prijateljstvu
– Pripovijedamo o Isusu kao
našem prijatelju
– Predstavljanje onoga što
će se raditi na vjeronauku tijekom školske godine
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: literarni tekst o početku nove školske godine; upoznavanje sa
školskom knjižnicom
– Priroda i društvo: kultura
života – odnosi među ljudima, rodbinske veze i odnosi
– Glazbena kultura: Opet u
školi, J. Požgaj
– Tjelesno-zdravstvena
kultura – pokretne igre, igre s pjevanjem
Praćenje
i vrednovanje
– Razumijevanje i spremnost
na zajedništvo
– Razumijevanje pojma
»prijatelj«, »prijateljstvo«
– Shvaćanje situacija u
kojima se gradi i u kojima se razbija prijateljstvo
– Poznavanje načina
prepoznavanja prijatelja
– Usvajanje spremnosti i načina
ponovnog uspostavljanja prijateljstva
– Otvorenost i spremnost na
prijateljstvo s Isusom i s drugima
II. nastavna cjelina
BOG NAS JE ČUDESNO STVORIO
Posebni
ciljevi
– Postati svjestan
tajnovitosti života i uvidjeti da nam je život darovan
– Steći pouzdanje u Boga od
kojega potječe svijet i život
– Shvatiti i doživjeti
neponovljivost i veličinu ljudskoga bića
– Spoznati i naučiti da
čovjek svojim stvaralačkim sposobnostima surađuje na Božjem stvarateljskom
djelu
Teme
i osnovni sadržaji
1. Svijet je čudesan i tajnovit
– Posvuda oko sebe susrećemo
život, u bistrini vode i u sjaju sunca
– Opažamo da biljke i
životinje nastaju pa onda nestaju
– Znamo da se čovjek
mijenja: mlad je, stari, zdrav je i bolestan
– Osjećamo svoj vlastiti
život i opažamo da rastemo i postajemo viši
– Udišemo i izdišemo,
stojimo, krećemo se i igramo, veseli smo i tužni
– Svijet u nama i oko nas je čudesan i tajnovit,
mogu u njemu maštati, mogu stvarati
– »Vjerujem u Boga Oca svemogućega, stvoritelja
neba i zemlje«
2. Različiti
smo, a međusobno povezani
– Slični smo jedni drugima, a opet smo različiti
– Otkrivamo bogatstvo razlika među ljudima
različitih rasa, naroda i običaja
– Otkrivamo sličnosti među ljudima i njihovu
povezanost
– Svatko je od nas neponovljiv i jednako vrijedan
3. Čovjek je
divno Božje stvorenje
– Čovjek je divno Božje stvorenje
– Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku: razumom
misli, srcem ljubi, a rukama radi
– Bog daje svemu život i sve drži na životu (Post
1 i 2; Ps 104)
– Čovjek je divno Božje stvorenje kada čini ono
što je dobro i plemenito
Prošireni
sadržaji
– Svijet se sastoji od
različitih ljudi (boja kože, nacija, religija) i svi su baštinici ovoga našega
planeta Zemlje
– Sve što postoji ima svoj
(skriveni) smisao
– Mi s Bogom možemo stvarati
i mijenjati svijet
Metodičke
upute
– Likovno izražavanje na
temu »Sada sam malen – kada budem velik…«
– Scenski improvizirati: budan sam, uranjam u
san, sanjam, budim se… svjesno disanje, udisanje i izdisanje
– Posijati i pratiti s djecom rast sjemena neke
biljke i tumačiti promjene
– Organizirati s djecom izlet u prirodu i voditi
s njima razgovor tako da mogu doživjeti veličinu i ljepotu stvaranja
– Gledanje primjerene dijamontaže o stvaranju i
sustvaranju
– Izražavanje dojmova o ljepotama Božjega
stvaranja
– Interpretacija doživljaja o iskustvu stvaranja
i sustvaranja uz pomoć biblijskih tekstova, npr. izvješće o stvaranju
– Pripovijedanje i tumačenje biblijskih tekstova
i prikladne pjesme na temu stvaranja
– Ritmička igra na temu stvaranja i sustvaranja
– Poticajna pitanja i vođeni razgovor o
sposobnostima djece i mogućnostima sustvaranja
– Izražavanje stvaranja i sustvaranja crtanjem i
bojenjem
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i književnost: teme
o pojedinostima u prirodi i prirodnim pojavama te pripadni literarni tekst,
npr. Ti si veza između Boga i cvijeta, Zvonimir Balog
– Priroda i društvo: snalaženje u prostoru
(strane svijeta, sunce); priroda (djelatnosti ljudi u vrtu, voćnjaku, čuvanje
okoliša)
– Likovna kultura: motivi iz djetetove okoline:
ljudi, životinje, biljke, pojave u prirodi; oblikovanje na plohi – jesen –
kolaž, dizajn
Praćenje
i vrednovanje
– Sposobnosti zapažanja,
uživljavanja, divljenja i sustvaranja
– Početno uživljavanje i upoznavanje
biblijskih izvješća o stvaranju
– Shvaćanje i prihvaćanje da
nam je život i svijet darovan i da smo stvoreni na Božju sliku
III. nastavna cjelina
LJUDI NA BOŽJEM PUTU
Posebni
ciljevi
– Razumjeti da je Biblija
knjiga koja govori o velikim Božjim djelima za čovjeka
– Steći osnovni uvid u podjelu Biblije na Stari i
Novi zavjet
– Upoznati velike starozavjetne likove i načine
njihova prijateljevanja s Bogom (Noa, Abraham, Josip Egipatski)
– Po biblijskim se likovima otvarati Bogu i
slušati njegovu poruku
– Kroz biblijske likove voditi djecu k doživljaju
temelja vjere i pouzdanja u Boga
– Otkriti u Noi, Abrahamu i Josipu kako Bog vodi
kroz život one koji su mu vjerni
Teme i
osnovni sadržaji
1. Biblija je najljepša knjiga
– Knjiga je drag prijatelj – neke knjige posebno
volim
– Biblija je najljepša knjiga koja govori o
dobrom Bogu
– Različiti nazivi za Bibliju: Sveto pismo, Riječ
Božja
– Biblija se dijeli na dva velika dijela: Stari i
Novi zavjet
– Biblija je moja najdraža knjiga i svaki je dan
rado uzimam u ruke
2. Noa je Bogu
poslušan
– Stari zavjet pripovijeda o dobrim ljudima koji
su Bogu poslušni
– Noa i njegova lađa (Post 6-9)
– Bog čuva i spašava one koji su mu vjerni i
poslušni
3. Abraham vjeruje
Bogu
– U životu smo iskusili: opasnost, nezgodu i
nesigurnost na ulici, na putu, na izletu u nepoznatom kraju, u selu i u velikom
gradu
– Dragocjeno je imati nekoga kojemu možemo
vjerovati i na kojega se možemo osloniti
– Abraham sluša Božji poziv i ima povjerenja u
Boga (Post 12-18)
– Bog čuva Abrahama i nagrađuje njegovu vjeru
(Post 1-6; 7-9; 12-18)
4. Josip
Egipatski na Božjem putu
– Ponekad se braća i sestre ne razumiju i svađaju
se
– Josip Egipatski i njegova braća (Post 37-47)
– Braća nanose zlo i nepravdu svome bratu Josipu
– Bog pomaže Josipu i okreće zlo na dobro
– Josip svojoj braći oprašta i izbavlja ih iz
nevolje
– Bogu je milo kada opraštamo i pomažemo jedni
drugima
Prošireni
sadržaji
– Približiti i upoznati
vrijeme i svijet u kojem je nastao biblijski tekst i omogućiti učenicima zorni
susret s različitim izdanjima Biblije
Metodičke
upute
– Djeca donose i pokazuju
svoje najdraže knjige
– Pokazati različita izdanja Biblije: Biblija za
djecu, Biblija za mlade, liturgijska izdanja Biblije, stara i nova izdanja,
džepna izdanja itd.
– Zajedničko pregledavanje knjiga
– Pripovijedanje, tumačenje, objašnjenje
– Djeca pripovijedaju biblijske događaje i zgode
iz Staroga zavjeta koje već poznaju
– Prepričavanje
– Čitanje pojedinih dijelova teksta iz Biblije
– Promatranje odabranih slika
– Glazbeno izražavanje (meditativni ples)
– Uz pomoć različitih fotografija i dijapozitiva
potaknuti razumijevanje biblijskoga svijeta, zemlje, načina života i rada
(osnovni podaci: palestinsko naselje, nomadski način života, zemljoradnja,
Genezaretsko jezero, ribarenje itd.)
– Uživljeno pripovijedanje o životu i važnim
događajima velikih likova Staroga zavjeta (Noa, Abraham, Josip)
– Likovno izražavanje
– Dramska igra na temu starozavjetnih likova
Međupredmetne
veze
– Likovna kultura: crtanje i
slikanje biblijskih likova, Noa i životinje, Noina arka
– Hrvatski jezik i
književnost: knjige koje volim čitati; među knjigama koje čitam je i Biblija
– Priroda i društvo:
snalaženje u vremenu (sat, dan, mjesec, godina, služenje kalendarom)
Praćenje
i vrednovanje
– Shvaćanje i uočavanje
značenja Biblije za kršćane
– Poznavanje naziva dvaju
glavnih dijelova Biblije
– Poznavanje, na primjerima
navedenih likova, o čemu govori Stari, a o čemu Novi zavjet
– Razumijevanje važnosti
Božje pomoći u našem svakodnevnom životu
– Doživljaj i stav
zahvalnosti Bogu za njegovu pomoć i vodstvo
IV. nastavna cjelina
NAŠA POVEZANOST S BOGOM I S LJUDIMA
Posebni
ciljevi
– Probuditi radost i
zahvalnost prema Bogu jer nam je darovao život i njegova smo djeca
– Uočiti i doživjeti da je
Bog dobar i da smo mi međusobno braća i sestre
– Naučiti i biti spreman
obratiti se Bogu i ljudima u radosti i zahvalnosti
– Upoznati svece – osobito zaštitnike
svoje župe i one čija imena nosimo
– Izgrađivati osjećaj
zahvalnosti prema drugim ljudima koji su živjeli prije nas
– Shvatiti važnost molitve
za sve pokojne, posebno za one koji su nam bliski
Teme
i osnovni sadržaji
1. Mi smo Božja djeca i međusobno braća i sestre
– Bog želi da nam život bude
lijep i uspješan
– Bog nas voli i brine se za
nas poput dobroga oca i dobre majke ( Iz 49, 15-16; Ps 73, 24-26)
– Božja skrb za Ninivljane
(Jona)
– Božja djeca su međusobno
braća i sestre
2. Naša zahvalnost Bogu i ljudima
– Bogu kažem hvala: što
postojim, što rastem, što imam zdravo tijelo, razum, srce, dušu, lijepo
odijelo, hranu i sve što mi je potrebno (Tob 4, 1-12.21)
– Ljudima kažem hvala: za
prijateljstvo, za pažnju, za pomoć, za razumijevanje, za zajedništvo, za
zajednički rad, za radost i za svako dobro
– Upućeni smo jedni na druge
i ovisni smo jedni o drugima – Dani kruha
– U pomaganju i
zahvaljivanju pokazujemo da smo međusobno braća i sestre
3. Naša zahvalnost svecima i pokojnicima
– Sveci su naši uzori i
zaštitnici koji za nas mole kod dragoga Boga
– Naši imendani – molitva i
zahvalnost svecima čije ime nosimo i onima koji se slave u našem kraju
– Zahvalnost svecima
najbolje pokazujemo slijedeći njihov primjer
– Za mnogo dobroga i lijepoga
u našem životu zahvaljujemo našim pokojnicima
– Zahvalnost pokojnicima
najljepše pokazujemo molitvom za njih i odlaskom na njihove grobove
Prošireni
sadržaji
– Biblija u Knjizi o Tobiji
pripovijeda o Tobiji i njegovom sinu kao primjeru upućenosti ljudi na Boga i
upućenost jednih na druge
Metodičke
upute
– Razgovor o iskustvima iz
svakodnevnoga života, o odnosima između braće i sestara
– Pokazivanje i interpretacija fotografija s
motivima međuljudskih odnosa među djecom
– Djeca pripovijedaju o svojim načinima
izražavanja zahvalnosti Bogu i drugima
– Likovno izražavanje osjećaja radosti i
zahvalnosti
– Glazbeno izražavanje osjećaja radosti i
zahvalnosti
– Oblikovanje zahvalne molitve za Božju i ljudsku
dobrotu, ljubav i brigu za nas (prepričavanje biblijske pripovijesti o
Tobijinim zgodama)
– Izražavanje dojmova
– Tumačenje vlastitih imena i imena svetaca
– Oblikovanje molitava
svecima zaštitnicima
– Pjevanje primjerene pjesme
– Oblikovanje molitve za
pokojne uz upaljenu svijeću
– Zajednički pohod groblju,
pohod grobu i paljenje svijeće nekom pokojniku kojega nitko ne posjećuje
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: Dani zahvalnosti – Dani kruha (pjesmice, članci) te blagdan Svih
svetih i Dušni dan s pripadnim tekstovima
– Priroda i društvo:
kalendar prirode; blagdani; Dani kruha – Dani zahvale; dani sjećanja i
poštovanja prema pokojnima
– Likovna kultura:
blagdanski motivi, teme o kruhu i plodovima zemlje; narodni običaji;
modeliranje od tijesta; crtanje i slikanje bojama – od zrna do kruha; slikanje
svijeća i cvijeća koje nosimo na groblja
Praćenje
i vrednovanje
– Osjećaj zahvalnosti prema
Bogu i ljudima za život i učinjena dobročinstva
– Otvorenost i spremnost na
zahvalnost Bogu za život, zdravlje i druge darove
– Zahvalnost svojim
najbližima i svojim pokojnicima za primljena dobročinstva
– Poznavanje svetaca
zaštitnika, posebice zaštitnika župe i sveca čije ime nosimo
– Poznavanje obiteljskoga
stabla, tj. ljudi koji su živjeli prije nas i koji su nam puno značili
– Poznavanje kratke molitve
za pokojne
V. nastavna cjelina
ISUS – DAR BOŽJI ZEMLJI I LJUDIMA
Posebni
ciljevi
– Uočiti da u životu uvijek
nešto iščekujemo
– Kratko upoznati neke događaje
iz povijesti izabranoga naroda koji pokazuju njihovo iščekivanje Mesije
– Shvatiti da Božić za
kršćane znači Isusov dolazak na svijet i da ga je Bog poslao na zemlju kako bi
nam pokazao svoju ljubav i blizinu
– Upoznati Isusa kao člana
nazaretske obitelji
– Shvatiti i prihvatiti da
je Isus došao na zemlju radi spasenja svih ljudi
– Aktivno sudjelovati u
adventskim i božićnim slavljima i običajima
Teme i
osnovni sadržaji
1. Ljudi žive u nadi i iščekivanju
– Kako ljudi žive u nadi i
iščekivanju?
– Što sve ljudi iščekuju i
čemu se nadaju?
– Što osjećamo i
doživljavamo kada s čežnjom iščekujemo važne događaje našega života?
2. Izraelski narod očekuje Mesiju
– Narod u kojem se rodio
Isus nestrpljivo je čekao svojega Spasitelja
– Pjesma proroka Izaije (Iz
9 i 11)
– Narod čezne za mirom,
slobodom, pravdom i blagostanjem
– Bog ispunja svoja obećanja i šalje na zemlju
Mesiju – Spasitelja
3. Isus je
očekivani Mesija – Sin Božji
– Isusovim rođenjem započinje vrijeme Božje
blizine i spasenja
– Kršćani vjeruju: Isus je očekivani Mesija – Sin
Božji (Lk 2, 1-7)
– Starac Šimun i Ana upoznali su novorođenoga
Mesiju kojega su čitavoga života čekali (Lk 2,25-38) – radost zbog rođenja
Mesije
– Svečana proslava Božića u obitelji, u župnoj
zajednici i u školi
4. Mudraci traže
Isusa
– Mnogi su ljudi čekali Isusovo rođenje
– Mudraci iz dalekih zemalja traže Isusa i nalaze
ga u jaslicama (Mt 2,1-12)
– Radost zbog maloga Boga koji se rodio u
siromašnoj štalici
– Mudraci daruju Isusa, Mariju i Josipa
– Moj dar malom Isusu
Prošireni
sadržaji
– Božićni običaji u
različitim hrvatskim krajevima
– Adventski i božićni
običaji pripadnika nacionalnih manjina koji žive u pojedinim krajevima
– Isus je kao čovjek došao
na svijet u obitelji
– Naša i nazaretska obitelj
Metodičke
upute
– Pripovijedanje i razgovor
o doživljajima i iskustvima očekivanja važnih događaja u obitelji i okolini
– Crtanje kontrastnih slika: čekanje – ispunjenje
čekanja (npr., kad se roditelji vraćaju kući, kad dobijem dar…)
– Predstavljanje dramskom igrom: čekanje –
ispunjenje čekanja
– Vjeroučiteljevo pripovijedanje i tumačenje
– Promatranje fotografija i slika: ljudi nešto
traže
– Vježba uživljavanja: čekati i nadati se nečemu
– Primjerena meditacija: simbolika adventskoga
vremena: hladnoća – toplina; tama – svjetlo
– Tumačenje riječi »Mesija«
– Pjevanje adventske pjesme
– Pripovijedanje biblijskih događaja o Isusovu
rođenju
– Uživljavanje, uz umjetničku reprodukciju, u
događaj susreta starca Šimuna i proročice Ane s Isusom u Hramu
– Slušanje odabrane božićne priče
– Scensko izvođenje božićnih prizora
– Likovno izražavanje
– Pjevanje božićne pjesme
– Razgovor o božićnim slavljima i običajima
– Izrada i tumačenje božićnih simbola
– Uređenje i kićenje razreda
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: različite pjesmice i prigodni tekstovi o Došašću i Božiću,
primjerice, Očekujući svetu Luciju, Lucija Puljak; Djevojčica sa žigicama, H.
C. Andersen i dr.
– Priroda i društvo:
kalendar blagdana i praznika; značenje blagdana Božića kod katolika i drugih
vjeroispovijesti; čestitanje blagdana
– Glazbena kultura: Radujte
se narodi; Svim na zemlji; Pred Božić, A. Čelar; Novogodišnje koledanje, J.
Požgaj
– Likovna kultura: adventski
i božićni motivi; crtanje i slikanje, dizajn, izrada adventskoga vijenca,
izrada božićnih ukrasa od kolaž-papira, folije
Praćenje
i vrednovanje
– Povezivanje vlastitoga
iskustva iščekivanja s iščekivanjem Isusova dolaska
– Upoznati da Isus pripada
izraelskom narodu
– Shvaćanje značenja Kristova
rođenja za spasenje ljudi
– Poznavanje, razumijevanje
i prihvaćanje božićnih običaja, znakova i simbola
VI. nastavna cjelina
ISUSOVI PRIJATELJI
Posebni
ciljevi
– Razumjeti da Isus donosi
Božju poruku ljudima i da ona ima snagu koja privlači sve ljude
– Spoznati da je Božja
poruka spasenja upućena svim ljudima i da ona govori o Božjoj dobroti i brizi
za sve ljude
– Otkriti veličinu Božje
ljubavi u Isusovim riječima i djelima
– Susresti osobe iz
Evanđelja koje su činile dobra djela i pokazivale ljubav prema potrebnima
– Upoznati tko su apostoli,
tko su evanđelisti, a tko učenici
– Razumjeti da je Isus htio
da se njegova poruka svjedoči i prenosi do kraja vremena
– Upoznati i naučiti neke
načine dječjega svjedočenja i prenošenja Isusove Radosne vijesti
Teme
i osnovni sadržaji
1. Mnogi su povjerovali Isusu
– Nitko nije govorio kao
Isus
– Isus je imao vremena za
ljude
– Tko vidi Isusa, vidi Boga,
dobroga nebeskoga Oca (Iv 14, 8-11)
2. Isus pokazuje Božju ljubav i dobrotu
– Ljubav i dobrota su jači od
smrti
– Najvažnije je ljubiti (Mt
22, 34-39)
– Isus nas uči ljubiti ljude
i činiti im dobro
3. Isus treba ljude za svoje djelo
– Mnoge zadatke ne možemo
izvršiti sami
– Isus za svoje djelo treba
ljude
– Isus poziva i šalje svoje
učenike (Mt 4, 18-22; Mt 9,9 i Iv 1, 43-46)
– Djeca su mali Isusovi
učenici
4. Novi zavjet pripovijeda o Isusovu životu
– Apostoli propovijedaju o
Isusovu životu
– Evanđelja govore o Isusovu
životu: Matej, Marko, Luka i Ivan zapisali su događaje iz Isusova života
– Djela apostolska
pripovijedaju o životu apostola i prvih kršćana (Dj 2, 41-47 i 4, 32-37)
– Apostoli su svojim
zajednicama pisali pisma (1Kor 12, 12-17)
Prošireni
sadržaji
– Učenici govore u Isusovo
ime (usp. Lk 10, 1-12)
– Isus poziva mlade da budu
njegovi svećenici
Metodičke
upute
– Odabrana priča: predanost
zadatku koji je nekome povjerio otac, djed, učitelj…
– Razgovor o velikim
zadacima i poslovima koje mogu izvršiti samo oni koji se osjećaju pozvanima i koji se potpuno predaju tom
zadatku
– Pripovijedanje evanđeoskih
događaja i vođeni razgovor
– Pravljenje kolaža na temu
biblijskih događaja
– Tumačenje riječi »dobri
Otac«, »tko vidi Isusa, vidi Boga«, »apostol«
– Vježbe uživljavanja i
poistovjećivanja
– Scensko izvođenje
– Prepričavanje u prvom licu
– Rješavanje križaljke s
imenima apostola koja nose djeca ili netko u njihovoj obitelji
– Prikazivanje dijamontaže:
apostolsko propovijedanje i prve zajednice
– Tumačenje pomoću
zemljovida
– Razgovor: Isusovi učenici
danas
– Likovno izražavanje
Međupredmetne
veze
– Likovna kultura: crtanje i
slikanje Isusova lika, zatim likova poznatih ljudi koji danas slijede Isusa
Praćenje
i vrednovanje
– Poznavanje razloga Isusova
okupljanja apostola i učenika
– Poznavanje imena četiriju
evanđelista
– Razumijevanje riječi
»apostol« i »evanđelist«
– Shvaćanje tko su i po čemu
se prepoznaju Isusovi učenici danas
VII. nastavna cjelina
ŽIVOT JE LIJEP I TEŽAK
Posebni
ciljevi
– Postati svjestan svijetlih
(pozitivnih) i tamnih (negativnih) strana života
– Uvidjeti da ljepše i bolje
živimo kada se uzajamno pomažemo
– Shvatiti da poteškoće,
koje ne možemo promijeniti, možemo s Božjom pomoću podnositi, olakšati i
okrenuti na dobro
– Naučiti mijenjati vlastito
ponašanje i znati učiti iz vlastitih pogrešaka
– Upoznati da je Isus ljubio
ljude i čitav svijet te da je radi nas ljudi prihvatio put križa i trpljenja
– Doživjeti snagu i značenje
Isusova uskrsnuća za spasenje ljudi
– Shvatiti da u liturgijskim
slavljima od Cvjetnice do Uskrsa slavimo Isusa koji je pobijedio zlo, grijeh i
smrt
– Otvoriti se radosti
uskrsne poruke u svakodnevnu životu
Teme
i osnovni sadržaji
1. Svijetle i tamne strane života
– Što nam se u svijetu i životu sviđa, a što ne
sviđa?
– Bol i trpljenje ljudi često nanose jedni
drugima
– Ponekad bi ljudi željeli biti drukčiji (npr.
kada imaju briga i poteškoća, kada su tjelesno oštećeni, prikraćeni, siromašni
ili bolesni, osamljeni i bez prijatelja)
2. Mi trebamo
jedni druge
– Pojedinci se brinu za ljude u nevolji (Lk 10,
29-37)
– Isus ohrabruje one koji trpe (Mt 11,28: »Dođite
k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni…«)
– U susretu s ljudima imati blago i ponizno srce
3. Isus pomaže
bolesnima i siromašnima
– Isus se smilovao čovjeku u nevolji (npr. Mk 7,
31-37 i Otk 7, 13-37)
– Pojedinci, udruge i zajednice pomažu ljudima u
nevolji
– Ne možemo sve sami napraviti ili promijeniti:
otkloniti poteškoće i osamljenost, riješiti se straha, izbjeći nesretne
slučajeve, izbjeći smrt
4. Isus je
trebao trpjeti, biti raspet i umrijeti
– Cvjetnica – Isusov ulazak u Jeruzalem
– Čin Isusove muke: Juda izdaje Isusa; veliki
svećenik osuđuje Isusa na smrt, jer ga drži neprijateljem naroda i bogohulnikom
(Mk 2, 27-28 i 3, 1-6); Pilat donosi smrtnu
presudu i predaje Isusa vojnicima, jer se
boji Židova (Lk 22, 1-23,56)
– Isus iz ljubavi prema nama trpi i umire na
križu, on pobjeđuje smrt da i mi možemo biti s njime kod Oca nebeskoga (Mk 14,
43 – 15, 39)
5. Isus je
uskrsnuo od mrtvih
– Učenici su zbunjeni i u strahu su za svoj
vlastiti život
– Žene na Isusovu grobu (Mt 28,1-10)
– Po Jeruzalemu i okolici pronio se glas: Isus je
uskrsnuo
6. Uskrsli Isus
donosi mir i radost života
– Isus se ukazuje apostolima (Lk 24,36-43)
– Zbunjenost i strah učenika preokreće se u
radost što je Isus živ
– Isus dolazi k apostolima kroz zatvorena vrata,
jede i govori s njima
– Liturgijski izrazi i kršćanski simboli smrti i
uskrsnuća
Prošireni
sadržaji
– Biblija pripovijeda o pravednom
Jobu koji trpi i ima povjerenja u Boga
Metodičke
upute
– Razgovor pomoću konkretnih
poticajnih pitanja, koja se odnose na primjere iz iskustva djece, na temu:
Zašto čovjek trenutke velike žalosti ili velike radosti želi podijeliti s
drugima? (Primjer: rođendani, imendani, vjenčanja, sprovodi…)
– Situacijska igra
– Razgovor o temi radosti i
žalosti s roditeljima i iznošenje iskustava i spoznaja o tome
– Navođenje djeci poznatih
dobrotvornih ustanova koje pomažu ljudima
– Prikazivanje odabranoga
kratkoga filma o socijalnoj skrbi i pomoći
– Vježbe uživljavanja: Kako
se osjećam kada sam prema nekome dobar, kada mu pomažem, i kako se taj drugi
osjeća?
– Vježbe poistovjećivanja i
pantomima
– Likovno izražavanje
– Opisivanje i
pripovijedanje situacija kada smo koga povrijedili i kako smo ispravili
pogrešku
– Pripovijedanje prikladne
priče
– Scensko izvođenje,
glazbeno izražavanje
– Pripovijedanje biblijskih
tekstova o Isusovoj muci (prema Lk 22,1-23,56)
– Prikazivanje primjerene
dijamontaže o muci
– Zajedničko stvaranje
kolaža o Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću
– Vođeni razgovor
– Rad sa slikama koje
prikazuju pojedine situacije križnoga puta
– Pjevanje korizmene pjesme
– Scenske improvizacije
– Vjeroučiteljevo
pripovijedanje o Isusovoj muci i uskrsnuću prema Mt 28,1-10 i Lk 24,36-49
– Promatranje slika i
likovno izražavanje na temu Uskrsa
– Razgovor o uskrsnim
događajima i pjevanje uskrsne pjesme
– Prikazivanje dijapozitiva
– Pokazivanje simbola liturgije
Velikoga tjedna (liturgijske boje, prekrivanje križa)
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: pjesme, priče i običaji o Uskrsu odabrani za ovo godište
– Priroda i društvo: naše tijelo i zdravlje;
svetkovina Uskrsa i uskršnji običaji
– Likovna kultura: motivi iz Isusove muke,
slikanje posljednje večere, crtanje i slikanje Isusa na križu; uskrsni motivi,
crtanje, modeliranje, izrada čestitki i ukrasa za Uskrs
– Glazbena kultura: Uskrsnu nam danas
Krist, pjevanje pjesama koje izražavaju radosno raspoloženje
Praćenje
i vrednovanje
– Uočavanje činjenice da
ljudi jedni drugima nanose bol i patnju i da se trebaju mijenjati
– Spremnost svakoga da
pridonese smanjivanju broja ružnih i tužnih situacija
– Shvaćanje da je Isusova
smrt, smrt Pravednika koji umire za grijehe svih ljudi
– Sposobnost uživljavanja i
prepoznavanje znakova i simbola korizmenoga i uskrsnoga vremena
– Poznavanje osnovnih
činjenica Isusove muke, smrti i uskrsnuća na temelju opisa uskrsnih događaja u
Evanđeljima
– Razumijevanje i
prihvaćanje znakova uskrsne radosti, mira i ljubavi u svakodnevnom životu
VIII. nastavna cjelina
LIJEPO JE KAD SU BRAĆA ZAJEDNO
Posebni
ciljevi
– Spoznati da su ljudi
sretni u ljubavi i zajedništvu
– Uočiti da se u zajednici i za zajedništvo treba
založiti, da svaki član treba dati svoj prilog zajedničkom životu i iz ljubavi
živjeti za druge, u čemu nam je primjer majčina ljubav
– Shvatiti i prihvatiti da je zajedništvo moguće
samo onda ako se svi pridržavaju pravila zajedničkoga života
– Upoznati što Isus traži od nas kad nas poziva
da jedni drugima praštamo i uvijek činimo dobro
– Upoznati pogreške koje činimo jedni drugima i
što znači griješiti protiv ljudi i protiv Boga
– Razumjeti da je molitva razgovor s Bogom i znak
naše uzajamne ljubavi i brige
Teme
i osnovni sadržaji
1. Isusovi prijatelji svima čine dobro
– Lijepo je živjeti zajedno i svima činiti dobro
(prijatelji s prijateljima, djeca s roditeljima, učenici u razredu)
– Život u zajedništvu i ljubavi je moguć ako
svima činimo dobro, ako ljubimo i neprijatelje koji nam nanose zlo (Mt 5,
43-47)
– Isusovo zlatno pravilo: »Sve što želite da
ljudi vama čine, činite i vi njima!« (Mt 7, 12)
2. Oprosti svome
bratu i budi radostan
– Činimo pogreške: one za koje nismo krivi i za
koje smo odgovorni
– Pogreške i zlo u svijetu ljudima donose
nepravde i nesreće (životni primjeri)
– Isusov poziv na praštanje poput dobroga Oca
nebeskoga (Mt 6, 14)
– Dobrota i milosrđe su važni za praštanje (Ef 4,
32)
3. Učimo
zahvaljivati svojim bližnjima, posebno zemaljskoj
i nebeskoj
Majci
– Ponekad je teško biti s drugima (npr. s braćom
i sa sestrama, s roditeljima, sa susjedima, s prijateljima u školi) – pravila
zajedničkoga života
– Zahvalnost roditeljima, posebno zemaljskoj
majci za sve dobro što nam čini
– Zahvalnost nebeskoj Majci Mariji u njezinu
mjesecu svibnju
4. Molitva povezuje ljude
– Učimo moliti: u molitvi
dijelimo radost i žalost, izražavamo svoju zahvalnost, iznosimo svoje potrebe i
molimo za potrebe drugih
– U molitvi nismo sebični
nego smo s drugima molitvom povezani
– Molitvom Boga hvalimo,
slavimo i zahvaljujemo mu za sva dobročinstva
Prošireni
sadržaji
– Važnost osobne molitve
– Zajednička molitva u
obitelji
Metodičke
upute
– Razgovor o osobnim iskustvima
djece o prijateljstvu i zajedništvu
– Izrada maloga obiteljskoga stabla i razgovor o
odnosima u obitelji
– Vježbe uživljavanja: Što veseli druge i čime ih
mogu usrećiti?
– Izrada čestitki za Majčin dan
– Priprava dara kojim ćemo razveseliti majku
– Situacijska igra
– Izražavanje stripom
– Usporedba zlatnoga pravila i narodne izreke
»Što ne želiš da drugi učini tebi…«
– Tumačenje pojmova koji označuju grijeh,
krivnju, pogrešku, povredu zajedništva
– Odabrane pripovijetke
– Primjeri iz dnevnoga tiska
– Pokazati na primjerima načine prosuđivanja
nečije krivnje
– Objasniti razlike na primjerima: oštetiti nešto
nehotice, uništiti namjerno, ne htjeti pomoći
– Priče iz dječjega svakodnevnoga života
– Dramska igra ili pantomima
– Oblikovanje vlastitih molitava za zajedničke
susrete
– Oblikovanje spontanih molitava za blagoslov kod
stola, prije i poslije jela
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: majka (pjesmice)
– Priroda i društvo: rodbina
i obitelj; tekstovi o Majčinu danu
– Glazbena kultura:
popijevke Majčica i Majčina uspavanka; Pred majčinom slikom, J. Požgaj i dr.
– Likovna kultura: teme o
prijateljstvu i zajedništvu; tema – majka za Majčin dan u različitim tehnikama;
izrada čestitki za Majčin dan.
Praćenje
i vrednovanje
– Uočavanje činjenice da
nitko ne može živjeti sam
– Shvaćanje i prihvaćanje
života u kojem se moramo pridržavati zajedničkih »pravila igre« ako želimo da
svi budu zadovoljni
– Razumijevanje da je grijeh
prema drugima ujedno i grijeh pred Bogom
– Sposobnosti molitvenoga
izražavanja
IX. nastavna cjelina
CRKVA JE VELIKA BOŽJA OBITELJ
Posebni
ciljevi
– Uočiti da svatko živi u
zajednici
– Razlikovati neke zajednice
(obitelj, razred, župu itd.)
– Razumjeti krštenje kao
način primanja u Kristovu Crkvu i znak pripadnosti Crkvi
– Uočiti da je Isus želio i
osnovao svoju Crkvu na apostolima
– Upoznati da se svi
kršćani, koji vjeruju u Krista, trebaju međusobno poštivati i pomagati
Teme
i osnovni sadržaji
1. U obitelji živimo jedni za druge
– Naša mala obitelj: pripadam različitim
zajednicama (obitelji, razrednom odjelu, Crkvi)
– Na različite smo načine postali članovi tih
zajednica (npr. rođenjem, upisom u matičnu knjigu u općini, upisom u školu,
vjerom i krštenjem)
– Nedjelja i obitelj (susret u svetoj misi i kod
zajedničkog stola)
2. Po krštenju
postajemo članovi Katoličke crkve
– Krštenjem dobivam svoje ime i postajem članom
Crkve
– Moji roditelji su me dali krstiti (kada sam i
gdje kršten?)
– Riječi krštenja: ».... ja te krstim u ime Oca i
Sina i Duha Svetoga«
– Krštenje Etiopljanina (Dj 8, 26-40)
3. Moja obitelj
i župa
– Moja je obitelj mala zajednica onih koji se
vole
– Moja je župa velika zajednica Isusovih vjernika
– U našoj se župi međusobno poznajemo, družimo i
pomažemo
4. Kršćani se u
svijetu poštuju i pomažu
– U svijetu ima mnogo kršćana
– Katolička crkva – zajednica kršćana s papom,
biskupima i svećenicima
– Svi se kršćani međusobno poštuju i pomažu i
tako svjedoče Evanđelje
Prošireni
sadržaji
– Član sam svoje župne zajednice:
u njoj svi imamo svoje mjesto, u njoj se okupljamo, primamo sakramente, molimo,
družimo se, ministriramo....
Metodičke
upute
– Shematski prikaz
povezanosti zajednica
– Razgovor o tome kojoj sve
zajednici pripadamo
– Izmjena iskustava o
krštenju, o kojem su djeci pripovijedali roditelji
– Razgledavanje fotografija
s vlastitoga krštenja, pregledavanje krsnih listova
– Vođeni razgovor
– Korištenje odabranih slika
i fotografija
– Tumačenje riječi:
»krstiti« (»kristiti«), »uroniti«
– Tumačenje znakova:
svijeća, bijela haljina, voda
– Djeci primjerena
meditacija uz krsne simbole
– Likovno izražavanje na temu krštenja
– Film ili dijamontaža o tijeku krštenja
– Zajedničko sudjelovanje na jednom krštenju
– Pripovijedanje o životu i primjeru pojedinih
zaštitnika
– Glazbeno izvođenje imena djece
– Razgovor o značenju krštenja i znaku križanja
– Promatranje odabranih umjetničkih djela
– Ritmička igra
– Odabrane priče o ljudima koji su rado drugima
pomagali i činili dobro
– Razgovor o načinima na koje i djeca mogu
pomagati drugima
Međupredmetne
veze
– Priroda i društvo: rodbina
i svojta, rodbina i obitelj
– Likovna kultura:
obiteljski motivi izraženi vodenim bojama ili temperama
– Glazbena kultura: pjesma,
popijevka Dijete pjeva
– Tjelesna kultura: igre,
plesne strukture
Praćenje
i vrednovanje
– Uočavanje veze između
krštenja i pripadnosti Crkvi
– Poznavanje krsnih znakova
i simbola
– Poznavanje značenja riječi
»krštenje«
– Shvaćanje i prihvaćanje
važnosti sakramenta krštenja u svakodnevnom životu, osobito kao poziva da svima
pomažemo i činimo dobro
– Znanje imena sadašnjega
pape, mjesnoga biskupa i svojega župnika
X. nastavna cjelina
NAŠA RADOST I ZAHVALNOST
Posebni
ciljevi
– Produbiti zahvalnost za
primljene darove tijekom školske godine: dar života, učenja, prijateljstva,
zajedništva
– Uočiti znakove povezanosti
i zajedništva
– Naučiti radovati se životu
koji nam daruje Isus i to iskustvo radosti živjeti i prenositi svima u vrijeme
praznika
– Stvoriti odluke i plan za
školske praznike
Teme
i osnovni sadržaji
1. Zahvalnost Bogu za dar učenja i zajedništva
– Što smo naučili tijekom
školske godine?
– Zahvalni smo Bogu za pomoć
u radu i na uspjehu (Ps 118)
– Zahvalni smo svima u školi
(drugovima, nastavnicima...) za pomoć, prijateljstvo i zajedništvo
2. S Bogom u radost života
– Imamo razloga biti sretni
i radosni
– Radujem se praznicima i
odmoru
– Svijet je oko mene lijep,
djeca su razigrana, ljudi su radosni i dobri
– Imamo svoj plan i odluke da
nam praznici budu radosni i lijepi
Prošireni
sadržaji
– U vrijeme praznika,
otkrivamo tajne Božje ljepote u ljudima i u prirodi
Metodičke
upute
– Vođeni razgovor na temu
– Uspoređivanje fotografija
našega razreda, učeničkih bilježnica i crteža
– Oblikovanje molitve
zahvalnice za dobrotu, ljubav i brigu koju je učenik doživio
– Likovno izražavanje
radosti i zahvalnosti (kolaž)
– Glazbeno izražavanje
radosti i zahvalnosti
– Situacijske igre
– Pjevanje primjerene pjesme
– Pričanje o zadaćama i dužnostima
koje djeca mogu preuzeti kod kuće
– Pripovijedanje o
iščekivanju praznika i kako ih provesti
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: prigodni tekstovi za kraj školske godine
– Likovna kultura: motivi o
praznicima, slikanje i crtanje mjesta gdje ćemo provesti praznike: more,
planine, selo...
– Glazbena kultura: Uskoro
će praznici, R. Matz
Praćenje
i vrednovanje
– Naučene temeljne činjenice
i spoznaje u ovom vjeronaučnom godištu
– Stav zahvalnosti prema
Bogu i ljudima
VJERONAUČNI
PROGRAM ZA TREĆI RAZRED
O situaciji učenika trećega
vjeronaučnoga godišta
Učenici trećega razreda (riječ je o učenicima između
8./9. i 9./10. godine) proživljavaju završnu podfazu »srednjega djetinjstva«
koja se odlikuje znatnim promjenama u djetetovu tjelesnom,
percepcijsko-fantazijskom, doživljajno-institucijskom, spoznajno-misaonom i
djelatno-komunikacijskom razvoju. Među ovim se učenicima zapažaju izrazitije
individualne razlike, što dovodi do očitovanja nove kvalitete učenikove
osobnosti. Razvoj navedene osobnosti može se ocrtati karakterističnom samokritičnošću
i željom za samoodređenjem te potrebom za klasificiranjem i dubljim
integriranjem iskustava i spoznaja stečenih prošlih godina. Nakon navršene 9.
godine u djeteta i dalje dominira, dakle, intenzivnost i dinamika života,
obilježena stabilnošću i usmjerenošću prema otkrivanju svijeta, ali i stanovita
unutarnja napetost vezana uz rađanje volje za samokontrolom i vladanjem sobom.
Učenike trećega razreda privlači društvo, odnosno grupa
vršnjaka kojima se oduševljavaju. Za njih su stoga vrlo važni rad, igra i drugi
oblici života u grupi, odnosno zajednici. U zajednici doživljavaju osobnu
afirmaciju, u njoj imaju svoj status, svoju ulogu, te sve veću osobnu slobodu.
To je jedan od razloga zašto ih grupa posebno privlači i zašto se u određenom
smislu sve više počinju distancirati od roditelja i ostalih odraslih u svojoj
obitelji, školi i crkvenoj zajednici.
U moralnom prosuđivanju i ponašanju djece ovoga vjeronaučnoga
godišta sve se više očituje nestanak moralnoga egocentrizma, a sve je
naglašenija sposobnost uspoređivanja vlastitoga gledanja i gledanja drugih te
sposobnost razmjene vlastitoga iskustva s iskustvima drugih. S tim je povezana
i njihova sve veća sposobnost prilagođavanja drugima. U ovoj fazi razvoja
dijete sve više zadobiva tzv. recipročni moral (moral uzajamnoga poštovanja i
partnerstva te moral zakona sa snažnim osjećajem za pravednost), što postupno
vodi izgradnji određenoga autonomnoga morala karakterističnoga za ovo
razdoblje. Učestala je također pojava da se u moralnom prosuđivanju pretjerano
inzistira na izvanjskoj ispravnosti moralnoga ponašanja, bez dostatnoga
obaziranja na unutarnju dimenziju moralnoga čina. Riječ je ovdje o tzv.
moralnom realizmu. Sve ove činjenice treba imati u vidu u ovom godištu jer se u
njemu posebnu pozornost posvećuje pripremama djece za sakramente euharistije i
pomirenja kako na osobnoj, tako i na komunitarnoj razini. U temelju vjeronaučne
nastave cijeloga godišta provlači se glavna misao: Za stolom ljubavi i
pomirenja.
S obzirom na odnos među spolovima, naglašeno se
očituje dijeljenje dječaka i djevojčica. U skladu s time, već u trećem razredu
veću važnost i »normalnost« dobivaju grupe vršnjaka istoga spola, pri čemu se
sve više počinju stjecati iskustva i spoznaje o tipičnim spolnim, tj. muškim i
ženskim ulogama.
Sve ovo važno je imati na umu i s obzirom na estetske
i književne interese i narav književne komunikacije, isto kao i specifičnosti
stvaralačkoga izražavanja učenika ove dobi. Jezični razvoj, shvaćanje
poetsko-simboličnoga značenja, još je jedan u nizu elemenata razvoja djece ove
dobi, vrlo važan za što kvalitetnije primanje ponuđenoga sadržaja.
Svrha vjeronaučne nastave
trećega godišta
Svrha
katoličkoga vjeronauka trećega vjeronaučnoga godišta jest da učenici,
primjereno ovoj dobi, svestrano razviju svoje psihofizičke, duhovne i moralne
sposobnosti, osobito za život u zajednici i zajedništvu, kao primatelji i
darovatelji vrednota. Oni upoznaju da Bog želi zajedništvo s ljudima i da im je
u Isusu Kristu na poseban način blizak, da im se u Euharistiji daruje te da ih
poziva na osobni napor darivanja i izgradnje zajedništva. Euharistiju ili svetu
pričest, za koju se pripremaju, otkrivaju i upoznaju kao izvor i vrhunac
kršćanskoga života, zajedništava među vjernicima i zajedništva cijele Crkve.
Opći ciljevi vjeronaučne
nastave trećega godišta
–
Upoznati i razumjeti iskustva ljudi koji vjeruju u Boga koji okuplja, spašava,
vodi i oslobađa svoj narod i sve ljude
– Otkriti Boga koji poziva na osobni susret s njime i
na zajednički život u Crkvi, zajednici Isusovih vjernika
– Upoznati i doživjeti snagu zajedništva u Crkvi i u
sakramentu euharistije
– Upoznati i osjetiti Božju blizinu i naklonost,
praštanje i ljubav u događajima Staroga zavjeta i u Isusovoj poruci
– Otkriti i prihvatiti Isusa koji je put, istina i
život i koji svojim vjernima daje za hranu kruh života
– Otkriti i doživjeti snagu Božjega djelovanja i
izbavljenja Božjega naroda u Starom zavjetu i Isusova poziva na nasljedovanje u
Novom zavjetu
– Uvidjeti i prihvatiti da se Bog brine za svoj
narod, da ga čuva i izbavlja, hrani i vodi kroz kušnje života, da ga opominje i
poučava i vodi na putu života
–
Otkriti i upoznati da nam Isus uvijek iskazuje osobitu brigu i ljubav, da nam
oprašta grijehe snagom svoje otkupiteljske žrtve na križu i da nas poziva na
obraćenje, pomirenje i uvijek novi početak
–
Upoznati, doživjeti i iskusiti Isusovu blizinu i ljubav u sakramentima pokore i
euharistije
–
Otvoriti se za Božju poruku praštanja i ljubavi prema svim ljudima, učiti i
vježbati zajednički i složni život u obitelji, u zajednici vjernika i u školi,
međusobno si praštati i pomagati te živjeti od euharistijskoga Isusa
I. nastavna cjelina
NAŠI VJERONAUČNI SUSRETI
Posebni
ciljevi
– Izmijeniti iskustva sa
školskih praznika i potvrditi stečena iskustva prijateljstva i zajedništva
– Razviti i izgraditi stav
povjerenja i poštovanja prema sebi i drugima te prema različitima po vjeri i
kulturi
– Shvatiti da je dobrota
temeljni poziv i »zadaća« čovjekova života
– Otkriti veličinu Božje
naklonosti i ljubavi prema ljudima u njihovu svakodnevnom životu i osjećaj
zahvalnosti za tu ljubav i naklonost
Teme
i osnovni sadržaji
1. Opet smo zajedno
– Iskustvo ponovnoga susreta u razredu i školi
– Upoznavanje vršnjaka koji možda nisu na
vjeronauku a dio su razreda
– Graditi stav razumijevanja, poštovanja i
pomaganja (usp. Ps 133, 1)
2. Otkrivamo
znakove Božje ljubavi i dobrote
– Otkrivajmo tajne Božje dobrote i ljubavi i
otvarajmo se nepoznatome (Post 1, 20-30)
– Dobrota kao »zadaća« čovjekova života
– Božja ljubav prema čovjeku
Prošireni
sadržaji
– Upoznati način održavanja
vjeronauka za one učenike koji pripadaju drugim konfesijama, religijama i
svjetonazorima
– Upoznati učenike koji
pripadaju drugim konfesijama a, zbog malenoga broja, nemaju vjeronauk u školi
nego u svojoj vjerskoj zajednici
– Susret s učenicima drugih
kršćanskih zajednica te s pripadnicima židovske ili islamske vjere
Metodičke
upute
– Izmjena iskustava sa
školskih praznika
– Vođeni razgovor na temu susreta, upoznavanja,
njegovanja ozračja poštovanja i uzajamnoga pomaganja u razredu i školi
– Predstavljanje rada na vjeronauku u ovoj
školskoj godini
– Organizirati susret vjeroučenika različitih
konfesionalnih zajednica radi stvaranja ozračja uzajamnoga prihvaćanja,
poštovanja i suradnje
Međupredmetne
veze
– Priroda i društvo:
djelatnost ljudi
– Glazbena kultura: slušanje
zavičajne glazbe
Praćenje
i vrednovanje
– Svijest o potrebi zajedništva,
suradnje i pomaganja među učenicima
– Stav uzajamnoga poštovanja
i zajedništva
– Sposobnost prihvaćanja i
poštivanja razlika među učenicima kao puta u izgradnji poštovanja i dobrih
međuljudskih odnosa u školi i razredu
II. nastavna cjelina
ISUS JE S NAMA
Posebni
ciljevi
– Upoznati i produbiti
životne vrijednosti koje su učenicima bliske
– Uočiti i spoznati da se sve ne može posjedovati
ni kupiti
– Uočiti i prihvatiti potrebu međusobnoga
povjerenja
– Biti otvoren ljubavi koju nam poklanja Isus
– Uočiti, pobuditi i produbiti čežnju za Isusom i
životom koji on daruje
– Opisati i naučiti značenje pojma »put« i
»život« – njihovo značenje i simbol u kršćanskom životu
– Razumjeti što znače Isusove riječi: »Ja sam
put« i »Ja sam život«
– Upoznati značenje kruha u životu čovjeka
– Spoznati da ne postoji samo glad za kruhom
– Izgraditi spremnost za pomoć ljudima koji
gladuju na različite načine
– Iskusiti i prihvatiti da je Isus »kruh života«
i ovdje i u vječnosti
Teme
i osnovni sadržaji
1. Ne možemo sve kupiti
– Svakodnevna iskustva posjedovanja
– »Imati« kao pojam »trgovinske« razmjene:
novac-posjedovanje
– Postoji nešto što se ne može kupiti
– Briga za vrijednosti koje se ne mogu kupiti
(Usp. Mt 6, 19-20)
2. Trebamo
ljubav i povjerenje
– U svakodnevnom životu trebamo uzajamno
povjerenje
– Otvorenost čovjeka prema ljubavi koju Krist
daruje i pruža
– Biblijsko poimanje Božje ljubavi prema čovjeku
– Novozavjetni primjeri (tekst o slijepcu
Bartimeju) kao dokaz potrebe međusobnoga povjerenja i ljubavi, koja je temelj
svakoga zajedništva (Mk 10, 46-52)
3. Isus reče:
»Ja sam put. Ja sam život.«
– Put i njegovo značenje u Isusovu govoru
– Put kao način hoda do životnoga cilja
– Zahtjevnost i ljepota Isusova puta – Isusov
susret s bogatim mladićem (Mt 19, 16-22)
4. Isus reče: »Ja sam kruh života.«
– Susret s važnim vrednotama u svakodnevnom
životu
– Kruh je neizmjerno vrijedan i potreban čovjeku
(Iv 6, 2-13)
– »Ja sam kruh života« – potrebni smo Isusa kao
»kruha života« (Iv 6, 1-35)
5. Dani kruha i
zahvalnosti
– Potreba zahvalnosti za darovano kao znak
čovjekove duboke povezanosti s Bogom u životu i u prirodi koja nas okružuje
– Zahvala Bogu za njegovu brigu za nas i za dar
kruha (Lk 12, 28-31)
– Naša međusobna povezanost u kruhu i zahvalnosti
Prošireni
sadržaji
– Običaji u hrvatskim
krajevima za Dane kruha
– Dušni dan i blagdan Svih
svetih – dani posebne povezanosti Crkve sa zajednicom svih vjernika
Metodičke
upute
– Pripovijedanje (metoda
narativne teologije) i interpretacija biblijskih tekstova
– Igrokaz iz »Učimo Bibliju zajedno« (godište 3.,
str. 42.)
– Izrađivanje prigodnoga stripa
– Rad s fotografijama, analiza, interpretacija i
aktualizacija poruke
– Izrađivanja prigodnoga stripa na temu »Ne
možemo sve kupiti«
– Rad s fotografijom na istu temu pomoću metode
»fotoangage«
– Razgovor s učenicima na temu »Trebamo ljubav i
povjerenje«
– Rad s crtežima
– Razgovor s učenicima (diskusija, debata kao
metoda)
– Pisanje kratkoga razmišljanja na temu »Ja sam
kruh života«; razgovor o napisanim i pročitanim radovima
– Upute za rad s radnim listovima u radnoj
bilježnici
– Kreativno slaganje više sličica – »priča u
slikama«
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: prigodne pjesmice i literarni programski tekstovi povezani s temom
kruha, ljudskoga rada i zahvalnosti
– Priroda i društvo:
značajne gospodarske djelatnosti zavičajne regije
Praćenje
i vrednovanje
– Poznavanje vrijednosti
koje su učenicima bliske
– Spoznaja i prihvaćanje potrebe međusobnoga
povjerenja, poštovanja i pomaganja
– Opisivanje i tumačenje pojmova »put« i »život«;
njihovo značenje i simbolika u kršćanskom životu
– Tumačenje značenja kruha u životu čovjeka
– Razumijevanje činjenice da ne postoji samo glad
za kruhom
– Spremnost za pomoć ljudima koji gladuju na
različite načine
– Razumijevanje i prihvaćanje stava da Isus
utažuje svaku čovjekovu glad
III. nastavna cjelina
BOG JE NAŠ SPASITELJ
Posebni
ciljevi
– Upoznati teški život
izraelskoga naroda u Egiptu
– Uočiti Božju brigu za svoj
narod i spoznati potrebu suradnje s Bogom
– Posvijestiti učenicima
Božju prisutnost u našim životima
– Upoznati značenje imena
Jahve i osjetiti Božju prisutnost u životu
– Otkriti Božje djelovanje
po ljudima i upoznati da Bog vodi i izbavlja izraelski narod
– Spoznati veličinu
zahvalnosti prema Bogu ali i zlo nezahvalnosti prema Božjoj dobroti
– Shvatiti da Bog spašava iz
bezizlaznih situacija
– Razumjeti pojam pustinje u
Starom zavjetu i spoznati da ona može postati mjestom posebnoga iskustva i susreta
s Bogom
– Upoznati Božje zapovijedi
dane Mojsiju i njihovu važnost za uspjeh u životu
– Otkriti veličine i
važnosti prave ljubavi i prijateljstva
– Probuditi čežnju za
životom ljubavi i prijateljstva s drugima po uzoru na Isusa Krista
– Razumjeti i doživjeti
snagu Isusove zapovijedi ljubavi
– Spoznati da je ljubav
temelj života i ljudske sreće
Teme
i osnovni sadržaji
1. Vidio sam vašu nevolju
– Nastanak naroda iz Jakovljeva korijena – iz
loze Josipove braće (prema Post 37-50)
– Život izraelskoga naroda u egipatskom ropstvu
(prema Izl 1, 1-14; 2, 23-25)
– Obećanje spasenja naroda: Božja ljubav prema
čovjeku
– Zahvalna molitva Bogu (Ps 22, 5-6 i Ps 18, 7)
2. Bog se
objavljuje Mojsiju
– Bog se objavljuje Mojsiju i daje mu poruku i
poslanje (Izl 3, 1-8a.10.12-14; 4, 10.13-15.17.20)
– Mojsijeve nedoumice oko Božjih zahtjeva
– Simbol Božje prisutnosti: gorući grm
– Mojsije prihvaća Božji poziv
3. Izlazak spasa
– Pashalna noć (Izl 12, 1-13; 29-42)
– Značenje pashalne noći za Židove danas (Izl 13,
3)
– Prelazak preko Crvenoga mora i izlazak spasa
(Izl 12, 37-38; 13, 17-14, 31)
4. Bog hrani
svoj narod u pustinji
– Starozavjetni znak pustinje – mjesto susreta s
Bogom
– Hod u Obećanu zemlju i nezahvalnost naroda (Izl
19, 1-8. 16 - 20, 21)
– Božji postupci na mrmljanje Izraelaca
5. Bog daje
Deset zapovijedi
– Uspostava Saveza između Boga i čovjeka
– Brdo kao simbol Božje prisutnosti na zemlji
– Božje obećanje čovjeku koji čuva i obdržava
zapovijedi
6. Isusov zakon ljubavi
– Kristova zapovijed ljubavi
»nadopunja« starozavjetne zapovijedi
– Zapovijed ljubavi (Mt 22,
34-40)
– Spasenje u znaku Božje
ljubavi – prispodoba o milosrdnom Samarijancu (Lk 10, 29-37)
Prošireni
sadržaji
– Događaji oko Mojsijeva
rođenja
– Egipatski sustav vladavine
– Kulturalni i povijesni
elementi egipatske baštine
– Tumačenje egipatskih zala
– Tumačenje pojmova »dažd«,
»mana«…
Metodičke
upute
– Izražavanje Božje
prisutnosti u bojama: crtež
– Pripovijedanje biblijskih događaja
– Vođeni razgovor na temu ropstva, Saveza, Božjih
obećanja
– Metodom »naš album« prikazati pripovijest
izlaska iz Egipta
– Rad s roditeljima i s djecom na temu »Bog daje
Deset zapovijedi«
– Elementi narativne teologije u pripovijedanju
biblijskih događaja
– Poučnim predavanjem ispripovijedati stil
vladavine u Egiptu
– Čitanje i vrednovanje biblijskih tekstova
– Metodičkim pristupom uglazbljenja pripovijesti
pomoću orffovih glazbala i predmeta iz okoliša pripovijedati i uprisutniti
scenu Božjega objavljivanja Mojsiju
– Elementi memoriranja
– Rad s fotografijama
Međupredmetne
veze
– Likovna kultura: rad s
crtežima – stvaralački elementi
– Časopis »Istraživači« (godište III.), radni
list br. 11.
– Hrvatski jezik i književnost:
književnoumjetnički tekstovi o zanimanju ljudi
– Priroda i društvo: snalaženje u vremenu –
sadašnjost, prošlost, budućnost; pojmovi: stoljeće, desetljeće, tisućljeće
Praćenje
i vrednovanje
– Uočavanje Božje brige za
izraelski narod
– Shvaćanje da Bog traži od čovjeka suradnju
– Svijest o Božjoj prisutnosti u životima ljudi
– Poznavanje značenja imena Jahve
– Uočavanje Božjega djelovanja u svijetu po
ljudima
– Spoznaja ljudske nezahvalnosti usprkos Božjoj
dobroti
– Spoznaja da Bog spašava iz bezizlaznih
situacija
– Razumijevanje pojma pustinje u Starom zavjetu
– Poznavanje zapovijedi kao pomoći za uspjeh u
životu
– Prihvaćanje važnosti prave ljubavi i
prijateljstva
– Spoznaja da je ljubav temelj života i ljudske
sreće
IV. nastavna cjelina
BOG JE DOŠAO MEĐU LJUDE
Posebni
ciljevi
– Razvijati osjećaj ljubavi
i dobrote prema bližnjemu
– Upoznati značenje susreta
Marije s anđelom i potom s rođakinjom Elizabetom
– Spoznati da u ljudima
otkrivamo znakove Božje prisutnosti i ljubavi
– Uočiti da Bog ispunjava
svoja spasiteljska obećanja po Kristu
– Upoznati Božju želju za
stalnim obnavljanjem zajedništva s čovjekom
– Shvatiti da se Krist rodio
za svakoga čovjeka
– Izgraditi osjećaj i
potrebu za djelotvornu kršćansku proslavu božićnih blagdana
Teme
i osnovni sadržaji
1. Znakovi Božje dobrote
– Životi svetaca (sv. Nikola) znakovi su čudesne
Božje ljubavi prema čovjeku
– Osobni angažman za djelotvornu ljubav prema
bližnjemu
– Razredna zajednica na putu djelotvorne ljubavi
2. Navještaj
Isusova rođenja
– Biblijski (starozavjetni) opis i ispunjenje
Božjega obećanja
– Uloga Marije u povijesti spasenja
– Vrijeme Adventa je vrijeme iščekivanja
3. Radost Marije
i Elizabete
– Susret Marije i Elizabete
– Dijalog »budućnosti« svijeta između Marije i
Elizabete
– Marijina zahvala
– Radost u susretima ljudi
– Radost u susretu čovjeka i Boga
4. Bog postaje
čovjekom
– Božje utjelovljenje u liku čovjeka
– Rođenje Spasitelja svijeta
– Ispunjenje svih Božjih obećanja
5. Isus –
Spasitelj svih ljudi
– Poklon kraljeva novorođenom Spasitelju
– Krist – rođen za sve ljude
– Iznad svakoga čovjeka sjaji zvijezda: poziv na
poklon Novorođenom u cijelom životu
Prošireni
sadržaji
– Adventski i božićni
običaji u našem narodu
– Bogatstvo glazbene baštine
božićnih otajstava
– Povijest i tumačenje
božićnih jaslica kao dio kulture pojedinih naroda
Metodičke
upute
– Izrada sastavka
utemeljenoga na odabranom citatu iz Evanđelja o rođenju Isusa Krista
– Slikovita pripovijest i
razgovor o susretu Marije i Elizabete
– Izražavanje bojama
pojedinih događaja (susret Marije i Elizabete)
– Crtež, kolaž adventskih i
božićnih otajstava
– Pjesma i glazba u
vjeronaučnoj nastavi
– Izrađivanje adventskoga
vijenca
– Biblijsko pripovijedanje
– Posjet crkvi, staračkom
domu i slično
– Rad s roditeljima
– Scensko prikazivanje
»Poklona kraljeva novorođenom Spasitelju«
– Rad s fotografijama
– Nadopuna teksta određenim
pojmovima
– Obrada nepoznatih pojmova
– Biblijski kviz na sve teme
nastavne cjeline kao oblik natjecanja
Međupredmetne
veze
– Likovna kultura: motiv iz
vremena Došašća – adventski vjenčić, pšenica; crtanje, olovka ili tuš-drvce;
rođenje Isusovo (jaslice): modeliranje – oblik, propozicija, kompozicija u
prostoru
– Glazbena kultura: hrvatska
kulturna baština u adventskim i božićnim pjesmama, pjevanje pjesme U to vrijeme
godišta
– Hrvatski jezik i
književnost: tekstovi i pjesmice povezane s proslavom Božića
– Priroda i društvo: pojmovi
»preci« i »potomci«
Praćenje
i vrednovanje
– Razumijevanje Božje
dobrote prema ljudima, koja se uvijek iskazuje preko ljudi
– Poznavanje starozavjetnih
biblijskih tekstova koji govore o dolasku Spasitelja
– Shvaćanje Marijine suradnje
u povijesti spasenja
– Prepoznavanje želje
Božjega zajedništva s čovjekom po rođenju Isusa Krista: novi Savez
– Poznavanje nekoliko novih
pojmova: Prvorođenac, Spasitelj, Prorok…
V. nastavna cjelina
ISUSOV POZIV NA POMIRENJE
Posebni
ciljevi
– Razumjeti značenje
pojmova: dug, dužnik, oproštenje
– Uočiti strukturu i poruku
Isusovih pripovijesti o opraštanju
– Usvojiti načela ljubavi
kao temeljno životno iskustvo i pravila života kršćana
– Znati priznati krivnju i
tražiti oproštenje
– Prihvatiti savjest kao
mjerilo svojega djelovanja i kao Božji glas u sebi
– Otkriti Božji poziv na
obraćenje
– Razumjeti i prihvatiti
Kristovu smrt kao žrtvu za naše pomirenje s Bogom i naše spasenje
– Izgrađivati međusobno
pomirenje
– Otkriti veličinu i važnost
sakramenta pomirenja i radost susreta s Bogom u tom sakramentu
Teme
i osnovni sadržaji
1. Ljudi i njihova krivnja
– Naša iskustva duga, krivnje i grijeha u životu
– Novozavjetna prispodoba o kralju i oproštenju
duga (Mt 18, 23-37)
– Stav prema pogreškama i grijehu
– Savjest kao mjerilo ljudskoga djelovanja i kao
znak Božjih uputa (KKC br. 1776)
2. Susret Isusa
i grešnika
– Zakej i zanimanje carinika u izraelskom društvu
(Lk 19, 1-10)
– Susret Isusa sa Zakejom i poziv na obraćenje
– Moja osobna želja za promjenom
3. Naši grijesi
i Božje milosrđe
– Biblijska novozavjetna prispodoba o dobrom ocu
(Lk 15, 11b – 23)
– Udaljavanje čovjeka od Boga u potrazi za srećom
– Priznanje pogrešaka na životnom putu
– Beskrajno je Božje milosrđe
4. Isus daje
priliku za novi početak
– Biblijski prikaz susreta Isusa i preljubnice
(Iv 8, 2b-11)
– Postupci prema onima koji su javno pogriješili
– Ljudska osuda čovjekove krivnje (Mt 7, 1-3)
– Prilika za uvijek novi početak
5. Isusova smrt
i uskrsnuće (temelj oproštenja)
– Znakovi Božje ljubavi i spasenja prema čovjeku
(Iv 15,13)
– Isusova smrt na križu: čin opraštanja,
pomirenja i spasenja (1Iv 4, 10; 1Kor 15, 3-4; Dj 10, 43)
6. Isus
naviješta pomirenje
– Događaji nakon Kristova uskrsnuća – Krist
darovatelj mira
– Dar Duha Svetoga učenicima i punomoć opraštanja
grijeha (Iv 20, 19-23)
– Ustanovljenje sakramenta pomirenja (Mt 28,
18b-20)
7. Sakrament
pomirenja (kao put obraćenja)
– Važni elementi sakramenta pomirenja (Katekizam
Katoličke crkve br. 1424)
– Kajanje čovjeka za grijehe i propuste (Prema
KKC br. 1451-1459)
– Osobno izmirenje s Bogom u sakramentu pomirenja
– Oproštenje i pomirenje s Bogom kao znak uvijek
novoga Saveza s čovjekom – »Ako brat tvoj ima nešto protiv tebe, ostavi svoj
dar pred oltar...« (?)
Prošireni
sadržaji
– Mir u svijetu je
zajednički cilj svih zemalja
– Osobno pomirenje s Bogom i
čovjekom kao uvjet za radosniji život cijele Crkve
– Priprema službe Riječi i
pokorničkoga bogoslužja
Metodičke
upute
– Rad s prikladnim
fotografijama na temu »Krivnja i oproštenje«
– Pripovijedanje i tumačenje
važnih biblijskih činjenica
– Igra asocijacija na temu
»Prilika za novi početak«
– Slikovno izražavanje osjećaja svađe i radosti,
krivnje i pomirenja
– Križaljka
– Vođeni razgovor na temu »Važni elementi
sakramenta pomirenja«
– Obrada novih pojmova pomoću ilustracija
– Izražavanje zahvalnosti »vezivanjem mreže«
– Rad na stripu i sa stripom
– Slikanje – tempera
– Ponavljanje gradiva kroz igru »pitanje –
odgovor«
Međupredmetne
veze
– Glazbena kultura: ples kao
znak radosti
– Priroda i društvo: negativne pojave koje
ugrožavaju zdravlje; pravila ponašanja za očuvanje zdravlja
– Likovna kultura: simbolika boja, likova:
slikanje temperom; izraditi emotivni doživljaj pomirenja; uskršnja
čestitka-grafika, monotipija: motivi otisnuti tehnikom monotipije na čestitku
Praćenje
i vrednovanje
– Poznavanje društvenih
prilika vremena u kojem je živio Isus Krist
– Otvorenost prema vrijednostima mira, pomirenja,
opraštanja i tolerancije
– Prepoznavanje životnih iskustava koja doprinose
jačanju odnosa Boga i čovjeka
– Poznavanje bitnih i osnovnih elemenata
sakramenta pomirenja
– Razumijevanje i prihvaćanje Kristove žrtve na
križu za spas čovječanstva
– Otkrivanje i prihvaćanje sakramenta pomirenja
kao osobnoga susreta i pomirenja s Bogom
VI. nastavna cjelina
U EUHARISTIJI – ISUS JE MEĐU NAMA
Posebni
ciljevi
– Razumjeti značenje pojma
»biti pozvan«
– Upoznati Lukin evanđeoski izvještaj o
posljednjoj večeri
– Razumjeti što znači dijeliti kruh svoj s
drugima
– Produbiti osjećaj i shvaćanje Isusova dara u
kruhu na posljednjoj večeri
– Otkriti i upoznati odnos između posljednje
večere i Kristove smrti na križu
– Upoznati euharistijsko slavlje kao izvor
istinskoga života
– Razumjeti Kristovu stvarnu prisutnost u
znakovima kruha i vina
– Pripremiti se, shvatiti i doživjeti otajstvo i
radost primanja prve svete pričesti
Teme
i osnovni sadržaji
1. Isus je uvijek među nama
– Isusov odnos prema objedu
kao zajedničkom slavlju
– Izvještaj o posljednjoj
večeri po evanđelistu Luki (Lk)
– Po euharistiji – Isus je
uvijek s nama
2. Kruh je više od kruha
– »Od sjemena do kruha«
– Isusovo darivanje u prilikama kruha (Iv 6,
51-59 i Mt 26, 26-30)
– Dijeliti kruh među sobom: imati udjela na
zajedničkoj radosti
3. Vino je više
od vina
– »Od zrna grožđa do vina«
– Vino kao piće u biblijskom značenju
– Samodarivanje Krista u prilikama vina –
otajstvo Kristove krvi (Mt 26, 26-30)
4. Kako je
daleko Emaus
– Biblijski opis prepoznavanja uskrsloga Krista u
tumačenju Svetoga pisma i lomljenju kruha (Lk 24, 13-35)
– Riječ Božja i zajedništvo kod »gozbe ljubavi« –
bitni znakovi susreta s Kristom danas
5. Naše slavlje
svete mise
– Obred svete mise u prvim kršćanskim vremenima
(Justin)
– Obred slavlja sv. mise (glavni dijelovi)
– Molitveni stavovi u pojedinim dijelovima sv.
mise
– Sveta misa u mom kršćanskom životu
6. Euharistija –
izvor života
– Euharistijsko slavlje u prvim kršćanskim
zajednicama (Dj 2, 42-47)
– Prisutnost Isusa Krista u kruhu i vinu (KKC)
– Obnova Kristove žrtve u sv. misi – stvarna
prisutnost u prilikama kruha i vina (KKC)
– Euharistija: izvor života i poziv na predanje
Isusu
7. Podijeli svoj
kruh s gladnima
– Osjetljivost i otvorenost za potrebe drugih (Iv
4, 20)
– Nasljedovanje Krista u djelotvornoj ljubavi –
briga cijele zajednice za potrebite (Dj 4, 32-35)
– Posvuda oko nas susrećemo i pomažemo siromašne
i potrebite
8. Slavlje prve
svete pričesti u župi
– Priprava na prvu pričest
– Značenje primanja Tijela Kristova
– Slavlje prve pričesti u obitelji i župnoj
zajednici
Prošireni
sadržaji
– Zajednička slavlja i
objedi u životu ljudi i kršćana, običaji kod stola: npr. zdravica uz čašu vina,
znak križa na kruhu…
– Molitva kod blagovanja kao
znak zahvale i zajedništva za stolom
Metodičke
upute
– Razgovor uz seriju slika o
sadržajima ove teme
– Pripovijedanje biblijskih
događaja, primjera i poticaja
– Aktualizacija predznanja
– Scenski prikaz na temu
»Isus i učenici na putu u Emaus«
– Izrada teksta-slagalice na
temu »Naše slavlje svete mise«
– Prepričan tekst u
slikovnoj pripovijesti (Dj 4, 32-35)
– Rad na ploči
– Metodom »infoteke«,
odnosno prikazom različitih liturgijskih knjiga poticati učenike na
euharistijsko slavlje
– Rad sa slikama na temu
»Slavlje prve svete pričesti«
– Izrada panoa na temu prve
pričesti
– Formuliranje jednostavnih
molitvi
– Vježbanje znakova i gesta
te molitvenih stavova
Međupredmetne
veze
– Likovna kultura: vizualno
kao poticaj: obitelj za stolom (crtanje, olovka) – posvijestiti vrijednost
obiteljskoga stola
– Hrvatski jezik i
književnost: izvannastavne aktivnosti na temu »Prva pričest«
Praćenje
i vrednovanje
– Shvaćanje odnosa
posljednje večere i Kristove smrti na križu
– Shvaćanje i poznavanje važnosti vjerovanja u
Kristovu prisutnost u prilikama kruha i vina
– Razumijevanje euharistije kao izvora života
Crkve
– Poznavanje slavlja primanja prve pričesti
– Sposobnost sebedarja i pomaganja drugima
VII. nastavna cjelina
BOG NAS LJUBI
Posebni
ciljevi
– Razumjeti da je
euharistijski Isus prisutan među nama i izvan sv. mise
– Svjesno i predano sudjelovati u važnijim
svetkovinama crkvenoga života (Tijelovo)
– Shvatiti i iskusiti Kristovu djelatnu
prisutnost u sakramentima
– Ostvariti i svjedočiti u konkretnom životu da
smo Kristovi učenici
– Razumjeti da je Bog uvijek s nama, pa i onda
kad ga i ne možemo snažno osjetiti
Teme
i osnovni sadržaji
1. Isus je uvijek među nama
– Kristova prisutnost u euharistiji i izvan nje
(Iv 6, 47-51)
– Štovanje Kristove prisutnosti u euharistiji
(klanjanje, procesije...)
– Svjedočenje Kristove prisutnosti u svakodnevnom
životu
2. Isus je
prisutan u sakramentima
– Kratko upoznavanje sa sakramentima Crkve –
sedam svetih sakramenata
– Važnost sakramenata za život Crkve –
posvećivanje, izgrađivanje i iskazivanje štovanja Bogu (KKC br. 1123)
– Susret čovjeka i Boga u sakramentima
3. Na praznicima
svjedočimo Isusovu dobrotu
– Vrijeme odmora živimo kao vrijeme susreta s
ljudima
– Svjedočenje Isusove dobrote prema čovjeku (Mk
10, 42-45)
– Više vremena za solidarnost s drugima (Mk 10,
46-52)
Prošireni
sadržaji
– Običaji u Crkvi kao znak
štovanja prisutnosti Kristove: procesije…
– Šira obrada nekih sadržaja
sakramenata važnih za ovu dob
– Kršćansko ponašanje i
život na odmoru i na praznicima
Metodičke
upute
– Pripovijedanje i razgovor
na navedene teme
– Metoda usporedbi na temu
»Isus je uvijek s nama«
– Vođeni razgovor na temu
»Isus je prisutan u sakramentima«
– Istraživanje oblika
kršćanske pobožnosti euharistijskom Isusu
– Stvaranje kolaža na temu
»Sedam svetih sakramenata« u poveznici s ritmom čovjekova razvoja i vjerničkoga
života
– Rad s crtežima: npr.
prikazi trenutaka željenoga odmora
– Glazba
– Analiza i multimedijalna
interpretacija odnosa prema slobodnom vremenu i odgovornosti prema njemu (Mk
10, 46-52)
– Rad s biblijskim i s
drugim tekstovima
Međupredmetne
veze
– Priroda i društvo: odnos
prema prirodi
– Hrvatski jezik i književnost:
razgovor o osobnom životu, o razredu, o igri, o prirodi, o televizijskoj
emisiji; tekstovi i poruke o odnosu i ponašanju prema sebi i drugima
– Likovna kultura: livada
(crtanje i slikanje): ritam i kontrast obojenih točaka, crta, ploha – bogatstvo
boja i grafizama
Praćenje
i vrednovanje
– Razumijevanje Božje
prisutnosti u sakramentima Crkve
– Otvorenost za susret s
Isusom u molitvi i sakramentima pomirenja i euharistije
– Ispravno shvaćanje odmora
– Otvorenost prema
svjedočenju Isusove dobrote u susretu s drugima i u uzajamnom pomaganju
VJERONAUČNI
PROGRAM ZA ČETVRTI RAZRED
O situaciji učenika
četvrtoga vjeronaučnoga godišta
Učenici
se četvrtoga razreda (učenici između 9./10. i 10./11. godine) nalaze u drugoj
podfazi »zreloga djetinjstva«, koja se obično za djecu, s navršenih 10 godina
života, naziva »vrhuncem djetinjstva«. Djeca su stekla dobru afektivnu zrelost
i sigurnost, dobila su realističniju sliku o sebi samima i proširila su
horizont pozitivnih odnosa s drugima. Uspostavila su također dobru ravnotežu
između unutarnjega proživljavanja i usmjerenosti prema izvanjskom svijetu,
prilagodila su se novim životnim prilikama, opuštena su, smirena i aktivna. Oni
pak učenici, osobito djevojčice, koji se u četvrtom razredu nalaze u dobi od 11
godina, postupno počinju osjećati »proljeće života« – pubertet i ulaze u prvu
razvojnu fazu predadolescencije u kojoj se događaju brojne fizičke,
intelektualne i afektivne promjene.
Intelektualne su sposobnosti učenika ove dobi sve
bogatije, proširuju se njihove racionalne aktivnosti na sve različitija
područja, događa se šire razumijevanje stvarnosti te djeca na određeniji način
organiziraju i integriraju iskustva i spoznaje koje su dotad stekli. U toj je
dobi još uvijek karakteristično logičko-konkretno mišljenje, iako djeca postižu
sve naglašeniju sposobnost uzročno-posljedičnoga mišljenja a javljaju se i
pravi počeci kritičkoga mišljenja, što je povezano s bogatstvom iskustava i
inteligencijom pojedinih učenika. Iako učenici te dobi još nisu sposobni koristiti
jedinstven »verbalni govor«, oni imaju dobru orijentaciju prema izvanjskom
svijetu i sve naglašenije očituju sposobnosti poimanja procesa i poimanja
cjeline, čemu doprinose i različiti oblici odgoja i obrazovanja u školi. To
djecu osposobljava da se nauče prihvaćati ono što nije smješteno u njihovoj
osobi, intenzivira racionalne aktivnosti koje se događaju u njihovim
intelektualnim horizontima i konkretiziraju se u sve dubljoj spoznaji ljudi, u
progresivnom interesu za svijet te u sposobnostima za angažiran rad u
skupinama. Osobito im razvija osjećaj za lijepo, što se pokazuje na području
pismenoga, likovnoga, glazbenoga i scenskoga izražavanja. Djeca su angažirana i
radosna zbog postignuća u školi. Sve im to pomaže da dožive osjećaj vlastite
individualnosti, vrijednosti i samopouzdanja i pridonosi sve naglašenijoj želji
za osobnim samoostvarenjem.
Moralni
razvoj i odgoj djece navedene dobi povezan je s njihovim »moralnim realizmom«,
tj. s njihovom sklonošću da moralnost ljudskih čina prvotno prosuđuju prema
njihovoj izvanjskoj sukladnosti s pravilima (zakonima) moralnoga ponašanja.
Zato je i moralno ponašanje učenika usko povezano s percepcijom ponašanja
roditelja i odgojitelja, pa je dječji »moralni realizam« uvjetovan »pravilima«
i naredbama koje dolaze od autoriteta. Ipak, u ovoj se dobi sve više opaža da
djeca uočavaju, razumijevaju i uvažavaju nakane i posebne okolnosti u kojima se
nalazi konkretna osoba, kao i njezine subjektivne mogućnosti. U tom smislu kod
njih dolazi do sve jasnijega prevladavanja heteronomno i egocentrično
obilježenoga morala te sve izrazitijega razvoja autonomnoga i recipročnoga,
odnosno »partnerskoga morala«. Zato je i moralni odgoj učenika te dobi usmjeren
prema izgradnji autonomnoga morala, tj. ispravnoga osobnoga moralnoga
djelovanja i moralnoga suda, i to kroz pozitivan i afirmativan pristup Božjim
zapovijedima koje se upravo pod navedenim vidom i obrađuju u ovom godištu.
U
vjerskom odgoju i obrazovanju učenika četvrtoga razreda potrebno je posebnu
pozornost posvetiti onim vjersko-moralnim aspektima koji osobito pridonose
rastu i izgradnji vjeroučenikove osobe i koji mu mogu biti djelotvoran poticaj
i put samoostvarenja na općeljudskoj i vjerničkoj razini. U ovoj dobi djeca
imaju sposobnost dubljega uživljavanja u vlastita iskustva i iskustva drugih te
sposobnost dubljega duhovnoga razumijevanja Boga i kršćanskoga života. Zato se
vjeronaučne cjeline i teme ovoga godišta, po svojim središnjim ciljevima i
sadržajima, oblikuju u skladu s potrebama odgoja učenika koji teže svom
samoostvarenju te u skladu s njihovim sposobnostima da kršćansku vjeru
doživljavaju i shvaćaju kao mogućnost razumijevanja i tumačenja temeljne
životne orijentacije i temeljnih vrednota. To im ujedno treba pomoći da bolje
razumiju ono što je različito a što zajedničko ljudima različitih vjera i
svjetonazora s obzirom na temeljno životno uvjerenje i vlastito vjerničko
opredjeljenje.
Svrha vjeronaučne nastave
četvrtoga godišta
Svrha
katoličkoga vjeronauka četvrtoga vjeronaučnoga godišta usvajanje je temeljnih
vjeronaučnih znanja i vjerničkih životnih stavova po kojima učenici kao
kršćani, osobno i u zajednici, žive svoje zrelo djetinjstvo. Vjeronaučna znanja
i vjernički stavovi ostvaruju se u otkrivanju i upoznavanju Boga svega
stvorenoga, koji poziva čovjeka na suradnju i daljnje stvaranje i oblikovanje
stvorenoga svijeta. U temelju stoji Božji poziv čovjeku, učenicima, da
prepoznaju njegove tragove u svijetu, upoznaju njegovu poruku, koja ima svoj
vrhunac u Isusu Kristu, i da u skladu s Kristovim naukom vjerno žive
svakodnevni život.
Opći ciljevi vjeronaučne
nastave četvrtoga godišta
–
Upoznati, shvatiti i prihvatiti religiju i vjeru, osobito snagu kršćanske vjere
kao temelj života, nezaobilaznu i bitnu pomoć u životu kao i u razumijevanju
svijeta i života
–
Otkriti da Bog u svojem vječnom naumu poziva i vodi svakoga čovjeka prema
spasenju i traži da svatko odgovori na taj poziv
–
Otkriti i upoznati Božju veličinu i blagoslov u njegovim riječima i
zapovijedima, osobito u Isusovoj zapovijedi ljubavi
–
Upoznati i prihvatiti Božje zapovijedi kao pravila života i uspješnoga
životnoga ostvarenja koji se sastoji u ljubavi prema Bogu, prema sebi,
bližnjima i svim ljudima
–
Upoznati Kristovu poruku, učiti ići njegovim putem i oblikovati svoj život i
svijet po riječima i primjeru koje nam je ostavio
– Učiti
i vježbati život u zajednici i u svijetu kao slobodne i odgovorne osobe koje
promiču mir i bratsko služenje
–
Vježbati život u zajednici ljudi i Kristovih vjernika, u Crkvi i društvu, koje
je prožeto poštovanjem i ljubavlju prema sebi i drugome
–
Naučiti prihvaćati i poštovati ljude različite od sebe po vjeri i naciji,
jeziku i kulturi i dr.
I. nastavna cjelina
ZEMLJA JE NAŠA I BOŽJA KUĆA
Posebni
ciljevi
– Otvarati pogled za čudesne
stvari u makrokozmosu i mikrokozmosu
– Razumjeti otkrivanje »maloga« i »velikoga«
svijeta kao čudo i dar Božji
– Upoznati biblijski izvještaj o stvaranju
– Otkriti »izvanjski« interes za svijet u kojem
živimo (znanstvena argumentacija, prilagođena djeci, čudesnosti našega svijeta)
– Probuditi »nutarnji« interes za pitanja uzroka
i cilja, odakle? i kamo?, i upoznati tragove koji vode do Boga koji je sve
mudro stvorio
– Shvatiti simboličko značenje pojmova »kuća« i
»zemlja kao kuća«, i otkriti tajnu života u njoj
– Upoznati i prihvatiti ljepotu vidljivoga i
nevidljivoga svijeta kao Božje čudesno djelo
– Otkriti svoje mjesto u svijetu i svijet u
njegovoj slojevitosti: čuditi se, diviti se, iskusiti, kognitivno se i životno
orijentirati
Teme
i osnovni sadržaji
1. Zajedno stvarati svijet
– Sve što je Bog stvorio
bilo je dobro (Post 1,1-31-2,4)
– Stvorenje je dar Božji
– Čovjek je pozvan da bude
gospodar prirode i stvaratelj
2. Zemlja je naša kuća
– Naša zemlja u beskraju
svemira
– Ljepota zemlje i njezinih
stvorenja
– Naša se kuća kreće ispod
zvijezda
– Zemlja, zvijezde i nebo
slave Gospodina (Dan 36,3)
3. Sklad prirode i svijeta
– Kako je nastao svijet, što
kažu ljudi?
– Sklad i savršenstvo
prirode – veliki Božji tragovi
– Milijarde godina do čovjeka
– Tvojom rukom, Gospodine,
sve je mudro stvoreno
4. Čudesna su Božja djela
– Okruženi smo čudesnim
svijetom, vidljivim i nevidljivim
– Znanstvenici mjere
»mjerljivo«
– Sve što diše, neka slavi
Gospodina! (Ps 104 i 150,6)
Prošireni
sadržaji
– Život ljudi koji nemaju
svoj dom (prognanici, izbjeglice); sudioništvo u različitim projektima
»ekologije«
– Priče i pripovijesti o
postanku svijeta drugih religija i svjetonazora
– Značenje reda za
zajednički život
Metodičke
upute
– Izmjena učeničkih iskustava
o shvaćanju i doživljaju svijeta, prirode i čovjeka kako bi se uočilo ono
dobro, ali i ono što čovjeka čini nesretnim i ograničenim
– Vježbe uživljavanja u
pojedine događaje i likove: Što veseli, što unesrećuje čovjeka? Čovjek kao
čuvar zemlje i njezinih ljepota itd.
– Pripovijedanje, analiza i
tumačenje odabranih biblijskih tekstova – pojedinačni i skupni rad
– Rad s fotografijama koje
uprizoruju različite događaje i činjenice iz čudesnoga svijeta stvorene prirode
i svemira i čovjekov udio u njegovu otkrivanju i daljnjoj izgradnji
– Raščlamba i tumačenje
nekih bitnih pojmova kao »vjerujem«, »Stvoritelj«, »savršenstvo«, »vidljiv –
nevidljiv«, »povjeriti – darovati«, »znanstveno tumačenje« i dr.
– Plenum na temu o nastanku
svijeta i skladu koji u njemu vlada
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: neki literarni tekstovi kao npr. pjesme: Što se od vode pravi
Zvonimir Balog, i Slap Dobriša Cesarić; opis kuća: posavska drvena kuća,
istarska kamena kuća, slavonska kuća od opeke
– Priroda i društvo:
prirodoslovlje – uvjeti života: pojam prirode, živa i neživa priroda, važnost
vode, zraka, tla i sunca za živi svijet i svakodnevni život; živa priroda:
raznolikost biljnoga i životinjskoga svijeta, životna zajednica – međusobna
ovisnost biljaka i životinja
– Likovna kultura: ekologija
– zaštita prirode; izrada plakata za zaštitu prirode (paziti na uočljivost,
čitkost i poruku); slikanje auditivne ili vizualne slike; ritam boja
Praćenje
i vrednovanje
– Poznavanje biblijskoga
izvješća o stvaranju svijeta i čovjeka
– Sposobnost otkrivanja
vlastite vrijednosti i mjesta u svijetu
– Shvaćanje stvorenoga
svijeta kao mjesta gdje se ostvaruje naš put prema Bogu
– Vjernički stav prihvaćanja
i poštovanje Boga svega stvorenoga u skladu s biblijskom porukom
II. nastavna cjelina
SUSRET S DOBRIM BOGOM
Posebni
ciljevi
– Upoznati sve stvoreno kao
jedan od puteva prema Bogu i prema njemu graditi osjećaj ispravnoga ophođenja i
stava
– Otkriti ljepotu čovjeka kao
Božjega stvorenja kojemu je darovan i povjeren cijeli svijet
– Upoznati tajnu čovjekova
poziva i odgovornosti u čuvanju svega što mu je Bog darovao
– Otkriti i prihvatiti Božji
dar vječnoga života
– Naučiti i protumačiti prvi
dio molitve Vjerovanje
– Graditi na temelju
biblijskih psalama, svoj religiozni stav, osobito zahvalnosti prema Bogu
Teme
i osnovni sadržaji
1. Možemo i više vidjeti
– Bog čovjeka gleda kao svoje ljubljeno stvorenje
– Bog govori s nama u svemu oko nas
– Naš duh otkriva veličanstveni Božji svijet
2. Čovjek u
Božjem zrcalu
– Tajanstveno sam biće
– Čovjeka si, Gospodine, prekrasno oblikovao
(Post 1,27)
– Čovjeku je darovan i povjeren cijeli svijet
– Čovjek je čuvar zemlje (Post 2,15)
– Odgovornost u stvaranju svijeta
3. Bože, ti si
izvor svega života
– Gdje stanuje Bog?
– Bože, izvore života vječnoga
– Vjerujem u Boga, Oca Svemogućega, Stvoritelja
neba i zemlje (Credo)
4. Hvalimo i
slavimo Boga
– Zahvaljujemo Bogu i slavimo ga
– Bogu zahvaljujemo za njegove darove
– Ti, Gospodine, okruni godinu svojom dobrotom
(Ps 65, 10-14)
Prošireni
sadržaji
– Muškarac i žena su
stvoreni na sliku Božju
– O Bogu govorimo u
simbolima i znakovima
– Slavljenja i zahvaljivanja
Bogu kod Židova i kršćana
Metodičke
upute
– Odrediti svoje mjesto među
stvorenjima i naznačiti po čemu čovjek nadilazi sve stvoreno
– Vođeni razgovor o Bogu
kojega čovjek ne može vidjeti fizičkim očima ali ga upoznaje kroz njegova
stvorenja i ljepotu svemira koji ga okružuje
– Izražajno čitanje, analiza
i interpretacija biblijskih tekstova
– Pantomima, dramatizacija i
scensko izvođenje u kojima se prikazuju elementi čuđenja, divljenja i
zahvaljivanja
– Razgovor o iskustvima iz
života koja nam oslikavaju različita iskustva susreta s Bogom, njegovom
blizinom i dobrotom (npr. iskustvo majčine ljubavi koja se ne može vidjeti
očima)
– Pojašnjenje pojmova
»svemoguć«, »nevidljiv«, »vjerujem« te biblijsko i vjerničko tumačenje izričaja
Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje
– Aktualizacija tekstova
starozavjetnih psalama: Kako bismo mi pisali zahvalne molitve Bogu?
– Prikazivanje i uređivanje
sadržaja uz pomoć pripovijedanja, filmova, primjera i sl.
Međupredmetne
veze
– Priroda i društvo: čovjek
i okoliš: čovjekovo tijelo, organi, osjetila, čovjek prirodno, društveno,
misaono i duhovno biće
– Glazbena kultura:
auditivni poticaji i priroda i društvo: cvrkut ptica, šum vjetra, grmljavina,
harmonija
Praćenje
i vrednovanje
– Shvaćanje čovjeka kao bića
koje Bog beskrajno ljubi
– Prihvaćanje čovjeka kao
stvorenja kojemu je Bog darovao život i čitav svijet da zajedno s Bogom dalje
stvara i bude odgovoran za taj svijet
– Poznavanje značenja
pojmova »svemoguć«, »Stvoritelj« i razumijevanje prvoga članka vjere: Vjerujem
u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje
– Spremnost zahvaljivanja za
Božje darove i svijest odgovornosti za čuvanje svega što nam je Bog darovao
III. nastavna cjelina
S BOGOM NA PUTU ŽIVOTA
Posebni
ciljevi
– Poznavanje starozavjetnih tekstova
Dekaloga kao pravila života – upute izraelskom narodu nakon oslobođenja iz
ropstva (Izl 20, 1-17 i Pnz 5, 6-21)
– Razumjeti Božje ispunjenje
želje židovskoga naroda za Obećanom zemljom
– Spoznati pravi izvor
slobode koji se nalazi u Gospodinu
– Upoznati zapovijedi (u
ovoj dobi) kao Božje smjernice i putokaz za dobro čovjeka: život, sreća,
sloboda za sve ljude
– Shvatiti temeljnu
vrijednost života i ljubavi u obitelji i s drugima
– Naučiti poštivati tijelo,
stavove i život drugih ljudi
– Učiti se, u toleranciji i
poštovanju, ophoditi prema tuđim područjima života (osobne stvari,
razmišljanja…)
– Shvatiti upotrebu značenja
»riječi« i »istine« u životu čovjeka
– Razumjeti i prihvatiti da
je istinitost (a ne laž) jedno od temeljnih načela zajedništva
– Upoznati i prihvatiti Boga
kao temeljnu i prvu istinu našega života
Teme
i osnovni sadržaji
1. Odabrao sam život
– Pronaći put života (Izl
20,2)
– »Nemaj drugih bogova osim
mene!« – samo je jedan pravi Bog
– »Ne izusti imena Boga
svoga uzalud!« (PnZ 30, 15) – hvali Boga svoga
– Svaki dan slaviti život
– U nedjelju – »Spomeni se
da svetkuješ Dan Gospodnji«
2. Brižno čuvati život i druge
– Međusobno poštovanje u
obitelji (Sir 8,6: 3,12-13; 23, 22)
– »Poštuj oca i majku!« –
moje mjesto i odgovornost u obitelji
– Sve je u vašim rukama
(pripovijest iz Talmuda)
– Štiti život jer je svaki
život dragocjen
– »Ne ubij!« – poštivanje
tijela i čuvanje zdravlja
– Vjerno živjeti u ljubavi i
prijateljstvu
– »Ne sagriješi bludno!« i »Ne
poželi tuđeg ženidbenog druga!« – poštovanje i vjernost
3. Paziti na svoje – pravedno živjeti
– Svi žele biti sretni, ali
ne uspijevaju
– Nije dovoljna samo
samilost – potrebna je skrb i pomoć
– Pravednost kao temelj
ljubavi i mira
– »Ne ukradi!« – čuvari
zajedničkih i tuđih dobara
– »Ne poželi tuđe stvari!«
4. Istinit u riječi i djelu
– Tri sita (pripovijest iz
Sokratova života)
– Istina kao most među
ljudima
– Prava riječ omogućuje
život
– »Ne reci lažna
svjedočanstva!« – uvijek treba govoriti istinu
Prošireni
sadržaji
– Narodi i države sklapaju
sporazume radi mira i pravednosti u svijetu
– Moja odgovornost u
obitelji, razredu, zajednici i društvu
– Različito ponašanje ljudi
prema vrijednostima u životu i čovjekov odnos prema životu (pokreti i projekti
»za život« - pro life - s jedne strane, te teror, rat itd., s druge strane)
– Ekumenizam kao znak nade,
duboke i prave vjere, i želje za pravim zajedništvom u različitosti
Metodičke
upute
– Analiza biblijskih
tekstova o zapovijedima i njihovo usporedno tumačenje s pozitivnih gledišta i u
povezanosti sa svakodnevnim iskustvima i potrebama učenika
– Učenje Deset zapovijedi i
njihova interpretacija primjerena dobi i potrebama učenika
– Zajedničko traženje i rad
učenika na aktualiziranju izričaja Deset Božjih zapovijedi u njihovu
svakodnevnom životu
– Scenska improvizacija i
interpretacija pojedinih Zapovijedi
– Prepričavanje i čitanje
teksta po ulogama
– Kolaž na temu »Štititi
život – ugroziti život«
– Kolažno prikazivanje
zapovijedi s naglaskom na iskustvima učenika i njihovoj aktualizaciji
– Pisanje kratkoga sastavka
o nepravdi koju činimo jedni drugima ako uzimamo tuđe, tj. ono što nama ne
pripada
– Vođeni razgovor na temu
»Istina i laž«
– Rad s autorskim tekstom
»Pravedno živjeti«
– Usporedna analiza i
interpretacija ilustracija i fotografija s pripadnim biblijskim tekstom i nekim
drugim tekstovima koji tematiziraju pojedine zapovijedi
– Dijafilmovi i filmovi
– Likovno izražavanje
– Glazbeni element (Oda
radosti)
Međupredmetne
veze
– Motivi iz hrvatske
kulturne i narodne baštine: hrvatski pleter, Višeslavova krstionica, motivi iz
Domovinskoga rata; Vučedolska golubica
– Priroda i društvo: čovjek
i okoliš: čovjek kao prirodno, društveno, misaono i duhovno biće; potreba
poštovanja ljudskih i dječjih prava; poštovanje ljudskih i dječjih prava
– Hrvatski jezik i
književnost: neki tekstovi, npr. Što rade životinje kad hoće da se rukuju;
Zvonimir Balog; Pomiluj svakoga u duši, Stjepan Lice; Molbe djece, (1951.),
Bertold Brecht; Oporuka, Enes Kišević
– Likovna kultura: vizualno
kao poticaj: ptica mira, golub, ili grančica; ilustracije događaja i likova
– Glazbena kultura: Oda
radosti
Praćenje
i vrednovanje
– Shvaćanje temeljne
vrijednosti života i važnosti ljubavi u obitelji i s drugima
– Poštivanje drugih osoba,
njihova tijela i razmišljanja
– Poznavanje i vrednovanje
Dekaloga kao Božjih smjernica za dobro čovjeka i svijeta
– Spremnost poštovanja,
čuvanja i obdržavanja Božjih zapovijedi u svojemu životu
– Razumijevanje i prihvaćanje
istine kao jednoga od temeljnih načela zajedništva
– Osjećaj i stav poštovanja
i tolerancije te pozitivnoga ophođenja s drugima, s njihovim stavovima i
stvarima
IV. nastavna cjelina
BOŽJI NAS GLASNICI ZOVU
Posebni
ciljevi
– Na primjeru mnogih osoba
osjetiti što Božji glas može pokrenuti u čovjeku
– Upoznati mogućnosti
osobnih izbora i odluka i povezivati ih s odgovornošću
– Shvatiti i prihvatiti
poziv Adventa kao poziv na odluku susreta s novorođenim Spasiteljem
– Naučiti uočiti probleme
ljudi i pomoći im ih, u povjerenju u Božje obećanje, solidarno rješavati
– Shvatiti rođenje Isusa
Krista kao poziv svima na obraćenje u osobnom životu
– Doprinijeti božićnoj
radosti i ugođaju širenjem poruke Božića u sredini u kojoj živimo
– Shvatiti Božje sinovstvo
Isusa Krista
– Graditi osobni stav
povjerenja u Krista i osobno izreći vjeroispovijest u Isusa Krista
Teme
i osnovni sadržaji
1. Mnogi nas glasovi zovu
– Moje su uši kao prozor kroz koji prolazi
svjetlost i zvuk
– Divno je otkriti tajnu riječi
– Puno mi znači riječ »vjerovati« (credo =
cor-dare: dati srce)
– Božju riječ čuti i u nju vjerovati
2. Čuti Božji
poziv – vidjeti čovjekovu nevolju
– U svjedocima vjere prisutni su Božji darovi
– Svjedoci ljubavi – sveci u vrijeme Adventa
(Franjo, Nikola, Lucija)
– Treba znati prepoznati nevolju i čovjeka u
nevolji
– Solidarnost i pomoć – znaci djelotvorne ljubavi
3. Glas viče u
pustinji
– Pustinja je mjesto tišine i Božje blizine
– Ivan Krstitelj i njegovo djelovanje (Lk 3, 1-14
i Lk 3, 1-20)
– U radosnoj nadi čekamo rođenje Isusa Krista
– U vrijeme čekanja pripravite svoje »staze«
Gospodinu
4. Radosna
vijest mijenja svijet
– Advent – poziv na susrete s Novorođenim
– Radosna vijest – poziv na obraćenje
– Mijenjati svoje lice i lice svijeta malim
koracima
5. »Neka mi bude
po riječi tvojoj« – Marijin poziv i odgovor
– Marija – zvijezda mora
– Molitva Anđeo Gospodnji navijestio Mariji (Lk
1, 26-38)
– Nositi Krista u svijet zadaća je svakoga
kršćanina
6. Posvuda je
Betlehem
– Danas nam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj
(Lk 2, 8-14)
– Krist se rodio za sve ljude i za sve narode
zemlje
– Bog u Kristu očituje svoju dobrotu i objavljuje
prijateljstvo
7. Zvijezda nad
zemljom
– 24. prosinca – u nas i u drugih naroda
– Hanukka – blagdan svjetla kod Židova
– Vjerujem u Isusa Krista Sina Božjega (drugi dio
Vjerovanja)
Prošireni
sadržaji
– Adventski i božićni
običaji u drugih naroda i kultura
– Sakrament krštenja u
životu obitelji i župne zajednice
– Mjesto i uloga žene u
Crkvi u svjetlu uloge Blažene Djevice Marije u povijesti spasenja
Metodičke
upute
– Čitanje, prepričavanje,
pripovijedanje, analiza i interpretacija različitih biblijskih tekstova u
pojedinim temama
– Pojedinačni i skupni rad s
biblijskim i drugim tekstovima
– Analiza i tumačenje pojma
»vjerovati« (credo) u povezanosti s nužnošću povjerenja među ljudima kao
uvjetom da bi čovjek uopće mogao živjeti i stvarati
– Scenski prikaz na temu
»Svjedoci ljubavi«
– Vođeni razgovor o
adventskom vremenu i poruci Ivana Krstitelja koji nas poziva na obraćenje i na
pripravljanje puta Isusu kako bismo dostojno proslavili njegovo rođenje
– Izrada adventskoga
kalendara i drugih projekata kao udjela u širenju kulture zajedništva slavlja u
školi
– Scenski prikaz »Marijina
navještenja« prema molitvi Anđeo Gospodnji
– Pisanje kratkoga sastava o
tome kako doživljavam novorođenoga Isusa koji je donio spasenje svim ljudima,
bijelima i crnima, siromašnima i bogatima, onima koji ga traže i onima koji ga
ne priznaju
– Meditacija i vježbe šutnje
u susretu s otajstvenim Bogom i kratko pismeno oblikovanje meditacije
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: Tama je svud, Dragutin Tadijanović; Nađeni Bog, A. B. Šimić
– Likovna kultura: božićni motivi:
dizajn, modeliranje, slikanje; izrada božićne čestitke na aluminijskoj foliji
(patiniranje i lijepljenje folije na čestitku); izrada mobila kao božićnih i
novogodišnjih ukrasa; prostorne kompozicije; etnografski predmeti: kolijevka
Praćenje
i vrednovanje
– Shvaćanje mogućnosti
osobnoga izbora, odluka i odgovornosti vezanih uz njih
– Razumijevanje Došašća kao
vremena poziva na susret s novorođenim Kristom
– Poznavanje i razumijevanje
kršćanske molitve Anđeo Gospodnji
– Sposobnost življenja svakodnevnoga
obraćenja po primjeru svetaca koje slavimo u Došašću
– Poznavanje otajstva
Isusova krštenja na Jordanu i osobni stav povjerenja prema Isusu Kristu
– Poznavanje i shvaćanje
Kristova javnoga djelovanja kao blizine nebeskoga Oca čovjeku
V. nastavna cjelina
DOBRO JE PO BOŽJIM RIJEČIMA ŽIVJETI
Posebni
ciljevi
– Razumjeti događaj krštenja
Isusa Krista u Jordanu kao početak Isusova javnoga djelovanja i čin blizine i
očitovanja nebeskoga Oca
– Upoznati osnovne elemente tradicije i kulture u
kojoj je živio i djelovao Isus Krist
– Upoznati tradiciju vjere u kojoj je Krist
izrastao i slavlja koja je iskusio: Pasha, sjećanje na sinajsko predavanje
Zapovijedi, spomen na hod kroz pustinju
– Razumjeti Kristovo naviještanje, ponašanje i
djelovanje u povezanosti s vjerskim običajima židovskoga naroda
– Upoznati i iskusiti snagu Kristove riječi i
njegova zakona
– Upoznati život i vjeru naših predaka
– Osjetiti život i tradiciju naših djedova, baka,
roditelja te njihovu vjeru kao »nutarnju« baštinu koju predaju mladim
naraštajima
– Shvatiti i prihvatiti život Isusa Krista, te
njegovu smrt i uskrsnuće, kao događaje spasenja svih ljudi, događaj Božje
blizine i ljubavi prema čovjeku
Teme
i osnovni sadržaji
1. »Ovo je moj ljubljeni Sin«
– Krštenje Isusa Krista (Lk 3, 21-22)
– »Ovo je moj ljubljeni Sin – njega slušajte!«
– Najava i početak Kristovog javnog djelovanja
2. Kako je dobro
živjeti po tvojim riječima
– Iz života jednoga židovskoga dječaka u Kristovo
vrijeme
– Židovska godina
– Naredba Gospodnja srce sladi (Ps 19, 9.11)
3. Tvoje
zapovijedi, Bože, meni su radost
– »Niste li znali da mi je biti u kući Oca
mojega« (Lk 2, 41-51)
– Značenje Tore i židovskoga Hrama u Jeruzalemu
– »Slušaj Izraele! Jahve Bog tvoj, Bog je jedini«
4. Duboki su
naši korijeni
– Što nam sve mogu reći stari i mudri ljudi?
– Vjera naših predaka – bogatstvo prošlosti
– Hoditi s Bogom kroz život
– Zahvalnost za prošlosti i hod s vjerom u
budućnost
5. Isusu je
važan čovjek
– Subota je radi čovjeka (Iv 5, 1-17)
– Da bi djeca mogla živjeti, potrebno je ...
– Prava djece (Svjetski susret djece, New York)
Prošireni
sadržaji
– Neka važnija židovska
vjerska slavlja
– Važne osobe koje su se
kroz povijest borile za ljudska prava
– Upoznati neka mjesta,
gradove i zemlje odakle dolaze naši preci
Metodičke
upute
– Čitanje i interpretacija biblijskoga teksta
o Isusovu krštenju
– Tumačenje izričaja da je Isus Krist Božji
jedinorođeni Sin koji je donio poruku spasenja svim ljudima
– Rad s fotografijama na temu »Duboki su naši
korijeni«
– Izrada panoa na temu »Prava djece«
– Čitanje, interpretacija, prepričavanje, pripovijedanje, rad u
skupinama s biblijskim tekstovima u pojedinim temama
– Rad s crtežima na temu »Da bi djeca mogla živjeti,
potrebno je…«
– Tumačenje vjere naših predaka pomoću
dijapozitiva (simboli vjere u hrvatskom narodu)
– Razgovor na temu »Subota je radi čovjeka –
čovjek i poštivanje zakona«
Međupredmetne
veze
– Priroda i društvo: motivi
iz hrvatske povijesti i hrvatske kulturne baštine – krunidba kralja Tomislava,
Dan hrvatske državnosti – ove povijesne događaje vidjeti kao korijene
postojanja na ovim područjima
– Likovna kultura: vizualno kao poticaj: Što rade
moji roditelji? Crtanje i slikanje, akvarel-flomaster (kombinirana tehnika):
kroz likovni izraz osvijestiti vrijednost roditeljskoga rada
– Glazbena kultura: tradicionalna glazbala naših
krajeva; uloga glazbe (načini) i plesa u različitim prigodama slavlja ili
žalosti u životu čovjeka
Praćenje
i vrednovanje
– Poznavanje osnovnih
elemenata kulture i tradicije u kojoj je živio i djelovao Isus
– Shvaćanje važnosti molitve
i zakona u životu židovskoga naroda
– Poznavanje i tumačenje
važnijih činjenica iz života i vjere naših pradjedova
– Stav otvorenosti i
poštovanja prema drugima i drukčijima – temeljno pravo djece na život i školu
VI. nastavna cjelina
SLIJEDIMO ISUSOVO DJELO
Posebni
ciljevi
– Naučiti učiti jedni od
drugih i vidjeti ljudsku stvarnost novim očima
– Graditi sposobnost preuzimanja zajedničke
odgovornosti
– Zauzeti stav vjere u osobu Isusa Krista i
osvijestiti molitvu kao znak kršćanske solidarnosti za drugoga
– Shvatiti i prihvatiti obvezu i zapovijed žrtve
i posta kao put prema sebi, prema drugomu i prema Bogu
– Razumjeti Isusov križni put kao znak njegove
ljubavi prema čovjeku
– Naučiti tumačiti pojedine novozavjetne tekstove
koji izvješćuju o Isusovu djelu spasenja i otkupljenja čovjeka
– Shvatiti smrt kao dio čovjekova života te kao
prijelaz u vječno zajedništvo s Bogom
– Razumjeti, iskusiti i prihvatiti otajstvo
uskrsnuća kao poziv na novi život
– Shvatiti da je Bog u teškim trenucima našega
života i uvijek uz nas
Teme
i osnovni sadržaji
1. Okruženi smo patnjom i smrću
– Oko nas vidimo ljude kako
pate – patnja pokreće čovjeka da čini dobro
– Pripovijest jedne žene (Mt
15, 21-28)
– Vjerom pronaći smisao u
patnji
– Zašto postoji patnja? (Job
17, 1-2.11-13; Ps 10, 1.12)
– Molitva daje snagu i
pomaže u nevolji
2. Ići putem križa
– Imati srca za čovjeka (Mt
25, 31-40)
– Kome mogu vjerovati? (Lk
22, 39-46; Ps 22, 20)
– Ići putem Isusova križa
(križni put)
– »Klanjamo ti se Kriste i
blagoslivljamo te jer si svojim svetim Križem otkupio svijet!«
– Krist je za nas umro na
križu
3. Svjetlo uskrsnog jutra
– Kršćanski post – vjerovati
Božjoj ljubavi i činiti dobro (Iz 58, 6-9)
– Je li sa smrću sve
izgubljeno?
– Uskrsnuće Kristovo (Mt 28,
1-10) – pobjeda i proslava života
4. Bog je uskrisio Isusa
– Svjedoci Kristova
uskrsnuća (1Kor 15, 1-8a)
– »Vjerujem u Isusa
Krista... (koji je mučen pod Poncijem Pilatom...)«
– »Odonud će doći suditi
žive i mrtve«
5. Neka se ne boje srca vaša
– Čovjek vjeruje: Bog je od
početka sve dobro učinio (Post 1, 1 - 2, 3)
– Novi život stvara novi put
– Bog spašava i otkupljuje
sve ljude
– Nebo nam je darovano
Prošireni
sadržaji
– Običaji u hrvatskom narodu
u vrijeme korizme i Vazma
– Zajedničko oblikovanje
križnoga puta
– Korizmena akcija odricanja
za dobro potrebitih i siromašnih
– Značenje uskrsnuća u
osobnom životu u svjetlu teme: uskrsnuće Isusa Krista (umjetnički izričaj)
Metodičke
upute
– Analiza, interpretacija i
tumačenje smisla patnje na temelju biblijskih tekstova
– Metoda »fotolangage« kao pristup djece temi
patnji
– Zajedničko oblikovanje križnoga puta crtežima
– Intervju s roditeljima i susjedima o značenju
Isusova uskrsnuća u svakodnevnom životu kršćana
– Izrada kolaža na temu Isusova uskrsnuća –
pobjeda i proslava života
– Rad s temperama – koloristički izraz uskrsne
radosti i poruke
– Razgovor o svjedocima Kristove muke i uskrsnuća
– Scenska interpretacija Kristova uskrsnuća
– Kolaž na temu »Radost – Uskrs u svijetu«
– Interpretacija i izvođenje uskrsne pjesme
– Ples ili pantomima kao znak tuge i radosti na
temu »Svjetlo uskrsnoga jutra«
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: tekstovi koji osvjetljuju korizmeno vrijeme i uskrsno otajstvo
– Likovna kultura: motivi Velikoga tjedna: Isusov
ulazak u Jeruzalem, križni put, posljednja večera, uskrsnuće: crtanje i
slikanje, kadrovi u nizu; radost Uskrsa: slikanje, tempera, koloristički izraz
uskrsne radosti – likovni jezik i emocije osvijestiti na likovnom produktu
– Glazbena kultura: upoznati različitost
glazbenih doživljaja korizme u našem narodu (Dalmacija, Istra, Slavonija,
Zagorje, Međimurje, Bosna i Hercegovina)
Praćenje
i vrednovanje
– Razumijevanje različitih
oblika patnje koja pogađa djecu i sve ljude
– Poznavanje središnjih
poruka Isusova križnog puta i osoba koje su svjedoci njegove muke i uskrsnuća
– Shvaćanje Kristove smrti i
uskrsnuća kao temeljnoga događaja spasenja svih ljudi i značenja Kristova
ponovnoga dolaska na zemlju na kraju vremena
– Prisutnost svijesti i
stava o molitvi kao znaku kršćanske solidarnosti i brige za drugoga
– Prihvaćanje Kristova
uskrsnuća kao poziva na novost svojega života
VII. nastavna cjelina
GRADIMO
KRISTOVU CRKVU
Posebni
ciljevi
– Razumjeti poruku mira i
zajedništva u životu i provoditi je u susretu s ljudima
– Shvatiti da Duh Sveti vodi i izgrađuje Crkvu i
ljude
– Naučiti da u Crkvi Kristovoj žive ljudi
različitih rasa, jezika, kultura i običaja
– Uočiti da postoje različite crkve koje priznaju
i slave Krista
– Upoznati i prihvatiti želju Isusa Krista da svi
budemo jedno
– Upoznati neke važnije službe i zadaće u Crkvi
– Uočiti različitost štovanja Boga i raznolikost
religija u svijetu
– Otvoriti se Duhu Svetom i dopustiti da on
djeluje po nama u susretu s ljudima
– Založiti se i sudjelovati u izgradnji jedne
Kristove Crkve
Teme
i osnovni sadržaji
1. Šalom – mir vama!
– Duh uskrsnuća širi se svijetom (Iv 20, 19-23)
– Duh Božji donosi mir i stvara mir među ljudima
– Znakovi mira i ekumenskoga pokreta među
kršćanima
– Molitva za mir poglavara različitih religija u
Asizu
2. Tvoj Duh
pokreće svijet
– Navještaj Radosne vijesti i širenje vjere (Dj
5, 12-42)
– U Crkvi su mnogi darovi Duha i mnoge zadaće
kršćana (Rim 12, 4-8)
– Duh Božji pokreće i vodi čitav svijet
3. Živjeti
zajedno s drugima
– Nismo sami nego živimo u zajednici s drugima
– Pratiti, pomagati i hrabriti jedni druge
– Crkva: vjernici su zajedno na istom putu
4. Za spas i
sreću ljudi
– Govoriti i činiti kao Isus Krist
– Zajedno gradimo Kristovu Crkvu
– Crkva znači pripadati Isusu Kristu
– Ljubav otvara vrata životu (Lk 10, 25-37)
5. Jedna Crkva u
šarenim bojama i licima
– Krštenje Etiopljanina (Dj 8, 26-40)
– Crkva u svijetu i za svijet
– Molitve različitih zemalja kao znak jedinstva u
vjeri Crkve
6. Jedan Krist –
različite crkve
– Postojanje različitih crkava
– Ekumenizam kao pokret za jedinstvo kršćana
– Kako ljudi žive i vjeruju?
– »Da svi budu jedno« (Iv 17, 21)
7. Daj nam svoga
Duha, Gospodine
– Svaki je čovjek slika Božja
– Vjerujem u Duha Svetoga...
i u život vječni
– Neka dođe Kraljevstvo
tvoje!
Prošireni
sadržaji
– Blagdan Duhova – rođendan
Crkve
– Upoznajmo darove Duha
Svetoga
– Što povezuje različite
religije i vjeroispovijesti?
– Duh Kristov nas vodi na
našem odmoru i na ljetnim praznicima
Metodičke
upute
– Razradba i interpretacija
biblijskih tekstova na temelju pripremljenih pitanja i zadataka
– Uspoređivanje tekstova različitih kršćanskih
zajednica
– Brainstorming metoda (spontana diskusija) na
temu »Jedna Crkva u šarenim bojama i licima«
– Otkrivanje u križaljci pet pojmova povezanih s
temom »Crkva«
– Kolaž na temu »Crkva je zajednica Isusovih
vjernika«
– Vođeni razgovor i pisanje sastavka na temu
ekumenizma među kršćanima
– Sastavljanje molitve za jedinstvo kršćana i
organiziranje susreta s drugim kršćanima u školi
– Tumačenje o snazi kojom Duh Sveti djeluje u
ljudima i u životu, i to izraziti u bojama
– Metodom »hit parada vrijednosti i zajedništva«
ponoviti obrađeno gradivo
Međupredmetne
veze
– Priroda i društvo:
značenje pojma »simbol«
– Likovna kultura: »Ja u
ogledalu«, slikanje – tempera, koloristička modulacija – kontrast toplo-hladno;
izražavanje bojama djelovanja Duha Svetoga – ritam i kompozicija boja
– Glazbena kultura: ples kao
znak radosti i bogatoga duhovnoga i vjerničkoga života
Praćenje
i vrednovanje
– Razumijevanje poruke mira
i zajedništva među ljudima i u životu
– Uočavanje i poznavanje
razlika među vjerama, narodnostima, kulturama, jezicima i običajima
– Poznavati neke druge
kršćanske zajednice i vjeroispovijesti
– Razumijevanje pojmova
»pripadati Isusu Kristu i Crkvi« i »jedinstvo svih kršćana«
– Stav spremnosti i
sudioništva u izgradnji zajednice Kristovih vjernika
– Poznavanje načina
djelovanja Duha Svetoga u životu ljudi i u svijetu
VJERONAUČNI
PROGRAM ZA PETI RAZRED
O situaciji djece petoga
vjeronaučnoga godišta
U učenika
petoga razreda (riječ je o učenicima između 10./11. i 11./12. godine) sve se
više očituju individualne razlike, i to osobito razlike između dječaka i
djevojčica. Neki se od njih, naime, još uvijek nalaze u podfazi
»kasnoga/zreloga djetinjstva«, a neki (posebno mnoge djevojčice) već ulaze u
razdoblje predadolescencije.
U
većine učenika te dobi (osobito u dječaka) ipak još uvijek prevladava ravnoteža
između unutarnjega proživljavanja i vrlo naglašene usmjerenosti prema vanjskome
svijetu, što je karakteristično za period »kasnoga djetinjstva«.
Smisao za objektivnost i realnost u njih je izrazito
razvijen. Ovo nije dob mašte, već opažanja. Slabi smisao za otajstva i znakove.
Slab je smisao za nutarnji život. Teško se uživljava u položaj drugih; npr. suosjećanje
s bijedom je površno i prolazno.
S obzirom na izbor i prezentaciju sadržaja, važno je
imati na umu da su djeca te dobi u stanju analizirati, ali samo činjenice.
Polazi se od konkretnih činjenica, nastoji ih se razumjeti, ne udaljavajući se
od njih. To je dakle dob u kojoj djeca susreću vjeronaučne sadržaje upoznajući
ponajprije činjenice i događaje. Učenici upoznaju konkretan prostor i vrijeme,
geografske i povijesne pojedinosti određenih kršćanskih sadržaja. Te geografske
i povijesne pojedinosti daju događajima objektivnu ozbiljnost.
Ovo je također vrijeme zauzetoga istraživanja i
otkrivanja novoga, te vrijeme potrage za idealima, ostvarenima osobito u
junacima kao ljudima velikih pothvata i velikih djela. Zanimaju ih odrasli u
djelovanju. Naročito ih privlače vrlo sposobni, snažni i spretni junaci koji se
bore za pravdu, koji su nesebični i vjerni. Privlače ih junaci koji drugima
pomažu i koji su spremni i život dati iz vjernosti i ljubavi prema svojim
prijateljima. »Pedagogija heroja« ili »živih uzora« posebno je prikladna za tu
dob.
Što se tiče načina rada, induktivna metoda i aktivna
nastava, grupni rad i različiti oblici stvaralaštva primjereni su petom
vjeronaučnom godištu. Djeca te dobi, naime, shvaćaju i razumijevaju činjenice,
događaje, poruku preko djelovanja i konkretnoga iskustva. Najbolje će stoga
razumjeti djelatnost ako sama rade. Odatle proizlazi potreba aktivnih metoda,
multimedijalnih i multimetodičkih pristupa u radu s djecom te dobi.
Vjeroučenici petoga razreda vrlo rado prihvaćaju
različite oblike angažmana. Imaju razvijen smisao za zajedničko dobro, smisao
uloge u društvu, tj. smisao za razred. Tako ih je, naprimjer, lako oduševiti za
sudjelovanje u različitim školskim nastavnim i izvannastavnim aktivnostima.
Svrha vjeronaučne nastave
petoga godišta
Svrha
katoličkoga vjeronauka petoga vjeronaučnoga godišta usvajanje je temeljnih
vjeronaučnih znanja, kršćanskih i općeljudskih vrednota po kojima učenici
postižu istinsku orijentaciji u životu općenito, a osobito u razvijanju kvalitetnih
i sigurnih odnosa u svijetu u kojemu žive. Usvajanje tih vrednota ostvaruje se
u identifikaciji učenika s likovima iz židovsko-kršćanske povijesti, i to s
onim likovima koji su u životu prihvatili i ostvarili Božji plan. Vrhunac
identifikacije i svjedočenja kršćanskoga načina života učenika ostvaruje se u
susretu s likom i s djelom Isusa iz Nazareta.
Opći ciljevi vjeronaučne
nastave petoga godišta
– Otkriti snagu istinske vjere i zajedništva kao
pomoć i potporu na svom životnom putu
– Izgraditi odgovoran odnos prema religioznom
fenomenu te prema Božjem očitovanju na različitim područjima ljudskoga života
– Otkriti i upoznati u kršćanskoj ponudi Evanđelja
put i način odupiranja negativnim životnim iskušenjima i problemima
– Otkriti snagu povjerenja i prijateljstva s Bogom
kako su to činili starozavjetni likovi: Abraham, Izak, Jakov i David
– Izgraditi i njegovati vjernički duh i književnu
osjetljivost i interese prema Bibliji kao knjizi Božje riječi i kao književnoumjetničkom
djelu
– U
Evanđeljima otkrivati i upoznati istinu da je u Isusu Kristu nastupilo konačno
oslobođenje i spasenje za svakoga čovjeka i u istini živjeti i djelovati
–
Uočiti snagu i veličinu Kristova djela kroz povijest, osobito kroz djelovanje
njegovih apostola te suvremenih kršćana
– U
svakodnevnom iskustvu otkrivati i uočavati elemente Kristova Kraljevstva,
osobito u brizi za ugrožene, siromašne, potrebne istine, pravde, ljubavi i mira
–
Prihvatiti i graditi odnose solidarnosti, tolerancije i dijaloga prema svim
ljudima, osobito prema različitima i drukčijima
I. nastavna cjelina
SNAGA ZAJEDNIŠTVA
Posebni
ciljevi
– Otkriti, razumjeti i
prihvaćati razlike među ljudima (dječaci, djevojčice, odrasli, crni,
bijeli...)
– Uočiti i prihvaćati religioznu i drugu
različitost i razvijati odnose povjerenja prema drugima i različitima
– Postati svjestan da je rješenje poteškoća oko
nas povezano sa svladavanjem osobnih problema
– Biti spreman prihvatiti i potvrditi sebe i
druge u njihovoj osobnosti
– Upoznati i usvojiti temeljna pravila koja
omogućuju dobre odnose i dobar rad u razrednoj zajednici (slušanje, pomaganje,
uvažavanje…)
– Otvarati se vjerničkom iskustvu koje nas
osposobljava za kvalitetniji suživot s drugima
– Uvidjeti važnost vjere i povjerenja u
međuljudskim odnosima i u odnosima prema Bogu
– Uvidjeti da je čovjeku za život i za vjeru
potrebna zajednica
– Biti spreman prihvatiti i potvrditi sebe i
druge u njihovoj osobnosti
Teme
i osnovni sadržaji
1. Ja i drugi – zajedno
– Različitosti dječaka i
djevojčica – zajedno kroz život
– Odrasli i djeca na mnoge
stvari gledaju drukčije
– Religiozna različitost i
međusobna povezanost
2. Pravila dobrih odnosa, poštovanja i zajedništva
– Neka pravila za dobre
odnose i dobar rad u vjeronaučnoj zajednici: slušanje, prihvaćanje, uvažavanje,
pomaganje…
– Prihvaćati druge
upoznavajući ih
– Svatko je vrijedan pažnje
i poštovanja
– Mijenjati svijet
mijenjajući sebe
3. Vjera nas osposobljava da živimo otvorenih očiju
– Vjera nam pomaže u
životnim pitanjima i izborima
– Vjera nam pomaže da se
međusobno prihvaćamo
– Vjera nam pomaže da
upoznajemo svijet
Prošireni
sadržaji
– Pravila igre i pravila
ponašanja u skupinama i među prijateljima
– Zlatno pravilo: »Sve što
očekujete da ljudi čine vama, činite i vi njima!«
Metodičke
upute
– Upoznavanje, razmišljanje
i razgovor o biblijskim i drugim tekstovima
– Scensko izražavanje
(izvođenje dramske igre)
– Traženje i tumačenje nekih
iskustava (ne)poštivanja pravila dobroga ponašanja
– Otkrivanje prepreka i
poteškoća na koje nailazimo u međusobnim susretima
– Otkrivanje pomoću crteža
koje nam mogućnosti daje iskustvo suživota
– Pokazivanje na životnim
primjerima kako su ljudi prihvatili sami sebe te promijenili sebe i okolinu
– Rješavanje problemskih
situacija
– Dovršenje prekinute pripovijesti
– Crtanje mostova koji
povezuju ljude i razgovor o važnosti povezanosti među ljudima
– Promatranje i
interpretacija fotografija koje pokazuju različitost i zajedništvo među
ljudima
Međupredmetne
veze
– Komunikacija: razgovor kao
oblik međusobnoga sporazumijevanja; slušanje drugoga kao uvjet za razumijevanje
– Hrvatski jezik i
književnost: teme zajedništva, prijateljstva, suradnje i različitosti u
književnosti – Zdravo Marija, D. Domjanić; U Nazaretu, S. Lagerlef
Praćenje
i vrednovanje
– Uočavanje i prihvaćanje
razlika – spolnih, dobnih, religioznih – koje se uočavaju u ljudskoj zajednici
– Spremnost na suradnju s
drugima u zajedničkim aktivnostima
– Razumijevanje važnosti
poštivanja određenih pravila za razvijanje kvalitetnih međuljudskih odnosa
– Uprisutnjenje tih pravila
u zajedničkom radu i druženju
– Razumijevanje važnosti
vjere u ostvarivanju zajedništva
II. nastavna cjelina
RELIGIJA U ŽIVOTU ČOVJEKA: BOŽJI TRAGOVI
Posebni
ciljevi
– Uočiti da ljudi
postavljaju religiozna pitanja na različite načine
– Upoznati važnost religije za promicanje mira i
suživota među ljudima i narodima
– Upoznati, vodeći računa o korelaciji s
predmetom povijesti, velike religije kroz povijest, osobito religije s kojima
djeca dolaze u kontakt (židovstvo, islam, budizam)
– Upoznati stav Katoličke crkve prema drugim
religijama
– Izgrađivati i razvijati stav dijaloga i
prihvaćanja onih koji drukčije vjeruju
– Shvatiti da Bog nudi spasenje svim ljudima
– Shvatiti i prihvatiti da je Isus punina Božje
objave
Teme
i osnovni sadržaji
1. Čovjek postavlja pitanja o vlastitom životu
– Pitanja koja usmjeruju
čovjekov život
– Pitanja koja traže
odgovore u religiji/vjeri
– Različita religiozna
pitanja
2 Početak religije
– Stanovnici našega svijeta
vjeruju u Boga (znakovi religioznosti koje susrećemo u svakodnevnom životu)
– Kako i gdje se rađa
religija i vjera? – duga povijest religija
– Religije antičkih naroda
(Egipat, Grčka i Rim)
3. Traženje se nastavlja: velike nekršćanske religije danas
– Velike religije (budizam,
židovstvo, islam)
– Prisutnost ovih religija u
svijetu i njihovo temeljno učenje
– Pripadnici velikih
religija među nama – u našem okruženju
4. Kršćanstvo
– Isus Krist – utemeljitelj
kršćanstva i kršćanske vjere
– Stožerne činjenice
kršćanstva i kršćanske vjere (sažetak koji učenici već poznaju)
– Temeljna poruka kršćanstva
– Prisutnost, poslanje i
djelovanje kršćana u svijetu (Mt 28, 18-20)
5. Različiti, a povezani
– Važnost dijaloga među
religijama
– Što kaže Crkva o drugima?
(Nostra aetate, br. 2)
– Poruke kršćana svijetu:
Bog ljubi sve ljude; Bog u Isusu Kristu nudi spasenje svim ljudima
Prošireni
sadržaji
– Uočiti važnost vjere koja
pripada drukčijoj razini sigurnosti i iskustva od onoga koji se temelji na
»znanstvenoj« sigurnosti
– Upoznati druge religije u
Hrvatskoj i BiH (osobito islam)
– Dokumenti Katoličke crkve
koji govore o važnosti ostvarenja dijaloga s drugima
Metodičke
upute
– Čitanje i vrednovanje
biblijskih i drugih književnoumjetničkih tekstova
– Prepoznavanje različitih
životnih situacija u kojima čovjek postavlja religiozna pitanja
– Interpretacija vlastitoga
iskustva
– Iznošenje i vrednovanje
statističkih podataka vezanih uz rasprostranjenost različitih religija
– Uspoređivanje s nastavnim
programom povijesti za peti razred (usporedba)
– Povezivanje sa znanjem i
iskustvima o ovoj temi koje su učenici stekli u nastavi povijesti
– Analiza i interpretacija
crkvenih dokumenata
– Upoznavanje i
interpretacija molitava i pjesama drugih religija
– Promatranje i
interpretacija fotografija koje prikazuju odjeću, molitvene stavove i važnije
sakralne objekte drugih religija
– Uspoređivanje misijskih
časopisa
– Filmovi, dijamontaže,
fotogovor
Međupredmetne
veze
– Povijest: kulturna
dostignuća Mezopotamije i Egipta, religioznost naroda staroga Istoka (Egipat,
Židovi); religioznost starih Grka i starih Rimljana
– Likovna kultura:
religiozni motivi u mozaiku, fresci, uklesani u kamenu
– Zemljopis: uporaba
različitih vrsta zemljopisnih karata; poznavanje zemalja u kojima su
najraširenije velike svjetske religije
Praćenje
i vrednovanje
– Razumijevanje važnosti,
ukorijenjenosti i rasprostranjenosti religije u čovjekovu životu
– Usvajanje stava poštivanja
prema svim religijama
– Definiranje pojmova
»religija«, »vjernici«, »ateisti«
– Definiranje pojmova
»monoteizam«, »politeizam«
– Poznavanje osnovnih
religija (ime, svete knjige, osnivači, Bog/božanstvo)
– Poznavanje stava Crkve
prema nekršćanskim religijama
– Shvaćanje i usvajanje činjenice
da je Isus punina objave
III. nastavna cjelina
BIBLIJA: KNJIGA NAD KNJIGAMA
Posebni
ciljevi
– Upoznati Bibliju kao
temeljni izvor kršćanske vjere, ali i dokument židovske religije
– Poznavati činjenice vezane za nastanak Biblije
(usmena predaja, zapisivanje...)
– Razumjeti načine pristupanja i upoznavanja
Biblije (svijet Biblije, književne vrste, Božja Riječ, nadahnuće svetih
tekstova, govor o čovjeku)
– Upoznati temeljnu podjelu Biblije, jezik,
književne vrste te načine čitanja Biblije
– Poznavati razlike između Staroga i Novoga
zavjeta (knjige obećanja, knjige ispunjenja)
– Steći sposobnost snalaženja u Bibliji
– Izgrađivati i njegovati poštovanje prema
Bibliji kao Riječi Božjoj
– Uočiti prisutnost Biblije u različitim
područjima suvremenoga života
Teme
i osnovni sadržaji
1. Biblija: posebna Knjiga riječi i života
– Autor Svetoga pisma: Bog i čovjek
– Nastanak Biblije
– Temeljni okviri i sadržaj (SZ: povijest susreta
izraelskoga naroda i JHVH, knjige obećanja; NZ: Isus i njegovi učenici, knjige
ispunjenja)
2. Načini
upoznavanja i razumijevanja Biblije
– Poznavati kulturalni ambijent u kojemu je
nastala Biblija
– Biblija je minibiblioteka koja sadrži mnoge
različite knjige, tj. književne vrste kao što su povijesne knjige, knjige
zakona, proročke knjige, pisma i dr.
– Biblija govori o Bogu i čovjeku
– Biblija je Riječ Božja
3. Upotreba
biblijskih tekstova
– Kratice
– Podjela na poglavlja i retke
– Kako pronaći tekst u Bibliji
Prošireni
sadržaji
– Različiti jezici Biblije
– Biblija kao dokument
židovske vjere
– Način i materijal na
kojemu su pisani biblijski tekstovi
– Širenje spisa (vojničke
ceste, trgovačka putovanja, glasnici)
– Biblijski motivi u
likovnoj umjetnosti
Metodičke
upute
– Čitanje, analiza i
interpretacija biblijskih uvoda u pojedine spise
– Izrada sheme ustrojstva Staroga te osobito
Novoga zavjeta
– Navođenje događaja povezanih sa situacijom
nastanka pojedinih knjiga
– Vježbanje pronalaženja pojedinih mjesta u
Bibliji, osobito u Novome zavjetu
– Narativno pripovijedanje određenih biblijskih
događaja
– Interpretacija slikovitoga biblijskoga govora
– Povezivanje biblijskoga i suvremenoga iskustva
– Kviz o Bibliji
– Promatranje, analiza i interpretacija likovnih
reprodukcija s biblijskim motivima
– Izbor i interpretacija nekih izabranih
biblijskih tekstova koji pripadaju različitim književnim vrstama
– Pronalaženje biblijskih motiva u književnosti i
razgovor o njima
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i književnost:
obilježja i značaj pisane riječi; književne vrste; prisutnost biblijskih motiva
u književnosti
– Povijest: obilježja
društveno-povijesnoga okruženja u kojemu je nastala Biblija
Praćenje
i vrednovanje
– Poznavanje nastanka
Biblije i njezine posebnosti među svim knjigama
– Shvaćanje i poznavanje
temeljnih sadržaja Staroga i Novoga zavjeta
– Uočavanje razlika između
Staroga i Novoga zavjeta
– Sposobnost snalaženja i
traženja biblijskih tekstova
– Poznavanje načina
obilježavanja pojedinih biblijskih knjiga (kratica, broj poglavlja i retka)
– Poznavanje kratica i
spretnost u pronalaženju određenih biblijskih mjesta
– Poznavanje osnovnih puteva
za razumijevanje Biblije
– Otvorenost prema
osluškivanju Biblije kao Riječi Božje
IV. nastavna cjelina
POČECI BIBLIJSKE POVIJESTI/VJERE
Posebni
ciljevi
– Upoznati
kulturno-povijesni kontekst početka biblijske povijesti
– Upoznati velike biblijske
likove Abrahama, Izaka i Jakova – »praoce vjere« za židovske i za kršćanske
vjernike
– Upoznati snagu prijateljstva
s Bogom kako su to činili starozavjetni likovi Abraham, Izak, Jakov
– Uočiti bitnu razliku
između Jedinoga Boga i različitih božanstava kojima se čovjek ponekad klanja
– Otvoriti se temeljnim
vjerskim iskustvima praotaca naše vjere
– Postati pozoran prema
iskustvima Božjega djelovanja u suvremenom svijetu i u vlastitom životu
– Uvidjeti povezanost
kršćanske i židovske vjere
Teme
i osnovni sadržaji
1. Život i vjera ljudi u Abrahamovo doba
– U prošlosti otkrivamo našu
sadašnjost (važnost korijena)
– Život nomada u Abrahamovo
doba
– Njihove predodžbe o Bogu
2. Abrahamova iskustva s Bogom
– Abraham doživljava da ga
Bog poziva i vodi (polazak na put i pouzdanje u Božje obećanje: Post 12, 1-10)
– Sklapanje Saveza s Bogom (Post
15, 1-18 i 17, 1-8. 15-16. 19)
– Ispunjenje obećanja u
Izaku (Post 21, 1-8) i Abrahamova kušnja (Post 22, 1-17,19)
3. Bog se objavljuje Jakovu
– Izakovi sinovi Ezav i
Jakov (Post 25, 19-28; 27, 1-45)
– Bog se pokazuje Jakovu kao
spasitelj - Jakovljev san u Betelu - (Post 28, 10-22)
– 12 Jakovljevih sinova
rodozačetnici su 12 plemena izraelskoga naroda
Prošireni
sadržaji:
– Narod prikuplja u Bibliju
(usmena predaja, pismene zabilježbe) iskustva svojih praotaca u susretu s
Bogom: nastanak Staroga zavjeta
– Običaji nomadskih plemena
Metodičke
upute
– Pripovijedanje dijelova
izraelske povijesti
– Čitanje i vrednovanje
biblijskih tekstova
– Korištenje slika,
dijapozitiva, zemljovida i tekstova
– Izrađivanje zemljovida s
najvažnijim mjestima
– Analiza umjetničkih
reprodukcija koje prikazuju biblijske sadržaje
– Povezivanje vjeronaučnih
sadržaja i sadržaja koji se obrađuju na povijesti
– Povezivanje biblijskoga i
suvremenoga iskustva
– Meditacija nad slikom koja
predstavlja korijene
– Izrađivanje rodoslovnoga
stabla
– Promatranje i
interpretacija dokumentarnih fotografija koje prikazuju današnja nomadska
plemena
Međupredmetne
veze
– Povijest: Židovi oko 2000.
- 1800. god. pr. Kr.
– Likovna kultura: motivi iz
Abrahamova života (i drugih praoca) u likovnoj umjetnosti
– Hrvatski jezik i
književnost: obilježja i značaj pisane i usmene riječi
– Zemljopis: uporaba
različitih vrsta zemljopisnih karata; poznavanje krajeva gdje su živjeli
Abraham, Izak, Jakov
– Islamski vjeronauk: mjesto
Abrahama u islamu
Praćenje
i vrednovanje
– Poznavanje bitnih oznaka
nomadskoga života te shvaćanje života i poimanja Boga koje je povezano s tim
oblikom života
– Razumijevanje sadržaja Božjega obećanja
Abrahamu
– Otvorenost Božjoj prisutnosti poput starozavjetnih
likova
– Poznavanje najvažnijih događaja iz Jakovljeve
povijesti (san, potomci…)
– Sposobnost samostalnoga pronalaženje tih
biblijskih tekstova u Bibliji
– Poznavanje prisutnosti Abrahama u židovskoj,
islamskoj i kršćanskoj religiji
V. nastavna cjelina
BOG U POVIJESTI IZABRANOGA NARODA: DAVID PRED BOGOM
Posebni
ciljevi
– Upoznati biblijsku predaju
o Davidu i njegov odnos s Bogom
– Upoznati i razumjeti vjerničku povijest
izabranoga naroda Izraela da se dublje može upoznati vjernička povijest novoga
izabranoga Božjega naroda (Crkve), čiji je vođa kralj – novi David, Isus Krist
– Otvoriti se nasljedovanju ljudskih i vjerničkih
kvaliteta koje su jasno uočljive kod Davida (osobito pouzdanje u Boga te
prijateljstvo s Bogom)
– Otvoriti se Božjim pozivima i poticajima u
ljudskoj situaciji, kako se to očitovalo na Davidovu primjeru
– Osluškivati, tražiti i živjeti mudrost kako je
to činio kralj Salomon
Teme
i osnovni sadržaji
1. Davidovo vrijeme: prvi kraljevi
– Izraelski narod nakon dolaska u Obećanu zemlju
– Suci: hrabri vođe i osloboditelji, Samuel sudac
i osloboditelj (prema 1Sam 7)
– Samuel pomazuje Šaula za kralja (prema 1Sam 10)
2. Davidov
životni put – moć i odgovornost
– Bog izabire za svoju službu (1Sam 16, 1-13)
– Borac koji se pouzdaje u Boga (1Sam 17, 40-53)
– David i Jonatan – tajna prijateljstva (1Sam 20,
1-42; 21,1)
– David kralj (Prema 2Sam 5-6)
– Savez praštanja i obećanja (2Sam 7, 5-17 i Iz
11, 1-4.10)
3. Sjaj i rasulo
Davidova kraljevstva u vrijeme Salomona
– Salomon kao nasljednik na prijestolju (Prema
1Kr 1, 28-38)
– Izgradnja Hrama u Jeruzalemu (Prema 1Kr 6)
– Salomonova mudrost (1Kr 3, 9-12)
Prošireni
sadržaji
– Izrael stoljećima čezne za
novim Davidom
– Povijest jeruzalemskoga
Hrama
– Prisutnost motiva iz
Davidova života u likovnoj umjetnosti
Metodičke
upute
– Pripovijedanje povijesnih
činjenica
– Izrada zemljovida Izraela
– Pripovijedanje i
interpretacija biblijskih sadržaja
– Demonstriranje pomoću
slika i dijapozitiva
– Analiza umjetničkih
reprodukcija
– Scenska improvizacija
– Film
– Upoznavanje određenih
biblijskih mjesta
– Izrada, po mogućnosti,
makete Hrama
– Pripremanje intervjua s
Davidom
– Interpretativno čitanje
Davidovih psalama
– Pronalaženje i tumačenje izabranih
mudrih izreka
Međupredmetne
veze
– Povijest: društvo i
običaji u Palestini i okolnim zemljama u Davidovo vrijeme
– Likovna umjetnost: lik
Davida u likovnoj umjetnosti, (npr.: David, Michelangelov rad)
Praćenje
i vrednovanje
– Poznavati imena i
najvažnije osobine prvih triju izraelskih kraljeva
– Tko su suci? Osobito uloga
Samuela
– Razumijevanje rečenice:
»Bog ne gleda kao što gleda čovjek.«
– Poznavanje najvažnijih
trenutaka Davidova životnoga puta
– Otvorenost odnosima
istinskoga prijateljstva
– Razumijevanje biblijske
logike da slabiji pobjeđuje
– Poznavanje da se Natanovo
proročanstvo ostvaruje u Isusu
– Znati po čemu je poznat
Salomon (izgradnja Hrama, mudrost)
VI. nastavna cjelina
ISUS KRIST – OSTVARITELJ NOVOGA SVIJETA (KRALJEVSTVA)
Posebni
ciljevi
–
Upoznati i razumjeti Isusa Krista kao »novoga Davida« i ispunjenje
starozavjetnih obećanja
– Razumjeti važnost Isusa za
cjelokupnu povijest
– Uvidjeti važnost vrednota
novoga Božjega Kraljevstva za ostvarenje mira i ljubavi u životu
– Biti otvoren vrijednostima
novoga Isusova svijeta
– Uvidjeti da Isusov život
svakoga stavlja pred odluku
– Upoznati i razumjeti
originalnost i revolucionarnost Isusove poruke i njegova stava prema čovjeku
(osobito odnos prema grešnicima, bolesnima, odbačenima, nežidovima…)
– Razvijati osjećaj brige
prema svima onima koji su potrebiti naše pomoći
Teme
i osnovni sadržaji
1. Ispunjenje višestoljetnoga iščekivanja
– U Isusu se ostvaruje
starozavjetno obećanje (Redemptor hominis i Veritatis splendor)
– Isus mijenja povijest i
ljude – susret sa svojim suvremenicima (Usp. Mt 9, 10-13)
– Riječi na koje se može s
pouzdanjem osloniti
2. Isus propovijeda Radosnu vijest o novome Kraljevstvu
– Nitko nije govorio kao Isus
– Isus iznenađuje svojim riječima i djelima
– Židovi nasuprot Isusove poruke (Isusovi
suvremenici: svećenici, pismoznanci, farizeji, zeloti…)
3. Isus prema
drugima – susreti mogu promijeniti
– Prema grešnicima (Lk 7, 36-50)
– Susret s bolesnima (Lk 5, 12-16)
– Ljubav prema odbačenima i prezrenima (Mk 10,
46-52)
4. Isus –
neobični kralj
– Ljudsko vladanje i Božje kraljevanje
– Kraljevstvo istine, ljubavi i mira
– Ljubav – temeljni zakon Isusova novoga
Kraljevstva (Mt 22, 34-44 i 5, 43-48; Lk 6, 37-38.41-42)
5. Isusovi
učenici – svjedoci istine i ljubavi
– Isus šalje apostole i ostale učenike da
propovijedaju Evanđelje
– Učenici nasljeduju Učitelja
– Isusovi učenici danas
Prošireni
sadržaji
– Društveni i vjerski
običaji u Isusovo vrijeme
– Krist Kralj – vladar svega
svijeta – svetkovina Krista Kralja
– Sposobnost samostalnoga
traženja tekstova u Bibliji pomoću kratica
Metodičke
upute
– Čitanje i tumačenje
novozavjetnih tekstova
– Paralelno čitanje
starozavjetnih i novozavjetnih tekstova
– Interpretacija našega svakodnevnoga
iskustva s obzirom na otvorenost vrijednostima novoga Božjeg Kraljevstva
– Pronalaženje primjera gdje
ljudi trebaju pomoć
– Samostalno traženje
biblijskih tekstova
– Analiza dokumentarnih
fotografija te umjetničkih reprodukcija
– Izlaganje teme uz
dijapozitive
– Pripremanje intervjua s
nekim biblijskim likovima koje je Isus susretao
– Bibliodrama izabranih
tekstova i događaja
– Interpretacija izabranih
književnoumjetničkih tekstova koji govore o Isusu
Međupredmetne
veze
– Likovna umjetnost: motiv
Isusa u likovnoj umjetnosti
– Glazbena umjetnost: motivi
iz Isusova života u glazbenoj umjetnosti
– Povijest: Isusovo mjesto i
značaj u povijesti
Praćenje
i vrednovanje
– Poznavanje evanđeoskih
tekstova koji govore o Božjem Kraljevstvu
– Samostalno pronalaženje
tih tekstova u Bibliji
– Ispravno tumačenje
značenja i sadržaja Božjega Kraljevstva
– Ispravno tumačenje
zagonetke Isusova života
– Razumijevanje Isusa kao
Davidova potomka
– Sposobnost prepoznavanja i
prihvaćanja znakova Kraljevstva u suvremenom svijetu
– Otvorenost prema temeljnim
vrednotama Kraljevstva: miru, istini i ljubavi
– Sposobnost uživljavanja u
tuđu situaciju
VII. nastavna cjelina
SV. PAVAO – ŠIRITELJ ISUSOVE PORUKE MEĐU POGANIMA
Posebni
ciljevi
– Uočiti čudesnost širenja
Isusove poruke
– Upoznati Savlov život i događaj njegova
obraćenja
– Naslutiti snagu Božjega zahvata u Pavlov život
i upoznati njegov život
– Upoznati Pavlova putovanja i naslove nekoliko
njegovih poslanica
– Shvatiti važnost djelovanja apostola Pavla za
širenje kršćanstva u ondašnjem svijetu
– Razabrati da je Isusova Radosna vijest poruka
spasenja za sve ljude
– Razvijati smisao za kršćanski navještaj i
djelovanje u vlastitom životu
Teme
i osnovni sadržaji
1. Život apostola Pavla
– Savlova obitelj i njegov životni put
– Gorljivi Židov i progonitelj kršćana
– Obraćenje (Dj 9, 1-11.13-19)
– Pavlova smrt
2. Pavao osniva
nove kršćanske zajednice
– Pavlova misijska putovanja prema Djelima
apostolskim
– Zajednice koje osniva (Rim, Korint, Efez ...)
– Pavlova pisma/poslanice
3. Značaj
apostola Pavla za širenje kršćanstva
– Predanost Isusovu pozivu i poslanju – neki
važniji događaji i poruke (Dj 7, 51-60; 9, 20-31 i Ef 4, 25-32)
– Susret apostola Pavla i poganskoga svijeta:
revolucionarnost Evanđelja
Prošireni
sadržaji
– Grčko-rimski svijet u
vrijeme Pavlovih putovanja
– Progoni kršćana u
Jeruzalemu i Rimu
– Najvažnije značajke
Pavlova učenja
Metodičke
upute
– Pripovijedanje povijesnih
činjenica
– Čitanje i interpretacija biblijskih tekstova
– Demonstriranje pomoću slika i dijapozitiva
– Analiza umjetničkih reprodukcija
– Prikazivanje putovanja na zemljovidu
– Film
– Prikupljanje i vrednovanje povijesnoga
materijala
– Iznošenje primjera i svjedočanstva iz života
prvih kršćana
– Iznošenje primjera i svjedočanstava suvremenih
progona kršćana
– Pisanje novinskih izvješća
s Pavlovih putovanja
– Povezivanje sa znanjem o
temi koje su učenici stekli u nastavi povijesti
Međupredmetne
veze
– Zemljopis: uporaba
različitih vrsta zemljopisnih karata; poznavanje krajeva i mjesta Pavlova
putovanja
– Povijest: život i običaji
starih Rimljana i Grka; prvi progoni kršćana
– Hrvatski jezik i
književnost: pisanje pisma – oblik jezičnoga izražavanja
Praćenje
i vrednovanje
– Poznavanje važnijih
trenutaka Pavlova života
– Poznavanje četiriju
Pavlovih putovanja
– Znati nabrojiti nekoliko
Pavlovih poslanica i zajednica
– Sposobnost samostalnoga
traženja i pronalaženje biblijskih tekstova u Bibliji
– Otvorenost prema
prihvaćanju i svjedočenju istinoljubivosti i dosljednosti
– Otvorenost prema Isusovu
pozivu i poslanju, poput sv. Pavla
VIII. nastavna cjelina
KRŠĆANI MEĐU NAMA: UZORI VJERE U HRVATSKOM NARODU
Posebni
ciljevi
– Upoznati najznačajnije
uzore vjere u hrvatskom narodu
– Upoznati crkve/svetišta
koja su im posvećena u hrvatskom narodu
– Uočiti prisutnost
temeljnih vrednota Kraljevstva Božjega u njihovim životima
– Razumjeti pojmove »svetac«
i »blaženik«
– Razumjeti važnost njihova
primjera za nas danas
– Otvoriti se istinskim
evanđeoskim vrednotama u vlastitom životu
– Razvijati istinoljubivost,
pravednost, dobrotu i dosljednost u vlastitom životu
Teme
i osnovni sadržaji
1. Biti Kristov učenik – poziv i poslanje
– Zahtjevnost i ljepota kršćanskog puta
– Tko je pozvan – u Isusovoj školi (Iv 14, 6; 8,
12 i 11, 25-26)
– Različitost odgovora i poslanja
2. Uzori vjere u
hrvatskom narodu
– Hrvatski sveci i blaženici
– Blaženi Gracije i Ozana Kotorska
– Sv. Marko Križevčanin – svjedok Istine
– Sv. Nikola Tavelić – navjestitelj Evanđelja
– Sv. Leopold Mandić – promicatelj jedinstva
kršćana
– Bl. Alojzije Stepinac – branitelj čovjekova
dostojanstva
– Bl. Ivan Merz – promicatelj euharistijske
pobožnosti
– Bl. s. Marija Petković – u službi dobrote i
milosrđa
Prošireni
sadržaji
– Povijesne okolnosti u
kojima su živjeli i djelovali hrvatski sveci i blaženici
– Hrvatski sveci i blaženici
u nekim književnim djelima i likovnoj umjetnosti
Metodičke
upute
– Pripovijedanje života
hrvatskih svetaca
– Korištenje slika,
dijapozitiva
– Proučavanje pisanih i
drugih dokumenta iz njihova života
– Upoznavanje crkvi
posvećenih tim svecima i blaženicima
– Pronalaženje u kalendaru
blagdana njima posvećenih
– Posjet crkvi posvećenoj
nekom hrvatskom svecu ili blaženiku
– Pronalaženje fotografija i
tekstova u crkvenim časopisima o svecima i blaženicima i slaganje tematskih
kolaža
– Film ili videofilmovi koji
prikazuju život naših svetaca ili njihovu beatifikaciju
– Prikazivanje i
interpretacija izabranih fotografija
Međupredmetne
veze
– Likovna kultura: sveci kao
teme – poticaji likovne umjetnosti (slikarstvo, kiparstvo)
– Povijest:
društveno-političke i religiozne okolnosti vremena u kojemu su živjeli hrvatski
blaženici i sveci (posebno upućivanje na program povijesti iz 6. razreda)
Praćenje
i vrednovanje
– Poznavanje imena i
važnijih činjenica iz života hrvatskih blaženika i svetaca
– Sposobnost ispravne
interpretacije radikalnosti i originalnosti njihova života
– Poznavanje najvažnijih
sakralnih objekata posvećenih tim svecima
– Poznavanje termina
»svetac« i »blaženik«
– Otvoriti se evanđeoskim
vrednotama u vlastitom životu, po primjeru hrvatskih svetaca
IX. nastavna cjelina
ČOVJEK SE OBRAĆA BOGU MOLITVOM I PJESMOM
Posebni
ciljevi
– Spoznati da je molitva
temeljni ljudski stav (pred Bogom)
– Upoznati najvažnije oblike čovjekova obraćanja
Bogu (molitva, pjesma, žrtva i prinos)
– Upoznati i razumjeti nekršćanske oblike molitve
– Upoznati najčešće prostore molitve (šator,
hram, crkva, »u duhu i istini«, samoća…)
– Usmjeriti pozornost na sadržaj i oblike
kršćanske molitve
– Razumjeti posebnost kršćanske molitve i
izgrađivati iskustvo usredotočenosti na sadržaj i oblike
– Biti spreman otvoriti se Bogu u molitvi i
doživjeti iskustvo molitve
– Doživjeti i iskusiti da je Bog osoba kojoj se u
molitvi obraćamo
Teme
i osnovni sadržaji
1. Kada i gdje se pojavljuje molitva?
– U svim razdobljima
povijesti čovječanstva
– U svakoj religiji
– Oblici molitve (žrtve i
prinosi, elementi praznovjerja i magije…)
2. Kršćanska molitva – pogled u dubinu duše
– Bog se obraća čovjeku po
čovjeku, kroz stvorene stvari, različite životne događaje, slušanje i čitanje
Svetoga pisma
– Vjernici nalaze poticaj da
odgovore Bogu u divljenju, u radosti i žalosti, u razmišljanju i zanimanju, u
traženju pomoći i zaštite
– Isus nas uči moliti (Prema
Lk 11, 1-2; Mt 6, 7-15; Mk 1, 35; Lk 6, 12; 10, 21; 22,42 i 23, 46)
3. Oblici, načini i vrijeme molitve
– Gdje i kada molimo?
– Molitvene geste (zahvale,
prošnje, klanjanja, kajanja)
– Molitva u zajednici,
osobna molitva
– Molitva u ozračju
liturgijske godine
Prošireni
sadržaji
– Glazba u liturgijskim i
drugim slavljima
– Prostori molitve u drugim
religijama
– Oblici molitve u velikim
religijama
Metodičke
upute
– Vjeroučiteljevo tumačenje
– Analiza i interpretacija
biblijskih tekstova koji govore o molitvi
– Interpretacija psalama
– Prikazivanje različitih
molitvenih primjera primjerenih djeci
– Demonstriranje molitvenih
stavova pokretima tijela i gestama
– Iznošenje važnih i
aktualnih ljudskih situacija i razgovor o njima
– Fotografije i dijapozitivi
– Posjet crkvi radi
upoznavanja liturgijskoga molitvenoga prostora
– Sastavljanje osobne molitve
– Priprema i meditativno
slušanje odabrane molitve uz pratnju instrumentalne glazbe
Međupredmetne
veze
– Likovna umjetnost: motivi
i tehnike likovne umjetnosti u liturgijskim prostorima
– Glazbena umjetnost: posjet
glazbenoj priredbi sakralne glazbe; instrumenti za liturgijsku glazbu
Praćenje
i vrednovanje
– Razumijevanje smisla
molitve i opravdanosti različitih oblika molitvenoga izražavanja
– Razumijevanje različitih
oblika molitvenoga izražavanja koji se javljaju u povijesti religija
– Poznavanje značenja
kršćanske molitve
– Poznavanje Isusovih riječi
o molitvi
– Otvoriti se molitvenom
iskustvu i sposobnosti oblikovanja kratke osobne molitve
VJERONAUČNI
PROGRAM ZA ŠESTI RAZRED
O situaciji djece šestoga
vjeronaučnoga godišta
U
šestom razredu (riječ je o učenicima između 11./12. i 12./13. godine) očituju
se još veće individualne razlike među učenicima nego u prethodna dva razreda.
Posebno se sve veće razvojne razlike očituju između dječaka i djevojčica.
Međutim, uza sve postojeće individualne razlike, u
drugoj polovici a osobito pri kraju šestoga razreda nema više gotovo ni jednoga
učenika koji nije prešao iz djetinjstva u razdoblje predadolescencije, jer je u
to vrijeme većina učenika šestoga razreda već navršila 12 godina. Upravo nakon
navršene 12. godine događa se radikalniji »izlazak« iz djetinjstva te sve
složeniji »prijelaz« kroz »kušnje« i poteškoće mladenaštva prema odrasloj dobi.
»Izlaskom« iz djetinjstva te ulaskom u
predadolescenciju ostvaruje se određeni prijelaz iz vanjskoga (»objektivnoga«)
svijeta prema unutarnjem, subjektivnome svijetu. Riječ je o fazi određenoga
unutarnjega nemira, ali i o fazi sve dubljega razumskoga promišljanja i
interesa za angažman u vanjskome svijetu.
Učenici te dobi postaju sposobni za sve složenije
konkretno mišljenje, ali isto tako i za apstraktno mišljenje. Ta ih nova
sposobnost oslobađa neposredne vezanosti uz sadašnji trenutak i uz konkretno
postojeću stvarnost te im pomaže u razmicanju postojećih prostornih, vremenskih
i drugih granica. To je glavni uzrok njihove sve naglašenije sklonosti
»filozofiranju« te njihove sve veće sposobnosti za povijesno razmišljanje. To
je također glavni uzrok izrazitoga obogaćenja njihove »simboličke funkcije«:
time se njihova sposobnost simboličkoga percipiranja, doživljavanja,
spoznavanja i djelovanja obogaćuje mogućnošću sve dubljega dohvaćanja i
izražavanja simboličkoga značenja temeljnih općeljudskih i vjerničkih
stvarnosti.
To je također vrijeme u kojemu je sve naglašenija
sklonost i sposobnost kritičkoga mišljenja u odnosu na druge, osobito prema
roditeljima i drugim nositeljima autoriteta. Isto je tako posve razumljivo
njihovo sve snažnije distanciranje od obitelji te oslanjanje na grupu
(zajednicu) vršnjaka i istomišljenika, koja poprima sve veću ulogu u njihovu životu.
Svrha vjeronaučne nastave
šestoga godišta
Svrha
katoličkoga vjeronauka šestoga vjeronaučnoga godišta jest da učenici na kraju
svojega djetinjstva upoznaju kršćansku vjeru i osvjedoče se u njezinu snagu u
prošlosti i u sadašnjosti, da se vjeri otvore i po njoj žive. Život po vjeri i
kršćanskim vrijednostima posebno je povezan s iskustvom slobode koje učenicima
pomaže da sami iziđu u slobodu iz situacija neprihvatljivoga, tijesnoga i
grešnoga. Istinska sloboda, povezana s istinom, s pravdom, s mirom i s
ljubavlju, objedinjuje cjelokupni program šestoga vjeronaučnoga godišta. U
njemu se Bog u povijesti očituje kao Osloboditelj čovjeka. Bog je onaj koji u
Starome zavjetu spašava i oslobađa svoj narod. U Novome zavjetu Isus Krist
poziva sve ljude na izlazak iz ropstva zla, grijeha i smrti, i ulazak u oslobođeni
i otkupljeni novi Božji narod.
Opći ciljevi vjeronaučne
nastave šestoga godišta
–
Uočiti, upoznati i iskusiti snagu kršćanske vjere koja vodi do potpune i prave
slobode
– Izgraditi
ozbiljan i odgovoran stav prema životnim činjenicama, kao što su ropstvo
grijeha, zlo u svijetu, nepravda i patnja, osama i beznađe, koje su zapreka
postignuću slobode i događaju se u različitim područjima osobnoga i društvenoga
života.
– Otkriti, upoznati i iskusiti da prava i potpuna
sloboda izvire iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu
– Upoznati i susresti Boga, koji u Starom zavjetu
okuplja, oslobađa i spašava svoj izabrani narod, izbavlja ga iz ropstva, štiti
od krivih idola i bogova i vodi kroz kušnje prema obećanoj slobodi
– Upoznati, susresti i prihvatiti Krista kao
konačnoga čovjekova Osloboditelja i Spasitelja, kao jedinoga koji je, i to
jednom zauvijek, pobijedio ropstvo, zlo, grijeh i smrt.
– Osluškivati i prihvatiti Isusov poziv svim svojim
učenicima, da budu novi Božji narod, potpuno slobodni i odgovorni članovi
njegove zajednice, Crkve, i da tu slobodu odgovorno žive u društvu, u svijetu
– Izgraditi otvorenost i stav prihvaćanja prema
sakramentima kao znakovima susreta i jedinstva s Kristom koji daruje milosne
darove, istinsku slobodu i puninu života
– Upoznati značajne stvarnosti crkvenoga života,
važne za razumijevanje naše prošlosti i naše sadašnjosti
– Izgraditi osjećaj i stav brige za očuvanje
kršćanskih sakralnih dobara koja svjedoče o višestoljetnoj plodnoj prisutnosti
kršćanstva na europskom i hrvatskom tlu
I. nastavna cjelina
ŽIVJETI U MIRU I SLOBODI
Posebni
ciljevi
– Uočiti različite oblike
patnje i neslobode prisutne u današnjemu svijetu
– Spoznati i doživjeti zlo i
grijeh kao zastrašujuće tajne razdora i raskida sa sobom, s drugima i s Bogom
– Otvarati se ispravnom
shvaćanju slobode koja pretpostavlja odgovornost i istinsku ljubav
– Njegovati želju za
oslobođenjem, odnosno spasenjem od različitih oblika zarobljenosti
– Biti spreman pridonijeti
otklanjanju i sprečavanju nevolja i nedaća koje zarobljavaju
Teme i
osnovni sadržaji
1. Osamljenost – između straha i povjerenja
– Suvremene prilike u kojima
je čovjek osamljen, napušten, bolestan
– Razlozi takva stanja
– Nedostatak solidarnosti i
pažnje, te ljubavi među ljudima
– Borba protiv zla
(pojedinci, zajednice, zakoni, religije)
2. Grijeh – tajna razdora s Bogom i s bližnjima
– Grijeh i njegove
posljedice (Post 4, 2-15 i 11, 1-9)
– Prekid zajedništva
– Uništavanje slobode, mira
i dostojanstva
– Razaranje duše i tijela
3. Sloboda izvire iz prave ljubavi
– Temelj mira i slobode jest
ljubav
– Nesebična ljubav može
ublažiti osamljenost i zlo
– Zajedno na putu slobode
– Kršćanska odgovornost za
postojanje situacija nepravde, neslobode i osamljenosti (Gaudium et spes,
Centesimus annus; Katekizam Katoličke crkve)
Prošireni
sadržaji
– Kako suvremeni čovjek
gleda na slobodu (pjesme, plakati, reklame…)
– Suvremene okolnosti i
situacije koje najviše ugrožavaju slobodu čovjeka, osobito slobodu mladih
Metodičke
upute
– Učenici navode situacije
iz osobnoga života i iskustva
– Izvođenje dramske igre
– Analiziranje suprotnosti
pomoću slika i tekstova
– Čitanje suvremenih
događaja
– Iznošenje statističkih
podataka o gladi, bolesti, različitim oblicima trpljenja
– Analiza suvremenoga govora
kada je riječ o slobodi (novine, reklame)
– Čitanje, pripovijedanje i
analiza biblijskih i drugih književnoumjetničkih tekstova
– Odabir novinskih tekstova
koji govore o neslobodi i osamljenosti
– Izrada zidnih novina na
temu zla i neslobode
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: tema slobode u književnosti
– Zemljopis:
rasprostranjenost siromaštva i bijede u svijetu
Praćenje
i vrednovanje
– Sposobnost uočavanja i
ispravnoga tumačenja uzroka i posljedica teških situacija
– Ispravno shvaćanje i
tumačenje kršćanskoga stava s obzirom na problem grijeha i zla
– Spremnost na otklanjanje
situacija nevolja i nedaća
– Shvaćanje slobode
nerazdruživo povezane s odgovornošću i s ljubavlju (primjeri)
II. nastavna cjelina
IZ ROPSTVA U SLOBODU – BOG VODI SVOJ NAROD U SLOBODU
Posebni
ciljevi
– Upoznati starozavjetne
biblijske tekstove s temom izlaska iz ropstva u slobodu
– Uočiti da Biblija nije samo opis Izraelove
povijesti već njegovo uvijek novo tumačenje iz vjere
– Raspoznati da izvještaje o izlasku iz Egipta
treba shvatiti kao Izraelovo ispovijedanje Boga Spasitelja
– Dublje upoznavati smisao i važnost poštivanja
Božjih zapovijedi
– Izgraditi odnos povjerenja i predanosti prema
Bogu koji oslobađa i spašava, koji se trajno zauzima za čovjeka
– Postati pozoran i osjetljiv na Božje vodstvo u
vlastitom životu
– Uočiti potrebu i način
trajnoga izlaska iz ropstva i hoda u slobodu
Teme
i osnovni sadržaji
1. Bog poziva – Mojsije je vođa Izraelaca
– Izrael je porobljen u
Egiptu (Izl 1,1-13,16)
– Mojsijeva mladost i poziv
(Izl 2,11-25; 3,1-12)
– Bog otkriva svoje ime i
brigu za narod (Izl 3, 13-15)
2. Božji nalog – Mojsije vodi svoj narod u slobodu
– Egipatski se faraon
suprotstavlja Jahvinoj volji (Izl 7-11)
– Bog vodi svoj narod
»snažnom rukom« (Izl 13, 17-22)
– Pasha, »noć prolaska« u
Egiptu (Izl 12)
– Na Crvenom moru Izrael
doživljava Jahvinu pomoć (Izl 14, 5-31)
3. Božja ljubav i pomoć – u pustinji hrani svoj narod
– »Pustinja« kao iskustvo
ugroženosti života
– U daru prepelica, mane i
vode Izrael prepoznaje Božju pomoć (Izl 16 - 17)
4. Krivnja i oprost – »Savez na Sinaju«
– Deset zapovijedi – Božji
Savez s ljudima (Izl 20, 1-17)
– Idoli – ljudskih ruku
djelo (Izl 32, 1-6)
– Raskid i obnova Saveza
(Izl 32)
5. U vječnoj težnji za Obećanom zemljom
– Kako naći Obećanu zemlju?
– Podizanje Svetišta (Izl
39-40)
– U čežnji za novim Mojsijem
Prošireni
sadržaji
– Blagdan Pashe u Židova
danas
– Na putu od Sinaja do
Obećane zemlje; ulazak u Obećanu zemlju
– Simbol bika u drugim
religijama
Metodičke
upute
– Usporedba s nastavnim
programom povijesti za V. razred (Mojsije)
– Iskustva različitih oblika ropstva u svakodnevnom
životu
– Čitanje, analiza i interpretacija ponuđenih
biblijskih tekstova
– Rasprava na temelju primjera tlačenja i
neslobode – poticajne fotografije i pitanja
– Pismeni rad učenika – perspektivno biblijsko
pripovijedanje: Mojsije opisuje svoj susret s Jahvom na Sinaju
– Konfliktno igranje uloga: Mojsije i faraon
– Analiziranje i slikovito predstavljanje razlika
između nomadskoga života i ropstva
– Organiziranje zajedničke izradbe dijamontaže,
rad s tekstom i zemljovidima
– Vjeroučiteljevo slobodno pripovijedanje
biblijskih tema
– Preoblikovanje biblijskoga teksta, npr.
pravljenje novinskoga izvješća o tome kako je Bog dao Deset zapovijedi Mojsiju
– Vođeni razgovor na temu razumijevanja »Saveza«
čovjeka s Bogom i saveza koje ljudi međusobno sklapaju: značenje, snaga,
inicijativa, trajnost, vjernost, svjedočanstvo, poruka
– Zamišljeni intervju s
Michelangelovim Mojsijem
– Film, dijapozitivi
– Pisanje eseja o Kristu kao
»novom Mojsiju«
Međupredmetne veze
– Zemljopis: uporaba
zemljopisne karte; poznavanje krajeva kojima se kretao izraelski narod pod
Mojsijevim vodstvom
– Povijest
V. razreda: narodi staroga Istoka – prve države i kulture (život robova u
Egiptu u Mojsijevo vrijeme; uloga faraona u Egiptu; religija starih Egipćana)
– Židovski
vjeronauk: blagdan Pashe u Židova danas
Praćenje i vrednovanje
– Poznavanje najvažnijih
događaja Mojsijeva života
– Poznavanje
sadržaja Saveza na Sinaju
– Prihvaćanje
vrednota koje štite Božje zapovijedi
– Shvaćanje
osnovne biblijske poruke da se Bog očituje čovjeku kao onaj koji spašava
– Sposobnost
samostalnoga traženja i pronalaženja biblijskih tekstova
– Tumačenje
najvažnijih elemenata blagdana Pashe
III. nastavna
cjelina
SUVREMENE SITUACIJE ROPSTVA
I NESLOBODE
Posebni ciljevi
– Prepoznati mnoge suvremene
situacije ropstva i neslobode
– Spoznati
uzroke tih situacija, osobito među mladima
– Biti
spreman (kršćanski) nadvladati ili izići iz životnih neprilika
– Razvijati
otvorenost za konkretno djelovanje u rješavanju različitih oblika bijede i
siromaštva u vlastitoj okolini
– Uvidjeti
da pojedini uzori utječu na nas i na naš život
– Razvijati
sposobnost raspoznavanja uzora i idola
– Njegovati
otvorenost i spremnost za nasljedovanje istinskih kršćanskih uzora
Teme i osnovni sadržaji
1. Suvremeni idoli, ropstva i druge situacije neslobode
– Siromaštvo
i bijeda
– Osamljenost
– Droga
– Suvremeni
idoli
2. Čovjek između čežnje za slobodom
i izazovom robovanja
– Mladi
i sloboda – na tragu slobode
– Poteškoće
na putu slobode
– Mogućnosti
izlaska i ostvarenja (Lk 12, 22-34; Mt 5, 21-24; Mk 7, 20-23; Gaudium et
spes, br. 17.)
3. Uzori ili idoli?
– Tko
su naši uzori i idoli?
– U
čemu nam pomažu uzori?
– Neki
kršćanski uzori
Prošireni sadržaji
– Sveci kao uzori (npr. sv.
Franjo, sv. Antun, sv. Klara…)
– Problemi mladih u
obitelji, školi, društvu, u mladenačkim skupinama
Metodičke
upute
– Raščlamba odabranih
tekstova koji govore o ljudima koji žive za istinske vrijednosti
– Iznošenje biografskih
ilustracija
– Analiza i kritičko
vrednovanje konkretnih životnih iskustava, osobito mladih
– Kritičko vrednovanje
pjesama i filmova o nekoj poznatoj osobi
– Analiza dokumentarnih
fotografija i dijapozitiva
– Fotogovor na odabrane teme
i sadržaje
– Pripovijedanje života
nekih kršćanskih svetaca
– Izrada stripa na temu
neslobode
– Izrada zidnih novina ili
kolaža na temu: »Uzori i idoli«
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: motivi (ne)slobode u književnosti
– Zemljopis: područja
najveće bijede i siromaštva te drugih oblika neslobode i ropstva, osobito
ropstva djece i mladih
– Povijest: uloga religije
(osobito kršćanstva) kroz povijest u oslobađanju čovjeka i naroda
Praćenje
i vrednovanje
– Otvorenost prema konkretnom
djelovanju u rješavanju određenih oblika bijede i siromaštva u vlastitoj
okolini
– Shvatiti i ispravno
tumačiti povezanost uzroka i posljedica određenih životnih izbora
– Usvajanje kritičkoga stava
prema mnogim suvremenim ponudama i idolima koji vode u neslobodu
– Sposobnost izbora
istinskih vrednota u poplavi ponuda koje se mladima nude
– Biti spreman nadahnjivati
se na pravim uzorima kršćanskoga života
IV. nastavna cjelina
ISUS KRIST – NAŠ OSLOBODITELJ I SPASITELJ
Posebni
ciljevi
– Razumjeti povezanost i
razliku između Mojsija i Isusa, između staroga i novoga Zakona
– Uvidjeti radikalnost i originalnost oslobođenja
koje je ostvario i ponudio Isus
– Uvidjeti i poznavati temeljne elemente Isusova
»zakona«
– Shvatiti da je Isusov nauk i primjer temelj
kršćanskoga ponašanja i života
– Shvatiti da je Kristovo uskrsnuće temelj
kršćanske nade
– Pokazati spremnost za prihvaćanje Isusova
životnoga projekta u vlastitom životu
– Razviti spremnost za kršćansko djelovanje u
vlastitom životnom okruženju
Teme
i osnovni sadržaji
1. Isus Krist – novi Mojsije
– Razlike i sličnosti između
Mojsija i Isusa
– Isus – Mojsije za novi
izabrani narod
2. Zakon novoga života – govor na gori
– Stari i novi Zakon (Mt 5,
1-12)
– Prisutnost vrednota iz
govora na gori danas
– Isusovi zakoni – životna
pravila
3. Isusova čudesa – znakovi ljubavi i spasenja
– Znakovi Božje ljubavi i
blizine
– Znakovi stvaranja novoga
Božjega svijeta
– Isus Krist jest gospodar
života (npr. Lk 8, 40-56; Mk 2, 1-12 i Mt 14, 22-33)
4. Isusove prispodobe – snaga riječi
– Tajna vječne pouke
– Neke prispodobe (Mt 13,
1-23; 13, 24-30; 13, 31-33 i 13, 44-46)
– Što je Kraljevstvo Božje?
5. Tajna Božjeg služenja – posljednja večera
– Primjer za nasljedovanje
(Iv 13, 1-17. 34-35)
– Služenje koje oslobađa
6. Ljubav koja oslobađa – muka, smrt i uskrsnuće
– Nova Pasha
– Isusovo kraljevstvo –
život u slobodi i ljubavi
– Uskrs je središte
kršćanskoga vjerovanja i svakoga crkvenoga slavlja
Prošireni
sadržaji
– Dokumenti o Isusovoj smrti
i uskrsnuću
– Pojam oslobođenja i
spasenja u drugim religijama
– Pojam oslobođenja i
spasenja u suvremenom govoru
Metodičke
upute
– Čitanje, pripovijedanje i
tumačenje biblijskih tekstova
– Paralelno čitanje evanđeoskih izvješća
različitih evanđelista
– Promatranje i analiza sadržaja umjetničkih
reprodukcija
– Paralelno čitanje događaja i prizora iz Isusova
i našega života
– Izvođenje dramske igre
– Promjena perspektive biblijskoga pripovijedanja
(govorenje s aspekta obrađivanoga lika)
– Pisanje novih prispodoba
– Različita preoblikovanja biblijskih tekstova
– Interpretacija odabranih književnoumjetničkih
tekstova koji govore o Isusu Kristu u ozračju navedenih tema
– Dijapozitivi, film
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: lik Isusa u književnosti; prispodoba (usporedba) u književnosti;
Raspeće, A. B. Šimić
– Likovna umjetnost: lik
Isusa u likovnoj umjetnosti
– Glazbena umjetnost: motivi
iz Evanđelja u glazbenoj umjetnosti
– Povijest: utjecaj Isusa
Krista na postbiblijsku povijest
Praćenje
i vrednovanje
– Poznavanje i ispravno
tumačenje temeljnih događaja Isusova života
– Nabrojiti nekoliko
Isusovih čuda
– Znati sadržaj nekoliko
prispodoba
– Poznavanje sadržaja govora
na gori
– Otvorenost prema vrednotama
Isusova govora na gori u vlastitom životu
– Poznavanja utjecaja
Isusova života na razvoj povijesti (dostojanstvo svake ljudske osobe, sloboda…)
– Spremnost za nasljedovanje
Isusova primjera u služenju
V. nastavna cjelina
CRKVA – NOVI BOŽJI NAROD
Posebni
ciljevi
– Graditi i njegovati odnos
povjerenja i otvorenosti prema Crkvi, kao prema vlastitoj zajednici prema kojoj
smo odgovorni
– Razumjeti Crkvu kao novi
Božji narod, u kojem su svi pozvani djelovati promičući vrednote novoga svijeta
– Poznavati Crkvu kao
zajednicu punopravnih i slobodnih članova, Isusovih učenika
– Poznavati različite službe
u Crkvi
– Prepoznati vlastito mjesto
i zadaću u Crkvi
– Biti spreman na osobni
angažman u Crkvi, odnosno svojoj kršćanskoj zajednici
Teme
i osnovni sadržaji
1. Crkva – zajednica Isusovih učenika
– Zajednica pozvanih i slobodnih (Lumen gentium,
br. 9)
– Zajednica kao temelj života i vjere
– Iz različitih darova proizlaze različite službe
i oblici života u Crkvi (1Kor 12, 12-31)
– Moja župna zajednica
2. Pastiri
Kristove Crkve
– Apostoli, voditelji zajednica
– Razvoj pastirske službe
– Tko su pastiri u Crkvi (tri stupnja svetoga
reda)?
– Biskupski zbor s papom na čelu
3. Redovnici i
redovnice u Crkvi
– Zašto i kada nastaje redovništvo?
– Redovništvo kroz povijest
– Redovništvo danas
– Službe i poslanje
4. Vjernici
laici u Crkvi
– Tko su vjernici laici?
– Drugi vatikanski sabor i vjernici laici
– Identitet i poslanje vjernika laika
Prošireni
sadržaji
– Neke izabrane redovničke
zajednice
– Neki izričaji Drugoga
vatikanskog sabora o Crkvi
Metodičke
upute
– Analiza i tumačenje
tekstova saborskih dokumenata
– Analiza biblijskih
tekstova
– Asocijacije na biblijske
slike Crkve
– Sastaviti popis svih
biskupija i nadbiskupija u Hrvatskoj i u hrvatskom narodu, osobito u BiH
– Posjetiti jednu redovničku
zajednicu i upoznati se s njezinom karizmom
– Razgovor o odnosu Crkve i
mladih danas
– Dijapozitivi, fotografije,
film
– Analiza konkretnih
suvremenih crkvenih iskustava
– Razgovor o konkretnom
iskustvu zajedništva u vlastitoj župi
Međupredmetne
veze
– Povijest: kršćanstvo,
osobito redovnici, u oblikovanju zapadnoeuropske kulture
– Redovnici, svećenici,
biskupi, pape – važne povijesne ličnosti (na polju slikarstva, kiparstva,
znanosti, glazbe…), osobito crkveni redovi u 13. stoljeću
Praćenje
i vrednovanje
– Uočavanje i razumijevanje
razloga potrebitosti zajednice za vjeru
– Znati nabrojiti i
protumačiti značenje različitih službi u Crkvi
– Poznavanje određenih povijesnih
okolnosti koje utječu na razvoj tih službi
– Nabrojiti neka važnija
crkvena imena važna za povijesni razvoj
– Otvorenost i spremnost za
angažman u vlastitoj župnoj zajednici
– Sposobnost prepoznavanja
vlastitoga dara koji možemo dati drugima/zajednici
– Odgovornost za kršćanski
angažman u vlastitom životnom okruženju
VI. nastavna cjelina
SAKRAMENTI – ZNAKOVI SUSRETA S BOGOM I S LJUDIMA
Posebni
ciljevi
– Uvidjeti značenje znakova
i simbola
– Razumjeti sakramente kao
znakove spasenja
– Posebno upoznati smisao i
značenje sakramenata inicijacije
– Doživjeti sakramente kao
znakove susreta i novoga života s Bogom i jednih s drugima
– Uvidjeti novost i snagu
kršćanskoga života (prijelaz iz staroga u novo) koji se događa u sakramentima
– Uvidjeti temeljne ljudske
situacije na koje sakramenti daju u svjetlu vjere »odgovore« i »rješenja«
– Izgraditi i njegovati
svjesniji i odgovorniji stav prema sakramentalnom životu
Teme
i osnovni sadržaji
1. Znakovi i simboli u životu
– Prometni znakovi, pismo za
slijepe, glazbeni znakovi…
– Elementi, biljke i
životinje koji za nas imaju snagu simbola
– Ljudske geste kao
simboličke radnje
2. Sakramenti – Kristovi darovi
– U sakramentima Krist
ostvaruje i dariva spasenje
– Crkva slavi sakramente
– Sakramenti kršćanske
inicijacije
3. Krštenje: rođenje za novi život
– Nazvano imenom – krštenje
osnovni sakrament
– Uranjanje ili polijevanje
vodom; riječi tijekom krštenja; krštenjem postajemo članovi Crkve
– Ulazak u novi Božji narod
4. Sakrament sv. potvrde – Duhom osnaženi
– Polaganje ruku i mazanje
krizmom
– Ljudsko i kršćansko
dozrijevanje
– Darovi Duha Svetoga
– Snaga kršćanskoga
svjedočenja
5. Euharistija: poziv na novo zajedništvo
– »Ovo činite meni na
spomen« (Lk 22,19)
– Novi način činjenja
zajednice
– Žrtva, dar i zahvalnost
6. Sakrament pomirenja i pokore
– Biblijski temelji (Iv 20,
22-23; Mt 16, 19 i 18, 18)
– Priznanje krivnje i
dobivanje Božjega oproštenja
– Put izlaska iz neslobode u
slobodu
7. Bolesničko pomazanje
– Polaganje ruku, mazanje
bolesničkim uljem i molitva za okrepu bolesnika
– Isusova briga za bolesne
(npr. Mk 2, 1-12)
– Duhovna snaga i zdravlje
8. Sveti red – poziv i služenje
– Predavanje službe molitvom
i polaganjem ruku
– U službi Crkve
– Biti za druge
9. Ženidba – obećanje ljubavi i vjernosti
– Dati si međusobno riječ
(pristanak i obećanje)
– Izlazak iz sebičnosti i
zatvorenosti
– Tajna bračne ljubavi
– Kršćanska ženidba
Prošireni
sadržaji
– Kršćanska inicijacija u
prvim stoljećima
– Proces inicijacije u
drugim, osobito velikim religijama
Metodičke
upute
– Pronalaženje i
demonstracija različitih tipova znakova iz svakodnevice
– Rasprava o posljedicama koje bi nastale ukoliko
ljudi ne bi poznavali te znakove ili kad ih ne bi bilo
– Uvođenje u spasenjsku stvarnost sakramenata
kroz tumačenje simbola
– Prikazivanje dijapozitiva ili slika
– Izdvajanje i tumačenje slika iz biblijskih
tekstova
– Meditacija uz fotografiju, sliku ili
dijapozitive
– Razgovor na osnovi slikovnoga materijala
– Improvizirana predstava
kojom se predočuje odnos prema sakramentima
– Posjet i razgledavanje
liturgijskoga (crkvenoga) bogoslužnoga prostora
Međupredmetne veze
– Zemljopis: znakovi na
zemljopisnim kartama
– Povijest: znakovi i
simboli u povijesti religija
– Hrvatski jezik i
književnost: simbol u književnosti
Praćenje i vrednovanje
– Shvaćanje važnosti znakova
i simbola u ljudskom životu
– Sposobnost
čitanja »jezika« znakova i simbola
– Poznavanje
biblijskih simbola i njihova značenja
– Povezivanje
pojedinih tipičnih simbola i gesta s odgovarajućim sakramentima
– Znati
nabrojiti 7 sakramenata i protumačiti osnovno značenje svakoga od njih
– Otvorenost
prema odgovornijem i boljem sakramentalnom životu
– Poznavanje
sakramenta inicijacije
VII. nastavna cjelina
CRKVENI JEZIK I KULTURA
Posebni ciljevi
– Produbiti poznavanje
crkvene godine i bitnih obilježja liturgijskih slavlja
– Upoznati
i moći nabrojiti i razumjeti pojavne znakove crkvenoga života
– Poznavati
»religiozni jezik« važnijih umjetničkih stilova (u arhitekturi)
– Poznavati
najvažnije kršćanske simbole i kratice
– Njegovati
osjećaj za lijepu duhovnu glazbu
– Biti
otvoren za simbolički govor liturgijskih znakova
– Njegovati
brigu za očuvanje sakralnih dobara
Teme i osnovni sadržaji
1. Crkvena slavlja u svjetlu liturgijske godine
– Slavljenje
otajstva vjere i liturgijska godina
– Bogoslužje
Crkve: slavljenje otajstava vjere, obredi i molitve
– Različiti
oblici vjerničkoga okupljanja i slavlja
2. Crkvene zgrade
– Katakombe,
privatne kuće
– Romaničke,
gotičke, barokne i suvremene crkve
– Poznate
crkve u mojoj okolici
3. Liturgijski predmeti
– Oltarski
pribor (kalež, patena, pokaznica...)
– Liturgijska
odjeća (alba, misnica, roketa, plašt...)
– Liturgijske
knjige (misal, lekcionar, obrednik, časoslov...)
– Unutrašnje
uređenje crkava-građevina (svetohranište, oltar, ambon, propovjedaonica,
kipovi, umjetnička djela ...)
4. Liturgijski jezik
– Latinski jezik u liturgiji
– Tipični liturgijski izrazi (npr. Kyrie, Gloria,
Credo, Pater noster, liturgija, requiem)
5. Liturgijska glazba
– Glazba u liturgiji
(liturgijska, duhovna ...)
– Molitveni i pjevni oblici
u liturgiji (dijelovi mise, oracije, psalmi, večernja, koralna molitva,
litanije)
6. Kršćanski simboli i kratice
– Kratice i simboli (npr.
IHS, INRI, sidro, riba…)
– Simboli crkvene godine
(liturgijske boje, pepeo, palmine grančice, uskrsna svijeća, božićna zvijezda…)
– Simboli crkvene godine
(liturgijske boje, uskrsna svijeća, pepeo, palmine grančice...)
Prošireni
sadržaji
– Neki važniji sakralni
objekti, predmeti i simboli drugih religija
– Crkve i drugi sakralni
objekti te duhovna glazba pojedinih krajeva naše domovine
Metodičke
upute
– Uspoređivanje s nastavnim
programom iz predmeta likovne kulture
– Posjećivanje različitih
crkvi i upoznavanje liturgijskoga prostora i predmeta
– Slušanje duhovne glazbe iz
različitih razdoblja
– Slike, dijapozitivi
– Iznošenje osobnih
iskustava i doživljaja nekih simbola
Međupredmetne
veze
– Likovna kultura: umjetnost
sakralnih objekata
– Glazbena kultura: duhovna
glazba
– Povijest: najznačajnije
crkvene građevine u srednjem i novom vijeku
Praćenje
i vrednovanje
– Poznavanje jakih vremena i
svetkovina i nekih blagdana crkvene godine
– Poznavanje najvažnijih
umjetničkih stilova u kojima su građene crkve (romanika, gotika, renesansa,
barok…)
– Znati nabrojiti
liturgijske predmete
– Poznavanje najvažnijih
kršćanskih simbola i kratica
– Sposobnost »čitanja«
kršćanskih simbola i »jezika« liturgijskih znakova i predmeta
– Otvorenost prema slušanju
duhovne glazbe
– Spremnost i briga za
očuvanje sakralnih dobara
VIII. nastavna cjelina
MARIJA U CRKVI
Posebni
ciljevi
– Upoznati Mariju u
evanđeoskim tekstovima i crkvenoj tradiciji
– Uvidjeti važnost Marijina
primjera i prisutnosti u kršćanskom narodu
– Upoznati glavne Marijine
blagdane i svetišta u hrvatskom narodu
– Uočiti Mariju u likovnoj i
glazbenoj umjetnosti
– Njegovati stav poštovanja
i povjerenja prema Mariji
Teme
i osnovni sadržaji
1. Upoznajmo Mariju iz Evanđelja
– Bog je izabrao Mariju – poziv i odgovor (Lk 1,
26-38)
– Marija postaje Isusova majka (Lk 2,1-20)
– Marija pod križem (Iv 19, 25-27)
– Marija među apostolima (Dj 1,12-14)
2. Glavni
Marijini blagdani
– Blagdani: Navještenje, Uznesenje, Rođenje BDM,
Bezgrešno začeće
– Svibanj – Marijin mjesec; listopad – mjesec
krunice
– Marijanske pjesme
3. Kako se
Marija prikazuje i zaziva?
– Marija u pučkoj pobožnosti
– Marija u likovnoj umjetnosti
– Najpoznatija Marijina svetišta i Marijino
štovanje u svijetu
– Svetišta u hrvatskom narodu
Prošireni
sadržaji
– Svetišta u pojedinim
krajevima Hrvatske
– Svetišta u pojedinim
krajevima BiH i među Hrvatima u dijaspori
– Marijanske pjesme u
hrvatskom narodu
Metodičke
upute
– Pripovijedanje
– Čitanje i interpretacija
biblijskih tekstova
– Promatranje slika
– Tumačenje kršćanskih
molitava
– Prikazivanje dijapozitiva
– Analiza umjetničkih
reprodukcija
– Razgovor o nazivima koji
se Mariji pridaju u hrvatskoj književnosti
– Posjet crkvi posvećenoj BD
Mariji
Međupredmetne
veze
– Povijest: najpoznatije
crkvene građevine u srednjem i novom vijeku koje su posvećene BD Mariji
– Hrvatski jezik i
književnost: Marija u književnosti
Praćenje
i vrednovanje
– Poznavanje evanđeoskih
tekstova koji govore o Mariji
– Nabrojiti glavne Marijine
blagdane
– Poznavanje glavnih
Marijinih svetišta
– Uočavanja Marijine uloge u
povijesti spasenja
– Izgrađenost vjerničkoga
stava prema Mariji i njezinu štovanju u Crkvi
– Otvorenost prema
nasljedovanju temeljnih općeljudskih i vjerničkih vrlina koje je Marija
očitovala i svjedočila
VJERONAUČNI
PROGRAM ZA SEDMI RAZRED
O situaciji učenika sedmoga
vjeronaučnoga godišta
Ovo
vjeronaučno godište treba promatrati u poveznici sa šestim i osmim razredom jer
je dio cjeline u dječjem tjelesnom, spoznajno-misaonom, psihosocijalnom i
religiozno-moralnom razvoju. Učenici sedmoga razreda (dob između 12./13. i
13./14. godine) u fazi su predadolescencije pa sve veći interes pokazuju za one
sadržaje i metodičko-komunikacijske pristupe koji su povezani s njihovim
osobnim životnim pitanjima i iskustvima. Njihova se pozornost sve više okreće
od izvanjskoga prema unutarnjem svijetu i području intenzivnoga proživljavanja
i kritičkoga odnosa prema cjelokupnoj stvarnosti koja ih okružuje. Oni svijet
oko sebe sada promatraju iz svojih osobnih pitanja i svojega subjektivnoga
svijeta. Zato se u vjeronaučnoj nastavi treba posebna briga posvetiti
sadržajima i aspektima vjerskoga odgoja koji dotiču i »pogađaju« njihova
pitanja, probleme i interese i pomažu im u izgradnji osobnoga vjerničkoga
identiteta.
U ovoj
su dobi učenicima osobito važna pitanja autoriteta, poslušnosti i slobode. Ona
su im životno važna jer su povezana s izgradnjom i ostvarivanjem njihovih
odnosa s odraslima u obitelji, u školi i u sredini u kojoj žive. Odvajanje od
autoriteta u ovoj dobi dovodi do nerazumijevanja i sukoba s odraslima,
roditeljima i nastavnicima, pa je potrebno graditi odnose međusobnoga
razumijevanja između mladih i odraslih u ozračju istinskoga poštovanja i
slobode. Razlozi zbog kojih mladi dovode u pitanje autoritet odraslih i prema
njima ponekad reagiraju na agresivan i grub način obično su u pomanjkanju
sigurnosti i iskustva, u osjećaju nemoći i traganju za novim uzorima i modelima
koji se nalaze u idealno zamišljenom obzoru njihova vlastitog ostvarenja. Oni i
u ovoj fazi prihvaćaju autoritete koji su autentične osobe i koji na temelju
kvalitetnih međuljudskih odnosa, a ne uloge koju obnašaju, pristupaju mladima
kao odgojitelji. Zato mladima ove dobi ne treba previše zamjerati sklonost
prema prikazivanju odraslih u crno-bijeloj tehnici. Njih sada treba ohrabriti i
pomoći im da kritički promatraju i prosuđuju sva važnija pitanja o kojima je
riječ. Treba im omogućiti da u dijalogu, u ozračju partnerskih odnosa i novih
iskustava, dozrijevaju u odgovornoj slobodi i otkrivanju što cjelovitije istine
o sebi i svijetu koji ih okružuje.
Učenici
ove dobi posebno se zanimaju za privlačne, neobične i izazovne likove, tj. uzore
s kojima se žele identificirati. To su filmske, televizijske i glazbene
zvijezde, vrhunski sportaši kao i osobe koje se odlikuju hrabrošću i junaštvom,
nesebičnošću i zalaganjem za pravdu, za mir, za siromašne i ugrožene, osobe
koje su dale značajan doprinos na različitim područjima kulturnoga,
znanstvenoga, gospodarskoga, religioznoga i drugoga života. Zato oni na
području vjerskoga odgoja pokazuju interes za neobične i izazovne biblijske
likove i kršćanske svece koji se odlikuju dobrotom, zalaganjem za pravdu,
nesebičnošću, hrabrošću i iznimno dubokim duhovno-mističnim životom. Isus
Krist im je poseban izazov jer im nudi i omogućuje cjelovitu identifikaciju i
ostvarenje po svemu onome što je kao osoba govorio i činio.
Predadolescenti
ovoga vjeronaučnoga godišta tragaju također za prijateljstvom, pokazuju
naglašeniji interes za temu ljudske spolnosti i o tim pitanjima, uza sve
poteškoće, žele ozbiljno razmišljati. U vjerskom odgoju potrebno je, u
rješavanju ovih pitanja, nadići tjelesno-afektivnu stranu čovjekove
seksualnosti i mladima ponuditi dublji pristup stvarnosti prijateljstva i
ljubavi, i to na razini objektivne spoznaje, kako bi upoznali etičko-moralnu i
duhovno-religioznu stranu stvarnosti s kojom se susreću. To će im pomoći da
sebe dublje otkriju i spoznaju, da na putu izgradnje svoga vlastitoga vjerskoga
identiteta upoznaju i integriraju religiozno-moralnu dimenziju u svjetlu vjere
i tako izgrade svoj kršćanski moral kao stabilnu točku kršćanskoga načina
života.
Svrha vjeronaučne nastave
sedmoga godišta
Svrha je katoličkoga vjeronauka
sedmoga vjeronaučnoga godišta da učenici dublje i cjelovitije upoznaju
središnje istine kršćanske vjere kako bi mogli u duhu vjere lakše upoznati,
razjasniti i prevladati osobne i zajedničke poteškoće i probleme na putu
vjerskoga i mladenačkoga odrastanja. Na tom putu oni otkrivaju i usvajaju, u
svjetlu Božje riječi i nauka Crkve, da je svatko od njih jedinstven, dragocjen
i upućen jedan na drugoga, da su poštovanje, prijateljstvo i zajedništvo vrline
i snaga mladenaštva u vrijeme njihova tjelesnoga, moralnoga i duhovnoga
odrastanja i razvoja.
Opći ciljevi vjeronaučne
nastave sedmoga godišta
–
Otkriti dubinu čovjekove težnje za uspjelim ostvarenjem vlastitoga života u
istini i slobodi, osobito imajući u vidu Božje zapovijedi kao znakove i pravila
života
– Otkriti, upoznati i ostvarivati zapovijedi ljubavi
prema Bogu i bližnjemu kao put u osobnu slobodu i zajedništvo
– Uočiti da je zajedništvo vrednota koju promiču i
druge religije, pa tako i židovska religija
– Izgrađivati kršćansku vrednotu zajedništva među
kršćanima ali i vrednotu poštovanja u odnosu na židovsku vjeru. Upoznati
vjernički život Židova i promicati dijalog između njih i kršćana
– Otkriti i usvojiti stav da nas Bog poziva na
ostvarenje osobnoga života i očekuje učenikov osobni odaziv i odgovor vjere
– Osluškivati, tražiti i izgraditi vlastiti stav
vjere nadahnute starozavjetnim proročkim i drugim tekstovima, biblijskim svjedočanstvima
i porukama
– Otkriti i upoznati snagu proročke riječi i potrebu
ostvarenja osobnoga života po uzoru na proroke koji govore u Božje ime, čuvaju
Savez, vjesnici su vjere i nade u narodu sve do Krista koji je vrhunac i punina
Božje objave
– Upoznati i prihvatiti Krista koji je ispunjenje
svih proročanstava, uvesti osobni susret s Kristom i pokazati da nam on jedini
može cjelovito pomoći ostvariti svoj osobni život prožet mirom i radošću
– Kristovo djelo trajno živi u Crkvi, zato učenici
upoznaju kako je Crkva kroz stoljeća, od prvih kršćanskih vremena do danas, živjela
Isusov poziv i ideal, usprkos ljudskim slabostima i pogreškama, nemirima,
optužbama, ratovima i raskolima među kršćanima
– Upoznati i prihvatiti da je Krist uvijek i svima
znak poziva na opraštanje i znak jedinstva i zajedništva svih kršćana do konačnoga
zajedništva u vječnom životu
– Doživjeti i graditi pomirenje i praštanje kao uvjet
zajedništva i jedinstvo svih kršćana koji se promiče kroz ekumenski pokret u
molitvi i susretima kršćana
– Otkrivati tajne života nakon smrti, upoznati poruku
kršćanske vjere u budući vječni život i graditi ustrajnost u vjeri, nadi i
ljubavi
I. nastavna cjelina
UPOZNAJMO I IZGRADIMO VLASTITU OSOBNOST
Posebni
ciljevi
– Upoznati sebe kao
jedinstveno biće koje je nužno upućeno na druge jer se bez njih ne možemo
razviti i ostvariti kao osoba
– Uočiti i upoznati probleme
u razvojnoj fazi puberteta i načine rješavanja razmirica i sukoba
– Spoznati da je pubertet
samo jedna od prijelaznih faza u čovjekovu razvoju i izgradnji zrele osobnosti
– Otkriti i spoznati prave i
istinske uzore i ideale u izgradnji vlastite osobnosti
Teme
i osnovni sadržaji
1. Svatko je od nas jedinstven i potreban drugoga
– Ljudi se doživljavaju kao bića koja su
neizbježivo upućena jedna na druge
– Čovjek nije otok sam za sebe
– Čovjek ne smije sebe izgubiti u susretu s
drugima
– Nismo iskreni jer se bojimo da nas drugi rani
2. Tjelesni i
duševni razvoj u pubertetu
– »U početku Bog stvori muško i žensko…« – voljeti se i živjeti
zajedno
– Otkrivamo promjene, znakove rasta i
sazrijevanja (pubertet: osnovne fizičke i psihičke promjene i izazovi u doba
puberteta)
– Zajedno rasti i radosno živjeti promjene
3. Razmirice i
sukobi u pubertetu
– Najčešći sukobi u pubertetu: suočavanje s
osobnim konfliktima
– Jedinstven sam i neponovljiv – sebi sam najveći
dar i najveća šansa u životu
– Sukob generacija – nerazumijevanje s
roditeljima i s odraslima
– Problem ostvarivanja istinskoga prijateljstva –
bijeg zbog kriza
4. Idoli i ideali u izgradnji osobnosti
– Predstavljanje kršćanskih vrednota
kroz uzore, osobito Krista i svetaca u izgradnji osobnosti
– Idoli i pogrešni ideali
koji nas okružuju (različiti časopisi, mediji, pop-zvijezde)
– Ideal kao neprolazna
vrijednost i idol kao trenutačna i prolazna vrijednost koja ne može utažiti žeđ
za osnovnim ljudskim potrebama – ljubav, sreća, ostvarenje...
Prošireni
sadržaji
– Pobliže upoznati neke
aspekte psihofizičkoga i moralnoga razvoja u razdoblju puberteta
– Otkrivati »skrivene
poruke« idola današnje mladeži koje se nude kroz različite supkulturne izričaje
(film, glazba, moda i dr.)
Metodičke
upute
– Priopćavanje,
interpretacija i vrednovanje iskustava i primjera iz života
– Prikupljanje tekstova o osobnosti,
jedinstvenosti i upućenosti na druge (Mali princ; Galeb Jonatan; Nitko nije
otok...)
– Nabrajanje i prosudba uzroka napetosti i
konflikata
– Vođeni razgovor i diskusija o gorućim
pitanjima, problemima i temama mladih
– Pomoću folija i slikovnoga materijala razraditi
tjelesne i duševne promjene u pubertetu, predstaviti ih učenicima i o njima
razgovarati
– Vođeni razgovor:
uživljavanje u reakcije oca i majke u primjerima koje iznose učenici
– Stvaralački rad s ponuđenim biblijskim
tekstovima
– Prikupiti materijale (časopise...) koji govore
o idolima i idealima te analizirati i vrednovati poruke koje oni danas upućuju
mladima
– Usporedba biblijske i crkvene poruke mladima s
porukama koje mladima dolaze od različitih interesnih skupina i »idola«
– Izrada kolaža i panoa na navedene teme
– Film, dijapozitivi
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: Dijete, Đ. Sudeta; Gnijezdo bez sokola, A. G. Matoš; Moja mati, M.
Balota
– Njemački jezik: čovjek u društvenom okruženju –
obitelj, prijatelji, problemi mladih, škola, slobodno vrijeme, glazba,
putovanja i dr.
– Engleski jezik: prijatelji i obitelj (problemi
mladih u modernom svijetu, sukob generacija, problemi u školi i razredu);
slobodno vrijeme (razgovor o TV-u, o odlasku u kino, o slušanju glazbe, o
sportovima i književnosti)
Praćenje
i vrednovanje
– Uočavanje jedinstvenosti i
upućenosti na druge
– Uočavanje i prihvaćanje promjena u pubertetu
kao normalnih faza razvoja te kao puta izgradnje i ostvarenja sebe kao slobodne
osobe
– Sposobnost
otkrivanja i mogući načini rješavanja sukoba s roditeljima i s odraslima
– Sposobnost vrednovanja i usvajanja istinskih
vrednota u izgradnji vlastite osobnosti
II. nastavna cjelina
DEKALOG
– PRAVILA ZA ŽIVOT U LJUBAVI I SLOBODI
Posebni
ciljevi
– Shvatiti i prihvatiti
Božji poziv da uvijek činimo dobro i živimo u miru, istini i pravdi sa svim
ljudima
– Spoznati da nas Božje zapovijedi oslobađaju, a
ne sputavaju
– Uočiti da se sve zapovijedi svode na ljubav
prema Bogu i bližnjemu
– Postati svjestan da je naš bližnji svaki čovjek
koji je potreban naše pomoći
– Prihvatiti savjest kao Božji glas u nama i kao
mjerilo ukupnoga ljudskoga djelovanja
– Otkriti povezanost Dekaloga i dokumenta o
ljudskim pravima i zajedničke poruke
Teme
i osnovni sadržaji
1. Savjest – Božji glas u čovjeku
– Savjest kao svetište duše
– Načelo: »Čini dobro, a
izbjegavaj zlo!«
– Rast u vjeri i ljubavi
događa se kroz ispravan odgoj savjesti
2. Božje zapovijedi – put u slobodu
– Istinska sloboda – izabrati dobro i živjeti
moralno i u ljubavi prema Bogu i
ljudima.
– Božje zapovijedi – biblijski i drugi tekstovi
– Svi smo mi izabrani narod na putu u slobodu
– Božje zapovijedi su putokazi prema slobodi
– Božje zapovijedi su znak njegove ljubavi i
brige za nas
– Čovjekov cilj je istinska sloboda.
3. Ljubav prema
Bogu – u okrilju slobode
– Prve se tri Božje zapovijedi temelje na ljubavi
prema Bogu
– »Kamo da idemo? Ti imaš Riječi života vječnoga!«
– Bog osloboditelj, izvor ljubavi i naš put…
– Ako nekoga voliš zašto njegovo ime ne izgovaraš
s poštovanjem?
– Nedjelja – dan posvećen Bogu i ljudima
4. Tko je moj bližnji?
– Ljudi u nevolji, siromaštvu i potrebama
– Moj bližnji – iskaza mu milosrđe i učini dobro
– »Sine moj, riječju i djelom štuj oca svojega da
te od njega stigne blagoslov!«
– Život je Božji dar – tko nasilno oduzme svoj
ili tuđi život on odbacuje Božju ljubav i ne prizna Boga kao jedinoga gospodara
života (ubojstvo, samoubojstvo, pobačaj, eutanazija)
– »Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja«
– Poštivanje tuđe imovine i odgovornost svih
ljudi za zajedničku imovinu
– Bez istine nema ni ljubavi
– Ne poželi… jer ljudsko srce može zasititi i
ispuniti jedino Bog
5. Dekalog i
dokumenti o ljudskim pravima
– Neka temeljna ljudska prava važna za život
pojedinca i zajednice
– Nadahnuće i temelj ljudskim pravima u Dekalogu
– Služenje u zajednici i dobrotvornim društvima
Prošireni
sadržaji
– Životna važnost biblijske
mudrosti: »Sine moj, riječju i djelom štuj oca svojega da te od njega stigne
blagoslov«
– Upoznati i usporedno s
Dekalogom analizirati međunarodne dokumente koji govore o slobodi vjere i
savjesti kao temeljnim pravima čovjeka
Metodičke
upute
– Stvaranje problemskih
pitanja, prizora, činjenica i događaja koji stavljaju na ispit čovjekovu
savjest i njegov slobodan i odgovoran izbor
– Scenske improvizacije o glasu
savjesti koji čovjeku govori, odobrava ili kori, i to prije, za vrijeme ili
nakon nekog čina
– Tumačenje problema
savjesti u svjetlu međuljudskih odnosa, svetopisamskih tekstova i učenja Crkve
– Čitanje, pripovijedanje,
analiza i interpretacija biblijskoga teksta o Božjim zapovijedima
– Na osnovi iznesenih i
odabranih pripovijesti protumačiti što Božje zapovijedi promiču i štite –
Tumačenje zapovijedi s pozitivnoga stajališta (istinu govoriti, čuvati život,
čuvati tuđe vlasništvo itd.)
– Aktualizacija zapovijedi i
njihova povezanost i primjena u svakodnevnom životu kroz iznošenje primjera iz
današnjega svijeta – priče, novinska izvješća, parlaonica…
– Pravljenje plakata na
kojemu se Božje zapovijedi prikazuju kao prometni znakovi – putokazi na putu u
slobodu
– Izrada kolaža na temu
zapovijedi – naše životne situacije
– Vođeni razgovor o
zapovijedi ljubavi koja je sažetak Deset zapovijedi
– Objašnjenje pojma savjesti
kao Božjega glasa u čovjeku kroz izlaganje i tumačenje
– Grupni rad: traženje usporedbi
i veza između Dekaloga i dokumenata o ljudskim pravima
– Film, dijapozitivi
– Igra uloga itd.
Međupredmetne
veze
– Povijest: svijet od
sredine 18. do sredine 19. stoljeća – tematika: sadržaj i značaj Deklaracije o
pravima čovjeka i građanina; građanska prava i socijalna pravda
Praćenje
i vrednovanje
– Poznavanje Božjih
zapovijedi i njihovo kratko tumačenje
– Uočavanje važnosti Božjih
zapovijedi za život i njihova primjena u životu
– Spoznaja da nas Božje
zapovijedi oslobađaju
– Razumijevanje pojma
savjesti i usvajanje življenja po savjesti
– Svijest o tome da Dekalog
nije samo kršćanski nego i općeljudski normativ moralnoga ponašanja
III. nastavna cjelina
ŽIDOVSKI
NAROD I VJERA
Posebni
ciljevi
– Upoznavanje s knjigama
Svetoga pisma koje baštinimo od židovskoga naroda
– Otkriti vezu između knjiga
Staroga zavjeta i temelja kršćanstva
– Upoznati vjernički život
Židova
– Otkriti da je Abraham
zajednički praotac Židova i kršćana i izgraditi odnos poštovanja prema Židovima
Teme
i osnovni sadržaji
1. Judaizam i svete knjige židovskoga naroda
– Judaizam kao monoteistička religija
– Knjige Staroga zavjeta – knjige povijesti
Jahvina Saveza sa svojim narodom
– Podjela i značenje knjiga Staroga zavjeta za
Židove
– Petoknjižje kao Zakon židovskoga naroda
(pravila za život)
2. Vjernički
život Židova
– Vjernički život Židova – strogo pridržavanje i vršenje Zakona (Tora
iznad čovjeka)
– Šema Izrael – Poslušaj Izraele
– Petoknjižje – Levitski zakonik
– Važnost Saveza između Boga
i izabranoga naroda – obrezanje kao znak pripadnosti narodu Saveza
– Važnost i značenje Hrama
– Židovski blagdani i
svakodnevnica (kuhinja, dovratnici...)
– Značenje i poruka blagdana
Pashe
– Molitveni život Židova
3.
Dijalog Židova i kršćana
– »Vi ćete mi biti predraga
svojina mimo sve narode«
– Isus Krist ne dokida Zakon
već ga usavršava (Mt 5, 17-20)
– Sv. Pavao oživotvoruje
Kristovu riječ
– Sv. Pavao kao most
dijaloga između Židova i kršćana
Prošireni
sadržaji
– Značenje Talmuda za židovski
narod
– Značenje židovskih
liturgijskih simbola i molitve Šema Izrael
– Produbiti stav Katoličke
crkve prema Židovima u koncilskoj deklaraciji Nostra aetate
Metodičke
upute
– Raščlamba i tumačenje
pojmova: Židov – kršćanin, Židov – judaist
– Sastavljanje kronološke
sheme najvažnijih događaja židovske povijesti
– Zorno predočavanje i
tumačenje židovskih svetih knjiga i spisa
– Upućivanje u pojedine
komentare Tore u Talmudu
– Razgovor, pripovijedanje i
interpretacija biblijskoga teksta
– Razgovor o učinku
slikovitoga govora iz konkretnoga života
– Tumačenje važnosti svakoga
pojedinoga židovskoga blagdana
– Rad s dokumentarnim
fotografijama koje predstavljaju neke događaje, blagdane, židovske vjerske
običaje
– Upoznavanje i primjeri
židovskih liturgijskih molitava i pjesama, osobito Šema Izrael
– Organiziranje skupnoga
rada na tekstovima, kao npr. Iz 42,1-4; 60,1-6; 61,1-2
– Referati o pojedinim
temama – izlaganje, interpretacija, vođeni razgovor
– Dijelovi filmova o
Abrahamu i Mojsiju – uživljavanje, interpretacija, razgovor
– Čitanje i analiza odlomka
teksta iz deklaracije Nostra aetate, osobito o krivnji Židova za Isusovu smrt i
potrebi dijaloga kršćana s pripadnicima židovske vjere
– Posjet židovskoj zajednici
i sinagogi
Praćenje
i vrednovanje
– Usvajanje temeljnih znanja
o židovskoj vjeri, blagdanima, tradiciji, običajima
– Upoznavanje bitnih razlika
između Židova i kršćana
– Razumijevanje razloga
međusobnoga poštovanja i povezivanja Židova i kršćana
– Sposobnost prikazivanja
pojedinih tema u referatima
– Poznavanje i prihvaćanje
stava Katoličke crkve prema Židovima (prema deklaraciji Nostra aetate)
IV. nastavna cjelina
PROROCI
– BOŽJI GLASNICI
Posebni
ciljevi
– Upoznati vjeroučenike s
nazivom i poslanjem starozavjetnih proroka
– Otkrivati s učenicima poziv, poslanje, život i
način djelovanja proroka
– Posvijestiti da i danas žive i djeluju proroci
i da smo sami pozvani vršiti proročku službu
– Upoznati i prihvatiti da je Isus najveći prorok
i da je on ispunjenje svih proročanstava o Mesiji
– Graditi osobni susret s Kristom i njegovom
proročkom riječi
Teme
i osnovni sadržaji
1. Proroci – govore u Božje ime
– Proroci su pozvani od Boga – oni govore u Božje
ime (Pnz 18, 15.22)
– Veliki i mali proroci: mnogi glasovi – jedna
vjera
– Razdoblje djelovanja proroka
– Dosljednost proroka (život i smrt)
– Veliki proroci – tješe, opominju, kritiziraju,
jačaju, hrabre, bude nadu, pozivaju na obraćenje, ukazuju na ispravan put
(Ilija, Amos, Izaija, Jeremija, Ezekijel ..)
2. Proroci –
čuvari Saveza
– Savez vjernosti između Jahve i njegova naroda
– Obećanja i znakovi Saveza
– Proroci opominju na čuvanje i vjernost Savezu
3. Tuga zbog
nevjere i izgubljene slobode
– Babilonsko sužanjstvo (Knjiga Tužaljki)
– Proroci nade u danima progonstva i nevolje
(Ezekijel, 2. Izaija, Obadija, Danijel)
– Pročišćenje vjere i navještaj izbavljenja …
4. Glasnici nade
i izbavljenja
– Proroci govore o nadi i tješe narod u teškim
trenucima – ljudi budnoga pogleda
– Izaija poziva na pouzdanje u Boga i proročki
naviješta rođenje Emanuela (Iz 7,10-17; 9,1-6)
– Povratak iz sužanjstva i izgradnja Hrama (3.
Izaija, Hagaj, Obadija, Zaharija, Joel)
5. Ivan
Krstitelj – Mesijin preteča
– Ivan Krstitelj – posljednji starozavjetni prorok
– »Najveći kojeg je rodila žena« (Mt 11, 1-15) –
preteča Isusa Krista
– Pripravlja put Gospodinu – propovijeda
obraćenje i pokoru (Mt 3,1-12)
6. Isus Krist –
ispunjenje proročanstava
– Isus Krist – prorok nad prorocima: Mesija
– Isus Krist: ostvarenje i ispunjenje
starozavjetnih proročanstava
– Poziv kršćana na proročku službu i
nasljedovanje Krista
– Proročka zadaća za kršćane nije okončana
(navještaj i svjedočenje istine, nade i mira, obraćenja i pomirenja, pouzdanja
i vjere u Boga)
Prošireni
sadržaji
– Usporedba života i
proročke službe Izaije, Jeremije i Ivana Krstitelja
– Analiza izabranih
novozavjetnih tekstova u kojima Isus navodi starozavjetne proroke
Metodičke
upute
– Prepoznavanje različitih
životnih situacija u osobnom i društvenom iskustvu i životu u kojima se traži
svjetlo, tumačenje, opomena, poticaj nade, poruka ohrabrenja i drugo
– Gledanje kratkih poticajnih filmova i
dijapozitiva s temama: pojedinac, društvo
– Izlaganje, pripovijedanje i predstavljanje
religioznog i društvenoga okružja u kojima su djelovali proroci
– Rad na biblijskim tekstovima o životu i
porukama pojedinih proroka i uspoređivanje proročkih likova
– Pripovijedanje, čitanje te produbljivanje biblijskih
tekstova i poruka pojedinih proroka kroz vođeni razgovor
– Scensko i likovno predstavljanje proroka i
njihova aktualizacija u naše vrijeme
– Pisanje kratkoga eseja ili testa na temu
prepoznavanje lažnih proroka (reklame, emisije, film o »proročici«, o »vraču« i
drugo)
– Iznošenje povijesnih i suvremenih primjera
proročanstava – aktualizacija proročkoga djelovanja na naše vrijeme – neke
osobe i pokreti koji promiču mir među ljudima i drugo
– Tabelarno prikazivanje najvažnijih događaja i
znakova raspoznavanja pojedinoga proroka
– Izrada sažetka o djelovanju proroka u obliku
meditacijske slike
– Sastavljanje modernih psalamskih tekstova s
porukama za naše vrijeme
– Shematski prikaz – odnos proroka SZ i Krista
– Dijapozitivi o pojedinom proroku
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: Biblija – Evanđelje po Luki, Ivanovo i Isusovo djetinjstvo; Prorok
(izbor), H. Džubran
– Engleski jezik: blagdani –
obilježavanje Božića i Uskrsa prigodnim tekstovima i popularnim pjesmama
Praćenje
i vrednovanje
– Poznavanje imena velikih
starozavjetnih proroka
– Poznavanje crtica iz
života i djelovanja starozavjetnih proroka koji se citiraju u Novom zavjetu
– Usvajanje stava odlučnosti
i vjernosti u prenošenju i svjedočenju istine po uzoru na proroke
– Spremnost za osobni susret
povjerenja i nasljedovanja Krista i njegove riječi
V. nastavna cjelina
CRKVA
– NOVA PROROČKA ZAJEDNICA
Posebni
ciljevi
– Upoznavanje nekih bitnih
činjenica o životu i djelovanju Kristove Crkve tijekom 2000 godina njezine povijesti
– Shvatiti i upoznati
činjenicu božanskoga i ljudskoga elementa u Crkvi te kako je usprkos ljudskim
slabostima i pogreškama (nemiri, optužbe, raskoli, ratovi) Crkva živjela Isusov
poziv i ideal
– Shvatiti i doživjeti u
pravom svjetlu znamenite osobe i događaje iz povijesti Crkve (primjeri i
svjedoci)
– Omogućiti doživljaj
religiozno-kulturne i duhovno-vjerničke dimenzije i poslanja Crkve u današnjem vremenu
– Upoznati snagu evanđeoske poruke
u životu Crkve i potrebu njezine trajne obnove u snazi Duha Svetoga
– Otkriti događaje,
činjenice i svjedočanstva »novoga lica Crkve« u našem vremenu
– Formirati stav
nasljedovanja osobe Isusa Krista kao znaka jedinstva i zajedništva Kristove
Crkve i svih kršćana
Teme i
osnovni sadržaji
1. Crkva je rođena snagom Duha
– San o zajednici – Crkva zajednica vjernika koja
vjeruje u Isusa Krista
– Crkva u službi spasenja i ostvarenja
Kraljevstva Božjega (ustanovljenje i svrha)
– Crkva nisu samo biskupi i svećenici – svi su
Kristovi vjernici Crkva
– Božanski i ljudski elementi u Crkvi
– Duh Sveti nadahnjuje i vodi Kristovu Crkvu
kroza sva vremena
2. Krv mučenika
– sjeme novih kršćana
– Krv mučenika – sjeme novih kršćana
– Vjera u Boga i osobni život kršćana
– Mučeništvo i mučenici, carevi progonitelji,
snaga mučeničkoga svjedočanstva i obraćenje pogana (progoni kršćana u prvim
stoljećima Crkve)
– Učiti iz svjedočanstava mučenika
3. Crkva izlazi iz katakomba
– Crkva izlazi iz katakomba – sloboda Crkve
– Konstantinovo obraćenje – Milanski edikt,
sloboda vjere i širenje Crkve
– Prvi koncili u Crkvi – u obrani pravovjerja
4. Germanski i
slavenski narodi postaju kršćani
– Germanski i slavenski narodi
– Važniji događaji iz opće povijesti – pad Zapadnoga
Rimskoga Carstva, provala Huna, franačka država, primanje kršćanstva kod
Germana
– Benediktinci – njihovo poslanje i utjecaj
– Sv. Ćiril i Metod – Crkva među slavenskim
narodima
5. Nezaliječene
rane crkvenoga raskola
– Razjedinjenje među braćom – stvarnost crkvenoga
raskola
– Nezaliječene rane crkvenoga raskola (razlozi
raskola, posljedice i pokušaji ujedinjenja)
– Crkveno i političko suparništvo između Rima i
Carigrada
– Disciplinske, liturgijske i dogmatske razlike između
katolika i pravoslavaca
– Jedinstvo u različitosti
6. Svijetle i tamne stranice Crkve u srednjem
vijeku
– Svijetle stranice:
dostignuća u znanosti, umjetnosti i kulturi
– Obnova redovništva i novi
redovi
– Tamne stranice:
inkvizicija i križarski ratovi u srednjem vijeku
7. Rane novoga rascjepa Crkve na Zapadu
– Nove podjele na Zapadu
– Rane novoga rascjepa Crkve
(uzroci i posljedice na području kulture, politike, gospodarstva, crkvenoga
života)
– Luther i protestantska
reforma u Njemačkoj
– Jean Calvin, Ulrich
Zwingli
– Henrik VIII. i engleski
crkveni raskol
8. Obnova Katoličke crkve i širenje kršćanstva
– Obnova Katoličke crkve i
širenje kršćanstva (Tridentinski koncil)
– Veliki obnovitelji Crkve:
sv. Ignacije i isusovci
– Evangelizacija novih
zemalja i misijski pokret
9. Crkva pred izazovom prosvjetiteljstva i revolucionarnih pokreta
– Izazovi prosvjetiteljstva
i revolucionarnih pokreta
– Društvene prilike, razvoj
znanosti i potiskivanje vjere i Crkve iz društvenoga života
– Francuska revolucija i
progoni Crkve
– Crkva ima svoje mjestu u
društvu i svijetu
10. Novo lice Crkve u XX. stoljeću
– Društvene promjene i
sveopća obnova
– Drugi vatikanski koncil i
otvaranje Crkve svijetu
– Novo lice Crkve
– U službi Evanđelja i čovjekova
dostojanstva
Prošireni
sadržaji
– Društvene i političke
okolnosti crkvenoga raskola u 11. stoljeću
– Prave i dublje povijesne
okolnosti, društvena i politička pozadina te razlozi »inkvizicije«
– Neki važniji naglasci
otvaranja Crkve prema svijetu na Drugom vatikanskom koncilu
Metodičke
upute
– U osobnom i društvenom
životu uočiti različite zadaće, službe, uloge i odgovornosti koje ljudi
obnašaju
– Vođeni razgovor – usporedba i razlučivanje
različitih ustanova u društvu i njihove organizacija u odnosu na Crkvu koju je
ustanovio Krist
– Izlaganje i tumačenje povijesne i eshatološke
zadaće Crkve u povijesti koju vodi Duh Sveti
– Izlaganje, tumačenje, pripovijedanje povijesnih
događaja i činjenica iz crkvene povijesti od najranijih vremena do danas
– Usporedni shematski prikaz glavnih događaja
crkvene povijesti u suodnosu s nastavom povijesti
– Obrada izabranih zapisa o kršćanskim mučenicima
– Nuđenje dijapozitiva, slika, tekstualnih izvora
iz pojedinih razdoblja crkvene povijesti te njihova demonstracija, tumačenje i
interpretacija kroz razgovor, individualni i skupni rad (npr. rad sa slikom –
reprodukcija katakombi, bazilike, gotičke katedrale, barokne crkve...)
– Rad s tekstom: analiza
izvornih tekstova, pisanje asocijativnoga niza, samostalne bilješke uz
udžbenik
– Diskusija s pomno
pripremljenim argumentima o svijetlim i tamnim stranicama crkvene povijesti
(podjele, raskoli, inkvizicija i drugo)
– Rad s povijesnim kartama i
tabelarni prikaz katoličkih, pravoslavnih i protestantskih shvaćanja pojedinih
razdoblja i događaja crkvene povijesti
– Seminarski rad (životopisi
svetaca, rimski ili germanski politeizam...)
– Pismeni radovi s
naglašenom aktualizacijskom crtom (pisanje »novinskoga izvješća« o progonima
kršćana; dijalog dvojice križara koji kreću u pohod...)
– Izbor i čitanje nekih
misli i poruka u ulomcima iz djela velikih crkvenih likova, utemeljitelja
crkvenih redova i kongregacija
– Prikupljanje anegdota o
događajima iz određenoga povijesnoga razdoblja
– Izrada grafičkoga prikaza
velikih misijskih putovanja, npr. Franje Ksaverskog
– Izbor i interpretacija
slika i fotografija iz različitih razdoblja crkvene povijesti koje
»interpretiraju« pristupe Crkve različitim problemima svakodnevnoga života
vjernika, odnosa Crkve prema kulturi, znanosti, umjetnosti itd.
– Pravljenje kolaža s temom
»Novo lice Crkve« na temelju izabranih tekstova Drugog vatikanskog sabora
– Pisanje eseja s naslovom
»Moje mjesto u Crkvi danas«
– Posjet arheološkom muzeju
ili bližem povijesnom lokalitetu
Međupredmetne
veze
Povijest:
značajniji događaji opće povijesti koje učenici poznaju iz V. i VI. razreda; iz
povijesti VII. razreda: svijet od sredine 18. do sredine 19. stoljeća (položaj
europskih monarhija, međusobni odnosi, industrijska revolucija, građansko
društvo, prosvjetiteljstvo, nacionalni pokreti, liberalizam i romantizam,
zbivanja u Otomanskom Carstvu); Europa i svijet u drugoj polovici 19. stoljeća
(društvene promjene, II. industrijska revolucija, imperijalizam, monopolizam,
kolonijalizam i dr., uloga misionara u kolonijama); Europa i svijet od početka
20. st. do kraja Prvoga svjetskoga rata (društvene i političke krize i
vojno-politički savezi, revolucionarne promjene u Rusiji, Balkanski ratovi i
Prvi svjetski rat i njihov utjecaj na povijesna, kulturna i druga zbivanja)
Praćenje
i vrednovanje
– Lenta vremena (navedeni i
nacrtani najznačajniji događaji i osobe u određenom razdoblju povijesti Crkve)
– Poznavanje abecednoga i tabelarnoga prikaza
najznačajnijih događaja i osoba (npr. A – anglikanizam, B – barok, C – crkveni
Oci, D – duhovna obnova u 12. i 13. stoljeću, E – ekumenski pokret, I –
inkvizicija...)
– Shvaćanje i poznavanje osnovnih i bitnih
činjenica i događaja iz povijesti Crkve (progoni, Milanski edikt, crkveni raskoli,
duhovna obnova Crkve i uloga crkvenih redova, doprinos Crkve na području
znanosti, kulture i dr.)
VI. nastavna cjelina
DA
SVI BUDU JEDNO
Posebni
ciljevi
– Oživotvoriti Isusovu želju
da sve ljude okupi u jednu Crkvu
– Približiti i pobliže
osvijetliti povijesne činjenice raskola i reformacije
– Upoznati posebnosti
Grkokatoličke crkve, te s Pravoslavnom, Protestantskom i Anglikanskom crkvom
– Razviti i izgraditi
ekumensko razmišljanje i djelovanje
Teme i
osnovni sadržaji
1. Isusova želja i molitva za jedinstvom
– Isusova želja i molitva na rastanku: Iv,
17,1-4.6-11.
– Bog želi da čovjek živi u skladnom zajedništvu
– Krist okuplja učenike oko sebe i želi da svi
»budu jedno«
– Crkva – jedinstvo – duhovski događaj
2. Grkokatolici
u svijetu i u nas
– U istoj Katoličkoj crkvi – potpuno jedinstvo u
različitosti
– Nastanak Grkokatoličke crkve
– Ispovijedanje iste vjere – različitost
liturgijskih obreda
– Grkokatolici u nas i u svijetu
3. Pravoslavna
Crkva u svijetu i u nas
– Pravoslavna Crkva u nas (u Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini)
– Pravoslavlje u svijetu
– Teološke i druge razlike između katolika i
pravoslavaca
– Religijsko-kulturne i umjetničke vrijednosti
Pravoslavnih crkava
– Želja i nastojanja za jedinstvom
4. Susret s
drugim kršćanskim zajednicama i Crkvama
– Isti korijeni, različite vjeroispovijesti
– Teološke i druge razlike između katolika i
drugih kršćanskih zajednica (anglikanci, evangelici, kalvinisti /reformirani
kršćani...)
– Religijsko-kulturne i umjetničke vrijednosti
Protestantskih crkava i kršćanskih zajednica
– Nastojanja oko jedinstva
5. Ekumenski
pokret i molitva za jedinstvo svih kršćana
– Ostvarenje Isusove želje – želja svih kršćana:
jedinstvo
– Ekumenski pokret i ekumenska osmina
– Molitva za jedinstvo svih kršćana
Prošireni
sadržaji
– Grkokatolička zajednica u
Crkvi u Hrvata, njezin ustroj, liturgija, pobožnosti, posebnost unutar
Katoličke crkve
– Susret s pripadnicima
pravoslavne i protestantskih zajednica s temom o ekumenskom razmišljanju i
djelovanju
Metodičke
upute
– Iskustva susreta,
zajedništva i poštovanja među ljudima različitih tradicija, kultura i
vjeroispovijesti u svakodnevnom životu
– Vođeni razgovor – uzroci i
posljedice netrpeljivosti i nepoštovanja koje ponekad susrećemo među kršćanima
– Interpretativno čitanje, interpretacija i
analiza teksta (Iv 17)
– Izlaganje, pripovijedanje, tumačenje odabranih
tekstova
– Vođeni razgovor na teme o jedinstvu svih
kršćana, ekumenskom pokretu i odnosu katolika i pravoslavaca
– Pravljenje shematskog prikaza bitnih razlika
između katolika, pravoslavaca i protestanata glede nauka vjere, slavljenja
sakramenata i vjerskih običaja
– Pismeno izražavanje: razmišljanja, kratki
eseji, iskustva, molitve uz svaku od navedenih tema
– Primjeri kršćanske solidarnosti, poštovanja i
zajedničkih aktivnosti među kršćanskim konfesijama
– Pano s grafičkim prikazom povijesti Crkve s
naglaskom na raskolu i reformaciji
– Demonstracija i interpretacija fotografija o
navedenim temama iz knjiga Religije svijeta i Ilustrirana historija
– Umjetničke reprodukcije (Pravoslavne crkve,
ikone, Martin Luther, Henrik VIII.)
– Asociogrami na temu ekumenizma, ekumenskih
susreta i molitve za jedinstvo
– Filmovi, dijaprojekcije
– Strip, kolaž fotografija, literarni rad….
– Prikazivanje i interpretacija umjetničkih
reprodukcija i drugih djela iz religijsko-kulturne baštine pojedinih
konfesionalnih zajednica
– Kontakti i susreti s djecom iz vjeronaučnih
skupina drugih konfesija te posjet njihovim crkvama i drugim ustanovama
Praćenje
i vrednovanje
– Prihvaćanje stava
poštovanja prema svim kršćanima i kršćanskim zajednicama
– Sposobnost uočavanja i
poznavanja različitosti među kršćanima u odnosu na vjerske istine, obrede i
načine kršćanskoga života
– Stav otvorenosti prema
ekumenskom zajedništvu i uzajamnom poštovanju
– Spremnost na suradnju i
molitvu za jedinstvo kršćana u obitelji, u župnoj zajednici i u zajedničkim
ekumenskim susretima
VII. nastavna cjelina
POTREBA
POMIRENJA I OPRAŠTANJA
Posebni
ciljevi
– Shvatiti da su zlo i grijeh
dio stvarnosti
– Uočiti posljedice zla i
grijeha u osobnom i društvenom životu
– Upoznati Isusov stav prema
grijehu i grešnicima
– Otkriti da spoznaja
vlastitoga grijeha i priznavanje krivnje vode izlasku iz ropstva zla i grijeha
– Uočiti vrijednost i
potrebu dnevnoga ispitivanja vlastitih stavova, postupaka i savjesti kako bi
odgojili savjest i izgradili kršćansku osobnost
– Izgrađivati stav
otvorenosti prema poticajima Božje milosti i trajnoga obraćenja srca i uma
– Otkriti put pomirenja s Bogom
i s ljudima te snagu i ljepotu milosnoga života
– Otkriti veličinu Božjega
milosrđa u sakramentu pomirenja
Teme i osnovni sadržaji
1. Iskustvo krivnje i grijeha
– Zlo i grijeh su dio svakodnevice
– Grijeh kao posljedica istočnog grijeha i
zloporaba našega razuma i slobode (Rim 5, 18-19)
– Grijesi imaju različitu težinu (vrste grijeha)
– Zanemarivanje Boga, zanemarivanje vjerskoga
života, sakramenata...
– Posljedice zla i grijeha: raskid milosti i
prijateljstva, razoreno zajedništvo, osamljenost, udaljavanje od Boga, osjećaj
krivnje i grešnosti (Usp. Mt 26, 69-75)
2. Priznanje
krivnje i prihvaćanje vlastite odgovornosti
– Trajni poziv na obraćenje (Ps 32, 1-5)
– Grijeh i grešnik
– Biblijski tekstovi o priznanju grijeha i
prihvaćanju odgovornosti (2Sam 11-12; Dj 9, 1-31 i Lk 15, 11-32)
– Isusov stav i odnos: u susretu s grešnicima,
npr. s preljubnicom (Iv 8, 1-11); sa Zakejom (Lk 19, 1-11); s grešnicima
postupa milosrdni Otac (Lk 15, 11-32)
– Priznanje krivnje, kajanje i prihvaćanje
odgovornosti
– Život u milosti i odgovornoj slobodi
3. Pomirenje s
Bogom i s ljudima
– Opraštanje kao temeljno kršćansko iskustvo
– Snaga sakramenta pomirenja – načini
sakramentalnoga pomirenja, Bog oprašta grijehe, svećenik u sakramentalnoj
ispovijedi – veličina ispovjedne tajne
– Pomiren s Bogom, s ljudima i sa samim sobom
(usp. Kol 3, 12-15)
– Pomirenje u zajednici vjernika (Crkvi) i u
društvu Prošireni sadržaji
– Zlo rata, mržnje, razaranja i stradanja ljudi
te ubijanja nerođene djece danas u svijetu – otkrivamo puteve obraćenja, mira,
praštanja i pomirenja
Metodičke
upute
– Kolaž ili dijamontaža
ljudskoga zla i grijeha (npr. zlostavljanje, krađa, kleveta, mučenje itd.)
– Scenska igra o razornosti
i težini zala i grešnosti u svakodnevnom životu
– Analiza odabranih članaka
i crnih kronika koji svjedoče o razornosti grijeha
– Razrada pojma »grijeh«
– Interpretativno čitanje,
pripovijedanje, analiza i tumačenje odabranih tekstova
– Skupni rad na odabranim
biblijskim tekstovima, izlaganje i vođeni razgovor
– Igra uloga: »I ja sam bio
u masi koja je kamenovala...« ili »Zatajio sam te kad...«
– Pismeno izražavanje,
stvaranje kolaža s navedenim temama
– Nastaviti pričati priču s
različitim završecima (dogodila se prometna nesreća i vozač je pobjegao s
mjesta nesreće...)
– Scenski prikaz različitih
biblijskih prizora susreta, opraštanja i radosti pomirenja
– Analiza učeničkih izjava o
ispovijedi i izrada suvremenoga ispita savjesti
– Izlaganje i razgovor o
razlikovanju lakoga, teškoga i smrtnoga grijeha
– Organizirati pokorničko
bogoslužje pripremljeno kroz meditativnu glazbu, dijapozitive… i po mogućnosti
ponuditi ispovijed u župnoj zajednici
Praćenje
i vrednovanje
– Sposobnost uočavanja potrebe
oproštenja i pomirenja s Bogom i s ljudima
– Poznavanje značenja
savjesti, grijeha, vrsta grijeha i grešnosti u čovjekovu životu
– Formiranje stava praštanja
i pomirenja
– Spremnost na nasljedovanje
Isusova primjera u susretu i prihvaćanju grešnika, tj. osuditi grijeh ali ne i
osobu (čovjeka)
VIII. nastavna cjelina
TAJNA
SMRTI I KRŠĆANSKA VJERA U VJEČNI ŽIVOT
Posebni
ciljevi
– Upoznati da smrt ne znači
kraj nego da je ona MOST koji nas vodi ka vječnosti
– Posvijestiti i osjetiti da
smrću prestaje čovjekova ograničenost vremenom i prostorom i da se događa
prijelaz u život s Bogom ili bez Boga
– Otkriti kako čovjek,
zlouporabom svoje slobode, sam sebe osuđuje na vječnu propast ili na vječnu
radost
– Upoznati da Crkva kao
zajednica spasenja po zaslugama Isusa Krista, po svojim svetinjama
(sakramenti), posebno preko sakramenata kršćanske inicijacije (krštenje,
potvrda, pričest) i sakramenata ozdravljenja (ispovijed, bolesničko pomazanje)
vodi svoje vjernike do novoga (vječnoga) života
Teme i
osnovni sadržaji
1. Pred tajnom smrti
– Pred velikom tajnom – tajna smrti (Mk 14,
32-36)
– Smrt i strah kao posljedica zla i grijeha
– Tjelesna i duhovna smrt
– Život je jači od smrti – Isusova otkupiteljska
žrtva (muka, smrt i uskrsnuće) zauvijek je pobijedila smrt
2. Briga za
bolesne i umiruće
– Tjeskoba i strah pred bolešću
– Isusovi susreti s bolesnicima (Mt 15, 29-31)
– Bolesničko pomazanje – da Gospodin bolesnika
podigne i spasi (Jak 5, 13-16)
– Molitva za bolesnike
– Blaženi su oni koji vrše djela milosrđa
3. O životu
nakon smrti
– Kršćani se ne boje smrti – vjera pobjeđuje smrt
– Biblijski tekstovi o životu nakon smrti (2Mak
12, 38-45 i Lk 16, 19-31)
– Isus je svojim
prijateljima obećao novi život (vječni život)
– U kući Oca nebeskoga ima mnogo
stanova (Iv 14, 1-3 i Lk 16, 19-31))
4. Mogućnost vječne propasti
– Bog želi da se svi ljudi
spase
– »Dana mi je sva vlas na
nebu i na zemlji« – Isus će suditi svijet
– Dobri i zli pred sudištem
Božjim (Mt 25, 41-45)
– Bog je strpljiv s nama do
kraja – Prispodoba o »pšenici i kukolju« (Mt 13, 24-29)
– Odabrati put dobra,
istine, ljubavi i spasenja
5. Radost vječnoga života
– Govor u prispodobama i
slikama – radost vječnog života
– U vječnom zajedništvu sa
svojim Bogom – »Dođite blagoslovljeni Oca mojega....« (Mt 25, 34-36) –
– Opredijeljeni za Krista i
njegov put – Bog će nas suditi po našim djelima
– Konačna preobrazba čovjeka
i svega stvorenoga – »novo nebo i nova zemlja«
Prošireni
sadržaji
– Neka iskustva, misli i
svjedočanstva filozofa, teologa, prirodoznanstvenika i književnika koji govore
o smislu života, smrti i životu nakon smrti
Metodičke
upute
– Načiniti kolaž s
izvještajima o smrti, bolestima, umiranju, nasilju i katastrofama; analizirati
uzroke i posljedice stradavanja i umiranja
– Demonstracija i tumačenje: dokumentarna
fotografija (običaji pogreba kod nekih naroda... običaji u vezi sa smrću
nekada i danas...)
– Izlaganje i tumačenje odabranih dijelova iz
molitvenika ili obrednika za sprovode
– Razgovor s učenicima o osobnom iskustvu i
susretu sa smrću (prelistati »crnu kroniku« i osmrtnice u dnevnom tisku
– Tradicija i obredi u našem narodu (obred
pogreba, molitve, običaji)
– Skupni rad s problemski postavljenim biblijskim
tekstovima o smrti (Stari i Novi Zavjet): Knjiga o Makabejcima; prispodoba o
»Bogatašu i Lazaru«; Evanđelja: Isus umire na križu
– Stvaralačko izražavanje – pismeni izričaj o
prispodobi »Bogataš i Lazar« (asocijacija na temu raj – pakao)
– Tumačenje pojmova »čistilište«, »raj/nebo« i
»vječni život« te »pakao i »vječna propast«
– Meditacija metafore: raj/nebo je kao...
(povezati s biblijskim porukama)
– Stvaranje kolaža na teme »smrt – život«, »tama
– svjetlo«, »žalost – radost«, »pakao – raj«
– Promatranje slike posljednjeg suda – razgovor i
interpretacija
– Stvaralačko izražavanje: »Smrt nije kraj«
– Simboli pobjede, života i spasenja: svijeća –
simbol Krista, vječnosti; križ – simbol pobjede života nad smrću itd.
– Skupni rad na temu »Tjelesna
i duhovna djela milosrđa«; načiniti suvremeni katalog potreba i djela milosrđa,
duhovnih i tjelesnih
– Film i dijaprojekcije o
navedenim temama
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: Molitva na putu, A. B. Šimić
– Biologija: pojava života
na zemlji, razvoj živih bića, ciklus materije, evolucija, razvojno stablo živog
svijeta
Praćenje
i vrednovanje
– Uočavanje različitih
stavova prema smrti i formiranje svojega vlastitog stava u skladu s Isusovom
porukom
– Razumijevanje značenja istina
kršćanske vjere: »sudnji dan« i »život vječni«
– Shvaćanje i poznavanje
duhovnih i tjelesnih djela milosrđa
– Poznavanje biblijskih
izreka i poruka o smrti i vječnom životu
IX. nastavna cjelina
ŽIVIMO
U VJERI, NADI I LJUBAVI
Posebni
ciljevi
– Upoznati pojam i značenje
bogoslovnih kreposti
– Razumjeti i iskusiti vjeru kao dar Božji i
čovjekov odgovor na taj dar
– Otkriti kako vjeru svjedočki živjeti u
svakidašnjem životu (dužnost vjernika)
– Upoznati grijehe koji uništavaju vjeru
– Otkriti temelje kršćanske nade
– Upoznati i prihvatiti Isusa Krista koji je
temelj i darovatelj naše nade
– Otkriti grijehe kojima narušavamo naš put nade
– Otkriti ljubav kao temeljnu krepost koja sve
obuhvaća (kršćansko poimanje ljubavi)
– Upoznati svojstva kršćanske ljubavi i
prihvatiti je kao temeljnu zapovijed života
– Otkriti grijehe koji uništavaju ljubav i
naučiti im se oduprijeti
Teme i
osnovni sadržaji
1. Vjera – Božji dar i čovjekov odgovor
– Kršćanska krepost vjere
– Vjera u svjetlu naravne i nadnaravne objave
(objava Boga u SZ i NZ)
– U vjeri se čovjek Bogu otvara i na njegov poziv
vjerom odgovara – vjera kao dar i zadatak
– Dužnosti vjernika: upoznati vjeru, svjedočiti
vjeru, čuvati vjeru, živjeti u skladu sa crkvenim učiteljstvom
– Grijesi koji uništavaju vjeru: nevjera, grijeh
krivovjerja, vjerski otpad, hereza, vjerska sumnja
2. Ususret kršćanskoj nadi
– Nada – dar Duha i
pouzdanja u Boga (primjeri ustrajne nade – Proroci – navjestitelji nade,
Marijino pouzdanje u Boga – ostvarena nada)
– Krist kao jedina naša nada
– Kristova muka, smrt i uskrsnuće kao zalog naše nade
– U trojedinom Bogu ostvaruje se naša nada
– Zapovijedi na putu ispunjenja nade i ljubavi
– Grijesi protiv kreposti nade: očaj, preuzetnost
3. Snaga
kršćanske ljubavi
– Ljubav je temeljna krepost koja obuhvaća sve
druge
– Pojam i značenje kršćanske ljubavi
– Očitovanje Božje ljubavi u SZ (izlazak iz
egipatskoga ropstva, Savez na Sinaju ...)
– Punina Božje ljubavi očituje se u Isusu Kristu
– Svojstva kršćanske ljubavi – Hvalospjev ljubavi
sv. Pavla (1Kor 13, 1-13)
– Ljubav kao zapovijed
– Grijesi koji narušavaju/uništavaju ljubav
(teški grijeh, mlakost, mržnja prema Bogu…)
Prošireni
sadržaji
– Dubina i snaga poruke Hvalospjeva
ljubavi kod svetoga Pavla
– Dubina otajstva Božje
ljubavi i grijesi koji uništavaju ljubav kao snagu ljudskoga i kršćanskoga
života
Metodičke
upute
– Izmjena iskustva o
važnosti vjere u čovjekovu životu – bez povjerenja nije moguće živjeti (povjerenje
u drugu osobu, u obitelji, među prijateljima, u svakodnevnom životu na ulici, u
trgovini, u razredu...)
– Pripovijedanje i tumačenje biblijskih tekstova
o pravim vjernicima i njihovu potpunom pouzdanju u Boga
– Tumačenje pojma »vjera je dar i zadatak«
– Stvaralački rad na tekstovima (individualni i
skupni): Pavlov Hvalospjev ljubavi, anđelovo navještenje Mariji, Isus u
Getsemaniju)
– Izlaganje, tumačenje, pripovijedanje i
interpretacija različitih tekstova i nepoznatih pojmova
– Raščlamba pojmova »kršćanska vjera«, »nada« i
»ljubav«
– Vođeni razgovor – shvaćanje ljubavi kod sv.
Pavla; kako čovjek može odgovoriti na Božji zov i nikad ne izgubiti nadu?
– Kolaži s temama o vjeri, nadi i ljubavi i
plodovima ovih kreposti
– Dijapozitivi o životu i djelovanje Majke
Terezije
Praćenje
i vrednovanje
– Razumijevanje, poznavanje
i usvajanje temeljnih kršćanskih kreposti vjere, nade i ljubavi
– Otvorenost prema poruci temeljnih kršćanskih
kreposti
– Razumijevanje i poznavanje temeljnih grijeha
protiv vjere, nade i ljubavi
– Izgrađenost osobnoga stava vjere, nade i
ljubavi kao načina kršćanskoga života i spremnosti i njegova živućega
svjedočenja osobito kroz duhovna i tjelesna djela milosrđa u svjetlu Govora na
gori
VJERONAUČNI
PROGRAM ZA OSMI RAZRED
O
situaciji učenika osmoga vjeronaučnoga godišta
Većina učenika osmoga razreda (dob između 13./14. i
15./16. godine života) ulazi u razdoblje pravoga puberteta i završnu podfazu
predadolescencije. Mnoge učenice ove dobi već ulaze u razdoblje rane adolescencije.
Ovo je vrlo impulzivno razdoblje u kojem većina učenika proživljava sve
intenzivniji tjelesni, spoznajno-misaoni i psihosocijalni razvitak. Događa se
gubitak ravnoteže, traženje egocentričnih odgovora i sve naglašenije
proživljavanje iskustva nemirnoga života i često proturječnoga traganja za
vlastitim identitetom na području njihova tjelesnoga, afektivnoga,
intelektualnoga, djelatno-komunikacijskoga i socijalnoga života. Osobito se to
osjeća u pomanjkanju kreativnoga i kvalitetnoga odnosa sa sobom, s drugima i sa
širim životnim okružjem, društvom i prirodom. Te se proturječnosti osjećaju i u
religioznom životu učenika, u njihovu odnosu prema religioznim pitanjima i
transcendenciji u kojoj vjernici, u konačnici, prepoznaju neizrecivo otajstvo
osobnoga i objavljenoga Boga.
U ovom se godištu, u odnosu na prošlo, događa još
jače distanciranje učenika od autoriteta odraslih, osobito od roditeljskoga
autoriteta. Zato je i nužno da roditelji, vjeroučitelji i drugi autoriteti
pristupaju učenicima kao partneri i da, imajući u vidu njihov
afektivno-socijalni razvitak, u kvalitetnoj komunikaciji s učenicima rješavaju
njihova osobna i druga pitanja s puno razumijevanja i strpljenja. Učenici ove
dobe ne prihvaćaju nametnuta rješenja, nego traže da i oni solidarno i
suodgovorno sudjeluju u rješavanju i donošenju odluka o sebi, o obitelji i
drugom. U ovom se razdoblju, u želji za izgradnjom osobnoga identiteta i u
želji da se postane odrastao čovjek, tj. slobodna i odgovorna osoba, događa
naglašenija želja za emocionalnim distanciranjem od »simbola majke« (osobito
muške, ali i ženske djece) i približavanja »simbolu oca«, kao »simbolu«
odrasloga svijeta, slobode i odgovornosti. Neriješeni odnosi učenika ove dobi s
»roditeljskim simbolima« mogu stvarati poteškoće u izgradnji ispravne slike o
Bogu jer su skloni projicirati svoje neriješene probleme s roditeljima na odnos
prema Bogu, osobito ako je njihova slika o Bogu u djetinjstvu i
predadolescenciji bila previše uvjetovana identifikacijskim procesima s obzirom
na roditeljske simbole
U ovom je razdoblju posebno osjetljiv
tjelesno-afektivni razvoj učenika i postizanje ravnoteže između
tjelesno-instinktivne i duševno-duhovne dimenzije toga razvoja. Riječ je o njihovu
spolnom odgoju i njihovoj težnji za upoznavanjem i produbljivanjem doživljaja
svoje seksualnosti kao temeljnoga određenja čovjeka, a svoj najdublji smisao
pronalazi u potpunoj i radikalnoj upućenosti čovjekova bića prema drugome.
Upravo u ovoj dobi katolički vjeronauk treba pomoći mladima da ostvare postupnu
i sve potpuniju integraciju svoje spolnosti i dobiju cjelovit i temeljit spolni
odgoj u svim dimenzijama čovjekova tjelesnoga, duševnoga i duhovnoga bića.
Ovaj spolni odgoj posebno uključuje čovjekovu religiozno-moralnu dimenziju,
koja istodobno nadilazi i prožima sve ostale njegove dimenzije: percepcijsku,
imaginacijsku, intelektualnu, doživljajnu, estetsku, komunikacijsku, kulturnu,
društvenu i druge u kojima se čovjek očituje, ostvaruje i potvrđuje kao
spoznajno, doživljajno i djelatno biće.
Područje spolnoga odgoja ima svoju
biološko-seksualnu, psiho-seksualnu, etičko-moralnu i duhovno-religioznu
dimenziju. U vjerskom je odgoju nužno sve njih skladno povezati i odrediti
etape odgoja kojima će se pomoći učenicima da rastu u sve većoj ljudskoj i
vjerničkoj zrelosti te da žive svoju seksualnost u službi istinske ljubavi i
života. Jedan je od glavnih ciljeva njihova spolnoga odgoja odgoj za ljubav i
brak, odgoj za življenje ljudske seksualnosti u službi ljubavi i života i onda
kad se ona odnosi na kršćansko zvanje življeno u celibatu (npr. svećeničko,
redovničko i drugo u ljudi i u službi zajednice) radi Kraljevstva Božjega).
U vjerskom odgoju ove dobi treba uvažavati učeničke
sposobnosti formalne logike i apstrakcije i probuđenoga interesa mladih za
temeljna pitanja života kao što su postanak svijeta, smisao ljudskoga života i
postojanja. Učenici traže objektivnu i argumentiranu informaciju o svijetu koji
ih okružuje i osobito smisao i vrijednosti vlastitoga života. Njih već sada
zanimaju teoretska i praktična »filozofska« i »teološka« pitanja koja se odnose
na njihov konkretni život, ciljeve i puteve ostvarenja uspješnoga života,
osobnoga identiteta, bilo na planu etičko-moralnoga, bilo duhovno-religioznoga
života. Pokazuju poseban interes i motivaciju za upoznavanje starozavjetnih i
novozavjetnih osoba i likova koji su se odlikovali herojskim vrlinama i djelima
i koji su ostvarili uspješan život. Isusova osoba, riječ i djelo prvorazredan
su im identifikacijski model. Privlače ih tekstovi iz Knjige postanka, mudrosna
i proročka književnost, Psalmi, evanđeoske prispodobe i događaji Isusova
susreta s ljudima, Knjiga Otkrivenja te Pavlove i druge poslanice. Zato je vrlo
važno učenicima ove dobi prilagoditi »govor vjere« u izricanju i približavanju
najdubljih ljudskih, biblijskih i vjerničkih iskustava i stvarnosti. Isto tako,
aktivan i kreativan zajednički rad učenika i vjeroučitelja u vjeronaučnoj
nastavi pravi je put za postizanje vjersko-odgojnih ciljeva u ovom godištu.
Svrha
vjeronaučne nastave osmoga godišta
Svrha
katoličkoga vjeronauka osmoga vjeronaučnoga godišta jest da učenici,
otkrivajući iskustvo traganja za spoznajom i ostvarenjem konačnoga smisla
osobnoga i zajedničkoga života, upoznaju, dožive i prihvate da je Bog
stvoritelj i dovršitelj svijeta i našega života te da i nas poziva da budemo
»sustvaratelji« i aktivni sudionici u ostvarenju konačnoga životnoga smisla.
Učenici u svjetlu Božje riječi otkrivaju, vježbaju i žive osnovne oblike kršćanskoga
života kao istinske i prave mogućnosti cjelovitoga ostvarenja vlastitoga
ljudskoga i kršćanskoga života.
Opći
ciljevi vjeronaučne nastave osmoga godišta
–
Otkriti snagu zajedništva, pravoga prijateljstva i ispravnoga shvaćanja ljudske
spolnosti koja je u službi ljubavi i života
– Otkriti i upoznati temeljne kršćanske vrednote
vezane uz prijateljstvo, brak i celibat
– Otkriti važnost traganja za dubljom spoznajom vjere
i postignućem temeljnoga smisla osobnoga života i života u zajednici
– Upoznati temeljna ljudska iskustva i povezati ih s
veličinom religiozne poruke i Boga koji je stvoritelj svijeta i našega života
– Otkriti ljepotu Božje slike u čovjeku te poziv na
slobodu i dobrotu; promatrati čovjeka kao tajnu u svjetlu objave, njegov susret
s Bogom, zloporabu slobode i iskonski grijeh, zlo razdora među ljudima i Božju
dobrotu koja pobjeđuje zlo
– Upoznati i susresti Krista koji nam otkriva tajnu
Boga i čovjeka, koji je prošao zemljom čineći dobro i koji poziva svoje učenike
da ga u tome nasljeduju
– Otkriti kako kršćani svoju zadaću i poslanje
trebaju živjeti u društvu i u Crkvi i kako je upravo Katolička crkva u
hrvatskom narodu dala velik prilog njegovoj izgradnji na duhovnom, prosvjetnom,
kulturnom i drugim područjima života
– U
suodnosu sa župnom katehezom otkriti snagu i darove Duha Svetoga koji se
primaju u sakramentu potvrde te izgraditi svjesnu i osobnu odluku o življenju i
svjedočanstvu svoje vjere
– Upoznati i prihvatiti svoju zadaću i poslanje u
svijetu, osobito osobni poziv i zadaću da s Bogom »sustvaramo« bolji svijet –
kulturu mira i civilizaciju ljubavi
– Buditi svijest da, kao mladi vjernici, trebaju dati
vlastiti prilog toj izgradnji, odgovorno napraviti izbor zvanja, savjesno
obavljati svoje poslove i dužnosti i aktivno sudjelovati u životu svoje
obitelji, župne zajednice i društva na svim onim područjima gdje mogu pomoći
I. Nastavna cjelina
UPOZNAJMO I IZGRAĐUJMO SVOJ ŽIVOT
Posebni
ciljevi
– Bolje upoznati sebe i
druge te razvijati duh zajedništva, služenja i prijateljstva
– Upoznati vrijednost
prijateljstva i zahvaljivati Bogu na daru prijateljstva
– Spoznati kako je čovjek po
svojoj bitnoj tjelesno-duševno-duhovnoj strukturi pozvan svoju spolnost i
seksualnost shvaćati i živjeti u službi istinske ljubavi i života
– Izgraditi spremnost za
prihvaćanje ljubavi kao norme ljudske spolnosti i odnosa među spolovima
Teme i
osnovni sadržaji
1. Upoznajmo se i živimo zajedno
– Doživljaji zajedništva koje izgrađuje, daje
sigurnost, čine da se osjećamo dobro
– Važnost i upućenost na zajedništvo (život,
jezik, kultura, odgoj, domovina, svijet)
– Život zajedništva u skupinama, u udruženjima,
među prijateljima, u obitelji
– Snaga zajedničkoga života u susretu vršnjaka i
mladih
– Zajedništvo u svjetlu vjere – ljubav je temelj
zajedništva s Bogom i bližnjima
2. Izazovi i
nade u pubertetu
– Pubertet i predadolescencija – vrijeme
»izlaska« i »prijelaza« iz djetinjstva u mladenaštvo i odraslu dob – izazovi i
konflikti
– Osjetljivost na naredbe i zabrane, slobodno vrijeme,
ograničenje slobode, religiozni život, pušenje...
– Krize i izazovi odrastanja – sukobi sa samima
sobom, s roditeljima i s okolinom
– Kako naći unutrašnji mir i ravnotežu na putu
odrastanja? - važna pravila moga mladenačkoga života (uživjeti se u situaciju
drugoga, slušati druge, razgovarati s drugima, pokazati razumijevanje i
spremnost na pomirenje (Mt 5,23-24), kontrolirati svoje ponašanje, poštivati
druge)
– Ljubav prema Bogu i bližnjemu – put ka
unutarnjoj ravnoteži, miru i pravoj radosti
3. Radost
prijateljstva
– Prijateljstvo u svjetlu Biblije
– Prijateljstvo oplemenjuje ljude: prema
roditeljima, među prijateljima, prema osobama drugoga spola, prema svim ljudima
– Tko je pravi prijatelj? –
prijateljstvo u službi života i zajedništva
– Svjedočanstva i znakovi pravoga prijateljstva
4. Prava ljubav
i smisao ljudske spolnosti
– Spolnost je darovana čovjekova prapotreba
(darovanost, privlačnost, ravnoteža, prihvaćanje vlastite spolnosti)
– Čovjek je jedinstvo tijela, duše i duha –
temelji kršćanskoga stava i poštovanja prema vlastitom i tuđem tijelu: ljubav u
središte stavlja drugoga i njegovo dobro, obuhvaća cijelu osobu, odgovornost,
vladanje sobom, zrelo spolno ponašanje
– Ljudska ljubav i spolnost u svjetlu Biblije
(Pos 2; 1Iv 4,16 i drugi tekstovi) i učenja Katoličke crkve (ljubav kao prvi
znak božanskoga u čovjeku, različitost istoga dostojanstva, dvospolnost od Boga
željeni oblik postojanja, rađanje djece u braku)
– Zloporabe ljudske spolnosti (osobito u doba
mladenačkoga odrastanja – problem predbračnih odnosa i drugih zloporaba
spolnosti) – seksualnost je samo dio cjelovite ljubavi
– Spolnost je Božji dar u službi osobe i
zajednice
5. Brak i
celibat – oblici kršćanskoga života
– Živjeti spolnost na različite načine –
odricanje od spolnoga ostvarivanja ljubavi prema Mt 19,10-12.
– Zajedništvo kršćanskoga života u braku –
spolnost u svjetlu bračne ljubavi i vjernosti
– Život u celibatu radi služenja bližnjima i
»radi Kraljevstva nebeskoga« (Mt 19,10-12)
– Svi smo pozvani u službu ljubavi i života
Prošireni
sadržaji
– Nutarnji sklad i
povezanost čovjekova bića u njegovoj tjelesno-duševno-duhovnoj stvarnosti kao
temelj cjelovitoga govora o ljudskoj spolnosti
– Lažne i pogrešne informacije
i poruke koji se danas mladima nude preko različitih časopisa za mlade, knjiga,
filmova i modernih glazbenih trendova
Metodičke
upute
– Primjeri iz svakodnevnoga
života i neposrednoga učeničkoga iskustva koji govore o zajedništvu i
prijateljstvu, ali i o konfliktnim situacijama, osobito u doba mladenačkoga
odrastanja
– Analiza i interpretacija
različitih oblika druženja vršnjaka i njihova utjecaja na pojedinca
– Vježbe uživljavanja:
unutarnji duševni doživljaji potisnutosti iz zajednice, izoliranosti, sukoba s
prijateljima, s ocem i s majkom itd.
– Čitanje, interpretacija i
vođeni razgovor o prijateljstvu na temelju biblijskoga teksta
– Pismeno izražavanje na
temu prijateljstva i ljubavi – pisanje eseja ili pjesme
– Iznošenje i multimetodički
i multimedijalni pristup u obradi primjera iz časopisa za mladež koji govore o
odnosu mladih prema ljubavi i spolnosti
– Izrada karte vlastitoga
tijela – opažanje i osjećaji vlastitoga tijela – papir s obrisima tijela
(učenici izriču pozitivan, negativan, neutralan, ružan odnos prema dijelovima
tijela i naznačuju svoje razloge za to)
– Rad s dokumentarnim
fotografijama o temama mladenačkih supkulturnih izričaja
– Pripovijedanje ili
čitanje, analiza i interpretacija Sir 6, 7-17
– Problemsko oblikovanje
teme, analiza i interpretacija Post 2
– Razgovor o cjelovitom
značenju i odnosu pojmova »ljubav« i »seks« i prosudba pogrešnih oblika
seksualnosti (homoseksualnost, prostitucija, incest, transvestiti...)
– Čitanje, analiza i
interpretacija 1Kor 13, 1-13
– Rad u skupinama i potom
vođeni razgovor ili diskusija na temelju ponuđenih biblijskih tekstova o
bračnoj ljubavi i spolnosti u svjetlu Božjega plana i crkvenoga nauka
– Tumačenje značenja
celibata u svjetlu služenja bližnjima »radi Kraljevstva nebeskoga«
– Dijaprojekcije, kolaži s
navedenim temama – analiza, interpretacija
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: Breza, S. Kolar i Oblak, D. Cesarić
– Njemački jezik: kultura i
civilizacija – briga za zdravlje, zaštita od zaraznih bolesti
– Engleski jezik: čovjek u
obiteljskom i društvenom krugu (problemi vezani za odnos među generacijama,
problemi zanimanja, zaposlenja, prednost i nedostaci života na selu / u velikom
gradu
– Biologija: građa i
funkcije ljudskoga organizama; razmnožavanje čovjeka (razlika među spolovima i
spolna obilježja, promjene ponašanja i tjelesne promjene u doba puberteta,
muški i ženski spolni organi, menstrualni ciklus, oplodnja, trudnoća, porođaj,
razvoj nakon rođenja, spolna odgovornost i mogućnost planiranja obitelji –
kontracepcija, spolne bolesti i higijena, jednakost spolova i drugo)
Praćenje
i vrednovanje
– Razumijevanje puberteta
kao važnoga prijelaznoga razdoblja u cjelovitom sazrijevanju čovjeka
– Shvaćanje izjave i stav
prema izjavi: »Drugi me se ne tiču«
– Razumijevanje i
prihvaćanje znakova i zahtjeva istinskoga prijateljstva
– Usvajanje stavova
kršćanskoga gledanja na spolnost, seksualnost i ljubav
– Shvaćanje i prihvaćanje
vrednota braka i celibata
II. nastavna cjelina
ČOVJEKOVO
TRAGANJE ZA ŽIVIM BOGOM
Posebni
ciljevi
– Uvidjeti da je čovjek po
svojoj naravi religiozno biće
– Izgraditi sposobnost
razlikovanja prave religioznosti od pogrešnih oblika religioznosti
– Postati spreman sučeliti
se s religijskim pitanjima u osobnom i javnom životu
– Graditi stav religioznosti
i osobne vjere pred Bogom koji tu vjeru čovjeku daruje
Teme i
osnovni sadržaji
1. Svaki čovjek traži Boga
– Svaki čovjek čezne za
istinom, mirom, slobodom, radošću...
– Čovjek je oduvijek
religiozno biće (u svim je vremenima svoju vjeru u neko više biće očitovao u
obredima, molitvama i religioznim običajima)
– Svaki čovjek traži Boga
(sv. Augustin: »Za sebe si nas Bože stvorio i nemirno je srce naše dok se ne
smiri u tebi«)
– Vjera i religija – čovjek
se rađa kao religiozno biće, a vjernikom se postaje
– Religija daje odgovor na
pitanja o Bogu, o čovjeku, o svijetu i o životu
2. Pogrešna shvaćanja Boga
– Čovjekova sklonost da na
iskrivljen način shvaća Boga i svoj odnos prema Bogu
– Animističko i magijsko shvaćanje
Boga
– Opasnosti praznovjerja i
pogrešna shvaćanja Boga
– Bog nas je za slobodu
stvorio
3. Ateizam i vjerska ravnodušnost
– Među nama žive ljudi koji
ne vjeruju u Boga
– Ateizam kao filozofija
života – ima li stvarno onih koji ne vjeruju?
– Vjerska ravnodušnost kao
praktično bezboštvo
– Ateizam i komunistički
pokret (19. st.)
– Odnos kršćana prema onima
koji ne vjeruju u Boga
4. Traženje Boga u novim religioznim pokretima
– Nadomjesci religije (vjera
u znanost: sve se može razumjeti i napraviti; vjera u uspjeh i blagostanje)
– Sekte i oblici
religioznosti među mladima: Krišna-pokret, Crkva jedinstva ili »Djeca Božja«,
Jesus people, transcendentalna meditacija; praznovjerje (horoskopi),
prokletstva, okultizam, spiritizam, magija; zahtjevi i opasnosti takvih
»spasenjskih nauka«)
– Religija daje pravi
odgovor na pitanja o svijetu i životu (na granična pitanja ljudskoga života, na
čovjekovo pitanje »odakle« i »kamo«, na ljudsko pitanje smisla)
– Shvaćanje i življenje u
svjetlu Božje objavljene riječi i u vjeri kao milosti
Prošireni
sadržaji
– Poruke, način života i
djelovanja nekih sekta, okultističkih i drugih skupina koje se danas pojavljuju
u svijetu i u nas
Metodičke
upute
– Povezivanje teme o
čovjekovoj religioznosti i traženja Boga sa stečenim iskustvom učenika na
vjeronauku ali i na drugim predmetima, osobito u književnosti i povijesti
– Iznošenje i vrednovanje statističkih podataka o
religioznosti ljudi u svijetu danas
– Stvaranje problemskih situacija, rad s
tekstovima i s fotografijama koje prikazuju religiozna ponašanja i običaje u
različitim kulturama i vremenima
– Vjeroučiteljevo pripovijedanje, izlaganje i
tumačenje temeljnih činjenica i pojmova vezanih za problem vjere u Boga,
osobito vjera, religioznost, religija
– Analiza i interpretacija
izreke sv. Augustina »Za sebe si nas Bože stvorio....«
– Izlaganje i vođeni
razgovor na temu ateizma – pojava, uzroci, način razmišljanja, argumenti,
zablude, dijalog s ateistima
– Prikupljanje, razmatranje
i analiza izabranoga materijala, npr. iz literature, časopisa, reklamnih
prospekata na temu »vjera – nevjera«, »ateizam – vjerska ravnodušnost«, »mladi
i sekte«
– Problemska situacija,
izlaganje i vođeni razgovor na temu sekti: »pogodno tlo« za rađanje sekti i
okultističkih skupina, ponude različitih životnih filozofija, oblici
organiziranja, rituali, zahtjevi i zablude, opasnosti i pogubnosti sekti i
drugo
– Učenje Katoličke crkve o
sektama i okultističkim skupinama – Katekizam Katoličke crkve
– Istraživanje metoda novačenja
(»vrbovanja«) članova i način života u sektama
– Demonstracija i analiza
odabranih uzoraka horoskopa gdje se može uočiti kako se stalno ponavljaju opće
stvari
– Čitanje, analiza i
interpretacija biblijskoga teksta: Mt 16, 24-28
– Rad na odabranim
tekstovima iz drugih religija
– Pisanje eseja na temu
»Moja vjera u svjetlu Isusove poruke«
– Filmovi, dijamontaže
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: Opomena, A. B. Šimić; Ima bića, S. Marija od Presvetoga Srca
Praćenje
i vrednovanje
– Sposobnost uočavanja
različitih tipova religioznoga ponašanja
– Poznavanje nekih sekti te ciljeva i metoda
»osvajanja« novih članova te načina života u pojedinim sektama
– Poznavanje oblika pogrešnoga shvaćanja Boga
– Razumijevanje značenja religije za čovjeka i
njegov ukupni život
– Izgradnja osobnoga vjerskoga svjetonazora i
kršćanskoga stava vjere
III. nastavna cjelina
TAJNA
SVIJETA I ČOVJEKA U SVJETLU BIBLIJE
Posebni
ciljevi
– Shvatiti značenje
biblijskoga govora o stvaranju svijeta i čovjeka
– Spoznati da je grijeh
nastao kao posljedica zloporabe ljudske slobode
– Otkriti ljepotu i
dostojanstvo čovjeka – slike Božje
– Spoznati da je grijeh
protiv čovjeka i ujedno i grijeh protiv Boga
– Razvijati osjećaj
divljenja, zahvalnosti i radosti za stvoreni svijet i čovjeka kao krune
stvaranja
– Probuditi i izgraditi
svijest o čovjekovoj odgovornosti za stvoreni svijet i njegovu izgradnju
– Prepoznati i prihvatiti
Božju dobrotu i njegovu spasiteljsku poruku čovjeku po kojoj ga poziva na
miran, ispunjen i sretan život na zemlji
Teme i
osnovni sadržaji
1. Biblijska i današnja slika svijeta
– Bog je stvoritelj svijeta i čovjeka (Prvi
izvještaj o postanku: Post 1, 1-31 i 1-2, 4a)
– Biblijska i staroistočnjačka slika svijeta i
čovjeka
– Današnja slika svijeta – što nam kaže znanost o
svijetu i čovjeku?
– Religija i vjera daju najdublji odgovor na
pitanja o smislu života, o tome »zašto« i »čemu« postoji čovjek i svijet
2. Čovjek je
slika Božja
– Slikovitim i »ljudskim« govorom »gradimo« svoju
sliku o Bogu
– Čovjek je slika Božja – dostojanstvo i poslanje
čovjeka (Post 1, 26-31)
– Čovjek je stvoren kao muškarac i žena, i
povjereno mu je gospodstvo nad svim drugim stvorenjima (Drugi izvještaj o
postanku: Post 2,4-25)
3. Zloporaba
ljudske slobode i iskonski grijeh
– Čovjekova zloporaba slobode i grijeh oholosti
(o grijehu Adama i Eve: Post 3,1-24)
– Grijeh prvih ljudi i svega čovječanstva –
»iskonski grijeh«
– U Isusu smo oslobođeni »grijeha iskonskoga«
4. Grijeh protiv
čovjeka je grijeh protiv Boga
– Grijeh zavisti (o Kainu i Abelu: Post 4,1-16)
– Grijeh protiv čovjeka u isto je vrijeme grijeh
protiv Boga – raskid prijateljstva i zajedništva
– Sloboda izbora i otpor prema Božjim
zapovijedima
5. Ljudska zloća
i navještaj Božje dobrote
– Grijesi i ljudska zloća – prekid Saveza i
prijateljstvo s Bogom (o općem potopu i Božjem Savezu s Noom: Post 6-9)
6. Suprotstavljanje
Bogu i razdor među ljudima
– Traženje zajedništva i uspjeha bez Boga osuđeno
je na propast (kula babilonska: Post 11, 1-9)
– Raskid i uspostava saveza s Bogom – Božja
dobrota i okupljanje svih ljudi u jedan Božji narod (Abraham, Mojsije)
– Savez Božji s ljudima u Isusu Kristu – novi
Božji narod
Prošireni
sadržaji
– Sedam glavnih grijeha – rušenje
Božje milosti i ljubavi u čovjeku i razorna snaga grijeha u našem osobnom
životu, u međuljudskim odnosima i u društvu
Metodičke
upute
– Objasniti razliku između
realnoga (onoga što se može objektivno ustanoviti), slikovitoga i simboličkoga
govora pomoću primjera i simbola iz svakodnevnoga života
– Vjeroučiteljevo
pripovijedanje, izlaganje, tumačenje biblijskoga teksta i govora o stvaranju
svijeta i čovjeka
– Meditacija nad simbolima i
metaforama, asocijacije i usporedbe vlastitih predodžbi o Bogu u odnosu na
biblijske
– Rad u skupinama i vođeni
razgovor na temelju analize ponuđenih biblijskih tekstova o stvaranju svijeta i
čovjeka
– Izražajno čitanje,
analiza, interpretacija i usporedni govor tekstova iz Knjige postanka s
ponuđenim fotografijama i slikama današnjega vremena
– Usporedba biblijske poruke i katekizamskoga
izričaja o stvaranju svijeta i čovjeka sa današnjom znanstvenom spoznajom koju
nam nude znanosti – usporedna analiza i interpretacija vjeronaučnoga teksta s
tekstovima drugih nastavnih predmeta
– Promatranje i analiza likovnoga govora (Biblija
u umjetnosti)
– Vođeni razgovor o čovjeku kao Božjoj slici na
temelju analize i interpretacije biblijskoga teksta
– Usmeno, pismeno i scensko izražavanje na temu
»Čovjek slika Božja«
– Vođeni razgovor na temu ljudske slobode i
grijeha na temelju svakodnevnoga iskustva
– Čitanje, analiza i interpretacija grijeha
oholosti i zavisti u svjetlu ponuđenih biblijskih izvješća
– Kolaž ili dijamontaža događaja, prizora i
činjenica iz konkretnoga života u kojima se usporedo iščitava grijeh protiv
Boga i grijeh protiv čovjeka
– Perspektivno biblijsko pripovijedanje – npr.
Kajin pripovijeda iz svojega kuta o ubojstvu svojega brata Abela
– Tražiti i odrediti u skupnom radu čovjekovu
odgovornost pred pitanjima: raskid prijateljstva i zajedništva s Bogom, pred
slobodom izbora »za« ili »protiv« Boga, izborom zla pored dobra
– Preoblikovati biblijski tekst o kuli
babilonskoj iz perspektive današnjega vremena i znakova ljudske oholosti
– Pismeni izričaj na temu: »Tajna moga života u
svjetlu Isusove poruke«
Međupredmetne
veze
– Biologija: čovjekov
razvojni put – evolucija čovjeka (razvojni oblici i etape u razvoju čovjeka i
čimbenici koji su to uvjetovali, nastanak ljudskih rasa i evolucijski čimbenici,
miješanje čovjeka u evoluciju pomoću znanosti i tehnologije, prednosti i
opasnosti manipulacije genima i drugo)
Praćenje
i vrednovanje
– Poznavanje glavnih
naglasaka Knjige postanka
– Razumijevanje poruke
Prvoga i drugog izvješća o postanku
– Razumijevanje i
interpretacija slikovitoga govora (vrt, stablo spoznaje dobra i zla, zmija…)
– Znati nabrojiti i kratko
objasniti sedam glavnih grijeha redoslijedom kojim su opisani u Bibliji
– Shvaćanje i prihvaćanje
stava da nam je život i svijet darovan i da smo tu darovanost dužni dalje
svjedočiti u susretu s ljudima
IV. nastavna cjelina
U
ISUSU KRISTU UPOZNAJEMO PRAVOGA BOGA
Posebni
ciljevi
– Prepoznati u Isusu Kristu
pravoga Boga i pravoga čovjeka
– Upoznati imena i naslove
koji se daju Isusu Kristu a govore o njegovoj osobi i poslanju
– Uvesti u osobni susret s
Kristom i njegovom porukom i izgraditi osobni stav vjere
– Spremnost na stalno
produbljivanje, pročišćavanje vlastite sliku o Isusu
– Graditi dosljedan život
kao čovjek i vjernik u svjetlu vjere u Isusa Krista
Teme i
osnovni sadržaji
1. Prošao je zemljom čineći
dobro
– Isus prihvaća »bez uvjeta« sve ljude – Isus i
preljubnica (Iv 8, 1-11)
– Čovjek je važniji od subote (Mk 2, 23-27; 3,
1-6)
– Najveći neka bude svima poslužitelj – prepirka
među učenicima (Lk 22, 24-26)
– Služitelj svoje braće – Isus pere noge
učenicima (Iv 13, 4-15)
2. Ljubio nas je
do kraja
– Posljednji dani u Jeruzalemu (Lk 21, 37-38;
19,47-48; 20,20; 22,1-6)
– Pashalna večera – novi Savez (Lk 22, 7-20)
– Nova zapovijed i obećanje Duha (Iv 13, 30-35;
14, 15-31)
– Vrhunac iskazane ljubavi – Isusova muka i smrt
(Mk 14; Mt 26-27)
– Isusovo uskrsnuće, ukazanje na putu u Emaus,
ukazanje apostolima (Lk 24)
3. U Isusu
Kristu otkrivamo tajnu Boga i čovjeka
– Bog nas uvijek traži i čeka – prispodoba o
izgubljenoj ovci (Mt 18, 12-14)
– Beskrajna je Božja ljubav i milosrđe –
prispodoba o dobrom ocu (Lk 15, 11-31)
– Blago vama ... – govor na Gori (Mt 5-7 i Lk
6)
4. Tko je za
mene Isus Krist?
– Isus Krist – Božji poslanik i Sin Božji (Mt 16,
13-21)
– Isus osloboditelj – Duh slobode (Lk 4, 16-21)
– Isusova imena koja tumače njegovu osobu (npr.
Prorok, Sluga, Mesija, Krist, Sin čovječji, Gospodin /Kirios/, Sin Božji,
Spasitelj itd.)
– Slike koje tumače Isusovu osobu kroz povijest
Crkve (»Dobri pastir«, učitelj, svevladar, patnik, sudac svijeta, spasitelj i
prijatelj, bratski supatnik, osloboditelj)
– »Istina će vas osloboditi« (Iv 8, 30-36)
Prošireni
sadržaji
– Otkriti i upoznati neke
važnije pravce i slike prikazivanja Isusa Krista kroz povijest u velikim
religijama, u kulturi, umjetnosti i književnosti
Metodičke
upute
– Čitanje, analiza i
interpretacija izabranih biblijskih tekstova, prispodoba i izričaja ponuđenih u
pojedinim temama
– Igra uživljavanja u pojedine
likove u pojedinim biblijskim prispodobama i perikopama
– Grupni rad s biblijskim
tekstom na temelju odabranih reprodukcija s biblijskim temama i dokumentarnih
fotografija iz svakodnevnoga života učenika (personalizacija, dinamiziranje,
analogiziranje i aktualizacija biblijskih tekstova)
– Izrada kolaža s navedenim
biblijskim temama aktualiziranim u situacijama učenika
– Zamišljeni intervju s Kristom i nekim
biblijskim likovima (»Grešnica«, »Dobri otac«, »Izgubljeni sin« itd.) na
temelju pripadnih biblijskih tekstova
– Promatranje odabranih tekstova i slika
različitih prikaza Isusa Krista kroz povijest – kronološko smještanje i
usporedba
– Vođeni razgovor o Isusovoj ljubavi za nas »do
kraja« u svjetlu pashalnoga otajstva
– Zadaci pridruživanja – slagati po teološkoj
važnosti naslove koji se pridaju Kristu i pridružiti im biblijske izričaje iz
obrađenih biblijskih tekstova
– Analiza iskrivljenih (nakaznih) slika, npr.
čarobnjak, kič-figure, nadčovjek
– Razmišljanje o osobnim učeničkim predodžbama
Isusa i usporedba s nekim kristološkim izričajima vjere u Vjerovanju
– Pokušaj pisanja vlastitog Vjerovanja u
Isusa Krista
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: Biblija – Evanđelje po Ivanu, Uskrsni dan
Praćenje
i vrednovanje
– Znati pronaći i prepričati
navedene biblijske tekstove
– Poznavanje glavnih naslova
koji se pridaju Kristu i njihovo značenje
– Otvorenost prema
otajstvenom svijetu Božje poruke i blizine u Isusu Kristu
– Spremnost na zauzimanje
osobnoga stava prema Isusu u svakodnevnom životu
V. nastavna cjelina
KATOLIČKA
CRKVA I KRŠĆANSTVO U HRVATA
Posebni
ciljevi
– Upoznati početke
kršćanstva na hrvatskom prostoru
– Otkriti i upoznati spomeničku baštinu Katoličke
crkve u hrvatskom narodu koja je dala pečat svekolikom dobru i ukupnoj kulturi
ovoga naroda
– Uočiti i upoznati doprinos pojedinih
redovničkih zajednica i pojedinih osoba u stvaranju i promicanju kulture i
znanosti u hrvatskome narodu
– Otkriti i upoznati mjesto i ulogu Katoličke
crkve u stvaranju hrvatske prosvjete i školstva
– Upoznati ulogu Crkve u brizi za svoje članove u
domovini i inozemstvu
Teme i
osnovni sadržaji
1. Korijeni kršćanstva na hrvatskom prostoru
– Tragovi prvoga kršćanskoga
vremena u nas
– Kršćanstvo u našim
krajevima prije dolaska Hrvata
– Crkva, njezin ustroj i
organizacija u Dalmaciji i Slavoniji prije dolaska Hrvata
2. Pokrštenje Hrvata i ulazak u zajednicu
kršćanskih naroda
– Pokrštavanje Hrvata
– Prvi kontakti sa Svetom Stolicom
– Dovršenje pokrštenja Hrvata
– Papa blagoslivlje kneza Branimira i hrvatski
narod – ulazak u zajednicu kršćanskih naroda
3. Glagoljica i
starohrvatski jezik u bogoslužju
– Misija slavenskih apostola Ćirila i Metoda i
njihovih učenika (podrijetlo »slavenskih apostola«, njihova misija i
djelovanje te liturgijski privilegij)
– Benediktinci i opismenjivanje Hrvata (prvi
benediktinski samostani na hrvatskom tlu, graditelji hrvatske pismenosti,
promicatelji znanosti i umjetnosti)
– Glagoljica i starohrvatski jezik u liturgiji
(glagoljica – hrvatsko pismo, njezin nastanak i mjesto u kulturi, osobito
glagoljica i bogoslužje)
4. Hrvatske biskupije i starohrvatske crkve – žarište
vjere i
kulture
– Nastanak starohrvatskih biskupija –
organiziranje crkvenoga, vjerskoga i kulturnoga života naroda
– Starohrvatske crkve – spomenici duhovnosti,
vjere i kulture
5. Uloga Crkve u
promicanju hrvatskoga školstva, kulture i
znanosti
– Crkva u službi čovjeka i naroda: vjera,
kultura, školstvo i znanost
– Osnivanje novih redova i njihova zadaća
– Dominikanci, franjevci i isusovci u hrvatskom
narodu (kulturno, socijalno djelovanje u našim krajevima, redovnici i hrvatsko
školstvo, prvo hrvatsko sveučilište....)
– Crkva i promicanje znanosti (najvažnija imena
na području znanosti...)
– Crkva u kulturi hrvatskoga naroda (prve javne i
privatne knjižnice – dominikanska u Dubrovniku i Metropolitana u Zagrebu –
privatne zbirke knjiga i rukopisa, umjetničkih i drugih djela, prve tiskare i
izdavači u hrvatskom narodu...)
6. Crkva – od
»biskupa Hrvata« do hrvatskoga narodnoga
preporoda
– »Biskupi Hrvata« i zagrebačka nadbiskupija
– Hrvatski biskupi u službi građanskoga života
– Biskup Kažotić i visoko školstvo u Hrvatskoj
– Borba protiv Tatara i osobito Turaka (biskup
Berislavić, biskup Drašković)
– Katolička crkva u vrijeme narodnoga preporoda
(osobe, ustanove, djelovanje)
– Uspostava redovite crkvene uprave i život
Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini nakon višestoljetne turske okupacije
7. Crkva u Hrvata
za vrijeme svjetskih ratova i poraća
– Obnova Crkve u Hrvata u 20. st.
– Hrvatski katolički pokret – ciljevi, osobe,
činjenice
– Katolicizam u međuratnom vremenu i katolička
akcija (»žuti pokret«, konkordat, djelatnost Crkve na području pastorala,
katoličkoga izdavaštva i kulture, liturgijski i cecilijanski pokret i dr.)
– Crkva u vrijeme
komunističkoga totalitarizma (Crkva i Drugi svjetski rat, kardinal Stepinac i
Crkva u vrtlogu rata, stradanja svećenika i vjernika, komunistička ideologija –
zatiranje vjere i progon Crkve)
8. Katolička
Crkva u Hrvata danas – u RH i BiH
– Obnova Crkve u duhu Drugog vatikanskog koncila
– Život Crkve u svjetlu koncila (liturgija,
vjerski odgoj, socijalno i kulturno djelovanje Crkve, ekumenska nastojanja)
– Crkva u razdoblju slobode i demokracije
– Papa u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
(poticaji i poruke za novo tisućljeće)
9. Katolička
Crkva i Hrvati izvan domovine
– Procesi migracije hrvatskih katolika kroz
stoljeća u različite zemlje i kontinente Europe i svijeta
– Pastoralna briga naše Crkve za vjernike izvan
domovine
– Duhovna, crkvena i kulturna povezanost iseljene
i domovinske Hrvatske
Prošireni
sadržaji
– Dublje poznavanje jezika,
pisma i poruke Bašćanske ploče i njezino vjersko, crkveno i kulturno značenje u
životu hrvatskoga naroda
– Značajniji spomenici
hrvatske crkveno-kulturne baštine iz moga kraja
– Neke znamenite osobe Crkve
u Hrvata koje su dale nemjerljiv prilog našoj ukupnoj duhovnoj, znanstvenoj i
kulturnoj baštini
– Važnije činjenice, spomenička
baština Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini kao dijelu ukupne baštine Crkve u
Hrvata
Metodičke
upute
– Usporedba tema s nastavnim
temama iz povijesti – različitost, povezanost, prožimanje
– Vjeroučiteljevo izlaganje, pripovijedanje,
tumačenje
– Obrađivanje misionarskoga djelovanja pomoću
izvornih tekstova i zemljovida
– Prikazivanje i interpretacija pojedinih tema,
činjenica i događaja pomoću slika, dijapozitiva i zemljovidnih karata
– Istraživanje doprinosa pojedinih biskupa na
kulturnom, znanstvenom i socijalnom polju
– Posebno upoznavanje povijesti svoje biskupije
– Izlaganje i pokazivanje dokumentarnih
fotografija, izvornih djela
– Izrada kronoloških tablica
– Upoznavanje i analiziranje oznaka redovničkoga
života (zavjeti, korna molitva, rad, propovijedanje, poučavanje)
– Tabelarno prikazivanje socijalnih i kulturnih
elemenata koje su dale pojedine redovničke zajednice
– Kratki sastavi o životu pojedinih utemeljitelja
velikih redova i kongregacija te svetaca iz našega naroda (npr. sv. Benedikt,
bl. Alojzije Stepinac itd.)
– Posjet nekoj samostanskoj ili biskupijskoj
knjižnici, arhivu, muzeju itd.
Međupredmetne
veze
– Hrvatski jezik i
književnost: razvoj hrvatskoga jezika od Bašćanske ploče do danas (najvažniji
pisani spomenici, rasprostranjenost, dijalekt, govori)
– Povijest: povijesne spoznaje i važnije
činjenice iz hrvatske nacionalne povijesti iz 6. i 7. razreda; iz povijesti 8.
razreda: Hrvatska i svijet između dvaju svjetskih ratova (novonastale države
nakon Prvoga svjetskoga rata, političke, socijalne okolnosti, totalitarističke
i druge ideologije, nacionalna, ljudska i građanska prava, Hrvati izvan
domovine i drugo); razdoblje Drugoga svjetskoga rata (rat i njegove posljedice,
ratne i poratne ideologije i stradanja ljudi i naroda, »križni put« hrvatskoga
naroda); razdoblje od Drugoga svjetskoga rata do danas (posljedice rata,
političke, socijalne prilike te poslijeratna komunistička ideologija, uloga
Katoličke crkve u očuvanju mira u svijetu, uspostava samostalne i suverene države
Hrvatske)
– Likovna kultura: upoznavanje glazbenih stilova
i slušanje skladbi iz razdoblja srednjega vijeka, renesanse, baroka,
klasicizma, romantizma i 20. stoljeća te upoznavanje s glazbenom baštinom
Hrvatske
– Zemljopis: zemljopisna obilježja Hrvatske
Praćenje
i vrednovanje
– Poznavanje osnovnih
činjenica povijesti kršćanstva na sadašnjem hrvatskom tlu
– Poznavanje glavnih događaja postupnoga
pokrštavanja Hrvata od 7. do 9. st.
– Znati nabrojiti najvažnije starohrvatske
biskupije i crkve
– Poznavanje nekoliko značajnih redova i
samostana te nekoliko primjera njihova kulturnoga, znanstvenoga, prosvjetnoga i
socijalnoga djelovanja
VI. nastavna cjelina
POTVRDA
– SNAGA KRŠĆANSKOGA POSLANJA
Posebni
ciljevi
– Uvidjeti kako Duh Božji
djeluje u ljudskoj povijesti i utječe na ljudsko djelovanje
– Spoznati da Duh Sveti djeluje kroz cijelu
povijest spasenja (Stari zavjet, Novi zavjet, kroz povijest Crkve do danas)
– Postati svjestan da se sakramentom potvrde
dariva Duh Sveti
– Otvoriti se djelovanju Duha Svetoga
Teme i
osnovni sadržaji
1. U potvrdi primamo Duha Svetoga
– Duh i zloduh u svijetu (značenje riječi »duh« i
»Duh Božji«, »Duh Sveti«)
– Duh Božji djeluje u svijetu
– Duh Sveti je treća božanska osoba
– Duh Božji stvara mir, radost, život, dobrotu...
- tamo gdje je mir i ljubav, tamo je sam Bog
– Sakrament potvrde – sakrament primanja Duha
Svetoga
2. Duh Božji u Starome zavjetu
– Duh Božji »lebdio je nad vodama« – Duh Božji
stvara
– Duh Božji daje dah života
– Duh Božji nadahnjuje i vodi čovjeka i svoj
narod
– Duh Božji stvara život, ponovno ga oživljuje i
obnavlja
3. Duh Božji u
Isusovu životu
– Duh Božji ispunja i pokreće Isusa (Isusovo
krštenje na Jordanu: Mk 1, 1-13)
– Isus u Nazaretu (Lk 4, 14-30)
– Isusov Duh je duh služenja (Iv 13, 1-17)
4. Duh Sveti
djeluje u Crkvi i vodi Crkvu
– Ljudi u svakom vremenu djeluju pod utjecajem
Duha Svetoga (apostoli vođeni Duhom Svetim proglašavaju poruku o Isusovu
uskrsnuću (Dj 2, 1-13; 8, 14-17)
– Vjerničko djelovanje u snazi Duha Božjega: od
svetoga Stjepana, Franje Asiškog i drugih svetaca do karizmatika današnjih dana
Majke Terezije i pape Ivana Pavla II.)
– Duh Sveti u životu Isusovih vjernika i
kršćanske zajednice (Crkve)
– Doprinos mladih u životu kršćanske zajednice
5. Naš život i
djelovanje po Duhu
– Naše primanje, slavljenje i življenje
sakramenta potvrde i ostalih sakramenata kršćanske inicijacije
– Znakovi
(simboli) susreta i darivanja u sakramentu potvrde (polaganje ruku, mazanje
krizmom, riječi potvrde i pečaćenje znakom križa)
– Slavljenje i primanje sakramenta potvrde
(priprava, obred, značenje sakramenata za kršćanski život, očitovanje i svjedočenje
u svakodnevnom životu u Crkvi i društvu)
– Biskup – podjelitelj sakramenta potvrde
Metodičke
upute
– Asocijacija na pojmove
»duh«, » zloduh« i »Duh Božji« – shvaćanje i vrednovanje njihova značenja
– Izrada kolaža na temu
prisutnosti i djelovanja Duha Svetoga u životu ljudi i u svijetu
– Tumačenje nepoznatih
pojmova i tajne Duha Svetoga kao treće božanske osobe u otajstvu trojedinoga
Boga
– Vjeroučiteljevo izlaganje,
tumačenje i vođeni razgovor
– Upoznavanje i
interpretacija događaja i primjera iz života svetaca koje je vodio i
nadahnjivao Duh Sveti
– Čitanje, analiza i interpretacija
izabranih biblijskih tekstova
– Analiza liturgijskih
tekstova i obreda svete potvrde
– Usporedba krštenja i
potvrde
– Primjeri iz života kršćana
Praćenje
i vrednovanje
– Raspoznavanje i
razlikovanje djelovanja Duha Svetoga i zloduha u svijetu (na primjerima)
– Uočavanje djelovanja Duha
Svetoga u životu svetaca, u Crkvi, među ljudima i u svijetu
– Poznavanje znakova i
tijeka obreda sakramenta potvrde
– Spremnost kršćanskoga
svjedočenja u snazi Duha Svetoga po primanju sakramenta kršćanske zrelosti –
svete potvrde
VII. nastavna cjelina
BITI
KRŠĆANIN U CRKVI I U DRUŠTVU
Posebni
ciljevi
– Uvidjeti i upoznati
značenje i vrijednost rada za ljudski život
– Postati svjestan
posljedica koje proizlaze iz različitih stavova prema radu
– Biti spreman nadahnjivati
se na kršćanskom shvaćanju rada
– Naučiti kvalitetno
koristiti slobodno vrijeme
– Aktivno sudjelovanje u
životu svoje obitelji, župne zajednice i društva
Teme i
osnovni sadržaji
1. Izbor životnoga poziva
– »Zvanje«, »poziv«, »profesija«
(zanimanje) - »viša« i »niža« zvanja
– Poziv i zvanje kao životna
zadaća i ispunjenje životnoga smisla
– Motivi izbora životnoga
poziva i zvanja: sklonosti, interesi i sposobnosti, osobne i zajedničke duhovne
i materijalne potrebe, obiteljska situacija, poziv
– Poziv i zvanje u Crkvi i
svijetu (društvu)
2. Rad u službi osobnoga i društvenoga razvoja i
napretka
– Nužnost i vrijednost rada s osobnoga,
društvenoga i vjerskoga stajališta
– Različita stajališta o ljudskom radu
(osiguranje egzistencije, stjecanje novca i ugleda, kao prisla i teret, kao
služenje i sredstvo samoostvarenja...)
– Kršćansko shvaćanje rada: rad kao mogućnost
vlastitoga razvitka i stvaranja prikladnih životnih uvjeta, rad kao
suodgovornost za blagostanje obitelji i društva, rad kao služenje i
sudjelovanje u Božjoj brizi za čovjeka i svijet
– Odgovornost prema plodovima svojega i tuđeg
rada
3. Kako živjeti
slobodno vrijeme?
– Slobodno vrijeme i njegovo kreativno korištenje
– Slobodno vrijeme kao ravnoteža radnim obvezama,
slobodno vrijeme kao mogućnost zajedništva s Bogom i s ljudima te kao mogućnost
dobrovoljnoga angažmana u društvenom i crkvenom životu
– Rad i slobodno vrijeme kao mogućnost angažmana
u brizi za okoliš i promicanje ekološke kulture
4. Sudjelovanje
u životu župne zajednice
– Poslanje i mjesto kršćana u životu župne
zajednice
– Odgovornost kršćana pred različitim oblicima
angažiranja u životu i djelovanju kršćanske zajednice (u nenametljivom
naviještanju i življenju Evanđelja, u liturgijskim i drugim molitvenim
slavljima, u pružanju materijalne i duhovne pomoći svima kojima je ona
potrebna, u animiranju i vođenju kršćanske zajednice)
5. Suodgovornost
za pravedan život u društvu
– Svi su u zajednici odgovorni za zajednički
život
– Nepoštivanje ljudskih prava, društvena nepravda
i nasilno rješavanje političkih pitanja – glavni uzroci sukoba i nemira među
ljudima i narodima
– Oblici suodgovornoga
angažmana kršćana za pravedan i miran suživot u užoj i široj životnoj sredini
Metodičke
upute
– Anketa koju učenici
provode među vršnjacima i starijim osobama o vrijednosti ljudskog rada i o
vrednovanju različitih poziva i zanimanja u društvu
– Vođeni razgovor na primjerima iz iskustva
učenika
– Shematski prikaz lančane povezanosti različitih
zanimanja i diskusija
– Anketa: Što želiš biti? Zašto želiš to
zanimanje?
– Primjeri lošega i promašenoga življenja
slobodnoga vremena (nekvalitetno korištenje elektroničkih i drugih medija,
upadanje u različite ovisnosti…)
– Skupni rad i potom vođeni razgovor o primjerima
kvalitetnoga življenja slobodnoga vremena (različiti oblici dragovoljnoga
angažmana u dragovoljnim udrugama, društvenim i crkvenim)
– Kolaž na temu angažiranja mladih vjernika u
svojoj župnoj zajednici (mogućnosti i modeli angažiranoga sudioništva u životu
župne zajednice)
– Upoznavanje i analiza tekstova i primjera
nepoštivanja ljudskih prava te različitih oblika društvene nepravde
– Upoznavanje, analiza i interpretacija tekstova
i konkretnih primjera zalaganja za mir, društvenu pravdu i opće dobro svih
ljudi – vođeni razgovor na temu
– Pisanje eseja na temu: »Što bih u ljudima i
društvu želio promijeniti da bi ljudi mirno i sretno živjeli?«
Međupredmetne
veze
– Povijest: postignuća
suvremene znanosti i tehnologije i njihov utjecaj na svakodnevni život ljudi;
aspekti kulturnoga razvoja i života ljudi i trendovi u umjetnosti, glazbi,
sportu; doprinos hrvatske znanosti i kulture cjelokupnom razvoju čovječanstva
– Engleski jezik: Mladi i
njihovi interesi, slobodno vrijeme, društveno koristan rad, pomoć potrebnima,
ponašanje na javnim mjestima, neprihvatljivo ponašanje itd.
Praćenje
i vrednovanje
– Poznavanje i usvajanje
kršćanskog stava prema radu, slobodnom vremenu i suodgovornom angažmanu u Crkvi
i svijetu
– Poznavanje konkretnih
oblika ljudskoga i kršćanskoga angažiranja u ostvarenju boljega i pravednijega
društva
Prijelazne i zavrŠne odredbe
Stupanjem na snagu ovog programa prestaje važiti Plan
i program katoličkog vjeronauka u osnovnoj školi, kojeg je odobrila Hrvatske
biskupska konferencija na 14. plenarnom zasjedanju 14. listopada 1997. godine,
a verificiralo ga Ministarstvo prosvjete i športa 29. lipnja 1998. godine.
Ovaj program stupa na snagu danom objave u »Narodnim
novinama«, a primjenjuje se od školske godine 2003./2004.
Klasa: 601-03/03-01/152
Urbroj: 532/1-03-2
Zagreb, 18. rujna 2003.
Ministar
dr. sc. Vladimir Strugar, v. r.