2504
Na temelju
članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
Proglašavam
Zakon o elektroničkoj trgovini, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 15.
listopada 2003.
Broj:
01-081-03-3486/2
Zagreb, 21. listopada 2003.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
I.
OPĆE ODREDBE
SadrŽaj
i podruČje primjene
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom uređuje
pružanje usluga informacijskog društva, odgovornost davatelja usluga informacijskog
društva, te pravila u vezi sa sklapanjem ugovora u elektroničkom obliku.
(2) Odredbe se ovoga Zakona
ne primjenjuju na zaštitu podataka, područje oporezivanja, javnobilježničku
djelatnost, zastupanje stranaka i zaštitu njihovih interesa pred sudovima, te
na igre na sreću s novčanim ulozima, uključujući lutrijske igre, igre u
casinima, kladioničke igre i igre na sreću u automatima, a u skladu s odredbama
posebnih zakona koji uređuju odnosna područja.
OpĆi
pojmovi
Članak 2.
U smislu ovoga Zakona pojedini
pojmovi imaju sljedeća značenja:
1. podatak – informacija, poruka i
dokument sastavljen, poslan, primljen, zabilježen, pohranjen ili prikazan
elektroničkim, optičkim ili sličnim sredstvom, uključujući, ali ne
ograničavajući se na prijenos Internetom, elektroničku poštu, telefaksove,
2.
usluga informacijskog društva – usluga koja se uz naknadu pruža elektroničkim
putem na individualni zahtjev korisnika, a posebno Internet prodaja robe i
usluga, nuđenje podataka na Internetu, reklamiranje putem Interneta,
elektronički pretraživači, te mogućnost traženja podataka i usluga koje se
prenose elektroničkom mrežom, posreduju u pristupu mreži ili pohranjuju podatke
korisnika,
3. elektronički potpis – skup podataka u
elektroničkom obliku koji su pridruženi ili su logički povezani s drugim
podacima u elektroničkom obliku, a služe za identifikaciju potpisnika i
vjerodostojnosti potpisanoga elektroničkog dokumenta, kako je to definirano
posebnim zakonom,
4. davatelj usluga – pravna ili fizička osoba
koja pruža usluge informacijskog društva,
5. korisnik usluge – svaka fizička ili pravna
osoba koja zbog profesionalnih ili drugih ciljeva koristi uslugu informacijskog
društva,
6. ugovori u elektroničkom obliku – ugovori što ih pravne i
fizičke osobe u cijelosti ili djelomično sklapaju, šalju, primaju, raskidaju,
otkazuju, pristupaju i prikazuju elektroničkim putem koristeći elektronička,
optička ili slična sredstva, uključujući, ali ne ograničavajući se na prijenos
Internetom,
7. komercijalno priopćenje - priopćenje u bilo kojem
obliku, oblikovano da promiče, izravno ili neizravno, robu, usluge ili ugled (image)
svake pravne ili fizičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost, osim
podataka:
– koji omogućuju izravan pristup aktivnosti pravne
osobe ili fizičke osobe, uključujući adrese, naziv domene ili adrese za
elektroničku poštu,
– koji se odnose na robu, usluge ili ugled (image)
osobe, prikupljene na neovisan način, posebice ako je učinjeno bez razmatranja
financijskih učinaka,
8. potrošač – svaka fizička osoba koja sklapa pravni
posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njezinu zanimanju niti njezinoj
poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a u skladu s odredbama
posebnoga zakona.
Primjena
prava
Članak
3.
Davatelj
usluga informacijskog društva sa sjedištem u Republici Hrvatskoj dužan je
postupati i pružati usluge u skladu sa zakonima i drugim propisima Republike
Hrvatske.
Iznimka
od primjene prava
Članak
4.
(1)
Odredbe članka 3. ne primjenjuju se na davatelja usluga čije je sjedište u
zemlji članici Europske unije i koji nudi usluge informacijskog društva, čak i
u slučajevima kada je usluga ciljano usmjerena prema građanima Republike
Hrvatske.
(2)
Iznimno, stavak 1. ne primjenjuje se na subjekte iz stavka 1. ovoga članka, u
sljedećim područjima:
– autorsko
pravo i pravo intelektualnog vlasništva,
–
emisija elektroničkog novca,
–
valjanost u vezi s oblikom ugovora kojima se stvaraju ili prenose prava vezana
uz nekretnine,
–
aktivnosti osiguravajućih društava,
–
ugovorne obveze iz i u vezi s potrošačkim ugovorima,
–
sloboda ugovornih strana na izbor prava primjenjiva na njihov ugovor,
–
dopustivost netraženih komercijalnih priopćenja elektroničkom poštom,
–
promet lijekova, medicinskih proizvoda i homeopatskih proizvoda.
Sloboda
obavljanja usluga informacijskog druŠtva
Članak
5.
(1) Pružanje
usluga informacijskog društva slobodno je.
(2) Za
pružanje usluga informacijskog društva nije potrebna posebna dozvola, odobrenje
ili koncesija.
(3)
Pravni subjekt koji obavlja uslugu informacijskog društva upisuje u nadležni
registar naziv djelatnosti – usluge informacijskog društva.
II.
OBVEZA INFORMIRANJA I KOMERCIJALNA PRIOPĆENJA
OpĆe
informacije
Članak
6.
(1)
Davatelj usluga informacijskog društva mora u obliku i na način koji je
neposredno i stalno dostupan korisnicima i nadležnim tijelima državne uprave
Republike Hrvatske pružiti informacije kao što su:
– ime i
prezime ili tvrtku davatelja usluga,
– sjedište obrta ili sjedište pravne osobe davatelja
usluga,
– ostale podatke o davatelju usluga na temelju kojih
korisnik može brzo i nesmetano stupiti s njim u vezu, uključujući elektroničku
adresu putem koje je moguće uspostaviti izravan kontakt,
– broj sudskog ili drugoga javnog registra u koji je
davatelj usluga upisan, te podatke o registru,
– pojedinosti o nadležnom tijelu, ako djelatnost
davatelja usluga podliježe službenom nadzoru,
– u pogledu posebno reguliranih
djelatnosti/profesija:
§ profesionalna ili slična institucija kod koje
je davatelj usluga registriran,
§ profesionalni naziv i zemlja koja ga je
odobrila,
§ uputa o profesionalnim pravilima u zemlji u
kojoj se obavlja djelatnost i mjestu njihove dostupnosti,
–
porezni broj ako je davatelj usluga obveznik plaćanja poreza na dodanu
vrijednost.
(2) Ako
davatelj usluga prikazuje cijene, one moraju biti jasno i nedvosmisleno
naznačene, a posebno se mora naznačiti jesu li u prikazane cijene uključeni
troškovi dostave, ostali manipulativni troškovi, porez i drugi troškovi koji na
bilo koji način utječu na prikazanu cijenu.
SadrŽaj
komercijalnog priopĆenja
Članak 7.
Davatelj
usluga dužan je osigurati da svaki podatak iz komercijalnog priopćenja, koji je
dijelom ili u cijelosti usluga informacijskog društva, jasno i nedvosmisleno
zadovoljava sljedeće uvjete:
– da je komercijalno priopćenje moguće kao takvo
jasno identificirati u trenutku kada ga korisnik primi,
– da je osobu u čije je ime sastavljeno komercijalno
priopćenje moguće jasno identificirati,
– da svaki promotivni poziv za stavljanje ponude iz
komercijalnog priopćenja (uključujući popuste i poklone) mora biti jasno
identificiran kao takav,
– da uvjeti koji se moraju ispunjavati za stavljanje
ponude iz komercijalnog priopćenja moraju biti lako dostupni, te predočeni
jasno i nedvosmisleno.
NetraŽena komercijalna
priopĆenja
(NeŽeljena telekomunikacijska priopĆenja)
Članak
8.
Korištenje
elektroničke pošte u svrhu slanja netraženoga komercijalnog priopćenja (neželjenoga
telekomunikacijskog priopćenja) dopušteno je samo uz prethodni pristanak osobe
kojoj je takva vrsta priopćenja namijenjena, a u skladu s odredbma Zakona o
telekomunikacijama.
III.
ISPRAVE U ELEKTRONIČKOM OBLIKU
Oblik
i valjanost ugovora u elektroniČkom obliku
Članak
9.
(1)
Sklapanje ugovora moguće je elektroničkim putem, odnosno u elektroničkom
obliku.
(2) Ponuda i prihvat ponude mogu se dati elektroničkim
putem, odnosno u elektroničkom obliku.
(3) Kada se elektronička poruka, odnosno elektronički
oblik koristi kao oblik u sklapanju ugovora, takvu ugovoru neće se osporiti
pravna valjanost samo na temelju činjenice da je sastavljen u obliku elektroničke
poruke, odnosno u elektroničkom obliku.
(4) Odredbe ovoga Zakona neće se primjenjivati na
sljedeće ugovore:
– imovinske, predbračne, odnosno bračne ugovore i
druge ugovore koje uređuje Obiteljski zakon,
– ugovore o opterećenju i otuđenju imovine za koje je
potrebno odobrenje centra za socijalnu skrb,
– ugovore o ustupu i raspodjeli imovine za života,
ugovore o doživotnom uzdržavanju i sporazume u vezi s nasljeđivanjem, ugovore o
odricanju od nasljedstva, ugovore o prijenosu nasljednog dijela prije diobe,
oporučne poslove i druge ugovore koje uređuje Zakon o nasljeđivanju,
– darovne ugovore,
– ugovore o prijenosu prava vlasništva na
nekretninama ili druge pravne poslove kojima se uređuju stvarna prava na
nekretninama, osim ugovora o najmu i zakupu nekretnina,
– druge ugovore za koje je posebnim zakonom propisano
da se sastavljaju u obliku javnobilježničkog akta, odnosno isprave,
– druge ugovore za koje je posebnim zakonom ili
propisom donesenom na temelju zakona izričito određena uporaba vlastoručnog
potpisa u dokumentima na papiru ili ovjera vlastoručnog potpisa,
–
ugovore i očitovanja volje jamaca, ako je jamac osoba koja djeluje izvan svoje
trgovačke, poslovne ili profesionalne djelatnosti.
Supsidijarna
primjena propisa
Članak 10.
Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, na
obveznopravne odnose proizašle iz ili u vezi s ugovorima sklopljenima
elektroničkim putem ili u elektroničkom obliku primjenjivat će se odredbe
Zakona o obveznim odnosima, odnosno odgovarajući propis koji uređuje ugovorne
odnose.
ElektroniČki
potpis
Članak 11.
Kada se kao pretpostavka valjanosti i nastanka
ugovora traži potpis osobe, smatrat će se da tome uvjetu udovoljava
elektronička poruka potpisana elektroničkim potpisom u skladu s odredbama
Zakona o elektroničkom potpisu.
Podaci
i obavijesti za sklapanje ugovora
Članak 12.
(1) Davatelj usluga informacijskog društva dužan je
mogućem korisniku usluga, prije sklapanja ugovora o pružanju usluga
informacijskog društva, osigurati na jasan, razumljiv i nedvosmislen način
podatke i obavijesti:
– različiti stupnjevi koji slijede u postupku
sklapanja ugovora,
– ugovorne odredbe,
– opći uvjeti poslovanja ako su sastavni dio ugovora,
– jezici ponuđeni za sklapanje ugovora,
– kodeksi postupanja u skladu s kojima postupaju
davatelji usluga i informacije o tome kako se ti kodeksi mogu pregledati
elektroničkim putem.
(2) Davatelj usluga informacijskog društva dužan je
mogućem korisniku usluga, prije sklapanja ugovora o pružanju usluga
informacijskog društva, osigurati tehnička sredstva za prepoznavanje i
ispravljanje pogrešnog unosa podataka u poruku prije njezine predaje ili
slanja.
(3) Ugovorne strane koje nisu potrošači u međusobnim
ugovornim odnosima mogu izričito ugovoriti odstupanje od odredaba iz stavka 1.
i 2. ovoga članka.
(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka ne
primjenjuju se na ugovore sklopljene putem elektroničke pošte ili njoj
izjednačenog oblika individualne komunikacije.
Dostupnost
ugovora i opĆih uvjeta poslovanja
Članak 13.
Ugovorne odredbe i odredbe općih uvjeta poslovanja ugovora
sklopljenih u elektroničkom obliku koje sklapaju davatelji usluga
informacijskog društva moraju biti dostupne korisnicima usluga na način da im
je omogućeno njihovo spremanje, ponovno korištenje i reproduciranje.
Potvrda
primitka
Članak 14.
(1) Davatelj usluga informacijskog društva mora bez
odgode elektroničkim putem, posebnom elektroničkom porukom, potvrditi primitak
elektroničke poruke koja sadrži ponudu ili prihvat ponude za sklapanje ugovora.
(2) Ugovorne strane koje nisu potrošači u međusobnim
ugovornim odnosima mogu izričito ugovoriti odstupanje od odredbe stavka 1.
ovoga članka.
(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne
primjenjuju se na ugovore sklopljene putem elektroničke pošte ili njoj
izjednačenog oblika individualne komunikacije.
Trenutak
sklapanja ugovora
Članak 15.
(1) Ugovor u
elektroničkom obliku sklopljen je onoga trenutka kad ponuditelj primi
elektroničku poruku koja sadrži izjavu ponuđenog da prihvaća ponudu.
(2) Ponuda i prihvat, te druga očitovanja volje
poduzeta elektroničkim putem, primljena su kada im osoba kojoj su upućena može
pristupiti.
(3) Kod potrošačkih ugovora nije dopušteno isključiti
primjenu odredbe stavka 2. ovoga članka.
IV.
ODGOVORNOST DAVATELJA USLUGA INFORMACIJSKOG DRUŠTVA
OpĆa
odredba
Članak
16.
(1)
Davatelj usluga informacijskog društva koji prenosi elektroničke poruke koje mu
je predao korisnik usluga nije odgovoran za sadržaj poslane poruke i njezino
upućivanje, a pod uvjetom:
– da nije inicirao prijenos,
– da nije izvršio odabir podataka ili dokumenata koji
su predmet prijenosa,
– da nije izuzeo ili preinačio podatke u sadržaju
poruka ili dokumenata,
– da nije odabrao korisnika prijenosa.
(2) Prijenos poruka i pružanje pristupa porukama iz
stavka 1. ovoga članka mora biti obavljeno na način da omogućuje automatsku,
posredničku i prolazno-privremenu pohranu prenesenih poruka i u njima sadržanih
podataka, te moraju biti privremeno pohranjene samo u vremenskom razdoblju koje
je potrebno za prijenos poruka.
Privremena
pohrana (caching)
Članak
17.
Davatelj
usluga informacijskog društva koji podatke, što ih je unio korisnik, priopćava
putem komunikacijske mreže nije odgovoran za automatsku, posredničku i
privremenu pohranu, koja služi samo za učinkovitije oblikovanje prijenosa
podataka koju su tražili drugi korisnici ako:
– ne
mijenja podatke,
– uvažava
uvjete za pristup podacima,
–
postupa u skladu s pravilima za ažuriranje podataka,
–
djeluje u skladu s dopuštenom primjenom tehnologija za prikupljanje podataka,
–
trenutačno ukloni ili trenutačno onemogući pristup podacima koje je pohranio
odmah čim je saznao da su podaci u polazištu uklonjeni iz prijenosa putem mreže
ili je onemogućen pristup do njih ili je sud ili drugo nadležno tijelo naredilo
njihovo uklanjanje ili onemogućavanje pristupa.
Pohrana
(hosting)
Članak 18.
(1) Davatelj usluga informacijskog društva koji
pohranjuje podatke pružene od strane korisnika na zahtjev korisnika nije
odgovoran za sadržaj pohranjenog podatka:
– ako nema saznanja niti je mogao znati o
nedopuštenom djelovanju korisnika ili sadržaju podataka,
– ako odmah čim je saznao da se radi o nedopuštenom
djelovanju ili podatku ukloni ili onemogući pristup podacima.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka neće se
primijeniti u slučajevima kada je korisnik usluge osoba ovisna na bilo koja
način o davatelju usluge, (na primjer: trgovačka društva koji imaju udjele
jedno u drugome, trgovačka društva u kojima udjele imaju iste fizičke osobe
itd).
Linkovi
Članak
19.
Davatelj
usluga koji putem elektroničkog upućivanja otvori pristup trećim podacima nije
odgovoran za te informacije:
– ako
nema saznanja niti je mogao znati o nedopuštenom djelovanju korisnika ili sadržaju
podataka u tim informacijama,
– ako
odmah čim je saznao da se radi o nedopuštenom djelovanju ili podatku ukloni ili
onemogući pristup podacima.
ZaŠtita
prava
Članak
20.
Odredbe
ovoga Zakona, a posebno odredbe članka 16., članka 17., članka 18. i članka
19., nemaju nikakav utjecaj na ovlast sudova i drugih nadležnih tijela
Republike Hrvatske da u skladu sa zakonima Republike Hrvatske, a na zahtjev
ovlaštene osobe, nalažu davateljima usluga informacijskog društva i njihovim
korisnicima otklanjanje i sprječavanje povreda važećih propisa, te da prema
njima poduzimaju i druge na zakonu zasnovane mjere.
Obveze
davatelja usluga informacijskog druŠtva
Članak 21.
(1) Prilikom pružanja usluge informacijskog društva
davatelj usluga nije obvezan pregledavati podatke koje je pohranio, prenio ili
učinio dostupnima, odnosno ispitivati okolnosti koje bi upućivale na
nedopušteno djelovanje korisnika.
(2) Davatelj usluga informacijskog društva mora
obavijestiti nadležno državno tijelo ako utvrdi:
– postojanje osnovane sumnje da korištenjem njegove
usluge korisnik poduzima nedopuštene aktivnosti,
– postojanje osnovane sumnje da je korisnik njegove
usluge pružio nedopušteni podatak.
(3)
Davatelj usluga mora na temelju odgovarajućeg sudskog akta, odnosno upravnog
akta, predočiti sve podatke na temelju kojih se može poduzeti otkrivanje ili
progon počinitelja kaznenih djela, odnosno zaštita prava trećih osoba.
V.
INSPEKCIJSKI NADZOR
Članak 22.
(1) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona
obavlja Državni inspektorat i inspektori nadležnog ministarstva u skladu s
ovlastima utvrđenima zakonom.
(2) Radi provedbe inspekcijskog nadzora, davatelji
usluga informacijskog društva moraju ovlaštenim osobama omogućiti pristup
računalnoj opremi i uređajima, te bez odgode predočiti ili dostaviti potrebne
podatke i dokumentaciju u vezi s predmetom inspekcijskog nadzora.
VI.
KAZNENA ODREDBA
Članak 23.
(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 100.000,00 kuna
kaznit će se za prekršaj pravna osoba davatelj usluga informacijskog društva:
– ako prekrši opće obveze o informiranju (članak 6.),
– ako prekrši obvezu informiranja u komercijalnom
priopćenju (članak 8.),
– ako prekrši obvezu osiguranja dostupnosti podataka
za sklapanje ugovora (članak 12.),
– ako suprotno članku 13. ovoga Zakona ne omogući
pristup odredbama ugovora i općim uvjetima poslovanja na način da ih korisnik
može spremiti, ponovno koristiti i reproducirati,
– ako prekrši obveze propisane člankom 21. stavkom 2.
i 3. ovoga Zakona,
– ako ne omogući pristup računalnoj opremi i
uređajima, te bez odgode ne predoči ili ne dostavi potrebne podatke ili
dokumentaciju, a radi provedbe inspekcijskog nadzora (članak 22. stavak 2.).
(2) Za počinjeni prekršaj iz stavka 1. ovoga članka
kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 10.000,00 kuna odgovorna
osoba u pravnoj osobi davatelju usluga informacijskog društva.
(3) Ako prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počini
fizička osoba – davatelj usluga informacijskog društva, kaznit će se novčanom
kaznom u iznosu od 1.000,00 do 10.000,00 kuna.
(4) U osobito teškim povredama iz stavka 1. i 3.
ovoga članka ili u slučaju ponavljanja povreda iz navedenih stavaka, sud može
izreći zabranu obavljanja djelatnosti iz članka 5. stavka 3. ovoga Zakona
davatelju usluga informacijskog društva i odgovornoj osobi u pravnoj osobi
davatelju usluga informacijskog društva na određeno vrijeme u trajanju od 3 do
6 mjeseci.
VII.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak
24.
Odredbe
članka 4. ovoga Zakona primjenjivat će se od dana službenog primitka Republike
Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije.
Članak
25.
Ovaj
Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa:
330-01/03-01/06
Zagreb, 15. listopada 2003.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.